Proces (Franc Kafka)

Ime, prezime i razred

BIOGRAFIJA

Franz Kafka (3. juni 1883 - 3. juli 1924) je bio veliki eki pisac, jedan od najpoznatijih evropskih pisaca 20. vijeka. Roen je u Pragu, u porodici siromanih jevrejskih trgovaca, koji e kasnije postati veoma bogati. Franz je ivio samakim ivotom i nikada nije bio shvaen niti prihvaen u drutvu. Sva njegova vea djela vidjeti e svijetlo dana tek nakon Kafkine smrti. Kafkin opus, koji se moe podijeliti u nekoliko anrova (romani, pripovijetke, aforizmi, dnevnici i pisma) vee tematsko, svjetonazorsko i moglo bi se rei, spiritualno jedinstvo. Batinik vie tradicija (njemakoga romantizma, fantastine struje u knjievnosti, idovskih heterodoksnih uenja) potovatelj velikana evropske knjievne tradicije (Goethea, Heinea, Flauberta, Gogolja, Dostojevskog), Kafka bijae i saputnikom njemakoga ekspresionizma. Ipak, Kafkina vizija zbilje i intenzitet kojom ju je iskazao ine ga autorom kojega se ne moe utrpati u ematske podjele po knjievnim pravcima.

ivot
Roen u Pragu, u doba Austro - Ugarske monarhije, Kafka potie iz imune familije u kojoj je dominirao radini, no esto tiranski i samovoljni otac. Studirao je pravo i radio neko vrijeme kao inovnik - no veim je dijelom Kafka proveo ivot materijalno osiguran oevim imetkom (injenica koja se esto zanemaruje, posve u skladu s legendom o Kafki kao rtvi beutnoga i despotskoga oca grubijana). Umro je od raka grkljana, prethodno naredivi svomu prijatelju Maxu Brodu da spali veinu njegovih rukopisa - posljednja volja koju ovaj, nasreu, nije ispunio. Brod je posthumno izdao velik broj Kafkinih djela, esto uz teko prihvatljive intervencije u tekstu. Veina je Kafkine ue porodice (sestre, oeva i majina rodbina) stradala u nacistikom genocidu idova. Djela:
Preobrazba (Die Verwandlung; 1915.) Proces (Der Process; 1925.) Zamak (Das Schlo; 1926.) Amerika (1927.)

Dnevnici i biljenice:
Dnevnici Franza Kafkae

Pisma:
Pisma za Felice Pisma za Ottlu Pisma za Milenu Franz Kafka: Pisma porodici, prijateljima izdavaima

Likovi
Jozef K. Franz Nadzornik Gospoa Grubach Gospoica Burnster Block Leni Fabrikant

Glava prva
HAPENJE RAZGOVOR S GOSPOOM GRUBACH ZATIM GOSPOICA BURSTNER

Neko je oklevetao Jozefa K., jer je jednog jutra bio uhapen, iako nije uinio nikakvo zlo. Kuharica koja mu je svakog jutra donosila doruak, ovaj put nije dola. Neko je pokucao na vrata. Ko ste vi? upita K. ovjek pree preko tog pitanja kao da se njegova pojava mora prihvatiti, pa samo ree: Vi ste zvonili? K. ree kako eli da mu Ana donese doruak. Na tu njegovu reenicu uo se kratak smijeh iz susjedne sobe. To je nemogue. K. je bio zbunjen. Poe u susjednu sobu da vidi ta se deava. Ugleda ovjeka koji je sjedio s knjigom kraj otvorenog prozora. Trebalo je da ostanete u svojoj sobi. Zar vam to Franz nije rekao? K. je traio gospou Grubach. Ne smijete otii, pa vi ste uhapeni. Tako i izgleda, ree K. Ali zato? Upita potom. Mi nismo nadleni da Vam to kaemo. Idite u svoju sobu i ekajte. K. sjede na stolicu kraj prozora. Rekli su mu da obue loiju koulju, a da e oni ovu sauvati i, ako se njegov sluaj dobro svri ponovo mu je dati, kao i ostalo njegovo rublje. K. je ivio u pravnoj dravi. Svuda je vladao mir, svi zakoni su na snazi, ko se to onda usudio da ga napadne u njegovom vlastitom stanu. Mislio je da je to ala, koju su mu iz nepoznatih razloga priredile kolege iz banke, moda zato to mu je danas bio trideseti roendan. U svojoj sobi otvori ladice pisaeg stola, ali line isprave koje je traio od uzbuenja nije mogao da nae.

Pronaao je vozaku dozvolu za bicikl i htjede da ode straarima, ali mu se taj papir uini nevanim. Dalje nastavi da trai rodni list. K. im pokaza isprave i zamoli ih da oni njemu pokau nalog za hapenje. Dragi boe ree straar. Zar vi ne moete da se uivite u svoj poloaj? I jo ste izgleda spremni i na to da nas, koji smo Vam sad vjerovatno, najblii od svih ljudi, nepotrebno izazivate. Vjerujte da je tako ree Franz. Straari se ne htjedoe upustiti s njim u razgovor. Drali su se zakona i svog posla. Odvedite me vaem pretpostavljenom ree K. Kad on to bude elio, prije ne ree straar koji se zvao Willem. A sad Vam savjetujem, dodade, da idete u svoju sobu, da sauvate svoj mir i ekate ta e biti s vama. K. se baci na krevet i uze s umivaonika jednu lijepu jabuku koju je sino bio ostavio za doruak. Osjeao se dobro i samopouzdano. Iz druge sobe uplai ga uzvik. Nadzornik vas zove Najzad doviknuo je K. Kada poe u susjednu sobu, straari ga vratie, i naredie da se fino obue, jer ne moe pred nadzornika ii u samoj koulji. K. obue svoje najbolje crno odjelo, aket, koji je svojim krojem u struku izazvao meu poznanicima malu senzaciju. Kada je bio potpuno obuen. Morao je K. otii u susjednu sobu, pred nadzornika. U toj sobi je u posljednje vrijeme stanovala gospoica Burstner, daktilografkinja koja je obino odlazila vrlo rano na posao i s kojom se K. samo pozdravljao. U uglu sobe stajala su tri mlada ovjeka. Jozef K? Upitao je nadzornik. Vi ste sigurno vrlo iznenaeni jutronjim dogaajem? Svakako ree K. Svakako da sam iznenaen, ali ne mnogo. Niste mnogo iznenaeni? Upita nadzornik. Svakako da sam iznenaen, ali kad ovjek provede trideset godina na ovom svijetu i sam se probija kroz ivot, kao to je meni bilo sueno, onda ogugla na iznenaenja i ne prima ih suvie teko. K. ue u dublju raspravu s nadzornikom. Pokuao je da dozna zato je uhapen. Ja vam uopte ne mogu rei da ste optueni, ja ak i ne znam jeste li. Vi ste uhapeni, to je tano, i ja vie nita ne znam. Moda su straari brbljali ta drugo, ali to su samo naklapanja.

