TOMISLAV JONJI: IV.

HRVATSKA IZMEU SILA OSOVINE

(IV. poglavlje knjige: Hrvatska vanjska politika 1939.-1942., Libar, Zagreb, 2000., str. 485.-636.)

Politika je sukob snaga, a ne sukob argumenata.

(A. J. P. Taylor)

"Hrvatska za vrieme rata nije bila neko izdvojeno podruje, na kome bi se dogodjaji odvijali izkljuivo prema unutarnjim politikim strujanjima u zemlji. Ne smije se zaboraviti, da je Hrvatska bila sastavni dio zaraene Evrope i nudom poviestnog razvitka saveznik Njemakog Reicha i Italije."
(V. Vrani, 1961.)

Temelji vanjske politike novostvorene hrvatske drave definirani su okrujem i trenutkom u kojem je stvorena. Neprijeporna tenja hrvatskog naroda da ivi u svojoj nacionalnoj dravi sudarala se s nezajaljivim ekspanzionizmom faistike Italije. Nemajui drugog oslonca, hrvatsku vanjsku politiku u ovom razdoblju obiljeava grevito nastojanje da se talijanske tenje suzbiju naslonom na Trei Reich. Takva je politika od prvoga trenutka bila Damoklov ma: Njemaka se nije radi Hrvatske kanila zakaviti s Italijom, pa je stalno ila niz dlaku Rimu.1 Naelni sporazum o diobi jugoslavenskog teritorija s Italijom, postignut u travnju 1941. u Beu, Berlin ni na koji nain nije htio dovoditi u pitanje.2 Svojedobne Hitlerove izjave, da e talijanska glad za teritorijalnim proirenjem dovesti Berlin u povoljan poloaj arbitra u neizbjenom hrvatsko-talijanskom sporu, bile su prije izgovor pred njegovim protutalijanski nastrojenim generalima, negoli stvarno domiljena i odluna taktika. Fhrer je znao, da samo faistika Italija moe biti na njegovoj strani. Svaka druga paktirat e protiv Njemake. Budui da faizma nema bez Mussolinija, a ovoga bez makar prividnih uspjeha Italije, Hitler e uiniti sve da se Ducea to dulje odri u sedlu. Hrvatska je bila jedna od rtava takve politike. Njezino je, pak, politiko vodstvo bilo uglavnom svjesno, da se od Njemake ipak ne smije oekivati pomo u odnosu na Italiju i da, tovie, hrvatsko utjecanje Njemakoj kod Talijana samo poveava zavist i bojazan, te potie agresivno nastupanje. Stoga se slubeni Zagreb, iako mlako, obazirao za pomoi i na drugim stranama.

Prema von Hasselovim zabiljekama iz svibnja 1941. Hitler je izjavio kako Talijani, da se ne bi odbili od suradnje, moraju dobiti sve to hoe, pa i onda kad to prelazi svaku mjeru! (Usp. V. Kazimirovi, n. dj., 97.) 2 Usp. negativan odgovor njemakog ministarstva vanjskih poslova od 31. svibnja 1941. na zahtjev OKW-a u svezi s korekcijom njemako-talijanske i njemako-hrvatske granice, u: ADAP, D, XII/2, dok. 578, s. 777.

Ogranien izbor moguih saveznika i zagovornika jo je pogoravala injenica da se i u madarskim politikim, vojnim i gospodarskim krugovima, nezadovoljnima neispunjenim ambicijama u pogledu Banata i saveznike Rumunjske, opetovano probudila tenja da se makar mrava zadovoljtina pronae na raun oslabljene i ve osakaene Hrvatske. Gubitak teritorija i manjak prestia slabili su i unutarnji poloaj reima. Odgovor je doao u obliku uvrenja autoritarnog sustava, posvemanje centralizacije i uvoenja strogih represivnih mjera. To e ohladiti prvotno oduevljenje hrvatskoga puanstva. Istodobno e se dio Srba u Hrvatskoj, to zbog nepopustljivog nemirenja s uspostavom hrvatske drave, to zbog poziva i hukanja inozemnih imbenika, a to zbog straha od osveta i represalija, odmetnuti u umu. Proplamsaji te pobune javljaju se odmah nakon proglaenja hrvatske drave, jo prije ikakvih ustakih ispada, a poprimaju obiljeja organizirane akcije od ljeta 1941. Tako e Nezavisna Drava Hrvatska od uzgrednog poprita svjetskoga sukoba, ujedno postati popritem hrvatsko-srpskoga rata, a od njemakog napada na boljeviki SSSR jo i popritem rata koji je imao jasan ideoloki predznak i koji je trebao prerasti u boljeviku revoluciju. S takvim su se tekoama suoavale vlasti NDH, u kojima je neosporan odluujui utjecaj imao sm dravni poglavar, predsjednik vlade, a do 9. lipnja 1941. i ministar vanjskih poslova NDH, dr. Ante Paveli, IV.1. Paveliev posjet Hitleru i Ribbentropu; pristup Trojnom paktu Ribbentrop je 17. svibnja 1941. poslao Kascheu odgovor na njegovu poruku od 9. svibnja o Pavelievoj elji da posjeti Hitlera, najavivi mu kako e Fhrer Pavelia primiti uskoro, a daljnje naputke o nadnevku posjeta i uruenju poziva uslijedit e naknadno.3 Tri dana kasnije, hrvatski poslanik u Berlinu, dr. Benzon, razgovarao je s dravnim tajnikom von Weizsckerom. Taj razgovor predstavlja nastavak hrvatskih pokuaja da se pridobije njemaka pomo u borbi protiv talijanskih tenji. Benzon nije krio nezadovoljstvo uglavcima hrvatsko-talijanskih ugovora, potpisanih prije dva dana u Rimu. Pokuao je njemakoga diplomata uvjeriti u to, da Talijani imaju skrivene nakane i da je ak Duce pred Poglavnikom u Rimu izraavao skepsu glede izgleda Osovine u tekuem ratu. Novoimenovanoga hrvatskog kralja Talijani planiraju postaviti i madarskim kraljem, kako bi pripremili blok Rim - Zagreb - Budimpeta, kojemu bi na elu bila Italija,4 a takav bi blok nesumnjivo imao protunjemaku notu. Weizscker se, meutim, nije dao navui na tanak led. On je, dodue, ocijenio kako ne treba previe vjerovati Benzonovu izlaganju, prema kojemu se Mussolini Paveliu ne samo ispriavao zbog toga to iz unutarnjih razloga mora inzistirati na tekim uvjetima za Hrvate u pregovorima o granici i hrvatsko-talijanskim odnosima, nego mu je ak povjerio kako e Italija, u sluaju da osovinska kola krenu nizbrdo, preko svoje kraljevske kue znati nai put i veze s protivnom stranom. Oprezni je njemaki diplomat ponovio hrvatskomu poslaniku kako je Duceova vjernost Fhreru toka izvan svake diskusije, te dometnuo da ne vjeruje u Mussolinijevu politiku naivnost i njegovo tobonje uzdanje u Englesku. Sve u svemu, von Weizscker dri kako je Benzonova tualjka i optuba protiv Mussolinija samo
3 4

ADAP, D, XII/2, dok. 603, s. 813b. ADAP, D, XII/2, dok. 539, s. 709.

"izljev jedne zabrinute hrvatske due".5 Ipak, Ribbentropov se kabinet potanko raspitivao o pojedinostima razgovora izmeu Pavelia i Benzona. Potonji je ustrajao u interpretaciji, da ga je Paveli nedavno u Zagrebu pitao vjeruje li u njemaku pobjedu, jer da neki visoki njemaki asnici, pa i sam Duce, u tom pogledu izraavaju skepsu. Duceova je skepsa i potakla Poglavnika, prema navodnim njegovim tvrdnjama, da prihvati kralja iz savojske kue, jer je ovaj oenjen grkom princezom, a time i u rodu s engleskom kraljevskom kuom. Stoga poraz Italije ne mora znaiti i poraz savojske kue. Benzon je na to odvratio Paveliu, da je Duce vjerojatno bio deprimiran unutarnjim dogaajima. Na Paveliev upit, hoe li brzo doi do akcije protiv Rusije, poslanik je odgovorio kako u to ne vjeruje. Domeui kako je Benzon otklonio njegovu dvojbu da je Paveli moda izmislio da Mussolinija more i takve misli, njemaki diplomat zakljuuje da hrvatski poslanik iskljuuje mogunost da se Duce tako izrazio, pa sve treba drati mistifikacijom.6 Benzon je nastavio uvjeravati Nijemce u hrvatsku protutalijansku orijentaciju. Hrvatski narod, izjavio je on 24. svibnja dravnom podtajniku u ministarstvu vanjskih poslova, Ernstu Woermannu, nikad ne e priznati Rimske ugovore, a Talijan na prijestolju nije nikakvo rjeenje za Hrvatsku. Njegov pratitelj, Monti, bio je jo radikalniji. On je nastupio revolucionarno, biljei Woermann, a obojica su izraavali pouzdanje u Njemaku i Hitlera, te se zalagali za tjenji naslon Hrvatske na Njemaku, moda ak u obliku protektorata. Woermann je odbijao pristati na bilo kakav protutalijanski razgovor, pa je - u duhu slubene njemake politike - ponavljao kako Rimski ugovori osiguravaju hrvatsku neovisnost i vei dravni teritorij nego ikada u povijesti.7 Dravni je tajnik von Weizscker dobio nalog ukoriti hrvatskoga poslanika, pa je 28. svibnja Benzonu kazao kako hrvatsko poslanstvo bije glas da iri protutalijansku promibu. Benzon se zahvalio na tom upozorenju.8 Iako je Berlin, dakako, zamjernu pozornost posvetio tvrdnji da Mussolini dvoji o njemakoj konanoj pobjedi, u njemako-talijanskim odnosima nije bilo potresa. Nijemcima nije padalo na pamet dirati u raniju pogodbu o Hrvatskoj kao dijelu talijanske utjecajne sfere.9 Temeljna je Hitlerova elja glede Hrvatske bila, kako u poratnoj istrazi svjedoi S. Kasche, to ranije povui njemake snage iz Hrvatske.10 To je 14. travnja u Mnichkirchenu otvoreno kazao generalu Glaiseu von Horstenau: Druga e armija uskoro biti potrebna na drugom mjestu, pa je jedini njemaki cilj stabilizacija Hrvatske, pri emu valja u obzir uzeti Italiju i njezine aspiracije. Glaise je u tom pitanju bio posve drugaijeg miljenja, pa se u izvjeu od 21. svibnja zaloio za ostanak njemakih postrojbi u NDH. Meutim, njegovo miljenje nije utjecalo na Fhrerovu odluku. Hitler je dugo izbjegavao oita talijanska traenja za susretom dvojice voa, a onda je 31. svibnja iznenada priopio Duceu kako se eli s njime sastati. I sastali su se, u pratnji svojih ministara vanjskih poslova, 2. lipnja 1941. na Brenneru. Razmatrana je opa politika situacija, koja je ocijenjena povoljnom. Nakon to je kratko komentirao balkanski pohod
B. Krizman, I., 477. ADAP, D, XII/2, dok. 579, s. 777-778. 7 B. Krizman, I., 477. Usp. ADAP, D, XII/2, dok. 539, bilj. 3., s. 709. 8 B. Krizman, I., 478. 9 Bormann je 24. svibnja 1941. potpisao okrunicu kojom se priopuje da je Hitler, s obzirom na hrvatsku pripadnost talijanskoj sferi, odluio odustati od slanja savjetnika u Hrvatsku, kao i od primanja Hrvata u kole NSDAP-a i njezinih odreda. Pokau li sluajno Hrvati takvu elju, iz naelnih je razloga valja uljudno odbiti. (B. Krizman, I., 478.) Kasche se tako protivio i izobrazbi Hrvata u redovima SS-a, pa je Hitler iznimno dopustio da se 100 mladia diskretno obui kod Waffen-SS-a. (Usp. L. Hory - M. Broszat, n. dj., 71.) 10 Usp. N. Kisi-Kolanovi, Vojskovoa i politika, 307.
6 5

(koji je bio neizvjestan, jer se nije znalo kako e teki tenkovi svladavati brdovita podruja), Hitler se osvrnuo na nedavnu Matsuokinu diplomatsku turneju i izrazio nadu kako e SAD vjerojatno ostati izvan rata. Potom je manjak ustupaka uinjenih Italiji na raun Francuske poeo opravdavati time to su Francuzi dobro svjesni tekoa njemakog poloaja: ako Njemaka pritisne Francusku, postoji opasnost da sjevernoafrike kolonije stupe pod De Gaulleovu zastavu. Da je panjolska stupila u rat i u sijenju odnosno veljai omoguila Njemakoj da zauzme Gibraltar, takva dvolina politika francuske vlade ne bi bila mogua. U nastavku razgovora nije bilo rijei o Balkanu. Hitler je spomenuo kako Njemaka kani s Turskom sklopiti ugovor o nepovredivosti granica. Turskoj bi bio zajamen posjed Dardanela, te ujedno obeani ispravci granica.11 Fhrer je izbjegao priopiti Duceu skori poetak operacija protiv SSSR-a. Dok se Hitler i Mussolini nisu uope dotakli Hrvatske, niti politikih prilika na podruju nekadanje Kraljevine Jugoslavije, odvojeni je ministarski razgovor o Hrvatskoj Ciano zabiljeio ovako: "Ribbentrop je izrazio njemako zadovoljstvo i punu suglasnost s onim, to je uraeno u Hrvatskoj. Ponovio je da ta zemlja spada u talijansku sferu. On takoer dri, kako Hrvatska treba pristupiti Trojnom paktu pod naim okriljem, u jednome talijanskom gradu, tijekom iduega tjedna. Sporazumjeli smo se, da u poduzeti mjere u tom pravcu."12 Iako je Paveli ve ranije Kascheu izrazio elju da Hrvatska pristupi Trojnomu paktu pod njemakim okriljem, slubeni Zagreb o tome nije donio nikakvu formalnu odluku, kojom bi se prejudicirao stav saveznika. Stoga su Hitler i Mussolini na Brenneru odluili uputiti mu takav poziv. Kako bi se naglasilo da Hrvatska spada u talijansku utjecajnu sferu, istodobno je odreeno da e se hrvatski pristup Trojnom paktu odrati pod talijanskim okriljem i na talijanskome teritoriju. Talijanski je otpravnik poslova u Berlinu, Gulefo Zamboni, ve 4. lipnja posjetio podtajnika Woermana i priopio mu kako je talijansko poslanstvo u Zagrebu dobilo naputke nadahnute brennerskim sastankom. Protokol o hrvatskom pristupu Trojnom paktu bit e sastavljen analogno onomu s Madarskom i drugih drava.13 U to je vrijeme Paveli, eljan afirmacije i iz vanjskopolitikih i iz unutarnjopolitikih razloga, ponavljao molbu da ga Hitler primi. To je 30. svibnja ponovio Kascheu, a ovaj molbu proslijedio svomu ministarstvu. Nakon to je utvrena hrvatsko-talijanska granica, te se Hitler i Mussolini ponovno sastali, otklonjeni su razlozi za daljnje odgaanje ovog posjeta. Ribbentrop je stoga Kascheu odgovorio 2. lipnja, priopujui mu da je Poglavnikov posjet Berghofu, gdje bi razgovarao najprije s Ribbentropom, a potom i s Hitlerom, predvien za 6. lipnja. Kako je Paveli prijedlog objeruke prihvatio, Kasche je ve sutradan javio da e Poglavnika pratiti Artukovi, Lorkovi, Laxa, Koak, Jagati, Kren, Werner, Vrani, Sabljak i jo est ustaa, a 4. lipnja je potanje opisao politiki profil i teinu lanova Pavelieve pratnje.14 Kao to je istaknuto, do Pavelieva posjeta Hitleru nije moglo doi prije nego to su uglavljene hrvatsko-talijanske granice i prije nego to je Hitler na Brenneru, 2. lipnja, ponovio izraze njemake lojalnosti savezu s Italijom i utanaenoj podjeli utjecajnih sfera. U meuvremenu su razrijeena i hrvatsko-njemaka granina pitanja, te su sklopljena dva trgovako-gospodarska ugovora. Vaan dogaaj u meusobnim odnosima bio je i dogovor o
Biljeka o razgovorima Hitler-Mussolini objavljena je u ADAP, D, XII/2, dok. 584, s. 783-792. (Usp. A. Hillgruber, n. dj., 260-276.); Cianova biljeka o razgovoru s Ribbentropom objavljena je u: Tajni arhivi..., 466-468. L'Europa verso..., 660-663. Les archives..., 451-453. 12 Hrvatski prijevod u Tajnim arhivima..., 467., po obiaju je neprecizan. 13 Usp. B. Krizman, I., 482. 14 Op. B. Krizman, I., 479-481. Usp. ADAP, D, XII/2, dok. 603, s. 813b.
11

preseljavanju 175.000 Slovenaca iz tajerske i dijela Kranjske u Hrvatsku, dok e Hrvatska iseliti priblino isti broj Srba u Srbiju. Taj su sporazum 4. lipnja potpisali Slavko Kvaternik i Kasche.15 Kako bi zadobio Hitlerove simpatije i povjerenje, te tako lake rijeio jo niz vanih i otvorenih pitanja, Paveli je uoi posjeta Hitleru i Ribbentropu pourio donijeti jo nekoliko protuidovskih propisa.16 U sklopu priprema za posjet, njemaka je strana priredila dokument s tokama za razgovor. U prvom dijelu tog dokumenta navedena su granina pitanja, pa je spomenuto kako je njemaka strana odustala od pripajanja Huma.17 Madarska navodno odbija Hrvatskoj prepustiti Meimurje. U pogledu Zemuna postignut je sporazum,18 dok hrvatskosrpska granica inae slijedi bivu granicu Slavonije i Bosne sa Srbijom. Granicu s Crnom Gorom i Italijom, kao i elje u pogledu Sandaka, Hrvati trebaju urediti s Italijom. Meu politikim pitanjima, naglaeno je kako Hrvatska ima pristupiti Trojnom paktu idueg tjedna u Veneciji. Tad e je priznati Japan, a priznanje je najavila i panjolska. Hrvatska je pristala primiti 175.000 tajerskih Slovenaca, a isto toliko Srba e iseliti u Srbiju. Njemaka je spremna tijesno suraivati s Hrvatskom na gospodarskom polju, ali s obzirima koje namee talijanski plan o carinskoj uniji.19 Potaknuto je i rjeavanje jo nekoliko manje vanih pitanja, uglavnom tehnike naravi.20 Paveli se 6. lipnja 1941. susreo s Ribbentropom u njegovu dvorcu Fuschl kod Salzburga. Nakon kurtoaznog uvoda i Pavelievih zahvala Njemakoj i Ribbentropovu izaslaniku Veesenmayeru, njemaki je ministar izrazio zadovoljstvo to su raiena hrvatsko-talijanska pitanja. Paveli je uzvratio, rekavi da je bilo puno tekoa i da je bio pritisnut uza zid. Nije vidio drugoga izlaza, nego razgovarati s Duceom. U tom je uspio i otklonio te tekoe, iako mora priznati da ga novo razgranienje ne ini sretnim. Ribbentrop je napomenuo kako su nove granice ipak povoljnije od onih, koje su bile planirane, te je podsjetio da je i sm savjetovao ministru Cianu umjerenost, koja je i u talijanskom interesu. Talijani su, nastavio je Paveli, u poetku inzistirali na personalnoj uniji, jer su se tako ranijih godina dogovarali s Maekom. On na to nije mogao pristati iz politikih razloga i radi zatite neovisnosti svoje zemlje. Ribbentrop se na to zanimao za dolazak kralja, na to je Paveli odvratio da ni on ne zna nita potanje, jer prvo treba izgraditi upravu zemlje i dravu
ZNOR, XII/2, dok. 58, s. 150-152. Zakonsku odredbu o zatiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda, Naredbu o promjeni idovskih prezimena i oznaivanju idova i idovskih tvrtki, Naredbu o ustrojstvu i djelokrugu rada rasnopolitikog povjerenstva, te Zakonsku odredbu o obveznoj prijavi imetka idova i idovskih poduzea, Zakonsku odredbu o spreavanju prikrivanja idovskog imetka i Naredbu o utvrivanju rasne pripadnosti dravnih i samoupravnih slubenika i vritelja slobodnih akademskih zvanja, s provedbenim propisima sve od 4. i 5. lipnja 1941. (Narodne novine, br. 44/CV, Zagreb, 5. lipnja 1941. 17 Unato sklopljenomu dravnom ugovoru od 13. svibnja 1941., neka su pitanja u svezi s hrvatsko-njemakom granicom jo ostala otvorenima. Rije je ponajprije o Humu na Sutli. Berlin je naknadno pristao na to, da ta opina ostane u sastavu NDH, s obzirom na posebnu njegovu simboliku vanost (Mihanovi i hrvatska himna!). Slubena predaja Huma Hrvatskoj uslijedila je 11. srpnja 1941. Hrvatska je, pak, javlja Kasche 5. lipnja, spremna prepustiti Njemakoj uski obalni pojas na junoj strani Drave kod Vinice, radi regulacije rijenoga toka. Treba, naime, imati na umu, da je partner za odreenje hrvatske granice prema tajerskoj i Srbiji bio Trei Reich, za granicu prema Kranjskoj, Crnoj Gori i Sandaku Italija, a za granicu prema Madarskoj, madarska vlada. Ima podataka, da je Paveli naloio prikupljanje podataka, radi kasnijega postavljanja zahtjeva za korekciju granice prema Treem Reichu (Sloveniji). 18 Misli se na hrvatsko-njemake razgovore u Zagrebu, 4. lipnja 1941. 19 Usp. protokol o gospodarskim pitanjima u: ADAP, D, XII/2, dok. 526, s. 692-693. 20 Usp. B. Krizman, I., 481.
16 15

oistiti od neprikladnih elemenata. Na Ribbentropov upit o milijunu i pol Srba, Paveli je poeo objanjavati kako srpsko pitanje prije est-sedam desetljea nije ni postojalo. Rije je o pravoslavnima koji su pod utjecajem srpskih sveenika postali Srbima. Hrvatska e rado prepustiti sve Srbe, i umjesto njih primiti Slovence, kako je to sugerirala njemaka strana. U pogledu idova, Paveli je naglasio kako je donesen niz odgovarajuih propisa, pa e idovi u budunosti biti sve vie iskljuivani s utjecajnih mjesta, koja su prije u velikoj mjeri zauzimali (u industriji ak 70 posto). to se Maeka tie, on je, prema Pavelievu sudu, zakazao u prijelomnim trenutcima, ali su njegovi suradnici danas uz Pavelia. Ribbentrop se zanimao, kakav e biti unutarnji poredak, pa mu je Paveli rekao da e postojati samo jedna, ustaka stranka, u koju e ui sve ostale skupine. Na vjerskom planu, od muslimana ne treba oekivati tekoe. Katoliki je kler uz Pavelia, dok se to za visoki kler, na elu s nadbiskupom Stepincem, ne moe rei, ali ne zbog njihove vezanosti uza Srbe, nego zbog meunarodne orijentacije katolitva. Na Ribbentropovo pitanje o suradnji s talijanskom vojskom, Paveli je izjavio da postoji tek suradnja glavnih stoera: Hrvati su dobri vojnici i ne trebaju im talijanski instruktori. Na vojnom polju, dakle, ta suradnja i ne dolazi do izraaja. Gospodarski je sporazum s Italijom dobar. Paveli je iskoristio prigodu, te Ribbentropu izrazio hrvatske elje glede Novog Pazara i Sandaka. Nakon to je njemaki ministar opisao razloge njemake navale na Jugoslavije, te u ruiastim bojama ocrtao sadanji poloaj, ponovno je naglasio kako je Njemaka spremna pomoi Hrvatskoj, s tim da je njemako-talijansko saveznitvo vrsto i neupitno, a Hrvatska se nalazi na podruju na kojem Italija uiva primat. Stoga Trei Reich eli da se i izmeu Italije i Hrvatske uspostavi klima suradnje i povjerenja. Odgovarajui na Paveliev upit, hoe li novu hrvatsku granicu odrediti aktom vlade ili jednostavnim priopenjem, Ribbentropu se prva mogunost uinila prikladnijom, ali je zatraio jo vremena za razmiljanje.21 Istoga popodneva, Pavelia je primio Hitler. Odmah na poetku, Fhrer je istaknuo kako ga je najnovija povijest uinila nehotinim instrumentom hrvatskoga osloboenja, jer on zapravo nije kanio nastupati protiv Jugoslavije. Sada mladu hrvatsku dravu oekuje veliko djelo izgradnje, a Njemaka je posebno zainteresirana za gospodarsku suradnju. I Paveli je izrazio hrvatsku elju za gospodarskom suradnjom s Treim Reichom, dodajui kako su Hrvati vrlo ljubomorni na svoju slobodu i neovisnost. Radi toga se u posljednja dva mjeseca i nije dogodilo nita, to bi politiku ili gospodarsku neovisnost Hrvatske moglo dovesti u pitanje. Budui da povijest ne pozna primjera da bi se mali narod oslobodio bez pomoi velike drave, hrvatska zahvalnost Fhreru i njemakom narodu, koji su pomogli Hrvatima, osigurana je. Oni su poslovino vjerni i nikad ne e smetnuti s uma pomo koju im je pruila Osovina. Podsjeajui na to da su muslimani sastavni, i to najistiji dio hrvatskog naroda, Paveli je ponovio hrvatske elje u pogledu Novog Pazara i Sandaka. S obzirom na to da se hrvatski interes u pogledu jaanja istonog dijela drave podudara s njemakim, Hrvatska e podpredsjednitvo vlade i dio dravnog aparata preseliti u Banja Luku. Glede srpskog je pitanja Paveli ponovio iste misli, koje je izrekao Ribbentropu, naglaavajui da veinu tzv. Srba predstavljaju zapravo pravoslavni Hrvati. Hitler je na to uzvratio raspravom o preseljenjima i o "nacionalno netolerantnoj politici", koju Hrvatska mora voditi bar pedeset godina, ako eli biti sasvim solidnom. Komentirajui Pavelievu misao da je Dalmacija predstavljala najtee pitanje, Hitler je
21

Usp. isto, 483-487.

izrazio zadovoljstvo pametnim rjeenjem koje je postignuto u hrvatsko-talijanskim pregovorima. Nije propustio opirno podsjetiti na vrstou talijansko-njemakog saveza i na osobnu odanost, koju osjea prema Mussoliniju. U raspravi o dobrome hrvatskom odnosu prema njemakoj narodnoj skupini, Paveli je izloio tezu da su Hrvati gotskoga podrijetla. Ponovno se dotakao pitanja hrvatskotalijanske granice i spomenuo kako nije mogao sauvati Kotor, iako mu u svjetlu nove situacije na Jadranu nije jasno koji su to strateki razlozi tjerali Italiju na prisvajanje kotorskoga zaljeva. Otvoreno je jo i pitanje Meimurja, koje Madari svojataju, a sa idovsko-madarske strane sve e se staviti u pokret, kako bi to podruje pripalo Madarskoj. Hitler je na to smirivao Pavelia, odvraajui kako namjesnik Horthy nije elio Meimurje, nego slobodan pristup Jadranu. Ribbentrop je tada dometnuo kako vjeruje da e to pitanje biti uskoro rijeeno. I Hitleru je Paveli ponovio kako je bio prisiljen otkloniti talijanski zahtjev za stvaranjem personalne unije, a ovaj je dodao kako bi bilo bolje da Hrvatska ima male, ali zato dobro uvjebane trupe, nego veliku i slabo oboruanu vojsku. Paveli se opet potuio na Stepinevo dranje i na nepriznavanje NDH od strane Sv. Stolice. U posljednjem dijelu sastanka raspravljalo se openito o gospodarskoj suradnji.22 Istog dana kad se Paveli iz Salzburga vraao u Zagreb, 7. lipnja, Ciano je izvijestio Ribbentropa kako je talijanska vlada pripremila pristup NDH Trojnom paktu u Veneciji, 15. lipnja, pa talijanski ministar poziva svoga njemakoga kolegu. Savjetnik njemakoga veleposlanstva u Rimu, knez Bismarck, 10. lipnja je izvijestio Berlin kako Talijani pripremaju protokol o pristupu Hrvatske Trojnom paktu posve po uzoru na protokol o madarskom pristupu: tamo gdje je stajalo "Madarska", stajat e "Hrvatska".23 Paveli je, meutim, oklijevao otputovati u Italiju radi pristupa Trojnom paktu. Kasche je 14. lipnja javljao Ribbentropu kako on dri da ef drave ne mora ii ba na sve pregovore o ugovorima.24 Ipak, nakon snanoga talijanskog pritiska, i tek kad su ga uvjerili da e u Veneciji biti nazoan i Duce, Paveli je popustio. Maral Kvaternik bi, napominje Kasche, tom prigodom htio posjetiti ministra Ribbentropa, kako bi mu se zahvalio i ujedno zamolio za svoj posjet Njemakoj.25 Vrani istie, kako je Paveli popustio pod talijanskim navaljivanjima dobrim dijelom i zbog toga to je na umu imao otvoreno pitanje granice s Crnom Gorom i Kranjskom.26 General Glaise je 14. lipnja izvijestio Keitela o stanju u Hrvatskoj. Jednoduna je ocjena o tome da je u tijeku svojevrsna opa talijanska ofenziva sa svrhom postizanja odlunog utjecaja u Hrvatskoj. Ve odavno je to vidljivo na gospodarskom polju, a iznenadno upuivanje vojne misije pod vodstvom brigadnoga generala Oxilije novi je korak u tom pravcu. Na jueranjoj proslavi (Antunova, op. T. J.), Hrvati su napadno klicali Njemakoj. Talijani su, naprotiv, doekani s otvorenom odbojnou. Zbog toga je na ruku koji je priredio ministar Lorkovi, general Ambrosio outio potrebu istaknuti buduega kralja i posebno uske talijansko-hrvatske odnose. Napominjui kako je on tom prigodom utio,
ADAP, D, XII/2, dok. 603, s. 813-816. Usp. V. Vrani, II., 29-33. B. Krizman, I., 501-502. 24 Pristup Trojnom paktu u tom trenutku nije bio "bilo kakav" ugovor. Oito je Paveli - koji se sad opet dri efom drave, a ne samo predsjednikom vlade - zazirao od puta u Italiju, radi toga to je htio izbjei politike i simbolike posljedice pristupa Paktu pod talijanskim okriljem. 25 B. Krizman, I., 502. 26 V. Vrani, II., 35b.
23 22

Glaise domee da u Zagrebu iz dana u dan izvanredno raste broj talijanskih asnika. Danas ga je vojskovoa Kvaternik izvijestio u upadima bandi iz Crne Gore u hrvatsku Hercegovinu. Ako je tono da iza njih stoje Talijani, onda bi se moglo raditi o ostvarenju talijanskog plana za osvajanje ne samo Hercegovine, nego i hrvatske obale izmeu Splita i Kotora. Hrvati su skloni Mussolinija drati umjerenim, u odnosu na Ciana i druge krugove zainteresirane za Sredozemlje. Uslijed svega toga, simpatije prema Njemakoj rastu, nesumnjivo jae nego u bilo kojoj zemlji koja je dola u njemako utjecajno podruje.27 Paveli je s pratnjom 14. lipnja 1941. otputovao u Veneciju. Tamo je sutradan u podne zapoela sveanost potpisivanja zapisnika o pristupu Hrvatske Trojnom paktu. Zapisnik, sastavljen na etiri jezika, potpisali su Paveli, Ciano, Ribbentrop i japanski veleposlanik u Rimu, Z. Horikiri.28 Pristup NDH Trojnom paktu u tom je trenutku, unato nizu negativnih posljedica, koje e uskoro doi do izraaja, predstavljao nesumnjivo snaan instrument uvrenja drave u tadanjem meunarodnom poretku.29 Iako je do pristupa dolo pod talijanskim okriljem, on je kao demonstracija lojalnosti ujedno predstavljao polugu za pribliavanje Njemakoj, koja je i dalje bila jedini mogui ozbiljni tit pred talijanskim pretenzijama.30 Pokuaji u pravcu pridobivanja njemakih sklonosti, nastavljeni su nesmanjenim intenzitetom. Ministar Ribbentrop je u Veneciji naelno prihvatio molbu vojskovoe Kvaternika u svezi s posjetom Njemakoj. Meutim, nadnevak posjeta nije uglavljen. Ribbentrop je 23. lipnja javio Kascheu kako zbog poznatih dogaaja, tj. napada na SSSR, jo uvijek ne moe precizirati taj nadnevak. Na hrvatskoj e se, pak, strani, njemaki napadaj na SSSR uiniti kao nova prigoda da se demonstrira hrvatsko-njemako prijateljstvo. IV.2. Pokuaji pribavljanja priznanja od strane neutralnih drava NDH je de iure priznao niz drava. Sve su one, meutim, pripadale Trojnomu odnosno Antikominternskom paktu, to znai da nije bilo pribavljeno diplomatsko priznanje od strane neutralnih drava ili drava koje su se nalazile u ratu s Njemakom, Italijom, Japanom i njihovim saveznicima. Vremenom je NDH ipak uspostavila odreene odnose nekim neutralnim dravama, te je 1942. postala lanicom Svjetskoga potanskog saveza, a 1943. i lanicom Meunarodnoga crvenoga kria. Kao to je spomenuto, prva drava, koja je priznala NDH, bila je Madarska. Bilo je to ve 10. travnja. Kako se radilo o proglasu madarskom narodu, to je bila izlika za napad
Usp. B. Krizman, II., 51-52. Postoji niz svjedoanstava, da je Paveli bio uvjeren kako su mnogi ispadi talijanske vojske u Hrvatskoj posljedica neposluha prema Mussoliniju odnosno nepridravanja njegovih smjernica. Takvo miljenje dijeli i Vrani, koji istie kako je talijanska kamarila iskoristila hrvatske pogrjeke i unutarnje potekoe radi sprjeavanja povlaenja talijanske vojske iz Hrvatske. (Usp. V. Vrani, Talijanska i njemaka politika..., (I), 36.). Dido Kvaternik, pak, tvrdi kako mu je Anfuso pred kraj rata izjavio: "U pitanju Hrvatske postojala je samo jedna politika, diktirana odozgo od samog Duce-a." (Usp. E. D. Kvaternik, Talijanska politika..., n. dj., 163.) 28 Tekst zapisnika v. u: NDH, MVP, Meunarodni ugovori 1941, 89-94. Usp. B. Krizman, I., 502-503. 29 S pozicije Osovine, dakako, taj je dogaaj u politikom smislu bio ravan nitici. (G. Ciano, Tagebcher, 335., 15. VI. 1941.) 30 U izjavi za tisak, danoj po povratku u Zagreb, 16. lipnja, ministar vanjskih poslova M. Lorkovi, upozorio je na to, da pristup Trojnom paktu ne predstavlja samo jamstvo granica, nego i jamstvo opstanka drave. (Usp. Hrvatski narod, br. 123/III., Zagreb, 17. lipnja 1941.)
27

na Jugoslaviju, Paveli je 16. travnja i slubeno zatraio formalno madarsko priznanje, pa je Horthy 22. travnja odgovorio kako je priznanje podijeljeno ve 10. travnja. Madarski je poslanik Ferencz Marossy de Marossymelyoso stigao u Zagreb 3. lipnja i ve sutradan predao vjerodajnice. Ostao je poslanikom u Hrvatskoj sve do prevrata u Madarskoj 1944. Hrvatskomadarske odnose kvarila je ponajprije madarska okupacija, a kasnije i aneksija Meimurja. Neki pisci dre, da su i srdani hrvatsko-slovaki odnosi dolijevali ulje na tu vatru. Ipak, zbog Meimurja, Hrvatska u Madarsku u prvo vrijeme nije htjela odaslati poslanika, pa je hrvatske interese od lipnja 1941. tamo zastupao Ivo pl. Gaj u svojstvu otpravnika poslova. Kasnije je Gaj imenovan poslanikom, pa je 10. oujka 1942. predao vjerodajnice. Naslijedio ga je dr. Benzon, bivi poslanik u Berlinu. Potom je, u listopadu 1942., poslanikom postao dr. Vladimir Koak, a posljednji hrvatski poslanik u Budimpeti bio je Hakija Hadi.31 Njemaka i Italija priznale su Hrvatsku, kao to je opisano, 15. travnja. Njemaki je poslanik Siegfried Kasche vjerodajnice predao 21. travnja. Paveli je ve 18. travnja poslao pismo Hitleru i Ribbentropu, molei suglasnost za hrvatskoga poslanika, dr. Benzona. Benzona je 3. svibnja primio ministar Ribbentrop, a 8. svibnja je predao vjerodajnice Hitleru. Bio je opozvan 20. listopada 1941., te ga je naslijedio dotadanji ministar bogotovlja i nastave, dr. Mile Budak, koji je vjerodajnice predao 14. veljae 1942. Budak je 3. svibnja 1943. imenovan ministrom vanjskih poslova, pa ga je na mjestu poslanika naslijedio dr. Stjepan Ratkovi. Ratkovia je, pak, nakon diplomatskog incidenta s Njemakom ("nota Sambugnach" u travnju 1944.) naslijedio dr. Vladimir Koak. Hrvatska je u Njemakoj imala i druga predstavnitva: generalni konzulat u Beu (kojemu se na elu, redom, bili dr. Andrija Kari, dr. Ivo Hhn), konzulat, a potom generalni konzulat u Mnchenu (dr. Mehmed Alajbegovi, dr. Nikola Ruinovi, pukovnik Jakov Machiedo de Palilo), te konzulate u Grazu i Essenu (kasnije preselio u Coburg). Djelovao je i hrvatski konzulat u ekome protektoratu, smjeten u Pragu, te hrvatski konzularni ured u Nedievoj Srbiji, u Beogradu. Niz drava imao je svoje poslanike u Hrvatskoj. Talijanski je poslanik Casertano vjerodajnice predao tek 3. srpnja, itav mjesec dana nakon to je to uinio hrvatski poslanik u Italiji, dr. Stijepo Peri. Peri je svoje vjerodajnice talijanskomu kralju predao 3. lipnja 1941. Nakon pada ministra Lorkovia, u travnju 1943., Peria je naslijedio dr. Ante Niki. Nakon pada Italije, poslanstvom, koje seli najprije u Veneciju, a potom u Bellaggio na jezeru Como, upravljaju otpravnici poslova, i to najprije dr. Bogoslav Pavlovi, a potom dr. Ante Sugja. Casertano je, pak, ostao u Zagrebu do 30. lipnja 1943., a 12. srpnja zamijenio ga je bivi generalni konzul u Mnchenu, Luigi Petrucci. Italija je u Sarajevu imala generalni konzulat, a u Dubrovniku konzulat, dok je NDH otvorila generalni konzulat u Milanu (Miho Kisi, a kasnije dr. Zenzo Svilokos), koji je kasnije sputen na rang konzulata, a potom i vicekonzulata. Hrvatska je imala i konzulate u Zadru, Rijeci, te Ljubljani, kao i konzularnu agenciju u Firenzi. Prije Njemake i Italije, Hrvatsku je priznala Slovaka, i to 12. travnja. Kako nije bilo izravnih brzojavnih veza, priznanje je sa zakanjenjem dolo u Zagreb, tek 17. travnja. Paveli se sutradan brzojavno zahvalio. Prvi slovaki poslanik u Hrvatskoj bio je Karol Murga, a nakon nekoliko mjeseci zamijenio ga je dr. Jozef Cieker, koji je vjerodajnice
Uz ve spominjanu raspravu dr. M. Blaekovia, Dokumenti o priznanju Nezavisne Drave Hrvatske, op. o priznanjima i sastavu stranih diplomatskih predstavnitava u Hrvatskoj, kao i hrvatskih diplomatsko-konzularnih predstavnitava, v: I. Omranin, Hrvatska 1941, I., 352-431. i 435-492. Popis poslanstava i konzulata v. u: F. JeliButi, Ustae i NDH, 95b., a sastav osoblja i podatke o predaji vjerodajnica v. u: V. Vrani, II., 16-17.
31

predao 4. prosinca 1941. Ciekera je u veljai 1944. zamijenio dr. Viktor Beka. Hrvatskim poslanikom u Bratislavi imenovan je dr. Dragutin Toth, koji je vjerodajnice predao 1. kolovoza 1941. Naslijedio ga je dr. Josip Berkovi, koji je vjerodajnice predao 19. prosinca 1941. Nakon Berkovia, do ulaska sovjetskih trupa u Slovaku na mjestu hrvatskog poslanika bio je Bla Lorkovi. U razgovoru s bugarskim poslanikom u Berlinu, Ribbentrop je ve 8. travnja potegao pitanje prekida diplomatskih odnosa s Jugoslavijom. Sofija je odgovorila 15. travnja, najavljujui kako e taj korak biti sutra priopen tisku.32 O uspostavi NDH Paveli je 18. travnja brzojavno izvijestio bugarskog cara Borisa i zamolio ga za priznanje. Njemaki je poslanik 24. lipnja dostavio Borisov odgovor, kojim se Zagreb izvjeuje da je bugarska kraljevska vlada 21. travnja priznala NDH. Bugarski poslanik Mekarov predao je vjerodajnice 14. srpnja 1941. Hrvatskim poslanikom u Sofiji imenovan je dr. Vladimir idovec, koji je vjerodajnice predao 6. kolovoza 1941. Ostao je u Sofiji do 18. kolovoza 1943. Tada je, do dolaska novog poslanika, dr. S. Peria, poslanstvom nakratko, kao otpravnik poslova ad interim, upravljao Stipe Mosner. Kad je Peri postao ministrom vanjskih poslova, naslijedio ga je admiral Gjuro Jakin. Nakon Jakinove smrti, poslanikom je postao dotadanji generalni konzul u Mnchenu, dr. Nikola Ruinovi. Paveli je 16. travnja uputio generalu Antonescuu brzojav o proglaenju NDH, te ga zamolio za priznanje. Rumunji su neto otezali s priznanjem, prethodno provjeravajui kod Nijemaca, ima li zapreka za priznavanje. Kad je Berlin 4. svibnja odvratio da takvih zapreka nema, Rumunjska je Hrvatsku priznala 6. svibnja. Rumunjskim je poslanikom imenovan dotadanji savjetnik rumunjskog poslanstva u Rimu, Demeter Buzdugan, koji je je vjerodajnice predao 4. lipnja. U oujku 1944. naslijedio ga je Mihail Mitilineu. Prvi hrvatski poslanik u Bukuretu bio je dr. Edo Bulat. On je vjerodajnice kralju Karolu predao 11. kolovoza 1941. Nakon pola godine naslijedio ga je Benzon, a kad je ovaj otiao u Budimpetu, poetkom travnja 1944. u Bukuretu je mjesto poslanika preuzeo general Miroslav Friedrich Navratil, bivi ministar oruanih snaga. Japan je Hrvatsku priznao 7. lipnja 1941., a otpravnikom poslova postao je tajnik veleposlanstva u Berlinu, Kazuichi Miura. On je zastupao i Mandukuo, koji je Hrvatsku priznao 2. kolovoza 1941.. Slubenu obavijest o uspostavi NDH, panjolskoj je vladi tek 14. lipnja 1941. poslao ministar Lorkovi. Pet dana nakon toga, u Zagreb su prispjela dva dopisa, koja je 12. lipnja iz Suaka uputio panjolski konzul Marchese del Castaar. Konzul je javljao kako je Madrid spreman priznati NDH. Nekoliko dana kasnije, konzul je 25. lipnja javio da je panjolska vlada, posredovanjem talijanskoga veleposlanstva u Madridu, i formalno priznala Hrvatsku. Do toga je dolo i prije nego to je hrvatska molba stigla u Madrid. Akt o priznanju izdan je 27. lipnja, a u Zagrebu je primljen 4. srpnja. Neto kasnije, u Zagreb je stigao i panjolski poslanik Don Vincente Gonzales Arnau y Arnau, conte de Torillos, koji je svoje vjerodajnice predao 6. listopada. Hrvatskim poslanikom u Madridu imenovan je grof Pejaevi. Poslanik Pejaevi predao je vjerodajnice Francu 14. prosinca 1941.33 Ostao je na tom mjestu do sijenja 1945., kad ga je naslijedio otpravnik poslova Dragievi. Pored poslanstva u Madridu, Hrvatska je otvorila i konzulat u Barceloni.

ADAP, D, XII/2, dok. 312, s. 428. Nedjeljne vijesti, god. I., br 2, Zagreb, 15. prosinca 1943. Pozivajui se na Spomen knjigu, Vrani i Omranin tvrde, da je Pejaevi vjerodajnice predao 12. prosinca 1941. (V. Vrani, II., 16. I. Omranin, n. dj., I., 470.)
33

32

10

Zbog nepostojanja izravnih veza s Finskom, hrvatski je ministar vanjskih poslova u lipnju 1941. htio posredovanjem njemake diplomacije notificirati Helsinkiju uspostavu hrvatske drave i zatraiti priznanje. elei i na taj nain demonstrirati kako NDH spada u talijansko interesno podruje, Nijemci su ga, meutim, uputili da za posredovanje zatrai talijansku (sic!) pomo. Notifikaciju je u Rim 21. lipnja osobno ponio dravni tajnik Vrani. Talijanski poslanik Casertano priopio je 9. srpnja da je finska vlada talijanskoj dostavila brzojav, kojim se priopuje da je na sjednici vlade, odranoj 3. srpnja, Finska odluila priznati Hrvatsku. Kako proizlazi iz dopisa finskoga ministra vanjskih poslova od 31. srpnja, dan ranije, 2. srpnja, de iure priznanje NDH izrekao je finski predsjednik republike. Finskim poslanikom u NDH imenovan je poslanik u Rimu, Onni Talas, koji je vjerodajnice predao 23. rujna 1941. Od jeseni 1942. u Zagrebu je boravio posebni otpravnik poslova, Amas Yontillo. Hrvatskim je poslanikom u Helsinkiju imenovan osjeki odvjetnik i pristaa HSS-a, dr. Ferdo Bonjakovi. On je vjerodajnice predao 14. sijenja 1942. Posredovanjem njemakog poslanstva u Zagrebu, ministar Lorkovi je 17. lipnja vladi Kraljevine Danske poslao brzojav, kojim notificira uspostavu NDH i moli priznanje. Danski ministar vanjskih poslova Erich Scavenius odgovorio je 31. srpnja, javljajui kako je 10. srpnja njegova vlada odluila de iure priznati Hrvatsku i njezinu vladu. Kraljevinu Dansku u Hrvatskoj je nastavio predstavljati i zastupati konzul. Dvije godine nakon uspostave NDH, hrvatsku je dravu 27. travnja 1943. priznao i Thailand. NDH je takoer podijelila nekoliko priznanja de iure, priznavi 1. srpnja 1941. Narodnu Kinu (iji se ministar vanjskih poslova 5. srpnja zahvalio, preutno izjavljujui da njegova zemlja priznaje NDH de iure), 7. kolovoza iste godine Burmu, 16. listopada 1943. Republiku Filipine, a 20. studenoga Slobodnu Indiju. Posebno pitanje jest pitanje uspostave i priznanja Talijanske Socijalne Republike u jesen 1943. od strane NDH, te pitanje razmjene diplomatskih predstavnika. Rije je o viemjesenom diplomatsko-politikom natezanju, u kojemu je Hrvatska, primajui 20. rujna 1943. "na znanje, da je Benito Mussolini imenovao talijansku republikansku faistiku vladu", priopila kako priznaje tu vladu kao "jedinu zakonsku zastupnicu talijanske drave". Meutim, do dolaska novoga talijanskog poslanika u Zagreb nije dolo, zbog napetosti koje su nastale hrvatskim raskidom Rimskih ugovora. Ta epizoda, koja se, prema jednoj hrvatskoj noti i po imenu imenovanog poslanika, nerijetko naziva "notom Tamburini", prilino pouzdano potvruje najmanje dvije bitne injenice. Prva je, da prije 10. travnja 1941. nije bilo nikakvih pogodbi izmeu Pavelia i Mussolinija, jer se Mussolini ni sada nije pozivao na takav sporazum, oito zbog toga, to se na nj nije mogao pozvati. I drugo, da je ujesen 1943., kad Mussolini vie nije bio tako jak i utjecajan kao u proljee 1941., hrvatska vlada i mogla i htjela nastupati odlunije, ponaajui se u odnosima prema Italiji kao posve suverena drava. Unato njezine vanosti, na ovome se mjestu u tu raspravu ne emo potanje uputati. Zanimljivije je skrenuti pozornost na nastojanja hrvatske vlade da se pribavi priznanje neutralnih drava, te se na taj nain pripomogne osiguranju opstanka hrvatske drave neovisno o rezultatima rata.34
Pred kraj rata u hrvatskim se intelektualnim i politikim krugovima raspravljalo, je li formalno priznanje nudno za postojanje i opstanak drave. Usp. lanak dr. Tihomila Drezge, Postanak i priznanje Nezavisne Drave Hrvatske. Obstojnost Hrvatske Drave nije u neskladu s medjunarodnim pravom, nego bi njezino niekanje znailo povredu toga prava, Spremnost, br. 163.-164/IV, Zagreb, Uzkrs 1945. Taj je lanak kasnije pretiskivan i u emigraciji, a
34

11

Vei je dio vodstva NDH od samoga poetka rata bio duboko uvjeren u pobjedu Njemake. Ti krugovi ve zbog toga svog uvjerenja nisu uviali potrebu da se pokua uspostaviti veza i na drugoj strani, ili bar tu potrebu nisu drali akutnom. Tako je, prema svjedoenju pukovnika I. Babia, Slavko Kvaternik odbio "ignorantski" prijedlog da se, nakon to su Bugarska i panjolska priznale NDH, u te zemlje upute sposobni vojni izaslanici da bi dobili uvid u dogaaje na drugoj strani, budui da su ove dvije drave odravale diplomatske odnose i sa zapadnim Saveznicima.35 Ipak, na pitanje koliko se u prvo vrijeme uope razmiljalo o uspostavi odreenih dodira s dravama, koje su bile u neprijateljstvu s Osovinom, ne moe se dati takav odgovor. Danas je mogue dokumentirati kako su neki pokuaji postojali, pa se dade zakljuiti da se usporedno kualo dobiti diplomatsko priznanje od strane neutralnih drava, kao i uspostaviti stanovite faktine odnose s dravama, koje su se bilo formalno, bilo stvarno, nalazile "na drugoj strani barikada". Nema nikakve dvojbe, da je tenja za priznanjem od strane neutralnih drava manje ili vie jasno ukljuivala tenju da se slian status makar preutno priskrbi kod drava s kojima se Osovina nalazila u ratu. Jugoslavenska je diplomacija nastavila djelovati i nakon kapitulacije jugoslavenske vojske. Osim vladine djelatnosti u Londonu, Washingtonu i na Bliskom Istoku, Jugoslavija je imala veleposlanstvo u Turskoj, poslanstva u Argentini, Velikoj Britaniji, Kanadi, ileu, Egiptu, SAD-u, vicarskoj, vedskoj, SSSR-u, Brazilu, Portugalu, panjolskoj i Francuskoj. U kolovozu 1943. otvorena su i poslanstva u Havani i Oslu.36 Valja imati na umu, da su stare veze, simpatije i poznanstva i dalje funkcionirale. I u politikim vrhovima zemalja, koje su bile saveznice Osovine i koje su de iure priznale NDH, bilo je istaknutih osoba, koje nikako nisu mogle prealiti slom Jugoslavije. To se moralo osjeati u svakodnevnome ivotu, a imalo je i dalekosenih posljedica, tako to je oteavan rad mladoj hrvatskoj diplomaciji ili tako, to je trpljeno javno ili tajno djelovanje jugoslavenske diplomacije.37 Iako je to nastojanje unaprijed bilo osuen na neuspjeh, posebnu vanost polagalo se na pokuaje dobivanja priznanja od strane Sjedinjenih Amerikih Drava. Ti e pokuaji biti opisani u nastavku, u sklopu prikaza o ulasku NDH u rat protiv Velike Britanije i SAD, dok je ovdje teite na opisu tenji da se opstanak drave osigura priznanjem neutralnih drava.

uvrten je i u zbornik: Ante Paveli - 100 godina, ur. Vinja Paveli, I. izd. pod naslovom Poviest: zbornik, objavljeno u Madridu, 1989., a II. u Zagrebu, 1995. u nakladi Naklade Starevi i Libra. U istom je zborniku objavljen i popis sklopljenih te potvrenih meunarodnih ugovora NDH. 35 Usp. I. Babi, Moja misija kod Saveznika godine 1944., n, dj., 248. 36 Veselin ureti, Vlada na bespuu. Internacionalizacija jugoslovenskih protivrjenosti na politikoj pozornici drugog svjetskog rata, IRO Narodna knjiga-Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1982., 36b. Popis konzulata, generalnih i poasnih konzulata v. na istom mjestu, 37b. 37 panjolska je nastavila odravati diplomatske odnose s Kraljevinom Jugoslavijom. Iz jednoga brzojava otpravnika poslova Lj. Viackoga ministru Milanoviu od 31. kolovoza 1941. proizlazi da je Madrid odluio ne prekinuti "diplomatske odnose sa Vladama okupiranih zemalja", ali "ako bi Nemci uinili vrlo energinu presiju, panija bi bila primorana da to uini i protiv svoje volje". (Bogdan Krizman, Jugoslavenske vlade u izbjeglitvu 1941-1943. Dokumenti. Priredio Bogdan Krizman (dalje: JVD, I.), Arhiv Jugoslavije-Globus, Zagreb, Zagreb, 1981., dok. 72, s. 201-203.) Donekle je slian primjer Rumunjske. Izaslanik za novinstvo i kulturne veze pri hrvatskome poslanstvu u Bukuretu, E. Bauer, tvrdi kako je imao "ak dokaza, da je u isto vrijeme, kad je zapoelo radom nae Poslanstvo u Bukuretu, tamo tajno boravila takoer jedna delegacija jugoslavenske emigrantske vlade u Londonu". (E. Bauer, ivot je kratak san, 107.)

12

Od neutralnih drava, u sreditu pozornosti bile su Sveta Stolica i vicarska. Bit e takoer potrebno istraiti, je li se pokuavalo pribaviti priznanje junoamerikih drava.38 a) Sveta Stolica. inilo se da za uspostavu diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom, ili bar za stjecanje priznanja de iure postoje povoljne okolnosti. Budui da je neuspjela ratifikacija konkordata u Stojadinovievo doba posvjedoila neravnopravnost katolika u Kraljevini Jugoslaviji i presudno utjecala na prekid s jugoslavenskom iluzijom u redovima katolikoga sveenstva, najvei dio nieg sveenstva, pa i hijerarhije, s radou je pozdravio uspostavu NDH.39 I najpovrniji pregled katolikog tiska iz prvih mjeseci nakon uspostave NDH, ne ostavlja nikakve dvojbe o tome. Ne izriu se, tovie, nikakve rezerve ni u pogledu potpore novomu dravnom poglavaru, iako se u nekim istupima, pogotovo onima nadbiskupa zagrebakoga, dr. Alojzija Stepinca, dadu zamijetiti upozorenja, da su opstanak drave, te srea i mir njezinih dravljana nudno povezani s potivanjem Bojih i ljudskih zakona, te bezuvjetnim uvaavanjem ljudskoga dostojanstva. Prvi broj slubenoga Katolikog lista, koji se pojavio nakon uspostave NDH, jasno je priopio kako su neovisnu Hrvatsku "kao ideal stoljeima nosili u svojim duama nai prei, dok ju nije Svemogua Providnost ostvarila u godini velikog narodnog jubileja". Katolika crkva, nastavlja se, "koja je 1300 godina duhovno vodila hrvatski narod u svim njegovim tekim i bolnim, bolnim i radosnim danima, prati s veseljem i radou hrvatski narod u ovim danima njegovog podizanja i obnavljanja dravne nezavisnosti".40 Tijekom travnja, estitke Paveliu uputili su i biskup splitsko-dalmatinski Kvirin Klement Bonefai, biskup krki Josip Srebrni i senjski Viktor Buri. Nakon susreta s Paveliem, Stepinac je u svoj dnevnik zapisao: "Ako taj ovjek bude upravljao Hrvatskom deset godina, kako mi je pripovijedao, Hrvatska e biti raj".41 U okrunici od 28. travnja 1941. nadbiskup Stepinac je govorio o davno sanjanom i eljkovanom idealu. Pozivajui sveenike da svuda upozoravaju i ue, da sveti zanos i plemenito oduevljenje u izgraivanju temelja mlade Drave Hrvatske bude nadahnut strahom Bojim i ljubavlju za Boji zakon i njegove zapovijedi, nadbiskup je izrazio uvjerenje kako se u njezinu postanku razabire "Boja ruka na djelu", te je apelirao na sveenstvo da ispuni svoju dunost prema mladoj Dravi Hrvatskoj.42 Biskup akovakosrijemski, Antun Akamovi, u uskrsnoj je propovijedi 1941. slavio "i Uskrs nae Drave Hrvatske", hvalei dr. Pavelia kao "Poglavnika i Vou Hrvatskog Naroda".43 Akamovi je i 22. travnja u "poklonstvenoj adresi biskupske konzistorije" zahvalio "na divnom daru u

U Zagrebu je nastavio djelovati argentinski konzulat, a znatnu ulogu u tome mogli su imati hrvatski iseljenici, koji su Paveliu i nakon uspostave drave izrazili potporu, a on im se poetkom prosinca 1941. zahvalio na brzojavu potpore poslanom u ime 200.000 Hrvata. 39 Makar Vladeta Milievi ne bio pouzdan svjedok, zanimljivo je njegovo izvjee o ustakoj emigraciji, podneseno 15. srpnja 1941. predsjedniku jugoslavenske izbjeglike vlade. U njemu Milievi govori o narastanju domovinskoga ustakog pokreta pred poetak rata, domeui: "Svakog asa otkrivali smo elije Pavelia meu mlaim sveenicima, specijalno u Dalmaciji i u Zagrebu, pa smo sa pribavljenim materijalom vie puta intervenisali preko naeg Gospodina Poslanika pri Sv. Stolici kod Pape i drugih ali sluajevi su se ponavljali i izgleda da i ove intervencije nisu pomogle". (B. Krizman, Ustae i Trei Reich, 2. sv., Globus, Zagreb, 1983., (dalje: B. Krizman, III/2), str. 389.) 40 Katoliki list, br. 16, Zagreb, 21. travnja 1941., 186. 41 Navedeno prema A. Benigar, n. dj., 357. Usp. J. Krito, n. dj., I., 80-82. 42 Katoliki list, br. 17, Zagreb, 29. travnja 1941., 197-198. Tekst je otisnut i u: A. Benigar, n. dj., 358-360., te u J. Krito, n. dj., Knjiga druga: Dokumenti, dok. 10, s. 34-36. 43 Glasnik Biskupija Bosanske i Srijemske, br. 7-8, akovo, 15. i 30. travnja 1941., 70.

38

13

Svetoj Godini Hrvatskog Naroda: Uskrsnuu Nezavisne Drave Hrvatske".44 Katoliki list je isticao kako je "misao na hrvatsku dravnu samostalnost, ostvarena u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, bila uvijek budna u redovima hrvatskog sveenstva", pa je stoga i bilo mogue "u prvom broju nakon uskrisenja hrvatske dravne samostalnosti, s iskrenim veseljem i radou pozdraviti osnivanje Nezavisne Drave Hrvatske. Pozdravili smo Nezavisnu Dravu Hrvatsku kao sinovi hrvatskog naroda, koji nije nikada prestao teiti za svojom suverenom dravom". "Naa zahvalnost", nastavlja se dalje, "ide, napose, onim portvovnim borcima, koji su pod vodstvom ustakog Poglavnika dra Ante Pavelia neposredno spremili veliki korak proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske. Nae se zahvalne misli zaustavljaju na dvanaestogodinjem napornom, punom rtava i pregaranja radu Poglavnika, koji je neslomivom vjerom iao ususret danu, za kojim je eznulo punih 8 stoljea, i koji je tono shvatio razvoj dinamike novog evropskog poretka, te tako omoguio povijesni Veliki etvrtak 1941.".45 Krko-senjski biskup, dr. Viktor Buri, okrunicom je pozvao "sveenstvo i puk na sveanu zahvalnicu za udijeljenu slobodu", istiui kako je "nakon mnogih borbi i trpljenja neodoljiva narodna tenja za slobodom, pravdom i zadovoljnim ivotom okrunjena (je) konano uspostavom Nezavisne Drave Hrvatske. Domovini naoj sinue bolji dani, i u svakom hrvatskom srcu porodi se vedra nada u sretnu budunost".46 Mostarski biskup fra Alojzije Mii zahvalio je 9. svibnja Bogu to, eto, imamo narodnu slobodu, Hrvatsku neovisnu, a 21. srpnja izrazio je pohvalu "naoj dragoj Nezavisnoj Dravi" zbog zabrane psovke i kletve.47 S obzirom na takvo raspoloenje sveenstva, hrvatske su dravne vlasti nesumnjivo oekivale priznanje od strane Svete Stolice. Ona se nije nalazila u lagodnu poloaju. Britansko je veleposlanstvo ve 7. travnja zatrailo da Sveta Stolica osudi njemaki napad na Jugoslaviju i Grku,48 pa se slian pritisak mogao oekivati i u pogledu moebitnoga priznanja NDH. Nadbiskup Stepinac je krajem travnja priopio Paveliu, da je poduzeo korake kako bi dolo do prvog dodira izmeu Hrvatske i Svete Stolice. Papa je uzvratio da poticaj za uspostavu diplomatskih odnosa treba doi s hrvatske strane.49 Jugoslavenski poslanik u Londonu, Ivan Subboti, izvijestio je sredinom svibnja svoje ministarstvo vanjskih poslova, koje se tada jo nalazilo u Jeruzalemu, kako su u London doprle vijesti da je Vatikan sklon samostalnoj Hrvatskoj, pa bi uskoro moglo doi do diplomatskog priznanja.50 Meutim, Sveta Stolica se o tome nije izjanjavala, a pri njoj je nastavilo djelovati jugoslavensko poslanstvo, kojemu je na elu bio poslanik, Korulanin Niko Miroevi-Sorgo. Ve iz toga je bilo jasno da Sveta Stolica u dogledno vrijeme, u takvim okolnostima, i formalno priznati da je Kraljevina Jugoslavija prestala postojati. U hrvatskoj se historiografiji i publicistici, optereenoj posebnim talijanskim kompleksom, redovito previala potpora koju je Italija u proljee 1941. pruala hrvatskoj
Isto, 80. Katoliki list, br. 21-22, Zagreb, 3. lipnja 1941., 245-246. 46 Katoliki tjednik, br. 24, Sarajevo, 24. lipnja 1941. 47 Kranska obitelj, 1941., 165-166., 250-251. Usp. Fra Andrija Niki, Stradanja Hrvata u Hercegovini po franjevakim izvjeima 1942.-1945., Izd. Franjevaka knjinica i arhiv, Mostar, Mostar, 1998., 70. 48 Actes et documents du Saint Siege relatifs la Seconde guerre mondiale, (dalje: ADSS), vol. 4, dok. 313, s. 447 49 Hrvoje Matkovi, Povijest Nezavisne Drave Hrvatske. Kratak pregled, Naklada Pavii, Zagreb, 1994., 111. Izvor za ovu Matkovievu tvrdnju nije poznat. Ameriki diplomat Phillips javio je 7. svibnja 1941. svomu dravnom tajniku, da je Vatikan izjavio kako nema namjeru poduzimati korake o priznanju novostvorene Drave Hrvatske. (J. Krito, II., dok. 13, s. 38.) 50 Usp. HDIIV, I., 11b.
45 44

14

diplomaciji u pokuajima da pribavi priznanje Svete Stolice. Talijanski su potezi, meutim, bilo od velikog znaenja. Rim je ve sredinom travnja, jo i prije priznanja NDH, zatraio od jugoslavenskog poslanstva pri Svetoj Stolici da preseli u Vatikan, a iduih je tjedana posredovao izmeu hrvatske i vatikanske diplomacije. Pripremajui ustanovljenje hrvatskoga poslanstva u Rimu, kojemu e na elu biti dr. S. Peri, Paveli je pozvao dr. N. Ruinovia, kojega je prvotno kanio poslati za poslanika u Slovakoj. Kazao mu je, da ga kani poslati za savjetnika poslanstva u Rimu, sa svrhom da se posebno pozabavi vatikanskom problematikom, jer: "mi emo morati uprijeti svim silama da nas Vatikan prizna".51 Istodobno je Paveli odluio iskoristiti ve prvi posjet Rimu, da potakne pitanje priznanja NDH od strane Svete Stolice. Prije polaska u Rim, na potpisivanje Rimskih ugovora, on je papi Piju XII. uputio pismo, u kojem moli pomo Svete Stolice Hrvatskoj. Takvom pomou, pie Paveli, "smatram ponajprije to, da Tvoja Svetost vrhovnim Svojim Apostolskim ugledom prizna nau dravu, zatim da se udostoji to prije mi poslati Svojega zamjenika, koji e mi pomagati Tvojim oinskim savjetima, te napokon da meni i narodu mojem udijeli Apostolski blagoslov."52 Posredovanjem talijanske diplomacije, koja je taj zahtjev ustro poduprla, Paveli je ujedno zamolio papu za audijenciju. Najvea jamstva i najtoplije preporuke dobio je i od ljubljanskog biskupa Gregorija Romana.53 Pio XII. je na koncu ipak prihvatio primiti Pavelia, ali samo u privatnoj audijenciji, naglaavajui to u poruci talijanskom veleposlanstvu, te dodajui kako je stajalite Svete Stolice jasno: dok traje rat, ona se uzdrava od svega to moe sliiti politikom izjanjavanju, te se uzdrava od poduzimanja konanih mjera.54 Tako je 18. svibnja 1941. ovaj, u pratnji krilnog pobonika Adolfa Sabljaka i dvojice talijanskih asnika, posjetio vatikanskoga dravnog tajnika, kardinala Luigija Maglionea, koji je Poglavnika predveo u privatnu audijenciju papi Piju XII. Audijencija je trajala pola sata. Papa je elio da mu budu predstavljeni lanovi hrvatskog izaslanstva, pa je u 19,30 katolike lanove izaslanstva papi predveo pomoni biskup zagrebaki, dr. Salis-Sewis. U privatni je, odvojeni posjet, papa primio i vojvodu od Spoleta.55 Jugoslavensko je poslanstvo uoi Pavelieva dolaska prosvjedovalo kod Svete Stolice zbog proglaenja NDH.56 Dravno je tajnitvo Svete Stolice, svjesno moguih meunarodnih reperkusija, ve 18. svibnja svim nuncijima i apostolskim delegatima uputilo posebnu okrunicu, u kojoj se objanjavaju razlozi Pavelieve audijencije. Primjerak te okrunice uruen je i jugoslavenskom poslaniku.57 Jugoslavenski poslanik u Bernu prenio je 26. svibnja

N. Ruinovi, n. dj., 103-104. Ruinoviev odlazak u Bratislavu otpao je, jer su Nijemci, navodno, u prvo vrijeme eljeli "da bi hrvatski poslanik u Berlinu istodobno mogao zastupati Hrvatsku u Slovakoj". Paveli je tom zahtjevu u samom poetku oito popustio. 52 Usp. A. Vojinovi, Ante Paveli, 130. 53 Usp. biljeku mons. Tardinija od 17. svibnja 1941. u: ADSS, 4, dok. 348, s. 491-492., dok. 351, s. 493495. 54 ADSS, 4, dok. 352, s. 495-496. 55 ADSS, 4, dok. 357, s. 499., dok. 358, s. 500. i dok. 359, s. 500-501. Usp. Hrvatski narod, br. 96/III., Zagreb, 19. svibnja 1941. Usp. V. Vrani, I., 317. Paveli je Papi izjavio da kani "izvesti slobodan plebiscit", javlja 4. srpnja izbjeglikoj vladi Miroevi-Sorgo. (JDV, I., dok. 42, s. 159-161. HDIIV, I., 18.) Nije posve jasno, o kojem je pitanju kanio provesti plebiscit, ali je izjava oito ostavila stanovit dojam na Pija XII. 56 ADSS, 4, dok. 354, s. 497. 57 ADSS, 4, dok. 361, s. 502-503., a Maglione je 19. svibnja dopunio da kardinal dravni tajnik nije ni primio ni posjetio Pavelia i vojvodu od Spoleta. (ADSS, 4, dok. 364, s. 505.) Usp. Stevan K. Pavlovi, Il caso Miroevi.

