You are on page 1of 23

SVEUILITE U SPLITU EKONOMSKI FAKULTET SPLIT

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ EUROPSKE EKONOMSKE INTEGRACIJE

PUT DO EUROPSKE MONETARNE UNIJE


EUROPSKE EKONOMSKE INTEGRACIJE SEMINARSKI RAD

Doc.dr.sc. Draen Derado Toni Grgievi

Split, 29. svibnja 2006.

SADRAJ

UVOD.. 1. 2. 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 3. DEVIZNO VALUTNI PROBLEMI NAJRAZVIJENIH ZEMALJA . PUT DO EUROPSKE MONETARNE UNIJE... Zaetak stvaranja europske monetarne integracije. Mehanizam deviznih teajeva unutar europskog monetarnog sustava (ERM I.) zasnovan na ECU. Posljednje tri etape u razvoju Eura (1990-2002)......................................... Mehanizam deviznih teajeva (ERM II.) u Europskoj monetarnoj uniji zasnovan na Euru.

2 4 8 8 11 12 15

EUROPSKA SREDINJA BANKA ESB.. 18 ZAKLJUAK... 20 LITERATURA. 22

UVOD

Stvaranje zajednike valute, eura u dvanaest zemalja Europske monetarne unije, smatra se najvanijim dogaajem u meunarodnom monetarnom i financijskom sustavu u razdoblju od raspada Brettonwoodskog sustava poetkom 1970-ih. S obzirom na veliinu zemalja lanica Europske monetarne unije i njihovu gospodarsku mo, euro nije jedinstven dogaaj samo za gospodarstvo zemalja Europske unije ve i za svjetsko gospodarstvo. Raanje EMU-a stvorilo je, drugu najveu gospodarsku zonu svijeta. Cilj ovog rada je dati povijesni pregled slijeda dogaaja koji su doveli do uspostave Europske monetarne unije 1.sijenja 1999. godine odnosno 1. sijenja 2002. godine kada je euro postao efektivnim novcem u dvanaest zemalja Europske monetarne unije. Stvaranje europske Ekonomske i monetarne unije utemeljno je na idejama o povezivanju i suradnji europskih zemalja. Poetak ujedinjavanja zapadnoeuropskih zemalja kako na ukupnom gospodarskom tako i posebno, na monetarnom podruju nalazimo u prvim godinama nakon zavretka Drugog svjetskog rata. Ratom opustoenoj Europi bila je potrebna pomo za obnovu razorenih gospodarstava. To je uviao SAD, kao najznaajnija sila svijeta, koja je ve 1947. godine razvija ideju o zajednikom oporavku i ujedinjenju zapadnoeuropskih zemalja, to e ujedno biti brana ekspanziji socijalistikih promjena na elu s SSSR-om. Poznat pod nazivom Marshallov plan u razdoblju od 1948. godine do 1952. godine zapadnoeuropskim zemljama bespovratno je dodijeljeno 15 mlrd dolara. Radi koordiniranja Marshallova plana i gospodarskog povezivanja Zapadne Europe, 1948. godine formirana je Organizacija za europsku ekonomsku suradnju (OEEC) koja je posebno djelovala na jaanju multilateralne trgovine meu zemljama lanicama (SAD, Kanada, 16 europskih zemalja). Jedan od zaetnika ideje o ujedinjenju Europe, britanski premijer W. Churchill uvidio je znaenje europskog zajednitva u okvirima novih svjetskih odnosa. Prve formalne naznake jaeg ekonomskog povezivanja nalaze se u Schumanovoj deklaraciji iz 1950. godine u kojoj se predlae povezivanje Njemake i Francuske u podruju ugljena i elika to se i dogodilo 1951. godine u Parizu uspostavom Europske zajednice za ugljen i elik. Nakon toga Ugovorom u Rimu 1957. godine nastaju Euroatom i Europska ekonomska zajednica. Integracijama na monetarnom podruju, prvenstveno mislei na dananju Europsku

monetarnu uniju, prvi temelji se postavljaju 1969. godine u Haagu gdje je odlueno da se Ekonomska zajednica u uvjetima sve vee svjetske nestabilnosti mora transformirati u uniju. Wernerovo izvjee iz 1970. godine ocrtalo je kostur monetarnog ujedinjenja koji se temeljio na potpunoj liberalizaciji tokova kapitala i nepovratnom fiksiranju meusobnih teajeva. Plan je naputen 1977. godine, a svjetska monetarna kriza 1970-ih zaustavila je monetarne integracije. Ipak, ideja monetarnog ujedinjenja nije u potpunosti bila naputena te se na poticaj Njemake i Francuske 1979. godine uspostavlja Europski monetarni sustav u kojem su sudjelovale sve lanice zmije (Njemaka, Francuska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Danska, Irska, Italija) osim Velike Britanije. Proces monetarnog ujedinjenja se nastavljao i napokon je ostvaren u posljednjem desetljeu XX. stoljea. U radu e se prikazati pregled najvanijih dogaanja u meunarodnom monetarnom i financijskom sustavu od Bretton Woods-kog sporazuma 1944. godine pa sve do uspostave Europske monetarne unije 1. sijenja 1999. godine i zajednike valute-eura. U prvom poglavlju naglasak je na svjetskoj monetarnoj krizi 70-ih godina dvadesetog stoljea, neodrivosti sustava fiksnih deviznih teajeva uspostavljenog konferencijom 1944. godine u Bretton Woods-u i konano njegovim raspadom 1976. godine i time formalnom uspostavom fluktuirajuih teajeva. U drugom poglavlju e biti rijei o dugom i mukotrpnom putu u grupaciji zapadnoeuropskih zemalja da bi se postignuo takav stupanj meusobne monetarne suradnje koji je konano uoblien u zajednikom monetarnom sustavu EMU: od Europske platne unije osnovane 1950. godine do EMU ostvarene 1.1.1999.godine. U treem poglavlju je napravljen kratak osvrt na Europsku sredinju banku, krovnu monetarnu instituciju zaduenu za provoenje monetarne politike u europskoj monetarnoj uniji.