No, iako nisam odgovorio na vaa pitanja, mogu Vam savjetovati da manje razmiljate o nama i o tome to e se dogoditi s Vama, bolje da vie razmiljate o sebi. Ovo uzbudi K a, pa poe da hoda tamo, amo. Izrazi elju da pozove svog dobrog prijatelja Hasterera koji je bio dravni tuilac. Rekoe mu da moe telefonirati, ali samo ako je rije o nekoj privatnoj stvari, jer drugaije nema smisla. K. se naljuti i odustade od telefoniranja. Miljenja sam da bi najbolje bilo dao osnovanosti ili neosnovanosti vaeg postupka vie i ne razmiljamo, nego da se rastanemo s jednim pomirljivim stiskom ruke. Ako i vi tako mislite, onda molim. K. prie nadzorniku s ispruenom rukom. Meutim, nadzornik mu ne prui ruku, ve mu ree da moe ii u banku, u kojoj je radio. K. nije mogao da vjeruje nadzornikovim rijeima, jer ipak on je bio uhapen. Nadzornik mu objasni da jeste uhapen, ali da to ne treba da ga ometa u njegovom pozivu, te ni da se njegov uobiajni nain ivota ne mora mjenjati. Da bi njegov odlazak u banku nadzornik uinio to lakim i neupadljivijim, stavio mu je na raspolaganje tri gospodina, njegove kolege, inovnike iz njegove banke. K. ih nije mogao prepoznati. K. sjede u auto i s tri inovnika ode u banku. Ovog proljea K. je obino provodio veeri tako to je poslije posla, ako bi jo bilo vremena njaee ostajao u uredu do devet sati odlazio u malu etnju, sam ili sa inovnicima, a onda svraao u pivnicu, gdje bi, obino u drutvu starije gospode, sjedio i do jedanaest sati za svojim stalnim stolom. Jednom sedmino K. je iao djevojci Elzi, koja je nou posluivala u gostionici, a danju primala posjete samo u krevetu. Te veeri K. osjeti potrebu da treba ranije da ode kui i da ponovo uspostavi red u stanu gospoe Grubach. Kada je u pola deset uveer stigao pred kuu u kojoj je stanovao, sreo je na kapiji nekog mladog momka koji je tamo stajao i puio lulu. Ko ste vi? Upita odmah K. Ja sam pazikuin sin, milostivi gospodine. kada ue u kuu, K. pokuca na vrata gospoe Grubach. Izvinio joj se to dolazi tako kasno. Ja sam vam danas sigurno zadao i nepredvienog posla, zar ne? Kako to upita ona? Mislim na one ljude to su jutros dolazilo. Ah, to ree ona mirnim tonom. To mi nije zadalo naruitog posla. Gospoa Grubach mu ree da se ne brine, jer se to vie nee dogoditi, ree mu kako je naula da je njegavo hapenje pitanje njegove sree i da nije uopte loe.

Rekla mu je da on nije uhapen kao lopov. K. joj ree da se i on djelimino slae s njom. Htio je uti njeno miljenje, miljenje jedne razumne ene i bio je sretan to se slau. Je li gospoica Burstner kod kue? Na vratima upita K. Ne! Ree gospoa Grubach. Ona je u pozoritu. Je li vam potrebna? Treba li da joj ta poruim? Ah, htio sam samo progovoriti nekoliko lijepih rijei s njom. Samo sam htio da joj se izvinim to sam danas upotrebljavao njenu sobu. Gospoa Grubach mu ree kako nema potrebe da joj se izvinjava, jer je soba gospoe Burstner ve dovedena u red. Ujedno mu se poali kako joj se nimalo ne svia njeno ponaanje, te da je svaku no via s drugim gospodinom. Ree mu kako e ozbiljno porazgovarati s njom o tome. Meutim K. joj se usprotivi i ree kako on ima sasvim drugo miljenje o njoj. Nakon toga K. je otiao u svoju sobu i ekao gospoicu Burstner da doe, kako bi s njom razgovarao. U pola 12 gospoica Bursner doe kui. K. odlui da joj se obrati. Gospoice Burstner. Ko je to? Upita ona. To sam ja. Ree K. i izae. Ah, gospodine K. ree ona smjeei se. Dobro veer prui mu ruku. K. joj objasni kako eli da razgovara s njom. Ona ga pozva u svoju sobu i upita ga ta eli. U vaoj sobi je jutros, u izvjesnoj mjeri mojom krivnjom, napravljen nered, to su uinili strani ljudi i protiv moje volje, a ipak, kako rekoh, mojom krivnjom; zato sam htio da vas zamolim za izvinjenje. Gospoica Burstner se iznenadi i htjede da uje ostatak prie. Meutim, K. joj ree da to nije vrijedno razgovora. Ona prihvati izvinjenje, iako nije bilo razloga da joj se K. izvinjava jer u sobi nije primjetila nikakav nered. Hodajui primjeti da joj je neko ipak ispremetao fotografije. K. joj objsni kako je to uinio jedan od inovnika koji je bio tu sa istranom komisijom. Ona se iznenadi i pomisli kako je K. uinio neki zloin. K. joj ree kako on nije kriv. S obzirom da e ona idui mjesec stupiti na posao u jednu advokatsku kancelariju, K. je zamoli da mu pomogne u njegovom procesu. Ona pristade. Ree mu da ako eli da mu bude savjetodavac, mora joj rei o emu se radi. Meutim, ni on sam nije znao. K. joj ispria sav nemili dogaaj i pokaza joj kako se sve to odigralo. Dok joj je objanjavao neko zakuca na vrata. Gospoica Burstner i K. se uplaie. Ne boj te se, proapta, ja u sve urediti. Ree K.

Nisu znali ko bi to mogao biti. Gospoica Burstner se sjeti kako u susjednoj sobi spava neak gospoe Grubach, kapetan, i kako bi to mogao biti on. Ona ree K. u da ide. Meutim, on se zabrinu za nju i za njen poloaj nakon to se prouje za ovu situaciju. Ree kako e svu odgovornost preuzeti na sebe, samo da bi zatitio nju. Ona ga odbi i ree mu kako ona moe da snosi odgovornost za sve ono to se dogodi u njenoj sobi. Jo jednom ga zamoli da ide i da je ostavi samu. One je bio vrsto odluio da ode. Ali pred samim vratima, kao da nije oekivao da su ona tu on ustuknu, pa gospoica Burstner iskoristi taj trenutak da se odvoji, da otvori vrata i mugne u predsoblje odakle se tiho obrati K. u. Hodite, molim vas. Pogledajte, pokazivala je na kapetanova vrata ispod kojih je izbijao trag svjetla. On je upalio svjetlo i zabavljao se na na raun. Evo me, ree K., istra, zgrabi je, poljubi u usta, a onda joj je ljubio itavo lice, kao neka edna ivotinja koja jezikom navali na konano naen izvor vode. Najzad je poljubi u vrat, u samo grlo i tamo dugo zadra usne. Malo kasnije K. je leao u svom krevetu. Vrlo brzo je zaspao, a prije sna jo je malo razmiljao o svom ponaanju i bio njime zadovoljan, udio se to nije jo zadovoljniji, ali je zbog kapetana bio ozbiljno zabrinut za gospoicu Burstner.

Glava druga
PRVO SASLUANJE

K. je telefonski obavjeten da e se sljedee nedjelje odrati kratko sasluanje povodom njegovog sluaja. Sasluanja su trebala biti ee, jedno za drugim. Nedjelja je odreena kao dan sasluanja da se K. ne bi ometao u njegovom redovnom poslu. Data su mu uputstva gdje i u koliko e se odrati sasluanje. Dok je stajao kraj telefona, uo je glas zamjenika direktora koji je takoer htio da telefonira. Dok je zamjenik direktora telefonirao K. je i dalje stajao pored njega. Jedno pitanje, gospodine K.: da li bi ste mi uinili zadovoljstvo da u nedjelju ujutro zajedno poemo na izlet mojom jedrilicom? Za K. a ovo je bio vaan prijedlog, meutim, morao ga je odbiti i rekao je zamjeniku direktora da za nedjelju ima ve neto planirano. U nedjelju je bilo tmurno vrijeme. K. je bio vrlo umoran, jer je do kasno u no ostao u gostionici. Brzo se spremio i otiao u predgrae koje mu je bilo naznaeno.