51

15

Miroevievu poruku, da je sukladno naputku posjetio kardinala Maglionea u povodu Papina primanja Pavelia i vojvode od Spoleta u odvojene posjete. Nakon Miroevieva prosvjeda, kardinal je istaknuo kako je rije o primanju obinih vjernika i kako se upravo protokolarnom formom hjelo izbjei pridavanje politikog znaenja ovim posjetima. Talijanski je tisak, inae, javlja Miroevi, oito po nalogu preutio ove posjete.58 vicarski poslanik u Rimu, Paul Regger, javlja 19. svibnja, da je Sveta Stolica, unato simpatijama prema vojvodi od Spoleta, zauzela krajnje suzdrano dranje (une attitude d'extreme rserve) u pogledu njegova preuzimanja hrvatskog prijestolja. Dravni tajnik, kardinal Maglione, ovako je ocrtao liniju, koju e Vatikan slijediti: u subotu, 17. svibnja, talijanski je veleposlanik kod Svete Stolice zamolio da Papa primi vojvodu u slubenu audijenciju istoga dana, kad mu kruna bude ponuena. Kardinal je bez oklijevanja otklonio takvu mogunost, napominjui kako politike implikacije audijencije na taj dan ne bi bilo mogue izbjei. Istodobno, Papa moe primiti vojvodu kao nositelja plemikog naslova i kao kranina, ali ne kao suverena jedne nove drave. I pitanje posjeta efa hrvatske drave, Pavelia, "ija je prolost notorna", bilo je vrlo delikatno. Kako je ovaj zatraio da ga se primi kao kranina, Papa to nije mogao odbiti, pa ga je primio, kao to je primio von Ribbentropa i ostale. Naglaeno je, da audijencija ima strogo privatni znaaj. Istodobno je zamoljen talijanski tisak, da ovim posjetima ne pridaje znaaj, koji oni nemaju. Izvjeujui vicarskog poslanika, kardinal Maglione izraava elju da i vicarski tisak postupi na slian nain, ne uputajui se u neprikladne komentare.59 Papinski legat u Washingtonu izvijestio je 29. svibnja kako je amerikoj diplomaciji jo 19. svibnja uputio promemoriju o Papinoj audijenciji za Pavelia i vojvodu od Spoleta. Ujedno dodaje da u tamonjem tisku nije bilo kritika na taj korak Svete Stolice.60 Ameriki veleposlanik u Rimu, Phillips, prenio je State Departmentu 19. svibnja izvjee amerikog izaslanika kod Svete Stolice, Harolda H. Tittmanna, koji je, uvi od britanskoga kolege da je Papa, na zahtjev japanskoga veleposlanika kod Svete Stolice, 17. svibnja primio vojvodu od Spoleta u slubeni posjet, telefonom razgovarao s msgr. Montinijem. Montini mu je priopio da Sveta Stolica ne moe odbiti takve zahtjeve katolika, ali je rije o privatnu posjetu. I samom je vojvodi, kao i talijanskoj vladi, reeno da e Papa primiti vojvodu prije nego to mu kruna bude ponuena, i da se ne moe razgovarati o njegovu buduem poloaju, niti o odnosu Svete Stolice prema Hrvatskoj. Montini je amerikog izaslanika uvjeravao kako pitanje priznanja novog reima u Hrvatskoj od strane Svete Stolice ne e biti razmatrano sve do mirovnih pregovora nakon rata. (Slino je Montini kazao i britanskom poslaniku, napominje Tittmann.) Dodue, tijekom razgovora Montini je napomenuo kako je njegov dojam, da su od svih osvojenih naroda (conquered peoples) Hrvati jedini, kojima je poraz donio zadovoljavajue rjeenje, naime stjecanje vlastite neovisnosti. Dometnuo je, dodue, kako se Nijemci spremaju za sebe osigurati glavninu gospodarskog bogatstva zemlje.61 Tittmann je 26. svibnja javljao kako prikaz u listu Osservatore Romano ima svrhu naglasiti privatni znaaj audijencije, u koju je Papa primio Pavelia, ali i vojvodu od Spoleta. Meutim, u povjerljivu dijelu izvjea Tittman napominje kako je Journal de Genve objavio
Lexpulsion du ministre de Yugoslavie au Vatican par le gouvernment fasciste an 1941, Balkan Studies 19, 1, Solun, 1978, nav. prema: B. Krizman, II., 138-139. 58 JVD, I., dok. 28, s. 139. Usp. ADSS, 4, dok. 366, s. 505. i dok. 369, s. 508. 59 BAR, 2300 Rom. Bd. 1941. Politische Berichte 1941. R. P. 22. Rome, le 19 Mai 1941. 60 ADSS, 4, dok. 379, s. 520-521. 61 I. Omranin, Angloamerican Croatian Rapprochement, 106-107.

16

drugaije intonirani tekst, iz ega se moe zakljuiti da talijanska vlada bar u inozemstvu hoe stvoriti dojam o slubenoj naravi audijencije.62 Iako je jugoslavenska izbjeglika vlada zbog toga bila vie nego zabrinuta, pa je zatraila da se ponovno prosvjeduje,63 Miroevi-Sorgo je preko poslanstva u Bernu 31. svibnja javio kako od predstavnika Vatikana doznaje da privatna audijencija vojvode od Spoleta i Pavelia nita ne govori o njihovu buduem poloaju, niti o odnosima Vatikana s Hrvatskom "bar do kraja rata".64 Posjet papi nije znaio korak blie prema diplomatskom priznanju. Odluna ne prihvatiti dravnopravne promjene tijekom rata, Sveta Stolica je nastavila odravati diplomatske odnose s Kraljevinom Jugoslavijom. Poslanik Miroevi-Sorgo je 17. svibnja prosvjedovao verbalnom notom i zatraio od Svete Stolice da se zauzme protiv ustakih zloina.65 Takoer je posredovanjem Svete Stolice kuao izbaviti jugoslavensko diplomatsko i konzularno osoblje internirano u Njemakoj. Jugoslavensko je poslanstvo nastavilo djelovati na talijanskome dravnom teritoriju sve do 25. srpnja 1941., kad su talijanske vlasti zatraile od poslanika da napusti Italiju. Kad je Miroevi-Sorgo htio prijei u Vatikan, talijansko se redarstvo suprotstavilo, pa se 31. srpnja sklonio u vicarsku. Nu, Sveta je Stolica i nadalje nastavila odravati diplomatske odnose s jugoslavenskom vladom, koja je poslanstvo smjestila unutar vatikanskih zidina.66 Kad mu je postalo jasno da Sveta Stolica ne e priznati NDH, Paveli je bio kivan. Kasche je 21. svibnja izvijestio Berlin, kako mu je Poglavnik ispripovjedio da je na papino odbijanje molbe za priznanjem odvratio da e Hrvatska ivjeti i bez takvoga priznanja. Dometnuo je jo, kako ustaka Hrvatska ne eli s nadbiskupom Stepincem uspostaviti politike veze.67 Ipak je Katoliki list 22. svibnja pisao: "Drimo, da se ne varamo, kad ovoj audijenciji (Pavelievoj kod pape, op. T. J.) pripisujemo vee znaenje nego je samo in vanjskog poitanja prema suverenu koji boravi u vatikanskom gradu. Na drugoj strani, topli primitak poglavnika i hrvatske dravne delegacije kod Svetog Oca Pia XII. pokazuje, koliko meunarodno znaenje pridaje crkva predstavnicima nae narodne drave, kad ih tako brzo i tako lijepo prima i doekuje".68 Unato naglom zahlaenju odnosa, na crkvenoj se strani osjeala potreba za nekakvim oblikom predstavljanja Svete Stolice u Hrvatskoj. Nadbiskup Stepinac je, takoer, elio da se uspostave neki odnoaji izmeu NDH i Svete Stolice, pa je s tom svrhom 3.
Isto, 102-104. Kako se i u nekim drugim vicarskim, te francuskim novinama nagaalo da se razgovaralo o priznanju NDH i sklapanju konkordata, jugoslavenski je poslanik 21. svibnja zamolio da Osservatore Romano demantira te vijesti. (ADSS, 4, dok. 369, s. 508.) 63 Usp. zapisnik sjednice vlade od 27. svibnja 1941. i Niniev brzojav poslanstvu u Bernu od 28. svibnja 1941. (JVD, I., dok. 29 i 30, s. 139-144.) 64 HDIIV, I., 17b. 65 ADSS, 4, dok. 355, s. 498. Slian je apel papi i Rooseveltu uputio kralj Petar II. 6. lipnja 1941. (Usp. JVD, I., dok. 35, s. 151-152.) Nova promemorija o stradanju Srba Papi je upuena 31. listopada, a Foreign Officeu 6. studenoga 1941. 66 A. Benigar, n. dj., 343-345. Usp. B. Krizman, II., 138., 140., 142-143. JVD, I., dok. n56, s. 171-172. HDIIV, I., 50. Na elu poslanstva ostao je savjetnik mons. Nikola Moscatello, koji je krajem 1942. imenovan otpravnikom poslova. 67 B. Krizman, I., 476-477. Isti, II., 38-39. J. Krito, n. dj., 87. Jednako kao i Miroevia-Sorga, Kaschea Krito pogrjeno naziva veleposlanikom. 68 Ovaj e pasus slobodni zidar Ive Mihovilovi posebno istaknuti na str. 36-37. pamfleta Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustake "NDH", koji je bez oznake auktora objavljen 1952. u Biblioteci Drutva novinara Hrvatske, kao dokaz da je Sveta Stolica ila za priznanjem NDH.
62

17

lipnja 1941. bez ikakva publiciteta otputovao u Rim.69 To je bila sredinja tema Papine audijencije za Stepinca, 7. lipnja. Tada je Pio XII. obeao u Hrvatsku poslati svog predstavnika kao apostolskog vizitatora.70 Dan nakon to je talijanski veleposlanik u Vatikanu priopio kako je Paveli bijesan zbog toga to Sveta Stolica ne alje nuncija u Zagreb i tretira Hrvatsku gore od Slovake,71 papa Pio XII. imenovao je 14. lipnja 1941. opata Giuseppea Ramira Marconea apostolskim izaslanikom kod hrvatskog episkopata.72 Kasche je 25. lipnja javljao kako ga je Lorkovi izvijestio da je Sveta Stolica preko opunomoenika nadbiskupa Stepinca priopila hrvatskoj vladi da e uskoro u Zagreb poslati apostolskog vizitatora, to je gesta koja, dodue, ne predstavlja priznanje, ali uzima u obzir injenicu proglaenja nove drave. Paveli je ljut zbog takve odluke, te izjavljuje kako eli priznanje. U protivnome, sprijeit e dolazak toga apostolskog vizitatora na hrvatsko tlo. Takva njegova izjava izaziva zabrinutost u nadbiskupijskoj upravi. Kasche domee kako Talijani raunaju s utjecajem Katolike crkve, pa je poslanik Casertano prvi posjet uinio nadbiskupu Stepincu.73 Hrvatski pokuaj da se isforsira diplomatsko priznanje nije uspio. Povodom njegova izvjea od 14. lipnja, kardinal Maglione je 11. srpnja pisao nadbiskupu Stepincu i o pitanju priznanja NDH, pozivajui se na ustaljeni obiaj, da se drave nastale u toku ili kao posljedica rata, ne priznaju prije njegova zavretka i odrane mirovne konferencije. Hrvatska trenutno nije zaraena ni s jednom velesilom, ali se poput plamena iri sukob koji e odluiti o ustrojavanju Europe. U takvim okolnostima podupiranje drave iza koje stoji samo jedna od sukobljenih strana moglo bi se shvatiti svojevrsnom moralnom intervencijom, to Sveta Stolica mora izbjei. S druge strane, ona time ne ignorira zasluge hrvatskog naroda u obrani katolike vjere. Skoro upuivanje apostolskog vizitatora posvjedoit e iznova oinsku skrb Kristova namjesnika za hrvatski episkopat i hrvatski narod.74 Jugoslavenska diplomacija je ipak strahovala da e doi do priznanja NDH, pa je stalno vrila pritisak protiv toga.75 Meutim, Sveta Stolica je iz naelnih razloga odbijala primiti bilo kakvoga hrvatskog diplomatskog predstavnika.76 Stoga je Paveli pokuao prodrijeti do Pape uz pomo papinskoga tajnoga komornika, kneza Erweina Karla Lobkowitza. U tome je dijelom i uspio. Lobkowitza je 20. srpnja 1941. Pio XII. primio u
Alojzije Stepinac: Dnevnik (prir. Lj. Boban), Danas, Zagreb, 28. kolovoza 1990. A. Benigar, n. dj., 344. 71 ADSS, 4, dok. 400, s. 547-548. 72 Kako se u literaturi javlja i drugi nadnevak tog imenovanja, 13. lipanj, u srpskoj se pamfletistici isticalo kako nije sluajno da je ono uslijedilo ba 13. lipnja, na Antunovo, koje se slavilo kao Stareviev, Radiev (Ante) i Paveliev imendan. Inae se to imenovanje bez ikakva temelja nazivalo "vatikanskim priznanjem NDH" (S. Simi, Tuinske kombinacije..., 110.) 73 B. Krizman, II., 141. 74 ADSS, 5, dok. 9, s. 81-82. 75 Usp. Juriiev brzojav od 4. srpnja 1941. u: JVD, I., dok. 42, s. 159-161. 76 Ruinovi tvrdi, da mu je msgr. Eduard Prettner Cippico tijekom lipnja 1941. izjavio kako je "Vatikan voljan primiti hrvatskog opunomoenika kod Vatikana, ali da ta misija, ma tko je bude vodio, mora ostati tajnom, jer e biti strogo privatnog karaktera. To se ne smije tumaiti kao neko priznanje drave. Vatikan to ne ini s dravama nastalim za vrijeme rata, ako ne budu i meunarodno priznate". Ruinovi je o tome izvijestio Pavelia, kad je ovaj incognito doao u Firenzu. Iznenadio ga je dojam da je Paveli ve obavijeten o takvu stavu Svete Stolice, ali je dodao da se ne moe zadovoljiti "ni sa im, osim priznanjem de iure". Paveli je takoer dometnuo kako takav hrvatski promatra u Rimu ve postoji u Ruinovievoj osobi, pa ga je uputio da ode u Zagreb i potanje se dogovori s Lorkoviem o formalnim pitanjima. Meutim, Lorkovi je - prema Ruinoviu - bio potpuno nezainteresiran za vatikansko priznanje, jer je bio tvrdo uvjeren u njemaku pobjedu, a mogue je, da je na njegovu nezainteresiranost utjecao njegov liberalni svjetonazor. (N. Ruinovi, n. dj., 113.)
70 69

18

privatnu audijenciju. Tada je on i papi i dravnomu tajniku, kardinalu Maglioneu, koji ga je primio sutradan, 21. srpnja, ponovio Pavelievu molbu za priznanjem. Maglioneu je otvoreno kazao kako su u Zagrebu ljuti zbog imenovanja vizitatora, pa je kardinal dva dana kasnije pozvao Lobkowitza i priopio mu kako e opat Marcone otputovati u Zagreb bez ikakve titule (iako e se u vatikanskim dokumentima i dalje nazivati apostolskim vizitatorom).77 Protiv odailjanja vizitatora, dakako iz drugih razloga, strahujui od toga da je ono uvod u moebitno priznanje Hrvatske, uz znatnu se britansku potporu borila i jugoslavenska diplomacija.78 Nakon to je talijanski tisak ve 6. lipnja objavio - dakako netonu - vijest da je Sveta Stolica prihvatila molbu hrvatske vlade da u Zagreb poalje svoga diplomatskog predstavnika, osim jugoslavenske, opovrgnue tih vijesti traila je i britanska diplomacija.79 Miroevi-Sorgo javlja 2. kolovoza kako su se on i njegov britanski kolega suprotstavili zamisli Pija XII. o odailjanju vizitatora, istiui kako se uloga vizitatora "moe poveriti jednom naem biskupu". Odgovoreno im je, meutim, kako je posrijedi "interna stvar crkve".80 Kardinal Maglione je 25. srpnja najavio Stepincu Marconeov dolazak, svrha kojega je uvjeriti se o posebnim vjerskim potrebama hrvatskog naroda i o tome izvijestiti Svetu Stolicu.81 Dva dana nakon to ga je Pio XI. primio u posebnu audijenciju, Marcone je otputovao u Hrvatsku 30. srpnja, sa zadaom "uvati vjerske interese jednoga plemenitog naroda". U Zagreb je, u pratnji tajnika Giuseppea Masuccija incognito doputovao 3. kolovoza 1941. i ve sutradan dva puta razgovarao s nadbiskupom Stepincem. Potankosti o tijeku njihova razgovora nisu poznate, ali je zanimljivo da u svome dnevniku nadbiskup ocjenjuje kako je dolazak papinskoga delegata zapravo faktino priznanje NDH od strane Svete Stolice, dok priznanje de iure "jo nije" uslijedilo.82
ADSS, 5, dok. 17, s. 90-91. I beogradski je nadbiskup Josip Uji zamolio Svetu Stolicu, da u Hrvatsku poalje jednoga dostojanstvenika bez diplomatskih atributa, koji e izvijestiti o zloinima protiv Srba, te preporuiti hrvatskoj vladi umjerenost, jer protusrpska politika reima u Hrvatskoj znatno oteava poloaj katolika u Srbiji. (ADSS, 5, dok. 20, s. 104-105.) 78 Usp. Tardinijevu biljeku o jugoslavenskom prosvjedu povodom vijesti o imenovanju apostolskog legata za Hrvatsku, u: ADSS, 4, dok. 385, s. 529. 79 S. K. Pavlovi, n. dj., 111. 80 JVD, I., dok. 55, s. 171. HDIIV., I., 49. Nakon Miroevieva odlaska u vicarsku, Papa je primio njegovu enu. Kad mu je ona, ponosno 11. kolovoza 1941. javlja Miroevi ministarstvu vanjskih poslova, napomenula kako Paveli Miroevia dri glavnom preprekom vatikanskom priznanju NDH, Pio XII. je odgovorio: "Ja ne mogu nikako priznati Hrvatsku, jer se rat jo nije svrio". (JVD, I., dok. 63, s. 182.) 81 ADSS, 5, dok. 21, s. 106. 82 Tajni dokumenti o odnosima..., 37. A. Vojinovi, Ante Paveli, 172. Tim vie je zanimljivo nategnuto dananje raspredanje da je Stepinac bio izrazito protivan tadanjoj ustakoj Hrvatskoj. Te natege imaju jasne politike konotacije, a temelje se na Stepinevu protivljenju zloinima poinjenima u ime NDH. Iz toga se konstruira kako je nadbiskup bio naelno za hrvatsku dravu, ali je bio protiv konkretne NDH. To oito ne stoji, jer, ako je suditi po zapamenjima suvremenika i njegovim istupima odnosno zabiljekama i govorima, Stepinac nije bio naelno ni protiv ustatva (bar ne prije 10. travnja), a ni protiv Pavelieve Hrvatske, nego je bio protiv umorstava, nasilja i nereda. (Potanje o tome v.: I. Mui, Paveli i Stepinac, Split, 1991.) Benigar pie: "Nadbiskup ipak nije nosio u svom srcu nikakve odvratnosti prema Paveliu. Kad je kasnije u Kraiu doznao da je na njega u Argentini izvren atentat, kazao je upniku Vranekoviu: - ao bi mi bilo da mu se zlo dogodi, makar se nismo u mnogome slagali i makar mi je zadavao mnogo briga. Bog sam moe ga prosuditi. Ja ga vie puta nisam mogao razumjeti. Kad sam mu prigovorio, znao je rei: Moja je savjest ista pred historijom. Stepinac mu je priznavao dobru volju da pomogne Hrvatskom Narodu. U mnogim stvarima ga je ispriavao, jer je bilo ratno stanje, drava se rodila u najteim danima, strane su vojske preplavile Hrvatsku, a u samoj je zemlji bjesnio partizanski rat, pa je bilo nemogue mirno drati nadzor nad ljudima i dogaajima. On nije
77

19

Dan kasnije, 5. kolovoza 1941. Marcone je posjetio Pavelia. Prema Masucciju, ovome je bilo drago zbog njihova dolaska, te se zahvalio papi. Sutradan su posjetili talijanskoga poslanika. Ne mogavi sakriti talijanski imperijalizam, Casertano je stanje u Hrvatskoj opisao neveselim bojama. Unutranje smirenje nije sigurno, pa kralj ne moe doi. Paveli se pravi neovisnim, a u stvari ga nadziru Nijemci. Njemako-austrofilski elementi vratili su se na utjecajna mjesta. Dravnoga poglavara okruuju slobodni zidari, a ministar vanjskih poslova vjenan je samo graanski i tijesno povezan s Nijemcima. Njemaka hoe zemlju pretvoriti u svoj protektorat. Italija se tome odupire, ali uzalud.83 Sredinom kolovoza Marcone je posjetio jo i S. Kvaternika, Budaka i Artukovia. Papina je izlasnika, pak, 17. kolovoza posjetio don Kerubin egvi, koji je domainu opisao povijesnu utemeljenost uspostave NDH.84 Pred kraj kolovoza, Paveli je egvia pozvao radi naroite misije, puta u Italiju. Iako je kljuna svrha tog poslanja bila povezana s designiranim kraljem, Marcone je po egviu poslao i preporueno pismo za dravnog tajnika, kardinala Maglionea. Prigodom njegova "poslanja u Italiju", egvi je 13. rujna posjetio urednitvo lista Osservatore Romano. Tu je razgovarao s urednikom don Mario Bhmom. On ga je upozorio na klevetnike glasove, koji Hrvate prikazuju kao opor barbara i ljudodera, a na egviev upit, zato Sveta Stolica nije priznala NDH, odvratio je kako ona mora postupati polako, odmjereno i neutralno: Neka vas priznade samo jedna ovea neutralna drava, papa e to odmah uiniti. Brazilija ili Argentina mogu uiniti prvi korak. Morate se vi, Hrvati, okrenuti stvoriti razpoloenje za vas povoljno. Na egvievu opasku da e uskoro uslijediti panjolsko priznanje, Bhm je odvratio kako to nije dovoljno, jer panjolska nije neutralna.85 Staroga je hrvatskog sveenika 14. rujna 1941. na pola sata primio i Papa. Iako izravnih politikih razgovora nije bilo, egvi je iz toga razgovora, kao i iz razgovora s dravnim tajnikom msgr. Tardinijem, stekao dojam "da bi Sveta Stolica odmah priznala i de iure Nezavisnu Dravu Hrvatsku, im bi to uinila koja neutralna i to ba amerika, latinska drava".86 Vie je nego dvojbeno, je li taj dojam odgovarao pravomu stanju stvari.87 Nain na
gledao na Pavelievo stranarstvo, na ustatvo, niti se na to kod drugih javnih radnika obazirao, jer je potivao uvjerenje pojedinaca. Pazio je samo na to jesu li naela po kojima rade u skladu s istinama sv. vjere i kranskog udorea. U naelu je Paveli zastupao i branio neosporno pravo Hrvatskog Naroda na vlastitu samostalnu dravu, i to je nadbiskup Stepinac drao njegovom najveom pozitivnom crtom". (A. Benigar, n. dj., 361-362.) U posljednje se vrijeme javljaju i teze, da je sam vrh ustake drave pripremao atentat na nadbiskupa. Ruinovi svjedoi kako mu je vojskovoa Kvaternik u veljai 1942., prigodom posjeta Rimu, priopio da se Paveli i Dido Kvaternik spremaju izvesti Stepinca pred sud, radi neke urote. Ruinovi je na to otputovao u Zagreb, gdje je razgovarao i s Paveliem i sa Stepincem. Paveli je za takve glasine ve bio uo, ali je - iako kritian prema nadbiskupu zbog njegova "dogmatina dranja" - naglasio da s njime ne eli nikakve sukobe. Stepinac je, pak, bio tuan zbog tekih prilika u dravi i pozivao na primjenu otrih zakonskih mjera protiv prijestupnika iz hrvatskih redova. Ruinovi prihvaa miljenje S. Kvaternika, koje je dijelio i S. Peri, da Nijemci (uz pomo Dide Kvaternika) vre pritisak na Pavelia da poduzme korake protiv Stepinca, a ovaj stvar nastoji otezati. (Usp. N. Ruinovi, n. dj., 120-127.) 83 G. Masucci, n. dj., 32. Usp. ADSS, 5, dok. 36, s. 131. 84 G. Masucci, n. dj., 36-40. 85 Kerubin egvi, U prvim mjesecima stvaranja N. D. H. Moje poslanje u Italiju 7.IX.-24.IX.1941., Dnevnik. Tiskano kao rukopis. Zagreb, 1943., 17-18. Op. izvatke s prikladnim pamfletistikim komentarom donose i Tajni dokumenti..., 38-41. O egvievu boravku u Rimu usp. i: N. Ruinovi, n. dj., 114 86 K. egvi, n. dj., 20-21. 87 U razgovoru s kulturnim izaslanikom pri hrvatskom poslanstvu u Rimu, Antunom Nizeteom, nuncij u Italiji F. Duca Borgongini je krajem kolovoza ponovio odluan stav Svete Stolice, da tijekom rata ne moe doi ni do faktinoga ni do formalnog priznanja. (ADSS, 8, dok. 138, s. 259-260.)

20

koji je Sveta Stolica otklonila preinake crkveno-pravnog statusa Meimurja, 88 govorio bi protiv toga. Unato ranijem odbijanju, hrvatska strana nije digla ruke od priznanja. Papinski nuncij u Jugoslaviji, mons. Ettore Felici, prenio je 21. studenoga 1941. vatikanskomu Dravnom tajnitvu Pavelievu elju da imenuje jednoga diplomatskog agenta, koji bi poveo pregovore o priznanju. Posavjetovavi se s Piom XII., kardinal Maglione je priopio kako Sveta Stolica pristaje, ali najvie na privatnog posrednika, koji ne e imati slubeno ili poluslubeno svojstvo. Hrvatska je vlada pourila protumaiti takav odgovor kao prihvat, pa je 1. veljae Dravno tajnitvo posjetio savjetnik poslanstva u Rimu, dr. Ruinovi, molei da bude predstavljen dravnom tajniku u svojstvu otpravnika poslova NDH pri Svetoj Stolici. Meutim, Dravno je tajnitvo taj zahtjev odbilo, s obrazloenjem da se ne moe raditi ni o slubenoj, ni o neslubenoj misiji.89 Prema Ruinoviu, omalovaavajui odnos, koji je prema njemu i odnosima sa Svetom Stolicom gajio ministar Lorkovi, naglo se promijenio poetkom veljae 1942. Tada je obavijeten da e ga, nakon Lorkovieva pisma, primiti dravni tajnik kardinal Maglione. Maglione mu je 4. veljae rekao kako e njegova, Ruinovieva misija u Vatikanu "biti od posebnog znaenja", iako ne e biti akreditiran kod Svete Stolice, "jer Hrvatska nije 'de iure' priznata, to sv. Otac, kao i on sam, jako ali". Dometnuo je kako je rije o stavu Svete Stolice starom stotinu godina, da se politika stanja nastala tijekom rata ne priznaju, pa jo nije priznato pripajanje Abesinije Italiji. Ujedno je otklonio Ruinoviev zahtjev da ga Papa primi, ali je istodobno izrazio spremnost da ga on primi uvijek kad to Ruinovi zatrai.90 Odmah poetkom veljae, Maglione je i britanskom veleposlaniku i ministru Lorkoviu priopio kako je Ruinovieva misija iskljuivo privatne naravi.91 Ameriki veleposlanik u Bernu, Huddle, javljao je 13. veljae 1942. kako je Sveta Stolica prihvatila zahtjev hrvatske vlade da ova u Vatikan poalje privatnu osobu (private individual), koja bi povremeno s kardinalom dravnim tajnikom raspravljala o crkvenim stvarima. Meutim, kardinal Montini ponavlja uvjeravanja da to nipoto ne znai promjenu vatikanske politike, koja je odluna da ni stvarno ni pravo ne prizna teritorijalne promjene prije okonanja rata.92 Oito je, da kljuni uzrok nepriznavanja NDH od strane Svete Stolice poiva u njezinu naelnom stavu, da se prije poratne mirovne konferencije ne priznaju promjene nastale tijekom rata. Pio XII. je, dodue, kardinalu Spellmanu izjavio kako je protivnik uskrsavanja Jugoslavije. Na taj je njegov stav utjecala konkordatska borba,93 ali unato takvoj privatnoj papinoj ocjeni, na slubenoj razni Sveta Stolica nije htjela poduzeti korake koji bi u pitanje doveli njezinu neutralnost. Drugi po vanosti razlog bio je pritisak britanske i jugoslavenske diplomacije. Ruinovi je 26. oujka 1942. pisao o brigama koje Sveta Stolica ima zbog kampanje "koja se podigla u anglosaksonskom novinstvu protiv uspostavljanja diplomatskih odnosa izmeu Japana i Svete Stolice. (...) Osim toga, evo ve i
Usp. ADSS, 8, dok. 139, s. 261-262. ADSS, 5, dok. 233, s. 401-402. Usp. B. Krizman, II., 389-390. 90 J. Krito, n. dj., I., 151-152. Usp. Tajni dokumenti..., n. dj., 56-57. N. Ruinovi, n. dj., 116. B. Krizman, II., 390. 91 ADSS, 5, dok. 242, s. 409-410. i dok. 244, s. 411-412. 92 I. Omranin, Angloamerican Croatian Rapprochement, 109-110. 93 Ivan Mui, Katolika crkva u Kraljevini Jugoslaviji, n. dj., 200b. Navodno je Pio XII. u travnju 1943. kazao Davidu Siniu, da Italija trai mirovno rjeenje, te je taj put preporuio i Hrvatskoj. (N. KisiKolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 64.)
89 88

21

strana tampa poinje pisati o odnosima izmeu Hrvatske i Svete Stolice. Neprijateljima nita ne izbjegne, kao to nije izbjegla ni moja dosadanja prisutnost kod Vatikana."94 Povodom vijesti da e Paveli ponovno posjetiti Rim, britanska je diplomacija u jesen 1942. opet preventivo intervenirala protiv njegove moebitne audijencije kod Pape.95 Uz ove, korisno je skrenuti pozornost i na okolnosti koje su remetile uzajamne odnose, a dijelom i bile refleks nepostojanja meusobnih diplomatskih odnosa, ali nisu neposredno utjecale na odluku o nepriznavanju. Tu su u prvom redu otpor Svete Stolice protiv svakog paanja dravnih vlasti u unutarcrkvene stvari. Tako je poetkom lipnja 1941. dolo do napetosti zbog imenovanja mostarskoga i krievakog biskupa.96 Stepinac se ve 4. kolovoza tuio Marconeu kako postoje pokuaji da se crkva podloi dravi, a Masucci je u to vrijeme biljeio kako i kod Pavelia postoji nezadovoljstvo zbog ponaanja (akovakog) biskupa i tamonjih sveenika.97 Na drugo mjesto dolazi injenica da je meu istaknutim i utjecajnim crkvenim ljudima u Rimu bilo i onih, koji su bez posebnoga razloga bili izrazito neskloni Hrvatima. Tu su nesklonost podupirale i pojaavale vijesti o neredima u Hrvatskoj i o hrvatskim zloinima nad Srbima, makar je te vijesti dobrim dijelom fabricirala Druga armija, a uvelike ju je irila talijanska propaganda. Ruinovi je 4. oujka pisao o razgovoru s kardinalom Montinijem, koji ga je pitao za istinitost vijesti o loem postupanju s "internircima". Kad je ovaj te vijesti pripisao neprijateljskoj propagandi, Montini mu je kazao da svojoj vladi i vodeim krugovima preporui blagost, "a to se tie naih odnosa, sve e biti dobro, samo vi radite dobro, a forma u odnosima ve e doi".98 Neto kasnije, 9. svibnja 1942., Ruinovi javlja Lorkoviu o protuhrvatskoj propagandi: "ujem, da je ve sakupljeno 8.000 fotografija, kao dokumenata izvrenih zvjerstava nad srpskim puanstvom od strane ustaa. Dakako o zloinstvima etnika i komunista nema ni jedne fotografije. Sve ono to su etnici napravili fotografirano je, a nama neprijateljska promiba inkriminira kao zlodjela. Spremaju to i uvaju nai neprijatelji, da nas uzmognu napadati u odlunim momentima. (...) Savjetovano mi je od prijatelja, pa i onih iz Vatikana da sakupljamo tone podatke, fotografije i ostale dokumente o zloinakom djelovanju etniko-komunistikih elemenata nad naim ivljem".99 U izvjeu Paveliu od 5. svibnja 1942. Lorkovi je pisao kako Ruinovi javlja da Sveta Stolica pokazuje sve vie sklonosti prema Hrvatskoj. Kani u Hrvatskoj imenovati nekoliko biskupa, o emu e preko Marconea obavijestiti Poglavnika. Najaktualnije je pitanje
Tajni dokumenti..., n. dj., 59. Ruinovi je jo 8. veljae 1942. pisao Lorkoviu: "ujem da je ve bilo protesta i radi ove moje misije, koja je inae privatne forme i javnosti nepoznata". (Isto, 44.) 95 S obzirom na to da je on kraljoubojica i da stoji na elu reima koji je pobio 600.000 Srba, britanski poslanik naglasio je kako britanska javnost ne bi shvatila argumentaciju i obiaje Svete Stolice. Na to mu je Tardini odvratio kako njegov posao nije objanjavati Svetoj Stolici to Britanci ne razumiju, nego objasniti Englezima ono to on sam, poslanik, razumije. (ADSS, 5, dok. 498, s. 736. Usp. J. Krito, n. dj., 145-146.) 96 Kasche je 13. lipnja javljao kako ga je Lorkovi izvijestio o incidentu. Paveli ne prijei crkveno djelovanje biskupa ule i imraka, ali dri da se Sveta Stolica s njima trebala konzultirati, jednako kao to je to inila s Jugoslavijom. (Usp. B. Krizman, II., 389.) Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustake "NDH" takoer obuhvaaju izvatke iz nekih Ruinovievih izvjea, koja se dotiu sluaja imenovanja biskupa. 97 G. Masucci, n. dj., 32., 41. J. Krito, n. dj., I., 85-86. 98 Tajni dokumenti..., n. dj., 62-63. Izvjeujui o razgovoru s papinskim tajnikom mons. Tardinijem, koji je Hrvatskoj preporuivao tjenji naslon na Italiju, Ruinovi pie kako se na svakom koraku osjea "da su oni svi Talijani". (Isto, 66.) Neki podatci otkriveni 1996. u Washingtonu, govorili bi da je kardinal Montini, kasniji papa Pavao VI., ve 1942. uspostavio stanovite veze s amerikim obavjetajcima. (Inoslav Beker, Obavjetajna djelatnost bivega pape, Vjesnik, Zagreb, 3. lipnja 1996.) 99 Tajni dokumenti..., n. dj., 58-59. Mogue je, da je i ovo pismo potaklo pripremu poznate Sive knjige hrvatskoga ministarstva vanjskih poslova.
94

22

akovakog biskupa, dok bi se dubrovaka biskupska stolica zasad ostavila po strani. U pogledu mostarskoga, oekuje neprotivljenje hrvatske vlade biskupu koji nije fratar. Inae, nadbiskup Stepinac da je u Rim donio pismeno izvjee o stanju u Hrvatskoj, koje je takvo da bi ga i Poglavnik mogao potpisati. U tom se izvjeu opirno dokazuje da je krivica za pobunu na politikim razlozima. Opirno se opisuju etnika zlodjela, te se ukazuje na odgovornost talijanske vojske koja je sprijeila da veliki broj pravoslavnih pod najasnijim okolnostima prijee na katolitvo.100 eljna priznanja, hrvatska je strana poesto prenaglaavala simbolike poteze i vijesti. Tako je Ruinovi 20. oujka 1942. skoro slavodobitno javio kako je L'Osservatore Romano, povodom tree obljetnice izbora Pija XII., donio vijest, "da je meu ostalim linostima estitao Svetom Ocu i Ante Paveli, ef hrvatske drave. To je sitna vijest, ali toliko znaajna, da me istoga dana poslijepodneve potraio Nuncij Felici i pitao da li me ta vijest veseli i kako ja to tumaim. On kae, da je za onoga tko pozna vatikansku politiku, to ve stanovito priznanje N. D. Hrvatske".101 Kad je krajem srpnja 1942. Pio XII. u privatnu audijenciju primio Ruinovia u svojstvu "diplomatskog agenta", malo prije nego to je ovaj napustio Rim radi preuzimanja mjesta opega upravnog povjerenika pri Drugoj armiji, Papa je tom prigodom Ruinoviu izjavio kako mu Hrvatska "lei na srcu".102 Nakon Ruinovieva odlaska, mjesto hrvatskog predstavnika preuzeo je knez Lobkowitz, koji je takoer imao znaaj iskljuivo privatnog izaslanika.103 On je 5. listopada 1942. mons. Montiniju predao pismo ministra Lorkovia u kojem ga se imenuje izvanrednim poslanikom i opunomoenim ministrom, ali je Montini odmah primijetio kako da je takav naslov neprihvatljiv: izmeu NDH i Svete Stolice nisu uspostavljeni formalni odnosi, a vatikanski je tiskovni ured opovrgnuo pisanje hrvatskog tiska, da je u tim odnosima dolo do bilo kakvih promjena.104 Lobkowitz je 9. listopada 1942. pisao Lorkoviu o osnivanju Ureda izvanrednog opunomoenika NDH u Rimu, koji bi bio "formalno i stvarno neovisan od poslanstva NDH. Da, meutim, to formalno odvajanje od poslanstva u Rimu nije znailo korak dalje u diplomatskim odnosima sa Svetom Stolicom, potvruje nastavak Lobkowitzeva pisma, po kojem "moe se nai nain da se u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova izhodi da osoblje Ureda uiva prerogative diplomatskog zbora".105 Uostalom, i kardinal Maglione je 16. listopada 1942. izvijestio hrvatskog ministra vanjskih poslova, da prima na znanje izmjenu osoba, pa e i Lobkowitzu on biti na raspolaganju da ga kao privatna osoba (a titre priv) izvjeuje o okolnostima u svezi s Katolikom crkvom u Hrvatskoj.106 I prigodom prvoga susreta s Lobkowitzem, 12. listopada, Maglione je podvukao da ga prima u strogo privatnom svojstvu.107

N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 153. Tajni dokumenti..., n. dj., 47-48. 102 N. Ruinovi, n. dj., 130. 103 Kasche je 14. kolovoza 1942. javljao kako e Ruinovia naslijediti knez Lobkowitz, koji je izabran kao papin tajni komornik, pa ima pristup svim vatikanskim slubama. Bit e akreditiran u Vatikanu neslubeno, posebnim pismom. Ne e biti u sastavu hrvatskog poslanstva u Rimu, nego e djelovati posve samostalno. (B. Krizman, II., 390.) 104 ADSS, 5, dok. 501, s. 743b. J. Krito, n. dj., I., 153. 105 Tajni dokumenti, n. dj., 43. 106 Isto, 60. 107 Isto.
101

100

23

Za razliku od Ruinovia, koji nije uspio izboriti audijenciju kod Pija XII., Papa je Lobkowitza primio 22. listopada 1942., naglaavajui, javlja ovaj, da ga "prima kao svog tajnog komornika, i da se nada da e doskora biti drugaije".108 Iako su ga, radi uzajamnosti u odnosu na tretiranje Marconea u Zagrebu, poetkom 1943. pri Svetoj Stolici poeli faktino tretirati "kao sve ostale priznate diplomatske predstavnike",109 hrvatski je izaslanik trajno ostao privatnom osobom, makar ga se u internoj korespondenciji hrvatskih dravnih vlasti nazivalo "delegatom hrvatske dravne vlade kod Sv. Stolice".110 Vatikanska diplomacija ni na koji nain nije htjela prejudicirati rjeenje koje je trebala donijeti tek poratna mirovna konferencija. b) vicarska. Diplomatskom priznanju Nezavisne Drave Hrvatske od strane vicarske Konfederacije u slubenom se Zagrebu posveivala velika pozornost.111 vicarsko je priznanje za Hrvatsku imalo posebnu vanost zbog niza razloga, od kojih vrijedi istaknuti neke: a) vicarska je kao neutralna drava uivala poseban ugled, pa je njezino priznanje moglo predstavljati vaan pokazatelj prihvaenosti hrvatske drave i izvan kruga Osovine; b) vicarsko bi priznanje, po svemu sudei, bitno olakalo i priznanje od strane Svete Stolice, koja je kao uvjet priznanja u vrijeme rata postavljala priznanje od strane neke druge neutralne drave; c) vicarska je bila sjeditem niza meunarodnih organizacija, ukljuenje u koje je predstavljalo afirmaciju hrvatske dravnosti; d) zbog poloaja i uloge vicarske u meunarodnome novarskom poslovanju, njezino je priznanje, uz politike, trebalo imati i vane gospodarske reperkusije na poloaj NDH; e) kao neutralna zemlja smjetena u srcu Europe, vicarska je po logici stvari bila stjecitem obavjetajnih slubi, pa je Hrvatskoj i u obavjetajnome pogledu bilo vano priskrbiti mogunost slobodnijeg djelovanja u toj zemlji. Njemaki napad na Jugoslaviju u vicarskoj je pojaao simpatije za tu zemlju. Te su se simpatije hranile sjeanjem na junaki otpor srpskog naroda tijekom Prvoga svjetskog rata. Protunjemaka kampanja u vicarskom tisku navela je Berlin da zbog toga i slubeno prosvjeduje. Meutim, to nije promijenilo raspoloenje. Razbijanje Jugoslavije plailo je Bern, jer se strahovalo da bi na slian nain mogla biti razbijena jo jedna vienacionalna drava vicarska.112 U opirnome godinjem izvjeu za 1941., sastavljenom 28. veljae 1942. vicarski konzul u Zagrebu Friedrich Kaestli opisuje kako je konzulat nastavio djelovati i nakon proglaenja NDH.113 Od jutra 6. travnja, podsjea Kaestli, bile su prekinute sve telefonske i

Isto, 49. Kardinal Maglione je 16. listopada najavio Marconeu da e Papa Lobkowitza primiti samo i jedino kao privatnu osobu. (ADSS, 5, dok. 501, s. 743.) 109 Isto, 71-72. 110 Tako u dopisu ministarstva vanjskih poslova poslanstvu u Rimu od 18. svibnja 1943., gdje se navodi popis drava s kojima NDH ima diplomatske i faktine odnose. (Usp. Bogdan Krizman, Ustae i Trei Reich, sv. 1. (dalje: B. Krizman, III/1), 11b.) 111 Na temelju prilino bogate i veoma zanimljive dostupne grae vicarskoga konzulata u Zagrebu, pohranjene u bernskome vicarskom saveznom arhivu, pripremam raspravu o Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj iz vicarske perspektive. Rasprava bi, s opsenim izborom dokumenata u prilogu, trebala biti uskoro tiskana. Jedan njezin dio, upravo onaj o nastojanjima da se pribavi vicarsko priznanje NDH, u neto opirnijoj verziji od ovdanje, objavljen je u asopisu za suvremenu povijest, god. 31/1999, br. 2, Zagreb, 1999., 261-278. 112 Edgar Bonjour, Geschichte der schweizerischen Neutralitt. Vier Jahrhunderte eidgenssischen Aussenpolitik, Bd. V, 2. Aufl. Helbing & Lichtenhahn, Basel-Stuttgart, 1976, 48-49., 229-231., 254. 113 Zanimljiva je njegova tvrdnja da razlog "neobina naziva" hrvatske drave treba traiti u diktatorskim "krsnim kumovima", koji nisu dopustili oznaku Hrvatske kao republike. Istodobno je Nijemcima bilo "strano" uspostavljanje

108

24

telegrafske veze s inozemstvom, pa je konzulatu jedini izvor obavijesti bio radio. Nakon njemakog napada na Jugoslaviju, Reich je zastupanje svojih interesa u Jugoslaviji povjerio vicarskoj. Stoga je vicarski konzul 9. travnja, bez posebna naputka iz Berna, na vlastitu inicijativu posjetio svoga njemakoga kolegu i ponudio mu svaku moguu pomo. Freundt se zahvalio i napomenuo kako se stvari odvijaju normalno. Pokuaj provale u (njemaki) konzulat sprijeen je u zametku. Taj kontakt od 9. travnja, istie Kaestli, pomogao je da vicarski konzulat i njegov ef budu dobro gledani u njemakim oima. Nakon proglaenja NDH, Kaestliju je bilo jasno da e se odmah postaviti pitanje kako e se vicarska postaviti prema novoj tvorevini. Otegotnu je okolnost predstavljala injenica da se to pitanje javlja prvi put ba u trenutku kad je Osovina najmonija. Nemajui nikakvih naputaka ni mogunosti dodira s Bernom, Kaestli se vodio opim naelima vicarske vanjske politike, raunajui na to, da e Bern slijediti naelo neutralnosti i ne e uriti s odlukom. Ipak, uspostavljanje "pozitivnog odnosa" s Hrvatskom ukazivalo se potrebnim, kako radi zatite najprije dvjestotinjak, a kasnije kojih ezdesetak vicarskih dravljana na podruju NDH, tako i radi zatite vicarskih gospodarskih interesa. Na tu je potrebu konzul upozorio Savezni politiki odjel i Savezni odjel za narodno gospodarstvo, im mu se ukazala prva prigoda da tekliem poalje poruku u Bern.114 Drugaiji oblici komunikacije nisu bili mogui, jer su njemake vojne vlasti u Zagrebu, Beu i Berlinu nadzirale pismovne poiljke, a brzoglasni je promet bio nesiguran, jer konzulat nije raspolagao ifrom. To razdoblje puno nejasnoa i nepostojeih naputaka trajalo je oko tri mjeseca.115 U meuvremenu je u Hrvatskoj, izvjeuje Kaestli, vladalo openito uvjerenje, da je vicarski konzulat nakon odlaska britanskoga konzula i kasnijega protjerivanja amerikog, preuzeo zatitu interesa ovih dviju zemalja. Kaestli je tu zatitu otklonio, pozivajui se na nepostojanje slubenog naloga iz Berna.116 Jugoslavenski je poslanik u Bernu, Momilo Jurii, 18. lipnja 1941. javljao svomu ministarstvu vanjskih poslova kako ima razloga vjerovati da e uskoro biti postavljeno pitanje vicarskog priznanja Hrvatske. U razgovorima s mjerodavnim vicarskim dunosnicima stekao je dojam da se Bern ve bavi tim problemom. Jurii ocjenjuje kako e vicarska pod njemakim i talijanskim pritiskom morati i formalno priznati Hrvatsku, im to od nje bude zatraeno.117 Do travanjskog prevrata, vicarski se konzulat u Zagrebu nije posebno bavio gospodarskim pitanjima, jer je to podruje djelatnosti bilo u prvom redu pridrano vicarskom poslanstvu u Beogradu. Meutim, odmah nakon normalizacije prilika i uspostave pismovnog prometa, vicarski su poslovni ljudi poeli ispitivati mogunosti poslovanja s Hrvatskom. Zbog nerijeenog pitanja priznanja odnosno naravi meudravnih odnosa,
kraljevstva, a naziv "slobodna drava" (Freistaat) nije dolazio u obzir zbog znaenja, koje je imao u doba weimarske Njemake. 114 vicarska Konfederacija nije imala ministarstvo vanjskih poslova, nego Savezni politiki odjel (Eidgenssisches Politisches Departement), u sklopu kojega se nalazilo Odjeljenje za vanjske poslove (Abteilung fr Auswrtiges). 115 BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4. Geschftsbericht 1941, 1-5. 116 Isto, 75-76. Do preuzimanja zatite britanskih i amerikih interesa od strane vicarskoga konzula dolo je tek poetkom 1942., a i tada je, s obzirom na to da su izmeu Hrvatske i vicarske postojali samo faktini odnosi, to zastupanje bilo ogranieno. Op. o tome govori vicarski generalni konzul u poslovnom izvjeu za 1942.-1943. (BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 69-75.) Zanimljivo je, da je vicarska diplomacija bez oklijevanja htjela preuzeti zastupanje jugoslavenskih interesa u Njemakoj, Italiji, Rumunjskoj i Bugarskoj, ali vlade ovih zemalja to nisu prihvatile. (Usp. V. ureti, Vlada na bespuu, n. dj., 26.) 117 JVD, I., dok. 37, s. 155.

25

konzulat je te upite u poetku otklanjao kao preuranjene. Ipak, poetkom lipnja 1941. prvi su hrvatski poslovni ljudi poeli putovati u vicarsku.118 Raunajui na to, da e vicarska imati posebnih gospodarskih interesa za uspostavljanje odnosa s Hrvatskom, hrvatska je strana u prvim dodirima naglaavala da se NDH smatra dravom, te se na tom temelju mogu voditi pregovori o robnom i plaevnom prometu. vicarska je strana doista ve krajem svibnja i poetkom lipnja 1941. donijela naelnu odluku, da se ispitaju mogunosti gospodarske suradnje s Hrvatskom. Samim time se postavilo pitanje dravnopravnoga i institucionalnog okvira suradnje. Savezno vijee u Bernu donijelo je 13. svibnja odluku, da se sav novani promet s podrujima, koja su pripadala bivoj Kraljevini Jugoslaviji, ima odvijati preko vicarske obraunske slube u Zrichu, na temelju jugoslavensko-vicarskoga plaevnog sporazuma. Meutim, vicarska odluka o zamrzavanju jugoslavenske (time i hrvatske) imovine, izazivala je nezadovoljstvo ne samo jugoslavenske vlade, nego i nezadovoljstvo Hrvatske, budui da je Hrvatskoj dotok slobodnih deviza time bio ogranien samo na izvoz. Kako se, pak, unutar Osovine, pogotovo u odnosima s Njemakom, Italijom i Madarskom, trgovina odvijala po klirinkom naelu, Hrvatska e, radi stjecanja deviza potrebnih za otvaranje diplomatsko-konzularnih predstavnitava i svaku ozbiljniju komunikaciju s inozemstvom, u odnosima s Konfederacijom biti prisiljena na poputanje.119 Jugoslavenska je vlada od Velike Britanije zatraila da iskoristi svoj utjecaj na vicarsku, kako ne bi dolo do priznanja NDH. Jurii je 24. lipnja javio ministru Niniu kako je britanski poslanik u Bernu, nakon intervencije jugoslavenske vlade, "dobio nalog od svoje vlade ispitati da li postoji neposredna opasnost da vajcarska prizna Hrvatsku. Ako utvrdi da postoji opasnost, onda ima izjaviti vajcarskoj vladi da e engleska vlada smatrati da vajcarska tim inom naputa politiku neutralnosti i opredeljuje se za politiku neprijateljsku Engleskoj".120 Krajem lipnja 1941. vicarski je konzul u Zagrebu dobio nalog svoje vlade, da doe u Bern radi konzultacija.121 Po dolasku u Bern, nastavlja on u svome godinjem izvjeu, Kaestli je mogao sa zadovoljstvom izvijestiti kako svojim ponaanjem u Zagrebu ni na koji nain nije prejudicirao odluku svoje vlade glede odnosa s Hrvatskom. Njegovi slubeni dodiri s hrvatskim ministarstvom vanjskih poslova svodili su se na zatitu vicarskih interesa. Odobrivi njegove dosadanje korake, ef Politikog odjela Marcel Pilet-Golaz iscrpno je Kaestliju izloio razloge koji prijee diplomatsko priznanje Hrvatske. Istodobno mu je naloio da pokua nai naina kako bi se hrvatsku stranu navelo da ne trai priznanje, uz napomenu da je mogue sklapanje gospodarskoga i plaevnog ugovora. Nakon kraeg razgovora s dr. Hansom Ebrardom, nadlenim za trgovake ugovore, Kaestli se vratio u Zagreb. Tamo su ga ekale pogorane prilike. Slubeni je Zagreb bio razoaran time to je Vatikan odbio priznati Hrvatsku, pa je hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova odluilo pribaviti vicarsko priznanje, kako bi se time Vatikan podvrgnuo dodatnom pritisku.

BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1941, 17. Ravnatelj trgovake komore u Zrichu priopio je u ljeto 1941. jugoslavenskomu generalnom konzulu uriiu da u dogledno vrijeme ne treba oekivati opseniju trgovaku razmjenu s Hrvatskom, jer Hrvati ele svoju robu prodati za vrsti vicarski franak, dok se vicarska gospodarska politika u odnosima s balkanskim zemljama bazira na klirinkom teaju. (HDIIV, I., 82.) 120 JVD, I., dok. 38, s. 155-156. HDIIV, I., 45. 121 Dostupni podatci ne doputaju sigurniji zakljuak o tome, je li njegov put u vicarsku izravna posljedica britanskog pritiska, ili je rije o posve autonomnom koraku vicarskoga Politikog odjela.
119

118

26

Osim komunikacije s dravnim tajnikom u ministarstvu vanjskih poslova, dr. Lorkoviem, Kaestli se odluio posluiti neizravnim, a opet djelotvornim putem. Obratio se dr. Vinku Krikoviu. Izbor nije bio sluajan. Krikovia je, napominje Kaestli, Paveli po povratku u domovinu izabrao prvim osobnim savjetnikom, a sm je Krikovi bio vrst i oduevljen prijatelj demokratske vicarske. Imajui razumijevanja za teak poloaj Konfederacije, Krikovi je preuzeo zadau posredovati u prilog vicarskome poimanju stvari kod dravnog poglavara i ministra vanjskih poslova. U tu je svrhu Krikovi putovao i u vicarsku, u Zrich, gdje se sastao i s bivim vicarskim poslanikom u Beogradu, dr. Steinerom.122 Prema jednom izvjeu vicarskoga Saveznog odjela za narodno gospodarstvo od 17. srpnja 1941., vicarska je strana jednomu predstavniku hrvatske vlade skrenula pozornost na to, da je Konfederacija spremna sve uiniti kako bi dolo do normalizacije trgovakog prometa, ali da pregovori o tome mogu biti zametnuti samo ako se pritom ne potee pitanje priznanja Hrvatske kao neovisne drave (wenn die Frage der Anerkennung Kroatiens als selbststndiger Staat nicht berhrt wird).123 Jurii je 24. srpnja izvijestio o razgovorima u svezi s moguim vicarskim priznanjem NDH, koje je britanski poslanik imao u Bernu. vicarski su mu politiki predstavnici izjavili kako jo nema nikakva pritiska izvana, ali vicarski trgovaki krugovi inzistiraju na tome, zbog tekoa s opskrbom. vicarska vlada raspolae podatcima da Njemaka vri pritisak na vedsku u pravcu priznanja NDH. Na to je britanski poslanik priopio kako e njegova vlada, prizna li vicarska Hrvatsku, drati da se vicarska time svrstala na stranu Osovine. Jurii domee kako je britanskom poslaniku kazao, da je ovih dana kroz vicarsku proao ameriki konzul iz Zagreba, te mu je izjavio da se u Bernu susreo sa vicarskim konzulom u Zagrebu, F. Kaestlijem. Kaestli je amerikom kolegi priopio kako je u vicarsku doputovao po Pavelievoj elji, s ciljem da izbori vicarsko priznanje Hrvatske.124 Nakon prvih koraka, u kojima je posredovao dr. Krikovi, ve tijekom kolovoza 1941. bilo je jasno, da e hrvatska strana pristati na faktine odnose, ne uvjetujui ih formalnim priznanjem. Radi delikatnosti stvari, kompromis je postignut usmeno, te - prema izriitoj napomeni konzula Kaestlija - nije dolo do izmjene bilo kakvih pisanih dokumenata. vicarska je drala kako bi pisani dokumenti Konfederaciju dovodili u nezgodnu situaciju, a na hrvatskoj bi strani bili doivljeni kao uvreda. Radi toga se od razmjene nota i bilo kakve protokolarne forme preutno odustalo.125 Radi potvrde sporazuma, vicarski je konzul zatraio audijenciju kod ministra vanjskih poslova, dr. Mladena Lorkovia. Njegovu susretu s ministrom bio je nazoan i "zamjenik ministra" (dravni tajnik, dr. Vjekoslav Vrani, op. T. J.). Nema podatka, kad je dolo do te audijencije, ali je nesumnjivo da se ona zbila u drugoj polovici kolovoza, svakako prije poetka gospodarskih pregovora. O toj je audijenciji konzul naknadno, 9. rujna, dan uoi potpisivanja sporazuma o robnome i plaevnom prometu, opirno izvijestio Bern. Odmah na poetku razgovora, javlja on, svoje je hrvatske sugovornike upozorio na to, da vicarska nema posebnih vanjskopolitikih interesa i da se njezina vanjska politika temelji na dva naela: neovisnosti i neutralnosti. O tome su narod i vladi posve suglasni. Savezno
122 123

BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4. Geschftsbericht 1941, 7-8. Isto, Geschftsbericht 1942-1943, 43. BAR, 2200 Zagreb 2, Bd. 2. Dopis od 17. srpnja 1941. 124 JVD, I., dok. 50, s. 168. 125 BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 42.

27

vijee bi dolo u nemoguu suprotnost prema parlamentu i narodu, kad bi napustilo tu politiku predaju. Istodobno bi kod velikih sila bilo ugroeno povjerenje u iskrenost vicarske politike neutralnosti. vicarska je imala simpatija prema Hrvatskoj i onda kad je ova bila u Jugoslaviji. Nakon to je stekla slobodu, postoji samo vie, a ne manje razloga, da se ta simpatija ouva i njeguje. Meutim, time to vicarskoj strani iz ozbiljnih razloga nije mogue udovoljiti razumljivoj elji hrvatske vlade za priznanjem, hrvatska vlada moe biti sigurna da vicarska izraava svoje aljenje i da time ni na koji nain ne dovodi u pitanje svoje simpatije. Kad rat svri i nastupi mir, vicarska e s radou napraviti korak, od kojega se sad mora ustegnuti. Meutim, pozdravila bi, ako bi dvije drave (beide Staaten) stupile u praktine pozitivne odnose, to ponajprije vrijedi za trgovaki i plaevni promet. Ako hrvatskoj strani to odgovara, jedno bi vicarsko izaslanstvo radi pregovora doputovalo u Zagreb. Mogao bi se uspostaviti odnos, koji bi mogao zadovoljiti obje strane, svojevrsno faktino stanje (de facto Zustand), a bolje je "da se djetetu ne nadjene nikakvo ime". Ako je Hrvatskoj potrebno da iz stanovitih promibenih razloga izvue korist iz toga, vicarska se ne e protiviti. Pritom, dakako, oekuje da iz toga za vicarsku ne nastanu nikakve meunarodne komplikacije. Lorkovi je na to odvratio, da ga je prof. Krikovi ve okvirno uputio u shvaanja vicarske vlade glede odnosa s Hrvatskom. Zahvalio se konzulu na isrcpnu obrazloenju razloga zbog kojih Konfederacija ne moe udovoljiti hrvatskoj elji. Za Hrvatsku je to bolno razoaranje, ali e ga preboljeti u nadi da e na gospodarskom podruju doi do praktinih odnosa. Meutim, da bi se taj promet mogao valjano odvijati, Hrvatskoj je potrebno neko predstavnitvo u vicarskoj. Ono bi, pa makar se radilo samo o trgovakom agentu, moralo imati i stanovita konzularna ovlatenja, pogotovo u pogledu putovnica i viza. Na Lorkovievo pitanje, kako bi vicarska vlada gledala na to rjeenje, konzul je oprezno odvratio da e Bern to pitanje najsusretljivije razmotriti i nai zadovoljavajue rjeenje. Na to je Lorkovi nastavio, da se vicarska ne treba pribojavati propagandnih istupa do kojih e doi nakon stupanja u faktine odnose. vicarska je tenja u tom pogledu shvatljiva, a hrvatska strana nipoto ne tei tomu, da se vicarska svrsta na neku od zaraenih strana. Na kraju razgovora, Lorkovi se jo jednom zahvalio vicarskom konzulu na isrcpnu izlaganju, domeui mu kako ve sad moe priopiti vicarskoj vladi da se Hrvatska pomirila s odustankom od traenja priznanja. Ipak moli, da mu se dopusti zatraiti konano Poglavnikovo stanovite u tom pogledu. On vjeruje da e se Paveli suglasiti s njegovim miljenjem. Takoer se nada da e vicarsko predstavnitvo u Zagrebu u svim pitanjima iskreno suraivati s ministarstvom vanjskih poslova; njegova vrata vicarskom konzulu stoje uvijek otvorena, ak i onda, kad se moda ne bi radilo o veselim stvarima. Nakon toga se Kaestli s Vraniem povukao u njegov kabinet. Vrani mu je estitao na uspjenu nastupu kod ministra i izrazio zadovoljstvo, to je pozitivno nastupio u delikatnoj stvari priznanja. Potom su preli na tehnike stvari u svezi s predstojeim trgovakim pregovorima. Kaestli je spomenuo okvirni nadnevak dolaska vicarskog izaslanstva, te Vraniu prioio njegov sastav, ne proputajui - kako sm istie - naglasiti da je rije o prvoj garnituri.126 Nekoliko dana kasnije, nastavlja Kaestli, obavijeten je o tome, da je Poglavnik potvrdio postignuti dogovor. Time je preskoena najkrupnija prepreka: vicarska ne e de
126

BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4. Geschftsbericht 1941, 8-10.