1. DEVIZNO VALUTNI PROBLEMI NAJRAZVIJENIH ZEMALJA

Svjetska monetarna kriza poinje krajem 60-ih godina, a kulminira poetkom 70-ih godina dvadesetog stoljea, kad zbog slabosti dolara dolazi do sve veeg pritiska na druge valute, a posebno na njemaku marku. Ve od rujna 1969. godine pa sve do prosinca 1971. godine postala je uestala praksa fluktuirajuih deviznih teajeva najvanijih svjetskih valuta. Time je razdoblje relativno stabilnog i uporno branjenog sustava fiksnih teajeva Meunarodnog monetarnog fonda bilo prekinuto.1 Cijeli taj period, od 1944. godine kada je Sporazumom u Bretton Woods-u uveden sustav fiksnih teajeva, pa sve do 1969. godine je karateriziran visokim stupnjem stabilnosti deviznih teajeva zbog mogunosti ugroavanja glatkog funkcioniranja uspostavljenje Carinske unije i Zajednike agrikulturne politike zapadnoeuropskih zemalja.2 Vrhunac krize nastupa 15. kolovoza 1971. godine kada su Sjedinjene Amerike Drave suspendirale slubenu konvertibilnost dolara u zlato, te ve u prosincu dolar je devalvirao oko 8%, tj. od 45 na 38 dolara za jednu uncu zlata. Suspenzijom konvertibilnosti dolara u zlato prestale su obveze zemalja lanica prema Meunarodnom monetarnom fondu da odravaju teajeve svojih valuta prema dolaru i njegovu zlatnom paritetu u dogovorenim granicama od +/-1%, to je znailo raspad Bretton Woodskog sustava. Time je ujedno cijeli meunarodni monetarni sustav transformiran iz zlatno-dolarskog standarda u isti dolarski standard jer dolar vie nije vezan sa zlatom. Ova zbivanja su dovela do toga da su glavne europske zemlje poele primjenjivati praksu fluktuirajuih teajeva najprije prema dolaru pa zatim i prema svim drugim valutama. Sjedinjenje Amerike Drave, koje su nametnule svijetu pravila igre meunarodnog monetarnog sustava, prestale su ih se pridravati kad im ona vie nisu odgovarala, to je nagovijestilo poetak nestabilnosti u meunarodnom monetarnom sustavu. Pozitivni pomaci u uspostavljanju ponovne stabilnosti u svjetskim monetarnim odnosima postignuti su sporazumom o devalviranju i stabiliziranju teaja dolara (koji je te godine praktino postao nekovertibilan u zlato) izmeu deset najrazvijenih zemalja u Smithsonian Institutu u Washingtonu. Prihvaena je slubena cijena zlata od 35 dolara za uncu zlata, utvreni su novi pariteti valuta, odnosno sredinji teajevi, a Vlade zapadnoeuropskih zemalja su preuzele obvezu intervencije na deviznim tritima kako bi zadrale granice oscilacije
1 2

Periin, I.,okman, A.,Lovrinovi, I. : Monetarna politika, Sveuilite u Rijeci, 2001., str.360-372 Uvodni materijal 1 - Meunarodne financije, Poslijediplomski studij Europske ekonomske integracije, Ekonomski fakultet Split, 2006

teajeva +/- 2,25% u odnosu na sredinji teaj. Odreujua valuta je dolar, a granice fluktuiranja nadgleda Meunarodni monetarni fond. Tako je nastao novi reim stabilnog sredinjeg teaja. Time je sa 1972. godinom i slubeno poela praksa plivajuih teajeva. No, taj sporazum je bio kratkog vijeka jer je 1973. godine uslijedila druga devalvacija dolara i time je jo ire otvoren put praksi fluktuirajuih (plivajuih) deviznih teajeva. U veljai iste godine dolar je devalvirao za oko 10% te se od oujka iste godine uvodio novi sustav deviznih teajeva, koji je trebao biti baziran na stabilnim ali prilagodljivim teajevima. Praksa sustava slobodno fluktuirajuih teajeva konano je formalno sankcionirana u sijenju 1976. godine na sjednici Privremenog komiteta Meunarodnog monetarnog fonda odranoj u Kingstonu na Jamajci. U praksi politike deviznih teajeva sustava Meunarodnog monetarnog fonda i dalje su bile prisutne slabosti i pored spomenutih adaptacija, to najbolje potvruje sluaj zapadnoeuropskih zemalja, odnosno njihove reakcije na Simthsonijaski aranman 3iz prosinca 1971. godine. Te zemlje koje su ve do tada u okviru zapadnoeuropske integracije (uspostavljenje Europske zajednice za ugljen i elik 1951. godine, Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomske energiju 1957. godine) uspostavile visoki stupanj monetarne suradnje (osnivanje Europske platne unije 1950. godine) i koordinacije politike deviznih teajeva (sklapanje Europskog monetarnog sporazuma, bit e kasnije rijei o tome), koji je na kraju zavrio uspostavom Europske monetarne unije, kao regionalnog monetarnog sustava, nisu mogle niti htjele mehaniki prihvatiti jednostavno proirenje mari oscilacija deviznih teajeva svojih valuta, jer bi time sve dotadanje integracijske napore dovele u pitanje, ve su u danom okruenju traile specifina rjeenja koja su im na kraju omoguile ostvarenje monetarnog sustava sa specifinom valutnom jedinicom euro. Spomenuto Smitsonijansko proirenje tunela odnosno mare oscilacija valuta devet najrazvijenih europskih zemalja u rasponu +/- 2,25% od sredinjeg teaja prema dolaru stvorilo je mogunost da se mare apsolutnog flukturiranja izmeu valuta zapadnoeuropskih zemalja proire na 9%. Naime, ako se u jednom trenutku njemaka marka popne s dna tunela na njegov vrh, tada fluktuacija u donosu na dolar iznosi 4,5%. Ako se isto tako dogodi s frankom, onda e on biti u fluktuaciji s dolarom 4,5%, ali s markom ak 9%! To je znatno oteavalo trgovinu i odmicalo od nastavka puta prema europskom integriranju. Stoga su ve poetkom 1972. godine sredinje banke na zahtjev Savjeta ministara zemalja Ekonomske zajednice, sloile da smanje razliku, tj da suze granicu fluktuacija u tunelu. Tako je dolo do
3