U putu je sreo tri inovnika to su bila odreena za njegov sluaj. Dugo je iao i traio kuu u kojoj se trebalo odrati sasluanje. Mislio je da e tu kuu ve iz daleka prepoznati. Meutim, dugo je lutao ulicama susreui razkiite ljude, ene i djecu, dok ga najzad jedna mlada ena nije uvela na neku skuptinu. Poslije vas moram zakljuati, vie niko ne smije unutra. K. primjeti pred vratima dva ovjeka, od kojih je jedan preprojavao novac. K. a dohvati neka ruka i odvede ga u jedno sobu. U toj sobi sjedio je malen, debeo, usopljen ovjek koji je razgovarao s nekim ko je stajao iza njega. Vi ste morali doi prije sat i pet minuta ree on. Ako sam i zakasnio, sad sam tu. Da, ree ovjek, ali ja sada vie nisam obavezan da vas sasluavam. Ali ja u to danas izuzetno ipak uiniti. Samo ovakvo zakanjenje se ne smije ponoviti. A sad pristupite. Sasluanje je poelo. Istrani sudija ga upita da li je on soboslikar. K. mu objasni da nije, ve da je on prokurist jedne velike banke. Na to se zau veliki smijeh. K. objasni zato je tako odgovorio i poe priu o svom sluaju. To to se meni dogodilo samo je pojedinaan sluaj, i kao takav i nije veoma vaan, poto ga ja ne primam tako teko, ali to je znak jednog postupka kakav se primjenjuje prema mnogim ljudima. Za njih se ja ovdje zalaem, a ne za sebe. K. je elio da se javno razgovara o jednom javnom zlu. Svoju situaciju K. je ispriao naglas, da narod koji je sjedio tu dobro uje i vidi o emu se radi. Ljudi su ga pozorno sluali, sve se utialo. K. je ovladao skupom. Ree da se iza njegovog hapenja i dananjeg sasluanja nalazi neka velika organizacija i da je njen smisao da hapse nevine osobe i da se protiv njih vode besmisleni i najee jalovi postupci. K. ov govor prekide vrisak s kraja sale. Bila je to pralja za koju je K. ve pri njenom ulasku pomislio da e biti samo na smetnji. K. je samo vidio kako je neki ovjek vue u ugao pored vrata i stiska uza se. Ali nije ona vritala, nego ovjek, irom otvorenih usta i gledajui u strop. Dok se oko njih dvoje skupljao narod K. se pitao da li je pravilno ocijenio sve te ljude. Da nije precijenio djelovanje svojih rijei. Da se nisu pretvarali dok je on govorio, pa im je sada, kada je izvukao zakljuke, dosta tog pretvaranja. U svoj toj graji K. spazi kako i lijeva i desna strana nose iste znake. Svi su bili istomiljenici, pa i istrani sudija koji je mirno sjedio i gledao nadolje.

Pa vi ste svi inovnici, kao to vidim, vi ste ta korumpirana banda protiv koje sam govorio, ovdje ste se nabili kao prislukivai i njukala, obrazovali ste prividno dvije stranke, pa je jedna aplaudirala da mene iskua, htjeli ste da nauite kako se zavode nevini ljudi! Pa, nadam se, niste ovdje bili uzalud; ili ste se zabavljali mislei kako neko od vas oekuje da branite pravdu ili ste stvarno neto nauili. I ovim vam elim sreu u vaem zanatu. Istrani sudija ga upozori da se liijo svih prednosti koje sasluanje u svakom sluaju prua uhapenom. Nitkovi jedni, viknu, poklanjam vam sva vaa sasluanja otvori vrata i odjuri niz stepenice.

Glava trea
U PRAZNOJ SALI ZA SJEDNICE. STUDENT. KANCELARIJA

Idue sedmice K. je iz dana u dan ekao novi poziv. Meutim, poziv nije stigao, pa on pretpostavi da je preutno pozvan opet u istu kuu i u isto vrijeme. On se u nedjelju opet uputi tamo. Kada je doao opet srete enu od proli put. Danas nema sjednice ree ena. A to ne bi bilo sjednice? Upita K. ena ga uvjeri tako to mu pokaza susjednu sobu koja je bila prazna. Na stolu sobe stajale su knjige. K. izrazi elju da ih pogleda. Meutim, ena mu to nije dozvolila i zatvorila je vrata. Trebali da ta poruim istranom sudiji? Upita ena. Vi ga poznajete? Upita K. Naravno. Ree ena. Pa moj mo je sudski posluitelj. K. prmijeti da je soba u kojoj je proli put stajalo samo korito za pranje sad izgledala kao potpuno namjetena dnevna soba. ena mu objasni kako oni tu imaju bespl atan stan, te da u dane sjednica moraju isprazniti sobe. K. je i dalje insistirao da mu ena pokae knjige sa stola. Ona pristade da mu pomogne i dopusti mu da pogleda knjige. Na prvoj knjizi K. ugleda nepristojnu sliku, a druga knjiga je bila roman sa naslovom: Patnje koje je Greta morala podnositi od svoga mua Hansa.

I to su zakonici koji se ovdje studiraju. Ree K. Takvi ljudi treba da mi sude. Ja u vam ponoi. Ree ena. Sjeli su na stepenice. Vi imate lijepe, tamne oi. Ree ona poto su sjeli. K. pomisli da mu se ona nudi i da je pokvarena kao i svi oko nje. Ustade i odbi njenu pomo. Meutim, ona mu nije doputala da ode s krivom predstavom o njoj. Zamoli ga da ostane i prihvati njenu pomo. K. je upitada mu jedino moe pomoi ukoliko dobro poznaje istranog sudiju. Ona mu ree da ga vrlo dobro poznaje. Ree mu kako istrani sudija pie mnogo izvjetaja, naruito o njemu, jer je njegovo sasluanje bilo glavni predmet nedjeljne sjednice. Ree mu i da joj se istrani sudija udvara te da iz tog razloga ona moe imati velikog uticaja na njega. Dok su razgovarali gledao ih je Bertol, student nepoznatih pravnih nauka s kojim se K. sreo. Ne ljutite se na mene, molim vas, i ne mislite loe o meni, ja sad moram k njemu, tom gadnom ovjeku, pogledajte samo njegove krive noge. Ali odmah u se vratiti i onda idem s vama. Ako me povedete, ii u s vama kud god elite, moete raditi sa mnom ta hoete, biu sretna da odem odavde to je mogue due vremena, najvie bih voljela zauvijek. Ona pomilova K. ovu ruku, skoi i otra prema prozoru. ena je K. a stvarno privlaila i uprkos razmiljanju nije vidio razlog zato da ne popusti toj privlanosti. K. primjeti kako ena i student razgovaraju kraj prozora. Student primjeti K. ovu nestrpljivost te ga zamoli da ode. Meutim, ko mu ree da je bolje da on ode i ostavi njega i enu same. Ne, ne nju neete dobiti. Ree student i die enu jednom rukom i potra prema vratima sagnutih lea gledajui je njeno. ene ree K. u da joj ne moe pomoi te da je istrani sudija poslao studenta po nju. Onda neka ide, a vas vie nikad ne elim da vidim. Ree K. bjesan od razoarenja. K. je polahko iao za njima. Iz radoznalosti je doao do vrata i htio da vidi kuda onaj nosi enu. Student je uz stepenice nosio enu prema tavanu. Na tavanu se nalazila sudska kancelarija. Dok je stajao na stepenicama pojavi se neki ovjek i upita K. a da li je maloprije ovdje vidio jednu enu. Bio je to sudski posljuitelj.