28

iure priznati NDH, a doi e do uspostave faktinih odnosa na obostranu korist. Unato svim potekoama, obostrano obvezujui dogovor postignut je iz razumljivih razloga u usmenu obliku. I konzulat i hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova izbjegavali su sve to bi na bilo koji nain moglo ugroziti tako stvorene odnose.127 im je otklonjeno pitanje formalnog priznanja, zapoeta je praktina suradnja. Hrvatsko se Ministarstvo vanjskih poslova 28. rujna 1941. zahvalilo vicarskom konzulatu u Zagrebu na obavijesti od 23. rujna, kojom se potvruje da izmeu dviju drava postoji mogunost uzajamnog pruanja pravne pomoi. Takav je odgovor konzulat dao na temelju miljenja Saveznoga politikog odjela u Bernu, kojemu se konzulat - na molbu hrvatske strane - formalno obratio 3. lipnja.128 Dvostrani su gospodarsko-trgovaki pregovori zapoeli u Zagrebu 29. kolovoza. vicarsko je izaslanstvo predvodio dr. Hans Ebrard, a hrvatsko dr. Josip Cabas. Kako je on morao otputovati u inozemstvo, zamijenio ga je dr. Josip Butorac. Pregovori su, zahvaljujui dobroj pripremljenosti i susretljivosti obiju strana, brzo napredovali.129 urii je poetkom rujna 1941. javljao kako je dr. Hans Ebrard, koji je 1940. predvodio vicarsko trgovako izaslanstvo na pregovorima s Jugoslavijom, sada otputovao na elu izaslanstva za pregovore s Hrvatskom. Prije polaska ovog izaslanstva u Zagreb, hrvatsko je ministarstvo vanjskih poslova preko konzula Kaestlija zatrailo da vicarska de iure prizna Hrvatsku. vicarci, meutim, to pitanje ele ostaviti postrance, a zanimaju ih neki oblici trgovake razmjene. Inae, predsjednik trgovake komore u Zrichu od moguega trgovakog sporazuma s Hrvatskom ne oekuje nikakav rezultat.130 Hrvatsko-vicarski pregovori uspjeno su okonani 10. rujna. U tisku i u gospodarskim krugovima, javlja Kaestli, popraeni su sa simpatijama. Sporazum o robnom i plaevnom prometu izmeu NDH i vicarske Konfederacije potpisan je u Zagrebu 10. rujna 1941.131 Sporazum je na snagu stupio istog dana, a predvien je jednogodinji rok trajanja i mogunost njegova produljenja.132 Uz sporazum je sklopljen i tajni protokol o vrstama i koliinama robe. Ukupna vrijednost kontingenata za uvoz odnosno izvoz dosezala je oko pola milijarde kuna, tj. 45 milijuna vicarskih franaka. vicarska je vlada sporazum potvrdila 22. rujna, dok na hrvatskoj strani, unato odredbi l. 18., koja je predviala ratifikaciju nije dolo do formalne potvrde (zbog potovanja "naela voe", kako je Kaestliju objanjeno), ali je hrvatska strana izjavila da e lojalno obdravati ugovorne odredbe. Temeljem ugovora o carinskoj uniji, sklopljenoga izmeu vicarske Konfederacije i Kneevine Liechtenstein 29. oujka 1923., vaenje ovog ugovora u cijelosti se proteglo i na Kneevinu Liechtenstein. Krajem rujna 1941. Jurii je izvijestio jugoslavensko ministarstvo vanjskih poslova kako je od svoga britanskog kolege doznao da je hrvatsko izaslanstvo na trgovakim pregovorima u Zagrebu pokrenulo pitanje diplomatskog priznanja Hrvatske. vicarska je to zasad otklonila. Britanski poslanik je dodao kako e Bern moda svoj konzulat u Zagrebu podii na rang generalnoga konzulata, te mu na elo postaviti nekoga generalnoga konzula geranda, kako bi se izbjeglo pitanje nove egzekvature. Budui da hrvatske vlasti pravljenjem
Isto, 10-11. BAR, 2200 Zagreb 2, Bd. 1. Dopis EPD-a od 18. kolovoza 1941. Dopis MVP NDH od 28. rujna 1941. 129 BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1941, 19-20. 130 HDIIV, I., 83. 131 Sporazum su potpisali Josip Butorac i Hans Ebrard. Usp. NDH, MVP, Meunarodni ugovori 1941, 171-180. Schweizerisches Handelsamtsblatt, Nr. 1865/LIX, Bern, 23. 9. 1941. 132 Aneks ugovora, koji se odnosi na turistiki promet, po sudu generalnoga konzula uriia, svjedoi o tome kako bar na hrvatskoj strani postoji uvjerenje da e NDH postojati i nakon rata. (HDIIV, 84-85.)
128 127

29

sve veih potekoa oko izdavanja viza vicarskim dravljanima zapravo vre pritisak na vicarsku, mogue je da se Bern odlui na doputenje za otvaranje "kakvog bilo hrvatskog servisa". Da se to ne bi protumailo kao diplomatsko priznanje, taj servis ne mora biti u Bernu, nego u nekome drugom vicarskom gradu. Prije nego to je izvijestio London, britanski je poslanik o ovoj stvari htio uti miljenje svoga jugoslavenskoga kolege. Jurii mu je stoga uzvratio da sve upuuje na to, da se na vicarsku vri pritisak radi priznanja Hrvatske. Zakljuenje trgovakog sporazuma, podizanje konzulata u rang generalnoga konzulata, a na koncu i primanje nekakvoga hrvatskog servisa, sve vie primie trenutak formalnog priznanja. Nazonost hrvatskog predstavnika u vicarskoj tetno e se odraziti na jugoslavensku "koloniju" (iseljenitvo, op. T. J.), koja je preteno hrvatska, a stvorit e i dojam o vicarskom diplomatskom priznanju Hrvatske. Istodobno e se u vicarskoj pojaati neprijateljska djelatnost. Britanski je poslanik ponovio otre prijetnje Londona vicarskoj vladi, u sluaju da se ova odlui na priznanje Hrvatske.133 Hrvatske su vlasti vicarski konzulat u Zagrebu stvarno tretirale kao diplomatsko predstavnitvo. Kaestli napominje, da to izjednaavanje ima i svojih granica, budui da vicarska u ratno doba i u ovakvim prilikama bez tete za vlastite interese moe odustati od razliitih diplomatskih priredbi i manifestacija politike naravi. Ipak je - traei za to uvijek poseban, konkretan povod - ve tijekom 1941. posjetio mnoge ministre i visoke dravne dunosnike, kao i nadbiskupa Stepinca.134 Posebno je pitanje, je li otvaranje Stalnoga trgovinskog predstavnitva u Zrichu u pregovorima iz kolovoza 1941. predloila hrvatska strana, ili je prijedlog kao kompromisno rjeenje potekao od vicaraca. ini se loginim, da je rije o hrvatskom zahtjevu, budui da je interes za to postojao samo na hrvatskoj strani. Iz spomenutoga opisa razgovora s Lorkoviem i Vraniem, koji je priloen godinjem izvjeu za 1941., proizlazilo bi, da je to pitanje potakao Lorkovi, rekavi da Hrvatska bolno doivljava vicarsku odluku o nepriznavanju, ali se nada da e je preboljeti zahvaljujui razvoju gospodarske suradnje. Kako bi do te suradnje dolo, hrvatskoj je potrebno predstavnitvo u vicarskoj, a ono bi trebalo imati i stanovite konzularne ovlasti.135 U poslovnom izvjeu za 1942.-1943. Keastli ne odgovara izravno na to pitanje, nego pie: "vicarski je konzul u Zagrebu usmeno priopio hrvatskoj vladi kako e njezinu predstavnitvu u vicarskoj biti priznata ista prava, koja ima vicarski konzulat u Zagrebu; dakle, pravo na obavljanje konzularnih funkcija, na koritenje teklia, na voenje telefonskih razgovora na svome jeziku, te pravo na uporabu tajne ifre. Nadalje mu se jame uobiajene olakice u pogledu zakonodavstva koje regulira poloaj stranaca, te carinske i porezne olakice".136 Kako iz svega proizlazi, da je otvaranje Stalnoga trgovakog predstavnitva u vicarskoj posljedica hrvatske diplomatske akcije, ono se, posebno s obzirom na tada vladajue prilike, moe ocijeniti krupnim uspjehom. Pitanje uzajamnosti zastupanja rijeeno je razmjenom nota u studenome 1941., i to sukladno vicarskim eljama. Usprkos utrnuu jugoslavenske egzekvature, vicarski konzulat
JVD, I., dok. 79, s. 208. HDIIV, I., 46. U listopadu 1941. jugoslavenstvo je poslanstvo u Bernu dobilo zadau uspostaviti obavjetajnu vezu s Ljubljanom, Zagrebom i Beogradom. Glavnu ulogu u tome trebao je imati vicarski konzulat u Trstu. (V. ureti, n. dj., 64b.) 135 Nizetteo tvrdi kako je poslanik Peri iz Rima u vie navrata putovao u vicarsku, a tomu nisu bili samo razlozi financijske naravi. (V. Nikoli, Pred vratima domovine, n. dj., I., 49-50.) O tim navodnim Perievim putovanjima u vicarsku nema dostupnih drugih podataka. 136 BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 45.
134 133

30

u Zagrebu nastavlja nesmetano djelovati, a s druge se strane u vicarskoj uspostavlja hrvatsko predstavnitvo, u obliku koji je za Kraljevinu Jugoslaviju i saveznike velevlasti podnoljivo. NDH e u Zrichu uspostaviti Stalno trgovinsko predstavnitvo, na elu kojega e biti generalni konzul dr. Peroslav Paskijevi. To e predstavnitvo imati ista prava i ovlasti, koje u Zagrebu ima konzulat vicarske Konfederacije. Bit e posebno korisno to, to e posredovati u gospodarskoj razmjeni, te izdavati hrvatske vize. Zrich je izabran kao gospodarska metropola, a time se ujedno lake izbjegavaju konflikti s jugoslavenskim poslanstvom u Bernu.137 urii je 13. listopada javljao iz Zricha kako je prije nekoliko dana u Zrichu boravilo hrvatsko gospodarsko izaslanstvo predvoeno Slavkom Kolarom. Dio izaslanstva produit e put u Dansku, a dio u Francusku, s kojom Hrvatska nema trgovakog ugovora, ali su pregovori o njemu ve u tijeku.138 Jurii je 27. studenoga ponovno javljao kako se na vicarsku vri pritisak radi priznanja Hrvatske. Glavnu ulogu u tome ima vicarski konzul u Zagrebu, koji je veliki germanofil. Nastavi li se s pritiscima, vicarska e vlada morati primiti nekoga hrvatskog agenta "toboe zbog trgovakih poslova i viza pasoa, ali nikako da bude ovde akreditovan. Ovakav presedan stvorila je vajcarska vlada u svoje vreme sa Frankom, te ni sada ne moe drukije postupiti. Meutim, taj agent ne bi pripadao diplomatskom koru, niti imao diplomatske prerogative".139 vicarski konzulat u Zagrebu je, osim provedbe sporazuma o robnom i plaevnom prometu, intenzivno pokuavao zatititi vicarske interese. Uz pomo vicaraca u Hrvatskoj pokrenuta je potraga za vicarskom robom, koja se tijekom travanjskog rata zatekla na podruju NDH. U isto vrijeme nastojalo se sprijeiti ili bar olakati posljedice podravljenja, odnosno uvoenja povjerenika u neka poduzea, koja su se nalazila u vicarskom vlasnitvu. Radi zatite te imovine hrvatskoj se strani 10. rujna posebnom promemorijom obratio i ef vicarskog trgovakog izaslanstva, dr. Ebrard. Opirnu i dosta otro sroenu verbalnu notu povodom okapanja oko Naike tvornice tanina i parnih pila uputio je 17. prosinca, a onda i 23. sijenja 1942. i konzulat.140 Nastojanje da se vicarska imovina izuzme od restriktivnih hrvatskih propisa, javlja konzul Kaestli u dopisu od 6. oujka 1942., priloenom godinjemu izvjeu, donijelo je ploda, makar se tome protivio ministar financija Koak. Za promjenu dravne politike u smjeru "punog priznanja vicarskih interesa" posebno su se zaloili vojskovoa Kvaternik, ministar Toth i dravni tajnik dr. Lamer.141 Sporazum o robnom i plaevnom prometu, sklopljen 10. rujna 1941. u poetku je epao, to je za ugovore takve vrste zapravo uobiajeno. Ipak, vicarska je strana u proljee 1942. ocijenila kako je vrijeme poduzeti korake da se to stanje popravi. S tim u svezi je bila pripremljena nota. U to je vrijeme dravni tajnik dr. Mirko Lamer u pratnji ing. Kokotovia putovao u Vichy preko Berna. To je iskoriteno za nove razgovore. vicarci ipak nisu bili zadovoljni hrvatskim isporukama, pa je notom od 3. lipnja 1942. konzulat upozorio hrvatsku vladu na hrvatsku tendenciju da u vicarsku izveze vie nego to je uglavljeno, a iz nje uveze manje nego to je uglavljeno. Kako nije bilo krupnijih pomaka, 31. kolovoza je konzulat uputio novu prosvjednu notu, a u Bernu se ve poelo razmiljati o otkazivanju ugovora.142
137 138

BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4. Geschftsbericht 1941, 12. HDIIV, I., 89. 139 HDIIV, I., 57-58. 140 BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1941, 33-57. 141 BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1941. Nachtrag, XI. 142 BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 81-84.

31

Naime, prema statistici vicarske carinske slube, od 1. sijenja do 30. lipnja 1942. vicarska je u Hrvatsku izvezla robe u vrijednosti 847.000 vicarskih franaka, a iz Hrvatske je uvezla robe u vrijednosti 3.203.000 franaka.143 elei prekinuti takvu praksu, vicarska je vlada u srpnju 1942. poslala svog izaslanika u Zagreb. Unato tomu to se novi krug razgovora u Bernu ocjenjivao korisnim, vicarska nije kanila prije 30. rujna 1942. zametnuti formalne razgovore o obnovi sporazuma o robnom i plaevnom prometu. vicarski je konzul dobio nalog notom predloiti hrvatskoj strani produljenje vaenja starog sporazuma najprije do 31. rujna 1942., a potom do 31. oujka 1943.144 To privremeno stanje pokazalo se uglavnom djelotvornim, iako je vicarska i dalje drala kako je iz bilateralnih gospodarskih odnosa puno vea ona korist koju crpi Hrvatska. vicarska je 1942. u Hrvatsku izvezla ratnog tvoriva u vrijednosti od svega 4.000 vicarskih franaka. Idue se godine vrijednost popela na samo 5.000, a 1944. na 14.000 Sfr.145 Poetkom 1943. zapoeo je novi krug razgovora, a formalni su pregovori odrani u Bernu, 19. oujka 1943. Istog je dana postignut i novi sporazum o robnom i plaevnom prometu. Iako nosi taj nadnevak, kad ga je Ebrard potpisao,146 potpise na ugovor je hrvatska strana stavila naknadno, i to u Zagrebu. Generalni konzul Kaestli izvjeuje kako je hrvatsko izaslanstvo u Bernu izjavilo da nije ovlateno pristati na naslov i oblik potpisa, koji je predlagala vicarska strana. Naime, umjesto ranije formule, u kojoj se ugovor naziva Sporazumom o robnom i plaevnom prometu izmeu vicarske i Hrvatske, vicarska je strana predloila naziv Sporazum o hrvatsko-vicarskom robnome i plaevnom prometu. Jednako tako, umjesto potpisa "u ime vlada" Hrvatske odnosno vicarske, novi su ugovor trebali potpisati predsjednici hrvatskoga odnosno vicarskog izaslanstva. vicarska je ujedno zahtijevala neto drugaiju redakciju dviju glava sporazuma. Kako zbog otpora hrvatskog izaslanstva nije dolo do potpisivanja, vicarski je konzulat dobio nalog tu stvar urediti naknadno. Iako je bilo neto iskrica, pie Kaestli, svega nekoliko dana potom polo mu je za rukom javiti u Bern da su vicarski zahtjevi u cijelosti prihvaeni. Ministar Lorkovi mu je preko dr. Digovia poruio, da bez njegova osobnog zalaganja stvar ne bi lako prola. Tako je ugovor potpisan i s hrvatske strane, a do razmjene isprava dolo je 17. travnja 1943.147 U sklopu pregovora odranih 19. oujka 1943. u Bernu raspravljeno je i pitanje vicarskih trabina prema hrvatskim dunicima. Prema vicarskoj evidenciji, tih je trabina bilo oko 120, a 70% je likvidirano do kraja 1942., zahvaljujui - istie Kaestli - urednu obdravanju ugovora od strane Hrvatske dravne banke. Kako je meu dunicima bio i vei broj idova i Srba, pojavilo se pitanje naplate trabina od nasljednika, ali i pitanje sudbine onih trabina, koje su postojale prema osobama, kojima se vie nije moglo ui u trag. Potonje su trabine prijavljene hrvatskim tijelima, koja su upravljala podravljenim imetkom. Naplativost tih trabina poetkom 1944. bila je neizvjesna.148 Unato obnovi sporazuma o robnome i plaevnom prometu, ipak do kraja rata nije dolo do formalnog priznanja. Takvo je dranje vicarske vlade posljedica vicarske politike neutralnosti, ali i znatnoga politikog pritiska Velike Britanije, koja se otro suprotstavljala

Isto, 84-85. Isto, 86-89. 145 Documents diplomatique suisses (dalje: DDS), Vol. 15, dok. 432, s. 1078-1085. 146 Taj su sporazum potpisali Josip Cabas i Hans Ebrard. (NDH, MVP, Meunarodni ugovori 1943, 137-148. Eidgenssisches Gesetzsammlung, Bd. 59, Jahrgang 1943, Bern, 1944, 302-307.) 147 BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 89-90. 148 Isto, 112.
144

143

32

bilo kakvom priznanju NDH.149 Uvaavajui hrvatski pritisak, vicarska je konzula Friedricha Kaestlija u oujku 1943. promakla u generalnoga konzula, dok konzulat u Zagrebu nije postao generalnim konzulatom, iako su mu se hrvatske vlasti kao takvomu obraale ve od jeseni 1941.150 Povodom hrvatske molbe da se dade suglasnost za dr. Paskijevia kao efa Stalnoga hrvatskog trgovakog izaslanstva u Zrichu, konzul Kaestli se 20. studenoga 1941. obratio ministru Lorkoviu dopisom, u kojemu napominje da je dr. Vrani prigodom trgovakih razgovora s dr. Ebrardom zamolio ovoga da vicarskoj vladi prenese elju hrvatske strane, da iz razloga unutarnjopolitikog prestia vicarski konzulat bude podignut na rang generalnoga konzulata. Kaestlija se takvim ve naziva, a voditelj hrvatskoga izaslanstva, prof. Butorac, ve mu je spomenuo kako se u hrvatskome ministarstvu vanjskih poslova s podignuem ranga ve rauna. Uz opirno i diplomatskim jezikom sroeno objanjenje, Kaestli podsjea Lorkovia da mu je ve jednom, povodom izjava koje su pale prigodom Kaestlijeva puta u Bern, priopio kako je teko oekivati, da bi vicarska vlada poduzela takav korak.151 Istog dana, 20. studenoga 1941. Kaestli je, naime, u Bern proslijedio verbalnu notu hrvatskoga ministarstva vanjskih poslova, kojom se ponovno potee pitanje podizanja ranga konzulata. Napominje da mu se Vrani potuio na vicarsko otezanje i dodao da je Poglavnik spreman pristati na koncesije Konfederaciji. I inae, domee Kaestli, vicarski konzulat ve sada ima vee znaenje od francuskoga i argentinskoga generalnoga konzulata.152 Paskijevi je svoju dunost u Zrichu preuzeo 21. veljae 1942. Priznat mu je naslov i rang generalnoga konzula, a vicarska je strana na temelju naela uzajamnosti dala suglasnost da Stalno trgovinsko predstavnitvo NDH ima jo i jednoga tajnika, jednog suradnika za poljodjelska pitanja i jednu brzopisaicu.153 urii je 6. oujka 1942. izvijestio kako je u Zrich stigao hrvatski generalni konzul Peroslav Paskijevi-ikara, koji je tajnitvu trgovake komore najavio otvaranje slubene hrvatske trgovako-konzularne agencije. Ona e, napominje urii, u stvari biti hrvatski generalni konzulat. U vicarsku uskoro, 8. oujka, ima doputovati hrvatsko tgovako izaslanstvo na elu s Mirkom Lamerom.154 U izvjeu od 17. oujka urii govori o razlozima, koji su doveli do otvaranja hrvatskog predstavnitva u Zrichu. Glavnu ulogu, dri urii, odigrao je vicarski generalni konzul Kaestli. Budui da se Hrvati nisu pokazali susretljivima kod izdavanja viza vicarskim dravljanima, "a i zbog nekih linih motiva", Kaestli je Bernu preporuio da dopusti otvaranje nekoga hrvatskog predstavnitva. Iako nije dolo do diplomatskog priznanja, funkcije koje u Zrichu obavlja hrvatsko predstavnitvo, stvarno su funkcije hrvatskoga generalnog konzulata. To ima krupan negativan odjek meu jugoslavenskim iseljenicima u vicarskoj, a valja napomenuti i to, da kantonalna policija jednako priznaje i jugoslavanske i hrvatske putovnice.155 U izvjeu od 9. travnja, vicarski je konzul u Zagrebu javljao kako je prigodom zasjedanja Sabora ministar vanjskih poslova Lorkovi, u svome referatu koji je redigirao dr.
I Talijani su osuivali hrvatsku megalomansku politiku sa vicarskom, Portugalom, Finskom, kako se Lorkoviu 22. svibnja 1942. potuio poslanik Casertano. (N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi...., n. dj., 172.) 150 Omranin krivo tvrdi da su taj konzulat "vicari podigli na generalni konzulat". (I. Omranin, Hrvatska 1941, I., 417., 475.) 151 BAR, 2200 Zagreb 1, SK 1923-1941. Dopis od 20. studenoga 1941. 152 BAR, 2200 Zagreb 1, Bd. 5, Umwandlung des Konsulats in ein Generalkonsulat. 153 BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 45-46. 154 HDIIV, I., 96. 155 HDIIV, I., 97-99.
149

33

Krikovi, spomenuo i vicarsku, navodei kako se sklapanje gospodarskog sporazuma od 10. rujna moe smatrati faktinim priznanjem, to znai da je Nezavisnu Dravu Hrvatsku dosad de iure priznalo 12, a de facto jo jedna drava. O spomenutom se sporazumu pozitivno oitovao i ministar trgovine, dr. Toth. Valja napomenuti, naglaava Kaestli, da se Hrvatska ne zadovoljava faktinim priznanjem, nego to rjeenje djelatno primjenjuje u svojoj vanjskoj politici. Tako, primjerice, u odnosima s Francuskom ukazuje na vicarsko-hrvatski odnos kao model.156 Uz izravno obraanje vicarskoj, slubeni je Zagreb komunicirao i sa vicarskom vladom kao depozitarom multilateralnih meunarodnih sporazuma. Dravni tajnik u hrvatskome Ministarstvu vanjskih poslova, M. Lorkovi, notificirao je 26. svibnja 1941. vicarskoj vladi proglaenje NDH, napominjui da su je priznale sve susjedne drave. Stoga se moli Savezni politiki odjel da sve potpisnice Svjetske potanske konvencije, potpisane 23. svibnja 1939. u Buenos Airesu, izvijesti o pristupu NDH Svjetskomu potanskom savezu.157 Odgovor na to traenje doao je tek 22. travnja 1942., kad je vicarski konzulat u Zagrebu izvijestio da je vicarski Savezni politiki odjel okrunicom izvijestio lanice Svjetskoga potanskog saveza o pristupu NDH s danom 7. travnja 1942.158 To zatezanje bilo je izravno povezano s oklijevanjem vicarske vlade da prizna Hrvatsku. Naime, u dopisu konzulatu od 7. travnja 1942., u prilogu kojega dostavlja obavijest za hrvatsku vladu o pristupu Svjetskomu potanskom savezu, vicarski je Savezni politiki odjel radi osobnog informiranja konzula, naglasio kako spomenuta notifikacija ni na koji nain ne znai priznanje nove hrvatske drave, budui da je vicarska ovdje sudjelovala samo kao posrednik.159 Da raspolae podatcima kako vicarska ne e priznati NDH, unato pritiscima s razliitih strana, potvrdio je Jurii u brzojavu jugoslavenskomu ministarstvu vanjskih poslova od 30. travnja 1942. Jedino na to e Bern moda pristati, jest podizanje konzulata na rang generalnoga konzulata, na elu s generalnim konzulom.160 Ipak, urii je 12. svibnja ocjenjivao kako vicarska vie dri do faktinih odnosa s NDH, nego do formalnih, diplomatskih odnosa s Jugoslavijom,161 a dva tjedna kasnije, 26. svibnja, negodovao je zbog toga to hrvatski portai u vicarskoj nastupaju pod hrvatskom zastavom, koja se priznaje kao dravna zastava. Povrh toga, hrvatskomu generalnom konzulatu (sic!), otvorenom 1. travnja 1942. priznata je eksteritorijalnost. Od toga do formalnog, de iure priznanja Hrvatske, samo je mali korak.162

BAR, 2300 Zagreb, Bd. 6. Politische Berichte 1941-1942. Izvjee od 9. travnja 1942. NDH, MVP, Meunarodni ugovori 1941, 65-67. Iz dokumentacije vicarskoga saveznog arhiva proizlazi da je hrvatski zahtjev za pristup Svjetskome potanskom savezu upuen u obliku notifikacije vicarskom konzulatu pod br. 31 od 20. svibnja 1941., to slijedi iz verbalne note Konzularnog odjela Ministarstva vanjskih poslova br. Pr. 124/41 od 25. studenoga 1941. Potpisao ga je V. Vrani. (BAR, 2200 Zagreb 2, Bd. 1. 60.1. Beitritt Kroatiens zum Weltpostverein.) 158 Isto, 67-70. 159 BAR, 2200 Zagreb 2. Bd. 1. Dopis EDP od 7. travnja 1942. 160 HDIIV, I., 63. 161 HDIIV, I., 103. 162 HDIIV, I., 105-106. U izvjeu od 24. kolovoza 1942. naveo je kako iznad ulaza hrvatskoga Stalnog trgovinskog izaslanstva, protivno meunarodnom pravu, stoji natpis "Konzularni odjel" (Konsularabteilung). (HDIIV, I., 112.)
157

156

34

Konzul Kaestli imenovan je generalnim konzulom tek 5. oujka 1943.163 Njegov kolega u Zrichu, hrvatski generalni konzul i ef trgovakog izaslanstva, Peroslav Paskijevi, bio je slabije sree. Prema Kestlijevoj tvrdnji, svega nekoliko mjeseci po dolasku u vicarsku, pokuao je na svoju ruku pritisnuti Bern da prizna Hrvatsku. Time je izazvao reakciju i hrvatske strane. Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je kako s Paskijevievom akcijom nema nita, pa je ovaj povuen iz Zricha.164 Na drugome mjestu, meutim, Kaestli tvrdi kako je Paskijevi Svjetskomu potanskom savezu uputio dugu pritubu zbog toga to su potanski brojevi mjesta u Meimurju uvrteni u slubeni popis potanskih brojeva u Madarskoj. Do tog je prosvjeda, napominje Kaestli, dolo upravo u trenutku kad je nastupilo razdoblje hrvatsko-madarskoga poputanja i u jeku bilateralnih pregovora. Zbog toga je Paskijevi 31. listopada 1942. morao napustiti svoju dunost, a otpravljanje poslova privremeno je preuzeo tajnik Predstavnitva, dr. Vuak.165 U meuvremenu se, izvjeuje Kaestli, pojaao Poglavnikov interes za vicarsku. Dao je znati da hrvatsko trgovinsko predstavnitvo u Zrichu eli izgraditi kao promatranicu (Beobachtungsposten). Ta bi promatranica motrila zbivanja u meunarodnoj politici, ali i djelovanje hrvatskih pripadnika jugoslavenske emigracije. Budui da je vjerojatno trebalo teiti i lakem ispunjenju osobnih elja hrvatskoga dravnog poglavara, krajem 1942. Paskijeviev se nasljednik traio u krugu najbliih Poglavnikovih suradnika. Izbor je pao na 31-godinjega Josipa Milkovia, koji je u emigraciji dugo bio Paveliev osobni tajnik. Milkovi je kao zaprisegnuti ustaa prvotno bio ef promibe u predsjednikom uredu, slijedom ega je imao naslov ministra i rang poslanika drugog razreda. Poetkom ljeta 1942. premjeten je u ministarstvo vanjskih poslova, kao nasljednik bivega dravnog tajnika, dr. Vrania.166 vicarska strana, koja je hrvatsko predstavnitvo u Zrichu kanila to dulje zadrati pod provizornim vodstvom, nije bila oduevljena Milkovievim imenovanjem. Njegovo zvanje i visoka zaduenja u hrvatskome upravnom aparatu stavljali su Konfederaciju u delikatnu poziciju. Milkovievo je imenovanje govorilo o tome, da hrvatska strana ima krupnih planova sa vicarskom.167 I sm je vicarski konzul zapaao kako njegova, Kaestlijeva rije kod hrvatskih vlasti, ukljuujui i dravnoga poglavara, iz dana u dan vrijedi sve vie. To oito nije bila posljedica samo injenice, da se konzul pokazao vrlo susretljivim, pomaui svojim hrvatskim kolegama u Zrichu da se ukljue u drutvo i upoznaju vane politike i gospodarske imbenike u tom gradu. Stoga je Kaestli dobio nalog sondirati u ministarstvu vanjskih poslova, postoji li mogunost da se hrvatska vlada odlui za koju drugu osobu. Takva sugestija ostala je, meutim, bez uspjeha. Svjestan da bi uskraivanje suglasnosti za Milkovia dalo povoda za spor sa samim Paveliem, vicarski je Politiki odjel morao zagristi u tu "kiselu jabuku". Zle slutnje ubrzo su se obistinile. Malo nakon to je 22. veljae 1943. preuzeo dunost, Milkovi
Staatskalender der schweizerischen Eidgenssenschaft 1943, Hrsg. von der Bundeskanzlei, Bern, 1943, 33. Eidgenssisches politisches Departement. Die diplomatischen und konsularischen Vertretungen der Schweiz von 1798-1954, Bern, s. a., 155. 164 BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 42. 165 Isto, 46. 166 Isto, 46-47. 167 U redovitoj se korespondenciji hrvatskoga ministarstva vanjskih poslova Stalno trgovinsko predstavnitvo u Zrichu dralo poslanstvom, a njegova efa nazivalo poslanikom. (Usp. npr. dopis Politikog odjela br. Taj. O.P. 122/43 od 23. travnja 1943. HDA, MVP NDH, kut. 3. Politiki odjel 1941-1945.)
163

35

je pokazao da svoju zadau shvaa ustaki. Poeo se, pie Kaestli, baviti pijunskom djelatnou, ukljuujui i pijuniranje vlastitih suradnika, a i na drugim je podrujima razgranao djelatnost. Primao je godinje vie od 70.000 franaka, te je odmah naruio naelo uzajamnosti, hotei proiriti krug suradnika. Kaestliju je polo za rukom ve u zametku sprijeiti njegovu nakanu da u Zrich dovede posebnoga trgovakog i kulturnog izaslanika. Meutim, Milkovi nije poputao, pa je zatraio vicarsku suglasnost za namjetenje redarstvenog izaslanika, te posebnog izaslanika za propagandu. vicarci su odluili to vie odgoditi rjeavanje tog pitanja, ekajui na povoljniji trenutak.168 Da taj pritisak Milkovi nije poduzeo na svoju ruku, svjedoi injenica da su vicarski protokol i konzulat u Zagrebu usporedno "sa aljenjem" priopili Milkoviu i hrvatskome ministarstvu vanjskih poslova kako hrvatskomu zahtjevu za poveanjem osoblja predstavnitva ne mogu udovoljiti, dok se u Hrvatsku ne vrate njegovi raniji namjetenici, koji su i nakon razrjeenja ostali u vicarskoj.169 Hrvatska je vlada, naime, usporedno s traenjem suglasnosti za Milkovievo imenovanje efom predstavnitva u Zrichu, traila vicarsku suglasnost za odailjanje dr. Jurja Broievia u Bern, u svojstvu redovitog dopisnika novinske agencije Croatia. vicarskim je vlastima priopeno kako bi on trebao pomagati hrvatskomu Stalnom trgovinskom predstavnitvu, te ujedno zagovarati hrvatsku stvar u vicarskoj.170 Slubenom Bernu ni taj zahtjev nije bio ugodan, pa se odluila njegovim rjeavanjem posluiti za rjeavanje jednoga svoga problema. Naime, u proljee 1942. u Zagreb je, na nagovor dr. Hermanna Proebsta, iz Budimpete doao Franz Burri. Burri je bio vicarski dravljanin, novinar i vlasnik novinske agencije IPA (Internationale Presse-Agentur), a vicarske su ga vlasti drale veleizdajnikom. Malo po dolasku u Zagreb, on je upravljanje agencijom prepustio zemljaku i istomiljeniku Georgu Achermannu, a sm je otputovao u Be, odnosno Berlin. Agencija je nastavila distribuirati otvoreno proosovinske, te prema vicarskoj vladi i poretku izrazito neprijateljske materijale. Kako su ustakom reimu pjevani hvalospjevi, hrvatska je cenzura trpjela biltene agencije IPA. Meutim, kako su se oni distribuirali u zemljama Osovine i predstavljali izvor negativnih vijesti i podataka, vicarske su vlasti odluile poduzeti korake za guenje te agencije. Konzul Kaestli je u kolovozu 1942. dobio i pismeni nalog u tom smislu. Pokuaji vicarske diplomacije da se za uklanjanje IPA-e iz Hrvatske pridobije generala Glaisea von Horstenaua, pokazali su se neuspjenima. Glaise nije htio ii uz dlaku njemakoj diplomaciji i nacionalsocijalistikoj stranci, a jo manje je htio izazivati Gestapo. Tada su vicarci odluili ukloniti IPA-u uz hrvatsku pomo. Milkoviu i Broieviu je reeno, da e potonji dobiti vicarsku suglasnost za dolazak u Bern, ako se hrvatskovicarski odnosi oslobode IPA-e kao remetiteljskog imbenika. Nevolja je bila u tome, to je IPA uivala Proebstovu i Kascheovu zatitu. Hrvatska je strana prihvatila vicarski prijedlog. Milkovi se zauzeo za rjeavanje, koristei se osobnim odnosima s Poglavikom. Nakon odulje borbe i tek nakon sastanka novoga ministra vanjskih poslova, dr. Mile Budaka, Milkovia i Kaschea, u svibnju 1943. izdana je zabrana djelovanja agencije na mjesec dana. Iako su svi oekivali, da ne e nastaviti radom, mjesec dana kasnije Achermann je nastavio svoju djelatnost, te je ilegalno i dalje slao svoje biltene u inozemstvo. Ipak, vie nije bilo napadaja na vicarsku. Hrvatsko-njemake konzultacije o tom pitanju su nastavljene, pa je postignut sporazum da agencija nastavi s radom, ali da izbjegava spomen vicarske. I doista,
168 169

BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 47-48. Isto, 48. 170 Isto, 56.

36

IPA je jo neko vrijeme nastavila vegetirati, ponajprije zahvaljujui potpori njemakog poslanstva u Zagrebu. vicarska je diplomacija ovaj dogaaj drala svojom krupnom pobjedom.171 Tako je vicarska uspjela svesti pitanje poveanja broja namjetenika Stalnoga trgovinskog predstavnitva na podjeljivanje suglasnosti za odailjanje novinskog izaslanika u Bern. Kad je razrijeena afera oko IPA-e Broievi je dobio suglasnost za dolazak u Bern. Kaestli izvjeuje da je tu diskretno traio vezu s kolegama iz saveznikih zemalja, nakan pridonijeti korekciji jednostranoga politikoga kursa u svojoj zemlji. Meutim, kako je Milkovi - navodno - nadzirao svaki njegov korak, ubrzo je dolo do spora izmeu njih dvojice. Broieviu su srezana primanja, pa mu je faktino onemoguen rad. Odluio je zatraiti doputenje za nastavak boravka u vicarskoj, to mu je Bern - ne nalazei da je iim povrijedio vicarske interese - dopustio.172 Pitanje je, je li spor izmeu Milkovia i Broievia doista postojao, ili se takvom tvrdnjom Broievi posluio kako bi isposlovao ostanak u vicarskoj. Naime, na drugome mjestu Kaestli pie kako je Milkovieva pozicija bila bitno oslabljena nakon to je resor vanjskih poslova preuzeo dr. Stijepo Peri. Peri je, prema Kaestliju, za dvije treine smanjio sredstva koja su Stalnomu trgovinskom predstavnitvu u Zrichu do tada bila na raspolaganju. U slabljenju Milkovieva poloaja bitno mu je pomogao dr. Cabas, koji je, tvrdi Kaestli, drao kako se predstavnitvo treba baviti primarno gospodarskim, a tek podredno politikim poslovima.173 Broieviev ostanak u vicarskoj tako je pomogao slubenom Bernu da premosti i diplomatski uljudno otkloni hrvatski zahtjev za poveanje broja slubenika Stalnoga trgovinskog predstavnitva u Zrichu. Rezanje sredstava za djelatnost predstavnitva i ocjena da se ono ima baviti primarno gospodarskim, a tek podredno politikim pitanjima, takoer je vicarskoj odgovaralo, jer je ublaavalo pritisak za priznanje NDH i bitno smanjivalo opasnost da Konfederacija napusti politiku neutralnosti, te se upusti u politike odnose s Hrvatskom i tako se zamjeri Saveznicima. Poloaj u koji je vicarsku dovela oportunistika politika njezine vlade, iako se naslanjala na slabosti hrvatskog poloaja, znala je i ne biti posve ugodna. To se jasno vidjelo i u sluaju napisa u hrvatskome tisku. Ako bi ti napisi bili povoljni, prijetili bi remeenjem dojma o vicarskoj neutralnosti i na jugoslavenskoj, kao i na saveznikoj strani izazivali predodbe o dvolinosti vicarske slubene politike. Ako bi, pak, bili negativno intonirani i naglaenije kritini prema vicarskoj politici, ugroavali bi trgovaku razmjenu. Tisak iz saveznikih i neutralnih zemalja uglavnom nije dolazio u Hrvatsku, osim kad je rije o vicarskome.174 I on je skoro godinu dana bio zabranjen, a onda se poveao interes za vicarsku. Prema Kaestlijevim obavijestima, u odjel ministarstva vanjskih poslova, koji se bavi tiskom neutralnih zemalja, dnevno dolazi dvanaest vicarskih novina najrazliitijih orijentacija. Izvadci iz tog tiska dva ili tri puta tjedno dostavljaju se lanovima vlade, visokim dunosnicima i dravnim slubenicima.175 Posveivanjem posebne pozornosti vicarskom tisku htjelo se ne samo hrvatskoj javnosti otvoriti prozor u svijet, nego i slubenom Bernu pokazati da vicarska za NDH ima specifino znaenje. U poslovnom izvjeu za razdoblje 1942.-1943. generalni je konzul Kaestli biljeio kako su ve nekoliko mjeseci nakon
171 172

Isto, 56-60. Isto, 56. 173 Isto, 48-49. 174 T. Mortigjija, n. dj., 77. 175 BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 53-54.

37

uspostave drave prestale "pojedinane neprijateljske napomene u svezi sa vicarskim nepriznavanjem Nezavisne Drave Hrvatske". Reprezentativni organi, poput Hrvatskoga naroda, Spremnosti i lista Za dom povremeno se bave vicarskom problematikom i prenose vijesti iz vicarskog tiska. To ine uglavnom na nain, koji nije izazivaki. Gospodarska glasila, ponajprije Gospodarstvo, redovito piu pozitivno o vicarskoj. Stalno se prenose priopenja vicarske Sredinjice za promicanje gospodarstva sa sjeditem u Lausanni, a nisu rijetki ni sluajevi, da se samoinicijativno i autorski pie o vicarskome gospodarstvu. Generalni konzul posebno naglaava kako je hrvatski tisak u oujku 1943. dobio pismeni naputak odjela za kulturu i tisak ministarstva vanjskih poslova, da se o vicarskoj ne smije pisati s nesklonou, i da svaki mogui napadaj treba sprijeiti. U svezi sa spekulacijama, da bi vienacionalnost vicarske mogla predstavljati uzor za politika rjeenja na Balkanu, u hrvatskom se tisku napominje, javlja Kaestli, kako strani tisak listom zaobilazi silne potekoe koje se suprotstavljaju politikom ureenju na ovom podruju.176 Nasuprot povoljnu pisanju hrvatskoga tiska, tj. pisanju "koje konzulatu nikad nije priredilo vee brige", drugaije stoje stvari s njemakim tiskom u Hrvatskoj. List Deutsche Zeitung in Kroatien pod ravnanjem dr. Proebsta istie se, naglaava Kaestli, "protuvicarskom propagandom". Proebst je izdavao i tjednik Die neue Ordnung, koji je tijekom 1942. objavio nekoliko priloga o vicarskoj iz pera slobodnog novinara iz vicarske, Hansa Jennyja. Ovaj je doao u Hrvatsku u ljeto 1942. na poziv hrvatskoga ministarstva vanjskih poslova, a sve upuuje na to, da je "ideoloki orijentiran prema inozemstvu". Njegove tekstove karakterizira nacionalsocijalistika obojenost i pretjerivanje u ocjeni nekih politikih strujanja u Konfederaciji. Ipak, nikad nije napao vicarsku, niti ju je izvrgnuo ruglu. U ljeto 1943. na njegovo je mjesto stupio vicarac imenom Hirt. Njega plaa hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova, a u prosincu 1943. drao je u Beromnsteru predavanje o Hrvatskoj. Oit je njegov trud da u vicarskoj priskrbi simpatije za Hrvatsku.177 c) Ostale neutralne zemlje. Kako se vidi, NDH je kuala uspostaviti diplomatske odnose s neutralnim dravama, ali u tome zbog niza okolnosti nije uspjela. Modelom koji je primijenjen u vicarskom sluaju, kanila se posluiti u odnosima s Francuskom. Vichy je 22. travnja 1941. jugoslavenskom poslanstvu oduzeo znaaj slubenoga diplomatskog predstavnitva,178 a 29. kolovoza jugoslavenske je diplomate Ptainova vlada zamolila da napuste francuski teritorij, s obrazloenjem da Kraljevina Jugoslavija vie ne postoji. Unato tomu, Francuska nije de iure priznala NDH. Meutim, 16. oujka 1942. u Vichyju je sklopljen s Francuskom trgovaki ugovor, koji upuuje na faktino priznanje. Francuski je konzulat nastavio djelovati tijekom rata u Zagrebu, a do ljeta 1943. na elu mu je bio generalni konzul Gaillard. Kad se on vratio u Francusku, konzulat je nastavio voditi karijerni vicekonzul. U Lyonu je uspostavljeno Stalno hrvatsko izaslanstvo za gospodarske poslove. Kasnije je ustrojeno i hrvatsko kulturno izaslanstvo u Vichyju, kojemu je na elu, u rangu poslanika, bio bivi intendant Hrvatskoga narodnoga kazalita u Zagrebu, Duan anko. Meutim, unato ogranienom suverenitetu francuske drave i veliku utjecaju Njemake, do priznanja de iure nije dolo. Na tome je posebno radio Georges Desbons, branitelj sudionika atentata u Marseilleu, kojega je Paveli, navodno, prieljkivao kao efa francuskog izaslanstva u Zagrebu. Meutim, francusko se ministarstvo vanjskih poslova
176 177

BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 50., 51. Isto, 52-53. 178 V. ureti, n. dj., 28.

38

odupiralo tim pokuajima, te je premijeru Lavalu zaprijetilo da e se potuiti poglavaru drave, maralu Ptainu, bude li Desbons imenovan.179 vicarski je generalni konzul ocjenjivao kako je Hrvatska puno oekivala od odnosa s Francuskom, ali je dolo do razoaranja. Neke politike veze postoje, ali se sve odvija pod strogim njemakim nadzorom.180 Svakako je ilustrativna injenica da se Berlin za volju dobrih odnosa s Vichyjem nije htio uputati u bilo kakvu ozbiljniju potporu hrvatskim zahtjevima za priznanjem. Neki podatci ukazuju, da se kualo pribaviti i vedsko priznanje. Prema Omraninu, vedski je konzul 18. travnja 1941. zatraio prijam kod hrvatskoga dravnog tajnika u ministarstvu vanjskih poslova, dr. Lorkovia, te je tom prigodom izrazio "poasti novoj dravi i novoj upravi".181 vicarski generalni konzul e 1944. zabiljeiti kako je na elu vedskoga konzulata do ljeta 1943. bio stari poasni konzul, kojega je tada naslijedio poasni vicekonzul.182 Posredovanjem njemakog poslanstva u Zagrebu, hrvatska je vlada vedskoj vladi 17. lipnja 1941. notificirala uspostavu NDH i zamolila priznanje. Do njega, meutim, nije dolo. Ipak, vedska je faktino priznala Hrvatsku, priznajui hrvatske putovnice i ne protivei se hrvatskomu pristupu sporazumu o osnivanju dansko-njemako-finsko-vedskog povjerenstva za zajedniki postupak kod namirivanja potreba za drvom u zemljama Sjevernoga i Baltikoga mora.183 Gospodarski su se odnosi izmeu dviju drava, s obzirom na ope prilike i komunikacijske tekoe, razvijali dobro. vedski je kapital u NDH imao neoekivano velik udio. Prema stanju na dan 14. lipnja 1941., vedski je kapital bio posebno uloen u industriju, te u znatno manjoj mjeri u trgovinu. Po vrijednosti investicija u hrvatskom gospodarstvu, vedska je bila na 12. mjestu. Na dan 31. oujka 1943., vedske su investicije nominalno porasle za neto vie od 13 milijuna kuna, te su se po vrijednosti nalazile na devetom mjestu.184 Posve je jasno kako je gospodarska razmjena podrazumijevala i stanovite oblike politikih kontakata. vedska je, uz Trei Reich, posredovala i pri uspostavi telefonskog prometa izmeu Hrvatske i Norveke, ujesen 1942. O svim tim kontaktima zasad postoje samo fragmentarni podatci. U svakom sluaju, nema podatka da bi vedska ikad pomiljala na priznanje NDH. Iz jednog Avakumovieva izvjea S. Jovanoviu od 3. travnja 1943. proizlazi da je hrvatska vlada vie puta pokuavala pribaviti to priznanje preko konzula u Zagrebu, Violina, ali je to ostalo bez ploda. vedski su dunosnici izjavili jugoslavenskom diplomatu, da Njemaka nije pokretala pitanje priznanja Hrvatske, a da je to i uinila, Stockholm zahtjevu ne bi udovoljio.185 Slubeni je Zagreb pokuavao kontaktirati sa Stockholmom i preko poslanstva u Helsinkiju, kojemu je na elu bio ranije istaknuti lan HSS-a, Bonjakovi, a i preko Beograda i tamonjega vedskoga konzulata uspostavljen je dodir i sa vedskim vlastima. Neki podatci ukazuju na to, da je Bonjakovi odravao povremene dodire s jugoslavenskim poslanikom u Stockholmu. Neto intenzivnije je komunicirao s Ilijom Jukiem, koji je bio u Londonu, a u tu su vezu, napominje Lj. Boban, bili ukljueni i

179 180

Usp. B. Krizman, III/2, 180b. BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 67. 181 I. Omranin, Hrvatska 1941, I., 418. 182 BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 68. 183 Isto, 418-419. 184 H. Sundhaussen, n. dj., 170-171. 185 HDIIV, I., 273.

39

predstavnici britanskih slubi.186 U pismu Jukiu od 27. sijenja 1943., Bonjakovi naglaava kako je narod u dui bio veinom za neovisnu dravu, dok je vodstvo HSS-a oito "bilo uvijek drugog miljenja, ali ga nije narodu kazalo". Meutim, drava, koju je narod prieljkivao, stvorena je u uvjetima i okolnostima na koje narod ne moe utjecati: "Nitko si sigurno nije elio sve ono to je nastupilo niti je to odobravao, ali nije to mogao ni zaprieiti". Neto kasnije, u pismu od 17. srpnja 1943. Bonjakovi napominje kako je uspostavio vezu s amerikim predstavnikom u Finskoj, koji moe posluiti kao posrednik u komunikaciji.187 Drugi je kanal iao preko Beograda. Hrvatske su vlasti dopustile vedskomu konzulatu, na molbu konzula od 6. listopada 1942. otvaranje potanskoga pretinca u Zemunu, s obzirom na njihove tvornice igica u Hrvatskoj.188 Zasad, meutim, nisu poznate pojedinosti o moebitnim politikim kontaktima sa vedskom vladom.189 Jednako tako, nije poznato na to je mislio E. Bauer, kad je pisao kako je hrvatski generalni konzulat u Pragu poduzimao i neke tajne akcije, daleko od oiju "naih njemakih prijatelja".190 Bonjakovievi su se pokuaji djelovanja u vedskoj uskoro izjalovili. vicarski opunomoeni ministar u Stockholmu, P. Dinichert, javlja 20. listopada 1944. kako se dogodio sljedei incident: u trenutku primirja, hrvatski opunomoeni ministar u Finskoj pokuao je s obitelji doi u vedsku. vedsko mu je ministarstvo, meutim, odbilo dati gostoprimstvo, te mu je naloeno nastaviti put u Njemaku. Jugoslavenski ga je predstavnik, naime, oznaio ratnim zloincem.191 Vanost Turske za vojnopolitiku situaciju u zaraenoj Europi u Hrvatskoj se dobro uoavala, kako zbog specifine uloge koju je Turska imala, tako i zbog dosta snanih, ponajprije psiholokih veza koje su s Turskom imali bosanskohercegovaki muslimani. Hrvatsko je politiko vodstvo njih dralo sastavnim dijelom nacionalnog korpusa, a i muslimanski politiki predstavnici, okupljeni uglavnom oko bive Jugoslavenske muslimanske organizacije, u velikoj su veini izrazili lojalnost hrvatskoj dravi i njezinu Poglavniku. Paveli je bio jedan od rijetkih hrvatskih politiara, koji je i u razdoblju nakon prvoga svjetskog rata posebnu pozornost posveivao Turskoj. On je o njoj pisao u pravakim glasilima davne 1924., a i po odlasku u emigraciju, nakon popisivanja Sofijske deklaracije u travnju 1929., otputovao je u Tursku. Tamonje su novine za njegov posjet pokazivale znatnu pozornost i simpatije, ali vie podataka o njegovu boravku u Turskoj zasad nema. S obzirom na navedene okolnosti, razumljivo je, da se slubeni Zagreb, uz pomo istaknutih hrvatskih muslimana, ve 1941. trsio izboriti za tursko diplomatsko priznanje, ali u tome nije uspio ni iduih godina.192 S obzirom na anglofrancuski ugovor o saveznitvu s Turskom (19. listopada
HDIIV, I., 260. Usp. HDIIV, I., 260., 264. Meutim, ameriki poslanik u vedskoj, s kojim je Bonjakovi pokuao uspostaviti dodir 1943., nije pokazao interes za Hrvatsku, jer se ona nalazila u engleskoj zoni. (Usp. Istina o Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, 23.) 188 A. Vojinovi, NDH u Beogradu, 209. 189 S krajnjim oprezom treba uzeti tvrdnju Dide Kvaternika, da je hrvatski redarstveni izaslanik pri poslanstvu u Berlinu, Branko Buzjak, ve poetkom sijenja 1942. javio "da moemo mimo Nijemaca nabaviti oruja u svakoj koliini iz Danske, Finske, vedske, vicarske, pa i iz same Njemake, ali ne redovitim putem, preko njemakih predstavnika u Zagrebu." (E. D. Kvaternik, Talijanska politika..., n. dj., 177.) 190 E. Bauer, n. dj., 147-148. 191 DDS, 15, dok. 265, s. 682-685. 192 Usp. Milan Ristovi, Pokuaji Nezavisne Drave Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom, Istorija 20. veka, asopis Instituta za savremenu istoriju, god. I., br. 1., Beograd, 1983., 59-73., te kritiki osvrt dr. Milana
187 186

40

1939.) i njemako-turski ugovor o prijateljstvu od 18. lipnja 1941., koji su bili kameni temeljci turske vanjske politike u ratno doba, Turska je bila previe oprezna, da bi na taj nain izgubila relativno lagodan poloaj neutralca, za iju se naklonost suprotstavljeni blokovi otimaju. Bilo je, naime, posve jasno da bi priznanje NDH zapravo znailo tursko svrstavanje uz Osovinu. Prvi dodiri izmeu hrvatske i turske diplomacije zbili su se u jesen 1941. u Sofiji. Hrvatsko je ministarstvo vanjskih poslova krajem listopada u Sofiju uputilo Munira ahinovia Ekremova. Kako biljei poslanik idovec, njegova je zadaa otputovati u Tursku i pokuati pribaviti tursko priznanje Hrvatske ili bar zametnuti trgovake pregovore. Zasad putuje neslubeno. Istodobno treba promibeno djelovati meu hrvatskim radnicima, koji se preko Turske vraaju iz Irana, a Britanci ih ele odvesti u Palestinu i tamo formirati jugoslavenske legije. Ujedno ahinovi treba ispitati raspoloenje brojnih iseljenika iz BiH, te uspostaviti sveze sa svojim poznanicima, ukljuujui i neke lanove jugoslavenskoga konzulata u Carigradu i poslanstva u Ankari.193 U sklopu organizacije ahinovieva putovanja, idovec je posjetio efkiu Berkera, turskog veleposlanika u Sofiji. Unato lijepim rijeima, ovaj je oklijevao na svoju ruku izdati vizu ahinoviu. Dok se ekao odgovor iz Ankare, Berkera je posjetio i ahinovi. Prema izvjeu koje je 3. studenoga uputio Paveliu, ahinovi je bio pun optimizma. Turski predstavnici pokazuju ivo zanimanje za prilike u Hrvatskoj, a napose za etniko-komunistiku aktivnost u Bosni. On e tamonje krugove upoznati s pravim stanjem stvari, a ako bude trebalo, za pomo e se obratiti i njemakom poslaniku von Papenu.194 Hrvatsko je poslanstvo 10. studenoga izvijestilo kako zbivanja na Istonom bojitu sve vie pribliavaju Tursku Osovini. Kako bi se ta klima iskoristila, trebalo bi posjetiti hrvatske iseljenike u Turskoj i pojaati propagandnu akciju, koja je ve povremeno poduzimana. Tijekom studenoga predstavnici poslanstva uspostavili su dodir s turskim veleposlanikom i jednim visokim dunosnikom turskoga ministarstva vanjskih poslova, koji je boravio u Sofiji.195 Bivi namjetenik turskog poslanstva u Beogradu, a sad naelnik u ministarstvu vanjskih poslova, Fursan Seluk, priopio je hrvatskim diplomatima da je Turska poduzela korake za ispitivanje prilika u Hrvatskoj. U njoj sada borave dvije turske linosti, koje e nastojati ispitati situaciju u pravcu uspostavljanja diplomatskih odnosa izmeu obih drava, makar oni imaju prividno samo misiju za voditi trgovake pregovore. Seluk je dodao kako je potrebno strpljenje, jer e do uspostavljanja diplomatskih odnosa vjerojatno doi. Takoer se negativno izrazio o Italiji, koja je za vrijeme Jugoslavije davala gostoprimstvo Poglavniku, a sad ga jednako tako daje neprijateljima hrvatskog naroda.196 ahinoviev put u Tursku ipak se nije pokazao plodonosnim. Jugoslavenska je diplomacija poduzela energine korake kako bi ga paralizirala, pa su bez uspjeha ostali
Blaekovia, pod istim naslovom, objavljen u Hrvatskoj reviji, god. XXXVII., sv. 3 (147), rujan 1987., 583-586. Blaekovi posebno skree pozornost na to, da se u Ristovievoj tendencioznoj raspravi ne spominje niti jedan turski dokument. U uspomenama na Budaka, Fertilio istie kako je on, kao hrvatski poslanik u Berlinu, posebno ustrajno kuao "privezati mali hrvatski amac za veliki brod Islama", pa se u tom smislu zbliio s turskim veleposlanikom Rizvanbegoviem. (Usp. Luka Fertilio, Poslanici Nezavisne Drave Hrvatske u Treem Reichu: Mile Budak, Hrvatska revija, XXIV., sv. 2 (94), lipanj 1974., 143-153.) 193 M. Ristovi, n. dj., 62. 194 Isto, 62-63. 195 Isto, 61. 196 Isto, 61-62.

41

njegovi viekratni pokuaji da ga primi turski ministar vanjskih poslova araoglu. Jugoslavenski poslanik umenkovi traio je da ga Turska protjera, pozivajui se na njegove ranije negativne napise o Kemal-pai Atatrku i novomu turskom reimu. Meutim, araoglu je to, s obzirom na Nijemce, odbio, ali je obeao da e ahinovi biti primljen samo na nioj razini, kako bi se doznala prava svrha njegova puta. Dodao je kako je svjestan da Paveliev reim iskoritava muslimane dajui im stanovite konfesionalne povlastice, ali Turska nema nikakvog interesa za njih. Na umenkovievo upozorenje da hrvatski tisak na sva zvona pie o dodirima hrvatskog poslanika u Berlinu s tamonjim turskim veleposlanikom, ministar je priznao pogrjeku svog diplomata, koji je prekrio nalog da se s marionetskim dravama i njihovim dravljanima kontaktira samo onda kad trae vizu. Uskoro je, navodno i zbog svoga netaktina ponaanja, ahinovi ipak protjeran iz Turske.197 Time nisu prestali hrvatski pokuaji pribavljanja turskog priznanja. Hrvatska je strana htjela zapoeti konkretne pregovore o trgovakoj suradnji. idovec je izvijestio kako ga je 3. lipnja 1942. posjetio turski otpravnik poslova, te mu tom prigodom izjavio da turska vlada zasad ne bi odustajala od dosadanjeg naina trgovanja s Hrvatskom, tj. iskljuivo privatnog poslovanja. Turska vlada dri da jo nije sazrelo vrijeme za izravne hrvatsko-turske trgovake pregovore.198 U lipnju 1942. u Tursku su otputovali Muhamed Mujagi, predsjednik Visokoga erijatskog suda, i novinar Hivzija Koari. Mjesec dana kasnije, Mujagia je na istom putu pratio Ismet ef. Mufti. U srpnju je sofijsko poslanstvo organiziralo putovanje Stipe Mosnera u Tursku. Njega je na razgovor primio . Berker, donedavno veleposlanik u Sofiji, a sad generalni tajnik ministarstva vanjskih poslova. idovec je krajem 1942. izvijestio kako Mosner javlja, da turska strana pristaje na kulturnu suradnju, dok u dananjim prilikama ali to jo ne moe uspostaviti konzulat u Zagrebu, niti pristati na osnutak hrvatskoga u Carigradu.199 I kasniji posjeti Hasana uljka i Vinka Mandekia, te pokuaji da se u novinarskim krugovima nae potpora za priznanje Hrvatske, ostali su bez ikakva uspjeha. IV.3. Razgranienje s Madarskom: pitanje Meimurja Tradicionalna madarska tenja za izlazom na Jadran, koja je stoljeima remetila hrvatsko-madarske odnose, utihnula je okonanjem prvoga svjetskog rata. Veliki dijelovi nekadanje Madarske, sa znatnim brojem madarskog puanstva, odvojeni su od poraene drave i pripojeni Rumunjskoj, te dvjema novonastalim dravama, ehoslovakoj i Kraljevini SHS. Od svih tih gubitaka, kao najmanje bolan Madari su osjeali onaj u odnosu na Kraljevinu SHS. Time je, s jedne strane, otvoren put suradnje madarskih revizionista i hrvatskih separatista, ali i, s druge strane, put suradnje dviju vlada, madarske i jugoslavenske. Kao to su slubeni odnosi oscilirali, doivljavajui uspone i padove, tako su oscilirali i odnosi hrvatskih i madarskih nacionalista.

Isto, n. dj., 63-64. N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 199-200. 199 M. Ristovi, n. dj., 66-67. Mosnerovu je akciju zduno podupirao njemaki veleposlanik von Papen, koji je bio uvjeren kako bi svaki uspjeh Hrvatske na ovom podruju znaio i uspjeh Njemake. On je drao kako bi Ankara trebala faktino priznati Hrvatsku, jer priznaje i okupirane zemlje, poput Grke i Srbije.
198

197

42

Dosta vrste veze s madarskim revizionistikim krugovima, koje su imali hrvatski legitimisti, pripadnici tzv. prve hrvatske emigracije, u nekim su razdobljima sluile i kontaktima koje je hrvatsko domovinsko politiko vodstvo kualo odravati s Budimpetom. Ipak, vre veze uspostavila je ustaka emigracija. Tako su Paveli u ime UHRO-a i Tibor Eckhardt u ime Madarske revolucionarne lige u Zrichu 24. srpnja 1933. potpisali sporazum o suradnji. Njime su predviene sljedee pojedinosti: "1. Ustaa - Hrvatska revolucionarna organizacija radi na ponovnoj uspostavi samostalne i potpuno nezavisne drave Hrvatske na njenom itavom etnikom i historijskom podruju. Sjevernu granicu drave Hrvatske sainjavaju: Mura do utoka u Dravu, Drava do utoka u Dunav i Dunav do utoka Save. Sve to lei sjeverno od oznaenog podruja ne predstavlja objekt hrvatskih tenji. Ni u kom sluaju ne moe bilo koje podruje juno od te granice biti podvrgnuto plebiscitu. 2. Maarska revizionistika liga radi na reviziji sadanjih granica kraljevine Maarske. Ta se revizija granica ni u kom sluaju ne odnosi na historijsko hrvatsko podruje, uslijed ega MRL priznaje u toki 1. navedenu sjevernu granicu samostalne i nezavisne drave Hrvatske pod uvjetom da stanovnitvo glasanjem treba da odlui o pripadnosti Meimurja (Meumurje, Murakz) Maarskoj ili Hrvatskoj. No, podruje Baranje, Bake i Banata imaju se vratiti Maarskoj. 3. MRL e pomagati UHRO u njenoj djelatnosti u cilju ponovne uspostave samostalne i nezavisne drave Hrvatske, 4. UHRO e - uzimajui za podlogu dravne granice navedene u toki 1. i 2. pomagati MRL u njenoj djelatnosti za reviziju sadanjih granica kraljevine Maarske. 5. Budua samostalna i nezavisna drava Hrvatska stajat e s kraljevinom Maarskom u najprijateljskijim susjedskim odnosima i - uz uzajamno potivanje potpunoga dravnog suvereniteta - urediti dvostranim ugovorima meunarodnopravnog svojstva privredne i trgovinske odnose. Osobito treba osigurati i unapreivati slobodan saobraaj iz Maarske prema Jadranu.200 Dakako, da e sporazum Paveli - Eckhardt kasnije, nakon uspostave NDH, biti bez ikakva utjecaja na utvrenje hrvatsko-madarskih granica i na dranje madarskih vlasti.201 Ipak, kao to se iz njega vidi, naelno je predvieno da Meimurje ima pripasti buduoj samostalnoj hrvatskoj dravi. Kao ustupak Madarima, doputen je demokratski i kompromisni nain rjeavanja spora provedbom plebiscita. Taj bi uglavak sigurno iziao u prilog Hrvatskoj, s obzirom na jasnu, skoro stopostotnu hrvatsku veinu u Meimurju.202 Baranja je, pak, imala biti vraena Madarskoj, to je odgovaralo tadanjoj etnikoj slici. Za Hrvate je u tom pogledu narodnosna slika tridesetih godina bila vrlo nepovoljna, jer su, prema popisu koji je kao kljuni kriterij uzimao materinski jezik, Hrvati u Baranji inili tek 16,6% ivlja (8.458 osoba), Srbi 15,3% (7.804), Madari 36,9% (18.854), Nijemci 26,5% (13.600), a ostali 4,5% (2.316).203
Tekst prema: B. Krizman, I., 116-117. Uostalom, ve u proljee 1934. u Madarskoj je, na temelju tajnog sporazuma Beograda i Budimpete, zabranjen rad ustake organizacije. 202 Inae, svakako je zanimljivo, da u sporazumu dviju emigrantskih organizacija nije precizirano to znai spominjanje prometne veze Madarske i Jadrana u ovom kontekstu. Valja imati na umu da je u to vrijeme Rijeka jedina luka s kojom je postojala kvalitetna prometna veza, a s njom su Madari i sentimentalno vezani. Meutim, Rijeka je u to vrijeme sastavni dio Kraljevine Italije... 203 God. 1839. Hrvata je u Baranji bilo 10.773 (30,6%), Srba 5.284 (15,0%), Madara 10.409 (28,5%), Nijemaca 8445 (24%), a ostalih 324 (0.9%). God. 1880. slika se bitno promijenila: Hrvati ine 10.505 (23,5%), Srbi 5.411
201 200

43

Ubrzo nakon sklapanja sporazuma Cvetkovi-Maek, dolo je do zahlaenja odnosa izmeu Hrvata i Madara. Madarska koja se nadala da e joj hrvatski separatizam pomoi pri reviziji granica, odjednom se nala suoena s hrvatskim tiskom, koji je svojatao Suboticu i itavu Baku. Meutim, veih trzavica ipak nije bilo. S obzirom na narodnosni sastav Meimurja,204 proglaenje hrvatske dravne neovisnosti u akovcu, 7. travnja 1941., nije bilo neoekivano.205 Iako je madarska diplomacija imala na umu, da je Hitler 23. oujka 1941. ministru Brdossyju izjavio da Njemaka ne jami jugoslavenske granice,206 Madarska je, kao to je opisano, odbila Hitlerovu ponudu da zauzme i pripoji Hrvatsku, te je ve 10. travnja pourila priznati novoproglaenu hrvatsku dravu. Razlozi takve urbe svodili su se na potrebu da se tako istakne kako je Jugoslavija prestala postojati, ime su utrnule obveze iz madarskojugoslavenskog ugovora potpisanog etiri mjeseca ranije, te je oivjelo madarsko pravo na vraanje podruja, koja su Madari drali svojima.207 Tako se Madarska ukljuila u Hitlerov ratni pohod protiv Jugoslavije.208 Iako je tijekom razgovora Hitler Sztjay bilo dogovoreno da e se Madarska ukljuiti u rat ako se Jugoslavija raspadne, ali je pritom hrvatski teritorij bio izrijekom iskljuen, tijekom razgovora njemakoga i madarskoga glavnog stoera, odranih 30. oujka u Budimpeti, madarska je strana, na elu s general-pukovnikom Henrikom Werthom, preuzela i zadau ogranienog napada na hrvatsko podruje.209 U tijeku operacija protiv Jugoslavije, zaposjela je Meimurje koje je veina Madara - unato tome to je velika veina ivlja bilo hrvatske narodnosti - drala sastavnim dijelom madarske drave. Naelnik je Glavnoga stoera Kraljevine Madarske 11. travnja izdao zapovijed o uvoenju vojne uprave na "zauzetom teritoriju june Madarske", tj. na
(12,1%), Madari 14.224 (31,6%), Nijemci 12.658 (28,4%), a ostali 1.994 (4,4%). Taj se trend nastavio i na iduim popisima: 1900. Hrvati ine 10.604 (22,0%), Srbi 5.834 (12,1%), Madari 17.302 (35,9%), Nijemci 13.756 (28,6%) i ostali 648 (1,4%), a 1910. Hrvata ima 9.962 (19,6%), Srba 6.194 (12,2%), Madara 20.313 (40,0%), Nijemaca 13.557 (26,7%), dok je ostalih 720 (1,5%). Prema slubenim je podacima 1921. u Baranji obitavalo 49.694 ljudi, od ega je Madara bilo 16.639 (33,55%), Nijemaca 15.955 (32,1%), Hrvata 9.965 (20%), Srba 6.782 (13,6%) i ostalih 363 (0,7%). te je godine (1921.) Baranji ivjelo 49.173 stanovnika, od ega su Hrvati inili 9.265 (18,8%), Srbi 6.348 (12,9%), Madari 16.638 (33,8%), Nijemci 15.976 (32,6%) i ostali 944 (1,9%). (Anelko Milardovi, Srpske teritorijalne pretenzije na Slavoniju i Baranju 1918-1991., Zagreb, 1992.) U doba srpske vladavine nad Baranjom, dio je Madara iselio, a naseljeni su preteno srpski kolonisti. Godine 1931., broj katolika (jer je nacionalno izjanjavanje bilo zabranjeno) spao je s 35.343 (71,2%) na 34.458 (65,2%), broj pravoslavnih se poveao s 6.782 (13,6%) na 11.792 (22,3%), a broj protestanata se takoer smanjio s 6.856 (13,8%) na 6.004 (11,3%). (Stjepan Sran, Baranja, Matica Hrvatska, Osijek, 1993., 163-166.) 204 Prema popisu iz 1910, u Meimurju je ivjelo 84.763 (90,0%) Hrvata i 7.706 (8,3%) Madara. Slini su podatci iz slubenog popisa 1921.: hrvatski kao materinski jezik navodi 94.001, a madarski 1.800 itelja. Deset godina kasnije, 1931., hrvatski je kao svoj materinski jezik navelo 93.690 stanovnika, a madarski njih 1297. (Rudolf Horvat, Poviest Meimurja. Izdalo prosvjetno-poviestno drutvo Hrvatski rodoljub, Zagreb, 1944., 300. Usp. M. Blaekovi, Poviestna pripadnost Meimurja, n. dj., 19.) 205 Proglas je glasio: "Hrvati, Hrvatice! Medjimurci, Medjimurke! Nepokolebivom voljom Hrvatskoga naroda, u ime Poglavnika Nezavisne Drave Hrvatske Dra Ante Pavelia preuzimam ovim asom gradjansku vlast nad teritorijem Hrvatskog Medjimurja, ukljuivo obinu Strigovu sa Razkrijem. Povodom toga pozivam cjelokupno puanstvo, da se svim mojim naredbama i nalozima bez daljnjeg pokorava, kako bi se uzdrao najvei red i mir. Najmanji rad protiv interesa hrvatskoga naroda kaznit e se najstroom kaznom. Mr. Teodor Koak, ljekarnik, povjerenik za Hrvatsko Medjimurje, U akovcu, dne 7. travnja 1941. godine". (M. Blaekovi, n. dj., 46b.) 206 ADAP, D, XII/1, dok. 191, s. 273-276. 207 Usp. Istvn Arat, Die Rckgliederung der ehemaligen jugoslawischen Gebiete an Ungarn, Zeitschrift fr osteuropisches Recht, N. F., 11 Jg. 81944, Heft 1/2, str. 24-32. 208 Usp. ADAP, D, XII/2, dok. 306, s. 423. i dok. 307, s. 423-424. 209 ADAP, D, XII/1, dok. 267, s. 378-379.