Periin, I.,okman, A.,Lovrinovi, I. : Monetarna politika, Sveuilite u Rijeci, 2001., str.360-372

stvaranja europske zmije ili monetarne zmije.4 Svakodnevne fluktuacije valuta sudionica izgledale su kao zmijolika traka teajne fluktuacije, u ovom sustavu kretanja zmije u tunelu. Ovakva praksa zapadnoeuropskih plivajuih teajeva se bitno razlikuje od apsolutnih fluktuirajuih teajeva. Rije je o teaju koji je utvren, ali s tim da fluktuira prema gore i dolje od utvrene razine, te s intervencijom (kupnjom ili prodajom deviza) odrava u odreenim granicama, ako to vie nije mogue ili je neracionalno, odreuje se novi paritet i sredinji teaj koji je opet samo sredinja razina za fluktuacije. U ovom sluaju sredinja je monetarna vlast obvezna da svu ponudu deviza otkupi po slubenom teaju i obratno. Osim zavisnosti ovog teaja o intervencijama na deviznim tritima postoji i zavisnost od ekonomske i monetarne politike u zemlji. Doputene fluktuacije meusobno su bile u rasponu -/+1,12%, a prema dolaru i dalje 2,25% (od travnja 1972. godine do veljae 1973. godine), a zatim od oujka 1973. godine pa do 1979. godine mare oscilacija iznosile su -/+2,25% meu lanicama zmije, ali bez intervencija u ouvanju maksimalno doputene granice fluktuiranja u odnosu na dolar. Da bi se kolektivno obranile od politike deviznog teaja dolara nakon njegovih dviju uzastopnih devalvacija i zatitile domae gospodarstvo od moguih poremeaja zbog potpunog raspada svjetskog monetarnog sustava, devet najrazvijenijih zemalja je veu rujnu 1972. godine u Baselu osnovalo Europski fond za monetarnu suradnju (EFMS) koji je poeo s radom u travnju 1973. godine s namjerom da potpomae funkcioniranje zapadnoeuropske zmije. On je trebao odravati fiksne teajeve valuta u meusobnom odnosu i zajedniko fluktuiranje u odnosu na valute treih zemalja, uglavnom dolar, financiranjem intervencija sredinjih banaka radi izravnanja platnobilannih poremeaja. Sredinje banke zemalja lanica (to su zemlje Europske zajednice premda sve ne sudjeluju u Fondu) moraju deponirati u EFMS 20% svojih rezervi zlata i 20% svojih rezervi dolara, a u zamjenu dobivaju ECU - European currency unit = europska valutna jedinica koje je emitirao Europski fond za monetarnu suradnju, a sluila su kao sredstvo plaanja u meusobnim obraunima sredinjih banaka lanica. U oujku 1979. godine naputen je sustav zmije, a na scenu stupa Europski monetarni sustav i njegova valutna jedinica ECU o emu e biti rijei u slijedeem poglavlju.

Periin, I.,okman, A.,Lovrinovi, I. : Monetarna politika, Sveuilite u Rijeci, 2001., str.360-372

Dug je i mukotrpan bio put proturjenosti i obrata u grupaciji zapadnoeuropskih zemalja da bi se postignuo takav stupanj meusobne monetarne suradnje koji je konano uoblien u zajednikom monetarnom sustavu EMU: od Europske platne unije osnovane 1950.godine do EMU ostvarene 1.1.1999.godine5

2. PUT DO EKONOMSKE I MONETARNE UNIJE


5

Periin, I.,okman, A.,Lovrinovi, I. : Monetarna politika, Sveuilite u Rijeci, 2001., str.360-372

2.1. Zaetak stvaranja europske monetarne integracije Poetak ujedinjavanja zapadnoeuropskih zemalja kako na ukupnom gospodarskom tako i

posebno, na monetarnom podruju nalazimo u prvim godinama nakon zavretka Drugog svjetskog rata. Ratom opustoenoj Europi bila je potrebna pomo za obnovu razorenih gospodarstava. To je uviao SAD, kao najznaajnija sila svijeta, koja je ve 1947. godine razvija ideju o zajednikom oporavku i ujedinjenju zapadnoeuropskih zemalja, to e ujedno biti brana ekspanziji socijalistikih promjena na elu s SSSR-om. Poznat pod nazivom Marshallov plan u razdoblju od 1948. godine do 1952. godine zapadnoeuropskim zemljama bespovratno je dodijeljeno 15 mlrd dolara. Radi koordiniranja Marshallova plana i gospodarskog povezivanja Zapadne Europe, 1948. godine formirana je Organizacija za europsku ekonomsku suradnju (OEEC) koja je posebno djelovala na jaanju multilateralne trgovine meu zemljama lanicama (SAD, Kanada, 16 europskih zemalja). Na monetarnom planu osnovana je 1950. godine Europska platna unija - EPU, instituciju koja je svojim djelovanjem trebalo omoguiti prijelaz s bilateralizma na poseban oblik multilateralnih plaanja meu zapadnoeuropskim zemljama to je bila prva faza na putu uspostavljanja potpune konvertibilnosti njihovih valuta. Europska platna unija je djelovala kao multilateralna klirinka unija preko koje su obavljala prebijanja meusobnih potraivanja jer su zapadnoeuropske valute bile meusobno zamjenjive (ali ne i za dolar), a tehniku stranu je obavljala Banka za meunarodne obraune BIS, Bank for International Settlements u Baselu koja je bila europski agent za raspodjelu Marshallove pomoi i obraunsko mjesto za Europsku platnu uniju. EUA (European unit of account), europska obraunska jedinica, stvorena je 1950. godine i to kao knjigovodstveni novac koji je koriten za ograniene svrhe. Proces ekonomskog i monetarnog povezivanja Zapadne Europe zapoet osnivanjem OEEC-om i Europskom platnom unijom i dalje se razvijao intenzivno na oba podruja: na ekonomskom povezivanju osnovana je Parikim ugovorom 1951. godine. Europska zajednica za ugljen i elik, kojom se utire put kasnijoj iroj ekonomskoj integraciji, koja e nastati osnivanjem i radom Europske ekonomske zajednice. Na monetarnom planu stvoren je, u okviru Europske ekonomske zajednice, prostor da 27.12.1958. godine stupi na snagu europski monetarni sporazum - European Monetary Agreement - EMA, koji su sklopile jo 1955. godine zemlje lanice OEEC. Ovim sporazumom zemlje lanice uvele su eksternu konvertibilnost svojih