Maloas sam razgovarao s vaom enom. Ona nije vie tu. Student ju je odnio istranom sudiji. Vidite ree sudski posluitelj, uvijek mi je odnesu. Posluitelj se poali K. u kako bi najradije razbio studenta. Meutim, nije postojala nikakva ansa da to uradi on, ve predloi K. u da on to uini. Zato ba ja? Upita K. iznenaeno. Pa vi ste optueni. Ree sudski posluitelj. Iako to K. u nije ilo u korist, jer je moglo uticati na istragu, ali pristade da zgodnom prilikom malo propusti kroz ake tog studenta. Posluitelj mu ree kako se mora javiti u kancelariju i pozva ga da poe s njim i razgleda kancelarije. Iako je oklijevao, K. je ipak krenuo s njim. U kancelarijama su sjedili inovnici, a na hodniku je bilo vrlo malo ljudi. Posluitelj ree K. u da su to optuenici. K. se iznenadi i ree kako su to njegove kolege, jer je i on sam optuen. ta vi ovdje ekate? Upita K. uljudno jednog ovjeka. Ja sam prije mjesec dana pondio neke dokaze u mojoj stvari, pa ekam rjeenje. Izgleda da ulaete mnogo truda. - Ree K. Da, ree ovjek, pa to je moja stvar. K. mu ree kako misli da je to nepotrebno, te da on nije podnio nikakve dokaze kada je u pitanju njegovo hapenje. K. nije mnogo obraao panju ni na njega ni na drutvo u hodniku. Idui dalje skrenu desno kroz jedan otvor bez vrata. Pa, vidio sam kako ovo ovdje izgleda i sad idem. Jo niste sve vidjeli. Ree sudski posluitelj. Ja ne elim sve da vidim. Ree K. Idem, kako u nai izlaz? Sudski posluitelj objasni K. u kako e doi do izlaza, meutim, K. ne htjede da krene sam ve ga zamoli da i on krene s njim. On odbi da ide s njim, jer je imao drugog posla. K. je i dalje insistirao da posluitelj krene s njim. U tom trenutku otvorie se jedna od mnogih drvenih vrata i izae neka djevojka. ta eli gospodin? Upita ona. K. je stajao i drao se za dovratak niskih vrata, ljuljajui se malo na vrhovima prstiju. Djevojka primjeti da se K. tako ponaa zato to mu je malo pozlilo, te mu donese stolicu i ponudi ga da sjedne. K. je tu sjedio neko vrijeme.

Nakon nekoliko trenutaka djevojka mu ree da ne moe vie tu ostati, jer ometa prolaz. Zamoli jednog ovjeka da joj pomogne da K. a odvedu u bolesniku prostoriju. Meutim, K. nije elio da ide. ovjek predloi da ga ipak izvedu vani i da e mu tamo biti bolje. K. ree kako je ovjek upravu i jo jednom ga zamoli da ga izvede van. Djevojka predstavi ovjeka K. u i ree mu kako je on obavjeta, da je njegov posao da daje strankama koje ekaju sva obavjetenja koja im trebaju. Nosei ga tako, najzad ga dovedoe do izlaza. K. je osjeao kao da mu se sva snaga najedanput vratila. Velika hvala. Ponavljao je steui dugo oboma ruke. K. je stajao mirno jo koji trenutak, zagladio kosu, a onda potrao niz stepenice tako bodro i u dugim skokovima da se gotovo uplaio tolike promjene. Bio je iznenaen svojim zdravstvenim stanjem i odlui da prvom prilikom ode nekom ljekaru, a ubudue e sva nedjeljna prijepodneva provoditi bolje nego ovo, to je on svoj gospodar.

Glava etvrta
PRIJATELJICA GOSPOICE BURSTNER

U posljednje vrijeme K. u je bilo nemogue da s gospoicom Burstner progovori nekoliko rijei. Pokuavao je na razne naine da joj se priblii, ali uzalud. ak joj je poslao i dva pisma za koja nikada nije dobio odgovor. U nedjelju doe znak koji je bio dovoljno jasan. U samo jutro K. primjeti kroz kljuaonicu u predsoblju neko neobino kretanje. Jedna nastavnica francuskog jezika, inae njemica, po imenu Montag selila se u sobu gospoice Burstner. Kada je gospoa Grubach donijela K. u dorak, K. je upita: Zato je danas takva buka u predsoblju? Moe li se s tim prestati? Zar se ba nedjeljom mora spremati? Gospoa mu objasni kako se gospoica Montag seli kod gospoice Burstner i prenosi svoje stvari. U tom neko zakuca na vrata. Bila je to sluavka koja je javljala da gospoica Montag eli da razgovara s gospodinom K. om i da ga moli da doe u trpezariju gdje ga ona eka. K. se odmah zaputi prema trpezariji. Kada je uao, gospoica Montag poe njemu u susret. Pozdravie se nijemo.

Ne znam da li me poznajete. Naravno. Ree on. Pa vi stanujete ve due vremena kod gospoe Grubach. Ona mu ree kako eli da mu kae nekoliko rijei po nalogu njene prijateljice Burstner. Ona mu ree kako je on pismeno ili usmeno zamolio njenu prijateljicu za razgovor, ali da za tim nema potrebe jer ona ne zna na ta treba da se odnosi taj razgovor i da je to besmisleno. K. joj se zahvali i poe prema vratima. Na izlazu srete kapetana Lanza. K. bez pozdrava napusti sobu i krenu prema vratima gospoice Burstner i tiho zakuca. Poto se nita ne pomae, on pokuca jo jedanput, ali opet nije bilo odgovora. On pretpostavi da se pritajila i pokuca jae, a poto ni to nije uspjelo, on otvori vrata oprezno i ue u sobu. U sobi nije bilo nikoga. Kada je poao da izae na vratima ponovo ugleda gospoica Montag i kapetana kako razgovaraju na otvorenim vratima trpezarije. K. pouri du zida u svoju sobu.

Glava peta
BATINA

Kada je K. jedne od sljedeih veeri prolazio hodnikom koji je odvajao njegovu kancelariju od glavnog stepenita, uo je iza jednih vrata, iza kojih je uvijek mislio da se nalazi soba za stare stvari, kako neko uzdie. Jo jednom je zastao da oslune, onda su se opet zauli uzdasi. On ue u sobu i ugleda tri ovjeka. ta vi to radite ovdje? Upita K. Gospodine! Nas e izbatinati zato to si se ti alio na nas istranom sudiji. K. prepozna da su to bili straari Franz i Willem i da je onaj trei u ruci drao ibu da ih izbatina. K. im ree kako se on nije alio na njih ve da je samo rekao ta se dogodilo u njegovom stanu. Oni mu se izvinue i rekoe mu kako je to bio njihov posa o koji oni moraju obavjljati kako bi zaradili za ivot. Ima li ikakve mogunosti da se ova dvojica potede batina? Upita K. Ne! Ree batina i smijui se zatrese glavom. Ja bih te dobro nagradio ako ih pusti da odu ree K. i izvue svoj novanik. Pa e onda i mene prijaviti, ree batina da jo i batine dobijem. Izgleda da ti se ne moe vjerovati, ree batina, ali ja se ne dam podmititi. Postavljen sam da batinam i ja batinam.

Jedan od straara prie K. u i zamoli ga da ako ne moe osloboditi obojicu, oslobodi bar njega. Meutim, ne obazirui se na to batina poe da ih batina. Udari Franza dok je Willem uao u uglu i kriom gledao ta se zbiva. Tad se prolomi Franzov vrisak. U daljini se ve pojavio jedan posluitelj, a nekoliko koraka iza njega i drugi. K. brzo zalupi vrata, prie jednom od dvorinih prozora i otvori ga. Da bi sprijeio straare da priu, on viknu: ja sam tu! Kada se straari udaljie K. ostate kraj prozora. Nije se usuivao da ode u sobu za stare stvari, a ni kui mu se nije ilo. U daljini je uo korake posluitelja, da njime ne bi pao u oi, on zatvori prozor i poe u pravcu glavnih stepenica. Pred vratima sobe za stare stvari on malo zastade i oslunu. Bila je potpuna tiina. Ni sljedeeg dana straari nisu K. u izlazili iz glave. Na poslu je bio rastresen i da bi se savladao ostajao je due u kancelariji nego dan ranije. Kada je na putu prema kui opet proao pored sobe za stare stvari, on je otvori kao iz navike. Od onoga to je ugledao umjesto oekivanog mraka nije mogao da doe sebi. Sve je bilo nepromjenjeno. Straari poee vikati i zapomagati: gospodine! K. zalupi vrata i gotovo plaui otra do posluitelja. Pospremite ve jedanput sobu za stare stvari! Povika K. Uguit emo se u prljavtini! Posluitelji su bili spremni da to urade tek sutradan. Da bi posluitelje zadrao u blizini, K. sjede i poe da pretura po kopijama elei da ostavi utisak kao da ih pregleda, a onda poe umoran i bez ijedne misli kui.