44

podrujima zaposjednutima nakon ulaska u rat. Odreeno je da treba razlikovati starosjeditelje, doseljenike i koloniste. Poloaj starosjeditelja imaju samo oni, koji su sami, ili iji su roditelji, na odreenom podruju ivjeli prije 31. listopada 1918. Svi ostali su deseljenici ili kolonisti, pa one, koji nisu s teritorija Velike Madarske (osim Hrvata) valja protjerati. Prema Srbima treba postupati jo vre nego to se svojedobno postupalo prema Rumunjima. S Hrvatima e tijela vojne uprave postupati prijateljski sve dotle, dok ne zloupotrijebe povjerenje koje im je vrhovni zapovjednik kao predujam dao u proglasu.210 Ipak, postojala je madarska spremnost da u cijelosti ili posve odustanu od svojatanja Meimurja. Ta spremnost, meutim, nije bila bezuvjetna. Ratni dnevnik njemake Druge armije biljei 10. travnja madarsku nakanu da s jednom brigadom nastupe prema Osijeku.211 Jedan dan nakon to je Hitler izdao Privremene smjernice za diobu Kraljevine Jugoslavije, na sjednici madarske vlade, odranoj 13. travnja, u svezi s njemakim zahtjevima za madarskim sudjelovanjem u operacijama u Srbiji, raspravljalo se i o madarskim teritorijalnim zahtjevima. Ve u prvoj toki nalo se Meimurje. Priopeno je kako je "ef Nezavisne Drave Hrvatske", general Slavko Kvaternik, preko madarskoga konzula u Zagrebu prenio Budimpeti molbu da madarske snage ne okupiraju Meimurje. S obzirom na okolnosti, predsjednik vlade izjavljuje kako ne moe udovoljiti molbi privremenog efa Hrvatske. Madarske snage moraju okupirati Meimurje i podruje koje lei sjevernije od njega. Na to nas obvezuje odgovornost, koja proistjee iz povijesnog prava na ova podruja, jer "iz mutnih odnosa stvorenih raspadanjem Jugoslavije" madarska zadaa "je jedino i samo da se brinemo o tome da se na ovom teritoriju sauva osobna imovinska sigurnost i javni red." Ako Madarska s tek roenom NDH eli ivjeti u iskrenom i tijesnom prijateljstvu, treba izbjei da se sudbina Meimurja pretvori u stalni povod za prepirku i da ostane otvorenim pitanjem izmeu Hrvatske i Madarske. Treba, dakle, pronai rjeenje "koje e podjednako odgovarati interesima obje drave."212 Stoga okupaciju ne treba izvesti na nain koji bi onemoguio da se uskoro, u prikladno vrijeme, zaponu hrvatsko-madarski pregovori o otvorenim pitanjima, izmeu ostaloga i o tranzitu iz Gjekenesza preko Zagreba do Rijeke, te o koritenju slobodne luke na Jadranu. Zaposjedanje Meimurja treba tretirati s velikom taktinou, a madarski se tisak zasad time uope ne treba baviti.213 Na istoj je sjednici Banatu posveena vea pozornost, a predsjednik je vlade konstatirao i to, da ima Nijemaca, koji "poinju naglaavati da u Bakoj ima i Hrvata", to znai da bi Madarska u bliskoj budunosti mogla biti upuena na njemaku potporu, pa ovu ne valja dovoditi u pitanje izazivanjem nepovjerenja.214 Meutim, ministar unutarnjih poslova je istom prigodom podsjetio na to je poslanik u Berlinu Sztjay 1. travnja prenio Hitlerovu poruku koja je

AR 1941., II., dok. 205, s. 581-584. AR 1941., II., Prilog 4, s. 929. 212 AR 1941., II., dok. 239, s. 661b. Pitanje je, je li na ponaanje Budimpete imala utjecaja injenica da je upravo pod zapovjednitvom Slavka Kvaternika Meimurje u prosincu 1918. pripojeno Hrvatskoj. Podpukovnik Kvaternik se, kao glavar Glavnog stoera vojnih snaga Narodnog vijea SHS, nalazio na elu hrvatskih postrojbi koje su od 10. do 24. prosinca 1918. potisnule madarske snage iz Meimurja, te je 25. prosinca 1918. objavio proglas, kojim se Meimurje vraa u krilo matice zemlje, Hrvatske. 213 AR 1941., II., dok. 281, s. 742b. 214 AR 1941., II., dok. 239, s. 663.
211

210

45

glasila: "uzmite onoliko koliko hoete".215 Ta se odredba oito nije odnosila na Banat ili samo na Baku, nego nesumnjivo i na Meimurje.216 Dio Banata koji je pripadao Kraljevini Jugoslaviji iznosio je 9.776 km2. Od oko 640.000 itelja, na tom je podruju ivjelo oko 140.000 Nijemaca, oko 95.000 Madara i oko 65.000 Rumunja. Radi toga je i Rumunjska polagala pravo na to podruje. Kako bi se izbjegao rumunjsko-madarski konflikt, njemake su snage 12. travnja okupirale Banat. U isto vrijeme su i Bukuret i Budimpeta poduzimali korake za pripajanje Banata. Madarska je vlada 13. travnja uputila Glavnom stoeru OKW-a molbu za proirenje madarskoga okupacijskog podruja na sjevernom dijelu Banata, kao i za okupaciju "gornjega murskog podruja", juno od Mure, sjeverno od Save i itavo podruje istono od Maribora. Glavni je stoer taj zahtjev proslijedio ministarstvu vanjskih poslova. Istog je dana madarskoj strani javljeno kako je Fhrer zamolio Madarsku da odustane od nakane upuivanja svojih snaga u Banat, jer je Rumunjskoj zajameno da e Banat okupirati samo njemaka vojska. Ona e ujedno voditi rauna o zatiti madarskoga i njemakoga puanstva. Hitlerova zamolba, meutim, ne predstavlja konaan stav glede kasnijih madarskih zahtjeva, nego samo privremenu mjeru, svrha koje je sprjeavanje sukoba izmeu madarske i rumunjske vojske. Meutim, Hitler se "slae s madarskom okupacijom podruja izmeu Mure i Drave, ukoliko je ono prije prvoga svjetskog rata pripadalo Madarskoj". Okupacija tog podruja moe se poduzeti im to dopuste pozadinske veze Druge njemake armije.217 Madarski je konzul u Zagrebu, Lszlo Brtok, iziavi ususret Paveliu u Karlovac, 14. travnja 1941., izjavio kako je madarska okupacija privremena, budui da njegova domovina ne svojata Meimurje. Meutim, njemaki je poslanik u Budimpeti Erdmannsdorf 13. travnja izvijestio Ribbentropa da madarski premijer Brdossy ne zna to znai kasnije ureenje, te podsjea na Hitlerova obeanja, te govori ne samo o Bakoj, nego i o Banatu. Osim toga, kraljevski namjesnik i vlada zahtijevaju Prekomurje i Meimurje, istiui kako je rije o neprijepornome madarskom podruju, budui da je madarsko-hrvatska granica tekla Dravom. Budimpeta je, dodue, pripravna naknadno razgovarati s Hrvatskom o moebitnom ustupanju dijelova podruja izmeu Mure i Drave.218 Na sjednici madarske vlade, odranoj 15. travnja, madarski je premijer ponovno istakao kako Banat treba pripasti Madarskoj. Dometnuo je kako je Hrvatima priopeno slubeno stajalite Budimpete prema Meimurju, zakljuujui: "sve dotle dok se ne sporazumijemo s Hrvatima, pretendiramo na to podruje". Na to je ministar unutarnjih poslova Kroly Bartha opet, jednako kao i 13. travnja, upozorio na to, da je poslanik Sztjay 1. travnja izvijestio o Hitlerovoj ponudi: "uzmite onoliko koliko hoete" ("Sie knnen nehmen, was Sie wollen"). Stoga je potrebno da se poslaniku poalju naputci, te da on zatrai audijenciju kod Fhrera, kako bi mu izloio madarske poglede.219 Na poetku pomirljivo madarsko dranje mijenjalo se u tijeku talijansko-hrvatskih pregovora o razgranienju, prije svega zbog njemakoga odugovlaenja s udovoljavanjem madarskim zahtjevima u pogledu Banata. Madarima je Meimurje ponajprije bilo ulog u kombinacijama oko Banata, pa tu kartu iz svojih ruku nisu kanili odbaciti, tim prije to je pritisak madarskoga javnog mnijenja u pravcu pripajanja Meimurja bio velik. S druge
215 216

Isto, 664. Usp. zapisnik sjednice madarske vlade od 15. travnja 1941. u: AR 1941., II., dok. 281, s. 741-742. 217 ADAP, D, XII/2, dok. 340, s. 456-457. AR 1941., II., dok. 240, s. 665-666. 218 ADAP, D, XII/2, dok. 344, s. 459-460. 219 Usp. AR 1941., II., dok. 281, s. 741-742.

46

strane, Nijemci su Rumunjima, koji su raspolagali velikim naftnim zalihama bez kojih je voenje rata nezamislivo, jo prije napada na Jugoslaviju obeali da madarske trupe ne e ui u podruje istono od rijeke Tise.220 Ratni dnevnik njemake Druge armije biljei ujutro 15. travnja kako je madarska vojska potpuno zaposjela podruje izmeu Dunava i Drave. Napreduje na podruju izmeu Dunava i Tise, dok su brze postrojbe stigle u Osijek. Izmeu madarskih snaga i zapovjednitva Druge armije postignut je sporazum, prema kojemu kraljevska madarska vojska moe odmah ui u podruje sjeverno od Mure, te izmeu Mure i Drave. Njemake e snage s tog podruja biti povuene na teritorij Reicha, s tim da e im se dopustiti prolaz kroz to podruje.221 S obzirom na sve vojne i politike razloge, koji su se ticali usporedno Meimurja i Banata, u Hitlerovim je Privremenim smjernicama od 12. travnja predvieno da e podruje istono od Tise ostati privremeno pod njemakom zatitom, dok se Madarima priznaje Baka i Prekomurje u okviru povijesnih granica, s tim da predaju podruja Madarima ima urediti OKH. Madari su 16. travnja i uli u Meimurje, gdje je graanska uprava bila u hrvatskim rukama jo od 7. travnja 1941. Ve 17. travnja poslanik Sztjay je posjetio dravnoga tajnika u njemakome ministarstvu vanjskih poslova, Ernsta von Weizsckera, i predao mu zabiljeku o madarskim zahtjevima. Ovaj je brzojavio Ribbentropu kako se Madari tue na njemaku odluku da Banat zaposjednu samo njemake postrojbe. Predsjednik vlade Bardossy bio je iznenaen, kad mu je njemaki poslanik spomenuo "kasnije madarske zahtjeve". Madarska je oduvijek polagala prava na podruja koja su od nje otrgnuta 1918., pa sada podsjea na to, da je i sm kancelar Treega Reicha nedavno priopio madarskomu poslaniku kako je dolo vrijeme za ispravljanje tih nepravdi. Dakle, Madarska zadrava zahtjev na sada osloboeno banatsko podruje, dok je glede Meimurja spremna zametnuti prijateljske pregovore s NDH. Poslanik Sztjay podsjea na razgovor, koji je vodio s Hitlerom 27. oujka, u nazonosti ministra Ribbentropa i zapisniara, poslanika Hewela. Tada je kancelar Reicha ponudio namjesniku Horthyju da stupanj revizije granica sm odredi. Hitler to ne e ograniavati, a dri, da samo jedno ogranienje dolazi u obzir, i to ono koje se tie pravnog poloaja Hrvatske, s obzirom na poeljnost autonomije te drave. Hitler potpuno shvaa nunost slobodnog izlaska Madarske na Jadran. Rijeka ne dolazi u obzir, budui da je ona u talijanskome posjedu, ali e Fhrer iskoristiti svoj utjecaj kako bi Madarska ipak dobila neku drugu luku. Poslanik podsjea i na to, da je Madarska 11. i 12. travnja zauzela Meimurje, trokut Dunava i Drave, te Baku, kao i na to, da je 11. travnja priznala Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Dravni je tajnik poslaniku odgovorio kako je o teritorijalnoj podjeli ovih podruja jo rano govoriti, a nakon poslanikove izjave da postoje znaci da Rumunjska sprema djelominu okupaciju Banata iduega tjedna, priopio je kako e stvar proslijediti ministru Ribbentropu.222 Uveer je zapovjednitvo OKW-a izdalo nalog da njemake snage iz politikih razloga brzo zaposjednu podruje istono od Tise i sjeverno od eljeznike pruge TemivarADAP, D, XII/1, dok. 276-277, s. 387-388. AR 1941., II., Prilog 4, s. 954. 222 ADAP, D, XII, dok. 366, s. 479-481. AR 1941., II., dok. 297, s. 771-775. (U srpskom prijevodu stoji: "Prema njegovom miljenju, samo jedno ogranienje dolazi u obzir, i to u odnosu na pravnu poziciju Hrvatske. Njegova ekselencija smatra poeljnim potpunu samostalnost ove drave.") Meutim, izvornik govori o poloaju Hrvatske (Stellung Kroatiens), a ne o pravnom poloaju, pri emu Hitler poeljnom dri njezinu punu autonomiju (volle Autonomie). Nema ni govora o ovoj dravi!
221 220

47

Novi Sad.223 Preventivnim zauzimanjem tog podruja, Nijemci su htjeli preduhitriti Madare i tako sprijeiti madarsko-rumunjski sukob. Toga 17. travnja njemaki je generalni konzul u Zagrebu, Freundt, javljao kako mu se S. Kvaternik tui na madarsko ponaanje u Meimurju. Unato priznanju i ranijim izjavama, prema kojima je akcija madarske vojske samo privremena, Madari su su sada poeli otputati hrvatske slubenike, to upuuje na to, da tamo kane ostati. Odmah po dolasku u Zagreb, general Glaise von Horstenau izvjeivao je ne samo o unutarnjim prilikama i o tijeku hrvatsko-talijanskoga razgranienja, nego i o mrnji koja raste prema Madarima, zbog okupacije Meimurja. On je ustrajno branio stanovite, kako je u njemakom interesu da Meimurje ostane Hrvatskoj. Hitler je 19. travnja primio madarskog poslanika Sztjaya. Prema sauvanoj Hewelovoj zabiljeci, Fhrer se, nakon kraeg uvoda o incidentima prema Volksdeutscherima na podrujima koje je Madarska zaposjela, vratio na pothvat protiv Jugoslavije. On je svojedobno traio da madarske snage ne ulaze u sukob, ponajprije zbog izbjegavanja konflikta s Rumunjskom. Bukuret zasad nije postavio teritorijalne zahtjeve, a Hitler je uvjeren kako Madarska mora ponovno stei svoje povijesne granice. Prijateljstvo s Madarskom njemu je vanije od od sudbine ljudi koji mogu biti iseljeni. Ali, treba se staviti u Antonescuov poloaj. On bije usamljeniku bitku, te zasluuje divljenje. Njegova se Rumunjska pokazala vrlo lojalnom. S obzirom na to da je ona, sa svojom naftom, od izvanredno velikog znaenja, Fhrer moli poslanika da namjesniku Horthyju prenese sljedee: Hitlerovo je stanovite da se problem sada ne moe rijeiti, pa njemake trupe moraju u Banatu ostati jo nekoliko mjeseci. Sporno podruje pripast e Madarskoj, ali treba voditi rauna o Antonescuu. to se Srbije tie, urotniko arite u Beogradu bit e razbijeno, a Beogradu e u najbolju ruku ostati samo male redarstvene snage. Odgovarajui na Hitlerovo izlaganje, Sztyaj se sloio da i Rumunjskoj i Srbiji treba dati stanovitu zadovoljtinu. Bukuretu Madarska priznaje sve ono to ne dira u povijesne madarske interese. to se Hrvatske tie, s njom Madarska ima vrlo prijateljske odnose i eli da oni budu to vri. U tom se trenutku Hitler ubacuje milju da e talijanski zahtjevi, budu li preveliki, ponovno uiniti akutnom opasnost panslavizma. Sztjay uzvraa da je Dalmacija isto hrvatska. Kvaternik, kojega on dugo poznaje, odvaniji je od Pavelia, te je uvijek bio sklon i Njemakoj i Madarskoj. Od Hrvatske Budimpeta zahtijeva samo prolaz do Rijeke preko Zagreba. To je sve. Poslanik vjeruje da je to lako postii, a takva veza s morem predstavlja ilu kucavicu za Budimpetu.224 U sklopu priprema za susret ministara vanjskih poslova u Beu, 18. travnja je provedeno vijeanje u njemakome ministarstvu vanjskih poslova. Na tom je zasjedanju OKW ponovila privremene Hitlerove smjernice za diobu Jugoslavije (od 12. travnja). Dakle, Prekomurje i Meimurje imaju pripasti Madarskoj, prema povijesnoj granici. Podruje je ve predano Madarskoj. I Baka e pripasti Madarskoj, a njezine su je snage ve zaposjele. Banat, pak, i moravsko podruje trebaju ostati pod njemakom vojnom upravom. Bosna i Crna Gora ine podruje, ije se politiko oblikovanje preputa Italiji, pri emu u obzir moe doi i uspostava neovisne Crne Gore.225 Unato tomu, na bekom sastanku ministara vanjskih poslova to pitanje nije sasvim rijeeno. Predvieno je da Baka i Banat imaju pripasti
223

AR 1941., II., Prilog 4, s. 961-962. ADAP, D, XII/2, dok. 371, s. 485-489. 225 Zabiljeke OKW-a od 17. travnja 1941. v. u: AR 1941., dok. 301, s. 783-785.
224

48

Madarskoj, kao i Meimurje i Prekomurje, dok se ne naine posebni aranmani za posljednja dva podruja izmeu Madarske na jednoj i Hrvatske odnosno Njemake na drugoj strani. Meutim, izrijekom je predvieno da Madarska ima "dobiti luku na dalmatinskoj obali".226 Glaise je 19. travnja izvjeivao o izvanredno grubu madarskom postupanju u Meimurju. Hrvati se ale. Moda bi se neto moglo napraviti posredovanjem madarskoga vojnog zapovjednitva.227 Unato tomu, slubeni Zagreb oito potekoe u odnosima s Madarskom nije drao nepremostivima. Niz poruka izmeu Pavelia i Horthyja, izmijenjenih njemakim posredovanjem zbog nepostojanja izravne veze, upuivao je na to. Madari su estitali zbog uspostave neovisne Hrvatske i isticali kako ju je Madarska prva priznala. Srdana Horthyjeva poruka od 22. travnja, podizanje konzulata na rang poslanstva, i tople rijei premijera Brdossyja, izreene u madarskom parlamentu, stvarale su povoljnu atmosferu. inilo se, da ni glede Meimurja ne e biti znatnijih okapanja. Nije poznato, jesu li hrvatski politiari znali da je madarskom poslaniku u Berlinu bilo ponueno da Madarska preuzme Hrvatsku, ali je Sztjay, 28. oujka, a onda i 19. travnja 1941. ponovio, u Horthyjevo ime, da se sve madarske elje u pogledu Hrvatske sastoje u dobivanju (gospodarskog) izlaza na more. Vjerojatno im je to ostalo tajnom, kao i podatak da je madarski poslanik ponovno, nakon sloma Jugoslavije, posjetio njemako ministarstvo vanjskih poslova, o emu je dravni tajnik von Weizscker 17. travnja 1941. izvijestio Ribbentropa. U tom je razgovoru ponovljena kronologija Hitlerovih obeanja Madarskoj. Fhrer je u vie navrata obeao Madarskoj i Banat, pa madarska strana ustraje u zahtjevu na to podruje, te napominje kako je spremna u pitanju Meimurja stupiti u prijateljske pregovore s vladom u Zagrebu. Meutim, prigodom Horthyjeva posjeta Hitlerovu posebnom vlaku, 24. travnja, ponovno je potegnut madarsko-rumunjski teritorijalni spor. Unato tajnim Horthyevim prijedlozima da Reich napadne SSSR, pri emu bi Madarska - bude li joj obeana itava Sedmogradska - od samoga poetka bila uz bok Njemakoj, Hitler je donio tvrdu odluku da ne zadovolji Madare na raun Rumunjske.228 Ali, istodobno je odluio Meimurje predati Madarima, kao to se vidi iz rezultata razgovora Ciana i Ribbentropa u Beu, 21. i 22. travnja, makar je ostavio otvorenom mogunost drugaijega hrvatsko-madarskog dogovora. Sve se to zbivalo u trenutcima koji su za Hrvatsku bili izuzetno nepovoljni: drava je tek u povojima, o ustrojavanju vojske se jedva poelo razmiljati, a predstoje muni pregovori o granici s Italijom. elei istaknuti svoje pravo na Meimurje i, nesumnjivo, potaknuti bre rjeavanje sudbine Banata, madarska se vlada 21. travnja obratila Zagrebu, predlaui poetak pregovora o Meimurju. Taj je prijedlog smiljeno upuen uoi sastanka ministara vanjskih poslova Osovine u Beu, kako bi bila izbjegnuta moebitna nepovoljna njemaka arbitraa. Madari su odluili predloiti Hrvatskoj, da Meimurje ostane formalno pod madarskim vrhovnitvom, a da uprava bude hrvatska, sve uz uvjet slobodne zone u jednoj jadranskoj luci, olakica za madarski robni prijevoz kroz NDH, te razmjenu puanstva u Bakoj odnosno Srijemu. Hrvatska je strana odgovorila evazivno, izgovarajui se na nepripravnost i neustrojenu vlast. U stvari je bilo suoena s neizvjesnou u pogledu granice s Italijom.

226 227

ADAP, D, XII/2, dok. 398., s. 524-526. B. Krizman, II., 16. 228 Usp. D. Irving, n. dj., 285.

49

Kasche je 23. travnja javljao Berlinu da hrvatska vlada trai miljenje Reicha u svezi s prijedlogom madarske vlade. Budimpeta je, naime, izrazila pripravnost ustupiti Hrvatskoj Meimurje, ako joj bude odobren bezcarinski prijevoz robe do Suaka. Zagreb je zasad odgovorio neodreeno, izvlaei se na potrebu utvrivanja elja Osovine. Stoga Kasche moli naputak. Njemaka vlada je izvijestila svoga poslanika u Zagrebu, da Trei Reich nema rezervi u pogledu takvoga hrvatsko-madarskog sporazuma.229 Njemaki poslanik u Budimpeti, Otto Erdmannsdorf, izvijestio je 26. travnja njemako ministarstvo vanjskih poslova kako su ga najvii madarski dunosnici obavijestili i o Pavelievoj poruci Horthyju, u kojoj Poglavnik izraava nadu da e se otvorena pitanja izmeu dviju drava rijeiti u prijateljskom duhu. S obzirom na to da je madarska vojska u travanjskom ratu okupirala Meimurje, ta se Pavelieva opaska, istie Erdmannsdorf, odnosi na spremnost Madara da uine teritorijalne ustupke Hrvatskoj u podruju izmeu Mure i Drave, dok bi im Hrvati odobrili povlastice na eljeznikoj pruzi prema Rijeci odnosno Suaku.230 Madarski zahtjev za slobodnim pristupom suakoj luci, hrvatska je strana otklonila dok ne bude rijeeno pitanje hrvatsko-talijanskoga razgranienja.231 Paveli je radi izglaivanja spora, krajem travnja u Budimpetu poslao general-porunika I. pl. Perevia, nadajui se da e Perevi privatnim vezama i kao Horthyjev kolski drug pridonijeti rjeenju problema. Perevi je putovao neslubeno, ali je imao zadau predati regentu Horthyju Pavelievu poruku. To je i uinio. Horthy je izrazio nadu da izmeu Madarske i Hrvatske ne e biti nesuglasica kakve su stalno postojale izmeu Budimpete i Beograda, te se pokazao voljnim pripomoi uspostavljanju prijateljskih hrvatsko-madarskih odnosa, "nakon ureenja pitanja Meimurja". Istom se prigodom regent obvezao da e iskoristiti svoj utjecaj na Rim kako bi se Italija odrekla nekih pretjeranih teritorijalnih zahtjeva prema Hrvatskoj.232 Zasad nema dokaza, da je Horthy na bilo koji nain pokuao utjecati na Talijane. I pitanje Meimurja u tom je razgovoru ostalo nerijeenim. Slino su protekli i Perevievi posjeti madarskomu premijeru Brdossyju odnosno zapovjedniku vojske Henriku Werthu.233 Iako su obje strane bile suglasne da Hrvati ine veliku veinu meimurskog stanovnitva, sporazum nije bilo mogue postii. Makar je bilo sporno samo pitanje Meimurja, Hrvatska je tijekom pregovora formalno isticala kako nije rije samo o Meimurju, nego o opem pitanju hrvatsko-madarskoga razgranienja,234 da bi olakala svoju poziciju u pogledu Meimurja. Meutim, Madari su poduzeli niz koraka, koji su pokazivali da ne kane tek tako popustiti. Uoi samog potpisivanja Rimskih ugovora, NDH je s Madarskom sklopila utanaenja o ureenju potanskoga i telekomunikacijskog prometa.235 Prema okrunici o trenutnom stanju nakon raspada jugoslavenske drave, njemako je ministarstvo vanjskih poslova 17. svibnja upozorilo na to, da su susjedi i ratni protivnici Jugoslavije iskoristili
Usp. B. Krizman, II., 23., 82-83. Usp. isti, I., 432-433. 231 F. Jeli-Buti, Ustae i NDH, 93. 232 E. Bauer, Posljednje godine generala Stjepana Sarkotia, n. dj., 571. 233 Perevi u istrazi nakon rata tvrdi da ga je Paveli radi toga puta promakao u in ustakoga pukovnika. Meutim, da tom prigodom o Meimurju nije bilo govora. (B. Krizman, II., 23-24.) Je li mogue, da je Perevi poslan Horthyju samo radi intervencije kod Mussolinija? 234 Usp. V. Vrani, I., 330. 235 Oba su utanaenja potpisana 17. svibnja 1941. u Zagrebu. (Usp. NDH, MVP, Meunarodni ugovori 1941, 3137., 39-48.)
230 229

50

prigodu da uspostave povijesne granice ili ostvare ranije pravedne zahtjeve. Madari su zaposjeli Meimurje, Prekomurje, Baranju i Baku. Zapadni je Banat zasad pod njemakom okupacijom. Iz navedenoga proizlazi, da zapadnu granicu Hrvatske ini Jadransko more odnosno podruja koja tamo trai Italija, na sjeveru Ljubljanska provincija odnosno granica ve utvrena s Njemakom, dok njezinu granicu prema Madarskoj odreuju rijeka Drava i Dunav do ua Save.236 S druge strane, talijanskom aneksijom dobrog dijela Dalmacije za Hrvatsku se smanjio manevarski prostor ne samo u politiko-psiholokome, nego i u tehnikom smislu. Smanjio se broj luka, u kojima se Madarskoj mogla ponuditi slobodna zona i povlaten prijevoz do madarske granice. Nakon to je u drugoj polovici travnja i poetkom svibnja postalo jasno da Trei Reich pristaje na madarsko-hrvatski dogovor o graninim pitanjima, pregovori o granici zapoeli su u svibnju, ali je Kasche ve 29. svibnja izvijestio kako su oni juer prekinuti.237 Madarsko je povjerenstvo 28. svibnja bilo u Zagrebu. Tom je prigodom ponovilo svoj raniji prijedlog od 21. travnja, konkretizirajui jadransku luku: Rijeku. Hrvatska je, pak, uzvratila zahtjevom za bezuvjetnom predajom Meimurja. Prigodom posjeta Mussoliniju poetkom lipnja, madarski premijer Brdossy nije krio svoj i madarski "lirski entuzijazam" za Rijeku. Duce je, meutim, odvratio da su Madari za Rijeku isto ono, to je vicarska za Genovu. Madar je, biljei Ciano, bio dotuen tim odgovorom.238 Nema sumnje, da je izjalovljenje planova o pristupu Rijeci ili svojevrsnoj restauraciji "rijeke krpice" poticalo Madare da jo jae inzistiraju na Meimurju. Na krutost madarskog stanovita istodobno su se izravno odraavali razgovori o sudbini Banata. Naime, tijekom prethodnih desetljea madarsko-rumunjski spor oko Banata stalno je izazivao velike napetosti. Hitler je Banat obeao Madarskoj, ali su se tomu usprotivili Rumunji. Antonescu je jo uoi njemakoga napada na Jugoslaviju izjavljivao Hermannu Neubacheru, da bi predaja Banata Madarskoj dovela do rumunjsko-madarskog rata. U sklopu priprema za napad na SSSR, Hitler je 23. svibnja primio Antonescua. Madarska je diplomacija bila zabrinuta zbog toga to se Berlin nije na slian nain obratio i Budimpeti. Sztjay je 7. lipnja javljao da se napad priprema. Kako madarska uloga u njemu nije razjanjena, niti su Nijemci Madare pozvali (za razliku od drugih saveznika), postoji opasnost da Madarska bude oteena.239 Protiv pripajanja Banata Madarskoj ustalo je i oko 140.000 banatskih Nijemaca, koji su zahtijevali uspostavu Slobodne Njemake Drave Banata. Protiv toga je bio njemaki vojni zapovjednik Srbije, koji je 14. lipnja 1941., nakon odlaska njemakih okupacijskih postrojbi, Banat formalno pripojio Srbiji.240 Kad im je uskraen dobitak na jednoj strani, madarski su vladajui krugovi zatraili makar kakvu zadovoljtinu na drugoj strani, u Meimurju. U poetku pregovora o poloaju Meimurja, Paveli se pozvao na svoj sporazum s Madarskom revizionistikom ligom, sklopljen 1933., istiui da po tome sporazumu Meimurje ima pripasti Hrvatskoj.241 U isto su vrijeme Madari na drugi nain ojaavali svoj poloaj. Imajui na umu vanost koju za Reich ima nafta, s Njemakom su 30. svibnja potpisali sporazum, kojim koritenje naftnih izvora u Meimurju i Prekomurju preputaju u
ADAP, D, XII/2, dok. 534, s. 701-703. Hrvatska strana to pripisuje snanom utjecaju madarskih idova, napominje Kasche. (B. Krizman, II., 83.) 238 Usp. G. Ciano, Tagebcher, 331., 4. VI. 1941. 239 D. Luka, n. dj., III., 67. 240 Usp. V. Terzi, II., 556-557. 241 F. Jeli-Buti, n. dj., 93.
237 236

51

cijelosti njemakim drutvima.242 Kasche je 5. lipnja, pripremajui svog ministra za budue razgovore s hrvatskim izaslanstvom, potvrdio da Madari oklijevaju s rjeenjem pitanja Meimurja. Pristaju eventualno tek na kondominij, a moe se uti, da su Hrvati trebali uzeti Meimurje odmah na poetku, budui da su Madari tada bili tome skloniji.243 Kondomonij je trebao znaiti priznanje madarskoga vrhovnitva nad Meimurjem, dok bi upravu preuzela NDH.244 S obzirom na madarski prijedlog o kondominiju, hrvatska je strana iznijela protuprijedlog: neka se rijee nesporna i laka pitanja, a pitanje vrhovnitva neka ostane "otvoreno do asa, kad e obadvije vlade biti u stanju nai zadovoljavajue rjeenje".245 Oito teei preuzimanju uprave, radi povoljnih politikih uinaka, hrvatska je strana bila voljna popustiti i pristati na odgodu rjeenja pitanja vrhovnitva, raunajui na to da e u budunosti prilike za to biti povoljnije, tim prije to se u Zagrebu dralo da je Meimurje prije svega madarski ulog za Banat. Istodobno je Hrvatska preuzela obvezu da "ne e graditi nikakovih vojnih postrojenja" u Meimurju, a predloila je davanje Madarskoj u zakup pruge, koja preko Meimurja vodi u Trst. U pogodnom bi se trenutku pristupilo izmjeni puanstva, a hrvatskomadarska granica od ua Mure u Dravu i Dravom odnosno Dunavom do ua Save u Dunav, trebala bi tei kao 1918., jer Hrvatska dri da to nije sporno. Meutim, Madari su iz dana u dan postajali sve nepopustljiviji. Odgovorili su kako Madarska moe prepustiti Hrvatskoj upravu nad Meimurjem tek kad bi preseljenje puanstva bilo "uglavnom dovreno", to je znailo preseljavanje 70.000 Madara i oko 250.000 Hrvata.246 Hrvatsko izaslanstvo je 25. lipnja u Budimpeti predloilo da se uredi meudravna granica od Brcsa nizvodno, dok bi se ostatak granice precizirao kasnije, skupa s ureenjem pitanja Meimurja. U lipnju 1941. madarsko je izaslanstvo, sad ve s jasno promijenjenim stavom, dolo u Zagreb na pregovore. Predloilo je, meutim, da hrvatsko-madarska granica ostane onakvom kakva je bila 1918., tj. da Meimurje pripadne Madarskoj, i to na temelju "povijesnoga prava". Madari su istodobno predloili da se ugovorom rijei pitanje madarskoga pristupa Jadranu.247 Hrvatska je prosvjedovala, pozivajui se na "moderno pravo nacionalnosti" (Bauer), ali su pregovori okonani bez rezultata. Zapravo je madarskom poslaniku 30. lipnja predan prijedlog da e Hrvatska priznati postojanje starih krunskih pretenzija Madarske na Meimurje, ali zahtijeva trenutno preputanje vrhovnitva i uvoenje hrvatske uprave. Hrvatski ministar vanjskih poslova, Lorkovi, doputovao bi u Budimpetu radi zakljuenja takvog ugovora. Hrvatska je vlada, izvjeuje Kasche 2. srpnja, posredovanjem madarskog poslanika predloila Budimpeti sljedei nain razrjeenja pitanja Meimurja: Hrvatska priznaje stare
ADAP, D, XII/2, dok. 580, s. 778-779. Usp. B. Krizman, I., 482-483. I to govori, da je Meimurje na neki nain trebalo kompenzirati Banat. 244 Nije jasno, na to misli Dido Kvaternik, kad u sklopu napadaja na Pavelievu popustljivost prema Talijanima, izjavljuje "da smo u izravnim pregovorima s Maarima mogli sauvati i Meimurje, da se nai odgovorni faktori nisu ve u travnju 1941, dali od njemakog poslanika Kasche-a nagovoriti na jednu izriitu protumaarsku liniju." (Usp. E. D. Kvaternik, Odgovor..., n. dj., 256.) Meutim, Madarska Berlinu nije bila toliko vana kao Italija, a stati na njezinu stranu u ovome sporu, za Berlin bi znailo posve izgubiti naklonost Hrvata, koji su ionako bili dovoljno razoarani njemakom pasivnou u hrvatsko-talijanskim pregovorima. Stoga su, kako je nakon rata izjavio Kasche, Nijemci odluili ne mijeati se. Objavljeni dokumenti o tome jasno govore. 245 F. Jeli-Buti, n. dj., 93. 246 Isto, 93-94. 247 Isto, 93. Inae, od 1102. do 1720. Meimurje je upravno pripadalo naizmjence varadinskoj, zaladskoj i krievakoj upaniji. Godine 1848. pripalo je Hrvatskoj, 1868. Madarskoj, a 1918. - intervencijom snaga Narodnog vijea SHS pod vodstvom Slavka Kvaternika - opet Hrvatskoj.
243 242

52

ugarske krunske pretenzije na to podruje; obje strane zahtijevaju suverenitet za sebe, ali time ne rjeavaju pitanje, pa Madarska preputa puni suverenitet Hrvatskoj, koja smjesta preuzima neogranienu upravu u svoje ruke. Ako je Madarska s tim suglasna, hrvatsko e izaslanstvo, predvoeno ministrom vanjskih poslova, doputovati u Budimpetu i sklopiti takav ugovor, te uiniti i korake koji su Madarskoj ugodni. Njemaki poslanik domee kako je uvjeren da e Madari prihvatiti taj prijedlog, ne bude li novih protivljenja na unutarnjem planu. Osjeaji Hrvata prema Madarima izrazito su hladni, to pojaava podsjeanje na nekadanje i dananje njihovo dranje.248 Ve sutradan je Kasche morao izvijestiti kako se prerano ponadao rjeenju spora. Njegov madarski kolega pripisuje to utjecaju, koji na Horthyja imaju stanoviti zainteresirani madarski krugovi. Tvrdei da je Hrvatska svoj prijedlog podnijela prekasno, Madarska je u Meimurje uvela vojnu upravu, te se o prijenosu uprave na Hrvatsku moe razgovarati tek kad bude okonano preseljenje puanstva. Poslanik Mrossy vie ne moe nita uiniti, budui da je stav njegove vlade tvrd i nepopustljiv.249 U razgovoru s njemakim poslanikom u Budimpeti, promjenu stava madarske vlade njezin je predsjednik Brdossy 4. srpnja objanjavao pritiskom madarske javnosti, koja se protivi teritorijalnim ustupcima Hrvatskoj. Napomenuo je kako se hrvatski ministar vanjskih poslova ponudio da e doi u Budimpetu i razgovarati o svim stvarima, osim o Meimurju. Hrvatska se strana, naime, nada da e Madarska odustati od svojatanja Meimurja, to bi NDH posebno cijenila, te bi se pokazala veoma susretljivom u pogledu madarskoga gospodarskog pristupa Jadranu. Madarskoj bi u tom sluaju bio odobren bezcarinski prijevoz tereta na eljeznikoj pruzi preko Meimurja, te na liniji Zagreb-Rijeka, koja bi bila dana u najam madarskim dravnim eljeznicama. Brdossy takvo hrvatsko stanovite ne dri prihvatljivim. Pruga kroz Meimurje danas je ionako u madarskom posjedu, a promet na pruzi Zagreb-Rijeka ne moe se zasad uspostaviti radi ruenja tunela i oteenja pruge. Stoga e Madarska uskoro u Meimurje uvesti vojnu, a kasnije moda i civilnu upravu. Potom e ekati. Raniji madarski prijedlog, koji je smjerao na zadravanje madarskog vrhovnitva nad Meimurjem, dok bi uprava bila hrvatska, moe sada doi u obzir samo ako bi Hrvatska pristala na ozbiljne ustupke, poput preuzimanja rimokatolika (Bunjevaca i okaca) iz Bake. U tom bi se sluaju u Madarsku mogla iseliti madarska manjina iz Srijema.250 Sztjay je 7. srpnja povjerio von Weizsckeru da su madarsko-hrvatski pregovori o Meimurju doli na mrtvu toku. Njemaki dravni tajnik dao je madarskomu poslaniku razumjeti da sam Trei Reich za to pitanje nije zainteresiran.251 Budimpeta se pripremala na poduzimanje odlunih koraka, pa je radi toga napreac presjekla politike pregovore, svaljujui krivicu, dakako, na hrvatsku stranu.252 Madarski je zamjenik ministra vanjskih
B. Krizman, II., 83. Isti, II., 83-84. 250 Usp. isti, II., 84. 251 Isti, II., 84. U okrunici koju je njemako ministarstvo vanjskih poslova 21. svibnja poslalo svojim diplomatsko-konzularnim predstavnitvima, navodi se kako NDH ima 98.572 km2 i 6,3 milijuna itelja. Od toga je Hrvata 3,3 milijuna, Srba 1.925.000, a Muslimana 700.000. Meimurje, inae, nije navedeno kao dio NDH. (ZNOR, XII/1, dok. dok. 54, s. 138-140.) 252 Odmah nakon to je 4. srpnja 1941. u Novom Sadu sastavljen zapisnik o sporazumu glede ureenja dvovlasnikoga i graninog prometa na podruju izmeu ua Drave i Tise u Dunav, Madari su ga poeli kriti. Na istu je temu odran ponovni sastanak 27. i 28. listopada 1941. u Bakoj Palanci, te je sastavljen novi zapisnik, izvjeuje dr. J. Elicker. (Usp. HDA, MVP NDH, kut. 3, Politiki odjel, fasc. Odsjek za granice, Gr. 1216/1941.)
249 248

53

poslova Jnos Vrnle njemakomu poslaniku priopio kako su Hrvati etiri tjedna otezali s odgovorom na madarski prijedlog, navodno traei potporu Osovine i za njih povoljnu arbitrau. Hrvatski je prijedlog, o kojemu je njemako poslanstvo u Zagrebu javilo 2. srpnja, u Budimpeti protumaen kao zamka. Hrvati bi htjeli odmah sebi pripojiti Meimurje, a pitanje preseljavanja puanstva ostaviti nedefiniranim. Zbog toga sporazum nije mogu. Madarska okupacija Meimurja, dodue, ne mora trajati sve do okonanja preseljenja, ali se mora ozbiljno zapoeti. Zagreb uvjerava Budimpetu u hrvatsko prijateljstvo prema Madarskoj, ali postoje pouzdana obavjetenja, da Hrvatska nije odbila slovaki prijedlog o stvaranju nove Male Antante, koju bi tvorile Slovaka, Rumunjska i Hrvatska. Takva kombinacija danas, dodue, ne plai Madarsku, ali je mora siliti na nepovjerenje.253 Dakako da je madarska tvrdnja o stvaranju nove Male Antante bila posve izmiljena, ali je ona trebala posluiti kao opravdanje za korake, koji imaju uslijediti. Na njih se nije dugo ekalo. S madarske se strane prionulo ozakonjenju postojeeg stanja. Na to je dola i injenica da je njemaki poslanik u Zagrebu poticao hrvatsko-madarske pregovore,254 pa se na madarskoj strani nesumnjivo pojavila bojazan, da bi se Nijemci mogli umijeati kao arbitri. Radi toga je Glavni stoer madarske vojske naloio 9. srpnja 1941. pukovniku Zsigmondu Timaru, da u Meimurje uvede vojnu upravnu vlast. Zapovjednik akovca, pukovnik Timar istoga je tog 9. srpnja izvrio zapovijed i objavio proglas o uvoenju vojne uprave. Hrvatska je vlada 10. srpnja predala madarskomu poslaniku u Zagrebu otru prosvjednu notu (br. 61/41), te o njoj izvijestila i njemako poslanstvo. U toj se prosvjednoj noti istie kako je akoveki vojni zapovjednik 9. srpnja u kotarima akovec i Prelog dao izvjesiti plakate, kojima se objavljuje uvoenje vojne uprave, odnosno vraanje Meimurja "konano i zauvijek" Madarskoj. Istodobno je puanstvo pozvano da se ponaa mirno, jer je zapovjednik spreman svaki nered sprijeiti najotrijim mjerama. Od hrvatskih je kotarskih tijela zatraeno da vlast tog dana do ponoi predaju madarskomu vojnom zapovjedniku, a svi su dotadanji kotarski slubenici razrijeeni dunosti. Pukovnik Timar je odrao govor hrvatskim kotarskim slubenicima i tom prigodom izjavio kako se na ovaj nain definitivno rjeava pitanje Meimurja, koje se vraa u krilo tisuljetne madarske zajednice. Hrvatska vlada najotrije prosvjeduje protiv tog ina i izjava. Meimurje je skoro stopostotno nastanjeno Hrvatima, te predstavlja sastavni dio hrvatskoga narodnosnog podruja. I dravnopravno je stoljeima, pa tako i u trenutku propasti Jugoslavije, pripadalo Hrvatskoj. Meimursko je puanstvo s oduevljenjem pozdravilo uspostavu NDH, te su se lokalne vlasti ve 10. travnja stavile na raspolaganje novoproglaenoj dravi. Nije bilo nikakvih nereda, ni nemira. Pa i nakon madarskoga zaposjedanja, puanstvo je nebrojeno puta manifestiralo svoju volju da ostane u sastavu NDH. Hrvatska vlada stoga dri da je Meimurje sastavni dio NDH, te se o njemu ne moe pogaati, niti ga se moe odrei. Postupak pukovnika Timara zauuje tim vie, to su upravo u tijeku madarsko-hrvatski pregovori i to je madarska strana u vie navrata izrijekom priznavala hrvatski znaaj Meimurja. Stoga se trai objanjenje, odobrava li madarska vlada njegovo ponaanje i smatra li ga obvezujuim za Madarsku.255

B. Krizman, II., 85. Za stvaranje nove Male Antante, Hrvate je, skupa s Rumunjima i Slovacima, ponovno optuio Horthy u pismu Hitleru od 15. sijenja 1942. (ADAP, E, I, dok. 130, s. 234-238. U istome pismu Horthy optuuje Slovake i Hrvate za panslavizam i sklonost komunizmu. 254 ZNOR, XII/1, dok. 74, s. 190-192. 255 Tekst prosvjedne note v. u: M. Blaekovi, Poviestna pripadnost..., n. dj., 46-47b.

253

54

U svome dnevniku Ciano je 10. srpnja zabiljeio kako je madarski korak u Meimurju izazvao bijes u Zagrebu. On je dao pozvati madarskoga poslanika Villanija i prekorio postupak Budimpete. Nastavi li se Madarska tako ponaati, ne e dobro svriti: zemlja od 15 milijuna itelja nezamisliva je s manjinom, koja broji pet milijuna.256 I Glaise je 10. srpnja izvjeivao kako je Paveli zaokupljen vanjskopolitikim brigama. Unato Kascheovu nastojanju da se nastave hrvatsko-madarski pregovori o granici, Madari se ovih dana stavili Meimurje pod vojnu upravu. Iako 98% puanstva tog podruja ine Hrvati, Madari su bez ikakva roka otpustili sve hrvatske slubenike. Hrvatima je stavljeno na volju da se isele, odnosei samo pokretnine. Madarski vojni zapovjednik izjavljuje kako je Meimurje zauvijek pripojeno Madarskoj. Hrvatska e vlada kod europskih lanica Trojnog pakta uloiti sveani prosvjed. Ako Budimpeta ne popusti, dostavit e se putovnice madarskom poslaniku u Zagrebu. Istodobno e Hrvatska potpuno zatvoriti granicu prema Madarskoj. Savjetnik njemakoga poslanstva u Zagrebu, von Troll, istoga je dana brzojavno saeto ponovio saetak Pavelieva razgovora s Glaiseom. Dometnuo je kako uznemirava i Pavelieva zabrinutost zbog hrvatsko-talijanskih odnosa. Talijanska obeanja o splitskom statutu i hrvatskoj upravi u tom gradu, posve su se izjalovila. Talijanski nacrt statuta grada Splita, naime, posve zapostavlja hrvatske interese. Paveli je Glaiseu jo dodao kako ga je prije nekoliko dana talijanski poslanik pokuao ispipati glede dolaska designiranoga kralja, ali mu je Poglavnik prilino otro odgovorio da je to izrazito hrvatsko unutarnjepolitiko pitanje.257 Nakon to je uvoenje vojne uprave u Meimurju izazvalo hrvatske prosvjede, a Zagreb se obratio Njemakoj, oito traei arbitrau, Berlin je bio prisiljen preispitati svoje stanovite glede tog spora. Situacija nije bila posve lagodna. Madarskoj je uoi napada na Jugoslaviju obeano da e moi pripojiti sve to joj je oduzeto 1918., a onda je - s obzirom na Rumunjsku - rjeenje sudbine Banata odgoeno. S druge strane, otegotna je bila injenica da je Hrvatska ve u Dalmaciji pretrpjela teritorijalnu rtvu. Ipak, nije bilo razloga stati na hrvatsku stranu, tim prije to je madarska diplomacija stalno, manje ili vie otvoreno, optuivala Hrvatsku da s Rumunjskom i Slovakom sudjeluje u stvaranju protumadarske fronte, svojevrsne nove Male Antante.258 I neke se njemake dunosnike sumnjiilo za potporu tim zamislima. U Berlinu se znalo da su te optube izmiljene i da slue samo radi pritiska. Meutim, nema pravog razloga da se Madarima stane na ulj. Oni se mogu prikloniti i drugomu savezniku, poput Italije, dok su Hrvati tako pritisnuti s Apenina, da im ne preostaje nego naslon na Njemaku.259 Da bi primirio Nijemce, madarski poslanik u Zagrebu izrazio je 10. srpnja generalu Glaiseu aljenje zbog zaotrenja madarsko-hrvatskih odnosa. Hrvati su trebali prihvatiti odgodu rjeenja tog pitanja, po uzoru na, primjerice, okupaciju BiH 1878., a istodobno se u Madarskoj rasplamsala propaganda, koje se vie ni ef drave ne moe osloboditi.260
G. Ciano, Tagebcher, 343. ZNOR, XII/1, dok. 74, s. 190-192. 258 vicarski je generalni konzul Kaestli jo poetkom 1944. pisao kako je poetkom 1942. dolo do tajnog sporazuma izmeu Hrvatske, Slovake i Rumunjske, upravljenog protiv Madara. Ove su se tri zemlje dogovorile o stvaranju zajednike fronte, radi obrauna s Madarima na kraju rata. (BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 64.) 259 Nijemcima je bilo jasno da kod Madara nema pravog prijateljstva prema Hrvatima, nego se eli postii, da se Hrvati odvoje od Rumunja i Slovaka. (Usp. N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 199-200.) 260 ZNOR, XII/1, dok. 77, s. 196-198.
257 256

55

Slubeni je njemaki stav glede hrvatsko-madarskih pregovora o Meimurju izrazio dravni podtajnik Woerman, 11. srpnja 1941. On je podsjetio na njemako nastojanje da Madarska uspostavi svoje povijesne granice. Na temelju tih njemakih izjava, Madarska je zaposjela Meimurje. Imajui, meutim, u vidu injenicu da u tome podruju Hrvati ine 99% puanstva, ponudili su Hrvatskoj pregovore, traei zauzvrat stvaranje slobodne zone u nekoj jadranskoj luci i uvoenje posebnih carinskih olakica u prometu izmeu te luke i Madarske. Talijansko zaposjedanje jadranskih luka, koje bi mogle doi u obzir, dovelo je do prekida posebnih madarsko-hrvatskih pregovora o Meimurju, te su oni nastavljeni u okviru opih pregovora o granici izmeu dviju drava. Madarska je inzistirala na svome suverenitetu, te je otvarala mogunost da se u Meimurju dopusti hrvatska uprava. Hrvatska strana to nije prihvaala. Umjesto kondominija, ona je inzistirala na tome, da se Meimurje bezuvjetno ustupi Hrvatskoj, s tim da bi ona priznala nekadanji madarski suverenitet. Kad su Madari to odbili, Hrvatska je predloila da se neograniena uprava prenese u hrvatske ruke, dok bi se pitanje suvereniteta ostavilo za kasnije. Budimpeta ni to nije prihvatila. Njemaka su tijela bila stalno u tijeku tih pregovora, te su se pridravala opega naputka, prema kojemu se Trei Reich ne e mijeati u hrvatsko-madarske pregovore. injenica da su Madari uveli vojnu upravu u Meimurje, govori da su ostvarene ranije madarske prijetnje, to opet znai, da su pregovori ostali bez rezultata. Dravni podtajnik predlae da se Njemaka i dalja nastavi drati rezervirano prema objema strankama u sporu. Meutim, s obzirom na vijest, prema kojoj hrvatska vlada kani protjerati madarskoga poslanika, ako Budimpeta ne popusti, treba imati na umu da to ne bi odgovaralo ni sadanjem trenutku, ni zajednikoj pripadnosti obiju drava Trojnomu paktu. Stoga se predlae da se hrvatsku vladu nagovori na odustanak od takvih koraka.261 Madari su se dvjema promemorijama obratili i Talijanima, objanjavajui svoje poglede na pitanje Meimurja. U prvoj promemoriji, datiranoj 10. srpnja, hotei opravdati uvoenje vojne uprave, daju se potanji podatci o Meimurju. Potom se istie kako je Madarska u prvi mah htjela prepustiti Hrvatskoj upravu u tom podruju, ako se prizna madarsko vrhovnitvo i ispune neki drugi uvjeti. Ve 15. travnja je Madarska bila spremna povesti pregovore, a 21. travnja je priopila kako e poslati opunomoenika u Zagreb. Hrvatska je strana, meutim, odvratila da sada nema vremena za razgovore, pa je tek 16. svibnja pokazala spremnost za njihovo zapoinjanje. Madarska je na to 28. svibnja u Zagreb poslala izaslanike, s prijedlogom o kondominiju, ali su Hrvati inzistirali na bezuvjetnoj predaji Meimurja Hrvatskoj. Zbog toga su pregovori prekinuti. Budimpeta je potom ponovila pripravnost da se spor rijei kondominijem, s tim da Hrvatska ispuni nekoliko uvjeta: a) pruga akovec-Pragersko, koja prolazi Meimurjem, bila bi pod upravom madarskih eljeznica; b) madarska bi strana bila osloboena tranzitnih pristojbi na pruzi Gyekenyes-Zagreb-Karlovac-Rijeka, c) NDH bi pristala na zamjenu puanstva, posebno Bunjevaca i okaca; d) u nekoj bi jadranskoj luci trebala biti formirana slobodna zona. Hrvatska je strana na taj madarski prijedlog odgovorila 30. lipnja, predlaui da se podruje odmah preda Hrvatskoj na upravu, a da se pitanje suvereniteta nad Meimurjem rijei kasnije. NDH je zasad spremna priznati Madarskoj tek historijsko pravo, a hrvatsko e

B. Krizman, II., 87. Reich je bio popustljiv prema Budimpeti, iako su Madari u srpnju 1941. donijeli odredbe o kolonizaciji, koje su pogaale ak i pripadnike njemake manjine, te su dovele do otputanja njemakih radnika! (Usp. D. Luka, n. dj., III., 134.)

261

56

izaslanstvo voditi ministar Lorkovi. Hrvatska je oito htjela nadmudriti Madare: dobiti upravu sada, a kasnije ne ispuniti postavljene uvjete.262 U drugoj promemoriji, onoj od 12. srpnja, Budimpeta podsjea na razgovor, koji je Brdossy vodio s Cianom u Rimu. Tom je prigodom istaknuo kako je puanstvo Meimurja slavenskoga, ali ne i hrvatskog podrijetla. Inae, to podruje gospodarski ovisi o Madarskoj. utnju grofa Ciana Brdossy je protumaio na taj nain, da je drao kako je stav Rima analogan stavu Berlina, tj. da je rije o pitanju, koje moraju rijeiti samo vlade u Budimpeti i u Zagrebu. U nastavku teksta, madarska se strana poziva na Fhrerova obeanja uoi napada na Jugoslaviju, koja su i kasnije potvrena. S obzirom na to da je Meimurje do 1918. pripadalo Madarskoj, to je crta izmeu Treega Reicha i Meimurja priznata kao njemakomadarska granica. Napokon, kad je madarski poslanik izloio ove argumente u Berlinu, njemaki je dravni tajnik (von Weizscker) izjavio kako razumije madarsko dranje i priznao da Madarska vie nije mogla ii u obzirima i strpljivosti.263 Madarska je tvrdokorno ustrajala na vojnoj upravi u Meimurju. Madarski je poslanik 13. srpnja odvratio na hrvatsku prosvjednu notu, te u ime svoje vlade priopio kako je Meimurje nesumnjivo madarski povijesni prostor. tovie, podsjetio je kako je budimpetanska vlada njegovim posredovanjem jo 1. srpnja izvijestila hrvatske vlasti "da predstoji uvodjenje madarske vojne uprave u Medjimurju", a skrenuo je pozornost i na to, da je ministar Lorkovi 28. lipnja u razgovoru izjavio "da hrvatska vlada priznaje historijska prava Madarske na Medjimurje".264 Nasuprot tomu, hrvatski je tisak pisao kako je Meimurje sastavni i neotuivi dio Hrvatske, izvjeujui da je povodom postupka pukovnika Timara od 9. srpnja ministar Lorkovi 16. srpnja pozvao madarskog poslanika i predao mu otru prosvjednu notu, u kojoj se istie da je Meimurje od pamtivijeka nastanjeno Hrvatima, da je stoljeima pripadalo Hrvatskoj, pa je tako pripadalo Hrvatskoj i u trenutku raspada Jugoslavije. O tome stanovitu obavijetene su i njemaka, talijanska, slovaka i rumunjska vlada.265 Vrani izrijekom tvrdi kako je NDH od predaje prosvjedne note, 10. srpnja, pa do 20. srpnja 1941. doista ozbiljno razmiljala o prekidu diplomatskih odnosa s Madarskom. Meutim, ne mogavi se upustiti u otriju konfrontaciju, Hrvatska je odluila smiriti napetosti i naknadno, uz moebitnu njemaku i talijansku pomo, u povoljnijim prilikama potegnuti to pitanje. U znak prosvjeda zbog madarskoga dranja, Hrvatska je umjesto poslanika, u Budimpetu poslala otpravnika poslova, Ivu pl. Gaja.266 Udovoljavajui njemakoj intervenciji, Hrvatska je odustala od protjerivanja madarskoga poslanika. General Glaise je 20. srpnja izvijestio kako je ministar Lorkovi izjavio Kascheu, da je Hrvatska napustila pomisao o prekidu diplomatskih odnosa s Madarskom. Meutim, Meimurje e i dalje biti smatrano sastavnim dijelom hrvatske drave, a gospodarski odnosi s Madarskom ostat e rezervirani.267 Pregovori tehnike naravi (iako ni oni nisu bili bez politike teine) nastavljeni su i u novim prilikama, tim prije to

B. Krizman, II., 91. Isti, II., 90-91. Von Weizscker je negirao da bi se ikad izjasnio u tom smislu. 264 Tekst madarskog odgovora v. u: M. Blaekovi, Poviestna pripadnost..., n. dj., 47-48b. Blaekovi navodi, da je taj odgovor uslijedio tek 9. kolovoza 1941. 265 Ustaa, br. 4/XI, Zagreb, 19. srpnja 1941., 10. 266 U prvi je mah bilo predvieno da prvi hrvatski poslanik u Budimpeti bude sin baruna Sarkotia. (B. Krizman, II., 23b.) 267 Isti, II., 88.
263

262

57

Hrvatska nije imala velika izbora.268 Madari su svjesno ili na zategnue odnosa, raunajui na slab pregovaraki poloaj Hrvatske. ak su i hrvatski zahtjev za predajom zgrade bivega jugoslavenskog poslanstva odbili, jer da prije kraja rata ne ele nita prejudicirati.269 Hrvatski je tisak ustrajno objavljivao tekstove u kojima se svjedoilo o hrvatstvu Meimurja. Posebno se isticalo, da je neovisna hrvatska drava najranije proglaena upravo u Meimurju, i da su tamo tiskane prve hrvatske potanske marke. Pozivajui se na diplomatske izvore, Glaise je 5. kolovoza javljao OKW-u da su Madari objavili kako je proglas o aneksiji Meimurja posljedica samovolje tamonjeg pukovnika.270 Hrvatska je javnost s olakanjem doekala vijest da je 5. kolovoza otvoren most preko Drave, koji povezuje Meimurje s ostalom Hrvatskom. Pomirljivi glasovi iz Madarske oito su bili povezani s oekivanjem Budimpete da e se uskoro protegnuti na Banat. Konferencija koja je trebala razmotriti vojne, politike i gospodarske posljedice predaje Banata Madarskoj odrana je u glavnom gradu Madarske 6. kolovoza 1941. Meutim, konkretno provoenje naelne odluke u djelo, Hitler je odgodio za neivzjesno. To je imalo posredne posljedice i za hrvatsko-madarske odnose, odnosno sudbinu Meimurja. Jugoslavenski je generalni konzulat u Zrichu izvjeivao 14. kolovoza kako Paveli hoe pojaati svoj presti demonstrirajui samostalnost na diplomatskom polju. Tako je 25. srpnja u Zagrebu, u stankama teniskog susreta izmeu Hrvatske i Italije slubeni govornik odrao predavanje o Hrvatima u Meimurju, naglaavajui da to podruje mora ostati u sastavu NDH. U Zagrebu se govori da je madarski poslanik zbog toga uloio otar prosvjed hrvatskomu ministarstvu vanjskih poslova, a obratio se i Nijemcima.271 Nu, tadanji poloaj NDH optereivao je ne samo poetak srpske i komunistike pobune, nego i talijanski zahtjev za reokupacijom razvojaenoga pojasa. Hrvatska oito nije bila ni politiki, ni diplomatski, a ni vojniki dovoljno jaka, da bi se mogla nositi na svim frontama. Madarska je diplomacija, pak, stalno strahovala od stvaranja nove Male Antante ili bar svojevrsnoga rumunjsko-hrvatskoga saveza, koji bi ugrozio madarski posjed u Bakoj i pretenzije na Banat. U tom se smislu, oito preventivno, iz Budimpete sumnjiilo i neke njemake krugove za harangiranje protiv Madarske. Poslanik Sztjay je 20. kolovoza ak upozorio von Weizsckera, da bi njemako paanje u hrvatsko-madarske pregovore u Budimpeti izazvalo veliku uznemirenost.272 Kako bi se Hrvate odagnalo od pomisli da paktiraju protiv Madarske, iz madarskih se visokih krugova povremeno isticalo kako je Madarska ipak voljna prepustiti Meimurje Hrvatskoj. Ne sluajno, takvi glasi nisu ili izravno, nego preko njemakih mjesta. Tako je Kasche 19. kolovoza javio ministarstvu vanjskih poslova da je general Glaise primio poruku madarskoga ministra vojske, generala Barthe, prema kojoj Madarska eli imati sigurna lea u sasvim izvjesnomu ratu s Rumunjskom, pa bi prepustila Hrvatskoj Meimurje, ako ova
Usp. Zapisnik o pregovorima izmeu Uprave hrvatskih dravnih eljeznica i Uprave madarskih dravnih eljeznica, Barcs, 17. srpnja 1941. (NDH, MVP, Meunarodni ugovori 1941, 145-156.) 269 Milan Blaekovi, Ivan pl. Gaj. Povodom 85. godinjice ivota, Hrvatska revija, god. XXXVIII., sv. 2 (150), Mnchen-Barcelona, lipanj 1988., 316. 270 ZNOR, XII/1, dok. 101, s. 263-265. 271 Drugi primjer diplomatske samostalnosti, navodi se u istom izvjeu, jest naglaavanje hrvatsko-bugarskog prijateljstva, koje je upravljeno protiv Srbije i velikosrpske Jugoslavije. Hrvatsko-bugarski savez bi unutar Trojnog pakta trebao imati ulogu "vie manje lojalne opozicije u nekim spornim balkanskim pitanjima". (Usp. HDIIV, I., 8182.) 272 Usp. B. Krizman, II., 88-90.
268

58

osigura slobodan eljezniki tranzit od Rijeke do madarske granice.273 Vijest nije tona, 20. kolovoza je telefonom Kascheu javio Woermann. Meutim, Kasche ju je kao povoljnu ve priopio Lorkoviu. Ovaj je, pak, i s druge strane uo za takav stav madarskoga glavnoga stoera, ali to ni on, ni hrvatska vlada ne precjenjuju.274 O pitanju madarsko-hrvatskoga razgranienja, Lorkovi je s Kascheom opet razgovarao 22. kolovoza. Hrvatski je ministar vjerovao da u utjecajnim madarskim krugovima postoje razronosti gledom na rjeenje pitanja Meimurja, pa je izjavio kako e Hrvatska zamrznuti sve politike i gospodarske razgovore sa sjevernim susjedom, te ekati. Kasche se svjesno sustezao dati bilo kakav komentar, a u izvjeu Berlinu ocijenio je kako je posve nejasno zbog ega se i kako Hrvati nadaju da bi se njihov poloaj mogao popraviti tijekom rata.275 U svakom sluaju, Nijemci se nipoto nisu htjeli umijeati u pregovore, niti na bilo koji nain sokoliti hrvatsku stranu. S obzirom na (uostalom ne sasvim tone) vijesti o tome da u utjecajnim madarskim krugovima postoje znatne razlike, Lorkovi je krajem kolovoza 1941. poslao naputak hrvatskomu otpravniku poslova da, s obzirom na sadanje tekoe s Talijanima, "odnos sa Maarskom uz uvanje naeg naelnog stanovita bude snoljiv".276 To nije bilo lako postii. Uz tekoe izazvane talijanskom reokupacijom obalnog pojasa i nejasnim njemakim nakanama glede Srbije, o emu je svjedoilo stvaranje Nedieve vlade, poetkom rujna 1941. hrvatski su poloaj i dalje teko optereivale madarske aspiracije. Jedna od svijetlih toaka bila je odluka Svete Stolice, da Meimurje i dalje ostane pod upravom zagrebakog nadbiskupa.277 Zapovjednik madarskoga garnizona u akovcu upozorit e na to da hrvatski sveenici u Meimurju zastupaju pravni kontinuitet Hrvatske, te ire i potpiruju nastojanje NDH za revizijom sadanjega stanja, tvrdei kako je ono samo privremeno. Iz injenice da je Meimurje i dalje ostalo u sastavu zagrebake nadbiskupije, madarsko puanstvo u Meimurju zakljuuje o slabosti madarskih vlasti, te se ne ocjea sigurno.278 Hrvatski je generalni konzulat u Milanu 28. kolovoza 1941. javljao kako ne samo Talijani, nego i Madari predstavljaju krupan problem za Hrvatsku, protiv koje stalno harangiraju. Tako je u vicarskome listu Basler Nachrichten objavljen lanak u kojem se pretjeruje glede unutarnjih nemira i komunistikih sabotaa, te se dodaje kako "sadanji tok

Isti, II., 88-89. U izvjeu od 2. rujna 1941. Glaise je potvrdio da Bartha nije bio upuen u pravo stanje stvari u Meimurju. (ZNOR, XII/1, dok. 132, s. 349.) 274 B. Krizman, II., 89. 275 Isti, II., 90. 276 F. Jeli-Buti, n. dj., 94. 277 ADSS, 8, dok. 139, s. 261-262. Meutim, u pogledu Baranje, stvar je bila nepovoljnija: akovaki je biskup 1. lipnja 1941. dekretom razrijeen dunosti administratora za Baranju, te je ta uloga povjerena peujskom nadbiskupu. (J. Krito, I., 73.) O zalaganju zagrebakog nadbiskupa dr. Stepinca, da Meimurje ostane u sklopu zagrebake nadbiskupije, te njegovu odbijanju da se na bilo koji nain obrati madarskim okupacijskim vlastima, opirnije je pisao Ivan Dami. (I. Dami, Briga nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca za Meimurje u vrijeme maarske okupacije (1941.-1945.), Meimurje, upanijske novine, god. XL/1991., br. 1887., akovec, 10. svibnja 1991., str. 8. Prema: Isti, Iz prolosti upe akovec, Hrvatsko knjievno drutvo sv. Jeronima (sv. irila i Metoda), Zagreb, 1994., 78-85. 278 Graa za povijest narodnooslobodilake borbe u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941-1945 (dalje: SZH), knj. II., dok. 4, s. 15-17. U lipnju 1942. zapovjednitvo Varadina izvijestit e o velikoj promibi koja se u Meimurju vodi s ciljem odvajanja pokrajine od zagrebake nadbiskupije. Dok se u tu svrhu slue manipulacijama i varkama, madarske vlasti ikaniraju hrvatske sveenike. (SZH, II., dok. 237, s. 469-472.)