valuta iji su teajevi mogli oscilirat +/- 0,75% od utvrenog pariteta ime je prestala s radom Europska platna unija, a od preostalog kapitala i novouplaenih kvota osniva se Europski monetarni fond koji prestaje s radom 31. prosinca 1972. godine. Nakon tog kao znaajniji dogaaj istie se ukidanje carinske barijere unutar Zajednice i uvedena je zajednika tarifa prema treim zemljama. Iste te godine, a jo vie 1969. godine, dolazi do sve izraenije svjetske monetarne krize, koju je unutar Zajednice jo je vie podgrijavalo ve vrlo snano eurodolarsko trite, to je remetilo proces ekonomske i monetarne integracije, na to su reagirale monetarne institucije (Komitet guvernera sredinjih banaka) i druge institucije Zajednice. Barreovim planom 1969. godine predlae se osim ostalih ekonomsko-politikih mjera, osnivanje posebnog mehanizma za monetarnu suradnju zemalja lanica Zajednice kako bi se sprijeilo daljnje pogoravanje odnosa u monetarnoj sferi (kratkorona monetarna podrka i srednjorona financijska pomo, prethodno usuglaavanje odluka o prombjeni pariteta valuta zemalja lanica i dr) Na sastanku lidera zemalja Ekonomske zajednice u Haagu, u prosincu 1969. godine, gdje je prvi put formulirana ideja o stvaranju ekonomske i monetarne unije - do koje je dolo tek 15. prosinca 1991. godine u Maastrichtu donese su odreene mjere u smjeru monetarne integracije kao to je osnivanje Europskog rezervnog fonda. Rezolucijom Savjeta ministara u oujku 1971. godine precizirane su mjere koje su trebale omoguiti ostvarenje planirane ekonomske i monetarne unije, a na monetarnom planu to su bile: pripreme za formiranje Europskog fonda za monetarnu suradnju, odravanje valutnih teajeva unutar jo uih granica fluktuiranja i uspostava dodatnog mehanizma srednjorone financijske pomoi, koji je poeo djelovati prvog lipnja 1971. godine. Meutim, planirani tijek priprema za potpunu monetarnu integraciju radi stvaranja zajednikog monetarnog sustava poremetili su, ali ne onemoguili, dogaaji s dolarom poev od kolovoza 1971. godine. EMA - Europski monetarni sporazumi i Europski monetarni fond prestali su s radom 31. prosinca 1972. godine, ali se u okviru Zajednice javljaju novi mehanizmi, monetarna zmija i Europski fond za monetarnu suradnju, koji e zemljama lanicama Zajednice omoguiti ne samo da uspjeno prebrode svjetsku monetarnu krizu, ve da 1979. godine startaju sa svojim posebnim monetarnim sustavom, tj. Europskim monetarnim sustavom i s novom zajednikom valutom ECU (European currency Unit) koja e od 1981. godine potpuno zamijeniti europsku obraunsku jedinicu i postati jedinstvena obraunska valuta Zajednice. Druga novana jedinica uvedena u prostor dananje Europske unije bio je eurco (European composit unit) 1973. godine. Nju su inile valute devet

10

zemalja lanica tadanje Europske ekonomske zajednice, a ona se koristila za emisiju obveznica Europske investicijske banke, kao i za proraunska davanja. Nije bila vana kao to je bio European currency unit koji se nakon toga pojavio. Plan o Europskom monetarnom sustavu usvojen u lipnju 1978. godine u Bremenu na konferenciji efova drava i vlada devetorice, dok Europski monetarni sustav stupio na snagu 13. oujka 1979. godine radi stabiliziranja deviznih teajeva izmeu valuta zemalja lanica Europske ekonomske zajednice i poticanja daljnjeg razvoja integracije u njoj, te da pridonosi jaanju meunarodnih monetarnih odnosa u interesu partnera u trgovini. Bit mehanizma Europskog monetarnog sustava sastoji se: u zajednikoj valutnoj jednici European currency unit kao denominatoru za utvrivanje pariteta i usporeivanje deviznih teajeva valuta zemalja lanica; u ogranienom flukturiranju sredinjeg deviznog teaja valute sudionice kako u odnosu na drugu valutu, tako i u odnosu na European currency unit (fluktuacije iznose +/-2,25% osim za talijansku liru -/+6%) uz obvezu sredinje banke da intervenira kad se dostigne tzv. divergentni prag u fluktuiranju pojedine valute; u kreditnom olakicama koje odobrava Europski fond za monetarnu suradnju zemlji lanici za financiranje platno-bilannih tekoa. Osim nabrojenog, European currency unit predstavlja sredstvo rezerve i plaanja sredinjih banaka, te kao standard za potraivanja i obveze u Europskom monetarnom sustavu. ECU je takoer stupio na snagu 13. oujka 1979. godine preuzevi vrijednost i sastav iste one koarice valuta koja je 1975. godine bila utvrena za europsku obraunsku jedinicu - EUA. Valja istaknuti da su institucije Europski monetarni sustav i ECU -European currency unit nastale kao reakcija na zbivanja u meunarodnom plaanjima i u intervalutarnim odnosima izmeu valuta SAD-a i zapadnoeuropskih zemalja. One predstavljaju mehanizam obrane tih zemalja od politike deviznog teaja dolara koju je tih godina uz pomo, u prvom redu, politike kamatnih stopa provodio SAD i to dobrim dijelom na tetu ostalog svijeta. Od 1979. godine zajednika obrana zapadnoeuropskih zemalja od valutne politike SAD-a djeluje kao zasebni, regionalni monetarni sustav Europski monetarni sustav, koji zemljama lanicama osigurava ipak odreenu monetarnu stabilnost u moru svjetske monetarne nestabilnosti. 6

Periin, I.,okman, A.,Lovrinovi, I: Monetarna politika, Sveuilite u Rijeci, 2001., str.360-372