Glava esta
UJAK LENI

Jednog popodneva K. je bio veoma zauzet zakljuivanjem pote kada mu je u posjetu doao ujak Karl, mali seoski posjednik. Kada ga ugleda K. se manje uplai nego to se ve due vremena plaio pri pomisli na ujakov dolazak. K. mu je morao u svemu moguem biti pri ruci i primiti ga na spavanje. Obino ga je zvao Aveca sa sela. Kada se pozdravie on zamoli K. a za kratak razgovor u etiri oka. ta ja to ujem, Josef? Viknu ujak. Za ime boga, Josefe, odgovori mi! Je li to istina, moe li biti istina?

Ujak je od njega traio da kae istinu, jer je uo za njegov proces od njegove kerke Erne koja mu je pisala u pismu o K. ovom procesu. U tom pismu zamolila je oca da pomogne K. u. Ujak je zahtjevao da K. kae o emu se radi kako bi mu mogao pomoi. Dakle, Josefe, sad mi otvoreno reci, kakav je to proces? Upita ujak. Prije svega, ujae, nikako se ne radi o procesu pred obinim sudom. Ree K. To je loe. Ree ujak. Ujak upita K. a kako se sve to desilo. On mu odgovori da se sve desilo iznenada. Da bi se malo oporavio od svog proces, ujak pozva K. a da doe njima na selo i da se tako skloni od suda. Ujak je K. ovom procesu pridavao vei znaaj nego on sam. Dragi ujae, svako uzbuivanje je beskorisno, bilo s tvoje bilo s moje strane. Ree K. K. ne prihvati da ide na selo jer bi to znailo bijeg i priznavanje krivice. Ujak se sloi s njim i povede ga advokatu Huludu. Nisam znao, ree K., da je i u ovakvoj stvari mogue uzeti advokata. Ali, naravno. Ree ujak, pa to se samo po sebi razumije. Zato da ne? A sad, da bih bio obavijeten, ispriaj mi sve to se dosad dogodilo K. je odmah sve ispriao ujaku, ne preutivi nita. Kada dooe do advokatove kue, saznadoe da je on jako bolestan. Jedna djevojka ih je pustila da uu k njemu u sobu. I dok je ujak razgovarao sa svojim starim prijateljem, djevojka je prije gledala K. a nego ujaka. Gospoice, molim, ostavite nas malo, treba da porazgovaram sa svojim prijateljem o nekim linim stvarima. Vi vidite, gospodin je tako bolestan, on ne moe razgovarati ni o kakvim stvarima. Ujak jo jednom zamoli djevojku da izae iz sobe. Advokat joj ree da ide, kako bi mogao razgovarati s njim. Ujak advokatu ree da mu treba pomo za njegovog neaka. Advokat je odmah pristao da vodi sluaj. K. u nije bilo jasno kako je mogao odmah pristati, iako mu oni nisu ispriali o emu se radi. Ali on im ree da ve zna o emu se radi jer se u sudskim krugovima u kojima se on kree, govori o raznim procesima, a da one znaajnije ovjek dobro zapamti. Dok su razgovarali, on im ree da ima jo jednu posjetu osim njih. Bio je to kancelarijski direktor. Advokat ih pozva da svi porazgovaraju o jednoj zajednikoj stvari. kancelarijski direktor ree da nema mnogo vremena, ali izrazi elju da ipak upozna svoga prijatelja. I dok se vodio razgovor izmeu njih zau se neka buka iz predsoblja. Pogledat u ta se to dogodilo. Ree K. i poe napolje.

Kada izae njegovateljica mu ree da se nita nije dogodilo i da je namjerno razbila tanjir kako bi ga dozvala ovamo. Ona ga odvede u advokatovu radnu sobu.

Mislila sam ree ona da e te i sami izai a da vas i ne zovem. Prvo ste me ve pri ulasku neprekidno gledali, a onda me pustite da ekam. Uostalom, zovite me Leni. Rado. Ree K. K. joj prizna kako je pomislio da se ona ne moe jednim skokom osvojiti, te da mu se svia. Dok je razgledao po sobi, spazi sliku na kojoj se nalazio ovjek u sudijskom talaru. Moda je to moj sudija. Ree K. Ja ga poznajem. Ree Leni. Doe ovamo esto. Kakav poloaj on ima? Upita K. On je istrani sudija. Ree Leni. Ona mu takoer ree kako je ula da je on nepopustljiv te da bi trebao sve priznati sudu, jer je to jedina prilika da se izvue, ali da emu i tada trebati pomo koju mu ona moe pruiti. K. je upita ukoliko ne prizna krivicu da li bi mu tada mogla pomoi. Ona ree da ne bi. Pitala ga je da li ima ljubavnicu. K. joj je rekao da ima i pokazao joj Elsinu sliku. Pa neka vam je i ljubavnica, ali ona vama ne bi mnogo nedostajala kad bi ste je izgubili ili zamjenili s nekom drugom, na primjer sa mnom. Sigurno. Ree K. smijui se. urno, otvorenih usta, ona mu se pope koljenima u krilo, privue sebi njegovu glavu pa poe da ga ljubi i grize po vratu sve do kose. Evo ti klju od kue, doi kad god hoe. Bile su njene posljednje rijei i jedan promaen poljubac pogodi ga jo na odlasku u lea. Kada je K. izaao iz kue, padala je laka kia. Htjede da poe sredinom ulice i da jo jednom vidi Leni na prozoru, ali tada iz nekog automobila izjuri ujak i zgrabi ga za miicu. Grdio ga je jer je bio s djevojkom, umjesto da bude prisutan kada je on sa svojim prijateljem advokatom i kancelarijskim direktorom razgovarao o njegovom sluaju i traio nain da rijei njegov proces. S obzirom da se on nije pojavio kancelarijski direktor je otiao, a na bolesnog advokata je to sve jo jae djelovalo.

Ti si vjerovatno, doprinio njegovom potpunom slomu i tako e ubrzati smrt ovjeka koji ti je mogao pomoi. A mene, svog ujaka, ostavlja ovde na kii pipni me, sav sam mokar da te satima ekam i da me brige mue.

Glava sedma
ADVOKAT FABRIKANT - SLIKAR

Jednog zimskog prijepodneva, dok je napolju padao snijeg, K. je sjedio u svom uredu, ve krajnje umoran, uprkos ranim satima. Pomisao na proces nije ga vie naputala. Pomiljao je da izradi jednu pismenu odbranu i da je podnese sudu. Njegov advokat nije bio besprijekoran. K. uope nije znao ta on poduzima. K. nije Imao utisak da mu taj ovjek moe mnogo pomoi. On ga nije gotovo nikako ispitivao, tu i tamo bi davao K. u po koju ispraznu opomenu. Poto bi ga po svom miljenju dovoljno slomio, advokat je obino poinjao da ga bodri. Priao bi mu kako je mnoge sline procese potpuno ili djelimino dobio. Procese koji, ustvari, moda nisu bili tako teki kao ovaj. Sva ta iskustva koje je stekao u ranijim procesima dobro e doi K. u. On je poeo da radi i prvu predstavku, koja je vrlo vana jer prvi utisak koji ostavi odbrana esto odreuje itav tok procesa. On je K. a upozoravao na sve mane, ali i prednosti njegovog procesa. Rekao mu je kako se proces ne dri u tajnosti samo pred javnou, nego i pred optuenikom. Rekao mu je da se moe uticati i na tok procesa, ali da to mogu samo rijetki advokati te da je njegov izbor advokata vrlo povoljan. On mu je rekao kako veliku ulogu u procesu imaju i sudski inovnici. Predstavka, kako je pomenuo advokat jo nije predata, ali ne treba uriti, jer su za njega mnogo vaniji uvodni razgovori sa inovnicima. Advokat je mislio da ne treba otkrivati odmah sve pojedinosti koje bi na K. a samo nepovoljno djelovale, dajui mu suvie nade ili mu zadajui strah. U svakom sluaju, jo nita nije bilo izgubljeno. Advokat je bio neiscrpan u takvim i slinim govorima, ponavljao ih je pri svakoj posjeti. Uvijek je bilo napredovanja, ali nikad se nije moglo saoptiti u emu se ta napredovanja sastoje. Jedini prijatan predah pri tim posjetama advokatu, bila je Leni. K. je bio uvjeren da njegova odbrana nije u dobrim rukama. Bilo je neophodno potrebno da se K. lino prihvati posla. Nalazio se usred procesa i morao je da se brani. Meutim, za sada jo nije bilo razloga da se pretjerano brine. Razmiljao je o tome da advokatu oduzme odbranu. Razmiljao je da ako se otrese advokata, odmah preda predstavku i on e po mogunosti svaki dan navaljivati da bude uzeta u obzir. Ali ako bi se K. i usudio da ovo sve sprovede, tekoe oko sastavljanja predstavke bile su ogromne. Meutim, on je znao da se predstavka mora napraviti. Razmiljao je o tome da ako ne bude imao vremena u kancelariji da e je morati praviti kod kue po noi.