273

59

dogaaja u Hrvatskoj najbolje opravdava svojevremeno stavljanje Meimurja, koje Hrvatska svojata, pod madjarsku vojnu upravu".279 General Glaise je 13. rujna javljao kako su Madari prije tjedan dana u Berlinu kazali kako se vie ne mogu sustezati u pogledu Meimurja. Ona eli uspostaviti eljezniku svezu s morem preko njemakoga i talijanskog podruja, te na taj nain izbjei ovisnost o Hrvatskoj. Hrvati su, dodaje Glaise, zabrinuti zbog vijesti o koncentraciji madarskih snaga prema Varadinu, te o njihovoj pohlepi u Srijemu.280 I Kasche je 11. rujna izvijestio kako mu je ministar Lorkovi priopio da Madari koncentriraju vojne snage u Meimurju. Niz je naznaka o velikomadarskim planovima, a postoje vijesti kako e Madari napasti Hrvatsku izmeu 12. i 15. rujna. Hrvatska se vlada s tim u svezi obratila madarskomu poslaniku.281 Kotarska oblast za kotare akovec i Prelog, sa sjeditem u Varadinu, izvijestila je 18. listopada 1941. Veliku upu Zagorje u Varadinu, o politikim prilikama u Meimurju i velikomadarskoj propagandi. ak ni oni sveenici, koji su poloili prisegu to su je zahtijevale madarske okupacijske vlasti, nisu dobili rjeenje o rasporedu. Oito se i njih hoe protjerati iz Meimurja, a u akovcu se skupljaju potpisi za predstavku kojom se trai uvoenje slube Boje na madarskome jeziku.282 Na novome krugu pregovora, odranom 12. studenoga 1941., hrvatska je strana izjavila kako i dalje stoji na stanovitu izraenom u noti od 10. srpnja, tj. da i dalje dri Meimurje sastavnim dijelom NDH U pismu hrvatskom poslaniku u Sofiji, Vladimiru idovcu, ministar Lorkovi je 19. studenoga ocijenio kako ne samo iz Sofije, nego i s drugih strana stiu vijesti da bi Madari, zbog tekih napetosti u odnosima s Rumunjskom, htjeli popraviti odnose s Hrvatskom, te bi pregovarali o Meimurju. idovcu stoga daje naputak, da svoga madarskoga kolegu u Sofiji izvijesti kako je dobio povratnu obavijest od svoje vlade, pa je ovlaten opovrgnuti glasinu da su se hrvatsko-madarski pregovori izjalovili zbog pitanja eljeznice Kotoriba Ormo. Pregovori su se razbili zbog toga to je Maarska traila, da se prizna njezin suverenitet nad Meimurjem, dok bi Maari nama dali neka prava na upravi tog podruja, to je uvijek stvar nezahvalna i klasian primjer za meunarodne sporove. idovec treba u svoje ime izjaviti, da je posljednji (Lorkovi pie: zadnji, op.) hrvatski prijedlog, onaj iz lipnja, glasio ovako: a) utvruje se od ua Mure u Dravu do ua Save u Dunav hrvatsko-madarska dravna granica. Pitanje suvereniteta nad Meimurjem rijeit e se u trenutku koji bude povoljan za obje vlade, a do tada to podruje prelazi pod hrvatsku upravu; b) Hrvatska prua Madarima (!) tranzit do Jadrana, tzv. peano pravo; c) Hrvatska je voljna madarskoj dravi na stanovit broj godina dati u zakup eljeznicu Kotoriba Ormo; d) Hrvatska predlae da se po okonanju rata izvri zamjena puanstva; e) Hrvatska je voljna obvezati se da do konanog rjeenja meimurskog pitanja ne e na tom podruju drati vojnike garnizone. Ovaj je hrvatski prijedlog, nastavlja Lorkovi, polazio od tenje da se odmah uglavi ono to je nesporno, a da se jedino sporno pitanje, pitanje suvereniteta, ostavi za kasnije. Taj je prijedlog naiao na shvaanje i Berlina i Rima. Unato tomu, Madari su ga odbili s izgovorom da bi Hrvatskoj mogli prepustiti upravu tek onda kad se izmjena puanstva veim dijelom obavi: Taj nain dranja zaloga u ruci za nas je bio ponizujui, a osim toga hrvatska vlada nije mogla preuzeti na sebe odgovornost da uz seobu Srba, koja je tada bila u punom
279

HDA, MVP NDH, kut. 1., fasc. Tajni spisi. Izvjetaj o politikoj situaciji od 28. 8. 1941. ZNOR, XII/1, dok. 150, s. 390-396. 281 Usp. B. Krizman, I., 519. Isti, II., 92. 282 HDA, MVP NDH, kut. 4, fasc. Politiki odjel.
280

60

toku, te je obuhvatila oko 150.000, zapone jo i sa seobom Maara, ime bi prehrana i Hrvatske i Maarske bila teko pogoena, jer se radi o podrujima koja su najplodnija. Kako su u zadnje vrijeme Nijemci stali na stanovite, da u toku ovoga rata u podunavskoj Europi radi prehrane europskog puanstva treba obustaviti svako preseljevanje, to se Maari na taj argument vie ne mogu pozivati. Hrvatska vlada, nastavlja Lorkovi, ne eli nikakvih neprijateljstava s Maarima, ona je strpljiva i uviavna, ali pred svojom javnou ne moe provoditi politiku prijateljske suradnje, dok je Meimurje u maarskim rukama. Za rjeenje takvih pitanja treba odlunosti. Ako maarska vlada stoji na stanovitu da Meimurje ima konano pripasti Hrvatskoj, onda je bolje da to izvri dana nego sutra, jer ivot ide svojim tokom, a propuste je esto to tee ispraviti, to dalje se sa ispravkom odgaa. Hrvatsko-maarski spor nastao je samo i jedino radi Meimurja, pa samo rjeenjem toga pitanja moe biti izbrisan. Ministar upuuje poslanika, da prigodom sljedeeg razgovora s bugarskim ministrom vanjskih poslova Bugarske, Popovim, ukratko izloi navedene argumente, dodajui kako nema drugih zapreka hrvatsko-madarskoj suradnji, ali Hrvatska eli jasan poloaj, te se ne moe zadovoljiti madarskim obeanjima. Za idovevu informaciju Lorkovi dodaje: na temelju njegovih obavijesti, Hrvatska e uspostaviti nekakav dodir s Madarima, ali za puka obeanja ne e rtvovati prijateljstvo s Rumunjskom (ist. u izv.), koja danomice postaje sve vanijim imbenikom: Uope maarska sadanja unutranja i vanjska politika u okviru nove Europe veoma je problematina. Jedno skoro rjeenje meimurskog pitanja bilo bi sada na veliki trijumf, ali prije ili kasnije mi emo to podruje dobiti tako, da se ni za cijenu Meimurja ne moemo upustiti u stvaranje nekog bloka s Maarima, jer bi Nijemci na to veoma krivo gledali.283 Madari nisu htjeli popustiti, a da zauzvrat neto ne dobiju. Niz lijepih lanaka o Hrvatskoj i Ustakom pokretu, koje ministar Lorkovi u svojim zapisima registrira u izvjeu Ministarstva vanjskih poslova od 19. studenoga 1941.,284 stvorili su klimu bar ogranienog povjerenja. Tako je u Budimpeti 29. studenoga potpisan bilateralni sporazum o plaevnim odnosima (obraunski sporazum),285 a 3. prosinca i jo nekoliko sporazuma, kojima se ureivalo pitanje pograninog prometa. Rije je o sporazumima "u predmetu ureenja pograninog prometa", "u pogledu ureenja prometa na izvjestnim odsjecima rieka Dunava i Drave", "o prielaznom putu preko madarskoga carinskog podruja od Zrinyifalve do varadinskog dravskog mosta za stanovnike hrvatskih mjesta andorovec i Novo Selo", te "u pogledu uporabe vlakova za stanovnike mjesta Gola, dala, Repa i Gotalovo".286 U hrvatskoj zbirci meunarodnih ugovora, uz prvi od etiri sporazuma podpisana u Budimpeti 3. prosinca, stoji opaska, koja je preuzeta "iz sjednikog zapisnika od 27. studenoga 1941. podpisanog po obim punomonicima", a koja u cijelosti glasi: "Prije pregovora o stvari, na prvom skupnom sastanku u Budimpeti dne 12. studenoga 1941., dao je hrvatski
N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 122-124., 38. Iz ovoga se pisma ini, da je idovec javljao o madarskim kombinacijama za stvaranje bloka protiv Rumunjske, u sklopu kojega bi Budimpeta bila spremna popustiti u pitanju Meimurja. Te su kombinacije na neki nain doticale i Bugarsku, jer je s njima, kako se vidi, bio upoznat i ministar Popov. Talijanski je, pak, poslanik Casertano 9. prosinca 1941. preporuio Lorkoviu, da se Hrvatska ne uputa s Rumunjima, dodajui da je Meimurje zamjena za Banat. (Isto, 130.) Lorkovi je rumunjskom poslaniku Buzduganu 20. travnja 1942. pripomenuo kako Talijani nerado gledaju na hrvatskorumunjsku suradnju. (Isto, 144.) 284 Isto, 128. 285 NDH, MVP, Meunarodni ugovori 1941, 419-427. 286 Isto, 429-497., 499-508., 509-516., 517-521.
283

61

opunomoenik (dr. Milorad Stranicky, op. T. J.) izjavu o pridraju glede Medjumurja i ujedno uruio madarskom opunomoeniku pismeni sadraj te izjave". Slijedi njemaki tekst izjave, a potom: "Kako ovo hrvatsko izaslanstvo ima da uredi samo pitanje pograninog prometa izmeu Nezavisne Drave Hrvatske i Kraljevine Madarske, ne moe nijedan in ovoga hrvatskog izaslanstva biti na utrb stanovitu, na kojem stoji hrvatska vlada glede Medjumurja, a koje je u noti hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova Pov. Br. 61-41 od 10. srpnja 1941. preko Kr. madarskog poslanstva u Zagrebu dano na znanje Kraljevskoj madarskoj vladi u Budimpeti". Ovim je pridrajem hrvatska vlada na nain uobiajen u meunarodnom pravu izrijekom iskljuila mogunost da se potpisani sporazumi na bilo koji nain protumae kao odricanje od hrvatskog prava na Meimurje, budui da je Hrvatska priznavala postojeu hrvatsko-madarsku granicu samo od Brcsa nizvodno.287 Budimpeta se na to nije obazirala, napose nakon to je krajem studenoga i poetkom prosinca 1941. bilo jasno, da se NDH ne e uputati u stvaranje proturumunjskoga bloka. Sukladno zakljucima sastanka Ribbentrop-Ciano u Beu, 21. i 22. travnja, madarska je vlada parlamentu dostavila zakonski nacrt o pripojenju "junih krajeva". Parlament je 16. prosinca 1941. donio odluku, koja je proglaena zakonom br. XX. od 27. prosinca (Zakon o pripajanju junih krajeva), a time je Madarska i formalno pripojila dotad okupirana podruja Meimurja, Bake, Baranje i Prekomurja, ne spominjui, dodue, poimence ni jedno od tih podruja. Meutim, premijer Brdossy je tom prigodom izrijekom spomenuo "vjerni narod Meimurja" odnosno "vjeran meimurski narod Zrinjskih", koji se vratio u krilo Madarske.288 Bilo je jasno, kako su time Madari i formalno anektirali Meimurje, pa je - osim navjetaja rata, to je u postojeim prilikama bilo posve nerazumno, a jedva i mogue hrvatskoj vladi preostalo jedino to, da poetkom sijenja 1942. otro prosvjeduje Budimpeti. Situacija je bila krajnje napeta. U izvjeu zapovjednika akovekoga garnizona od 7. sijenja 1942. govori se kako je hrvatsko raspoloenje prema madarskim vlastima u Meimurju negativno. Stalno se ponavljaju vijesti koje govore da se moe oekivati upad ustaa, a posljednji takav datum bilo je Silvestrovo 1941.289 Lorkovieva osobna nota od 5. sijenja 1942. konstatira kako je madarski parlament 16. prosinca izglasovao zakon o pripajanju "junih krajeva". Tim su povodom premijer i ministar vanjskih poslova pozdravili "vjerni narod Meimurja", koji se ponovno vraa u okrilje Madarske. Iz toga se moe zakljuiti kako se taj zakon protee i na podruje Meimurja, a poduzete su i pripreme za provedbu spomenutog zakona na tom podruju. Hrvatska je vlada ve 10. srpnja 1941. najotrije prosvjedovala protiv proglasa okupacijskih vlasti u akovcu o pripajanju Meimurja Madarskoj. Madarski je zastupniki dom, na
Gai je 4. prosinca 1941. iz Geneve javljao kako madarski i talijanski tisak vode stalnu kampanju protiv Hrvatske i ustaa, koji su po njima nesposobna teroristika manjina. Madari zapravo ele prigrabiti Hrvatsku do Save, a junije od Save pripalo bi Italiji, pa sada trae nekoga meu Hrvatima tko bi to prihvatio. Paveli je proigrao talijansko, a nije stekao njemako povjerenje, dok sm nije u stanju upravljati dravom. (HAIV, 39-42.) Slino je izvjee Gai poslao i 31. oujka 1942. (Isto, 45-48.) 288 B. Krizman, I., 483b. Isti, II., 92. Zaboravljajui da Madarska nije aspirirala samo na Meimurje, N. KisiKolanovi povrno pie da je 16. prosinca maarski parlament izglasao zakon o pripajanju junih krajeva tj. Meimurja. (N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 37.) Ovdje podsjetimo da je 27. odnosno 28. oujka 1941. Hitler Madarima velikoduno ponudio proirenje na dijelove Hrvatske. U Privremenim smjernicama od 12. travnja Fhrer je Madarskoj dodijelio Meimurje, Baranju i Baku, dok bi Banat s borskim podrujem ostao pod njemakom vojnom upravom. 289 SZH, II., dok. 4, s. 15-17.
287

62

alost, sada izglasovao zakon, kojim se hrvatsko-madarska granica hoe utvrditi jednostrano i bez obzira na hrvatski prosvjed odnosno nastojanja da se granica uredi sporazumno. Vlada NDH dri kako se tim jednostranim inom nikako ne moe stvoriti pravno stanje. On ne moe posluiti dobrosusjedskim odnosima, niti odgovara duhu nove Europe, tim prije to su i Hrvatska i Madarska lanice Trojnog pakta i povezane paktom protiv Kominterne. Stoga hrvatska vlada odluno prosvjeduje protiv takvoga tumaenja zakona od 16. prosinca 1941., kojim bi izraz "juni krajevi" pripojeni Madarskoj obuhvaao i Meimurje.290 U razgovoru s Kascheom, Lorkovi je 10. sijenja 1942. raspravljao i o Meimurju, pa je njemaki poslanik, po svemu sudei, obeao u Berlinu provjeriti postoji li kakva pogodba, prema kojoj bi Meimurje bilo ulog u borbi za Banat.291 I novi se hrvatski poslanik u Berlinu, dr. Mile Budak, 13. sijenja opetovano potuio njemakomu dravnom tajniku von Weizsckeru kako su hrvatsko-madarski odnosi slabi. S obzirom na Ribbentropov posjet Budimpeti izrazio je uvjerenje kako time ne e biti ni dodirnuti, a kamoli okrnjeni hrvatski interesi. Istoga dana predao je dravnom tajniku prijepis note, koju je hrvatsko poslanstvo u Budimpeti predalo tamonjem ministarstvu vanjskih poslova. U toj se noti odluno prosvjeduje protiv madarske aneksije podruja koja su predmet spora. Primajui prijepis note, von Weizscker je oprezno naglasio kako je prima samo kao obavijest, budui da Njemaka ostaje pri svome poznatom stanovitu da je rije iskljuivo o hrvatskomadarskom pitanju. Budak je prihvatio takvu ogradu i potvrdio da Hrvatska ne e ii dalje od uloenoga prosvjeda, drei da e se pitanje rijeiti, kad se rijee krupniji problemi.292 Nakon razgovora s madarskim poslanikom Marossyjem, Lorkovi 15. sijenja biljei kako su u madarskim kinima zabranjene slike Velike Madarske, i to jedino zbog hrvatskog prosvjeda, dok su svi ostali protesti bez uinka. Poslanik je izjavio kako je madarskom premijeru Brdossyju napomenuo da je besmisleno negirati hrvatski znaaj Meimurja, to je ovaj doekao s razumijevanjem. Ipak, Marossy se dri ukoeno zbog hrvatske prosvjedne note koja se, iako joj on ne zna tekst, smatra vrlo otrom. Vlada e poduprijeti privatnu kompenzaciju (?). Na Lorkovievu napomenu, da neki u Hrvatskoj iz madarskoga dranja u pitanju Meimurja i trgovakih pregovora, te u pogledu promibe i pisanja o Maeku, zakljuuju kako je Madarska protivna opstanku NDH, poslanik se ogradio, dometnuvi kako negativna izvjea o Hrvatskoj u Budimpeti ire tamonji Talijani.293 Hrvatsko poslanstvo u Budimpeti javljalo je 14. veljae 1942. o grevitim pokuajima madarizacije hrvatskog puanstva u Meimurju. Budimpeta ulae znatan novac u propagandu, kolstvo i kulturu. Organiziraju se ak predavanja na meimurskom jeziku.294 Neto kasnije, hrvatska Kotarska oblast za kotare akovec i Prelog, smjetena u Varadinu, izvjeivala je o uznemirenosti puanstva u Meimurju. Pripovijeda se kako e tamonji seljaci biti raseljeni po Madarskoj, a Meimurje kolonizirano madarskim seljacima. Vlasti oduzimaju zemljite Hrvatima i dijele ga svojim pristaama. Madarski kotarski podpredsjednik akovca ima psa, kojemu je nadjenuo ime ustaa.295 U dnevnom izvjeu Ministarstva vanjskih poslova od 29. travnja 1942., Lorkovi biljei: Meimurje: povodom izgona hrvatskih inovnika i odluke da se slubenici, koji imaju obitelji u Meimurju, moraju vratiti do 31. svibnja, inae e obitelji biti izgnane, a imetak zaplijenjen,
B. Krizman, II., 212-213. Usp. F. Jeli-Buti, n. dj., 94. Usp. N. Kisi- Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 135. 292 B. Krizman, II., 212. 293 N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 136. 294 SZH, II., dok. 33, s. 72-73. 295 SZH, II., dok. 247, s. 489-491.
291 290

63

izdan je nalog poslanstvu u Budimpeti da posreduje da se Hrvati u Meimurju, koje smatramo hrvatskim podrujem, ne diraju.296 Madarsko pripajanje Meimurja Hrvatska nikad nije priznala. Na slubenim zemljovidima i u slubenim statistikama Meimurje je i dalje uvrtavano u teritorij NDH, i to kao sastavni dio velike upe Zagorje, sa sjeditem u Varadinu. Iako je drao kako je madarsko zaposjedanje samo ulog u kasnijoj velikoj igri oko Baranje, Bake i Banata, Paveli se, prema M. oviu, nije odricao ni Bake. Jo 1939. Budak je posjetio Suboticu, odrao predavanje i sokolio tamonje Hrvate, nagovjeujui im izvjesnost uspostave neovisne Hrvatske. Nakon madarske okupacije, Paveli se posebno zanimao za postupke madarskih vlasti, te je predstavnicima bakih Hrvata izjavio da e se hrvatske vlasti nastaviti boriti za povijesne i etnike granice. U tu je svrhu dao nalog, da se prikupljaju podatci i dokumenti za budue pregovore o podrujima pod madarskom okupacijom.297 I na zasjedanju Hrvatskoga dravnoga sabora, ministar vanjskih poslova dr. M. Lorkovi izjavio je kako se Meimurje "smatra sastavnim dielom" neovisne hrvatske drave.298 Isto je naglaavano i prigodom svih bilateralnih pregovora o razliitim pitanjima. Tako je na poetku (13. travnja 1942.), kao i na okonanju (4. listopada 1943.) pregovora, koji e rezultirati sklapanjem Ugovora o pravnoj zatiti i o pravnoj pomoi u stvarima graanskoga i trgovakog prava (Zagreb, 8. listopada 1943.) hrvatsko izaslanstvo ponovilo da se svi bilateralni pregovori s hrvatske strane vode uz pridraj glede Meimurja, izraen u verbalnoj noti ministarstva vanjskih poslova br. Pr. 461/41 od 4. studenoga 1941., odnosno naveden jo u noti br. Pov.61/41 od 10. srpnja 1941. Na to je madarska strana uzvratila, kako je za nju mjerodavan zakonski lanak XX. iz godine 1941. o ponovnom pripojenju osloboenih junomadarskih podruja.299 U razdoblju kad su na cijeni bila teritorijalna osvajanja, slubena je Budimpeta osjeala potrebu poluiti slian zgoditak i tako kompenzirati sputavanje madarskih tenji prema Banatu, bez obzira na to to je zaotravanje odnosa s Hrvatskom i Madarskoj dugorono ilo na tetu. U opirnom izvjeu od 14. prosinca 1941. general Glaise je izvjeivao i o tome da je prigodom boravka u Budimpeti krajem listopada od madarskoga ministra rata uo kako se on ne raduje posebno pripajanju hrvatskih podruja, a slino misle i mnogi drugi Madari. ef drave, meutim, u sadanjim prilikama hoe biti upamen kao onaj koji je uveao dravu.300 U dnevnom izvjeu Ministarstva vanjskih poslova od 27. travnja 1942. Lorkovi biljei kako su Madari predloili ureenje granice na Dravi od Brcsa i na Dunavu. Predkonferencija ministarstava u iji djelokrug ta pitanja spadaju, odreena je za 28. travanj.301 Na elu hrvatskog izaslanstva bit e poslanik Josip Milkovi, a hrvatska je strana
N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 147. Op. M. ovi, n. dj., 262-267. 298 Brzopisni zapisnici prvog zasjedanja Hrvatskog dravnog sabora u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj godine 1942, Zagreb, 1942., 22. Za razliku od desetak narodnih zastupnika izabranih 1938., koji nisu mogli ui u sastav Hrvatskoga dravnog sabora jer su u meuvremenu, Rimskim ugovorima, njihovi kotari pripali Italiji, zastupnik iz Meimurja sudjelovao je u radu Sabora, jer je hrvatska vlada dosljedno razlikovala aneksiju dijela Dalmacije od okupacije Meimurja. 299 NDH, MVP, Meunarodni ugovori 1943, 321-338., 339-340., 149-150. Usp. Meunarodni ugovori 1942, 253., 316. Jureti je 10. lipnja 1942. izvijestio Krnjevia kako su Madari u Meimurju uveli strahovit teror, ali nema ubijanja. Granicu su hermetiki zatvorili i nitko ne moe u Hrvatsku. U Dardi su postavili spomenik s madarskim grbom koji ukljuuje hrvatski, te natpisom: "Ovako je bilo, ovako e biti". (HAIV, 158-159.) 300 ZNOR, XII/1, dok. 279, s. 768. 301 N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 146.
297 296

64

predloila, da se granica pone odreivati od ua Mure nizvodno, a ne od Brcsa. Poslaniku u Bukuretu, biljei Lorkovi, javljeno je ifrom da ovi pregovori nita ne mijenjaju u odnosima s madarskom.302 Hrvatsko-madarski pregovori o razgranienju ponovno su zapoeli razgovorima u Zagrebu, 2. svibnja 1942.303 U izvjeu Poglavniku od 5. svibnja, ministar Lorkovi javlja da je po Pavelievu naputku otklonio formulaciju o hrvatskomadarskom razgranienju, koju je donio madarski poslanik iz Budimpete. Nakon dulje rasprave, na sastanku kojemu su uz Lorkovia i Milkovia bili nazoni poslanik Marossy i voa madarskoga pograninog povjerenstva Sebesteny, potonji je napisao jedan nov prijedlog, toboe iz vlastite pobude, ali je pri tome proitao jednu cedulju, koju mu je pruio Marossy. Taj prijedlog glasi: Die ungarisch-kroatische Grenze von Gyzspusta flussaufwrts wird unter grundstzlicher Zugrundenahme der ehemaligen ungarischjugoslawischen Grenze in einem zu vereinbarlichen Zeitpunkt durch die beiderseitgen Kommissionen vorgelegt.304 Prema toj formulaciji, nastavlja Lorkovi, Meimurje bi naelno imalo pripasti Hrvatskoj, na to je Marossyi izriito upozorio Sebestenya, ali ovaj je rekao da je Maarska to podruje ve anektirala, pa da njega ova formulacija njega pred njegovom vladom nee kompromitirati. Ostalo je kod toga da u ja ovu formulaciju predloiti Poglavniku, a on svojoj vladi.305 Tono etiri mjeseca nakon proglaenja pripajanja junih krajeva, Madari su u akovcu 16. travnja 1942. sveano obiljeili obljetnicu oruanog ulaska u Meimurje. Hrvatsko je puanstvo, dakako, ostalo krajnje rezervirano. Odnosi dviju drava i dalje su bili hladni. Lorkovi je u izvjeu Poglavniku od 12. svibnja zabiljeio kako je madarsko poslanstvo potujui naputak svoje vlade hrvatskomu Ministarstvu vanjskih poslova vratilo notu u kojoj se spominje da hrvatska vlada Meimurje dri dijelom Hrvatske. U Meimurju se, inae, dodaje Lorkovi, Madari groze Hrvatima protjerivanjem i zapljenom imetka, ako ne zatrae madarsko dravljanstvo i ako se glave obitelji, mahom dravni slubenici, u kratkom roku ne vrate u Meimurje. Ministarstvo je uputilo prosvjed zbog takvih postupaka.306 Na hrvatske pritube Budimpeta je odgovarala svojim pritubama. Madarsko se poslanstvo sredinom svibnja 1942. tuilo da su u Bedeniku zatvorene prostorije Madarske kulturne zajednice, da u Osijeku Strjelasti krievi ometaju madarske skaute, da je iz Srijemskih akovaca premjeten uitelj madarskoga, pa u Hrvatskoj sad postoje svega tri kole u kojima se poduava madarski jezik. Ove su pritube, biljei Lorkovi, dostavljene ministarstvima unutarnjih poslova i nastave.307

Isto, 147. NDH, MVP, Meunarodni ugovori 1943, 340. 304 N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 152. Prijevod njemakog teksta glasi: Madarsko-hrvatsku granicu uzvodno od Gyzspuste u roku koji se dogovori predloit e povjerenstva obiju strana, naelno se oslanjajui na bivu madarsko-jugoslavensku granicu. Neobino slabo prevodei ovaj tekst, N. KisiKolanovi izvre njegov smisao, tvrdei da se prijedlog odnosi na granicu nizvodno od Gyzspuste, iako u njemu jasno pie uzvodno (flussaufwrts). 305 Isto, 153. 306 Isto, 156., 162-163. 307 Isto, 164. Poslanik Marossy je 17. srpnja 1942. predao ministru Lorkoviu verbalnu notu, kojom se izvjeuje da je madarska vlada povodom hrvatskoih pritubi naloila istragu, te je ustanovljeno da su doista pojedini podreeni organi nastupili sa suvinom strogou, zbog ega su pozvani na odgovornost te ubudue do toga nee dolaziti. Tom je prigodom ministru neslubeno dometnuo kako ima obavijesti da Strjelasti krievi spremaju posebnu madarsku postrojbu u sklopu hrvatske vojske, pa da njihov voa Kova oslobaa pripadnike
303

302

65

U proljee 1942. ponovno se s madarske strane poteglo pitanje crkvene pripadnosti Meimurja. U izvjeu Paveliu od 19. svibnja, Lorkovi biljei kako je madarski predsjednik Kallay 7. travnja, povodom pregovora o razgranienju, primio poslanika Gaja. Tom mu je prigodom izjavio da Madarska ne kani pomadariti Meimurje, ali je potrebno da zagrebaki nadbiskup dopusti djelovanje madarskih franjevaca. U protivnom, Budimpeta e traiti od Svete Stolice da se Meimurje pripoji kojoj madarskoj biskupiji. (Stepinac je, dodaje Lorkovi, prigodom boravka u Rimu dobio obeanje da se u kanonsku pripadnost Meimurja ne e dirati.) Openito govorei o Meimurju, Kallay je Gaju rekao da Madarska to podruje dri iz naelnih razloga, te ga ne kani pustiti prije mirovne konferencije, na kojoj e se rjeavati teritorijalna pitanja. Kad bi ga sad prepustila Hrvatskoj, nainila bi precedens i za ostala podruja, ime bi propala cijela naelno postavljena madarska politika. Predloio je da Hrvatska ne forsira pitanje Meimurja, jer da e i Hrvati i Madari nakon rjeavanja velikih europskih pitanja nai nain za rjeavanje meusobnih problema.308 Lorkovi je ponovno, 28. svibnja, izvijestio Pavelia kako je postignut i parafiran sporazum o hrvatsko-madarskoj granici izuzev Meimurja. Hrvatsko e izaslanstvo za utvrene granice otputovati u Budimpetu oko 20. lipnja, a sporazum ne e biti objavljen. Ministar Lorkovi i savjetnik madarskog poslanstva potpisali su 28. svibnja utanaenje dviju vlada o naelima na kojima e se voditi pregovori.309 Dan kasnije, Casertano je po Cianovu nalogu pitao Pavelia, bi li hrvatska vlada dala olakice za tranzit madarskih roba prema Rijeci. Italija bi eljela da se u pogledu prometa prema Rijeci postigne trojni, hrvatsko-madarsko-talijanski sporazum. Paveli je izrazio spremnost za uspostavljanje dobre suradnje s Budimpetom, napominjui da odnose kvari stajalite prema Meimurju. Unato tomu, Hrvatska bi i sada pokazala popustljivost u pogledu tranzita prema Rijeci, ako bi Madarska uzvratila gospodarskim kompenzacijama, npr. isporukom nekoliko tisua vagona penice godinje do kraja rata.310 Poslanik Marossy je 3. lipnja posjetio ministra Lorkovia. Tom ga je prigodom uvjeravao, da predsjednik Kallay gaji izvanredno prijateljske odnose prema Hrvatima. U bitnome je, izvjeuje Lorkovi Pavelia, ponovio ono to je Kallay poetkom travnja izjavio poslaniku Gaju. Novo je to, da je Kallay pozvao lokalne madarske vlasti, te im dao najstroi naputak da se u Meimurju ne smije provoditi nikakva protuhrvatska politika. Lorkovi i Marossy istom su se prigodom dogovorili, da e mjerenja na madarskom teritoriju i do sredine Drave odnosno Dunava zapoeti u najskorije vrijeme.311 Mjeovita komisija za utvrivanje granica izmeu NDH i Madarske zasjedala je u Budimpeti od 25. lipnja do 11. srpnja 1942. ef hrvatskog izaslanstva, poslanik Milkovi, javio je 2. srpnja, kako Madari na pregovorima inzistiraju da se granica na Dravi i Dunavu povue sredinom rijenog toka, a hrvatsko dravno ili privatno vlasnitvo, koje bi ostalo sjevernije od te crte, zatitilo bi se meunarodnim servitutima. Stoga poslanik trai urne

te organizacije od obveze sluenja u hrvatskoj vojsci. Lorkovi je odvratio da se ako takvi sluajevi postoje moe raditi samo o zlouporabi koje mjesne vlasti. (Isto, 211.) 308 Isto, 168. 309 Isto, 179. Kallay je 29. svibnja primio Gaja, te mu priopi da e se Madari povui s dunavskog otoka Tanja, ako Hrvatska obea da ga tijekom trajanja pregovora ne e zaposjesti taj otok. Nakon konzultacija s vojskovoom Kvaternikom, ministar Lorkovi je dao takvo obeanje. (Isto, 181.) 310 Isto, 183. 311 Isto, 185.

66

upute.312 Pozvan na konzultacije, Milkovi je doputovao u Zagreb. Paveli ga je primio 6. srpnja u Lorkovievoj nazonosti. Nakon Milkovieva izvjea o pregovorima o razgranienju na Dravi i Dunavu, Poglavnik mu je dao upute da, ukoliko bi po nama u toku pregovora bilo prihvaeno naelo da granica ima tei srednjim tokom Drave i Dunava, mora izriito s maarske strane biti zajameno da to naelo nee dirati u hrvatski suverenitet na podruju Gole i dale. Hrvatski interesi na podruju sjeverno od srednjeg toka Drave i Dunava imadu se zajamiti posebnim meunarodnim servitutima.313 U izvjeu Poglavniku br. 41, Lorkovi 11. srpnja 1942. biljei kako se hrvatsko izaslanstvo vraa s pregovora odranih u Budimpeti. Pregovori su prekinuti do 20. kolovoza, kako bi se izaslanstvima dala prigoda da proue pitanje servituta: U teritorijalnom pogledu, Maari su pristali da Hrvatskoj pripadnu otoci arengradska ada, Hagel i Kradinska ada, koji lee sjeverno od srednjeg toka Dunava. Prijedlog za odgodu pregovora dala je maarska delegacija.314 Tim simbolinim ustupcima, Budimpeta je htjela amortizirati hrvatski pritisak za rjeavanje pitanja Meimurja. Iako su u povjerljivim razgovorima madarski diplomati i politiari priznavali hrvatsku narodnosnu pripadnost tog podruja, predlaui tek da se o njegovoj daljnjoj sudbini odlui na poratnim mirovnim pregovorima, u biti su se ponaali kao oni za koje je pitanje rijeeno okupacijom i aneksijom. Bez obzira na to to hrvatska vlada nikad nije priznala tu aneksiju, faktini gubitak Meimurja teko se odrazio na ugled reima i unutarnjopolitika kretanja uope. Pored toga je i u gospodarskom smislu imao teke posljedice. Izvan nadzora hrvatskih vlasti ostalo je bogato podruje, neobino vano za opskrbu zemlje, a zategnue madarsko-hrvatskih odnosa dovelo je do izostanka madarskih isporuka hrane, koje je hrvatska strana ve platila.315 Time je teki politiki gubitak i novi udarac prestiu hrvatske drave bio praen velikim tvarnim tetama. IV.4. Hrvatska na istonoj fronti: na tragu grofa Cavoura Budui da su se Rijeka i Zadar ve od ranije nalazili u sastavu Italije, pripajanjem dijela Dalmacije Kraljevini Italiji, NDH je izgubila najvanije luke i zadrala izlaz na more na onome dijelu obale, koji je bio nepristupaniji i prometno slabije povezan s ostatkom drave. To je imalo ne samo negativne politike, nego i teke gospodarske posljedice. Istodobno je Italija stekla podruja koja bez vrste i svakodnevne povezanosti s prirodnim zaleem nisu mogla samostalno egzistirati, a na tadanjem stupnju razvoja poljodjelstva, ribarstva i industrije ak ni prehranjivati puanstvo. Osim tih tekoa, Rimski su ugovori otvorenima ostavili i niz drugih pitanja: granica na terenu nije bila precizno utvrena, nije rijeen pravni poloaj Splita i otoka Korule, provedba odluke prema kojoj talijanske postrojbe izvan anektiranog podruja gube znaaj zaposjedajuih, te postaju posadnima, otvarala je niz dvojbi i mogunosti zloupotreba, a na razvojaenom podruju (koje se jo nazivalo i obalnim pojasom ili drugom zonom) tek je trebalo ustrojiti hrvatske vlasti.
312 313

Isto, 199. Isto, 203. 314 Isto, 210. 315 Usp. H. Sundhaussen, n. dj., 264. i dr.

67

Ve do kraja svibnja hrvatska je vlada na razvojaenom podruju uspjeno reorganizirala upravni aparat, a usporedno s tim teklo je imenovanje povjerenika Ustakog pokreta. U sklopu upravne diobe, 10. lipnja 1941. donesena je odluka o ustrojavanju 22 velike upe. S obzirom na pojaanu nazonost talijanske vojske, granicu s anektiranim podrujem i znatan broj pripadnika srpske narodne manjine, posebnu ulogu imat e velike upe Bribir i Sidraga sa sjeditem u Kninu, Cetina sa sjeditem u Omiu i Dubrava sa sjeditem u Dubrovniku. U vrijeme pregovora koji su doveli do sklapanja Rimskih ugovora, Hrvatska i Italija su tijekom svibnja postigle sporazum o opskrbi civilnog puanstva anektiranog dijela Dalmacije hranom, a mjeovito je hrvatsko-talijansko povjerenstvo 29. i 30. svibnja raspravljalo o potrebi prouavanja gospodarskog ivota Dalmacije, izgradnji cesta, istraivanju rudnih i vodenih bogatstava i sl.316 Ugovorom o dravama nasljednicama Kraljevine Jugoslavije u Dalmaciji od 30. svibnja 1941. ureeno je pitanje nasljeivanja koncesija rudnih leita i industrijskih ureaja u Dalmaciji te druga slina pitanja, pa je predvieno da besplatno koritenje tih prava u anektiranom dijelu Dalmacije pripada Italiji, a u razvojaenom pojasu Hrvatskoj.317 U lipnju i srpnju voeni su intenzivni pregovori o hrvatsko-talijanskoj gospodarskoj i kulturnoj suradnji. Na njima je posebno inzistirala Kraljevina Italija, koja je htjela iskoristiti svoj povoljan poloaj i slabosti tek nastale hrvatske drave za to povlateniji poloaj u Hrvatskoj. S druge je strane primarni hrvatski interes bio ureenje poloaja Splita i otoka Korule, te utvrenje granice na terenu. Istodobno, zbog nedostatka vlastitih oruanih snaga, Hrvatska nije inzistirala na urnom povlaenju talijanske vojske iz razvojaenog podruja. Pitanje ureenja poloaja Splita i otoka Korule Hrvatska je potegla odmah nakon sklapanja Rimskih ugovora. Pokuaji pregovora voeni su od svibnja do kolovoza odnosno rujna 1941. Unato obeanjima i obvezama preuzetim u Rimu 18. svibnja, Talijani su inili sve, da zadre vlast u Splitu i na Koruli, te su odbijali hrvatske zahtjeve.318 Odnosi izmeu Rima i Zagreba su se tijekom ljeta zaotravali, te je izbio niz graninih incidenata.319 Nakon to je krajem kolovoza uglavljeno uvoenje izvanrednih mjera i u razvojaenom pojasu, pregovori o poloaju Splita i Korule zamrli su, a odluujuu vlast u tim su opinama zadrali Talijani. U isto su se vrijeme kod istonoga susjeda Hrvatske, u Srbiji, zbivali krupne politiki dogaaji. S obzirom na injenicu da se Srbija nalazila pod okupacijom Njemake, koja je ujedno bila hrvatska saveznica i koja je u Hrvatskoj imala posadne postrojbe, te su se promjene morale odraziti i na politiki ivot u Hrvatskoj. To je pitanje napose aktualnim inilo postojanje znatne srpske manjine u Hrvatskoj. Od trenutka stvaranja, srpska je komesarska vlada nastojala ponovno prokriti put ideji Velike Srbije. Posao, koji je kasnije jo zdunije i u povoljnijim okolnostima nastavio Milan Nedi, zapoeo je jo Aimoviev kabinet. Njegovo je komesarsko vijee tijekom
Neva Scotti, Pokuaji primjene Rimskih ugovora od 18. svibnja 1941., Zadarska smotra, god. XLII/1993., br. 6, Matica hrvatska, Ogranak u Zadru, Zadar, 1993. 61. 317 Isto. 318 Op. isto, 64-82. 319 Najpoznatiji je sluaj Obrovca. Svaka je strana drala da Obrovac Rimskim ugovorima pripada njoj. Kad je velika upa Bribir i Sidraga 14. lipnja zatraila predaju Obrovca Hrvatima, Talijani su uzvratili obrazloenjem da je rijeka Zrmanja granica izmeu Italije i Hrvatske, pa Obrovac, kojega se vei dio nalazi na lijevoj obali rijeke i koji je upravljen na Zadar, ima pripadati Italiji. Na pokuaj hrvatskih vlasti da uspostave oruniku postaju u Obrovcu, Talijani su odgovorili razoruavanjem i protjerivanjem orunika.
316

68

lipnja predalo generalu Ludwigu von Schrderu promemoriju, kojom se trai da se srpskomu narodu priznaju njegove "stoljeima stare etnografske granice".320 Paveliev je posjet Hitleru poetkom lipnja 1941. bar na kratko presjekao ta nastojanja. Ojaan nakon posjeta Hitleru i Ribbentropu, koji se nisu usprotivili ranije spominjanom opisu istone hrvatske granice, nego su tu stvar prepustili Hrvatskoj,321 Poglavnik je, uz supotpis svih ministara, Zakonskom odredbom od 7. lipnja 1941. odredio hrvatsku granicu prema Srbiji. Prema toj Zakonskoj odredbi, na temelju hrvatskoga dravnog prava i na naelu neprekinutosti hrvatskoga narodnog podruja, istona granica Hrvatske tee od utoka Save u Dunav uzvodno Savinim tokom do ua Drine u Savu. Od ua Drine u Savu, granica tee Drinom uzvodno, i to njezinim "najiztonijim rukavima", tako da svi rijeni otoci pripadaju Hrvatskoj do utoka Brusnice u Drinu. Od utoka Brusnice u Drinu, granica tee kopnom i to tono istom crtom koja je postojala do 1908. izmeu Srbije i BiH.322 U odredbi je posebno naglaeno, da podruje Zemuna s okolicom, iako dio NDH, u sporazumu s Treim Reichom ostaje pod upravom njemakoga vojnog zapovjednika Srbije. Trei je Reich takvo odreenje istone hrvatske granice priznao notom od 5. srpnja 1941.323 Sredinom srpnja, poluen je i sporazum na terenu, pri emu je uglavljeno, da se uprava na podruju Zemuna i okolice vri po hrvatskim propisima, a poglavari su slubenici koji su poloili slubenu prisegu hrvatskoj dravi. Redarstvenu slubu u Zemunu privremeno e vriti dravno redarstvo, a na ostalome podruju hrvatsko orunitvo.324 Iako je takav sporazum izazvao nezadovoljstvo lokalnoga njemakog puanstva, pa i utjecajnih krugova njemakih posadnih postrojbi, on je otvorio vrata Hrvatskoj glede kasnijega efektivnog preuzimanja vlasti nad zemunskim trokutom. Dravni brojidbeni ured NDH objavio je u lipnju 1941. da dravno podruje NDH obuhvaa 100.265 km2, a na njemu prebiva 6,474.331 stanovnika. Od toga je Hrvata 4,868.831, Srba 1,250.00, Nijemaca 170.000, Madara 69.000 i Slovenaca 37.000. Izvan Hrvatske, u Srbiji i Crnoj Gori ivi 280.000 Hrvata, u Baranji, Bakoj i Banatu jo 118.725, u Kranjskoj i tajerskoj 18.823, dok diljem svijeta, mahom u prekomorskim zemljama, ima jo 1,950.000 Hrvata. Sveukupno izvan domovine ima 2,342.548 osoba hrvatskog podrijetla, a u podruju pod talijanskom vlau ostalo je oko 100.000 Hrvata. Nakon Pavelieva posjeta Hitleru, 21. lipnja objavljena je i Zakonska odredba o privremenom pravnom poloaju njemake narodne skupine, koja je dopunjena 30. listopada iste godine.325 Tim su propisima njemakoj narodnoj manjini zajamene posebne povlastice. Meutim, ureenjem hrvatsko-njemakih pitanja jo nije bilo ureeno pitanje granice prema Crnoj Gori, koja je spadala u talijansku interesnu sferu, i to junije od mjesta Rudo,
Ph. Cohen, n. dj., 76. Op. Milan Borkovi, Kontrarevolucija u Srbiji. Kvislinka uprava 1941-1944, I/II, Sloboda, Beograd, 1979., 48-49. 321 Kad je nakon susreta Paveli-Hitler hrvatskomu izaslanstvu priopeno kuda e tei istona hrvatska granica, "raspoloenje u restaurantu zbog golemog uspjeha je bilo toliko poraslo, da smo zajedno s Poglavnikom zapjevali nae nacionalne pjesme, prvi ali i posljednji put za vrijeme NDH." (D. Gudi, nav. l., 34. Usp. E. Bauer, n. dj., 9697.) Vrijedno je spomenuti, da su upravo 6. i 7. lipnja iz logora u Kerestincu, navodno nakon plaene otkupnine, puteni svi internirani idovski odvjetnici, osim dr. Ive Kuhna. Veina njih je, meutim, uskoro ponovno uhiena. Ne e biti tona tvrdnja da su uhieni ponovno 22. lipnja 1941. i otpravljeni u Jasenovac (Usp. Z. Komarica, Kerestineka kronika. Zapisi vojnika I, Globus, Zagreb, 1989., Prilozi 2. i 3., s. 254-259.), jer je ustrojavanje jasenovakog logora zapoelo tek krajem kolovoza. 322 Narodne novine, br. 47/CV., Zagreb, 8. lipnja 1941. NDH, MVP, Meunarodni ugovori 1941, 83-84. 323 NDH, MVP, Meunarodni ugovori 1941, 85-87. 324 A. Vojinovi, n. dj., 54-56. 325 Narodne novine, br. 56/CV., Zagreb, 21. lipnja, te dopuna 30. listopada 1941.
320

69

slijedom razgranine crte izmeu talijanske i njemake posade, utvrene u travnju 1941. Time je pitanje hrvatsko-crnogorske granice opet zapravo bilo pitanjem hrvatsko-talijanskih odnosa. Donekle isto vrijedilo je i za granicu prema Kranjskoj, koja je i formalno 3. svibnja 1941. pripojena Italiji, odlukom Vittorija Emmanuelea III., koja je donesena na Mussolinijev prijedlog i kojom je odreeno, da sva slovenska podruja ine sastavni dio Kraljevine Italije i predstavljaju Ljubljansku pokrajinu. Prije objavljivanja zakonske odredbe o hrvatskoj granici prema Srbiji, hrvatska je strana izvijestila Njemaku kako je zaposjela dio razgranine crte, koji je kroz Sandak dijelio talijansko i njemako posadno podruje. Time je htjela stei povoljniji poloaj u predstojeim pregovorima s Italijom o razgranienju u Sandaku.326 Odmah nakon uspostave NDH, hrvatske su vlasti razvijale promibu radi pripojenja Sandaka Hrvatskoj, ime bi ujedno bilo rijeeno pitanje hrvatsko-crnogorske granice. Hrvatski je tisak, istiui hrvatsko podrijetlo muslimana, u travnju i svibnju u vie navrata pisao o sandakim kotarima kao podruju naseljenom iskljuivo ili preteno muslimanima. Glavni organizator tih akcija bio je ustaki povjerenik za Bosnu, prof. Hakija Hadi. Ve 3. svibnja 1941. jedna je ustaka bojna krenula iz Sarajeva i za svega dva dana zaposjela Priboj, Pljevlja, Prijepolje i Novu Varo.327 Talijani su, dakako, odmah reagirali i uputili svoje snage u Pljevlja i Bijelo Polje. Raunajui na upravo postignuti dogovor o razgranienju u Dalmaciji, koji je za par dana imao biti parafiran u Triu, hrvatske su vlasti intenzivirale promibene akcije. Hrvatski narod je 4. svibnja 1941. objavio izjavu reis-ul-uleme Fehima ef. Spahe, kojom ovaj izvjeuje javnost o svom razgovoru s vojskovoom Kvaternikom, odranom 25. travnja. Tom mu je prigodom Kvaternik prenio Pavelievu elju, da muslimani u NDH budu slobodni, ravnopravni i zadovoljni. Ako se dogodi neto, to ne odgovara Poglavnikovoj elji, treba izvijestiti mjerodavne vlasti, kako bi se propusti ispravili.328 U tom je sklopu peterolani odbor, koji je predstavljao sandake muslimane, 5. svibnja uputio Paveliu i Osmanu Kulenoviu predstavku, kojom se trai prikljuenje devet sandakih kotara neovisnoj Hrvatskoj.329 Meutim, taj e se plan izjaloviti zbog protivljenja njemakoga vojnog zapovjednika Srbije odnosno zbog talijanskih prosvjeda, kako je Kasche javio ministarstvu vanjskih poslova brzojavom od 30. svibnja.330 Ipak, hrvatski je tisak poetkom lipnja javljao kako e preostali dio istone hrvatske granice u Novom Sandaku (!) i prema Crnoj Gori biti uskoro odreen u sporazumu sa mjerodavnim imbenicima.331 Pitanje hrvatsko-crnogorske granice Paveli je, prema svjedoenju generala Glaisea von Horstenaua, potegao ve 18. svibnja u Rimu, prigodom razgovora s Mussolinijem.332 Tadanji tajnik Ministarstva vanjskih poslova i osobni tajnik ministra Lorkovia, dr. Milan Blaekovi tvrdi kako je Lorkovi izjavio, da je na Paveliev upit Mussolini odmahnuo rukom, pokazujui nezainteresiranost u tom pitanju. Lorkovi je, tovie, tvrdio kako je
Usp. V. Vrani, II., 163-164. F. Jeli-Buti, n. dj., 92. 328 Vladimir Dedijer-Antun Mileti, Genocid nad Muslimanima 1941-1945, Zbornik dokumenata i svjedoenja (dalje: Genocid nad Muslimanima), Svjetlost, Sarajevo, 1990., 5. Ne treba nikakva komentara injenici da su prireivai ovu izjavu, kao i Zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti, kojom se muslimani u NDH svrstavaju u ravnopravne dravljane hrvatske drave, uvrstili u poglavlje pod naslovom: "Koreni genocida nad Muslimanima". 329 F. Jeli-Buti, n. dj., 92b. 330 Usp. H. Sundhaussen, n. dj., 83. 331 Ustaa, br. 2/XI., Zagreb, 13. lipnja 1941. 332 ZNOR, XII/1, dok. 73, s. 188-189. Odnosi li se na to ona Cianova biljeka, da Paveli nakon potpisa Rimskih ugovora moli za "stvari od sekundarne vanosti, na koje pristajemo kako bismo ojaali njegov poloaj"? (Usp. G. Ciano, Tagebcher, 18. V. 1941., 323-324.)
327 326

70

izmeu Mussolinija i Pavelia postignut tajni sporazum (zapisnik), prema kojemu e granica biti povuena istom crtom, kojom je tekla granica izmeu BiH i Crne Gore 1908. Nadalje je Paveli, prema Blaekoviu, 13. lipnja 1941. uputio Mussoliniju pismo, molei ga za odreenje modaliteta po kojima e biti povuena hrvatska jugoistona granica. Osim spomenute crte, Paveli je predloio da dio Sandaka nastanjen muslimanima, bude pripojen Hrvatskoj. Meutim, kako odgovora na to pismo nije dobio, Paveli je molbu ponovio krajem lipnja 1941.333 Prema Blaekovievim biljekama, u Pavelievu je pismu od 13. lipnja stajalo: "Kako u Crnoj Gori i u Sandaku Novopazarskom ne postoji organizirana dravna vlast, a kako Crna Gora te juni Sandak podpadaju pod vojnu okupaciju i u politiku interesnu sferu faistikog Imperia, to se obraam na Vas, Duce, s molbom, da odredite modalitete, pod kojima e jugoistona granica N. D. H. na spomenutom podruju biti povuena. U duhu razgovora, koji sam imao u Rimu s Vaom Ekscelencijom, slobodan sam predloiti za podruje Crne Gore povijesnu granicu te zemlje i Hercegovine, kakva je postojala do godine 1918. U Sandaku predlaem liniju, koja nadovezuje na crtu ve uglavljenu s njemakim vojnim zapovjednitvom u Beogradu u duhu odluke Fhrera, da granicu N. D. H. prema Srbiji ima odrediti Hrvatska Vlada. Razgranienje, koje predlaem u Novopazarskom Sandaku odgovara u glavnim linijama etnikim granicama te zemlje..."334 Iako je u tom pogledu uivala stanovitu potporu vanih njemakih imbenika,335 Hrvatska nije uspjela i formalno pripojiti Sandak. Naime, Nijemci su nastojali osigurati nadzor nad najkraim putem prema Grkoj, te istodobno crpljenje rudnih bogatstava. Pritom su se, dakako, eljeli to manje vojniki angairati. S obzirom na raspoloenje tamonjega puanstva, hrvatskim je vlastima brzo polo za rukom preuzeti upravljanje u itavu Sandaku, neovisno o demarkacijskoj crti. Glaise je 4. srpnja 1941. izvijestio kako je talijanski poslanik juer, prigodom predaje vjerodajnica, najavio talijanski zahtjev za teritorijalne ispravke na tetu Hrvatske u junom dijelu BiH. To je, ocjenjuje njemaki general, nastavak jedne bezumne politike koja Talijane tjera na istonu obala Jadrana i koja e, ne bude li izmijenjena, predstavljati stalnu opasnost za novi europski poredak. Talijane bi stoga trebalo bar opomenuti. Poglavnik je pogoen tim vie to je Mussolini u Rimu, 18. svibnja, pitanje hrvatske granice prema Crnoj Gori popratio gestom koja je odavala potpunu nezainteresiranost. Stoga su Hrvati raunali na staru austrougarsku granicu, a sada Talijani zahtijevaju pomicanje granine crte na sjever, traei za Crnu Goru itavo podruje juno od drinske pruge Viegrad Foa, te gataku, avtovaku i bileku kotlinu s proirenjem prema zapadu. Ovi bi zahtjevi mogli predstavljati odluujuu opasnost za Hercegovinu i posljednji komad hrvatsko-dalmatinske obale. Paveli se kani suprotstaviti i radije se izloiti talijanskom diktatu. S obzirom na to da je njemako
V. Vrani, I., 342. Rije je o biljekama dr. Milana Blaekovia koje su, na pievu molbu, trebale biti uobliene u poseban lanak za Politiki zatvorenik, mjesenik Hrvatskoga drutva politikih zatvorenika. Na alost, smrt je bila bra: dr. Blaekovi je 22. prosinca 1998. umro ne dovrivi dogovoreni lanak. Koristim prigodu zahvaliti se gi Blaeni Blaekovi to mi je omoguila koritenje tih biljeki. 335 Glaise se u brzojavu efu OKW-a 12. lipnja 1941. zaloio za pripojenje Sandaka Hrvatskoj, drei da bi zajednika granica Srbije i Crne Gore poticala stvaranje nove srpske drave izmeu Dunava i Jadrana, pa bi za konani politiki poredak na Balkanu bilo puno bolje kad bi Srbija i Crna Gora ostale odvojene. Pripojenje Hrvatskoj prieljkuje veina puanstva, a to su Muslimani. (ZNOR, XII/1, dok. 90, s. 233-235.) Zanimljivo je, da je Krizman izostavio reenicu, u kojoj se navodi kako bi sandaki muslimani eljeli biti pripojeni Hrvatskoj. (Usp. B. Krizman, II., 50.) Inae, ovdje je prigoda dometnuti da Glaise muslimane nije drao Hrvatima, niti je opravdanom smatrao injenicu da je BiH bila u sastavu hrvatske drave.
334 333

71

ministarstvo vanjskih poslova priopilo ovdanjemu njemakom poslaniku da se u bivemu Novopazarskom Sandaku demarkacijska crta ima pomaknuti znatno na sjever, ovo bi gledom na Muslimane koji su tijesno povezani s bosanskim Muslimanima bio jedan novi i teki udar na hrvatsku dravu koja se ionako nalazi u poroajnim mukama.336 Glaise je 7. srpnja opet javljao kako se Paveli prije desetak dana Mussoliniju obratio pismom, molei utvrenje hrvatsko-crnogorske granice na staroj, austrougarskoj crti. Mussolini je, meutim, ustrajao na korekcijama na tetu Hrvatske. Paveli je na to odgovorio da takav zahtjev nikad ne e potpisati. On bi s Talijanima htio postii sporazum o zamjeni puanstva, tako da sandaki muslimani budu zamijenjeni s bosanskim Srbima. Inae, dodaje Glaise, u najskorije vrijeme e u sklopu akcije iseljavanja puanstva, u Srbiju biti prebaena srpska inteligencija iz Zagreba, Banja Luke i Mostara. Paveli je pred njim zapovjedio naroito obazrivo postupanje s ovim osobama.337 Ni nakon pristupa NDH Trojnom paktu, talijanska se imperijalistika presizanja nisu zaustavila. Naprotiv, Italija je, gladna uspjeha, nastavila istom osvajakom politikom. Vodei se talijanski krugovi nisu zadovoljavali gospodarskim iscrpljivanjem Hrvatske. Dralo se da takvu nezasitnu politiku odluno zagovaraju krugovi, kojima je, kako se prema jednom Perievu izvjeu, izrazio jedan talijansku intelektualac, samo do toga "da se zadovolje nezasitni eludci Volpia i njegove kapitalistike druine".338 iri su krugovi, ponajprije u vojsci i u Faistikoj stranci, teili za politikim podvrgavanjem odnosno pripajanjem to veega teritorija Italiji. Rijetki su pojedinci na talijanskoj strani shvaali da je talijanska politika u Hrvatskoj dugorono pogubna i za samu Italiju, ne samo time to gura Hrvatsku u njemako naruje, nego i na nain da onemoguuje ozbiljnu i iskrenu suradnju dviju zemalja. Na talijanskoj se strani demarkacijska crta nije doivljavala kao mea talijanskih interesa, nego kao konvencionalni termin, koji su osovinske vojske primijenile u trenutku sloma Jugoslavije, dok se talijanski interes u stvari protee na itavu Hrvatsku.339 Takvo je stajalite poivalo na ranije uglavljenoj podjeli interesnih sfera, do koje je Rim ljubomorno drao. injenica da Mussolini nije odgovorio na Pavelievo pismo u svezi s hrvatskocrnogorskom granicom (unato tomu to je to pitanje u razgovoru dotaknuto i u Veneciji, 15. lipnja, prigodom pristupa NDH Trojnom paktu), zasigurno je morala uznemirivati Zagreb. Talijanska i crnogorska dinastija bile su tijesno povezane, a Vittorio Emmanuele, koji je 15. lipnja 1941. posjetio Cetinje i tom prigodom obeao uspostavu neovisne crnogorske drave, pokazivao je veliku sklonost prema Crnoj Gori, pa i prema proirenju njezinih granica.340 Moralo se postaviti pitanje, hoe li Italija pod krinkom uspostave neovisne Crne Gore pokuati zakomplicirati situaciju na istonoj obali Jadrana, te eventualno proiriti svoj posjed. U lipnju je, naime, konano osmiljen plan proirenja talijanskoga utjecajnog podruja zauzimanjem razvojaene i tzv. tree zone. Prema jednom kasnijem elaboratu, Talijani su
ZNOR, XII/1, dok. 73, s. 188-189. Isto, bilj. 6, s. 189. Usp. ZNOR, XII/1, dok. 132, bilj. 5, s. 348-349. 338 HDA, Fond Poslanstva NDH u Rimu. Izvjee ministru Lorkoviu od 20. svibnja 1942. Piui o talijanskoj "gramzljivosti za hrvatskim umama", Paveli u svojim uspomenama spominje kako mu je "u jednom razgovoru godine 1942. rekao predsjednik talijanskoga izaslanstva za trgovake pregovore izmedju Kraljevine Italije i Nezavisne Drave Hrvatske, najbogatiji Venecijanac, prisni prijatelj grofa Ciana i glavni predstavnik trgovake politike tadanje talijanske vlade, Conte Volpi di Misurata: - Cieli odnoaj izmedju Italije i Hrvatske poiva na pitanju drveta!" (A. Paveli, Doivljaji I, 2. izd., Naklada Starevi, Zagreb, 1996., 222.) 339 IDDI, 11, VIII, dok. 684. 340 Usp. G. Ciano, Tagebcher, 319., 10. V. 1941.
337 336

72

ocjenjivali: "Sigurnost Jadrana zajamena je uz dva uvjeta: posjedovanje otoka i osnove suprotne obale, te politika i ekonomska kontrola zalea. Nije dosta osigurati vrstu morsku granicu, potrebno je proiriti zonu utjecaja na itav prostor Balkana koji gravitira toj granici (...)."341 Visoki talijanski vojni asnici, poput generala Alessandra Lusane, u lipnju i srpnju 1941. ire glas kako e istonohercegovaki kotari biti pripojeni Crnoj Gori,342 a prigodom predaje vjerodajnica Casertano e 3. srpnja i postaviti takve zahtjeve. Talijani su, po obiaju, strahovali od Njemake, pa su s velikom ozbiljnou biljeene glasine o hrvatsko-njemakom zbliavanju, ak i o tobonjemu njemakom solidariziranju s hrvatskim tenjama da se Talijane izbaci iz Dalmacije.343 Kasnija izjava generala Robottija, da je za Italiju svejedno nalaze li se na istonoj jadranskoj obali Nijemci ili Rusi,344 dobro ilustrira talijansko protunjemako raspoloenje. Stoga je Rim s velikim nezadovoljstvom gledao i na uvrenje njemakog poloaja na istonom Sredozemlju. Naime, 20. svibnja 1941. zapoela je njemaka invazija Krete (Operacija Merkur), koja je zauzeta nakon dvanaestodnevnih tekih borbi.345 Nijemci su pomiljali i na nastavak ofenzive, te zauzimanje Cipra, s kojega bi se pripremila invazija na Egipat, Suez, Palestinu i Siriju, to bi - uz pretpostavku uspjenosti - trebalo pridonijeti izolaciji ili ak pridobivanju Turske, zauzimanju vanih bliskoistonih naftnih izvora i presijecanju opskrbnih putova za SSSR. Nu, sve je otpalo zbog izravnog napada na Sovjetski Savez, koji je zapoeo 22. lipnja. Meutim, Mussolinijeva tatina i talijanski presti znatno su trpjeli pod dojmom njemakih uspjeha. Njemako-turski ugovor o prijateljstvu i nenapadanju, potpisan na 10 godina u Ankari, 18. lipnja 1941. jo jednom je potvrdio snagu Treega Reicha i ujedno olakao njemaki napadaj na SSSR. Nije samo Berlin bio uvjeren u skori uspjeh tog pothvata. Jednako kao i Britanci, ameriko je ministarstvo obrane ocjenjivalo da e Njemaka svladati Sovjetski Savez za jedan, a najvie tri mjeseca. Bilo je strahovanja da bi sve moglo okonati za nekoliko tjedana.346 Napad na SSSR je predstavljao prigodu da NDH izrazi svoju solidarnost i ponudi pomo Treem Reichu. Ta je ponuda trebala konano zaustaviti talijanska presizanja i navesti Berlin da intervenira u Rimu, radi obdravanja Rimskih ugovora, koje se Talijani nastavili kriti. Istodobno je ona htjela stvoriti pretpostavke za stvaranje hrvatske vojske i posebno za njezino naoruavanje i opremanje, s obzirom na to da su Talijani, unato drugaijim obvezama preuzetima u Rimu, sputavali postrojavanje i naoruavanje hrvatskih oruanih snaga.347 Istini za volju, i Nijemci su u prvi mah mislili kako e Hrvatska ustrojiti tek manje snage, skoro iskljuivo redarstvenog tipa, pa se od toga odustalo tek kasnije, uslijed nepovoljnog razvoja prilika. Sm je Hitler 6. lipnja predloio Paveliu, da Hrvatska ne razvija vee oruane snage. U svakom sluaju, nema dvojbe oko toga, da je tek krajem lipnja
Usp. N. Kisi-Kolanovi, Vojskovoa i politika, 50-51. V. Vrani, II., 88. 343 Usp. NOBD, I., dok. 178, s. 458-460. 344 Usp. V. Kazimirovi, n. dj., 99. 345 Na Kretu su se, a dijelom i u Egipat, povukle britanske snage nakon to su Nijemci 24. travnja 1941. zauzeli termopilski prijevoj. Potom su njemaki tenkovi 27. travnja uli u Atenu, te zapoeli zauzimanje Peloponeza. Do 11. svibnja zauzeti su grki otoci i proglaena marionetska grka vlada pod generalom Tsolakogluom. 346 Usp. Robert E. Sherwood, Ratne tajne Bijele kue, I. svezak, Zora, Zagreb, 1952., 397-400. Usp. W. L. Shirer, n. dj., 3, 316. Irving navodi zanimljive pojedinosti o skoro nevjerojatno slaboj njemakoj obavijetenosti o sovjetskim vojnim potencijalima i pravome stanju u SSSR-u. (Usp. D. Irving, n. dj., I., 261.) 347 S. Kvaternik izrijekom tvrdi kako nije od Njemake traio oruje za borbu protiv partizana, koji tada nisu ni postojali, "nego da imamo u rukama snagu proti agresija Talijana koje su postale oigledne Rimskim paktom i dogaajima iza njega." (Usp. N. Kisi-Kolanovi, n. dj., 317.)
342 341