11

2.2. Mehanizam deviznih teajeva unutar europskog monetarnog sustava (ERM I.) zasnovan na ECU ECU je povijesno gledano trea po redu valutna jedinica na prostoru Zajednice koja je iz prakse potisnula dotadanju valutu EUA (Europska obraunska jedinica) i Eurco, pa je za razliku od nje postao i sredstvo rezervi i plaanja sredinjih banaka, te kao standard za potraivanja i obveze unutar Europskog monetarnog sustava. Kao EUA - Europska obraunska jedinica i Eurco European Composit Unit, i ECU - European currency unit je zapravo predstavljao koaricu valuta, ili cocktail valuta, koji su inile valute zemalja lanica Zajednice, a vrijednost ECU-a izraunavala se svakodnevno na temelju deviznih teajeva valuta u koarici. Tako je npr. u sijenju 1984. godine 1 ECU vrijedio 0,79$. Najznaajniju ulogu u toj koarici imala je njemaka marka (oko 30%), a revizija strukture koarice provodila se svakih pet godina. Tako uspostavljen mehanizam deviznih teajeva imao je prvenstven cilj monetarnu stabilnost, ili drugaije reeno to je bio mehanizam obrane od politike deviznog teaja dolara koja je tetila Europi i ostalom svijetu. Tijekom vremena utjecaj njemake marke se poveavao, dok je slabio utjecaj lire i funte. Takoer je vano naglasiti da je u Europskom monetarnom sustavu povremeno dolazilo do izlaska i ulaska pojednih valuta. Poetkom 1999. godine dvanaest od petnaest lanica Europske unije prihvaaju jedinstvenu valutu euro i u prijelaznom razdoblju do 2002.godine neopozivo fiksiraju devizne teajeve svojih valuta prema euru. U tom razdoblju na sceni je jo uvijek svojevrsni paralelizam valuta, pri emu je istovremeno u optjecaju nacionalna valuta u gotovini i depozitnom obliku, dok je euro u optjecaju samo u depozitnom obliku (knjini novac).

2.3. Posljednje tri etape u razvoju EURA ( 1990-2002. godine) Proces monetarnog ujedinjenja na prostoru Europske unije uao je u svoju posljednju etapu u posljednjem desetljeu XX. stoljea, koja je rezultat 50-godinjeg mukotrpnog kretanja na putu, to je bio pun nestabilnosti u svjetskim monetarnim odnosima i nesuglasicama izmeu samih lanova

12

Unije oko nebrojenih mjera koje je trebalo poduzeti u cilju pripreme nacionalnih ekonomija za jedinstvenu monetarnu Uniju. Prihvaanjem Delorsova izvjea u lipnju 1989. godine na konferenciji Europskog vijea u Madridu definirane su tri etape u procesu stvaranja europske i monetarne unije. Zavrni process ostvarenja EMU-a odvijao se u tri etape, a prva etapa je zapoela 1.7.1990. godine Tu etapu koja je trajala do 1.1.1994. godine karakteriziraju napori vezani za punu liberalizaciju kretanja kapitala (prvi korak provedbe Delorsova plana) kao vaan preduvjet konanog monetarnog ujedinjena. Poznato je naime, da su devizni reimi i druga ogranienja vezana za slobodno kretanje kapitala, protekcionistike mjere koje onemoguavaju bilo kakavu integraciju. Drugi vaan zadatak koji je iniciran u prvoj etapi bio je to vea koordinacija ukupne ekonomske politike, a posebno monetarne i fiskalne. U Povelji o Europskoj uniji, potpisanu 7. veljae 1992. godine u Maastrichtu, modificirano je djelomino Delorsovo izvjee uz uvaavanje i provoenje temeljne ideje ujedinjenja. Znaenje Povelje proizlazi iz definiranja potrebnih uvjeta koje moraju zadovoljiti zemlje kandidati za ulazak u Europsku monetarnu uniju, nazvanih Maastrichtski kriteriji, odnosno kriteriji konvergencije koji uvjetuju sudjelovanje u monetarnoj uniji kroz pet kvantitativnih pokazatelja: 1) Inflacijski kriterij govori da stopa inflacije ne smije biti za vie od 1,5 postotni bod iznad prosjene stope inflacije u tri zemlje s najniom inflacijom, 2) Teajni kriterij zahtjeva sudjelovanje u europskom teajnom mehanizmu (ERM) najmanje dvije godine prije pridruivanja monetarnoj uniji uz potovanje propisanih granica fluktuacije. Taj bi kriterij trebao ukazati na predanost, stabilnost i ulazak u monetarnoj uniji bez iskoritavanja teajne politike za postizanje boljeg konkurentskog poloaja. Redefiniranjem granica fluktuiranja 1994. godine na 15% oko sredinjeg pariteta postavljeni su mnogo fleksibilniji uvjeti zadovoljavanja teajnog kriterija od inicijalno odreenih Maastrichtskim ugovorom 2,25%, 3) Kamatni kriterij trai da prinos na dugorone obveznice drave ne smije prelaziti istovjetne kamatne stope u tri zemlje s najniom inflacijom za vie od 2 postotna boda. Taj je kriterij kao i inflacijski, potrebno zadovoljavati najmanje godine dana uoi donoenja odluke o sudjelovanju u monetarnoj uniji, 4) Fiskalni kriteriji

13

a) Kriterij proraunskog deficita ograniava ekspanzivnost fiskalne politike jer zahtijeva odravanje deficita konsolidirane ope drave na razini nioj od 3% BDP-a, b) Kriteriji javnog duga postavlja njegov udio u BDP-u na max 60%, ali se pozitivno ocjenjuje i trend smanjenja njegova udjela u BDP-u, ako je razina od 60% nedostina vrijednost.7 Druga etapa zapoela je 1.1.1994. godine osnivanjem Europskog monetarnog institututa (EMI) sa sjeditem u Frankfurtu. Europski monetarni institute je prethodnica Europskog sustava sredinjih banaka ije sjedite danas nalazi u Frankfurtu. Tijekom druge etape nacionalne sredinje banke i dalje zadravaju autonomiju u provoenju monetarne politike. Slijedei vaan dogaaj u drugoj etapi bila je rezolucija Savjeta Europe u Madridu 15. prosinca 1995. godine kojom je odreeno da se budua jedinstvena valuta zove euro, a manje jedinice centi (1E =100 centi). Vano je naglasiti da je 1994. godine dolo do problema u intervalutarnim odnosima zemlja lanica Europske monetarne unije i da je raspon fluktuacije sa 2,25% povean na ak +/-15% u odnosu na sredinji teaj. Meutim nakon tih intervalutarnih poremeaja koji su rezultirali izlaskom funte i lire iz sustava deviznih teajeva i devalvacijama, situacija se slijedeih godina stabilizirala. Moglo bi se rei da je to bila posljednja prilika za teajne manipulacije kako bi se izbalansirali intervalutarni odnosi unutar Unije.8 Poetkom 1998. godine Savjet Europe je odluio da je konani rok poetka EMU 1.1.1999.godine Takoer je odlueno, u skladu s kriterijima Maastrichta, koje e zemlje sudjelovati u EMU, odnosno u mehanizmu deviznih teajeva poznatom kao ERM II (Exchange rate mechanism II). Europsku monetarniju uniju ine sljedee zemlje: Austrija, Belgija, Francuska, Njemaka, Irska, Italija, Nizozemska, panjolska, Portugal, Luksemburg, Finska. Grka je pristupila Europskoj monetarnoj uniji poetkom 2001. godine U sustavu nee do daljnjeg sudjelovati tri zemlje lanice: Britanija i Danska zbog politiikih razloga, a vedska zbog neostvarenja kriterija. Zanimljivo je da u Europskoj monetarnoj uniji sudjeluje npr. Belgija iji javni dug premauje godinji BDP 136% ili Italija sa 120%, to naruava uvelike kriterije iz Maastricha.