I dok je tako razmiljao, posluitelj mu je osim razne pote, unio i dvije podsjetnice gospode koja su ve due vremena ekala K. a. Umoran od onoga to je prolo, kao i onog to dolazi K. ustade da primi prvog. Bio je to omalen, bodar gospodin, fabrikant koga je K. dobro poznavao. Fabrikant je urno pokazivao raune i tabele K. u, gdje je ve na nekim mjestima uoio greku i nastojao da je brzo ispravi. K. je u poetku paljivo pratio fabrikantove rijei, ali ne zadugo. Ubrzo je odustao od sluanja, jo koji trenutak klimao glavom na fabrikantove glasne uzvike pa najzad i to prestao. U meuvremenu, u kancelariju je uao zamjenik direktora. Fabrikant mu je odmah ukazao na to da je kod prokuriste naiao na tako malo volje za posao. Fabrikant je nastojao da pridobije pomonika direktora za sebe. On ga je najzad pozvao da preu u njegovu kancelariju gdje su mogli zavriti posao. To je vrlo vana stvar, ree on fabrikantu, ja to potpuno uviam. A i gospodinu prokuristi sigurno e biti drago da ga oslobodimo. K. je najzad ostao sam. Nije ni pomiljao da pusti neku drugu stranku. Dugo je sjedio tako i ne znajui ta mu to, zapravo, zadaje brige, samo je s vremena na vrijeme malo uplaeno pogledao preko ramena prema predsoblju, jer mu se inilo da uje neki um. Odluka da odbranu preuzme u svoje ruke izgledala mu je tea nego to je prvobitno zamiljao. Znao je da e se sada, kada on sam bude vodio istragu, morati potpuno izloiti sudu i njegov uspijeh e kasnije biti njegovo potpuno i konano osloboenje. Ali da bi to postigao, morae se prethodno izloiti mnogo veoj opasnosti nego do sada. Meutim, K. je u svemu tome bio zabrinut za posao u banci. Zar dok se njegoc proces dalje odvija, dok gore na tavanu sudski inovnici sjede nad spisima tog procesa, on treba da brine za poslove banke? Da se ne bi vratio za pisai sto, K. otvori prozor. Kroz otvoreni prozor ue sa dimom pomjeana magla i nekoliko snjenih pahuljica. Runa jese. Ree iza K. a fabrikant koji je dolazei od zamjenika direktora neprimjetno uao u sobu. Fabrikant mu ree kako je zakljuio posao sa zamjenikom direktora. Takoer mu ree da ima jo jedno obavjetenje za njega. Vi imate proces zar ne? K. ustuknu i odmah viknu: to vam je rekao zamjenik direktora? Ah ne, ree fabrikant, odakle bi to zamjenik direktora znao? A odakle vi? Upita K.

Ja tu i tamo saznam poneto sa suda, ree fabrikant, i upravo s tim u vezi je obavjetenje koje sam vam htio dati. Fabrikant mu ree kako je za proces saznao od izvjesnog slikara Titorellia, iji je glavni izvor prihoda slikanje portreta. On takoer, radi i za sud. Pa je fabrikant mislio kako mu on moe pomoi, jer poznaje mnoge sudije, iako i nema nekog uticaja, smatrao je da K. u moe dati savjet kako da doe do raznih uticajnih ljudi. Fabrikant preporui K. u da posjeti Titorellija i ostavi mu njegovu adresu. Razoaran, K. uze pismo i stavi ga u ep, zahvali se fabrikantu i ree mu kako e ga posjetiti, ili e mu, poto je sada veoma zauzet pisati da jedanput navrati kod njega u kancelariju. Kada je fabrikant otiao, posluitelj ree K. u da ga ekaju tri gospodina. Dok je posluitelj govorio sa K. om, oni ustadoe, svaki je htio da iskoristi povoljnu priliku i prie K. u prije ostalih. Oprostite, moja gospodo, na alost, trenutno nemam vremena da vas primim. Veoma vas molim za izvinjenje, ali imam da obavim hitan posao po moram izai. I sami ste vidjeli kako su me sada dugo zadrali. Da li bi ste bili tako ljubazni da doete sutra ili bilo kada ponovo? Ili moda moemo o vaim predmetima razgovarati telefonom? Ili ete mi moda sada ukratko rei o emu se radipa u vam ja pismeno dati opiran odgovor? Najbolje bi svakako bilo da doete drugi put. Ovi prijedlozi kod gospode izazvae zaprepatenje. K. obue svoj zimski kaput, visoko podie ovratnik kaputa i zakopa ga visoko pod grlom. Ba tada iz susjedne sobe izae zamjenik direktora. Sad odlazite, gospodin prokurist? Da. Ree K. i die glavu. Trreba da obavim jedan posao. A gospoda? Upita zamjenik. Mislim da ve dugo ekaju. Mi smo se ve dogovorili. Ree K. Gospoda se vie nije dala zadravati, pa su opkolili K. a i objanjavali da ga ne bi satima ekali da njihovi predmeti nisu vani. Zamjenik direktora, sluajui ih, odlui da on preuzme razgovore umjesto gospodina prokuriste. Ponudi ih da uu u njegovu sobu. K. se odvezao slikaru, koji je stanovao u predgrau, na potpuno suprotnoj strani od onog u kome su se nalazile sudske kancelarije. Dugo je traio njegovu kuu, dok je najzad nije pronaao uz pomo nekih djevojica koje su se igrale u tom predjelu grada. Kada je pozvonio, slikar ga pozva da ue.

K. mu pokaza fabrikantovo pismo i ree kako je saznao za njega preko njegovog poznanika i kako je doao kod njega na njegov savjet. Kada slikar proita pismo, zguva ga i baci. Hoete da kupite neku sliku ili elite da Vas slikam? K. pogleda slikara zaueno. Nije mu bilo jasno ta to pie u pismu. Mislio jke da je fabrikant obavijestio slikara o njegovom dolasku, ali samo da razgovara o svom procesu s njim i nita vie. Vi upravo radite na jednoj slici? Da. ree slikar. To je portret. Dobar rad, ali jo nije sasvim gotov. Bio je to povoljan sluaj za K. a, jer je protret liio na nekog sudiju. On htjede da mu kae, ali ga zbuni velika figura koja je stajala u sredini lenog naslona, pa upita slikara o njoj. To je pravda. ree slikar konano. Sad je ve prepoznajem. ree K. Slikar mu ree kako on sve te portrete slika samo po nareenju, da to ustvari i nisu velike sudije koje sjede u predsjednikim stolicama, ve da su to izmiljotine. K. ga upita kako se zove sudija, ali mu slikar ne htjede rei. On mu ree kako je on povjerljiva linost suda, te da je o njegovom sluaju ve priao sa fabrikantom. Jue sam razgovarao s fabrikantom o Vaem sluaju. Pitao me hou li Vam pomoi, a ja sam odgovorio: Neka ovjek jednom doe do mene, i evo, ja se radujem to ste tako brzo doli. Izgleda da Vas je stvar vrlo pogodila to me, naravno, ne udi. Hoete li moda prvo skinuti kaput? Iako je K. namjeravao da ostane kod slikara samo kratko vrijeme, ova slikarova ponuda mu je dobro dola. Slikar ga je pitao da li je on nevin, na to K. ree da jeste. Slikar mu je rekao kako sve u tom predgrau priprada upravo sudu. On mu ree kako e se potruditi da ga oslobodi njegovog procesa. Upita ga kakvo osloboenje eli: stvarno osloboenje, prividno osloboenje ili odugovlaenje. Nakon dueg razgovora, K. odlui da eli prividno osloboenje. Slikar mu ree da e on u tom sluaju napisati jednu potvrdu koja govori o K. ovoj nevinosti i da e s njom obii sve poznate sudije. On mu ree kako e na taj nain skupiti potpise veine sudija, te da e s takvom potvrdom otii sudiji koji vodi njegov proces, i on e ga tako prividno osloboditi tog procesa. I onda sam, dakle, slobodan? ree K. oklijevajui. Da, ree slikar, ali samo prividno slobodni ili, bolje reeno, privremeno slobodni.