73

zapoelo postojavanje hrvatskih oruanih snaga. Prema generalu Dragojlovu, plan za izgradnju djelatne hrvatske vojske izraen je u ljeto 1941. u suradnji s njemakim generalom u Zagrebu, a u najveoj je mjeri ovisio o oruju i tvorivu koje se moglo dobiti samo iz Italije odnosno Njemake.348 Talijanska javnost nije bila zadovoljna onim to je polueno ugovorima od 18. svibnja. Uz to to su mnogi, kako biljei i sm Ciano, bili svjesni privremenosti takvoga rjeenja,349 jo vei je broj bio onih, koji su drali da je Italija trebala dobiti vie. Maral Enrico Caviglia je 19. svibnja u svoj dnevnik zabiljeio kako je utvrena vrlo zamrena granina crta, koja Hrvatskoj ostavlja podruje uslijed kojega e Hrvati dominirati prilazima Splitu i ibeniku. Hrvatskoj je ostavljeno podruje bogato boksitom, ribarskom industrijom i cementom. rtvovan je i Dubrovnik.350 Osim tradicionalnih imperijalistikih prohtjeva, vodee je talijanske krugove nezadovoljnima inila i spoznaja da teritorijalno osakaena, ali za ivot ipak sposobna hrvatska drava hrli u naruje Nijemcima. Ba u to je vrijeme, krajem svibnja i poetkom lipnja 1941., vrh talijanske politike opet zapljusnuo val protunijemstva. Bjesnilo se zbog spoznaje da Nijemci raspolau talijanskom ifrom (tj. itaju tajnu korespondenciju), upleu se u Sloveniji i u Hrvatskoj, ponaaju se naduto i svojeglavo, iako je Italija "zbog njih" rtvovala svoje carstvo.351 Posebno nezadovoljstvo na talijanskoj je strani poveavala injenica da se podruje otkinuto od Hrvatske pokazalo siromanim i bez naslona na teritorij NDH nesposobno za samostalan ivot. Guverner Bastianini, koji je po dolasku na guvernersku dunost dao iz zrakoplova bacati letke, kojima se slavi povratak Dalmacije "starodrevnoj majci", ve u ljeto 1941. donio je naloge o popisu i racionalizaciji ita, vune i sl. Mjera se pokazala slabo korisnom, to zbog slabog uroda, to zbog otpora hrvatskoga seljatva. Poetkom 1942. na sjednici SACA-e (Societ Anonima Commercio Adriatico), tj. Drutva za jadransku trgovinu, talijanske ustanove, koja je imala zadau promicati trgovinu na podruju pripojenome Italiji, te trgovaku razmjenu s NDH, Bastianini je morao priznati injenicu, da su zadarska, splitska i kotorska pokrajina u sadanjem stanju nesposobne osigurati gospodarsko preivljavanje, poglavito prehranu puanstva.352 To je, dakako, bio samo impuls za nova osvajanja. U govoru pred Faistikom komorom, odranom 10. lipnja 1941., povodom obljetnice talijanskoga ulaska u rat, Mussolini je nagovijestio preseljavanje puanstva u svrhu pojaanja talijanskog elementa. U tu su svrhu rijekim podrunim vlastima 11. lipnja izdani naputci da potaknu pripadnike talijanske manjine s dalmatinskoga podruja, da se vrate u anektiranu Dalmaciju, kako bi se u njoj poveao broj Talijana.353 Hrvatski je tisak 23. lipnja objavio kako je Paveli povodom njemakog napadaja na SSSR izrazio najbolje elje njemakom oruju i njemakom savezniku u borbi protiv zajednikog neprijatelja. Istodobno je nagovijeteno kako e NDH u duhu Trojnoga pakta, te
Op. F. Dragojlov, n. dj., 357-360. Ilustracije radi, vrijedno je napomenuti kako je Bukovac, kotarski predstojnik Ljubukoga, izvijestio 18. kolovoza 1941. da ustaki logor u Ljubukom ima svega pet puaka, dok je u borbe kod Glamoa otilo 350 ustaa s oko 250 puaka. (Usp. Mahmud Konjhodi, Kronika o ljubukom kraju, knj. 1., IRO Veselin Maslea, Sarajevo, 1981., 333.) Krajem kolovoza 1941. na popisu ustakog logora u Metkoviu bilo je 90 ustaa, koji su raspolagali s 50 vojnikih puaka i 10 revolvera. (Miroslav Ujdurovi, Biokovsko-neretvansko podruje u narodnooslobodilakoj borbi i socijalistikoj revoluciji, IHRPD, Split, 1983., 52.) 349 Paveli je, prema Mokovu, ve nakon ljubljanskih razgovora pozvao nekolicinu ustaa povratnika, te na njihovu uznemirenost odgovorio kako e se "to sve poslije rata urediti". (Usp. B. Krizman, II., 56.) 350 Enrico Caviglia, Diario, 1952. Prema: N. Scotti, Rimski ugovori, n. dj., 82. 351 Usp. G. Ciano, Tagebcher, 326-333., zapisi od 25., 26., 29., 30. i 31. svibnja, te 1., 2. i 8. lipnja 1941. 352 Spremnost, br. 88/II, Zagreb, 31. listopada 1943., s. 2., 8. 353 NOBD, I., dok. 181, s. 463.
348

74

odanosti Treemu Reichu i Osovini, "najspremnije udovoljiti svojim dunostima, koje proistiu iz ovog dogaaja".354 Kasche je ve 24. lipnja izvijestio Ribbentropa da mu je ministar Lorkovi predao Pavelievo pismo Hitleru, koje e biti otpravljeno iduih dana, te ga je zamolio da tekst pisma dostavi i telegrafski. U Pavelievu pismu, datiranom 23. lipnja, na poetku se spominje elja Slavka Kvaternika, kao zapovjednika hrvatske vojske, izraena prije nekoliko dana u Veneciji, da se hrvatske dragovoljake postrojbe koriste u iduim operacijama, kako bi oivjelo stoljetno njemako-hrvatsko bratstvo u oruju. Povodom izbijanja rata izmeu Treeg Reicha i SSSR-a, nastavlja Paveli, hrvatska se vojska obratila svomu vojskovoi i zamolila ga za sudjelovanje dragovoljakih postrojbi u tom ratu. U tome se posebno istie zrakoplovstvo, ali takoer i mornarica i kopnena vojska. Stoga Paveli u ime hrvatskog naroda i njegove vojske ponavlja tu molbu.355 Odluku o sudjelovanju u ratu protiv SSSR-a, koja je, uostalom, proizlazila iz obveza nastalih pristupom Trojnomu paktu, ali ju je hrvatska vlada donijela samostalno, ne navjeujui rat SSSR-u (za razliku od, recimo, Italije),356 hrvatsko je dravno vodstvo donijelo bez ikakva oklijevanja. Paveli, i inae sklon potezanju usporedbi s povijesnim primjerima, na jednoj je veeri podsjetio svoje suradnike na primjer koji je svijetu dao grof Camilo Cavour u Krimskome ratu, aljui 15.000 talijanskih vojnika u rat, koji se njegove domovine nije neposredno ticao, ali je sudjelovanje u tom ratu bilo ulogom u velikoj igri koja se zvala ujedinjenje Italije.357 U dravnome vodstvu zapravo nije bilo protivnika ogranienoga (dragovoljakog) sudjelovanja hrvatske vojske u pohodu na SSSR uz bok osovinskim snagama.358 Najjezgrovitije objanjenje hrvatskoga poloaja i uloge u tom ratu vjerojatno je dao Crljen, piui: "Nikada se o sudbini pojedinog naroda ili drave nije u tolikoj mjeri odluivalo na jednom stranom i dalekom bojitu, kao to se odluuje danas o sudbini svih europskih naroda i drava u tekim, sudbonosnim bitkama na iztonom bojitu. Tamo se odluuje i o sudbini hrvatskog naroda i Nezavisne Drave Hrvatske, a hrvatska vojska predstavlja na uteg na vazi sudbine. O teini tog utega, o snazi i portvovnosti hrvatske vojske na iztonom bojitu, ovisi naa budunost."359 Crljenovo objanjenje u biti je razraivanje Pavelievih misli u svezi sa slanjem legionara, iz proglasa o borbi protiv

Hrvatski narod, br. 129/III., Zagreb, 23. lipnja 1941. B. Krizman, I., 491-492. Ne moe se ozbiljno braniti Hillgruberova tvrdnja, da je Hitler otezao s Kvaternikovim posjetom Njemakoj ne samo radi toga da ne bi uznemirio Mussolinija, nego i radi toga, da se Paveliu "ne da povod za nepovjerenje". (Usp. A. Hillgruber, n. dj., 303.) 356 Samostalnost u donoenju te odluke svojevrsna je pragmatika sankcija, koja ilustrira dravnopravnu neovisnost NDH u odnosu na Italiju. Inae, nije naodmet pripomenuti da je general Glaise u lipnju 1942. sugerirao hrvatskomu dravnom vrhu da bi bilo vrijedno razmisliti ne bi li poloaj hrvatskih eta na ruskom bojitu bio povoljniji ako bi Hrvatska navijestila rat Rusiji. (Lorkovievo izvjee Poglavniku br. 26 od 9. lipnja 1942. u: N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 188.) Hrvatska nije prihvatila taj prijedlog. 357 Grof C. Cavour je, temeljem sporazuma sklopljenog 26. sijenja 1855. izmeu Napoleona III i kralja Vittorija Emmanuela, odaslao 15.000 vojnika u Krimski rat. Neto kasnije Cavour se 20. srpnja 1858. tajnim sporazumom s Napoleonom III. dogovorio o oslobaanju Italije "od mora do Alpa" uz pomo francuskih postrojbi, zauzvrat se obvezujui odstupiti Francuskoj Nizzu i Savoju. 358 Usp. bilj. 345 u gl. II. General Glaise je, pak, u brzojavu od 25. lipnja izrazio uvjerenje kako Pavelieva ponuda hrvatskog sudjelovanja u ratu protiv SSSR-a podsjea na Masarykovu politiku iz doba I. svjetskog rata. (Usp. B. Krizman, II., 70.) 359 Usp. Danijel Crljen, Na Poglavnik, Nakladna knjiara "Velebit", Zagreb, 1943., 188-189.
355

354

75

boljevizma, od 2. srpnja, te iz govora odranoga 7. srpnja 1941., prigodom polaska prvih zrakoplovaca na istonu frontu.360 Osim stjecanja povoljnije pozicije u okapanjima s Rimom, na hrvatsko je sudjelovanje u ratu na Istoku - o emu se kasnijih desetljea poesto povrno sudilo iz kasnijih perspektiva - utjecalo i strjelovito napredovanje njemakih snaga. Povrh toga, treba imati na umu, da se s njemakim napadajem na SSSR Italija solidarizirala ve 22. lipnja, navijestivi rat Moskvi. Odmah su se ponudili Madari, Franco je telefonom najavio ustrojavanje dragovoljake legije za "kriarski rat", a rumunjske su snage odmah prele Pruth. Slovaka je Sovjetskom Savezu objavila rat 23. lipnja, a par dana kasnije to su formalno uinili Madari i Finci. Vichyjevska Francuska je prekinula diplomatske odnose sa SSSR-om, a tisue Francuza dragovoljno se prijavilo za sudjelovanje u ratu, meu njima i 150 najboljih pilota. Dragovoljake legije poele su se postrojavati i u Danskoj, Norvekoj, Belgiji... Samo je vicarskoj i vedskoj Hitler mogao prezrivo predbaciti da su "nacije na odmoru".361 Stoga ni u hrvatskoj javnosti nije bilo velika protivljenja sudjelovanju u tom ratu. Pritom su kljunu ulogu odigrala promibena objanjenja, snano izraeni protukomunistiki osjeaj, predodbe o tronosti SSSR-a, fascinacija njemakom snagom i uvjerenje da e rat biti kratkotrajan.362 Potrebu "izobrazbe hrvatskih oruanih snaga putem njemake vojne organizacije" Vrani istie kao jedan od motiva odailjanja hrvatskih snaga na Istono bojite.363 Da je dranje Italije predstavljalo jedan od kljunih razloga brze hrvatske odluke o pridruivanju njemakim snagama na Istonoj fronti, potvruje Kascheovo izvjee od 24. lipnja. U njemu poslanik izvjeuje ministarstvo da je razgovarao s ministrom Lorkoviem, nakon njegova susreta s poslanikom Casertanom. Casertano je prenio pritube vojvode od Spoleta, koji osjea da ga hrvatska vlada zapostavlja. Paveli je na to odvratio da ne moe pregovarati s designiranim kraljem preko talijanskoga poslanstva, pa predlae da vojvoda u Zagreb poalje jednog pobonika. Lorkovi je takoer priopio da Italija, unato Duceovim obeanjima kako e Split doi pod hrvatsku upravu i samo simboliki ostati pod talijanskim vrhovnitvom, sad odjednom zahtijeva puni suverenitet nad gradom i doputa Hrvatima tek raditi u upravi. Paveli je taj zahtjev otklonio. Istodobno Italija odgaa pregovore o hrvatsko-crnogorskoj granici, pa se Paveli u tu svrhu obratio Duceu pismom. I inae hrvatsko-talijanski pregovori zapinju. Hrvatska otklanja talijanske zahtjeve za veim isporukama mesa i kukuruza, jer su i domae potrebe velike. Hrvatska ne moe prihvatiti ni talijanski zahtjev da se uvede poseban gospodarski sustav i u hrvatskome i u talijanskom dijelu Dalmacije, ime bi se ukinula carinska granica izmeu njih. Casertano e sutra otputovati u Rim.364
360 361

Usp. Poglavnik govori, 51-52. i 53-54. Usp. Ustaa, br. 3/XI, Zagreb, 3. srpnja 1941. Ciano je, pak, u svome dnevniku 22. lipnja zabiljeio kako je Mussoliniju vrlo stalo do toga da i talijanske snage sudjeluju u pohodu protiv SSSR-a, ali iz Hitlerova pisma proizlazi da bi Nijemci na to nerado gledali. (Usp. G. Ciano, Tagebcher, 337.) 362 Novaenje dragovoljaca za Istonu frontu bilo je vie nego uspjeno. Tomu su, istie Rojnica, pridonijeli mnogi razlozi, meu kojima su najvaniji bili bijes zbog Rimskih ugovora, ope uvjerenje o skorom zavretku rata (moda ak i prije dolaska hrvatskih dragovoljaca), predodba o potrebi borbe protiv komunizma, kao i djelatnost katolikih protukomunistikih krugova. (I. Rojnica, n. dj., 103-104.) 363 V. Vrani, II., 354. Poslanik Benzon je ve 25. lipnja izvijestio kako mu je dan ranije priopena Hitlerova odluka o izobrazbi mladih Hrvata pri SS-slubi. Broj ne bi prelazio stotinu, a bilo bi dobro kad bi se takvih nalo 4050. Njemaka strana moli diskreciju, jer do sada u njihovu slubu nisu primani pripadnici stranih naroda. (Usp. B. Krizman, I., 493b.) 364 B. Krizman, I., 492. Te je zahtjeve hrvatskoj strani Casertano izloio jo prije predaje vjerodajnica.

76

Halder je ve 26. lipnja obavijeten o hrvatskoj ponudi. OKW je sa simpatijama gledao na nju, jer je jo ivjelo sjeanje na hrabrost i odvanost hrvatskih vojnika u prolome svjetskom ratu.365 Ribbentrop je 29. lipnja priopio Kascheu da je Hitler drage volje prihvatio Pavelievu ponudu, te e to ponoviti i u osobnome pismu. Inae, to se Kvaternikova posjeta tie, on se jo ne moe precizirati.366 Hitler je Paveliu odgovorio pismom od 1. srpnja 1941. U njemu se zahvalio na Pavelievoj ponudi i prihvatio je, te Poglavnika izvijestio kako je dao nalog da se hrvatski dragovoljci naoruaju, pripreme i potom uvrste u pojedine dijelove njemakih oruanih snaga.367 Iako je tenja za uvrenjem dravne neovisnosti i obrana od talijanskih imperijalistikih presizanja bila glavnim razlogom za slanje hrvatskih vojnika na Istonu frontu,368 to nije bio jedini razlog. Raunalo se i na vanjskopolitike reperkusije razbijanja SSSR-a. Lorkovi je 24. lipnja 1941. dostavio poslaniku Periu Pavelievo pismo Hitleru s popratnim napomenama: "Njemako-ruski rat smatramo za nas izvanredno povoljnim, jer e s jedne strane time pitanje prehrane Evrope biti potpuno osiguranom, dok s druge strane u susjedstvo Balkana umjesto srbofilske Rusije dolazi Ukrajina. Za sada i za budue time se na poloaj u svakom pogledu izvanredno pojaava. Od Hrvatske ne trai se nita u tome ratu. Za uvrenje poloaja Hrvatske drave potrebno je meutim da sa svoje strane dademo makar i najmanji prilog. Danas je Poglavnik u tom smislu uputio jedno pismo Fhreru, koje Ti prilaem u prepisu. S nae strane moglo bi doi u obzir samo sudjelovanje naeg nadobudnog i vrlo ratobornog zrakoplovstva. Dok bi se pjeadija pokrenula, rat e vjerojatno biti svren. Unutarnji poloaj povodom rata ostao je posve miran. Komunisti se nigdje ne miu."369 Ujedno se istim korakom, kao to je reeno, htjela zadobiti osovinska pomo za izgradnju i naoruavanje vojske. Donekle je taj cilj i postignut.370 S druge strane, hrvatski crnomorski pomorski sklop zapravo je znaio zaobilazno izbjegavanje zabrane dranja hrvatske ratne mornarice, makar u posve ogranienoj mjeri. Ali, tek je trebalo svladati talijanski oprez i uznemirenost zbog toga to je Hrvatska ponudu uputila u prvi mah samo Njemakoj. ef talijanske vojne misije, general Oxilia u prvoj polovici srpnja obratio se vojskovoi Kvaterniku prijedlogom talijanskoga vrhovnog zapovjednitva, da Hrvatska ustroji jo jednu malu legiju, koju bi Italija naoruala i uputila
Peter Gosztony, Hitlers fremde Heere. Das Schicksal der nichtdeutschen Armeen im Ostfeldzug, Econ Verlag, Dsseldorf-Wien, 1976, 132. 366 ADAP, D, XIII/1, dok. 46, s. 44. 367 Op. B. Krizman, I., 493. Isti, II., 70-71. Vojskovoa Kvaternik je tvrdio, da se radilo o njemakom zahtjevu (B. Krizman, II., 69b., 72b., 73-74.), dok veliku odgovornost, po njegovu sudu, snose i Bonjaci, koji su se dragovoljno javljali u njemaku vojsku. Hrvati iz BiH, prema Kvaterniku, predstavljali su 90% pripadnika legije. (Usp. S. Kvaternik, n. dj., 193., 319.) Kasche je, meutim, nakon rata izjavio da Njemaka nije traila hrvatsko sudjelovanje na velikim frontama. (Usp. B. Krizman, II., 69b.) Na istome mjestu Krizman opovrgava tvrdnje D. Kljakia i M. Colia, prema kojima je slanje legije na Istonu frontu predstavljalo "dug u krvi", odnosno udovoljenje Hitlerovu traenju. 368 Tako i P. Gosztony, n. dj., 131-132. Auktor, meutim, odluku o slanju hrvatskih vojnika krivo pripisuje "pronjemaki upravljenoj skupini oko marala Kvaternika". Naime, vojskovou Kvaternika, koji je, dodue, nakon posjeta Italiji sredinom veljae 1942. vjerojatno iz taktikih razloga dao niz prilino neukusno laskavih ocjena Italije, Mussolinija i talijanske politike odnosno vojske, obino se dralo "njemakim ovjekom". On, dakako, nije htio ni uti da bi bio ita drugo, nego "hrvatski ovjek." 369 Usp. B. Krizman, I., 492b., Isti, II., 69b. (Ist. T. J.) 370 Kasnije (1942.) Nijemci e isporuke oruja uvjetovati obukom vojnika u Njemakoj, istie S. Kvaternik. (Usp. N. Kisi-Kolanovi, n. dj., 319.)
365

77

na Istonu frontu u sastavu talijanskih snaga. Tu je elju Rima Oxilia prenio i Nijemcima.371 Nijemci su opet odluili ne paati se u to, preputajui Talijanima i Hrvatima da stvar urede meusobnim pregovorima. Ipak, zauzeli su stanovite da bi se Hrvatskoj, ako se to pokae potrebnim, moglo izii u susret tako da se hrvatska legija predviena za nastupanje u sastavu njemakih snaga, dijelom kombinira s talijanskim korpusom.372 Glaise je 19. srpnja javljao, da je Paveliu i Oxiliji natuknuo mogunost da hrvatske snage nastupe izmeu njemakih i talijanskih. Obojica su pokazali zadovoljstvo. U stvari, Poglavnik i vojskovoa kane to vie otezati glede talijanske elje da se u sklopu talijanskih snaga ustroji motorizirana hrvatska dragovoljaka bojna.373 Time se oito htio demonstrirati naslon na Reich i izbjei pokuaj talijanskog upletanja u ustrojavanje vojske. Postrojavanje Hrvatske legije slubeno je okonano 16. srpnja, te je ona nekoliko dana kasnije otpravljena na obuku u Njemaku. Prvi put je u borbama sudjelovala 13. listopada 1941. istono od Dnjepra.374 Ipak, tek nakon to je hrvatska vlada pristala uputiti legionare na Istonu frontu i u sastavu talijanskih snaga, Hrvatska je od Italije dobila 20.000 puaka i tridesetak kolskih zrakoplova. Slino su postupali i Nijemci, ustupivi u drugoj polovici 1941. Hrvatskoj vee koliine oruja, streljiva, opreme i stotinjak kamiona.375 U vrijeme dok se raspravljalo o mogunosti da Hrvati naelno prihvate talijansko inzistiranje da neke hrvatske postrojbe krenu na istonu frontu u sastavu talijanskih snaga, Casertano je predao vjerodajnice Poglavniku NDH. Istom je prigodom hrvatskomu ministru vanjskih poslova uruio tekst Kraljevske odredbe od 3. svibnja, kojom je Vittore Emmanuele III. odredio granice Ljubljanske pokrajine. U priloenoj popratnoj noti, talijanski je poslanik zamolio Lorkovia da u ime hrvatske vlade taj dekret primi na znanje i o tome ga povratno izvijesti, napominjui da na zemljovidu oznaena granina crta (koju je talijanska strana jednostrano odredila) ne moe trpjeti veih izmjena. Mogui su tek ispravci na mjestima gdje su postavljeni granini stupovi. Ministar Lorkovi je 15. srpnja otpravio notu talijanskom poslanstvu, u kojoj potvruje primitak talijanske note, ali u pogledu granine crte iznosi tri prigovora. Prvi se odnosi na kotu 865, zapadno od Samobora, drugi na opinu Radatovii, a trei na podruje Marindola. U sva tri je sluaju postupljeno na tetu Hrvatske. U prvom je sluaju, istie se u prvom prigovoru, nesumnjivo rije o nepreciznosti pri ucrtavanju granice, budui da je rije o koti, koja nesporno pripada Hrvatskoj. Drugi prigovor, glede opine Radatovii, zahtijeva potanju povijesnu, narodnosnu i gospodarsku ralambu, koja se u prilogu donosi. Takoer je nesumnjivo, da ta opina po svim relevantnim kriterijima, takoer pripada Hrvatskoj. U treem sluaju takoer su povrijeeni hrvatski interesi, jer nije oznaen prijelaz granine crte na lijevu obalu Kupe kod Ladeia, uslijed ega je podruje Marindola, povrine 963,5 hektara, s nekih 300 itelja, ostavljeno izvan Hrvatske.

ZNOR, XII/1, dok. 77, s. 196-199.. B. Krizman, II., 73. 373 Isti, II., 74-75. 374 Op. o postrojavanju, obuci, borbenim aktivnostima i sudbini hrvatskih vojnika na istonoj fronti, v. I. Kouti, Hrvatsko domobranstvo u drugom svjetskom ratu, Nakladni zavod Matice hrvatske-kolska knjiga-Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb, 1992., te Milan Poji, Lako prevozni zdrug Hrvatske legije (Legione Croata Autotransportabile) 1941.-1942., SP, god. XXXI, br. 1, Zagreb, 1999., 183-203. 375 Usp. Presuda protu S. Kvaterniku i dr. u: N. Kisi-Kolanovi, n. dj., 336. Usp. A. Vojinovi, Ante Paveli, 153. P. Gosztony, n. dj., 132.
372

371

78

Meutim, talijanska je strana odbila sve hrvatske prigovore.376 Paveli se poetkom srpnja 1941. tuio kako je kod talijanskog poslanika vidio zemljovid, iz kojega je vidljivo da bi Italija htjela dijelove istone Hercegovine (kotare Trebinje, Bilee, Gacko i Fou) pripojiti Crnoj Gori.377 Prigodom predaje vjerodajnica, Casertano je 3. srpnja 1941. uruio Paveliu Mussolinijev odgovor i na zahtjev glede hrvatsko-crnogorske granice, ponovljen krajem lipnja.378 Mussolinijevu je odgovoru, datiranom 30. lipnja, bio priloen zemljovid, prema kojemu Italija za Crnu Goru zadrava Novopazarski Sandak, te od Bosne otkida dio Podrinja, prema crti koja ide sjeverozapadno od ajnia i obale Drine, do Huma i odatle ravno na jug, prolazei istono od Gacka. Casertano je raspolagao ovlatenjem, da potpie ugovor o granicama u tom smislu.379 Drei da je sada ipak dovoljno jak, za razliku od travnja i poetka svibnja, Paveli je takav talijanski prijedlog odbio, brzojavivi 4. srpnja u tom smislu u Rim. Kasche je 6. srpnja izvijestio Berlin kako Paveli otklanja ugovorno priznanje takve crte. Radije e se suoiti s talijanskim diktatom. Njemaki poslanik u izvjeu domee kako krue glasovi, da Italija eli iskoristiti njemaku zabavljenost na Istoku, radi ostvarenja svojih dugoronih planova u Hrvatskoj.380 Ciano biljei u dnevnik kako je, upravo u trenutcima Mussolinijeva ogorenja zbog skoro potpunoga gubitka kolonijalnog carstva (to nikad ne e oprostiti Englezima, te e uiniti sve, bez obzira na rtve, da ponovno uspostavi carstvo), prispio Paveliev odgovor. On je, tvrdi Ciano, suglasan s granicom od 1914. S tim u svezi e se Ciano obratiti grofu Mazzoliniju, kako bi se po odreivanju granica mogla odrati konstituirajua skuptina novoga kraljevstva, kojim e kao regent upravljati sm Mazzolini.381 Kao to je spomenuto, Glaise je ve 4. srpnja javljao kako Hrvatska zapravo rauna na staru austrougarsko-crnogorsku granicu, ali se Talijani tome protive. Paveli je odluio pruiti otpor, kako bi naveo Talijane na diktat. Njemaki je otpravnik poslova Heribert von Troll-Obergfell 10. srpnja javljao Berlinu kako su Paveli i general Glaise dotakli u razgovoru i pitanje hrvatsko-crnogorske granice. Poglavnik je prije 12 dana ponovno zamolio Ducea, da granina crta bude povuena, i da se podudara s nekadanjom austrougarskom granicom. Mussolini je odbio molbu i zatraio dio gornjega Podrinja, ali je Paveli taj zahtjev otklonio. Sad se Duce zadovoljava starom graninom crtom, ali zauzvrat trai itav Sandak za Crnu Goru.382 Tijek pregovora nije sasvim mogue rekonstruirati, ali se ini da je na tom temelju postignut sporazum.

NDH, MVP, Meunarodni ugovori 1941, 115-122. Op. V. Vrani, I., 339-341. Talijani nisu uvaili ni prigovor glede opine Radatovii, te su u studenome 1941. zauzeli konano stanovite, da ta opina ima pripasti Ljubljanskoj pokrajini, odnosno Kraljevini Italiji. 377 ZNOR, XII/1, dok. 72, s. 185-187. 378 Glaiseovo izvjee od 4. srpnja 1941., ZNOR, XII/1, dok. 73, s. 188-189. 379 Mussolinijevo je pismo sastavio Ciano. U svome dnevniku on 29. lipnja biljei kako urno treba rijeiti pitanje albanske i crnogorske granice, jer e se u protivnom pojavljivati incidenti, "prije svega s Hrvatima, kod kojih, kao kod svih mladih drava, jaa imperijalizam. Paveli sad hoe Novopazarski Sandak. Apsurdan i nepravedan zahtjev. Pripravljam pismo s Duceovim potpisom, kako bismo odbili taj zahtjev. U Palai Venecija odran razgovor s Mazzolinijem i Pietromarchijem: odreene su najvanije stvari glede povlaenja granica, te je odlueno da granice treba uvrstiti jednostranom odlukom, ako se eli da nam Hrvati i Bugari padnu u naruje. Kod Mussolinija dugotrajan protunjemaki ispad..." (G. Ciano, Tagebcher, 339-340.) 380 B. Krizman, II., 149. V. Vrani, I., 342-343. 381 G. Ciano, Tagebcher, 5. VII. 1941., 341. 382 B. Krizman, II., 149.

376

79

U ve spomenutim nedatiranim biljekama dr. Milana Blaekovia nalazi se krai povijesno-zemljopisni prikaz, te podatci o narodnosnom sastavu Sandaka, koje je napisao dr. Nikola Peri, zemljivid podruja na koji je NDH reflektirala, a ija je istona granica ila istonom granicom bivega novopazarskog, titunskog i beranskoga kotara, te rukom pisana sljedea Lorkovieva pitanja i Blaekovievi odgovori, koji su predstavljali koncept za potanji elaborat, na temelju kojeg je hrvatska strana kanila braniti svoje zahtjeve glede Sandaka: "- Da li je naa granica prema Crnoj Gori ista kao i do 1918. godine? - Jest. - Sandak? - Tretirano u Rimu 18. V., postoje tajni akti o tome. - Znaaj Poglavnikovog pisma od 13. lipnja 1941. Duceu, u kojem spominje Fhrerovu odluku o istonoj granici (dio pisma prilei). - Odgovor na brzojav, kopije nemam jer je proitana. Prvi puta u Ljubljani (doli Talijani). U Veneciji se o tome govorilo, doao negativan odgovor." Uz to je, na istom listu, prepisan dopis br. 978 koji je iz Glavnog stoera Vojskovoe 19. lipnja 1941. upravljen Ministarstvu vanjskih poslova: "15. lipnja ove godine Vojskovoa primio je brzojav iz Sjenice od 14. ovog mjeseca sliedeeg sadraja: 'U varoi Sjenica u Sandaku kao i u cijelom kotaru sjenikom samo graani muslimani Hrvati kojih ima preko 80 posto uspostavili su hrvatsku vlast i izvjesili su svi hrvatske zastave i slike Poglavnika. Orunitvo je takoer u rukama graana. Molimo u ime cielog graanstva da se odmah poalje hrvatska vojska i jedan hrvatski oruniki oficir da preuzme simbolinu vlast. Za dom spremni!'" Uz potpise vie graana, dometnuto je kako je njemaki general u Zagrebu umoljen izvijestiti mjerodavne njemake vlasti, a uz predstavku i izaslanstvo Poglavniku, upuene su i predstavke Hitleru i Mussoliniju.383 Ipak, 15. srpnja 1941. hrvatske su orunike postaje dobile nalog da se povuku na staru bosansku granicu iz 1914.384 To znai, da su Talijani odustali od zahtjeva za pomicanjem granice na tetu NDH, ali su - koristei se graninim pitanjima kao sredstvom pritiska na Zagreb - uspjeli poluiti povoljan gospodarski sporazum u pogledu Dalmacije.385 Dakako, ni hrvatskoj strani nije polo za rukom pripojiti Sandak, iako Zagreb u tom pogledu jo nije definitivno odustao.386 Ribbentrop je tek 14. srpnja 1941. javio poslanstvu u Zagrebu da e Slavka Kvaternika 21. srpnja pozdraviti u Glavnome stanu. Idua tri dana predvien je obilazak fronte. Ministar moli Kvaternika da pratnju ogranii na jednoga ili dva gospodina. Ve sutradan je Ribbentrop obavijeten kako se Kvaternik raduje susretu. Sa sobom e povesti

Biljeke dr. Milana Blaekovia, usp. bilj. 334. Usp. F. Jeli-Buti, n. dj., 92. 385 Usp. H. Sundhaussen, n. dj., 83-84. 386 Meutim, Talijani su se svakome takvom nastojanju estoko oduprli, prisilivi sredinom oujka 1942. hrvatsku vladu, da tajnim naputkom naloi zabranu pisanja o Sandaku, pa ak i spominjanja muslimanskih izbjeglica iz tog podruja! (F. Jeli-Buti, n. dj., 92.)
384

383

80

dopukovnike Ivana Babia i Franju Filipeka, a u Berlinu bi im se pridruio hrvatski vojni izaslanik, admiral uro Jakin.387 Vojskovou Kvaternika je 21. srpnja, u nazonosti ministra Ribbentropa, naelnika Glavnoga stoera feldmarala Keitela i poslanika Hewela, primio A. Hitler. Sauvana je (i objavljena) Hewelova zabiljeka o tom razgovoru.388 Uz napomene o ustrojstvu Glavnoga stana, Hitler se, u svome uobiajenom monologu, posvetio izlaganju o ratu sa SSSR-om. U etiri tjedna njemake su snage zauzele 470.000 etvornih kilometara, pokazujui izvrsne vojnike kvalitete. Napoleonova sudbina eka Staljina, a ne njega. Sama je borba odvratna. Rusi su ivotinje, a ne vojnici (Die Russen seien keine Soldaten, sondern Bestien). Oni nemaju vojnikoga shvaanja asti. Njihove su armije unitene itd. Nakon duljeg monologa, Hitler se zaustavio i pitao Kvaternika o hrvatskim unutarnjim tekoama. Ovaj je potvrdio vijest o komunistikim nemirima i izrazio uvjerenje kako e hrvatska vlada tomu brzo stati na kraj. Beograd je u Zagreb doselio 110.000 ljudi: Srba, idova i drugih "nepouzdane rase", koji su notorni izazivai nemira. Hrvatska vlada, meutim, ima dovoljno tvrdu aku. Hitler je uzvratio kako se njemu predbacuju okrutnosti, to nije istina. Ima situacija u kojima se mora postupiti energino, kako bi se sprijeilo vee krvoprolie. Pritom je podsjetio na svoje odluke iz 1934.389 Poteui primjere u kojima je stara Njemaka, po njegovu sudu, poinila pogrjeke, Hitler je upozorio da "asocijalne elemente" nije mogue dovesti u red, nego ih treba unititi. U pogledu njih, drava ima pravo primijeniti otre mjere, te ih poslati u koncentracijske logore, iz kojih nikad ne smiju izii. Kvaternik je na to odvratio da se hrvatska vlada od prvoga trenutka ponaa na taj nain. Da to nije uinila, sada bi, prigodom nemira od 21. i 22. srpnja (!) imala teku situaciju. Veina je nepouzdanih elemenata ve iza brave. Ako eli biti predstraom Europe na Balkanu, Hrvatska mora biti tvrda. Popustljivost je, dometnuo je na to Hitler, najvea okrutnost. Potom je Hitler postavio pitanje o mladim hrvatskim oruanim snagama. Vojskovoa mu je odgovorio da se one dobro razvijaju, zahvaljujui njemakoj pomoi, pa ima razloga za zadovoljstvo. Nedavno je skupa s generalom Glaiseom u Varadinu gledao smotru dragovoljaca za Istonu frontu, pa mu je ve pri prvome pogledu palo u oi kako su ti mladii proeti novim duhom. U Hrvatskoj nema stalea, koji ne bi bio proet privrenou Hitleru. Trebalo je vidjeti 500 Bonjaka, koji su tamo bili u civilu, kako oduevljeno kliu na njegovo spominjanje Fhrerova imena. Bonjaci su, bez obzira na to jesu li muslimani ili katolici, sloni kao jedan. Oni sigurno nisu Slaveni. Hitler je odvratio kako te ljude dobre poznaje iz mladosti i iz povijesti. On dri kako su Hrvati pravi vojniki narod, te je uvjeren da e se oni u Njemakoj dobro osjeati. Postoji jedna tekoa, odmah je dometnuo vojskovoa, a ona se sastoji u tome to i Talijani zahtijevaju organizaciju jedne dragovoljake legije.390 Kvaternik je uvjeren kako takva legija uope ne bi dola tamo gdje treba doi, ve bi se jo prije razbjeala. Talijani su

B. Krizman, I., 493-494. ADAP, D, XIII/2, Anh. III, s. 835-838. Usp. Andreas Hillgruber, n. dj., 303-311. Hewelova biljeka, kojoj nedostaje 12. stranica, inae krivo datira razgovor, navodei 22. srpnja kao nadnevak njegova odravanja. Tu je biljeku u opirnim izvatcima i uglavnom korektno prenio i Krizman (B. Krizman, I., 494-498.) 389 Pritom je mislio na "no dugih noeva" i obraun s Rhmom i njegovim pristaama u noi od 30. lipnja na 1. srpanj 1934. 390 Ovdje, napominje Hillgruber, Kvaternik "oprezno pokuava navesti Hitlera protiv Talijana (Hitler gegen die Italiener auszuspielen)".
388

387

81

ga zamolili da poalje bar jednu bojnu, koju bi oni motorizirali, ali hrvatska vlada dri kako dragovoljci pripadaju Osovini, te da Njemaka vodi rat protiv boljevizma. I Hitler izraava miljenje da s obzirom na uvjete ratovanja i sloenost opskrbnih tekoa, samo jedan moe voditi tu borbu. Meutim, Hrvati moraju imati na umu da Njemaka nikad nije ljubomorna (na Italiju). Oni se mogu ponaati kako ele, jer Njemaka na tom podruju nema politikih interesa. Ima, dakako, gospodarskih interesa, pa je on uvjeren kako e dva naroda bre srastati, to manje politikih interesa budu imali. Jugoslaveni su bili poludjeli. Nisu imali boljega gospodarskog partnera od Njemake - to e i Hrvati uskoro spoznati - a ipak su ili u sukob s Njemakom. Kvaternik je takve korake objanjavao srpskim bizantinizmom i utjecajem britanskih obavjetajnih slubi. Nevolja je u tome to taj bizantinski blok see od Jadrana do Dunava, pa vojskovoa prieljkuje da Njemaka nikad ne povue svoje snage iz Srbije.391 Hitler je dometnuo kako je Njemaka zainteresirana za Dunav. Poznato je da su Englezi planirali opsene diverzije.392 On se raduje zbog raanja hrvatske drave, to nije bila laka zadaa, jer je Njemaka bila vezana na sve strane. Snano ju je mongolstvo pritiskalo. Danas je, naime, poznato da su Rusi rasno Mongoli u 70 do 80% sluajeva, to se prije nije znalo. Krivo je suditi Ruse po ruskom seljaku, jer je njih boljevizam istrijebio. To je zloinaki sustav. U njemu se idovi dobro snalaze, pa im se sada krvavo osveuju ne samo Litvanci, nego i Estonci i Letonci. Da je idovima doputena sloboda koju su uivali u sovjetskom raju, ostvarili bi svoje najlue planove. On nikad nije vjerovao u savez s Rusijom, iako je, slijedei zakon nude, pokuao s njima ivjeti, ali su oni dogovor prekrili. U nastavku razgovora Hitler je nastavljao svoje napadaje na idove, istiui kako ih treba iseliti iz Europe, bilo na Madagaskar, bilo u Sibir. Posljednja na red dolazi Madarska, koja e se na koncu morati pokoriti eljeznoj volji Europe. Uz jo par manje vanih napomena, Hitler je ovim okonao razgovor.393 Sutradan, 22. srpnja, Kvaternika je primio maral Gring, a zatim je obiao frontu kod Kijeva. U Zagreb se vratio 24. srpnja, dajui nekoliko pronjemakih i protuboljevikih izjava tisku. Malo potom, Hrvatska je popustila talijanskim zahtjevima i dopustila postrojavanje legije dragovoljaca pod talijanskim zapovjednitvom. Tek nakon toga se, kao to je spomenuto, mogla oekivati ozbiljnija njemaka, a donekle i talijanska vojna pomo i opskrba. IV.5. Hrvati u fronti protiv Nezavisne Drave Hrvatske Kad se govori o Hrvatima koji su se na razliite naine suprotstavili uspostavi NDH, onda se uglavnom ne misli na prilino malu skupinu jugoslavenskih unitarista i integralista, budui da ta skupina nije predstavljala nikoga, niti je u narodu uivala kakav spomena
Ovdje Hillgruber stavlja napomenu koja dobro ilustrira njegovu "upuenost". Kae, naime, kako je Hrvatska prisvojila podruja koja su daleko izvan njezine narodnosne granice, stvorivi tako "veliku Hrvatsku" s granicom na Drini, te obuhvativi ak (sic!) i Slavoniju (tj. do pred vrata Beograda), pa su ustae strepile pred trenutkom kad e Srbija stei makar ogranieni suverenitet. 392 Misli se vjerojatno na miniranje eljeznih vrata, otkriveno 5. travnja 1940. 393 U svome poratnom prikazu razgovora, Kvaternik ga je ocijenio konvencionalnim. Tvrdio je kako je on uglavnom utio, dok je Hitler bjesnio protiv idova, Crkve, kapitalizma i sl. (Usp. B. Krizman, I., 498b.)
391

82

vrijedan osobni, stranaki ili politiki ugled. Nasuprot njima, izuzetno snana skupina koja je dijelom aktivno, a jo vie pasivno pokazivala svoje nezadovoljstvo uspostavom NDH, politiki je, pa ak i organizacijski pripadala sredinjem dijelu i lijevom krilu Hrvatske seljake stranke. Ta je stranka u biti bila openarodni pokret, kojemu je ve zbog masovnosti nedostajala vrsta organizacijska povezanost. Pristae je u razdoblju uoi rata objedinjavao otpor prema Beogradu, dok su se pogledi na budunost znatno razlikovali. Stoga je diferencijacija unutar HSS poela jo sredinom tridesetih godina, a proglaenje hrvatske drave predstavljalo je odluujui trenutak, u kojem su razlike punom snagom izbile na vidjelo. Nakon dravnog udara u Beogradu, pred hrvatsko je politiko vodstvo objektivno bila postavljena sljedea alternativa: proglaenje neovisne Hrvatske naslonjene na sile Osovine, ili njemako-talijansko-madarska okupacija. Krivo procjenjujui da postoji i trea mogunost i da e ona, na neki (posve nejasan) nain, dovesti do izbjegavanja rata, legitimni predstavnik hrvatskog naroda, dr. Maek, odbio je proglasiti dravu, te se odluio za politiku ekanja. Nasuprot tomu, istie Ivievi, umjesto okupacije Hrvatske i njezine podjele izmeu Njemake i Italije (takva je sudbina bila zadesila susjednu Sloveniju) ustaka je politika opcija suradnje sa silama Osovine ponudila i proglasila hrvatsku dravu dravu okrnjena suvereniteta, no ipak dravu (pa i razmjerno veliku dravu, i to u granicama to su u taj mah bile i hrvatske etnike granice, uzme li se u obzir da su se bosansko-hercegovaki muslimani narodnosno tada bili priklonili Hrvatima.394 Odluan korak nacionalistikoga (ustakog) vodstva, koji je rebus sic stantibus doveo do ostvarenja cilja, za koji su se borili brojni hrvatski narataji, pa je njemu teila i veina lanova i pristaa HSS-a, doveo je u pitanje vjerodostojnost i prvenstvo vodstva HSS-a. I danas se moe prihvatiti nekadanja Jarebova ralamba raslojavanja HSS-a, koju vrijedi opirnije navesti: "HSS je ba radi svoje jednosmjerne politike, koja je ila u raskorak s iekivanjima hrvatskog naroda, u travnju 1941., prestala reagirati i djelovati kao jedinstvena stranka. Jedan dio HSS poeo je tada suradjivati s Ustakim pokretom na izgradnji NDH. Drugi dio HSS, koji je ostao u domovini, a nije suradjivao s ustaama, podijelio se je na dvoje. Jedni su prihvatili ideju samostalne hrvatske drave (Ljudevit Tomai, Ivanko Farolfi i njihovi suradnici) i nastojali sauvati NDH i prevesti je na stranu velikih zapadnih sila. Drugi su je htjeli pridruiti Titovom partizanskom pokretu i nastaviti s federalizmom u njegovu krilu (Kouti i njegovi suradnici). Emigrantska ekipa HSS takodjer nije bila jedinstvena, nego se je pocijepala na dvoje. Jedna skupina, zapravo samo dvojica (Krnjevi i Juki), odbila je suradnju s Titom, radi njegovog komunizma, i lomila se u alternativi federalna Jugoslavija - samostalna Hrvatska. Druga, u biti identina s Koutievom skupinom u domovini, odluila se je na suradnju s Titom (ubai, utej, Biani, Martinovi). Dakle, HSS se je tokom rata raspala u etiri frakcije: (1) frakcija, koja suradjuje s ustaama (Torti, Hefer, Kuvedi, Berkovi i ostali); (2) frakcija, koja suradjuje s Titom (Kouti, utej, ubai i ostali); (3) frakcija, koja se bori za ouvanje samostalne hrvatske drave na strani zapadnih demokratskih velevlasti (Tomai, Farolfi i ostali) i (4) frakcija, koja nastavlja s predratnom politikom Banovine Hrvatske u suradnji s kraljevskom vladom i poslije sloma te

Jozo Ivievi, Pu Lorkovi-Voki i politika ratne HSS. O pedesetoj obljetnici pogibije puista. Podlistak, (6), Vjesnik, Zagreb, 26. travnja 1995.

394

83

politike u kolovozu 1943., lomi se u alternativi federalne Jugoslavije ili samostalne Hrvatske (Krnjevi)."395 Ova podjela vrijedi za kasnije razdoblje, dok u samome poetku, pa ak i u prvoj polovici 1942. valja razlikovati tri struje. Prva, tzv. desno krilo HSS-a sa svojim brojnim pristaama, ali bez ijednoga iz prve stranake garniture, prua punu potporu uspostavi i uvrenju NDH, a dijelom i formalno pristupa Ustakom pokretu. Drugu skupinu ini domovinsko vodstvo, koje okuplja tzv. sredinji dio stranke. Ta struja otklanja ustatvo i ostaje na pozicijama jugoslavenskih federalista. Ona zapravo ne djeluje, nego se dri "politike ekanja", ali joj posebnu teinu daje injenica da joj pripadaju Maek i veina istaknutih stranakih prvaka iz predratnog razdoblja, ukljuujui Koutia, te ministre Andresa, Torbara i Smoljana. Od te struje postupno e se odvajati ljevica, koja e sve vie simpatizirati s Titovim partizanskim pokretom. Treu skupinu ine istaknuti maekovci u izbjeglikoj vladi i oko nje (Krnjevi, utej, ubai, Juki, Martinovi i Biani). O svakoj od ovih struja i skupina valja kazati koju rije. a) Desno krilo HSS-a. Nema sumnje da je veina pristaa HSS-a s radou doekala proglaenje hrvatske drave. Mnoge su mjesne organizacije, a posebno postrojbe Zatite, i djelatno sudjelovale u preuzimanju vlasti i ouvanju reda i mira u prvim danima.396 Stoga nije bilo nikakva razloga da zatitari ne postanu u biti prvom oruanom formacijom, a upravno-sudski aparat bive Banovine Hrvatske okosnicom upravnog aparata nove drave. Iako je ve nakon desetak dana, 22. travnja izdana zapovijed, kojom se svi slubenici stavljaju na raspolaganje nadlenomu ministru, to je bilo upravljeno protiv dijela nehrvatskog osoblja u upravi, NDH je, pripovijeda uljak, skoro u cijelosti preuzela upravni aparat Banovine Hrvatske. Slubenicima je ponueno pristupiti Ustakom pokretu, ali veina to ipak nije uinila, niti ih je tko na to silio.397 Poglavnikovom odredbom od 28. travnja odlueno je kako od trenutka kad je imenovana hrvatska vlada, ovlatena su definitivno imenovati, promicati, premjetati i otputati inovnike i druge slubenike jedino nadlena ministarstva. S obzirom na vijesti da se neki ustaki povjerenici i ustaki stanovi i dalje paaju u djelokrug vlade, Paveli odreuje da takvi obustave svaku daljnju djelatnost u tom pravcu, a moebitne odluke koje su donijeli ili donose, imaju strogo privremeni znaaj.398 Takvu odluku ponegdje nije bilo lako provesti, ali je postojala tenja i tendencija, da se lojalni i sposobni slubenici zadre bez obzira na pripadnost ustatvu. Nove su hrvatske vlasti

J. Jareb, Pola stoljea..., 80-81. Na istome mjestu, spominjui tvrdnju dr. Mladena Giunia-Zorkina o konspirativnoj obnovi rada HSS-a u rujnu 1941., Jareb upozorava na "zanimljivu injenicu" da su "Tomai i Farolfi, koji su besprekidno ispitivali raspoloenje hrvatskog naroda na terenu, prihvatili ideju samostalne hrvatske drave." Kasnije otkriveni dokumenti donekle modificiraju ovu ocjenu. 396 Usp. Fikreta Jeli-Buti, Hrvatska seljaka stranka, Globus, Zagreb, 1983., 44-50. 397 Dinko uljak, Traio sam Radievu Hrvatsku, Knjinica Hrvatske revije, knj. XXX., Barcelona-Mnchen, 1988., 37. Konstantin Selestrin, koji je tijekom rata bio na vie vanih upravnih funkcija, potvruje da ustae nisu vrile nikakav pritisak na mene, a niti na druge djelatnike, da se ulanim u ustaku organizaciju. (ime Batovi, Razgovor s gospodinom Konstantinom Selestrinom, Zadarska revija, br. 6/XLII., Zadar, 1993., 283.) Usp. Zakonsku odredbu o prisezi vjernosti Dravi Hrvatskoj, te s njom povezanu Provedbenu naredbu (Narodne novine, br. 1/CV., Zagreb, 11. travnja 1941.), kao i Zakonsku odredbu o stavljanju na raspoloenje sudaca itd. (Narodne novine, br. 7/CV., Zagreb, 19. travnja 1941), te Zakonsku odredbu o ispravljanju neispravnosti i nepravda poinjenih inovnicima i slubenicima kod postavljanja, promaknua i umirovljenja (Narodne novine, br. 9/CV., Zagreb, 23. travnja 1941.) itd. 398 Narodne novine, br. 13/CV., Zagreb, 28. travnja 1941.

395

84

takoer preuzele orunitvo Banovine Hrvatske, a preuzeto je i orunitvo (andarmerija) iz onih podruja, koja su pripala NDH, a nisu bila dijelovima Banovine.399 U prvim su mjesecima postojanja nove drave njezinu vodstvu, pa i izravno Ustakome pokretu (ako ve od ranije nisu bili njegovi ilegalni lanovi) pristupili brojni istaknuti dunosnici HSS-a: Janko Torti, Lovro Sui, Stjepan Hefer, Josip Berkovi, Dragutin Toth, Vladimir Koak, ivan Kuvedi, Ivica Frkovi, Zvonko Kovaevi, Vjekoslav Blakov, Ademaga Mei, Andrija Betlehem, Luka Lei i dr. Isto vrijedi i za brojne lokalne organizacije bivega HSS-a. Pripadnici HSS-a bili su imenovani na visoka mjesta u dravnom aparatu. esto se isticao seljaki znaaj drave, a uz Stareviev i Kvaternikov, njegovao se i kult Stjepana Radia. Tvrdilo se kako meu novoimenovanim logornicima i tabornicima ima 90% seljaka, a dva su seljaka (Betlehem i Lei) imenovana u Doglavniko vijee.400 Paveli je, meutim, prema nekim svjedoenjima, drao kako s obzirom na izvanredne prilike, ali i s obzirom na autoritarne reime saveznika, "ne moemo se i ne smijemo igrati demokracije, jer ne samo da bi mogli izgubiti svaki presti, nego staviti i opstanak drave u pitanje".401 Protivno travanjskim odlukama, kojima se htjelo ograniiti upletanje Ustakog pokreta u ustrojenje i djelovanje redovite dravne uprave, Poglavnik 12. lipnja donosi odredbu, prema kojoj se ministarstvima nalae dostaviti predsjednitvu vlade popis svih namjetenja u dravnu slubu nakon 10. travnja, te se odreuje da e se ubudue u dravnu slubu (ne i u vojsku) primati samo molitelji koji se prijave GUS-u, te od njega dobiju povoljno miljenje.402 U drugoj polovici lipnja, tek nakon njemakog napada na SSSR, objavljena je i Odredba o politikim drutvima koja rade na istim ciljevima kao i Hrvatski Ustaki Pokret. Tom su odredbom rasputene politike stranke i njihove, ali i druge, organizacije i udruge, odnosno naloeno im je "unii u Ustaki pokret, a njihovo lanstvo ima se svrstati u Ustaku organizaciju".403 Izuzetak je napravljen jedino kod Hrvatskoga radnikog saveza, koji je nastavio djelovati. Tisak je u vie navrata izvjeivao o izjavama odanosti organizacija bivega HSS-a, a sredinja takva manifestacija bio je politiki skup, odran 9. kolovoza 1941. u Zagrebu, nakon kojega su sutradan, 10. kolovoza, narodni zastupnici bivega HSS-a i njihovi zamjenici donijeli odluku o pristupanju Ustakom pokretu. Izjavu je potpisalo vie od 120
Krunoslav Mikulan, Iz povijesti policije u Hrvatskoj, (15), Vjesnik, br. 18551/LX, Zagreb, 26. lipnja 1999., 13. Usp. I. Kouti, n. dj., 141. Banovinsko je orunitvo uspostavljeno uredbom od 5. travnja, a proglas o uspostavi Hrvatskoga orunikog zapovjednitva objavljen je 13. travnja 1941., kad je odreeno da orunitvo ostaje na svojim mjestima i obavlja slubu sukladno ranijim propisima. 400 Od svih lanova hrvatskih vlada 1941.-1945., izvorno je njih deset pripadalo HSS-u, osam Hrvatskoj stranci prava, petorica JMO-u, trojica HFSS-u, jedan HPS-u, Ustakom pokretu etvorica, a devetorica su bili nestranake osobe. 401 Tako S. Kvaternik u poratnoj istrazi. (B. Krizman, II., 58-60.) 402 Ustaa, br. 2/XI., Zagreb, 13. lipnja 1941. Ta se odredba objanjavala potrebom da se stane na kraj laktatvu i nastatvu. 403 Hrvatski narod, br. 130/III, Zagreb, 24. lipnja 1941. Ustaa, br. 3/XI., Zagreb, 3. srpnja 1941., 17. Treba podsjetiti da se, u razgovoru s Paveliem, Ribbentrop 6. lipnja 1941. raspitivao o unutarnjem ureenju hrvatske drave, a ovaj je najavio rasputanje svih politikih stranaka, osim Ustakog pokreta. Odredba, kojom Paveli zapovijeda "da sva politika drutva, koja rade na istim ciljevima, kao i Hrvatski Ustaki Pokret, te koja su osnovana u glavnom na istim naelima, imaju unii u Ustaki Pokret, a njihovo lanstvo ima se svrstati u ustaku organizaciju", datirana je u Glavnome ustakom stanu 9. lipnja, ali je zanimljivo - objavljena tek dva dana po njemakom napadu na SSSR, 24. lipnja 1941. Takoer bi bilo vrijedno ustanoviti, je li na donoenje ove odluke kakva utjecaja imala injenica da je u svibnju i lipnju 1941. intenzivirano djelovanja Govedieve Hrvatske nacionalsocijalistike stranke.
399

85

poznatih osoba.404 Paveli je u prigodnome govoru naglaavao kako je vlastita drava temeljni interes hrvatskoga naroda, nastojei prikazati nadstranaki znaaj ustatva.405 I nakon toga, Ustakom je pokretu pristupilo vie desetaka mjesnih organizacija HSS-a,406 iako je na lokalnim razinama bilo i sluajeva priguenog otpora, pa i prisile.407 Muslimanski su, pak, vodei krugovi takoer zduno prihvatili uspostavu NDH, pa je velika veina kotarskih organizacija bive JMO pristupila Ustakom pokretu.408 Ipak je znatan broj visokih stranakih dunosnika Hrvatske seljake stranke, pogotovo oni iz najuega Maekova kruga, ostao posve pasivan, slijedei politiku sredinjeg dijela stranke.409 Unato tomu, iz ustakih se redova vrlo rijetko otvoreno kritiziralo Maeka, ali je ta kritika dolazila posredno, ponajprije osudom njegovih stranakih drugova, koji su ministrovali u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi. Povremeno se, ipak, isticala pogubnost sporazumatva, koje je resilo bive hrvatsko vodstvo, te se upozoravalo na to da bi bez ustatva i proglaenja NDH, Hrvatska i hrvatski narod postali njemakim, talijanskim i madarskim ratnim plijenom, te bili raskomadani meu osvajaima, kao to su razdijeljene Srbija i Slovenija.410 U vie se navrata isticalo i to, da ustatvo nije stranaka grupacija u klasinom smislu te rijei, nego sveobuhvatni narodni pokret.411 Nova prigoda za privlaenje pristaa HSS bilo je sazivanje Hrvatskoga dravnog sabora u veljai 1942. Postoji razlono miljenje, da je sazivanje Hrvatskoga dravnoga sabora, kao ideja koja je razmatrana ve od sredine 1941., bilo uvelike motivirano tenjom da se izgradnji drave privue to vei broj dunosnika HSS-a.412 Iz grupacije rasputenoga HSS-a, kasnijim su sazivom Sabora pozvana 94 biva narodna zastupnika, izabrana na
Ustaku su prisegu u Sabornici 10. kolovoza 1941. poloili sljedei narodni zastupnici: Janko Torti (Osijek), dr. Josip Berkovi (Hvar-Korula), ivan Kuvedi (id), Stjepan Tonkovi (Petrinja), Ivan Kralji (Koprivnica), Ignac Terihaj (Novska), dr. Ivan Subai (Fojnica), dr. Dane Mali (Krapina), Andrija Grbanjek (azma), Stipe Matijevi (Vukovar), Ivan ivkovi (Hrvatska Kostajnica), Stjepan Matrovi (Naice) dr. Ante Cividini (abar), dr. Ivan Majcen (Donji Miholjac), Pero Matovina (Podravska Slatina), Rudolf Sui (Vrbovsko), Stjepan Balentovi (akovo), dr. Andrija Kari (Srijemski Karlovci), Marijan Karlovi (Ilok), a pismenim putem i dr. Milutin Mayer (Zagreb) i dr. Mihovil Vukovi (Imotski). Ustakom su pokretu pristupili i Ivo arini, ideolog HSS-a, dr. Niko Koprivica, bivi predsjednik Oblasnog odbora u Dubrovniku, te 11 zastupnikih zamjenika i 96 dunosnika HSS-a. Nakon sveanosti pristupa odrana je sjednica vlade, na kojoj su sudjelovali i Berkovi, Torti i Kuvedi. (Hrvatski narod, br. 176/III., Zagreb, 11. kolovoza 1941.) 405 Usp. Poglavnik govori, 70-73. 406 U kontekstu tvrdnje da je novinstvo za vrijeme NDH izvijestilo o pristupu oko 70 mjesnih organizacija HSS-a Ustakom pokretu (kasnije je izdan naputak da se ti podatci ne objavljuju), nerijetko se istie podatak kako je prije rata bilo oko 7000 mjesnih organizacija te stranke. Uzme li se u obzir broj naselja na podruju NDH, ili injenica da je Banovina Hrvatska, u kojoj je nesumnjivo bio skoncentriran najvei dio stranakoga lanstva, brojala 25 gradova i 693 opine, biva jasno da taj podatak ne moe biti toan. 407 Usp. F. Jeli-Buti, HSS, 59-62. 408 D. Luka, Ustanak u Bosanskoj krajini, n. dj., 53., 56. 409 Zasad najpotpunije podatke o tome donosi Zdenko Radeli, u djelu Hrvatska seljaka stranka 1941.-1950., Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996. 410 U ustakoj se propagandi znalo isticati, da je Maek, kao podpredsjednik jugoslavenske vlade, koja je izgubila rat s Osovinom, kao slubeni predstavnik hrvatskog naroda odgovoran zbog toga to su time Talijani doli u prigodu zahtijevati ispunjenje Londonskog pakta. (Usp. I. Rojnica, n. dj., 85.) 411 Na stoerskom sastanku Velike upe Prigorje, odranom 7. studenoga 1942. tvrdilo se: ...u tom pogledu treba kod svake zgode odgajati i naglaavati da Ustaki pokret nije nikakav stranaki pokret, nego dravni pokret koji je dravu stvorio i tu samostalnost i te temelje samostalnosti drave treba izgraditi i sauvati i to samo na potenje, jer to nije poteno, nije hrvatski, nije ustaki. Ne treba stvarati nikakve ideologije nikakva mudrovanja, jer Hrvat moe biti samo poten Hrvat ili nepoten Hrvat. (SZH, III., dok. 237, s. 516.) 412 Usp. F. Jeli-Buti, Ustae i NDH, 146b.
404

86

prosinakim izborima 1938., a pozivu se odazvalo njih 60. Meu pozvanima nije bilo upravo onih, koji su inili najue vodstvo stranke.413 Nisu, pak, pozvani oni koji su postali ministrima odnosno senatorima ili jugoslavenskim dravnim slubenicima. Ipak, komentirajui taj dogaaj, ministar Lorkovi je 20. oujka 1942. pisao poslaniku Pejaeviu: Sastanak Sabora odjeknuo je doma i vani veoma pozitivno. Njegov uspjeh je u tome to su pripadnici Sabora najveim dijelom bivi zastupnici HSS-a, te su bez ikakve rezerve prionuli uz dravu i Poglavnika. U Saboru je bilo i etiri pravoslavca, bivih narodnih zastupnika, od kojih je jedan bio i saborski biljenik. Bio je doista veliki uspjeh da je jedan iz tako razliitih elemenata sastavljen Sabor dihao potpunom jednodunou.414 b) Maekovci u izbjeglikoj vladi. Ne skrivajui uvjerenje da se Zapad u Jugoslaviji moe osloniti samo na Srbe, ameriki je predsjednik Roosevelt pozdravio dravni udar od 27. oujka 1941., te je 3. travnja priupitao poslanika Konstantina Fotia, ne bi li za Srbe bilo bolje da postanu homogenom dravom, raskidajui sa zapadnim pokrajinama.415 Roosevelt nije pokazivao razumijevanja za hrvatska politika gledita. U poruci predsjedniku Rooseveltu, predsjednik i tajnik Hrvatske bratske zajednice, I. Butkovi i D. Tomai, ve 9. travnja 1941. izrazili su lojalnost hrvatskih iseljenikih udruga prema Washingtonu u trenutku dok su "zemlja naeg roenja i hrvatski narod izloeni neizazvanoj agresiji". Uz tu se poruku, napominje Omranin, nalazi nedatirana zabiljeka amerikoga vanjskopolitikog dunosnika D. Williamsona, u kojoj se spominje zamisao o dolasku nekoliko jugoslavenskih ministara u SAD.416 Iako vjerojatno potjee iz kasnijeg razdoblja, ta bi zabiljeka mogla govoriti o tome, da je zamisao o dolasku lanova jugoslavenske vlade u SAD potekla iz hrvatskih redova, bliskih HSS-u. Dodue, Foreign Office je 17. travnja 1941. javio svom poslanstvu u Beogradu, koje je ve bilo u evakuaciji, da bi neke osobe elio izvui u emigraciju, kako bi osigurao i budui britanski utjecaj na zbivanja u Jugoslaviji. Meu njima su i Kouti, Ilija Juki i Ivan Metrovi.417 U jednome od tri bombardera koja su 15. travnja poletjela s nikikog uzletita bili su Juraj Krnjevi, koji je preuzeo mjesto Maekova zastupnika u jugoslavenskoj vladi (to je 11. travnja, dan nakon proglaenja NDH i formalno prihvaeno), ministar financija Juraj utej, pomonika ministra vanjskih poslova Ilija Juki, pomonik ministra financija Milan Martinovi, direktor Direkcije za vanjsku trgovinu Rudolf Biani i ban Banovine Hrvatske Ivan ubai. Po odranoj prvoj sjednici u izbjeglitvu, jugoslavenska je vlada u sporazumu s Britancima otputovala u Jeruzalem. Kralj je stanovao u hotelu David, a ministri u samostanu Tantura. U proglasu kralja Petra od 16. travnja 1941., izdanom povodom odlaska u emigraciju, zahvaljuje se Srbima, Hrvatima i Slovencima koji su shvatili kako je Jugoslavija najbolje jamstvo njihove slobode. Jedan je dio Hrvata, dodue, zaveden lanim neprijateljevim obeanjima, "ali pravi pretstavnici hrvatskog naroda ostali su verni Jugoslaviji".418 Odmah po naputanju jugoslavenskog teritorija, izbjeglika je vlada poduzela korake kako bi
Popis zastupanika HSS-a, izabranih na izborima 1938. v. u: F. Jeli- Buti, HSS, 29-34. Usp. ista, Ustae i NDH, 194. O dojmu, koji je meu informatorima jugoslavenske izbjeglike vlade izazvalo sudjelovanje velikog broja zastupnika bivega HSS-a, govori izvjee S. Gaija od 7. travnja 1942. u: HAIV, 1985., 48-55. 414 Nav. prema: N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 62. 415 Constantin Fotitch, The War We Lost, New York, 1948, 85. Prema: Vojmir Kljakovi, Jugoslavenska vlada u emigraciji, n. dj., 99.) 416 I. Omranin, Angloamerican-Croatian Rapprochement, 366-367. 417 J. Marjanovi, Draa Mihailovi..., 37. 418 AR 1941., II., dok. 282, s. 742-743.
413

87

demonstrirala da ne prihvaa razbijanje Jugoslavije, te se obratila Londonu i Washingtonu, traei uvjeravanja da e jugoslavenska drava biti u cijelosti restaurirana.419 U tim su nastojanjima hrvatski ministri lojalno suraivali sa srpskima, uope se ne obazirui na proglaenje NDH. Konana stilizacija Simovieve izjave za tisak, na sjednici vlade, odranoj 17. travnja 1941. u Ateni, povjerena je Simoviu i Krnjeviu,420 a dogovoreno je da e vladina izjava biti dovrena po dolasku u Kairo. Meutim, egipatska je vlada uskratila gostoprimstvo kralju Petru i njegovoj pratnji, pa su britanskim zrakoplovima odletjeli u Palestinu. Ve na prvoj sjednici vlade u Palestini, 28. travnja, raspravljalo se o vladinoj izjavi, a to je bilo jedno od glavnih pitanja na sjednicama odranima iduih dana. Zbog kraljeve proklamacije, koju je redigirao Slobodan Jovanovi, a u kojoj se Hrvate optuuje zbog sloma Kraljevine Jugoslavije, jer da je jedan dio njih neprijatelj uspio zavesti lanim vijestima i jo lanijim obeanjima, u vladi su izbili prvi ozbiljniji sukobi. Uskoro je, 4. svibnja, vlada objavila izjavu o ratnim ciljevima Jugoslavije i o svojoj politici. U izjavi u kojoj se istie da u sporazumu Cvetkovi-Maek "nije menjano nita", izmeu ostaloga se osuuje proglaenje "neke toboe nezavisne Hrvatske", koja je samo "tuinska kolonija najgore vrste". Na kraju izjave koju su potpisali svi ministri, proklamira se nastavak borbe "do vaspostavljanja teritorijalnog integriteta, nezavisnosti nae drave i pune slobode svih Srba, Hrvata i Slovenaca".421 Istog je dana objavljeno da se Jugoslavija nalazi u ratnom stanju s Bugarskom (poevi od 6. travnja) i Madarskom (od 10. travnja), dok je jugoslavenski veleposlanik u Bukuretu, A. Avakumovi, 7. svibnja notom priopio generalu Antonescuu, da rumunjsko priznanje NDH prisiljava jugoslavensku vladu na prekid diplomatskih odnosa s Rumunjskom.422 List The Palestine Post u broju od 9. svibnja 1941. donio je sljedeu vijest: "Hrvatska lojalnost prema Jugoslaviji bila je osnovna nota izjave koji (sic!) je dao juer Dr. Juraj Krnjevi, potpredsednik jugoslovenske vlade, specijalnom dopisniku 'New York Times-a' na Srednjem Istoku." Krnjevi je dometnuo kako Hrvati ostaju nepokolebljivo na strani demokracije, a iza marionetske vlade u Zagrebu stoji jedva 1% puanstva. Ta vlada, dakle, ne predstavlja ni jedan dio hrvatskog naroda. Njemaka i talijanska propaganda kuaju pocijepati Srbe i Hrvate, ali "Hrvati nee nikada raditi protiv srpskih interesa i nee nikada da budu iskorieni kao orue za ugnjetavanje i eksploataciju srpskog naroda". U tom je smislu Krnjevi uputio poruku hrvatskom iseljenitvu u Americi i Kanadi, naglaavajui im kako su Hrvati "zastupljeni u Jugoslovenskoj Vladi".423 Nema nikakve dvojbe, da je takvo Krnjevievo gledite, koje su podupirali i ostali hrvatski predstavnici u izbjeglikoj jugoslavenskoj vladi, slabilo politiki poloaj NDH ne samo u oima Hrvata u domovini i iseljenitvu, nego i u oima inozemstva. Hrvatski ministri u jugoslavenskoj vladi bili su najjasniji argument protiv legitimiteta desetotravanjskog ina, te snano orue u nastojanju da se obnovi Jugoslavija. U pravu je Krito, kad tvrdi da je
Usp. brzojav koji je ministar Nini 20. travnja 1941. uputio poslanstvu u Londonu, a preko njega i poslanstvu u Washingtonu. (JVD, I., dok. 5, s. 100.) 420 Usp. razliite zapisnike te sjednice u: AR 1941., II., dok. 295, s. 768-770. 421 JVD, I., dok. 15, s. 116-118. Usp. i zapisnike sjednica od 29. i 30. travnja, te 1. svibnja 1941. (Isto, dok. 12, 13 i 14.) 422 Antonescu je, prema Avakumovievu izvjeu od 29. svibnja, izrazio aljenje to je do toga moralo doi i napomenuo kako su veleposlaniku dobro "poznati oseaji rumunskog naroda za Srbe". (Usp. JVD, I., dok. 31, s. 144-147.) 423 JVD, I., dok. 20., str. 129-131.
419