7 8

Vuji, B.: Euro, Europska monetarna unija i Hrvatska, Zagreb, 2003., str. 1-39 Periin, I.,okman, A.,Lovrinovi, I: Monetarna politika, Sveuilite u Rijeci, 2001., str.360-372

14

Trea i posljednja etapa odvijala se u dva dijela. Prvi je zapoeo 1.1.1999. godine s neopozivim fiksiranjem deviznih teajeva prema euru i svake valute meusobno unutar EMU-a. Od tog trenutka odgovornost za koncipiranje i provoenje monetarne politike preuzela je Europska sredinja banaka u Frankfurtu, koja e zacrtanu monetarnu politiku provoditi preko nacionalnih sredinjih banaka. Sustav sredinjeg bankarstva unutar Europske monetarne unije je vrlo slian onome u SAD. Za taj dio tree etape vano je napomenuti da je poela zamjena nacionalnih valuta za EURO i to prije svega u financijskom sektoru, pri emu e euro egzistirati samo kao knjini, iralni novac sve do poetka 2002. godine kad e postati i efektivnim. Zavrni dio u procesu monetarnog integriranja zapoet e 1.1.2002. godine kad se u optjecaj uvodi jedinstvena valuta euro, kao depozitni novac, ali i kao efektivni novac pri emu sa scene definitivno nestaju nacionalne valute koje se moraju zamijeniti za euro do sredine 2002. godine Osim nacionalnih valuta u novanicama kovanicama do tog vremena se moraju denomimirati i svi drugi financijski instrumenti u euro. EURO kao efektivni novac nije uveden 1.1.1999. godine zbog ogranienog vremena jer se zna da je za proizvodnju i putanje eura u optjecaj potrebno dulje razdoblje. Euro u obliku novanica i kovanica nee na prednjoj strani imati nikakva nacionalna obiljeja.

2.4. Mehanizam deviznih teajeva (ERM II.) u Europskoj monetarnoj uniji zasnovan na Euru Trea etapa provedbe projekta EMU-a, koja je definirana ugovorom iz Maastrichta 1992. godine, zanimljiva je prije svega po tome to je 1.1.1999. godine uveden sustav neopozivih fiksnih deviznih teajeva. Taj je dogaaj oznaio i prekretnicu u europskim, ali i svjetskim monetarnim odnosima, a uvoenje jednistvene valute - eura predstavlja najznaajniji projekt u novijoj monetarnoj povijesti.

15

Raanje EMU-a stvorilo je, kao to je vidljivo iz tablice 1, drugu najveu gospodarsku zonu svijeta iji je BDP otprilike za etvrtinu nii od BDP-a SAD-a, trenutno prve gospodarske sile. Japan je slijedio zonu eura s tek otprilike polovicom BDP-a SAD-a.
Tablica 1: Usporedba osnovnih indikatora SAD-a, EMU-a, i Japana u 2000.godine U mlrd USD po tekuem teaju Svijet EMU SAD Japan BDP 2000. 32.177,7 5.984,8 9.872,9 4.454,6 Izvoz 6.247,0 933,2 781,1 449,5 Uvoz 921,6 1.257,6 356,1 Udio meunarodne razmjene U BDP-u 38,80% 31% 20,70% 18,10% Stanovnitvo u mil. 5.978 293 281 127 Izvor: Vuji, B.: Euro, Europska monetarna unija i Hrvatska, Zagreb, 2003, str.20

injenica je da su zemlje dananje monetarne unije u itavom razdoblju nakon Drugog svjetskog rata teile stabilnijim intervalutarnim odnosima. Ta tenja je posebno dola do izraaja u vrijeme naftnih okova i dolarskih nestabilnosti 70-ih godina, to je za stabilnost tadanje Europske monetarne zajednice predstavljalo veliku opasnost. Zemlje tadanje Zajednice svoje su devizne teajeve formirale tako da se najprije odreivao raspon fluktuacije izmeu valuta zemalja lanica, a potom svake valute prema dolaru. Kasnije se praksa odreivanja fluktuacija prema dolaru naputa, pa to predstavlja znaajan korak u stvaranju monetarne neovisnosti Zajednice. Iz tih razloga nametnula se potreba stvaranja jo vre monetarne unije s jedinstvenom valutom ije je najznaajnije razdoblje poelo 1979. godine osnivanjem Europskog monetarnog sustava i uvoenjem zajednike valute ECU (European currency unit). Bit mehanizma Europskog monetarnog sustava sastojala se u zajednikoj valutnoj jedinici ECU kao denominatoru za utvrivanje pariteta i usporeivanje deviznih teajeva valuta zemalja lanica u odnosu na drugu valutu, te u ogranienom fluktiriranju sredinjeg deviznog teaja valute sudionica - kako u odnosu na drugu valutu tako i u odnosu na ECU. Doputene oscilacije pojedine valute u odnosu na sredinji teaj kretale su se u rasponu +/-2,25%, a za talijanski liru 6%. Ako bi dolo do naruavanja intervalutarnih odnosa sredinje banke, zemlje lanica Europskog monetarnog sustav bile su dune intervenirati na deviznim tritima kad se dosegne tzv. divergentni prag u fluktuiranju pojedine valute. Europski monetarni sustav je takoer zemljama lanicama odobravao kreditne olakice nastale zbog platno-bilannih tekoa. Tako definirani monetarni odnosi znaili su veu sigurnost gospodarskog prostora kako unutar Zajednice, tako i u meunarodnim razmjerima, te su