Kada mu slikar objasni sve prednosti i mane prividnog osloboenja, K. izrazi elju da uje kako bi to izgledalo odugovlaenje, jer mu se prividno osloboenje ne uini najboljim izborom. Kada mu slikar objasni proces odugovlaenja, K. stavi kaput preko ruke i ustade. Zar ve idete? upita slikar. O, da. ree K. Vi se sigurno jo niste odluili u pogledu mojih prijedloga.- ree slikar. K. mu ree kako e uskoro opet doi kod njega i poe prema vratima. Na odlasku, slikar upita K. a da li moda eli da pogleda neke njegove slike, na to K. ree da eli, samo da ne bi bio neuljudan. Kada mu slikar pokaza Pejza pustare, K. pristade da je kupi. Meutim, slikar mu pokaza jo jednu sliku koja je bila ista suprotnost prvoj slici, ali K. pristade da kupi i nju. Nakon toga, slikar mu pokaza i treu sliku, pa K. kupi i nju. Kada K. poe kui, slikar mu zapakova sve slike i ree kako e novac uzeti drugi put kad se budu vidjeli. Slikar K. u pokaza vrata na koja e izai, i kada ovaj otvori vrata zaudi se jer su se tu nalazile sudske kancelarije. Sikar mu ree kako i njegov atalje pripada sudstvu, te da to ne treba da ga udi. Na samom odlasku slikar se pozdravi s K. om. Podne je ve odavno prolo kad K. stie pred banku. On naredi da se slike, koje je nosio sa sobom, odnesu u njegovu kancelariju i zakljua ih u najdonju ladicu svoga stola da bi ih barem iduih dana osigurao od pogledazamjenika direktora.

Glava osma
TRGOVAC BLOCK. OTKAZIVANJE ADVOKATU

Najzad se K. odluio da od advokata oduzme zastupanje. Doao je pred advokatovu kuu i poeo zvoniti. Na prvo zvonjenje niko se nije odazivao. Leni bi mogla biti bra. Pomisli K. K. je pozvonio i drugi put, neko otvori vrata i viknu: on je!, i tek onda potpuno otvori vrata. Kada je K. uao vidje Leni kako otra u samoj koulji kroz hodnik izmeu soba. Nakon to K. pogleda za njom, on se osvrnu na ovjeka kraj vrata. Pitao ga je ko je on i ta tu radi. On mu ree da je on trgovac Block i da je tu doao kod advokata .

Leni vam je ljubavnica? Upita K. kratko. Ne, ne, ta vi to mislite Dok su ili prema advokatovoj radnoj sobi K. je traio Leni mislei da se tu sakrila, meutim, nije je naao. A vi znate gdje se Leni sakrila? Upita K. trgovca. Sakrila? Ree trgovac. To ne, ali ona je sigurno u kuhinji, kuha advokatu orbu. Trgovac odvede K. a do kuhinje. Kada je K. uao, ugledao je Leni u bijeloj kecelji za velikim tednjakom kako razbija jaja u neki lonac. Dobro vee, Josef. Ree ona. Dobro veer. Ree K. K. upita Leni koje taj ovjek i ta on tu radi. Upita je i da li mu je moda ona ljubavnica. Ona mu ree da nije, ve da ga je samo malo bolje ugostila jer je on velika advokatova muterija. K. joj ree da ga najavi kod advokata. Kada ona ode da ga najavi, K. ostade da razgovara sa trgovcem. Upita ga koliko je ve dugo on klijent njegovog advokata. On mu ree da njegoc proces traje ve dugo godina, ali mu otkri tajnu da pored njega ima jo pet advokata. K. se udio kako je trgovac i sam istrajan u svom procesu. Upitao ga je da li esto sudjeluje u svojoj stvari kod suda. Advokat mu ree kako je i njega jednom vidio na sudu. Ali tada se ve prialo da e on uskoro sigurno biti osuen. On ga takoer upita koliko traje njegov proces. Kada mu je K. rekao da traje samo pola godine, on mu ree kako je to mlad proces. Nadalje su detaljnije razgovarali o trgovevom procesu. K. se zanima za sve njegove pojedinosti, kako bi iz toga nauio neto novo i korisno, to bi i sam mogao primjeniti u svom procesu. Kako to samo sjedite jedan uz drugog! Viknu Leni, koja se vratila s tanjirom i zastala na vratima. Htio je da mu priam o svom procesu. Ree trgovac Leni. Priaj, samo priaj. Ree ona. Jesi li me najavila? Upita K. Leni. Naravno, ree ona, on te ve eka. K. je dugo oklijevao da li da ostavi trgovca, i ode kod advokata. Upitao je trgovca da li e jo ostati tu, jer eli da s njim nastavi razgovor nakon to zavri s advokatom. Leni mu ree kako on tu esto spava. K. je bio ljut zbog toga, jer je on volio Leni.

ekam vas ve dugo. Ree advokat iz kreveta. Brzo u otii. Ree K. Sljedei put vas neu primiti u ovako kasno doba. To se slae sa mojim eljama. Ree K. Advokat upita K. a zato je doao kod njega. K. mu ree kako je doao da mu kae da sa dananjim danom oduzima od njega zasputanje. Meutim, u nekoliko navrata advokat je pokuao da ga odgovori, ali K. je bio uporan. Ja nikad ranije nisam imao toliko briga zbog procesa nego ovo vrijeme otkad me vi zastupate. Kad sam bio sam, nisam nita poduzimao u svojoj stvari, i nisam je ni osjeao, a sada, naprotiv, kad sam imao zastupnika, i kad je sve bilo usmjereno na to da se neto dogodi, ja sam neprekidno i sve radoznalije oekivao vae djelovanje, ali ono je izostalo. I dalje je advokat raznim priama pokuavao da odgovori K. a. K. u se inilo da po advokatovom tonu nasluuje ta ga eka ako popusti. Advokat je zavaravao K. a neodreenim nadama i muio neodreenim prijetnjama. ta ete poduzeti u mojoj stvari ako zadrite zastupanje. Produit u sa onim to sam ve poduzimao za vas. Pa, znao sam, ree K., i sada je svaka daljnja rije suvina. Jo u neto pokuati. Ree advokat. Kako bi mu objasnio kako se postupa s ostalim optuenicima, advokat pozva Blocka u sobu. Kada je Block uao, advokat ga napade zbog toga to je saznao da ima jo advokata osim njega. Poeo je da ga poniava i to kako bi se dokazao pred K. om. K. nije shvatao kako je advokat mogao i pomisliti da e ga pridobiti takvom predstavom. Da ga nije ve ranije otjerao postigao bi to ovim ponaanjem prema Blocku. Advokat je ispitivao Leni, koja je bila ula zajedno sa Blockom u njegovu sobu, kako se to Block danas ponaao. Leni mu ree kako je bio dobar i kako je sve vrijeme itao spise koje mu je on dao. Meutim, iako ga je Leni hvalila, advokat ree kako se sudija nije pohvalno izrazio ni o Blocku, ni o njegovom procesu. Naime, Blockov proces uopte nije ni poeo, a Block to nije znao. Block je nesiguran sluao njihov razgovor, i elio da moli za objanjenje. Ta sudijina izjava nema za tebe ba nikakvoh znaaja. Ree advokat. Ne plai se svake rijei. Ako se to ponovi, neu ti vie nita odati. Block je kleei, sav zbunjen, provlaio prste kroz krzno prostiraa ispred kreveta. U strahu zbog sudijinih rijei bio je malo zaboravio na svoju potinjenost prema advokatu, mislio je samo na sebe i okretao sudijine rijei na sve strane. Block, ree Leni prekornim tonom i povue ga za kragnu malo u vis.