88

bezuvjetna odlunost jugoslavenske vlade da onemogui priznanje NDH predstavljala jedan od avala u koveg novostvorene hrvatske drave.424 Kad je u svibnju 1941. u crkvi Ecce homo postavljen natpis Hrvatska 1941., ubai se potpisao kao Viceroy of Croatia (podkralj Hrvatske). Srpski su ministri graknuli. Meutim, ubai je Jovanoviu izjavio kako pritom nije imao loih nakana, samo to nije naao pogodniji engleski termin za banski naslov.425 Sukladno ocjeni da treba djelovati u tri sredita (Londonu, Washingtonu i Moskvi), sredinom svibnja jugoslavenska je izbjeglika vlada donijela odluku, koja je formalno potvrena 4. lipnja, o preseljenju sjedita u London, gdje bi bilo i sjedite bana Banovine Hrvatske. Tamo e boraviti kralj i dio vlade (Simovi, Jovanovi, Krnjevi, Krek, Nini i utej, a kasnije im se trebaju pridruiti Grol, Budisavljevi, Banjanin i Gavrilovi). Ministri Ili, Trifunovi i ubrilovi imaju otputovati u Kanadu, a ubai i ministri Markovi, Kosanovi, Snoj i Jevti u SAD. Kasnije je dolo do stanovitih promjena u tom rasporedu, pa je, izmeu ostaloga, u SAD otputovao i Biani. Ban Banovine Hrvatske, koji je po odluci vlade imao "naroitu misiju meu Hrvatima", poetkom rujna je doputovao u Kanadu. Kasnije, poetkom studenoga 1941., po dobivanju amerike vize, doao je i u SAD, gdje je zapoeo propagandu u cilju smirivanja dugogodinjih, sada jo i pojaanih razronosti izmeu hrvatskih i srpskih iseljenika, sve sa svrhom obnove Jugoslavije. Posljednja sjednica itave Simovieve vlade odrana je u Tanturi, 4. lipnja 1941. Tada je odlueno da se krene prema Londonu, ali su pojedini ministri dobili zaduenja: neki su trebali otputovati u Sjedinjene Drave i Kanadu, a na Bliskome istoku je imalo ostati ministarstvo vojske.426 U iduim e mjesecima jugoslavenska izbjeglika vlada postati kljunim argumentom za potrebu obnove ili, tonije, za postojanje jugoslavenske drave. Istodobno e ona, unato tomu to je postojala u biti samo simboliki i to je o njezinim vanijim koracima suodluivao Foreign Office, biti jednom od poluga britanske odnosno saveznike vojnopolitike strategije. Svjesna toga, vlada e stalno inzistirati na jamstvima za obnovu Jugoslavije, pa ak i za proirenje njezinih granica nakon rata.427 Krnjevia je 14. kolovoza primio britanski ministar vanjskih poslova, A. Eden. Prema Edenovoj zabiljeci, koja je tiskana i kao vrlo vana dostavljena svim lanovima britanskoga kabineta, Krnjevi je izjavio da se Maek "nalazi u Njemakoj", jer je odbio preuzeti vlast iz njemakih ruku. Hrvati su prirodni saveznici Velike Britanije, jer njezina jakost na Sredozemlju obuzdava talijanske aspiracije na Dalmaciju. Krnjevi se nada, da britanska vlada ne e poslije rata prestati biti zainteresirana za subinu Jugoistone Europe. Eden je otklonio takva strahovanja, ali je - naglaava - istodobno izbjegavao dati bilo kakva jamstva ili izjave u pogledu granica. Na kraju je Krnjevi britanskom domainu predao navodnu Maekovu poruku, u kojoj se govori kako je Hrvatska ostala demokratskom, pa Hrvate ne

J. Krito, n. dj., I., 69. Kosta St. Pavlovi, Razgovori sa Slobodanom Jovanoviem 1941-1945, Vindzor, Kanada, 1969., 11. (Prema Krizmanovu prikazu te knjige u SP, god. I., br. 1-2, Zagreb, 1969., 197-198.) 426 Usp. JVD, I., dok. 24, s. 134-135., dok. 33. str. 147-149., dok. 34, str. 149-151. 427 Obavijeten da su Britanci obeali ne samo obnovu, nego i proirenje Jugoslavije, Roosevelt je 14. srpnja uputio pismo Churchillu, u kojemu ga kori za sluaj da je doista obeao "ponovnu uspostavu Jugoslavije na nain kako je ona prije postojala i jo k tome da ste obeali Trst Jugoslaviji". Sad je, po Rooseveltovu miljenju, prerano govoriti o tome, jer ima narodnosnih skupina koje nerado gledaju na takav projekt. (Usp. Ivan izmi, Amerika politika prema bivoj Jugoslaviji, SP, br. 26 (1), Zagreb, 1994., 17-18.)
425

424

89

treba poistovjeivati s marionetskom Pavelievom vladom. Maek i njegov narod stoje uz stvar britanskog naroda.428 Predstavljajui se kao "glavni predstavnik hrvatskog naroda u inozemstvu i u vladi kraljevine Jugoslavije", Krnjevi je 14. kolovoza 1941. na valovima BBC-a osudio "proglaenje tzv. Nezavisne hrvatske drave", a u svezi s poticanjem hrvatsko-srpskog sukoba, ocijenio je da "tuinci hoe time smrtonosno pogoditi Jugoslaviju i onemoguiti njezinu obnovu. Zato ne nasjedajmo neprijatelju!" Potom Krnjevi klike: "Hrvatski narod hoe Hrvatsku, hoe slobodnu Hrvatsku, ali ju hoe u zajednici sa Srbima i Slovencima unutar slobodne Jugoslavije, u kojoj e biti osigurana sloboda i napredak jednako i Srbima i Hrvatima i Slovencima i svakomu drugomu koji bude u njoj, bez razlike vjere i narodnosti, ukoliko bude ovjek i bude potivao grudu koja ga hrani".429 Na slian su nain u Americi istupali ubai i Biani, suprotstavljajui se velikosrpskoj propagandi koju je irilo jugoslavensko poslanstvo na elu s Konstantinom Fotiem. Hrvatski su emigrantski politiari sustavno upozoravali da velikosrpski istupi poslanika Fotia produbljavaju jaz meu iseljenicima, te u biti legitimiraju sve one, koji se protive restauraciji Jugoslavije. U svojim nastupima pred hrvatskim iseljenicima, ubai i Biani sustavno su isticali sporazum Cvetkovi-Maek i uspostavu Banovine Hrvatske.430 Tvrdei da su u njoj Hrvati ostvarili sva svoja prava, tako su Banovinu pretvarali u argument protiv NDH. ubai se jo u svibnju 1941. zalagao za uspostavu vojnih snaga, koje bi se makar simboliki borile na strani saveznika, te je preuzeo obvezu agitirati s tim ciljem meu hrvatskim iseljenicima u Americi.431 The New York Herald Tribune je 12. listopada 1941. pisao kako se ubai bori za jedinstveni jugoslavenski duh u nacionalnoj propagandi, protiv svake razjedinjenosti i neodlunosti u borbi za ponovno uspostavljanje Jugoslavije.432 Na Krnjeviev radijski govor osvrnuo se Hrvatski narod 17. kolovoza, nazivajui jugoslavensku vladu "skupom politikih oajnika". Krnjevi je optuen za sluenje engleskim poslodavcima, u ijoj se slubi, uostalom, nalazi ve odavno. Slino se na Krnjevia, nakon njegova novoga govora od 28. kolovoza,433 u istom listu 1. rujna 1941. okomila Radieva ki Milica Devi-Radi, napadajui Krnjevia da je preao u protivniki tabor: "Kao potpredsjednik jugoslavenske vlade on imade legitimaciju da govori o bivoj Jugoslaviji, ali u ime hrvatskog naroda ne moe govoriti. Hrvatski je narod ve izkusio poslije jednog krvavog svjetskog rata svu blagonaklonost velikih zapadnih demokracija, koje na sva usta trubei o pravu samoodreenja naroda, to samoodreenje nisu potivale..."434 Iako je stalno isticanje Banovine Hrvatske izazivalo znatno negodovanje srpskih krugova, posve je razumljivo, da se hrvatsko iseljenitvo nije moglo pridobiti za koncepciju unitarne Jugoslavije.435 Takvim javnim istupima, koji su ujedno ili za kompromitiranjem
B. Krizman, Jugoslavenske vlade..., n. dj., 19-20. Ta je poruka, napominje uljak, izmiljena. "To je 'Jura sam napisal', znao je rei Maek." (D. uljak, n. dj., 268.) 429 Slubene novine kraljevine Jugoslavije, br. 2, London, 6. IX. 1941. itav govor donosi i D. uljak, n. dj., 263266. V. Kljakovi, Jugoslavenska vlada u emigraciji, n. dj., 104-105. Usp. B. Krizman, Jugoslavenske vlade..., n. dj., 18. Dragovan epi, Vlada Ivana ubaia, Globus, Zagreb, 1983., 29. 430 D. epi, n. dj., passim. 431 Usp. V. ureti, Vlada na bespuu, 38., 48. 432 S. Neovi, n. dj., I., 227-228. 433 Tekst govora v. u: D. uljak, n. dj., 269-272. 434 D. uljak, n. dj., 266-267. 435 Dakako, da su velikosrpske snage otro reagirale na to isticanje Banovine Hrvatske. Foti je stalno predbacivao, npr. prof. Dinku Tomaiu, zbog isticanja Banovine, iako je Tomaia plaala jugoslavenska diplomacija. (Usp. B. Radica, II., 58., 81., 101.)
428

90

NDH, u prvo vrijeme zbog Rimskih ugovora, a kasnije zbog stradanja Srba i pogotovo zbog navjetaja rata Zapadnim Saveznicima, hrvatski ministri u jugoslavenskoj vladi uspjeno su obavljali svoj posao u korist obnove Jugoslavije. Istodobno su zagovarali britanske politike planove o stvaranju Balkanske unije koju bi tvorile Jugoslavija i Grka. Krnjevi i drugovi su se iz dana u dan otro sukobljavali sa estokom protuhrvatskom i velikosrpskom kampanjom, s pravom drei da je ona jednak neprijatelj obnovi Jugoslavije kao i hrvatski separatizam, protiv kojeg su oni estoko ustajali.436 Stoga su na svakom koraku uvjeravali kako hrvatske iseljenike, tako i inozemnu javnost, da politika slubenog Zagreba nema legitimiteta. Pritom nisu izbjegavali posluiti se i oitim neistinama. Tako su hrvatski predstavnici u izbjeglikoj vladi u rujnu 1941. irili glasove da su ustae ubili Hercega i Smoljana, te oko 180 haesesovaca kod Kerestinca, a da ih je jo oko 200 uhieno.437 U Pittsburghu je 16. studenoga 1941. sazvana velika skuptina, na kojoj je govorio Ivan ubai. Iako je njegov govor o "slobodnoj Hrvatskoj u slobodnoj Jugoslaviji" teko povrijedio velikosrpske krugove u jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi i oko nje, Radica s pravom istie kako je on predstavljao "manifestaciju jugoslavenstva i hrvatsko-srpske sloge".438 ubai se, naime, zaloio za nepovredivost sporazuma Cvetkovi-Maek, kojim je poloen kamen temeljac novoj, federativno ureenoj Jugoslaviji. U njoj, "jo veoj nego to je dosad bila", trebaju biti ostvareni interesi Junih Slavena. Istodobno ubai "die glas protesta to je neprijatelj stvaranjem neke nezavisne Hrvatske drave razbio i pokuava razbiti nau dravnu zajednicu koju je narod slobodnom voljom (sic!) i krvlju stvarao i stvorio..."439 Naiavi meu hrvatskim iseljenicima u Americi razliite poglede, ubai je, prema ocjeni Miloa Trifunovia iz prosinca 1941., nastojao "da u svojim hrvatskim redovima stvori jedinstvo pogleda i privoli ih, sve za vladino gledite: da je spas i Srba i Hrvata i Slovenaca u zajednikoj naoj dravi, u Jugoslaviji".440 Neprestanim isticanjem Jugoslavije i jugoslavenstva, hrvatski je "potkralj" (viceroy) zasluio pozitivnu ocjenu koju mu je jo nakon govora u Pittsburghu u studenome 1941. dao B. Markovi: "Znaaj njegovih rei je ba u tome, to je svoju ljubav prema svom narodu umeo da vee za Jugoslaviju, to sreu svog naroda vidi u Jugoslaviji."441 Do otrih srpsko-hrvatskih sukoba unutar izbjeglike vlade dolazilo je ipak od samog poetka. Korijeni tog sukoba bili su vrlo duboki i potjecali su iz razdoblja predratnoga hrvatsko-srpskog spora. Suvremene su vijesti u pravilu bile samo povod za nova i, s obzirom na ratne prilike, sve otrija okapanja. U jesen 1941. jugoslavenskoj je izbjeglikoj vladi doao niz izvjea o prilikama na podruju bive Jugoslavije. U mnogima od tih izvjea, koje su sastavljali jugoslavenski diplomatski slubenici ili druge osobe, govorilo se o broju (uglavnom srpskih) rtava. Ve tada se znalo tvrditi kako su Hrvati ubili 200.000, 300.000, 340.000 ili 350.000 Srba. U

Usp. Krnjeviev govor od 11. listopada 1941. u: D. uljak, n. dj., 272-274. Krnjeviu izrazito neskloni Grol u svomu dnevniku 11. rujna 1941. biljei, dodue, neku Krnjevievu i ubaievu izjavu "o 'slobodnoj i nezavisnoj Hrvatskoj'", ali ne navodi kontekst u kojem je do te izjave dolo. Svega osam dana kasnije, on naglaava da se ipak mora priznati kako je Krnjevi u vie navrata bio uz Simovia, pa i onda, kad je za Jugoslaviju "stvar bila oigledno rava". (Usp. Milan Grol, Londonski dnevnik 1941-1945. Filip Vinji, Beograd, 1990., 18., 25-26.) 437 S. Neovi, n. dj., I., 196-197. 438 B. Radica, II., 137-138. 439 Govor, objavljen u prosinakom broju Slubenih novina, prenesen je u: D. uljak, n. dj., 274-277. 440 JVD, I., dok. 116, str. 254-256. 441 B. Krizman, Jugoslavenske vlade..., n. dj., 62.

436

91

memorandumu koji je Sinod SPC-a 24. srpnja 1941. uputio generalu Schrderu,442 Hrvate se optuuje za nezapamena zlodjela, a povjerenstvo koje je Sinod upostavio sredinom prosinca 1941. uskoro je dolo do podatka, da je tijekom 1941. i poetkom 1942. u NDH ubijeno 800.000, protjerano 300.000, a na katolitvo prevedeno jo 240.000 Srba. Poetkom 1942. u nekim se izvjeima govorilo o pola milijuna ili 750.000, a nekoliko mjeseci kasnije, posebice tijekom 1943., o ak dva milijuna rtava. O otrini propagandnog rata, kao i o neistinama kojima se jugoslavenska strana pritom sluila, moda najilustrativnije govori podatak, da je Avakumovi ve 26. travnja 1941. iz Bukureta javljao o genocidu nad srpskim narodom.443 Ipak, najkrupnije posljedice imalo je izvjee, koje je donio jedan od prvaka Zemljoradnike stranke, dr. Milo Sekuli. On se krajem rujna, nakon susreta s Draom Mihailoviem, zaputio u Istanbul. Sekuli je izbjeglikoj vladi dostavio tekst programa Ravnogorskoga etnikog pokreta, te "Memorandum episkopa Valerijana, vikara njegove svetosti Patrijarha - predat generalu Dankelmannu, vrhovnom komandantu oruanih snaga u Srbiji, avgusta 1941", s 24 fotografije navodnih hrvatskih zvjerstava nad Srbima.444 "Memorandum" je navodio izmiljene, preuveliane brojke, a fotografije su takoer bile krivotvorene. Nije iskljueno, da su one djelom njemake obavjetajne slube.445 Taj su memorandum, na temelju sasluanja osoba prebjeglih u Beograd, sastavili Radoslav Gruji, Pero Slijepevi i Momilo Seleskovi. Njime se, navodno, u prvome redu htjelo utjecati na Nijemce, kako bi ovi sprijeili proganjanje Srba u NDH. Tekst memoranduma je Sekuli predao jugoslavenskom poslaniku u Turskoj, Iliji umenkoviu, a ovaj ga je poslao u London. Izbjeglikoj je vladi prispio 21. listopada.446 Ona ga nije kanila objaviti bez provjere, ali je dokument - najvjerojatnije Ninievim posredovanjem - dostavljen Konstantinu Fotiu, pa ga je ovaj objavio u Amerikanskom Srbobranu i 5. prosinca "po zahtjevu Kraljevske Jugoslavenske Vlade u izbjeglitvu" dostavio amerikoj vladi.447 Nakon tog Memoranduma, koji je, s pravom istie ubrilovi, bio upravljen ne samo protiv jugoslavenstva, nego i protiv same jugoslavenske misli,448 zaotrili su se odnosi izmeu srpskih i hrvatskih ministara. Od Krnjevia i drugova traila se otvorena, otra i bezuvjetna osuda. Meutim, ta se osuda nije trebala svesti samo na osudu zloina, nego na bezuvjetnu osudu hrvatske separatistike politike. Iako su i sami bili protiv protujugoslavenske politike, hrvatski ministri su izbjegavali izrei bezuvjetnu osudu hrvatskog separatizma, a da zauzvrat neto ne dobiju Pritom su mislili na jamenje kontinuiteta sporazuma Cvetkovi-Maek i opstojnosti Banovine Hrvatske.
Usp. V. . uri, n. dj., 98-103. V. ureti, n. dj., 57b. 444 Usp. op. izvatke iz Sekulieva izvjea predsjedniku vlade u: Hrvatska u diplomatskim izvjetajima izbjeglike vlade 1941-1943. Druga knjiga (dalje: HDIIV, II.), Globus-Filozofski fakultet u Zagrebu, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1988., 44-51. 445 Prema nekim - nedovoljno potkrijepljenim - tvrdnjama, Sekuli je bio njemaki agent. (S. Odi - S . Komarica, n. dj., 151-153. Usp. M. Mari, n. dj., 163-165.) 446 Meutim su izvatci iz njega jo ranije dospjeli brzojavima iz Istanbula. Grol o prvoj takvoj "depei" pie ve 4. listopada 1941. Istog je dana s Jovanoviem i Krekom razgovarao "o dogaajima u zemlji, o eksterminaciji Srba i utanju Krnjevievom". Dva dana kasnije, Grol biljei kako se prema podatcima prispjelim iz Istanbula, broj rtava procjenjuje na 300.000 ljudi. (M. Grol, n. dj., 34-35.) 447 Usp. I. Mui, Paveli i Stepinac, 37-38b. Prema Simovievim uspomenama, vlada je krajem studenoga donijela zakljuak da se prijevod memoranduma SPC-a dostavi amerikoj i sovjetskoj vladi, te poglavarima Katolike i Anglikanske crkve. (Usp. B. Krizman, Jugoslavenske vlade..., n. dj., 26.) 448 Branko ubrilovi, n. dj., 45.
443 442

92

Grol je drao da zbog takve politike u biti nema razlike "u veliko hrvatovanju" izmeu Krnjevia i Pavelia.449 ubrilovi se na radiju zaloio za naelo pravedne odmazde.450 Banjanin je u listopadu osuivao zaotravanje hrvatsko-srpskih odnosa u vladi, drei da je najispravnija politika koju on zastupa, ona jugoslavenska. Stoga je pogrjenom ocijenio Niniev poziv borcima pokreta otpora protiv Nijemaca, da se okrenu primarno protiv ustaa.451 Srpski su predstavnici openito drali da Hrvati u svjetlu zloina koje su poinili njihovi sunarodnjaci, nemaju pravo postavljati nikakve zahtjeve. Da bi sprijeili moguu relativizaciju Pavelieve (zapravo hrvatske) odgovornosti za masovne pokolje, otro su se protivili usporednom spominjanju NDH i Nedieve uprave u Srbiji.452 injenica da hrvatski ministri nisu primili Sekulia na razgovor, Srbe u izbjeglikoj vladi dodatno je uvjeravala da Krnjevievo i utejevo jugoslavenstvo nije iskreno.453 U takvoj je klimi ministar vanjskih poslova, M. Nini, poeo izraavati sumnju u mogunost obnove Jugoslavije, te najavljivati stvaranje "Velike Srbije sve do Ogulina."454 Gavrilovi u kolovozu 1942. nije tajio da svagdje, pa i pred Englezima, za Srbe trai itavu Bosnu i "sve krajeve u kojima Srbi ive".455 Na sjednicama vlade u studenome 1941. polemika izmeu hrvatskih i srpskih ministara bila je posebno otra. Srpski su ministri, meu kojima je prednjaio Milan Grol, od Krnjevia i uteja traili otru i bezuvjetnu osudu ustakih zloina. Prvaci HSS-a u emigraciji shvatili su da silno uveani i izmiljeni podatci o razmjerima tog stradanja predstavljaju "politiki napad na hrvatski narod kao cjelinu", te su stalno isticali kako je nedopustiva primjena naela kolektivne odgovornosti.456 Na sjednici vlade 12. studenoga 1941. utej se branio od optubi srpskih ministara, da rezerve prema Memorandumu SPC znae potporu ustakom pokolju Srba. Pritom je naglaavao kako je ideal, i njegov i njegove stranke, bio uvijek, a i sada je, da brane Jugoslaviju. Iako je za njih, za dvadeset godina opozicije, Jugoslavija bila skoro kao tamnica, ipak su je i on i njegovi drugovi branili, a i sada je brane. I ne samo to. Njemu i hrvatskom seljakom narodu palo je na lea da nose i familiju Karaorevia...457 Na taj je memorandum posebnim memorandumom sastavljenim u prosincu 1941. odgovorio Biani, pobijajui te podatke i ukazujui da je posljedica takve propagande ugroavanje sloge izmeu Srba i Hrvata.458 U pismu objavljenom poetkom prosinca u The Manchester Guardianu, Biani se zaloio za federativnu Jugoslaviju. Istodobno je u Foreign Officeu, biljei Grol 5. prosinca, pokuavao sondirati raspoloenje glede neke ire zajednice, koja bi obuhvaala zemlje od Poljske do Grke, a u koju bi Hrvatska ula kao samostalna jedinica, s polazitem uglavljenim u sporazumu Cvetkovi-Maek.459 Ilija Juki, pomonik
M. Grol, n. dj., 37. B. ubrilovi, n. dj., 47. 451 M. Grol, n. dj., 36. 452 Isto, 44-45. 453 B. ubrilovi, n. dj., 63. 454 M. Mari, n. dj., 165. Ninia je Krnjevi optuivao da je izjavio kako "treba pobiti 100.000 Hrvata..." (M. Grol, n. dj., 52., 54.) 455 M. Grol, n. dj., 166. 456 Usp. B. Krizman, Jugoslavenske vlade..., n. dj., 23-24. 457 B. ubrilovi, n. dj., 68. 458 Srpski prijevod Bianieva memoranduma v. u: JVD, I., dok. 118, str. 257-268. Na istom je mjestu (dok. 122, str. 270-271.) objavljeno i pismo koje je ubaiu 17. sijenja 1942. uputio Dionizije, episkop amerikanski i kanadski, koji uvrjedljivim dri ubaievu i Krnjevievu reakciju na vijesti o pokolju Srba u NDH. 459 M. Grol, n. dj., 67-68.
450 449

93

ministra vanjskih poslova, na londonskom je radiju 18. prosinca 1941. pozvao na okonanje "bratoubilake borbe" izmeu Hrvata i Srba, zakljuujui svoj govor optimistiki: "Mi smo u dobrom drutvu. Ako nam je sadanjost tamna, navjeuje nam se budunost sigurno sjajna. Hrvati, Srbi i Slovenci poueni skupim iskustvima i doivjevi da vide isto i bistro kako rastrgana Jugoslavija znai rastrganost i srpskih i hrvatskih i slovenskih zemalja, znati e, nakon poraza svojih dumana, urediti svoju dravnu zajednicu Jugoslaviju na boljim temeljima nego to su prije bili, tako da e ona za sve nas biti najbolja: slobodna i velika Hrvatska, slobodna i velika Srbija, slobodna i velika Slovenija. Srca gore! Brao i sestre! U slozi je na jedini spas!"460 Zaotravanje hrvatsko-srpskih odnosa u vladi bitno je pridonijelo padu vlade Duana Simovia, koji se svojim razliitim postupcima zamjerio kako hrvatskim ministrima,461 tako i Srbima i Britancima. Nakon to su svi ministri 9. sijenja 1942. podnijeli kolektivnu ostavku, kralj je 11. sijenja potpisao ukaz kojim je ustrojena prva vlada Slobodana Jovanovia. U njoj su Krnjevi i utej zadrali svoja mjesta, a ministrom vojske i mornarice imenovan je Draa Mihailovi, koji je nekoliko dana kasnije, 19. sijenja, promaknut u in divizijskoga generala. Nakon formiranja Jovanovieve vlade 11. sijenja 1942., hrvatski su dunosnici u emigrantskoj vladi, predvoeni Krnjeviem, lojalno podupirali izgradnju mita o otporu pod vodstvom Drae Mihailovia.462 Jugoslavenskoj je izbjeglikoj vladi, iji su lanovi dobro znali da je London njima iz dana u dan sve nezadovoljniji, to bilo najjae politiko oruje: na njemu su gradili ne samo svoje sadanje poloaje, nego i budui utjecaj. Istodobno su hrvatski ministri nastojali da budu nastavljeni razgovori o vladinoj deklaraciji, u kojoj bi se jasno istaknuo nastavak vaenja sporazuma Cvetkovi-Maek, te jo jednom bila potvrena Banovina Hrvatska. Takva je deklaracija u oima hrvatskih ministara trebala parirati sve dubljem jazu izmeu Hrvata i Srba, koji se produbljivao nakon objavljivanja spomenutih memoranduma o stradanju Srba, te estoke protuhrvatske kampanje koju je zametnuo Fotiev Amerikanski Srbobran, a koju je manje ili vie zduno podupirala veina srpskih ministara. Meu njima je, dodue, sve jasnija bila svijest da bez federalizacije ne e biti mogue obnoviti Jugoslaviju, ali su odluku o tome kanili to vie odgaati, kako ne bi izgubili potporu u velikom dijelu srpskog naroda. Krnjevi je u sijenju 1942. svim silama uvjeravao svjetsku javnost da su Hrvati pristae Jugoslavije.463 Radi pariranja protuhrvatskoj hajci, poetkom veljae 1942. Biani je, u dogovoru s Krnjeviem i utejem, napisao memorandum o hrvatskome pitanju i hrvatskim ratnim ciljevima. Taj je memorandum predao britanskomu ministarstvu vanjskih poslova. U memorandumu se, nakon uvoda o hrvatskoj povijesti, istie kako su Hrvati eljeli stvaranje jugoslavenske drave, ali je nain na koji je ujedinjenje izvedeno kod njih stvorio nepovjerenje i protivljenje. Slijedom toga je dolo do dvodesetljetne borbe, a svi pokuaji da se od Hrvata i Srba stvori jedan narod (makar govorili istim jezikom!) posve su uzaludni, jer su se oba naroda formirala kao posebne nacije.

D. uljak, n. dj., 277-279. Iako je Krnjevi 13. listopada 1941. hvalio Simovia da je jedini od lanova vlade, koji je neto skloniji Hrvatima, (M. Grol, n. dj., 39.) zbog ega su ga Srbi openito drali previe popustljivim. 462 Nakon razgovora trojice podpredsjednika vlade s britanskim poslanikom Rendellom, Krnjevi je 10. sijenja 1942. izvijestio kako Englezi inzistiraju na slozi Srba, Hrvata i Slovenaca u vladi, trae obziran postupak prema Simoviu i nepomirljivu borbu do kraja, za to je kombinacija s Mihailoviem dobra. (M. Grol, n. dj., 96.) 463 S. Neovi, n. dj., 386-387.
461

460

94

Nakon duge Radieve borbe, skuptinskog atentata, diktature i izbora 1935. i 1938., napokon je uoi samoga rata dolo do sporazuma. Hrvati su sporazum uvijek eljeli, ali pod prihvatljivim uvjetima u pogledu teritorija i nadlenosti, te u pogledu jamstava. Sporazum nije sklopljen demokratski i na nj je utjecala meunarodna situacija. Mnoga pitanja nisu rijeena. U njih spada i poloaj pola milijuna Hrvata u Srijemu, Vojvodini i Bosni, te ureenje ostalih dijelova drave u kojima se i dalje upravljalo centralistiki. Sporazum je najslabiji u pogledu jamstava. Hrvatima je jedino jamstvo njihova politika snaga, pa su morali zadrati borbeni stav da ne bi bili izigrani, budui da su svi vani poloaji, naroito u diplomaciji, vojsci i u unutarnjoj izvrnoj vlasti, ostali u srpskim rukama. Nesigurnost je pojaavalo kneevo opiranje uvoenju demokratskog reima, kao i otpor srpskih stranaka prema sporazumu. Unato tomu, HSS ga se pridravao. U to je vrijeme jugoslavenska vanjska politika ila za zaokruivanjem Hrvata, tj. za sklapanjem sporazuma s tradicionalnim hrvatskim neprijateljima. Tek kad je poeo rat, Hrvati su doli u prigodu djelomice utjecati na vanjsku politiku. Meutim, zbog slabosti vojske i nespremnosti njezina vodstva, pristali su na odluku da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu, ali nijedan Hrvat nije bio nazoan na njegovu potpisivanju. Kad je dolo do dravnog udara, Maek je pristao ui u novu vladu tek kad su se srpske stranke izjasnile u prilog potivanja sporazuma. Lojalno je sudjelovao u vladi, odbijajui sve njemake ponude da preuzme kvislinku ulogu. to se NDH tie, protiv ustakog je reima itav hrvatski narod. Pavelia i njegovu malobrojnu skupinu koja je u dravu uvela faistiki reim odrava samo njemaka i talijanska sila. Hrvatski je teritorij isparceliran, a NDH se nalazi pod talijanskim protektoratom. Maek otklanja sve ponude i zbog svoga je pasivnog otpora odveden u koncentracijski logor u Njemakoj (sic!). Hrvati nakon pobjede saveznika u ratu oekuju: 1) ujedinjenje svih hrvatskih krajeva, ukljuujui i Dalmaciju i Istru; 2) mogunost da hrvatski narod u svojoj domovini slobodno i demokratski, i u skladu s tisuljetnom predajom i naelima socijalne pravde upravlja svojim poslovima; 3) sigurnost od napadaja jakih susjeda, Nijemaca i Talijana. U tu su svrhu spremni unutar granica Jugoslavije produbiti sporazum sa Srbima i Slovencima, a nemaju nita protiv ni u pogledu irih politikih ili gospodarskih konfederacija s drugim narodima; 4) prestanak vladavine grube sile i tlaenja. Taj je memorandum izazvao povoljne reakcije u britanskim krugovima, ali i negodovanje Srba, te je zaotrio odnose u vladi.464 Paveliev poziv hrvatskim politiarima u emigraciji da, kad su ve u emigraciji, osnuju hrvatsku, a ne jugoslavensku izzbjegliku vladu, ostao je bez odjeka, ba kao i jednoglasno donesena Deklaracija Hrvatskoga dravnog sabora od 28. veljae 1942., kojom su nitetnima proglaeni svi akti dravnopravne naravi doneseni od 1. prosinca 1918. do uspostave NDH.465 Budui da je tu odluku donio Sabor u kojem je sudjelovala i veina zastupnika biveg HSS-a, moglo se drati da je najkasnije njom oduzet legitimitet Jugoslaviji,

Op. D. epi, n. dj., 51-54. Kljakovi, pak, dri da je injenica da se u Memorandumu polazi od Hrvatske, a ne od Jugoslavije, iako se ova prihvaa, presudno utjecala na to da britanska politika u budunosti preferira ubaia u odnosu na Krnjevia i uteja. (V. Kljakovi, n. dj., 110-111.) 465 Hrvatski je dravni sabor, naime, 28. veljae 1942. donio posebnu izjavu, kojom se obeskrjepljuju i proglaavaju pravno nitetnima svi dravnopravni ini, stvoreni od 1. prosinca 1918. do osnutka NDH, koji se tiu hrvatskog naroda i njegove dravnopravne samobitnosti. Istodobno Sabor pozdravlja i prihvaa sve dravnopravne ine stvorene prigodom proglaenja NDH i nakon toga. Taj je zakljuak, s Pavelievom potvrdom, pretoen u zakon (ne u zakonsku odredbu!) i objavljen. (Narodne novine, br. 61/CV.,14. oujka 1942.)

464

95

a samim time i jugoslavenskoj vladi i svakomu hrvatskom ministrovanju i sudjelovanju u njoj.466 Meutim, oni su i dalje zduno ostajali u vladi koju su zapadni mediji listom nazivali "srpskom vladom",467 te je "u svim svojim govorima neprestano naglaavao da Hrvati ostaju 'vjerni Jugoslaviji i Kralju'".468 Vrijedno je spomenuti i podatak koji se najee previa: hrvatski su predstavnici sudjelovali u vladama, koje su jo primjenjivale diktatorsko zakonodavstvo kralja Aleksandra, dakle, isto ono na temelju kojega su smaknute i na teke robije osuene stotine i stotine hrvatskih boraca za slobodu, pa i sam Maek. Agencija Reuter je tek 24. studenoga 1943. javila kako je kralj Petar II. ukinuo to diktatorsko zakonodavstvo, pa i zloglasni Zakon o zatiti drave.469 I kad je Simovi 9. listopada 1941. prvi put obavijestio lanove vlade da postoje vijesti o organiziranome etnikom otporu na Ravnoj Gori,470 hrvatski su se ministri solidarizirali s oruanim otporom, unato njegovoj jasnoj velikosrpskoj obiljeenosti. Tako je 3. oujka 1942. u Oxfordu, na "velikoj manifestaciji britanskojugoslavenskog prijateljstva", nakon kralja, kraljice, Jovanovia i Kreka, u svojstvu "legitimnog predstavnika hrvatskog naroda" Krnjevi izjavio da je hrvatski narod ve vie od dvadeset godina okupljen u Hrvatskoj seljakoj stranci, pa smo "upravo radi te nae razvijene narodne i politike individualnosti i svijesti, mi iskreni pristae zajednice sa slavenskom braom Slovencima i Srbima", jer se "misao te zajednice rodila ba meu Hrvatima, i to ve pred 125 godina". Precizirajui svoje misli, Krnjevi je naglasio: "Mi nismo pristae samo Jugoslavije, nego, da jo tonije reem, Kraljevine Jugoslavije, uvjereni, da ta forma vladavine njoj najbolje odgovara. Mi hrvatski ministri u Kraljevskoj Jugoslavenskoj vladi zajedno sa svojim srpskim i slovenskim kolegama lojalno podupiremo Njegovo Velianstvo Kralja Petra u izvrivanju teke i odgovorne zadae. Mi smo spremni i u budue kao predstavnici ogromne veine hrvatskoga naroda (sic!) lojalno pomagati Njegovo Velianstvo Kralja Petra u poslijeratnoj obnovi, baziranoj na prolom i sadanjem iskustvu..."471 Krnjevi je, dodue, svoje povremeno oklijevanje u svezi s izjavama u prilog Jugoslavije objanjavao time to je Jugoslavija "na zlu glasu" kod Hrvata, ali nije imao nita protiv toga da se naglasi kako je ona kao dravnopravni okvir nuna za opstanak i boljitak i hrvatskog naroda.472 Mjesec dana nakon Krnjevieva istupanja u Oxfordu, podpredsjedniku jugoslavenske vlade se 4. travnja opet pridruio Juki, koji je kazao da su se u proljee 1941. mnogi prijatelji u inozemstvu tjeskobno pitali hoe li se u ratnoj opasnosti solidarnost Srba i Hrvata odrati, ali je Maekov dolazak u Beograd "navijestio urbi et orbi, da hrvatski narod ostaje solidaran sa svojom braom Srbima i Slovencima, kakvi god bili planovi naih zajednikih neprijatelja", kojima je "slobodna i nezavisna Jugoslavija bila trnom u oku". Unato "zvjerskih zloina Pavelievih gangstera", sve e biti dobro, jer su "nai moni saveznici zajamili najsveanije uspostavu nezavisnosti nae dravne zajednice", pa
Hrvatski legitimist dr. Krnjevi u to vrijeme nije ni pomiljao na takvu argumentaciju, ali e se koju godinu kasnije upravo legitimistikom argumentacijom protiviti tomu da jugoslavenski kralj Petar II. Karaorevi vlast preda u ruke revolucionarnim komunistima. 467 S. Neovi, n. dj., I., 400. i dr. 468 B. Radica, ivjeti-nedoivjeti, sv. II., 241. Kasnije, kad Ujedinjeno Kraljevstvo, makar teka srca, odbaci monarhiju, Krnjevi e se vratiti svom "republikanstvu". 469 Spremnost, br. 94/II, Zagreb, 12. prosinca 1943., s. 3. 470 Usp. B. Krizman, Jugoslavenske vlade..., n. dj., 27-28. 471 D. uljak, n. dj., 280-282. D. epi, n. dj., 62. 472 Usp. Grolov zapis od 10. veljae 1942. (M. Grol, n. dj., 111.)
466

96

"Jugoslaviju, obnovljenu i sreenu, eka dolino mjesto u buduoj preureenoj Evropi". Zato je "najsvetija dunost sviju nas da u svjetlu ovih ozbiljnih injenica uinimo krajnje napore u svim pravcima, kako bi olakali to sretnije Uskrsnue nae dravne zajednice Jugoslavije, koja je kadra osigurati najbolju i najveu Hrvatsku i najveu Srbiju i najveu Sloveniju na bazi slobode, socijalne pravde, gospodarskog napretka i kulturnog razvitka. S vrstom vjerom u to sigurno Uskrsnue nae se misli upuuju Svevinjem da ono doe to prije."473 Solidarizirajui se s Grolovim govorom na BBC-u od 6. svibnja, Krnjevi je 8. svibnja izjavio kako su upravo tragini ratni dogaaji potvrdili "koliko je sreena Jugoslavija potrebna i Srbima i Hrvatima i Slovencima. Svijest o tome kao i potpuna solidarnost u dananjim asovima, kao to vrlo dobro ustanovljuje g. Grol, udarit e nerazorive temelje njihovoj zajednikoj budunosti."474 The Manchester Guardian je ve 22. sijenja 1942. pisao kako maekovci u domovini surauju s Mihailoviem. Reagirajui na nastojanje Foreign Officea da se izglade nesuglasice izmeu hrvatskih i srpskih ministara, Krnjevi je na BBC-u odrao govor 9. svibnja 1942., istaknuvi da kao "Hrvat i lan Hrvatskog seljakog pokreta", ne moe nai "dovoljno jake rijei da izrazi svoje ogorenje" nad zloinima koje je poinila "aica korumpiranih i degradiranih tipova koji su bili za to godinama kolovani u Italiji i Njemakoj", koji su na smrt osudili "i mnoge Hrvate". Nekoliko dana kasnije, zadovoljno je konstatirao kako je Pavelieva vlada htjela svoje postrojbe uputiti u borbu protiv etnika, ali su to hrvatske jedinice odbile, a neke ak i prile Drai (sic!). Krnjevi "od svega srca" pozdravlja suradnju hrvatskih boraca i etnika, te sve ostale aktivne borce putem londonskog radija poziva "da surauju i djeluju u svakom pogledu zajedniki s jedinicama generala Mihailovia". Bio je to izravan poziv hrvatskom narodu da podupre etnike odnosno "enerala Mihailovia" i borbu koju on sada junaki predvodi. 475 Juki je pourio izjaviti kako je Mihailovi ve stupio u dodir s "hrvatskim borcima".476 Krnjevi i drugovi uvjeravali su strano novinstvo da Hrvati masovno pristupaju Drai. irile su se vijesti da sam Maek rukovodi sabotaama, a da Pernar zapovijeda vojskom od 4.000 ljudi. U studenome 1942. ta je vojska narasla ve na 20.000 boraca.477 Pod utjecajem hrvatskih ministara u jugoslavenskoj vladi i Zajedniar, glasilo Hrvatske bratske zajednice u SAD, 15. srpnja 1942. takoer pie kako se valja ugledati u "na zajedniki ponos Drau Mihailovia sa junakim etnicima i dra Vladimira Maeka sa njegovim zbijenim redovima u zajednikoj borbi protiv najveih neprijatelja ovjeanstva".478 Reagirajui na srpske tvrdnje da su svi Hrvati uz Pavelia, Krnjevi je 28.
D. uljak, n. dj., 282-284. Juki je kasnije postao lanom Udruenja srpskih pisaca i umetnika u Londonu. (Mladen igrovi, U itu i kukolju, Knjinica Hrvatske revije, sv. XXVIII, Barcelona-Mnchen, 1986., 338.) 474 D. uljak, n. dj., 285-286. 475 Slubene novine, 18. VI. 1942. D. uljak, n. dj., 287-288. D. epi, n. dj., 64-65. Mihailovi, pak, nije krio da je "njegova glavna namjera unititi ustae i njihovu tvorevinu, Pavelievu Hrvatsku" (ivan Kneevi, Why the Allies Abandoned the Yugoslav Army of General Mihailovi, with Official Memoranda and Documents, Washington, 1945, nav. prema: Vinko Nikoli, prir. Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, Knjinica Hrvatske revije, knj. VIII., Mnchen-Barcelona, 1976., 63.) 476 V. ureti, n. dj., 204. 477 S. Neovi, n. dj., I., 521., 662-664., 724-725. 478 D. epi, n. dj., 69-70. Takav je nastup bio naravno na liniji Londona koji se zauzimao za oruani otpor svih snaga, pri emu su politika pitanja bila zapostavljana. Fantazmagoriju o otporu maekovaca pothranjivali su i informatori emigrantske vlade: 2. lipnja 1942. Lj. Hadi-orevi izvjeuje izbjegliko Ministarstvo vanjskih poslova da su maekovci vrlo aktivni protiv Pavelia, pa bi trebalo potaknuti njihovu suradnju s etnicima. (HDIIV, I., 52.) Neto je kasnije slobodni zidar V. Vilder, navodno na temelju podataka dobivenih od S. Gaija, u svibnju
473

97

srpnja 1942. u pismu premijeru Jovanoviu pisao kako Moscatello iz Vatikana javlja: "U t. zv. 'umu' pobjeglo je sve ono to nee da se smiri sa sramotom tuinske okupacije, a to je itav hrvatski narod. Ustae su samo oni koji nose znaku, a tih je vrlo malo, dok je sav ostali hrvatski narod uz frontu slobode, t. j. uz Saveznike".479 Ovakvi se istupi hrvatskih ministara u izbjeglikoj vladi ne mogu valjano ocjenjivati ako se nema na umu, da su u London i Washington stizali i drugaiji glasi, ukljuujui i one koji su psiholoko stanje u NDH izravno vezali uz pasivno dranje Vlatka Maeka i njegovih drugova. S. Gai 2. lipnja 1942. izvjeuje Krnjevia kako njegove pretpostavke poivaju na krivim premisama: prisjeajui se travnja 1941. godine, Gai naglaava da je "postojao iroko rairen osjeaj zadovoljstva u gradovima i selima", da su pri uspostavi NDH "seljaci od prvog dana bili jako ukljueni tako to su pomagali da se razorua i rastjera jugoslavenska vojska, u elji da se izbjegne krvoprolie", te napominje da je zanos zbog proglaenja drave splasnuo zbog Maekova odbijanja da sudjeluje u vlasti, rimskog diktata i aneksije dijela Dalmacije, te progona "pravoslavnih".480 ak e i Maek priznati kako je i sm bio svjestan travanjskog oduevljenja: Radica tvrdi da mu je to stotine puta ponovio.481 Branei poloaj HSS-a, Krnjevi se u raspravi o vladinoj deklaraciji 24. lipnja 1942. usprotivio ne samo odvojenom spominjanju Dalmacije od Hrvatske, nego je zatraio da se spomene Maeka kao vou otpora u Hrvatskoj i da se vie kae o poratnim unutarnjim reformama.482 Meutim, u javnim istupima neodstupno je branio jugoslavensku orijentaciju hrvatskog naroda.483 Ipak, srpski otpor prema priznavanju Banovine Hrvatske neprekidno je izbijao na vidjelo. Bilo je to jasno iz podcjenjivanja inae dosljedno jugoslavenski orijentiranog bana ubaia,484 iz neodobravanja banovinskog prorauna, ali i iz niza izjava srpskih ministara. Slijedei naputke Foreign Officea, hrvatski su ministri zauzvrat od Britanije traili da pritisne jugoslavensku vladu kako bi se bar u njezinim deklaracijama spomenula Banovina Hrvatska kao ustavnopravna i politika injenica. London je bio itekako svjestan toga da srpski ministri Banovinu od samog poetka doivljavaju kao diktat, a da je taj njihov osjeaj jo pojaan vrstim uvjerenjem da Hrvati to posebno nakon ustakih zloina nisu zasluili. Ipak, bili su svjesni da bez priznavanja Banovine, odnosno bez naputanja unitarnog principa nema

sroio izvjetaj S. Jovanoviu, iz kojega proizlazi da su zaredali sukobi "zatitara" s ustaama, pa valja poraditi u pravcu produbljivanja i zaotravanja tog sukoba. (HAIV 1985, dok. 15, s. 76.) I dio zapadnog tiska je vjerovao u takve obavijesti, pa npr. Manchester Guardian 22. sijenja 1942. pie kako maekovci surauju s Draom, a seljaci u Hrvatskoj vode gospodarski rat s Osovinom (S. Neovi, n. dj., I., 408-411.), dok je nemilosrdna promiba ila tako daleko da je u travnju ustvreno kako je Maek otrovan i kako je taj dogaaj konano i masovno okrenuo hrvatski puk protiv Pavelia (Isto, s. 480-481.), pri emu se Krnjevi potrudio izvijestiti medije da Hrvati svakodnevno u sve veem broju prilaze Drai, to je K. Foti odmah - demantirao. (Isto, 521). Bilo je i smijenih glasova da se protiv ustaa bore ruku pod ruku "komunisti i katoliki nacionalisti" (Isto, 752.) 479 JVD, I., dok. 180, s. 331-332. 480 HAIV 1985, dok. 13, s. 69-75. 481 Bogdan Radica, Vladko Maek i njegova pisma, Hrvatska revija, Jubilarni zbornik..., s. 419. 482 JVD, I., dok. 167, s. 320-321. M. Grol, n. dj., 150-151. 483 Usp. njegov govor na britansko-jugoslavenskoj manifestaciji 30. srpnja 1942. (D. uljak, n. dj., 289-291.) 484 ubaiev politiki mentor bio je, prema Radici, S. Kosanovi. (Isto, 138.) Omranin, pak, tvrdi kako je ubai postao pouzdanikom amerike obavjetajne slube OSS. (I. Omranin, Enigma Tito, 120-138.) Prema oviu, koji nesumnjivo izraava gledite hrvatskih nacionalista, "put Ivana ubaia je ravan, ravna linija - uvijek protuhrvatska, uvijek nehrvatska, uvijek srboslavenska linija". (M. ovi, n. dj., 43.)

98

obnove Jugoslavije.485 P. Dixon pie 21. srpnja 1942. kako "odbaciti Sporazum znai isto to i odbiti priznanje postojanja 'Hrvatske' (sic!) kao jedinice u buduoj Jugoslaviji."486 Hrvati su bili svjesni srpskog otpora prema samom spomenu Banovine. Uostalom, ban (potkralj!) ubai zahtjeve za potpisivanjem banovinskog prorauna ne alje izravno jugoslavenskoj vladi, nego posredovanjem britanske diplomacije, kako bi potakao njezinu potporu.487 Stajalite srpskih krugova u izbjeglikoj vladi i oko nje glede sporazuma Cvetkovi-Maek i uspostave Banovine Hrvatske, moda je najjasnije izrazio M. Trifunovi, optuujui na sjednici vlade 23. listopada 1942. hrvatske ministre za separatizam: "...Pa vi i dan danji tuceta itava vaih Hrvata koji su saraivali u Beogradu bez pristanka Hrvatske seljake stranke i danas smatrate izdajicama hrvatskog naroda, a kod nas priznajete kao punomonike srpskog naroda i Dragiu Cvetkovia i njemu ravne i Pavla Karaorevia? A videli ste to punomoje srpskog naroda na dan 27. marta. Ama, gospodo, vi ste kupili jednu stvar od oveka koji nema pravo da je proda, pa da je bio i sam Kralj Aleksandar, - vi ste kupili, prostim jezikom govorei, kradenu stvar, mislei, verujui, da je kupujete to je mnogo dobra a jeftina..."488 Tako jasno odbijanje Sporazuma Vlada nije smjela objaviti. Inae pobornik federalistikog ureenja, Grol je bio protiv poputanja Hrvatima, pa je u svome dnevniku 23. listopada 1942. zabiljeio dvojbu koja je morila srpske ministre: ne ele formalno priznati sporazum Cvetkovi-Maek, a ne smiju to kazati, zbog pritiska Britanaca i Amerikanaca.489 Za pristae obnove Jugoslavije, raspoloenje je hrvatskih iseljenika u Sjevernoj Americi bilo posebno vano, zbog njihove brojnosti, organiziranosti i utjecaja. Nevolja je bila u tome, to je jugoslavenski orijentirane iseljenike otro odbijala izrazito velikosrpski orijentirano jugoslavensko poslanstvo na elu s Konstantinom Fotiem. Upravo on je bio jednom od kljunih prepreka pobornicima Jugoslavije, budui da ni u javnim istupima nije krio kako sa Hrvatima ivot vie nije mogu. Sava Kosanovi se 5. oujka 1942. tuio S. Jovanoviu kako Fotieva aktivnost i Srbobranovo denunciranje svih Hrvata amerikom redarstvu potkapa ideju obnove Jugoslavije, jer svim njezinim neprijateljima pokazuje da je mrnja izmeu Srba i Hrvata tolika, da je Jugoslavija nemogua.490 Krajem ljeta i poetkom jeseni 1942. zaotravala se kampanja oko velikosrpskih incidenata skopanih s posjetom kralja Petra II. Americi u drugoj polovici lipnja 1942.,491 a napose u svezi s Fotievim imenovanjem veleposlanikom. Unato burnom protivljenju hrvatskih ministara, bana ubaia, kao i veine projugoslavenski orijentiranih Hrvata u Americi, kralj je Fotia ukazom od 4. rujna 1942. imenovao veleposlanikom. Hrvatski su predstavnici u izbjeglikoj vladi zastupali dosljednu jugoslavensku federalistiku politiku, iako je njihov utjecaj bio krajnje ogranien. Vlada je postojala samo

Usp. T. Jonji, Planovi federalizacije Jugoslavije, n. dj., passim. D. epi, n. dj., 76. Valja potcrtati da je sm Dixon rije "Hrvatska" stavio u navodne znake. 487 B. Krizman, Jugoslavenske vlade..., n. dj., 88. 488 Zapisnik sjednice vlade u: JVD, I., dok. 224, str. 438-451. 489 M. Grol, n. dj., 223-224. 490 Usp. JVD, I., dok. 130, str. 284-289. 491 Stigavi u Washington, Petar II. se susreo s predsjednikom Rooseveltom i govorio na zajednikoj sjednici oba doma amerikoga Kongresa, ne spomenuvi uope Hrvate. Povrijeeni je ubai ipak zamolio predstavnike hrvatskog iseljenitva da pou pokloniti se kralju i ovi su to - uinili.
486

485

99

simboliki i nije imala nikakva ozbiljna utjecaja na stvarne dogaaje.492 Sm se Krnjevi esto tuio na to, da glavnu rije vode srpski imbenici izvan vlade, a da se ak ni u odnosima prema Italiji ne konzultiraju hrvatski i slovenski predstavnici.493 Odnos prema hrvatskim ministrima nerijetko je bio poniavajui: uskraivane su im vrlo vane vijesti, nisu bili pozivani na vane sjednice i skupove, ak im je otvarana pota i obijani pisai stolovi.494 Jovanovi je frontalan napad na itav hrvatski narod izbjegavao samo zbog toga to se bojao da bi u tom sluaju hrvatski ministri napustili vladu, a to bi i Londonu i Washingtonu bio jasan znak da obnova Jugoslavije vie nije mogua.495 Drei da popustljivost ugroava obnovu Jugoslavije, ubai je bio nezadovoljan Krnjevievim i (pogotovo) utejevim poputanjem srpskim ministrima, ali im je ipak javio kako e "u svemu slijediti" njihove odluke. Meutim, 17. listopada 1942. kralju je poslao otvoreni brzojav u kojemu kae da je manjina u vladi uspjela progurati odluku o imenovanju Fotia veleposlanikom, to je upravljeno protiv hrvatskog naroda, a time i "protiv bitnosti Jugoslavije". Istodobno je ban poslao poruku amerikom predsjedniku, te sovjetskoj i britanskoj vladi, tvrdei da jugoslavenske izbjeglika vlada ne vodi jugoslavensku politiku, tj. politiku koja je u interesu jugoslavenskih naroda.496 Svoj je stav ubai ponovno objasnio koncem studenoga na skupu "jugoslavenskih iseljenika" u San Franciscu, kad je podvukao znaenje sporazuma Cvetkovi - Maek: "Sporazum je, moda, bio nepotpun, sporazum se moe kritizirati, ali sporazum ima historijsku zaslugu da je rat dravu Jugoslaviju zatekao jedinstvenu u borbi koja joj je nametnuta. Da nije bilo sporazuma, ne znam, da li bi se danas uope moglo govoriti o Jugoslaviji..."497 Ova u biti tona dijagnoza jaala je uvjerenje hrvatskih emigrantskih predstavnika da treba pojaati otpor prema Osovini, ali i prema NDH. Tako je Biani u rujnu uputio poruku domovinskom vodstvu Hrvatske seljake stranke, u kojoj izraava uvjerenje da e presudnu rije imati volja naroda u domovini na elu s HSS-om, pa valja sprijeiti stvaranje faktinog stanja prije nego se saveznici iskrcaju u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Krnjevi je 16. studenoga 1942. ponovno na BBC-u ocijenio da "upravo ovo sadanje zlo pokazuje, koliko je bilo dalekovidno vodstvo hrvatskog naroda, a zajedno s njime i ogromna narodna veina, kada je u kolovozu 1939. i u proljee 1941. bilo solidarno sa srpskim narodom, i ako srpsko-hrvatski odnosi nisu u to vrijeme bili ba ruiasti..." Potom je dodao: "Cjelokupno dosadanje i sadanje iskustvo nas pouava, da nas sve bolja budunost eka samo u federativnoj i demokratskoj kraljevini Jugoslaviji. Takova Jugoslavija osigurat e nam i svakom posebno i svima zajedno mir, slogu, napredak i bolju budunost i bit e koristan lan meunarodne zajednice."498 Do danas, pak, nije otkriven dokument koji bi upuivao na to da su predstavnici Hrvatske seljake stranke, koji su Drugi svjetski rat proveli u emigraciji, ikad pomiljali na stvaranje hrvatske vlade i borbu za hrvatsku dravnu neovisnost.499 Takvih pokuaja nije bilo
Na sjednici vlade odranoj 1. rujna 1942. Jovo Banjanin se potuio da se i vanjska i vojna politika od samog poetka vodi mimo vlade. (Usp. JVD, I., dok. 203, s. 379-387.) 493 Usp. zapisnik sjednice vlade od 9. listopada 1942., u: JVD, I., dok. 218, s. 414-417. 494 Usp. M. Grol, n. dj., 311-312. i dr. 495 Tako, s pravom, V. Kljakovi, n. dj., 129. 496 D. epi, n. dj., 77-78. 497 F. Jeli-Buti, HSS, 109. 498 D. uljak, n. dj., 292-294. 499 R. i . Kneevi optuili su Krnjevia da je preko Milana Martinovia i hrvatskog poslanstva u Madridu odravao vezu sa Zagrebom, te uz pomo nekih ljudi iz britanske obavjetajne slube, dogovarao korake protiv
492

100

ni prije Teherana, ni poslije njega, ak ni u doba kad je Roosevelt - nejasno i dobrim dijelom pod utjecajem Fotievih velikosrpskih intriga - poeo u privatnom krugu govoriti o Srbiji, a ne o Jugoslaviji, odnosno o nemogunosti dravnog opstanka Jugoslavije.500 c) Sredinja skupina HSS-a. Iako se u javnosti vie komentiralo dranje pripadnika nekadanjega desnog krila HSS-a i ponaanje ministara emigrantske vlade, koji su se, uostalom, imali prigodu ee i pojavljivati, na politiki je razvoj u NDH najvie utjecalo ponaanje sredinjeg dijela, onoga koji je ostao u domovini i nastavio s poslovinom "politikom ekanja". Kljuni razlog za to jest injenica, da je u toj skupini bio sam predsjednik HSS-a, dr. Vladko Maek. U svojim je uspomenama talijanski ministar Anfuso upozorio na "protivtine hrvatske nezavisnosti, koja je imala na nogama olovnu dalmatinsku kuglu, njemaki teret na glavi, okrutni antagonizam sa Srbijom, otvoreno neprijateljstvo slovensko, politiki aversitet maekovaca i drugih politikih tendencija u samoj zemlji."501 Sve te okolnosti valja imati na umu, kad se prosuuju potezi tadanjega hrvatskoga politikoga vrha. Ipak, nema sumnje da je uz Rimske ugovore, najvei teret novoj dravi predstavljalo pasivno dranje dr. Vladka Maeka i sredinjega dijela Hrvatske seljake stranke. To potvruje i ve spominjano izvjee Stjepana Gaija Krnjeviu od 2. lipnja 1942. Gai pie o reagiranjima na proglaenje NDH: "Openito se moe rei da je u prvim danima postojao iroko rairen osjeaj zadovoljstva u gradovima i selima. Oekivalo se da e se dogoditi neto novo i bolje. Seljaci su od prvog dana bili jako ukljueni (deeply involved) tako to su pomagali da se razorua i rastjera jugoslavenska vojska, u elji da se izbjegne krvoprolie. Oni su sudjelovali u tome ne samo u ZAGREBU nego i u pokrajini. Ali to raspoloenje se jako promijenilo kad su ljudi vidjeli da Maek nee ui u novu vladu, drugo, kad je potpisan sporazum s Italijom po kome je Hrvatska prepustila Dalmaciju i dio Gorskog kotara i tree, zbog akcije poduzete protiv pravoslavnih (Srba), koja ni na koji nain nije odobrena od veine Hrvata. Zbog ova tri razloga velika veina stanovnitva okrenula se protiv ustakog reima i radije zauzima potpuno negativno dranje. Prilike u nekim krajevima, posebno u Dalmaciji, razliite su, najjae postaju ljeviarske organizacije, dok je HSS pasivna. U Gorskom kotaru i sjevernoj Bosni ljeviari su potpuni gospodari".502
Drae Mihailovia. (Radoje i ivan Kneevi, Sloboda ili smrt, 1981., 964. Prema: HAIV, 1985., 116b.) Sasvim su bez temelja kasnije Jukieve tvrdnje, da su Krnjevi i utej svjesno i sustavno podkapali restauraciju Jugoslavije. (I. Juki, The Fall of Yugoslavia, 148. Usp. V. ureti, n. dj., 258.) Jukievu knjigu izrazito negativno ocijenit e Radica, napominjui da je ona prije svega osobni obraun s Krnjeviem. (Bogdan Radica, Jukieva knjiga o padu prve Jugoslavije, Hrvatska revija, god. XXIV., sv. 2 (94), lipanj 1974., 154-165.) Nisu uvjerljivi ni mravi argumenti, koje Tomasevich iznosi u potkrjepu svoje ocjene "da Krnjeviu nije bilo stalo do Jugoslavije u cjelini, ve samo do hrvatskih i stranakih interesa kako ih je on shvaao." (J. Tomasevich, etnici..., 247b.) Takva domiljanja oito potjeu od kasnijega, poratnoga Krnjevieva naputanja jugoslavenske koncepcije. 500 Za procjenu dravotvornosti, politike dalekovidnosti, pa i moralnosti hrvatskih politiara okupljenih oko Krnjevia zapravo je posve nevano bi li ta hrvatska izbjeglika vlada imala potporu inozemnih imbenika ili ne. Ve samim pokuajem ustrojenja, ona bi u saveznikim analitikim odjelima nuno probudila i razmiljanja o moebitnom opstanku i demokratizaciji hrvatske drave. Otvorila bi, dakle, jednu novu mogunost. Treba spomenuti kako je Mladen igrovi, dugo iza rata, priupitao Krnjevia je li "ikad pomiljao na stvaranje jedne zasebne hrvatske vlade". Ovaj je odvratio: "Hja..., svatko svatko moe stvarati emigrantske vlade, tek je pitanje, s kakovim vanjskopolitikim zaleem? Nakon Teherana i Jalte, mi takovog zalea nismo imali. Razlozi su Vam i predobro poznati." (M. igrovi, n. dj., 328.) O razdoblju prije "Teherana i Jalte" Krnjevi se tako propustio oitovati. 501 F. Anfuso, n. dj., 189. (ovdje u prijevodu E. D. Kvaternika, Jo neto o Rimskim ugovorima, n. dj., 89.) 502 HAIV, 1985., 70-71.