16

ili na ruku jaanju trgovine i financijskog posredovanja. Tim je inom stvorena zona monetarne stabilnost u Zapadnoj Europi. Euro je, dakle, etvrta po redu valutna jedinica koja se uvodi na prostor Europske unije, s tim da e ona i biti posljednja. U spomenutoj treoj etapi razvoja EMU-a predvieno je da ona bude prijelazno razdoblje koje poinje 1.1.1999. godine i zavrava sredinom 2002. godine. Euro je od 1.1.1999. godine preuzeo isti sastav koarice valuta kao to je to imao i ECU, pa je prema tome odnos zamjene bio 1 ECU = EURO. Od trenutka odgovornost za stabilnost eura preuzima Europska sredinja banka i ona jedina ima pravo emitirati novac. vedska, Danska, Velika Britanija, lanice EU koje nee sudjelovati u novom sustavu deviznih teajeva moi e i dalje koristiti postojee monetarne i fiskalne instrumente, te slobodno odreivati teaj svojih valuta, ali e njihove valute biti pod snanim utjecajem eura. Ako bi pojedine zemlje izvan sustava pokuale teajnom politikom ostvariti konkurentske prednosti na tetu lanica EMU-a sigurno bi dolo do njihovih negativnih i otrih reakcija. Ve je reeno da e od 1.1.1999. do 2002. godine u praksi Europske monetarne unije funkcionirati sustav neopozivih fisknih deviznih teajeva, pa e prema tome teaj svake nacionalne valute biti fiksiran i prema i euru i prema svakoj drugoj valuti unutar EMU. Sve do 1994. godine granice fluktuacije deviznih teajeva valuta unutar Europske monetarne unije bile su relativno uske: -/+2,25%, da bi u spomenutoj godini, zbog gospodarskih problema, ali i pekulativnih priprema za euro, ta granica bila pomaknuta na +/-15%. Poznato je da su u teoriji gospodarske unije fluktuirajui teajevi nepoeljni, jer se uvijek mogu upotrijebiti kao mono sredstvo u stimuliranju izvoza i stvaranja trgovinskih prednosti. Zbog toga je i krajnji cilj Europske unije i bio uspostava sustava fiksnih deviznih teajeva unutar unije, ali i zadravanje plivajueg teaja prema treim zemljama. Pri raunanju deviznih teajeva slubenog ecua na dan 31.12.1998. godine, dakle neposredno prije uvoenja eura, koristila se redovna procedura. To znai da su sredinje banke zemalja lanica utvrdile devizni teaj svojih valuta prema dolaru. Daljnji postupak obraunavanja ecua provodio se u 3 etape: 1) odreivanje deviznih teajeva zemalja lanica EU prema dolaru i valute koje ne ulaze u ecu; 2) obraun deviznih teajeva nasuprot dolaru. Teajevi formirani u nacionalnim sredinjim bankama potom su se priopavali Europskoj komisiji koja ih je koristila za izraunavanje

17

deviznih teajeva za ecu. Devizni teaj $/ECU dobije se zbrajanjem dolarskog ekvivalenta koji predstavlja iznose nacionalne valute u ecu-u; 3) odreivanje deviznih teajeva ecu-a prema participirajuim valutama. Ti se teajevi dobivaju mnoenjem $/ECU deviznog teaja i teaja $ za nacionalne valute.9
Tablica 2: Prikaz deviznih teajeva fiskiranih prema jedinici eura 1.1.1999.godine 1 EURO = 40,3399 BEF = 1,95583 DEM = 340,75 GRD = 166,386 ESP = 6,55957 FRF = 787564 IEP = 1936,27 ITL = 40,3399 LUF = 2,20371 NLG = 13,7603 ATS = 200,482 PTE = 5,94573 FIM Izvor: Periin I.,okman A.,Lovrinovi, I.: Monetarna politika, Sveuilite u Rijeci, 2001., str. 370

3. EUROPSKA SREDINJA BANKA - ESB

Temelj stvaranja neovisne sredinje banke jedinstvenog europskog monetarnog podruja postavljeni su jo poetkom drugog stupnja razvoja Europske monetarne unije. Pretea Europske sredinje banke bio je Europski monetarni institut osnovan 1994. godine sa zadaom stavranja preduvjeta za ulazak u treu etapu razvoja Europske monetarnije unije i uvoenje zajednike valute. Europski monetarni institut je radio na poboljanju suradnje izmeu nacionalnih sredinjih banaka i kooordinaciji monetarnih politika kako bi se postigao okvir za jedinstvenu monetarnu
9

Periin, I.,okman, A.,Lovrinovi, I: Monetarna politika, Sveuilite u Rijeci, 2001., str.360-372

18

politiku, osim toga pratio je napredak u postizanju kriterija konvergencije te izvravao operativne zadatke uspostave ESB-a, definirao podruja njenog djelovanja, ciljeve, strategiju, instrumente i potpomogao uspostavi zajednikog platnog prometa. S uvoenjem eura, Europski monetarni institut je zamijenjen Europskom sredinjom bankom. Da bi sredinja banka mogla neometano obavljati svoje funkcije potrebno je bilo ostvariti neovisnost u etiri segmenta. Institucionalna neovisnost potrebna je da bi se omoguilo samostalno provoenje monetarne politikes ciljem ostvarivanja stabilnosti cijena, bez mogunosti upliva drugih institucija. Osobe izvan Europske sredinje banke ne mogu ni na koji nain utjecati na donoenje odluka. Odluke monetarne politike potpuno su u nadlenosti Europske sredinje banke i ne mogu se decentralizirati na nacionalne razine. Nacionalne sredinje banke provode monetarne operacije u skladu s Odlukama ESB-a. Osobna neovisnost dunosnika sredinje banke o raznim politikim pritiscima i osobnim interesima se postie duim rokovima na koje se biraju njeni dunosnici koji se obino ne poklapaju s politikim ciklusima. Financijska neovisnost se ogleda u injenici da kapital ESB-a upisuju jedino nacionalne sredinje banke (NSB) zemalja lanica Europske monetarne unije.10 Eurosustavom koji se sastoji od ESB-a i nacionalnih sredinjih banaka, upravlja Upravno vijee koje formulira monetarnu politiku. Ono donosi odluke o kamatnim stopama i raizini deviznih priuva, kao i upute za provedbu spomenutih odluka. Upravno vijee sastavljeno je od svih lanova Izvrnog odobora (predsjednik, potpredsjednik i etiri imenovana lana) i guvernera NSB-a. Sjednice su tajne i odravaju se najmanje 10 puta godinje. lanovi Izvrnog odbora odgovorni su za izvrenje odluka Upravnog vijea i svakodnevno obavljanje poslova iz podruja monetarne politike. Uz ova dva organa postoji i Ope vijee u kojem se nalaze guverneri svih zemalja lanica EU), a svrha njegova postojanja je priprema ulaska preostalih zemalja u Europsku monetarnu uniju. Iz toga proizlazi da e Ope vijee i Europski sustav sredinjih banaka postojati sve dok budu postojale lanice Europske unije koje se nalaze izvan monetarne unije. vedska, Danska, Velika Britanija su zadrale pravo kreiranja vlastite monetarne politike.