Ostavi sad krzno i sluaj advokata. (Ova glava nije dovrena.)

Glava deveta
U KATEDRALI

K. je dobio nalog da jednom talijanskom poslovnom prijatelju banke, koji je bio veoma vaan za banku, pokae neke umjetnike spomenike. I dok je K. obilazio spomenike zajedno s poslovnim prijateljem banke, zamjenik direktora je dolazio s vremena na vrijeme u njegovu kancelariju i pretresao je kako bi otkrio greke njegovog rada. Bilo je vrlo kiovito, olujno jutro kad je K., pun ljutnje zbog dana koji mu predstoji, ve u sedam sati doao u kancelariju da zavri neto posla prije nego to ga ova posjeta udalji od njega. I dok je radio, pozvae ga u sobu za primanje, jer je gospodin iz Italije ve doao. Kada su se sreli, upoznali su se i poeli razgovor. K. je dobio upute od direktora da Talijan nema dovoljno vremena za razgledanje, ali da treba samo katedralu da temeljito razgleda. U pola deset, kad je htio da poe, k. u zazvoni telefon. Bila je to Leni koja mu poeli dobro jutro i upita ga kako je. On joj ree da mora da ide u katedralu i da ne moe razgovarati s njom. Kda je K. stigao pred katedralu, tano u deset sati, Talijana nije nigdje bilo. On odlui da ga potrai. Dok ga je traio, poela je da pada kia. On ue u unutranjos katedrale i odlui da ga tu saeka neko vrijeme. Dok ga je ekao iza jednog reda klupa primjeti jednog crkvenjaka koji je tamo stajao u objeenom, nabranom crnom kaputu i posmatrao k.-a. ta hoe taj ovjek? pomisli K.. Jesam li mu sumnjiv? Hoe li napojnicu? Kad crkvenjak primjeti Da ga je k. vidio, on poe da mu mae i neto pokazuje rukom. Kada K. to spazi on krene za njim. Pratio je starca kroz itavu bonu lau gotovo do visine glavnog oltara, i sve verijeme mu starac nije prestao neto pokazivati, ali K. se namjerno nije okretao. Konano K. stvarno odustade od njega, jer nije htio da ga previe uplai, a nije htio ni da ga otjera, za sluaj da Talijan ipak doe. Kada je stupio u glavnu lau, K. Primjeti sporednu malo propovjedaonicu, a iznad nje je bila privrena lampa, kako se obino postavlja pred samo propovijed. K. nije mogao da vjeruje da e se sada izvriti propovijed, jer nije bilo vrijeme za to, a i nije nikoga bilo u katedrali. Meutim on ugleda sveenika kako se polahko penje na propovjedaonicu. K. odlui da ode iz

katedrale. Kada je bio gotovo pri samom izlazu , zau se snaan izvjeban glas sveenika, on je viknuo: Josef K.! Jozef se okrenu i pogleda sveenika. On mu pokaza prstom da doe do njega. Ti si Jozef K. ree sveenik. Da. ree K. Ti si optuen. ree sveenik naroito tiho. Da, ree K., obavijeten sam o tome. Onda si ti taj koga traim. ree sveenik. Sveenik mu ree da je on zatvorski kapelan i da ga je on pozvao u katedralu kako bi razgovarao s njim. Ree mu kako njegov proces ravo stoji i kako se nee dobro zavriti, jer ga smatraju krivim, a to je na neki nain ve i dokazano. ta e slijedee uiniti u svojoj stvari? upita sveenik. Ja u traiti pomo. ree K. Ima jo mnogo mogunosti koje nisam iskoristio. Sveenik mo ree kako trai pomo od pogrenih ljudi, tj. ena.K. ga zamoli da sie s propovjedaonice i doe k njemu. Ima li malo vremena za mene? upita K. Onoliko, koliko ti je potrebno. ree sveenik i prui K.-u malu lampu da je nosi.

Dok su hodali jedan pored drugog po mranoj bonoj lai sveenik mu ispria jednu priu u kojoj pred zakonom stoji vratar. Jedno vrijeme su dalje hodali utei. K. se drao uz samog sveenikai ne znajui gdje se nalazi. Lampa u njegovoj ruci davno se bila ugasila.

Zar nismo sada u blizini glavnog ulaza? upita K. sveenika. Ne, ree sveenik, daleko smo od njega. Zar ve hoe da ode?

K. mu ree kako mora ii jer je on prokurist jedne banke i kako ga zbog toga ekaju. Sveenik mu dopusti da ide i objasni mu kako da doe do izlaza. Kda je trebao da ode, K. upita sveenika da li jo neto moda eli od njega.

Ja, dakle, pripadam sudu, ree sveenik. Zato bih onda neto htio od tebe. Sud nee nita od tebe. On te prima kad doe i puta kad odlazi.

Glava deseta
KRAJ

Uoi K. ovog trideset i prvog roendana, dooe dva gospodina u njegov stan. Iako mu posjeta nije bila najavljena, K. je sjedio, isto tako obuen u crno, na stolici u blizini vrata i polako navlaio nove rukavice, u stavu kao da oekuje goste. Vi ste dakle odreeni za mene? upita on. Gospoda klimnue glavom. Stare, drugorazredne glumce alju po mene. ree K u sebi. Pokuavaju da svre sa mnom na jeftin nain. Kada su krenuli, gospoda uhvati K.-a pod ruku. U jednom trenutku, dok su ga vodili, K. je pokuao da se odupre, ali oni su ga savladali i opet povukli za sobom. Tada je K. u jednoj uskoj mranoj uliici ugledao gospoicu Burstner. U meuvremenu, ona je skrenula u nekku pokrajnju ulicu i K.-u nije vie bila potrebna, te se on prepustio svojim pratiocima. Proli su kroz nekoliko strmih ulica u kojima su, tu i tamo, stajali i hodali policajci, as u daljini, as u neposrednoj blizini. Tako su brzo izali iz grada koji se u ovom pravcu gotovo bez prelaza prikljuivao poljima. Kada su doli do jednog malog i naputenog kamenoloma, jedan prie K.-u i skide mu kaput, prsluk i koulju, a zatim ga posadie na zemlju, naslonie ga an kamen i ploie mu tamo glavu. Jedan gospodin otvori svoj redengot i izvadi iz korica koje su mu visile na pojasu zategnutom preko prsluka, dugaak, tanak. S obje strane naotren mesarski no, die ga viskoko i ispita otrice na svjetlu. K. se okrenu i pogleda oko sebe. Njegovi pogledi padoe na posljednji sprat kue to je graniila s kamenolomom. U tom se otvorie krila prozora i neki ovjek nae se naprijed i isprui ruke. Ko je to? Prijatelj? Dobar ovjek? Neko ko uestvuje? Neko ko hoe da pomogne? Je li to pojedinac? Jesu li svi? Ima li jo pomoi? Ima li prigovora koji su zaboravljeni? Sigurno ih ima. Logika je, dodue, nepokolebljiva, ali ovjeku koji hoe da ivi ona ne odolijeva. Gdje je sudija koga nikad nije vidio? Gdje je visoki sud do koga nikad nije doao? On podie ruke i rairi sve prste.

Ali na K.-ov grkljan se poloie ruke jednog gospodina, dok mu drugi duboko u srce gurnu no i dvaput ga okrenu. Oima koje su se gasile K. jo vidje kako gospoda, pred samim njegovim licem, naslonjeni obraz uz obraz, posmatraju presudu. Kao pas! ree on i inilo se kao da e ga stid nadivjeti.