10

Internet, www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf

19

Osnovni ciljevi jedinstvene monetarne politike u podruju eura definirani su Poveljom o Europskoj uniji i Statutom Europskog susatva sredinjih banka. lankom 2. tog statuta odreeni su njezini ciljevi s naglaskom na stabilnost cijena kao glavnu pretpostavku ukupnih uspjenih ekonomskih politika: Zajednica ima zadau () promicati harmoniziran i uravnoteen razvoj ekonomskih aktivnosti, odriv i neiinflatorni rast uz uvaavanje promjena u okruenju, visok stupanj gospodarske konvergencije, zaposlenosti i socijalne zatite, rast ivotnog standarda i kvalitete ivota, te razvijanje ekonomskog, socijalnog zajednitva i solidarnosti meu zemljama lanicama.11

ZAKLJUAK

Monetarna integracija zemalja Europske unije u mnogim je svojim aspektima specifina u odnosu na integraciju ostalih podruja njihovih gospodarstava. Prvo, dok je u ostalim podrujima (integriranje u ekonomskoj sferi, Pariki i Rimski Ugovor) bio prisutan gotovo konstantan napredak koji povremene krize nisu uspijevale obrnuti te su ona relativno brzo skidana s jelovnika europskih insititucija, monetarna je integracija vie puta doivjela neuspjeh. Nacionalne su vlasti tako vrste drale uzde svojih monetarnih politika te su je ponekad koristile kao izrazito
11

Vuji, B.: Euro, Europska monetarna unija i Hrvatska, Zagreb, 2003., str. 39-56

20

nacionalistiki instrument ratovanja s ostalim lanicama (devalvacija dolara 1971. godine i 1973. godine). Budui da je devizni teaj snaan instrument u voenju monetarne politike i uope odravanja makroekonomske stabilnosti, u pojedinim trenucima postizanje konsenzusa zapadnoeuropskih zemalja oko deviznih teajeva i time poduzimanja daljnjih koraka u uspostavljanju monetarne unije se inilo malo izglednim. Stvaranje zajednike valute u dvanaest zemalja Europske monetarne unije motivirano je prije svega unutarnjim imbenicima. No, zbog njihove veliine, euro nije jedinstven dogaaj samo za gospodarstvo zemalja Europske unije ve i za svjetsko gospodarstvo. Raanje Europske monetarne unije stvorilo je drugu najveu gospodarsku zonu svijeta iji je BDP otprilike za etvrtinu nii od BDP-a SAD-a, trenutno prve gospodarske sile. Japan je slijedio zonu eura s tek otprilike polovicom BDP-a SAD-a. (vidi tablicu 2) S obzirom na gospodarsku teinu Europske monetarne unije, mnogi ekonomisti najajvljivali su kako e nova valuta, uzevi u obzir gospodarske pokazatelje zone eura, ve u trenutku stvaranja po svim pokazateljima postati druga svjetska valuta po znaenju. Takoer, s obzirom na institucionalni oblik Europske sredinje banke i oekivanu stabilnost cijena u euro zoni, nije nedostajalo promatraa koji su hrabro najavljivali kako e euro u mnogim pogledima biti izazov dolaru, ija je pozicija na svjetskoj razini bila nedodirljiva jo od Drugog svjetskog rata. Oekivana rata potranje za eurom uoi njegova uvoenja 1999. godine, generirana najavljenim rastom uloge koju e euro imati na svjetskoj pozornici je dijelom izostala zbog nekoliko faktora. Prvo se navodi utjecaj neizvjesnoti oko posljednje faze uvoenja eura, odnosno gotovinske konverzije, injenice da su Velika Britanija, Danska i vedska sa skepsom doekale uvoenje eura to se odrazilo na percepciju nejgova uspjeha. Takoer, iako je naslijedila neke od izuzetno kredibilnih sredinjih banaka, Europska sredinja banka nije uspjela antiinflaciju politiku. Ipak, zemlje lanice Europske monetarne unije odmah stvoriti vrstu zajedno imaju vie

stanovnika nego SAD, a kad se prikljue i ostale lanice i kandidati postat e nadmone i u BDP-u. Europska sredinja banka je najneovisnija sredinja banka na svijetu to se ogleda u niskoj inflaciji to pridonosi niim transakcijskim trokovima koritenja eura u svjetskim razmjerima.12 Dakle, euro je obeavao vanu i svijetlu budunost na meunarodnoj pozornici to se i ostvarilo.

12

Vuji, B.: Euro, Europska monetarna unija i Hrvatska, Zagreb, 2003, str.19-21

21

4. LITERATURA

1. Vuji, B.: Euro, Europska monetarna unija i Hrvatska, Zagreb, 2003. 2. Periin, I.,okman, A.,Lovrinovi, I.: Monetarna politika, Sveuilite u Rijeci, 2001. 3. Uvodni materijal 1 - Meunarodne financije, Poslijediplomski studij Europske ekonomske integracije, Ekonomski fakultet Split, 2006 4. Internet, www.ecb.int/ecb/orga/tasks/html/index.en.html 5. Internet, www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf 6. Internet, www.uiowa.edu/ifdebook/faq/faq_docs/EMU.shtml

22

7. Internet, www.worldbank.org/fandd/english/0996/articles/070996.htm

23

You might also like