101

Komentirajui Maekove uspomene, Jareb se pita, je li Maek imao kakav plan u pogledu vlasti za vrijeme rata. itavo njegovo politiko djelovanje obiljeava ga kao jugoslavenskoga federalista, a njegovo oekivanje da e, unato svim argumentima protiv, ipak ojaati Banovinu Hrvatsku i organizirati hrvatsko domobranstvo u sklopu jugoslavenske vojske, moe se ocijeniti nerealnim.503 ini se, da bi odgovor na pitanje, je li Maek imao priuvnu varijantu, odnosno je li razmiljao o alternativi, uvelike pridonio ocjeni Maekove politike dalekovidnosti i sposobnosti. Nije uvjerljiva Radiina tvrdnja, koja se i inae desetljeima varirala u poratnoj emigraciji, a kasnije i u domovini, da je Maek ve sredinom 1940. svoju politiku motivirao tenjom da se pod svaku cijenu izbjegne rat, jer zemlja (tj. Jugoslavija) nije ujedinjena, niti je vojniki spremna, a saveznici joj ne mogu pomoi. Najgore od svega bi bilo to, to bi Italija "odmah poslala ovamo" Pavelia i njegove ustae, koji bi "klali Srbe, to bi zauvijek iskopalo straan jaz izmeu nas Hrvata i Srba. Dok smo ovako kako tako neutralni, mi smo svi na okupu, nae zemlje, napose na Jadranu, ne bi bile taknute od Italije, konano ne bismo osjetili posljedice rata."504 Teko je, naime, vjerovati da je Maeka u to doba iznenada prosvijetlila takva dalekovidnost, koja ga inae nije previe krasila. Takoer se valja upitati, koji to "saveznici" sredinom 1940. ne bi bili u stanju pomoi Jugoslaviji? Francuska je u to vrijeme politiki patuljak pod njemakom izmom, SSSR je u savezu s Treim Reichom, a SAD daleko izvan rata. Stoga se ini najuvjerljivijom i najloginijom tvrdnja, da je Maek raunao kako postoji mogunost da se rat izbjegne pristupom Jugoslavije Trojnom paktu. injenica da se time ilo protiv hrvatske tenje za razbijanjem Jugoslavije i stvaranjem neovisne Hrvatske, pri donoenju takve odluke imala je malog utjecaja, jer je u krugu oko Maeka stalno vladalo uvjerenje kako je Jugoslaviju mogue federalizirati, te u takvom sustavu stei solidnu autonomiju za Banovinu Hrvatsku. Kad je pak, dolo, do dravnog udara i posljedinoga njemakog napadaja na Jugoslaviju, voa HSS-a nije se snaao. Ilija Jakovljevi u partizanskom je Glasu Slavonije tijekom rata ustvrdio kako je Maek savjetovao ubaiu, da izie ususret Nijemcima i nae s njima zajedniki jezik, nastojei ostati na vlasti. Slino potvruje i dr. Edo Bulat, pozivajui se na Maekovo svjedoenje, dano mu pri odlasku u emigraciju 1945.505 Sve kad bi to i bilo tono, to ne bi znailo da je Maek na taj nain htio stvoriti neovisnu Hrvatsku, jer je to, uostalom, mogao pokuati prije pristupa puistikoj beogradskoj vladi. Ne bi se mogla braniti ni tvrdnja, da je pristup novoj vladi bio uvjetovan tenjom da se sauva mir, a da je sada, nakon to je rat zapoeo, Maek odluio promijeniti kurs i na neki nain nai hrvatski modus vivendi s Nijemcima. Sveukupna njegova politika, kao i politika istaknutih njegovih sudrugova, kako u izbjeglikoj vladi i oko nje, tako i u domovini, teila je zadovoljenju hrvatskih interesa u okviru jedne pravedne i federalizirane jugoslavenske drave. Ta je politika uspostavom NDH doivjela potpuni poraz.506 Prema jednome njemakom obavjetajnom izvjeu iz rujna 1943., Maekov bliski suradnik dr. Ivan Pernar izjavio je Arthuru Haeffneru da je Maek 10. travnja 1941. zapovjedniku njemakih snaga u Zagrebu, vjerojatno generalu Khneu, izjavio kako bi bilo
Usp. J. Jareb, n. dj., 77-80. B. Radica, II., 32-33., 129. 505 Usp. Edo Bulat, Deseti travanj, n. dj., 18b 506 Stoga nipoto ne stoji Radelieva tvrdnja, da je "sredinski dio" HSS-a, onaj oko samoga najueg vodstva stranke "prihvaao samu ideju hrvatske drave, ali u skladu s ideologijom i tradicionalnom politikom stranke, odbacio je suradnju s ustakim reimom i njegovu radikalnu politiku, osobito uvjete i nain stvaranja NDH". (Z. Radeli, n. dj. 14.)
504 503

102

najbolje ouvati teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije, te u Hrvatsku uvesti njemaku vojnu upravu kojoj bi pomagala inovnika vlada sastavljena od domaih ljudi.507 Iako ilustrativna za Maekova politika razmiljanja, takva je zamisao bila bez izgleda, budui da Hitler na Jugoistoku nije kanio drati vee snage, te je ve razmatrao druga politika rjeenja. Nakon to je odbio ponovljene prijedloge Slavka Kvaternika, da sm preuzme odgovornost i proglasi dravu, Maek je 10. travnja dao poznatu izjavu. Ona je, openito se dri, trebala "utjecati na lanove i organizacije HSS-a, da se odre kao cjelina, kako bi stranka mogla izbjei vee potrese i otriju unutarnju politiku diferencijaciju. Tome je trebala pridonijeti i politika pasivizacija samog Maeka, kako bi svojim vlastitim primjerom upozorio lanove stranke na potrebu ekanja pogodnog trenutka za akciju".508 Dr. Maek stoga nije pruao veeg otpora prema davanju te izjave, iako e u predstojeem razdoblju iz kruga njegovih pristaa biti plasirana glasina, da je rije o krivotvorini. Ta e glasina imati dalekosene pogubne posljedice. Samu je, pak, desetotravanjsku izjavu Maek vjerojatno osjetio kao olakanje i makar nevoljko prenoenje odgovornosti na druge imbenike. Radi toga je istoga tog 10. travnja od zapovjednika njemakih okupacijskih postrojbi zatraio propusnicu radi odlaska u Kupinec.509 Prema tome, nikakvi ideoloki razlozi nisu presudili da Maek odbije proglaenje hrvatske drave. On jednostavno na takav korak nije bio spreman, on je prelazio okvire njegove defenzivne, sporazumake, jugoslavenske politike. U trenutcima slamanja jugoslavenske kule od karata, ta politika jednostavno vie nije odgovarala interesima hrvatskog naroda. "Nije hrvatski narod", pie M. ovi, "u povijesnim travanjskim danima 1941. odbio Maeka, a prihvatio Pavelia radi stranakih programa, radi vanjskopolitike orijentacije, radi prihvaanja ili neprihvaanja demokracije ili nedemokracije! Nije u tim prilikama ni mislio na glasovanje, odglasavanje i prebrojavanje, nije ni mislio na glasake formalnosti i legitimnosti. Nikad ni nije bio pitan hoe li ovo ili ono hrvatsko rjeenje, hoe li ovu ili onu hrvatsku alternativu. I u travnju 1941. mogao je prihvatiti samo Maekov samoubilaki bezizgledni pokuaj obrane nejugoslavenske 'Jugoslavije', ili Pavelievu realistiku, realpolitiku i moguu, ostvarivu obnovu hrvatske drave".510 Maeku, razumljivo, kako u poratnoj istrazi svjedoi S. Kvaternik, "nije bilo neprijatno to je dolo do nezavisne Drave Hrvatske", ali nije elio sudjelovati u vlasti.511 Iako mu nije bilo "neprijatno" to je dolo do uspostave hrvatske drave, on je bio krajnje skeptian u pogledu njezina opstanka. Taj je manjak samopouzdanja doao do izraaja, kao to je spomenuto u prethodnoj glavi, i tako to je, nakon desetotravanjske izjave, svojim dranjem naveo svoje bliske suradnike odbiti Paveliev poziv da uu u prvu hrvatsku vladu. Takva je politika zapravo bila logina posljedica Maekova dotadanjeg dranja. Jedan od malobrojnih hrvatskih diplomata u jugoslavenskomu ministarstvu vanjskih poslova, Eugen
B. Krizman, III/1, 128-130. Da se ne radi o pukoj izmiljotini ili natezi, potvruje sam Maek, piui u svojim uspomenama kako je i poetkom listopada 1941., kad ga je u Kupincu posjetio neki njemaki asnik, predloio da Nijemci oduzmu vlast ustaama, a na elo uprave u zemlji postave kojega svoga generala, koji bi uz domae slubenike uspostavio red i mir. Dakle, sam Maek priznaje da nije imao hrabrosti preuzeti odgovornost ni u travnju ni u listopadu 1941. 508 H. Matkovi, n. dj., 174-175. Usp. Lj. Boban, Britanija, Hrvatska i Hrvatska seljaka stranka 1939-1945., SP, god. X., br. 3 (28), Zagreb, 1978., 9b. 509 Usp. S. Kvaternik, n. dj., 155. 510 M. ovi, n. dj., 122. 511 Usp. N. Kisi-Kolanovi, n. dj., 295.
507

103

Laxa, ispripovjedio je Vinku Nikoliu kako se u travnju u Zagrebu zateklo desetak Hrvata iz Ministarstva vanjskih poslova pod doyenstvom Ivana Babia Gjalskog. Kako je Lorkovi pozivao tu grupu, da ue u Ministarstvo vanjskih poslova, a i neki kolege su inzistirali da se ue, poslan sam u Kupinec u dva navrata, da dobijem placet Predsjednika (Maeka, op. T. J.) za na ulazak. Obrazloio sam Predsjedniku, da je ta drava naa drava (poslije rata smo mogli konstatirati, da je imala veu slobodu akcije i vie suvereniteta nego li Jugoslavenska vlada u Londonu) i da e na prvobitni zadatak biti odravanje veze s naim ljudima vani, posebno s drom. Krnjeviem i informirati njega i vodstvo o situaciji u svijetu. Lorkovi nam je bio obeao pozicije, koje smo htjeli, a Babi Gjalski bi nam stavio na raspolaganje sve diplomatske veze i poznanstva svoje dugogodinje karijere. Posebno sam naglasio Predsjedniku, da e nae veze sa saveznikim taborom postajati sve tee i da emo ostati bez kontakta s naim ljudima u Londonu. (Tako se je i dogodilo, Farolfi nije znao to se dogaa u Londonu, a Krnjevi je od zadnjih 6 pisama, to mu ih je uputio Farolfi, primio tek jedno!) Predsjednik nije usvojio nijedan od mojih argumenata, i prigodom mog drugog posjeta bio je ak ljut i nestrpljiv. Rekao je: Nemojte ulaziti i ne mijeajte se s tim ljudima, da ne izazovete narodnu osvetu. Kada sam tu dogodovtinu ispriao Farolfiju 15 mjeseci nakon toga, uhvatio se je bio jadnik za glavu.512 Ba zbog Maekova odbijanja suradnje, odnosno odluke da - bez razmiljanja - odbije proglasiti hrvatsku dravu, postala je mogua (zapravo jedino mogua, napominje ovi) Pavelieva, ustaka Hrvatska.513 Budui da je vodstvo HSS-a sav politiki prostor i slobodu akcije prepustilo Paveliu i ustaama, obustavljajui na svoju ruku ak i izlaenje stranakog tiska,514 nije neobino da je HSS-u i pripala autsajderska pozicija. Ipak, s ustake se strane, kako je, prema optunici, 19. oujka 1947. izjavio posljednji ministar vanjskih poslova, dr. Mehmed Alajbegovi, tijekom itava postojanja NDH nastojalo pridobiti HSS na suradnju.515 Pozivajui se na sjeanja Davida Sinia, Ivievi prihvaa tvrdnju da su dodiri izmeu Pavelia i vodstva HSS-a uspostavljeni u ljeto 1941., te su nastavljeni i tijekom 1942/43. godine.516 O razgovorima koji su voeni 1942. svjedoio je i pukovnik Babi,517 a Maekov sin Andrej potvruje da je Luburi u lipnju 1943. predloio tati suradnju s ustaama.518 Dakako da su ti pokuaji nailazili na odbijanje.519
V. Nikoli, Pred vratima domovine, II., 504-505. M. ovi, n. dj., 203. Maek je, kae pisac, "sve uinio, samo da se ne kompromitira, da se ne kompromitira pred nehrvatima, ak i pod cijenu povijesnog kompromitiranja pred vlastitim hrvatskim narodom." (Isto, 341.) 514 Prema Paveliu vie nego kritini Kovai tvrdi kako je Maekov Hrvatski dnevnik vlastitom odlukom prestao izlaziti. (M. Kovai, n. dj., 156.) 515 Usp. N. Kisi-Kolanovi, n. dj., 250-251. 516 J. Ivievi, n. dj., 7-8, Vjesnik, Zagreb, 27. i 28. travnja 1995. 517 I. Babi, n. dj., 254.) 518 Andrej Maek Nino krabe, Maek izbliza, Disput, Zagreb, 1999., 108. 519 Stoga je posve utemeljena sljedea ovieva ocjena: "Od svih dobronamjernih prigovora Anti Paveliu s hrvatske strane, najudniji je esti prigovor to nije od poetka NDH suraivao s Maekom, kad je sm Maek odbio i propustio priliku da upravo on, Maek, proglasi hrvatsku dravu, i da on, Maek, odluuje o tomu, moe li Paveli suraivati s njim, s Maekom, a ne da Paveli odluuje o tome hoe li ili ne e prihvatiti Maekovu suradnju. Suraivati na liniji obnove, uvrenja i obrane hrvatske drave, Maek nije htio! Nije to nikako htio! On je u travnju 1941. odbio bez razmiljanja (on sm kae 'bez razmiljanja') takvu suradnju! On je znao da e Njemaka izgubiti rat, ali, izgleda, da nije bio tako siguran u njemaki poraz i u savezniku pobjedu u oujku, kad je njegova vlada pristupila, sveano, hitlerovskom Trojnom paktu (25. oujka 1941.). Ili je mislio da ga jedna prisilna kolaboracija s Hitlerom, jedna kolaboracija iz objektivne politike potrebe, ne kompromitira, da ga nikako ne kompromitira, kad je ta kolaboracija u interesu Beograda, u interesu uvrenja i obrane nejugoslavenske 'Jugoslavije'?!
513 512

104

Pri prosudbi Maekove odluke da se povue iz javnog ivota i time demonstrira svoj pasivni optor prema novonastalom stanju, valja imati na umu okolnosti u kojima je ona donesena. Ta je odluka, dakle, donesena u trenutku kad je Trei Reich bio na vrhuncu moi, u vrstome savezu sa SSSR-om, kad su SAD bile izvan rata, a Velika Britanija jedva odolijevala njemakim zranim napadajima. itava je kontinentalna Europa, osim Grke i Jugoslavije, koje su ve bile na koljenima, bila ili pod osovinskom okupacijom, ili u stanju uglavnom naklone neutralnosti (otvoreno, poput Portugala, panjolske i vedske ili prikriveno, poput vicarske i Turske). Na unutarnjem planu jo se ni na koji nain nije moglo govoriti o pojavama, koje bi kompromitirale bilo Ustaki pokret, bilo novoproglaenu dravu.520 Podsjeajui na injenicu da su Maekovi najblii suradnici ostali lanovima jugoslavenske izbjeglike vlade, Korsky s pravom istie: "Uzaludno je danas tvrditi da je ovo bilo zbog ustake diktature, jer se je ovaj dio (tj. ministri u izbjeglikoj vladi, op. T. J.) povukao s jugoslavenskom izbjeglikom vladom u asu dok ustaka vlast jo nije bila uspostavljena, te se do konca rata nije ni u kom obliku ogradio od jugoslavenske drave".521 Iako su neki istaknuti dunosnici HSS u emigraciji odmah ustali protiv NDH, ustaki reim u prvo vrijeme nije poduzimao ozbiljnije represivne korake prema stranakim dunosnicima. Dodue, tijekom travanjskog rata, Nijemci su u nekim sluajevima uhitili ili privremeno internirali manji broj stranakih dunosnika. Mogue je, da su njemaki koraci protiv poznatih anglofila iz redova HSS-a naveli hrvatsko redarstvo na njihovo privremeno uhienje ili kratkotrajnu internaciju.522 Neki su istaknuti lanovi HSS-a bili na zubu Gestapou, jer su obiljeeni kao protivnici ratnih ciljeva Osovine.523 Najvei dio banovinskih upravnih slubenika, sudaca i namjetenika hrvatske narodnosti, nastavio je obavljati svoj posao i nakon uspostave NDH, bez obzira na svoja politika i ideoloka uvjerenja.524 Bive su andarmerijske stanice jednostavno preimenovane u orunike postaje, a svi su zateeni pripadnici andarmerije, koji se nisu povukli s jugoslavenskom vojskom, ostali na svojim mjestima, u svojstvu hrvatskih orunika. Do njemakoga napada na SSSR svoja su mjesta zadrali ak i mnogi komunistiki simpatizeri, dok su pristae i lanovi HSS-a ostali u slubi bez rezervi. Ipak, nitko se iz prvoga reda Maekovih suradnika nije svrstao uz novoproglaenu dravu.
Da ostane podpredsjednik beogradske vlade, Maek je sve uinio i sve prihvatio. Prihvatio je pristup svoje vlade Hitlerovu Trojnom paktu, pa je i Simovievu puistiku vladu prihvatio. Da se ne kompromitira suradnjom s Njemakom, s Hitlerovom Njemakom, u interesu Zagreba, u interesu Hrvatske, Maek je u travnju 1941. odbio sve, pa i samu ponudu, formalnu ponudu da postane predsjednik ne jedne zagrebake vlade, hrvatske vlade, nego predsjednik, vrhovni ef i poglavar, jedne obnovljene drave, Drave Hrvatske. Onda je teko vjerovati da bi takav Maek i mogao i htio prihvatiti suradnju kao drugorazredni ili treorazredni faktor, da bi htio biti podpredsjednik Pavelieve vlade, osim u sluaju neke teoretske predpostavke, predpostavke, da je on, Maek, patio od 'podpredsjednikih' manjevrijednih kompleksa". (M. ovi, n. dj., 271.) 520 Stoga nije ozbiljna tvrdnja Branka Peelja da je vodstvo HSS "i prije 10. travnja 1941." znalo "kuda vodi i kako e svriti Pavelieva politika". (Usp. E. D. Kvaternik, Odjeci..., n. dj., 250.) 521 Ivo Korsky, Razlozi propasti Nezavisne Drave Hrvatske, u: Hrvatski nacionalizam, II. izd., NZ MH, Zagreb, 1991., 127. 522 Nakon to ga je oslobodio iz osmodnevnog pritvora, Koak je Peelju kazao kako ga Nijemci trae, da bi ga internirali u Njemaku. (B. Peelj, U vrtlogu..., 11-12.) Kouti, Tomai, Janikovi i dr. puteni su iz pritvora odmah po Pavelievu dolasku u Zagreb, 16. travnja 1941. 523 Iako poznat po svojoj sklonosti Nijemcima, Lorkovi je nakon neuspjene intervencije za nekoliko pristaa HSS-a koje je Gestapo uhitio, ocijenio da je Hrvatska teko ugroena pangermanizmom. (N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 58-59.) Nacistima je posebno na zubu bio Ilija Juki, pa su kako Lorkovi biljei sredinom 1942. - od hrvatske vlade traili poduzimanje sankcija protiv njegove obitelji. (Isto, 194., 211.) 524 P. Gregori, Narodnooslobodilaki pokret u Zapadnoj Slavoniji..., 37-38. F. Jeli-Buti, Ustae i NDH, 226.

105

Nasuprot tomu, neki su istaknuti Maekovi suradnici od samog poetka bili upleteni u njemake obavjetajne kombinacije, na koje ustaki reim nije gledao s odobravanjem. Te su kombinacije dovele do uhienja A. Koutia i jo nekolicine lanova HSS-a.525 Osim koketiranja s Nijemcima, oprez prema nekim Maekovim suradnicima poveavala je bojazan da bi oni u kriznim trenutcima mogli na svoju ruku preuzeti vlast i bez izravne njemake pomoi. Tako je, primjerice, neraspoloenje, koje su izazvali Rimski ugovori, u prvi mah zaprijetilo i veim nemirima. Kasche je 21. svibnja izvijestio Berlin kako mu se sm Paveli tuio na slab autoritet vojskovoe Kvaternika i bivih austrougarskih asnika. Pojavile su se i zamisli o dravnom udaru, ali se od toga odustalo. Nekadanja Maekova Zatita je razoruana, a vojskovoa Kvaternik zagovara korake protiv samog Maeka.526 Neki od vanih Maekovih suradnika preselili su na podruje junije od demarkacijske crte. Meu takvima se posebno isticao Janikovi, koji je u ljeto 1941. odselio u Crikvenicu. On je bio izrazito protivan svakom obliku suradnje s NDH, ali se isto tako protivio oruanom otporu, drei da treba izdrati, dok saveznici ne rijee stvar.527 Pasivnost kruga oko Maeka u vladinim se krugovima tumaila kao prikriveno neprijateljstvo, skoro poticanje na otpor. Takav je dojam pojaavala injenica da se ni Maek ni njegovi najblii suradnici nisu ogradili od skoro ubitanih jugoslavenskih tirada, koje su na valovima britanskog radija irili Krnjevi i drugovi.528 utnja se u danim okolnostima mogla tumaiti samo kao solidariziranje s takvim istupima ministara jugoslavenske izbjeglike vlade. Na taj se nain produbljivao unutarhrvatski jaz. S druge su strane uvoenje autoritarnog sustava, zabrana politikih stranaka i drutava, te zloini koje su poinile ustake skupine, a pogotovo glasine o smaknuima mnotva ljudi, davale potporu svima onima, koji su se ograivali od ustakog reima. Miroevi-Sorgo je u izvjeu od 26. rujna 1941. registrirao irenje osjeaja nezadovoljstva prema ustakom reimu, ali: "Mora se, meutim, konstatovati da promena u
Bivi referent za tisak njemakoga generalnog konzulata, a sada attach za tisak pri poslanstvu, Otto Mitterhammer, poetkom svibnja 1941. je razgovarao s ing. Koutiem, Glojnariem i Leakoviem, pokuavajui ih pridobiti za obavjetajnu suradnju, a navodno i za zajedniko nastojanje da se Pavelia smijeni, te na vlast dovede HSS. Hrvatske su vlasti doznale za ovaj pokuaj, te su Kouti, Glojnari i Leakovi uhieni 6. svibnja 1941., a hrvatsko je ministarstvo vanjskih poslova prosvjedovalo u Berlinu. Na zahtjev RSHA, bojnik SS-a, Wilhelm Beissner, ef Djelatnog ureda Sigurnosne policije i Sigurnosne slube (Einsatzkommando Sipo und SD) u Zagrebu, izvijestio je Berlin da su hrvatske vlasti jako uzbuene zbog ovog dogaaja, a stvar pogorava i injenica da je Mitterhammer intervenirao kod Ive Bogdana, da se uhieni Hrvati puste na slobodu. Mitterhammer je, tvrdi Beissner, djelovao na svoju ruku, a s obzirom na to da se ovim inom kompromitirao u Hrvatskoj, treba ga prebaciti u Beograd. Uhieni su prvaci HSS-a puteni na slobodu 16. svibnja 1941. (S. Odi - S. Komarica, n. dj., 236-237.) 526 Usp. B. Krizman, I., 476-477. Glaise je zabiljeio kako je S. Kvaternik, navodno, u svibnju 1942. generalu Warlimontu izjavio da mu je arka elja strijeljati Maeka. (Usp. V. Kazimirovi, n. dj., 228-229.) Bez obzira na pouzdanost ovih svjedoenja, teko je vjerovati S. Kvaterniku, kad tvrdi kako je prigodom sastavljanja vlade posebno upozoravao Pavelia da "pod nikoju cijenu ne mimoie Seljaku stranku, jer ona imade najmanje 90% naroda iza sebe". (B. Krizman, II., 58-59.) Ovdje se nije radilo o Pavelievoj volji, nego o Maekovu protivljenju. Uostalom, ni S. Kvaternik nije u Privremeno dravno vodstvo uspio uvrstiti vienijeg pristau HSS-a. 527 Ljubo Boban, Misija Tome Janikovia u inozemstvu 1943. godine, SP, god. XII., br. 1, Zagreb, 1980., 28. Janikovia je, po nalogu Rade Konara, posjetio ime Balen, koji naglaava da je Janikovi iskreni pobornik zajednikog ivota jugoslavenskih naroda. (Isto, 29b.) Nakon Bobanove smrti objavljena je njegova knjiga Dr. Tomo Janikovi: HSS izmeu zapadnih saveznika i jugoslavenskih komunista, kolska knjiga, Zagreb, 1996. 528 Ne moe se ozbiljno prihvatiti navodna Maekova izjava Singeru, da bi on sa slobode i bio spreman javno osuditi Krnjevievu politiku, ali to iz zatvora ne moe. (Vlado Singer o Dru Vladku Maeku, n. dj., 80.) Prigode za takvu osudu bilo je i prije i nakon zatvora, ali se Maek na nju, dakako, nije htio odluiti!
525

106

raspoloenju ne ide prema Jugoslovenstvu. Povratak pod Beograd ne bi primio niko, pa ni sami Srbi iz Hrvatske. (...) Danas je u Hrvatskoj najvei Jugosloven - Maek. Kad bi se on reio da ue u vladu, Paveliu bi bio kraj".529 Razumije se samo po sebi, da izvjea pojedinih informatora o jugoslavenskom Maekovu raspoloenju i ne moraju biti sasvim tona, ali - takva su izvjea proizvodila dojmove i uvjerenja, te stvarala predodbe na kojima su se gradili politiki potezi.530 Umjesto da na Maekovu pasivnost odgovore politikim sredstvima, vlasti NDH su se odluile na netaktine, represivne mjere. Nakon to je, po uzoru na jednostranake sustave osovinskih velesila, ve dva mjeseca po uspostavi drave i formalno zabranjeno viestranaje,531 Paveli je u jesen 1941. poinio teku pogrjeku internirajui predsjednika bivega HSS-a. To se objanjavalo obavijestima, da su komunistiki partizani nakanili izvesti atentat na Maeka, te njegovu smrt na taj nain prebaciti na ustae, kako bi se izazvali neredi, represalije i posljedino jaanje pobunjenika. Paveli e kasnije tumaiti da je do uhienja dolo radi njegove (Maekove) koristi. Luburi e kasnije pisati, da jest bio Maekov tamniar, ali i da mu je etiri puta spasio ivot. ivotu predsjednika bivega HSS-a, prema Luburiu, prijetili su nacisti (Abwehr), neki neodgovorni ustae, partizani koji bi ga ubili i za to optuili ustae, te napokon, neki maekovci, koji su planirali njegovu otmicu, kako bi onda uz pomo zapadnih saveznika i domobranstva preuzeli vlast. Stoga je Luburu prema nalogu starijih uhitio Maeka te ga nosao kao maka maie s jednog mjesta na drugo, ne zato da ga muimo i ubijemo, nego zato, da ga spasimo od gorega zla. Toga da je i sam Maek bio svjestan, pa je traio pojaanje strae, jer mu je ona bila najboljim jamstvom sigurnosti.532 Bez obzira na to, koliko ta objanjenja bila istinita, Maekovo je uhienje dalo hranu razgranatoj protureimskoj, pa i protuhrvatskoj promibi. Maek je, naime, od 10. travnja do 15. listopada 1941. boravio u Kupincu. Nije se osjeao posebno nadziranim, ali se dragovoljno pasivizirao. Svakako je dragocjeno njegovo priznanje, da su ga u Kupincu posjeivali "srpski seljaci iz blie i daljne okolice", te ga pitali za savjet kako bi se postavili u svezi s ustakim progonima i vjerskim prijelazima. Iz dana u dan su ga posjeivale i skupine hrvatskih seljaka.533 Jednom od posjetitelja, Andriji Pavliu, izjavio je kako je desetotravanjsku izjavu dao slobodno i bez pritiska, sve u svrhu ouvanja mira i sprjeavanja krvoprolia. Nikoli Sikirici je, pak, u srpnju 1941. izjavio kako e opet "biti Jugoslavija, kao to je i bila, i jo vea. Sve e se poslije rata odluiti na zelenom stolu. Tamo je Jurica Krnjevi, pa emo i mi dobiti svoj dobar dio".534 Meu posjetiteljima bio je i niz istaknutih lanova HSS-a, koji su sa svojim predsjednikom mogli slobodno razgovarati.535

HDIIV, I., 53. Da se Maek "dri bezprekorno na staroj jugoslovenskoj liniji", potvrivao je 14. kolovoza iste godine i jugoslavenski generalni konzul u Zrichu, . urii. (HDIIV, I., 78.) 531 Nakon uvoenja iznimnih mjera u razvojaenom pojasu, hrvatske su vlasti pokuavale proiriti svoje djelovanje i na druge nain. Ujdurovi biljei kako se u Metkoviu pokualo oivjeti rad Narodne zatite. (M. Ujdurovi, n. dj., 53b.) I talijanska je Druga armija zapaala kako ustake vlasti ne negoduju zbog jaanja maekovaca u Splitu i anektiranoj Dalmaciji. (Usp. NOBD, I., dok. 201, s. 495-497.) To bi moglo potkrjepljivati tvrdnju, da je zabrana politikih stranaka prije svega imala funkciju demonstrirati odanost jednostranakomu sustavu i novomu europskom poretku. 532 Vjekoslav Maks Luburi, Prigodom smrti Vladka Maeka, u: Ivan Mui, prir. Maek u Luburievu zatoenitvu, Matica hrvatska Split, Split, 1999., 58. 533 V. Maek, n. dj., 161-162. 534 Slobodni dom, 16. sijenja 1945. Prema: F. Jeli-Buti, HSS, 68. 535 F. Jeli-Buti, HSS, 67.
530

529

107

Sve do 15. listopada Maek se, kao i ostali prvaci biveg HSS-a, kretao relativno slobodno i dolazio u dodir s mnotvom ljudi. Tvrdilo se ak kako je sudjelovao i u javnom obiljeavanju pogibije hrvatskih zastupnika u beogradskoj Skuptini.536 Osim Maekovih priznanja da ustake vlasti nisu prijeile da ga posjeuju ak i brojnije skupine ljudi,537 ima i drugih vrijednih svjedoenja. elei ga pridobiti za oruanu borbu, komunisti su ve od lipnja i srpnja 1941. dolazili u dodir s Maekom.538 Istaknuti komunistiki dunosnik, dr. Pavle Gregori tvrdi u svojim sjeanjima kako su Maeka u prvoj polovici listopada 1941., po Hebrangovu nalogu, posjetili dr. Nikola Nikoli i dr. Zlatan Sremec, kako bi od njega doznali "njegov odnos prema pozivu Komunistike partije za narodni ustanak". Maek je odbio djelatnu suradnju, ali je ocijenio kako e Nijemci izgubiti rat, dok "mi kao mali narod ne treba da se upliemo".539 Taj posjet Maek u uspomenama ne spominje, ali zato pripovijeda kako ga je oko 10. listopada posjetio neki njemaki asnik, radi razgovora o moguemu preuzimanju vlasti u Hrvatskoj. Ne zna mu ime, a ne zna ni po ijem je nalogu taj asnik dolazio u tako vanoj misiji (i to ne vojnoj, nego politikoj par excellence), pa domee kako je taj dolazio vjerojatno u Glaiseovo ime. On je odbio ponudu i predloio da se ukloni ustaki reim i za guvernera postavi neki njemaki general.540 Kad bi bilo tono, to bi svjedoenje ukazivalo na to, da bi predsjednik HSS-a odgovornost za vlastiti narod radije prepustio njemakome generalu, nego to bi je sam preuzeo! Ipak, nije uvjerljivo da je u Jasenovac otpravljen radi toga. Uostalom, da su htjeli, Nijemcima je on i tamo bio dostupan.541 Iz Singerova izvjea o razgovorima s Maekom u Jasenovcu, proizlazi da je Maek bio uvjeren kako je uhien na njemaki nalog, budui da ga hrvatske vlasti dosad niim nisu ometale u normalnom ivotu u Kupincu, pa nije bilo razloga da u tom pogledu nastupi promjena.542 Glaise, dodue, 4. studenoga javlja kako ne zna gdje se Maek nalazi,543 ali Odi i Komarica, na alost ne navodei izvora, tvrde kako je nakon Maekova uhienja u listopada 1941. njegova supruga pokuala izboriti njegovo oslobaanje, tvrdei da je on pod zatitom Gestapoa. Pritom se
HDIIV, I., 22. Lorkoviev tajnik dr. Ivan Kolak ispripovijedao je 23. rujna 1942. u Stockholmu K. Jadrijeviu, da je Maek interniran (u njegovu vlastitu interesu), ali se na svom imanju moe slobodno kretati. (JVD, I., dok. 211, s. 400-402.) 538 F. Jeli-Buti, HSS, 131. i d. 539 P. Gregori, Narodnooslobodilaka borba u Zapadnoj Slavoniji..., 184-185. Nikola Nikoli je svojedobno bio lanom "Crne ruke", a nakon Drugoga svjetskog rata zatvoren je kao pristaa rezolucije Informbiroa. Kasnije je objavio niz znanstvenih radova, u kojima opisuje medicinske pokuse, navodno vrene nad zatvorenicima u jasenovakom logoru. Srpskom akademiku Dragoslavu D. Mihailoviu, koji ga je "etvrt veka znao kao Srbina, a on je bio - Hrvat", priznao je, meutim, da je rije o medicinskim pokusima, koje su obavljale ne hrvatske (ustake), nego jugoslavenske komunistike vlasti, i to na - Golome otoku. (Dragoslav Mihailovi, Goli otok, NIP Politika, ir., Beograd, 1990., 281-282.) 540 V. Maek, n. dj., 164. Pozivajui se na jednoga djelatnika njemakog poslanstva, koji mu je izjavio kako se Maeku uz njemako posredovanje obratio M. Nedi, traei modus vivendi izmeu Hrvatske i Srbije, Metrovi takoer sugerira kako je to razlog Maekova uhienja. (I. Metrovi, n. dj., 285-287.) 541 Povrh toga, Maeku je vlast u Hrvatskoj ponuena ve poetkom travnja 1941., to je on odbio. Ne ini su uvjerljivom ni postavka da su se Talijani htjeli posluiti Maekom protiv Pavelia, a ni ona, da je uhienjem trebalo ograniiti njegov utjecaj prije sazivanja Sabora. 542 Vlado Singer o Dru Vladku Maeku, n. dj., 67. U prvome poratnom interviewu, koji je dao listu New York Times 23. srpnja 1945., sm je Maek kazao da su ga uhitili Nijemci, dok je M. Giunio Zorkin javljao da ga pod kljuem dri Gestapo. (Usp. D. uljak, n. dj., 410. i 452.) 543 Usp. B. Krizman, II., 223. Glaise nakon rata izjavljuje kako je odravao bliske veze s HSS-om, a dulje vrijeme ak i s Titom. Potonje su veze, kae on, oslabile tek u ljeto 1943. uslijed spleta nesretnih okolnosti. (V. Kazimirovi, n. dj., 16.)
537 536

108

pozivala na jamstva istaknutoga njemakog obavjetajca, SS-bojnika Adolfa Nassensteina, koji je u proljee 1940. iz Beograda premjeten u Zagreb.544 Kasche je, pak, 16. listopada 1941. javio kako je dopisnik Njemake novinske agencije (DNB) u Zagrebu, dr. Karlgeorg Schuster, iz hrvatskoga ministarstva vanjskih poslova obavijeten da je Maek stavljen pod redarstveni nadzor zbog odravanja veza s osobama povezanima s neprijateljskim inozemstvom. Ti dodiri nisu poli od Maeka, nego su ga posrednici jugoslavenske emigracije htjeli pridobiti za svoje planove. Ne radi se o uhienju, nego se Maeka hoe skloniti od pokuaja protudravnih elemenata, koji bi na nj htjeli utjecati. Prema privatnim Kascheovim spoznajama, postoji tenja da se Maeku ne dopusti zapadanje u sferu talijanske politike, jer bi ga Talijani htjeli upregnuti protiv sadanje ustake vlade.545 I neki drugi izvori govore o vezama koje su uspostavljene izmeu nekih pripadnika vodstva HSS-a i talijanske vojne misije u Zagrebu, pri emu se, navodno, raunalo da bi maekovska vlada prekinula Paveliev germanofilski kurs i Hrvatsku dovela u talijanske vode. S druge je, pak, strane bilo kalkulacija o tome da jake struje unutar HSS-a ustakom reimu pretpostavljaju hrvatskosrpsku suradnju.546 Poetkom kolovoza 1941. u Zagreb su doprle vijesti iz Beograda, da je postignut sporazum izmeu Ljotia i Maeka o obnovi Jugoslavije pod srpskim protektoratom, kao i to, da je Maek od Njemake zatraio stavljanje Hrvatske pod protektorat, to da su Nijemci prihvatili.547 Sovjetska je novinska agencija 4. rujna 1941. preuzela Krnjevievu dezinformaciju da su Nijemci uhitili Maeka i odveli ga izvan Hrvatske.548 Zasad dostupni podatci ne daju dovoljne podloge za zakljuivanje o tome, jesu li ove glasine pridonijele Maekovu uhienju. U svakom sluaju, odmah nakon manifestacije od 10. kolovoza 1941., kad je Ustakom pokretu pristupio veliki broj dunosnika HSS-a, na slobodu su puteni svi pritvoreni i uhieni pristae HSS-a, osim "izrazitih i opasnih ljeviara".549 Meutim, ta je manifestacija isto tako pokazala da samo ue vodstvo stranke ne e krenuti istim putem. S druge strane, ne treba iskljuiti mogunost da je irenje potpore meu dojueranjim maekovcima, u nekim ustakim krugovima pridonijelo sazrijevanju uvjerenja da se samoga Maeka vie i ne mora toliko tedjeti.550 Bilo kako bilo, 15. listopada 1941. odveden je u Jasenovac. Meutim, nalog nije glasio da ga se odvede u Jasenovac, nego da ga se skloni na sigurno. Luburi je tada drao da
S. Odi - S. Komarica, n. dj., 57. B. Krizman, II., 205. 546 Usp. V. Kazimirovi, n. dj., 284-286. 547 Usp. A. Vojinovi, NDH u Beogradu, 53-54. 548 S. Neovi, n. dj., I., 175., 183. 549 F. Jeli-Buti, Ustae i NDH, 193b. 550 Nije nezanimljivo ni Luburievo politiko opravdanje: Kod Maeka se nije radilo ni o mirotvorstvu ni o pacifizmu, budui da je imao i diktatorskih sklonosti. U svakom sluaju bio je, kae Luburi, apsolutno poten ovjek i apsolutni hrvatski rodoljub. Meutim, on nije bio protiv Jugoslavije, pa: pitanje dra V. Maeka bilo je za mene ve isto politiko, i bio sam voljan slijediti dra. A. Pavelia, ne samo protiv Jugoslavije, kralja i Srba, nego i protiv dra V. Maeka. Zatvaranje hrvatskih rodoljuba u logor Kruica, u Vitezu kraj Travnika, kao i prebijanje nekih omladinaca po orunicima, redarstvu i Zatitarima oslobodila me je svih predrasuda, i ja sam u dru Maeku, pri dolasku u Hrvatsku, gledao neprijatelja hrvatske drave. Kada sam pak saznao i detalje o pokuaju dra V. Maeka, da spasi Jugoslaviju i u zadnji as, kada u nju ve ni sami Srbi nisu vie vjerovali, uvjerilo me je, da su sve mjere, koje bi bile poduzete protiv njega i njegovih pristaa, bile podpuno opravdane. Znam, da je nepopularno danas tako govoriti, ali ja sam bio sporazuman s uhienjem dra V. Maeka, i bio sam sporazuman s razoruanjem jednog dijela Zatite, koji je bio infiltriran komunistikim utjecajem. Stoga je Luburi izvrio Pavelievu zapovijed da Maeka uhiti, ali da svojom au i ivotom jami, da mu se nita ne e dogoditi. (V. Luburi, n. dj., 60-62.)
545 544

109

je Jasenovac siguran, ali naglaava, da Maek nikad nije bio u jasenovakom logoru.551 U Jasenovcu je ostao do 16. oujka 1942. Tada je preseljen u Kupinec, gdje mu se 16. oujka pridruila obitelj. U Kupincu je ostao interniran do 10. sijenja 1943.552 To je u prvi mah dodatno pogodilo redove njegovih pristaa, koji su se neko vrijeme posve pasivizirali.553 Meutim, odjek u javnosti bio je negativan. Dravno je vodstvo ovim potezom izgubilo veliki dio popularnosti, koju je dotad uivalo. Ujedno su smanjene mogunosti da se u budunosti, u kritinijim trenutcima, uspostavi kakva-takva suradnja izmeu Maekova kruga i vodstva NDH. Istodobno je stranim propagandnim stoerima dana prigoda za manipulaciju. Tako je, primjerice, u travnju 1942. irena vijest da je Maek otrovan, to jasno pokazuje da su Hrvati protiv NDH.554 To je davalo dodatni zamah tenjama za obnovom Jugoslavije. Protuhrvatska je propaganda obilno koristila zaotravanje unutarhrvatskih odnosa. Povremeno su se ponavljale vijesti o nagodbi izmeu Srba i Maeka na raun Pavelia i NDH, kao i dezinformacije o graanskom ratu izmeu Maekovih i Pavelievih pristaa. Jugoslavenski su krugovi doista pokuali pridobiti sredinji dio HSS-a za djelatnu borbu protiv NDH. I u domovini i u emigraciji se jo uvijek naveliko raunalo s tim da Maek i dalje ima najvei utjecaj u Hrvatskoj, i da je sasvim izvjesno kako e kriza ustakog reima neminovno na vlast dovesti HSS. Predsjednik izbjeglike vlade, S. Jovanovi, obratio se u lipnju 1942. Mihailoviu upitom, surauje li s Maekom. U kolovozu 1942. su u Zagreb doputovali izaslanici Ilije Trifunovia Biranina, te su doista uspostavljeni dodiri etnika i Maekovih suradnika. U prosincu iste godine etnike je emisare primio i Ivanko Farolfi, ali sporazum nije postignut.555 Ti su kontakti, kao i injenica da su Krnjevi i druina iz emigracije pozvali Hrvate pod vodstvo Drae Mihailovia, pridonijeli novim restriktivnim mjerama protiv Maekovih suradnika. Tako je krajem kolovoza 1942. uhieno oko 80 pristaa HSS-a. Meutim, do kraja 1942. svi su puteni na slobodu.556 U takvim prilikama povremeni javni pozivi na suradnju nisu shvaani ni ozbiljno ni iskreno. Ipak, na njihovo je otklanjanje presudno utjecalo ranije tvrdo uvjerenje vodstva HSS-a, da sudjelovanje u vlasti NDH nije poeljno, jer je obnova Jugoslavije neminovna. Na zasjedanju Hrvatskoga dravnog sabora u veljai 1942. Paveli je, kau Nijemci, naao "dobru rije za HSS".557 Naime, uz predstavku za osloboenje dr. Maeka, koju je potpisalo vie narodnih zastupnika i dravnopravnu izjavu o nitetnosti akata poduzetih u ime hrvatskog naroda nakon 1. prosinca 1918., svakako najvaniji dio prvoga saborskog zasjedanja bio je dugi Paveliev govor odran pri zatvaranju Sabora, 28. veljae 1942.
Isto, 69-71. Od 10. sijenja do 9. oujka 1943. Maek je bio zatoen u Luburievu stanu u Zagrebu, u Bulievoj ulici, a onda je ponovno vraen u Kupinec. Iz Kupinca je 9. prosinca 1943. prebaen u svoj stan u Zagrebu, gdje je s obitelji ivio do 5. svibnja 1945., kad je otiao u emigraciju. 553 Ocjenjujui prilike u Hrvatskoj, ef vicarskoga konzulata u Zagrebu, generalni konzul F. Kaestli, napisat e poetkom 1944. kako je Maekovo interniranje u jesen 1941. redove HSS-a dovelo u nezgodnu situaciju. Stranka nije bila pripravljena na ilegalnu borbu, a nije bilo autoriteta koji bi na okupu drao vrlo raznorodne elemente, koje je okupljala. (BAR, E 2400 Zagreb, Bd. 4, Geschftsbericht 1942-1943, 7.) 554 S. Neovi, n. dj., I., 480-481. 555 F. Jeli-Buti, HSS, 111-112. vicarski konzul javlja Bernu 14. srpnja 1942, kako je konzulat neizravno uspostavio vezu sa pijunskom organizacijom Maekove stranke. Ta je veza uspostavljena, kako bi se vicarska kolonija i konzulat pri smjeni reima mogli automatski staviti pod zatitu novih vlasti. (BAR, 2300 Zagreb, Bd. 6. Politische Berichte 1941-1942. Dopis od 14. srpnja 1942.) 556 F. Jeli-Buti, HSS, 91. 557 B. Krizman, II., 260.
552 551

110

Tvrdei da u pravoslavlje ne dira nitko, ali u Hrvatskoj ne moe postojati Srpska pravoslavna crkva, jer su pravoslavne crkve nacionalne, autokefalne, u tom je govoru nagovijestio osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve. Takoer se obratio i vodstvu bive Hrvatske seljake stranke. Unato tomu to su na zasjedanju bili nazoni diplomatsko-konzularni predstavnici Njemake, Italije i drugih saveznikih drava, Paveli se obratio i prvacima HSS-a u emigraciji: "...Bilo je prijatelja, koji su rekli meni: napravite vladu u inozemstvu. Oni to su sada otili u tudjinu, uli su u vladu u Londonu. Dodue ja sam otiao pod drugim okolnostima, ja nisam otiao s vlade, mene nije nitko izbacio iz sedla, bio sam proletarac, i otiao sam van. Rekao sam: vladu e praviti Beograd, a mi emo praviti neto drugo, mi emo organizirati Hrvate, koliko ih ima u inozemstvu, pisati i raditi da informiramo vanjski sviet o hrvatskom narodu i o onome, to se radi u Jugoslaviji, organizirati, pisati i po mogunosti vojniki izobraavati i nauavati ljude. To sam i radio. Gospoda, koja su sada otila u tudjinu, otila su ravno u vladu i to u vladu generala Simovia, pa onda prof. Slobodana Jovanovia, u srbsku vladu. Danas na krugovalu govore hrvatskom narodu, da bi trebalo uzpostaviti Jugoslaviju pod krunom, pod ezlom kralja Petra. Moe biti da se njima ne svidja nedemokratski sistem. To je stvar ukusa. Moe biti da im nije drago, da pobjedjuju nai saveznici, sile Osi, moe biti da ele i mataju, moe biti da vjeruju i oni, da e pobiediti zapadne demokracije. Da smo ivi i zdravi, da nam Bog da zdravlja, a oni neka ekaju pobjedu zapadnih demokracija. Da su oni otili u inozemstvo i rekli: mi ne ulazimo u nikakvu jugoslavensku, niti srbsku vladu, nego emo raditi, da Hrvatska drava bude i da obstane, onda bi im mogao svatko skinuti kapu. Ja sam medju svojim prijateljima stvorio Hrvatski oslobodilaki pokret, znajui, da politika sredstva, koja stoje narodu na razpolaganju pod beogradskom diktaturom, ne mogu dovesti do izraaja volju naroda, a kamo li da bi mogli poluiti uspjeh za narodno oslobodjenje. Tu je mogao netko postati ministar, netko senator, netko je mogao postati dravni odvjetnik, netko je mogao dobiti plau i orden, ali hrvatski narod nije mogao svoje slobode tim putem dobiti..."558 U brojnim izvjeima, prosudbama i komentarima dunosnika bivega HSS-a, koji su u razliitu obliku sauvani za povijest, u biti se priznaje da je stranaka politika ouvanja Jugoslavije u travnju 1941. doivjela brodolom. Unato tomu, vodstvo stranke ni u ratu, a ni neko vrijeme iza njega, nije bilo kadro izvui pouak. d) Komunisti. Pasivnost sredinjeg dijela HSS-a, Rimski ugovori i faktini (iako ne formalni) gubitak Meimurja, teko se odrazio ne samo na politike, nego i na gospodarske,
Poglavnik Saboru i narodu. Govor na zavrnoj saborskoj sjednici 28. veljae 1942., Zagreb (bez god.). Isti govor v. u: Ustaka misao, Poglavnikovi govori od 12. X. 1941. do 12. IV. 1942., Naklada Glavnog Ustakog Stana, svezak 10, Zagreb, 1942., 57-82. Govor na otvaranju Sabora, 23. veljae 1942. otisnut je u istoj zbirci, na str. 50-53. Paveliev je govor u svojim uspomenama tajnik dr. Mile Budaka, hrvatski knjievnik i novinar, urednik Hrvatske revije, Marko ovi, zabiljeio tako da je Paveli rekao kako "nije nikakva nesrea to ste vi u Londonu, u emigraciji, to ima i danas u ovom ratnom vrtlogu Hrvata u emigraciji. I mi smo bili u emigraciji. Ali mi smo bili i otili u emigraciju zato da osnivamo hrvatske pokrete, hrvatske revolucionarne organizacije, hrvatske odbore. Otili smo bili zato da se borimo, svim raspoloivim sredstvima, za obnovu nae hrvatske drave. Nije nikakva nesrea biti hrvatski emigrant u Londonu, ali onda treba i u Londonu osnivati i stvarati hrvatske pokrete, hrvatske odbore pa i hrvatske vlade. Treba pripremati za obnovljenu hrvatsku dravu i druge alternative! Treba biti Hrvat, dravotvorni Hrvat, a ne 'Jugoslaven', ne jugodravni Hrvat." (M. ovi, n. dj., 217.)
558

111

posebno prehrambene prilike u mladoj hrvatskoj dravi. Nasuprot poveanim potrebama, uslijed potrebe prehrane posadnih njemakih i talijanskih snaga, stajala je smanjena ponuda. To je izazivalo oskudicu i poticalo ilegalni izvoz prehrambenih proizvoda poglavito u Italiju, iako su se time bavile i njemake vojne postrojbe. Njemaki je poslanik Kasche ve 27. lipnja 1941. javljao o krupnim tekoama s prehranom puanstva u dijelovima Bosne, Hercegovine i Dalmacije, gdje ak ima sluajeva umiranja od gladi.559 Pokuaj uvoenja dravnoga otkupnog monopola nailazio je u takvoj situaciji na razumljiv pasivni otpor. Racioniranje kruha uvedeno je u Zagrebu 1. srpnja 1941., a 29. sijenja idue godine racionirano je meso. Potom je slijedilo ogranienje trita ostalim prehrambenim proizvodima.560 Iako je vlada ve u srpnju 1941. poduzela odlune mjere za uspostavljanje socijalne pravednosti, odreujui minimalne nadnice i propisujui mjere, kojima bi se zatitio poloaj radnika i seljaka,561 ope su prilike oteavale, esto i onemoguivale provedbu tih mjera. Uz politike tekoe, takva je situacija ila na ruku komunistikoj propagandi. Ve u prethodnoj glavi upozoreno je na to, da raspoloiva graa i sauvana svjedoenja suvremenika ni na koji nain ne podupiru povremeno isticanu tvrdnju, da je Kominterna, a time i SSSR, prihvatila uspostavu neovisne hrvatske drave, te da je Staljin 1941. bio voljan priznati NDH,562 jer da je u vodstvu KPH prevladala struja koja je bila za hrvatsku dravnu neovisnost. Nesumnjivo je, da je meu komunistima u Hrvatskoj bilo i onih, koji su bili skloni prihvatiti realnost, tj. uspostavu hrvatske drave, te se u tom okviru boriti za svoje stranake, ideoloke ciljeve. Najbolje o tome govori upravo injenica, da sredinja partijska tijela sustavno istiu Jugoslaviju i jugoslavenstvo, nalazei oito nunim da se objasni i opravda ostanak KPH u sklopu KPJ. Meutim, takvi pojedinci ostaju na marginama, a ne u sreditu komunistikog pokreta na podruju NDH. Naprotiv, u travnju 1941., u vodstvu KPH nijedno od kljunih mjesta nisu zauzimali Hrvati: sekretar je bio Srbin Rade Konar, a instruktor CK KPJ kod KPH bio je Crnogorac Vladimir Popovi. Sekretar Pokrajinskoga komiteta KPJ za BiH u isto je vrijeme bio banatski Srbin Isa Jovanovi, a instruktor CK KPJ kod PK BiH bio je Crnogorac Svetozar Vukmanovi-Tempo. Ta ja
Usp. H. Sundhaussen, n. dj., 264-265. Isto, 274-275. i d. Racioniranje ivenih namirnica propisano je uvoenjem na snagu Naredbe Banske Vlasti banovine Hrvatske od 27. sijenja 1941. o raspodjeli (racioniranju) ivotnih namirnica, koja je objavljena u Narodnim novinama br. 22 od 28. sijenja 1941. Jo 17. svibnja 1940. Banovina je uvela bezmesne dane utrokom i petkom. Ve u travnju donesene su odredbe o obveznoj obradi zemlje, a 26. travnje i Naredba o privremenoj obustavi poslovanja trgovine s namirnicama za najnunije potrebe ivota (Narodne novine, br. 14/CV., Zagreb, 29. travnja 1941.) Ta je naredba 6. svibnja produljena na daljnjih osam dana, a 9. svibnja dopunjena je Provedbenom naredbom o raspodjeli i racioniranju namirnica za najnunije potrebe ivota. (Narodne novine, br. 24/CV., Zagreb, 10. svibnja 1941.) Vie obavijesti i podataka o racioniranju itatelj moe nai u zborniku: Gospodarsko zakonodavstvo Nezavisne Drave Hrvatske, II., Urednitvo i naklada Gospodarstvo, Zagreb, 1942., kojega je drugi dio (str. 243.-290.) posveen tom problemu. Istodobno je Italija, zbog talijanske odluke da se ne vodi "totalni rat" (to je izazivalo njemako nezadovoljstvo) tijekom prve ratne godine izbjegla racionalizaciju ivenih namirnica. Prve su restriktivne mjere uvedene tek u listopadu 1941. (D. Mack Smith, n. dj., 212-213.) 561 Isto, 296. i d. 562 izmi bez rezreve prihvaa tvrdnju o izaslanstvu marala Tolbuhina, koje da je 1941. kriomice posjetilo Zagreb i sastalo se s Paveliem. (I. izmi, Amerika politika..., n. dj., 20.) Bit e da se radi o 1944. godini. Nikolieva je Hrvatska revija 1958. odbacila tvrdnju (nepostojeega) generala Vladislava kariia, da je Staljin ponudu priznanja NDH izloio Paveliu ujesen 1944. (tj. u vrijeme kad se nalazio pred nekadanjim istonim jugoslavenskim granicama!), traei zauzvrat pristup na Jadran i slobodan prolaz sovjetskih postrojbi. (Kao da nije bilo Bleiburga, Hrvatska revija, god. VIII., sv. 3-4 (31-32), Buenos Aires, prosinac 1958., 315.) Da su neki kontakti 1944. ipak postojali, priznao je i sam Paveli. (Usp. J. Jareb, Sovjetski dodiri..., n. dj.)
560 559

112

garnitura ostala na vlasti u komunistikoj stranci sve do poetka njemako-sovjetskoga rata, kad pitanje moebitnoga sovjetskoga priznanja NDH vie nije ni teoretski dolazilo u obzir.563 U svakom sluaju, nema ni najmanjeg dokaza za to da je Moskva kanila priznati Hrvatsku,564 pa nemaju nikakva uporita Omraninova domiljanja, da je Hebrang u ustakom zatvoru (dakle, dugo nakon njemakog napada na SSSR!) pristao na suradnju, te se dogovorio kako e otii u Moskvu i tamo poraditi u korist hrvatske dravne neovisnosti.565 CK KPH je ve u travnju ocjenjivao da je Hrvatska porobljena: uz pomo frankovakih izdajica okupatori e je raskomadati. Razularena frankovaka gospoda krvavo teroriziraju i progone Srbe, zatvaraju, mue i potajno ubijaju stotine boraca protiv velikosrpske hegemonije. CK klie bratstvu i slozi naroda Jugoslavije, te borbi za slobodu i neovisnost. Posebno se klie Komunistikoj partiji Jugoslavije.566 Unato tvrdnjama da je hrvatski narod u NDH porobljen, Tito odlazi u Beograd. U pravu je Jeli kad razloge takvoga njegova koraka vidi u Titovoj ocjeni, da e uspostava NDH onemoguiti ili bar oteati djelatnost komunistikog pokreta ve samim time to je hrvatska drava hrvatskom puanstvu privlana. Nasuprot tome, Srbija je okupirana i poniena, pa se tamo moe oekivati nezadovoljstvo koje komunisti mogu iskoristiti za svoje ciljeve.567 "Znanstvenost" komunistike historiografije dobro ilustrira tvrdnja, prema kojoj je "broj uhapenih i ubijenih komunista u toku travnja, svibnja i prve polovice lipnja 1941, iznosio (...) na podruju NDH nekoliko stotina".568 Naizgled zastraujui podatak toan je samo ako se previdi mijeanje i izjednaavanje ubijenih i uhienih (zapravo interniranih). Do poetka srpnja je, meutim, osueno na smrt i smaknuto svega nekoliko komunista, i to nakon njihovih demonstrativnih, javnih protudravnih akcija. Pod "uhienim" komunistima valja zapravo podrazumijevati internirane pripadnike KPJ i komunistike simpatizere, koje je u najveoj mjeri internirala vlast Banovine Hrvatske, a koji su u doba travanjskog rata zbog razliitih razloga otklonili naputanje odnosno bijeg iz zatvora. Do druge polovice lipnja ustake vlasti nisu poduzimale nikakve posebne mjere protiv komunista, iako se na njihovu djelatnost gledalo s oprezom. Zagrebaki povjerenik za javni red i sigurnost, Boidar Cerovski, pustio je 10. svibnja na slobodu tridesetak komunista interniranih u zatvoru na

U uoj Hrvatskoj su kasnije iz politikih razloga, radi pridobivanja hrvatskog puanstva, postavljeni pouzdani komunistiki kadrovi hrvatskog podrijetla (Hebrang, Bakari i dr.). U BiH su, pak, i dalje izrazitu prevlast imali Srbi. Tako je, primjerice, 23. sijenja 1942. ustrojen Operativni tab za Istonu Bosnu. inili su ga: Slobodan Princip, Cvijetin Mijatovi, Pero Kosori, Stevo Eleta i Obrad Cicmil. (ZNOR, II/2, dok. 153, s. 311b.) 564 O posebnom tretiranju Jugoistoka pokazuje i injenica da je sovjetski veleposlanik u Londonu, I. M. Majski, sredinom srpnja 1941. dobio nalog sklopiti sporazume o uzajamnoj vojnoj pomoi s izbjeglikom vladom Poljske i ehoslovake, po uzoru na upravo potpisani anglosovjetski pakt, ali ne i za sklapanje slinoga sporazuma s Jugoslavijom. S ehoslovakom je vladom taj sporazum brzo potpisan (nakon ega su je Britanci priznali!), dok su se pregovori s Poljacima (dakako, zbog granica), otegli sve do 30. srpnja 1941. (Usp. I. M. Majski, n. dj., 213. i d.) 565 Usp. I. Omranin, Enigma Tito, 79-80. 566 Marijan Rasti, Izbor iz arhivske grae Komunistike partije Jugoslavije i Komunistike partije Hrvatske za povijest 1941. godine u Hrvatskoj, Arhivski vjesnik, god. XIV/1971., sv. 14, Zagreb, 1971., dok. 4., s. 26-30. (Usp. krivo datirani dok. 2, str. 8-15., u: ZNOR, V/1.) 567 Usp. Jelievo izlaganje u raspravi Hrvatska 1941., uprilienoj povodom 50. obljetnice poetka antifaistike borbe, SP, god. 23, br. 1-3, Zagreb, 1991., s. 61. 568 Tako npr. Pero Moraa, Jugoslavija 1941, Beograd, 1971. F. Jeli-Buti, Ustae i NDH, 226. S. Goldstein navodi kako je bivi kotarski naelnik u Glini, Mili, inae Srbin po narodnosti, dao ve 16. travnja uhititi "neke najistaknutije komuniste" i jo oko 150 vienijih Srba, od kojih se vrlo mali broj vratio iz logora u Koprivnici. (M. Beki i dr., Okrug Karlovac 1941, n. dj., 36-37.)

563

113

Savskoj cesti, nazvavi ih hrvatskim sveuilitarcima i pozvavi ih da ne ometaju izgradnju drave.569 S obzirom na antikomunistiku orijentaciju, koja je posredno, ali snano obiljeavala ustatvo, zahvaljujui tomu to se najvei broj ustakih pristaa novaio iz redova HSS-a i iz redova katoliki angairane sveuiline i radnike mladei, odnos prema komunistima u prvom je razdoblju postojanja drave bio neuobiajeno tolerantan. U drugoj polovici travnja nekoliko je komunista uhieno, odnosno internirano, ali ne zbog same pripadnosti komunistikoj stranci, nego zbog podataka o njihovoj protudravnoj djelatnosti, pa se u redarstvenim dokumentima oni nazivaju Srbima i Jugoslavenima.570 Osobe uhiene tijekom travnja, svibnja i prve polovice lipnja, uhiene su u najveoj mjeri pod optubom ili sumnjom da je rije o etnicima. Onodobne vijesti iz hrvatskoga tiska o tome ne ostavljaju nikakve dvojbe.571 Bilo je izoliranih sluajeva uhienja i komunista Hrvata, ali uglavnom zbog potrage za orujem, koje su komunisti pribavili tijekom rata, te su ga odbili vratiti nakon kapitulacije jugoslavenske vojske.572 I u BiH su tijekom travnja i svibnja hrvatske vlasti pozivale, pa i poduzimale niz potraga za orujem, a restriktivne su mjere primjenjivane samo prema onim osobama, kod kojih je pronaeno ilegalno oruje.573 U dravnopravnom je pogledu komunistika djelatnost bila jugoslavenska, pa se i u komunistikim proglasima iz razdoblja prije njemakog napada na SSSR dosljedno poziva na obnovu Jugoslavije. Na svibanjskom savjetovanju, CK KPJ je, unato krizi sovjetskojugoslavenskih odnosa izazvanoj Gavrilovievim protjerivanjem, ponovio kako nema nikakve zapreke za jedinstveno djelovanje KPJ i zajedniku borbu naroda Jugoslavije za neovisnost i slobodu.574 Da se pripreme za to borbu odvijaju ve od travnja, bilo je prilino bjelodano. Razumljivo je, da je to u ratno doba moralo izazvati negodovanje, odnosno reakciju hrvatskog redarstva. Tek nakon 22. lipnja prema komunistima zapoinje otriji kurs. Za odnos prema komunistima u prvo vrijeme, vie je nego ilustrativan prikaz jednoga komunista, koji je uhien sredinom svibnja, te nakon nekoliko dana provednih u zatvoru u zagrebakoj Petrinjskoj ulici, interniran u dvorcu Kerestinec. Prema nekim podatcima, poetkom svibnja 1941. tamo je bilo internirano oko 300 nepoudnih osoba, uglavnom komunista i idova (veinom odvjetnika), te neto Srba.575 Komarica pripovijeda kako su tamo internirci bili smjeteni u sobe, koje straari nisu posebno nadzirali. Nisu morali raditi, a uivali su kvalitetnu hranu, te su tijekom internacije bez posebne diskrecije i bez upletanja uprave odravali politiku nastavu, studirali marksizam-lenjinizam, povijest boljevizma, politiku ekonomiju, ruski i njemaki jezik. Imali su pravo na dvije duge etnje svaki dan, neogranieno primanje paketa, pote, novina i knjiga. Uivali su zdravstvenu zatitu s
Usp. Ivan Boievi, Zbornik I., Zagreb 1941-45, 83. Usp. Z. Komarica, Kerestineka kronika. Globus, Zagreb, 1989., Prilog 5., s. 261-262. 571 Oito smeui s uma to je, pozivajui se na Morau, pisala nekoliko godina ranije, F. Jeli-Buti navodi 1986. niz primjera, iz kojih se vidi kako su uhienici iskljuivo etnici, te spominje izvjee s kraja svibnja, da se u logoru Danica kod Koprivnice nalazi "zatvoreno preko 1000 etnika iz raznih krajeva Hrvatske". (F. Jeli-Buti, etnici..., 29.) 572 Tako su makarski komunisti 18. travnja 1941. ukrali oruje iz tamonje vojarne. Zbog toga su nakratko uhieni, njih 11, ali su ve za par dana puteni. (Usp. Vice Srzi Gabro, Djelovanje Okrunog komiteta KPH za Makarsku 1941-1945., u: Biokovo u NOB i socijalistikoj revoluciji, IHRP Dalmacije, Split, 1983., 42., te Fabijan Trgo: Komunistika partija na biokovsko-neretvanskom podruju 1941-1945., u istom zborniku, str. 26.) 573 Usp. D. Luka, n. dj., 74. 574 ZNOR, II/2, dok. 1., s. 18. 575 Oni se u jugoslavenskoj pamfletistici nazivaju redovito uhienicima, iako internacija nije isto to i tamnica. (Usp. A. Vojinovi, Ante Paveli, 113.)
570 569

114

pravom odlaska u Samobor i Zagreb. Kuni red je zajedniki utvrdila logorska uprava s predstavnicima interniranih komunista. Posjetitelji su mogli dolaziti i bez posebnih propusnica, a nedjeljom su posjeti bili neogranieni kako po trajanju, tako i po broju posjetitelja. Posjetitelje su internirci (kako komunisti, tako i idovski odvjetnici) mogli pratiti i izvan logorskoga kruga. Uprava je ak udovoljavala zahtjevima komunista, da se iz njihovih soba isele oni, koji nisu bili komunisti. Prvo prebrojavanje i popisivanje interniraca uslijedilo je tek nakon mjesec i pol, 9. srpnja 1941., to znai skoro dvadeset dana nakon njemakog napada na SSSR. I inae je kerestineka uprava bila veoma susretljiva prema zatoenicima, pa im je izlazila ususret, kako u pogledu odlazaka lijeniku ili zubaru, tako i u pogledu poljskih radova, ienja, porta i posjeta.576 Jedan od bliskih Titovih suradnika, V. Velebit, svjedoi o tolerantnu odnosu ne samo banovinskih, nego i ustakih vlasti prema komunistima. Govorei o komunistima koje je NDH naslijedila od Banovine Hrvatske, te ih internirala u Kerestincu, Velebit kae: "Prvih dana travnja, nakon napada na Jugoslaviju, u Zagrebu je vladao pravi kaos, ak i nekoliko dana nakon proglaenja NDH. Tada je bila prilika da se svi mirno ietaju iz Kerestinca. Dogaalo se da zatvorenici iziu iz zatvora, odu kui u Zagreb, a onda se vrate. Neshvatljivo. Znam jednog zatvorenika koji se u zatvor vratio kasno naveer, a uvari mu nisu htjeli otvoriti vrata. Rekli su mu da doe ujutro."577 Istaknuti komunistiki dunosnik, dr. Pavle Gregori, takoer potvruje neobino liberalan reim u internaciji. Zahvaljujui takvomu ponaanju straara i zatvorske uprave, dr. Mladen Ivekovi je "neprimijeen iziao iz sobe i napustio policiju". Sam Gregori je puten jo prije uspostave NDH, a niz istaknutih komunista (Z. Tkalac, M. Zovko, dr. A. Ramljak, dr. M. Tomii i dr.) puten je iz zatvora 13. travnja 1941.578 I Hebrang je u jednom izvjeu Titu priznao kako se istaknuti komunisti nisu odazivali pozivu CK da se sklone u ilegalnost, a oni koji su bili pritvoreni, na mnogim su mjestima mogli pobjei, a to nisu uinili.579 Iz toga se s prilinom sigurnou moe zakljuivati o tolerantnu odnosu ustakih vlasti, jer je nesumnjivo da bi progoni da su postojali bili dovoljni da se komunisti povuku u ilegalnost. Predratni skojevski aktivist Josip Kotnik, tvrdi kako su do napada na SSSR ustae prema komunistima i skojevcima pokazivali toleranciju.580 Gregori ne moe ne priznati kako su se istaknuti komunisti (pa i politiki sekretar, Srbin Rade Konar) u prvo vrijeme ustake vlasti "dosta slobodno" kretali po Zagrebu, a blag odnos prema komunistima bio je primjetan i "u dobrom dijelu Hrvatske".581 Kotarski predstojnik u Sisku pozvao je Vladu Janjia Capu i niz drugih poznatih komunista. zaprijetio im je uhienjem samo ako budu djelovali protiv drave, te ih je pustio kui.582 U Kusonjama kod Pakraca kotarski je predstojnik Petar Pini bez rasprave ostavio na miru Manu Trbojevia, kod kojega je pronaena komunistika literatura. Gareniki komunist Andrija Lustig kretao se takoer
Zvonimir Komarica, n. dj., passim. Usp. Isti, Brisanjem imena Adije i Cesarca IDS pokazuje svoje pravo lice, Vjesnik, br. 18272/LIX., Zagreb, 10. rujna 1998., s. 7. Prema nekim podatcima, u Kerestincu je poetom srpnja bilo 111 interniranih komunista. Podatci o tome nisu jedinstveni. (Usp. I. Jeli, Tragedija u Kerestincu, passim.) 577 Velebit istie kako su se uhienici tako ponaali zbog "glupe partijske odluke da nema pojedinanog nego samo kolektivnog bijega". (V. Vurui, Razgovor s Vladimirom Velebitom, n. dj., 100.) 578 P. Gregori, Narodnooslobodilaka borba u Zapadnoj Slavoniji..., 13., 17. 579 Zvonko Ivankovi-Vonta, Hebrang. Izd. Asocijacija naunih unija Jugoslavije, Zagreb, 1988., 134. 580 Josip Kotnik, Svi umiru jednako, Globus, Zagreb, 1990., 7. 581 Gregori to, dakako, jednostrano tumai time to ustae navodno u najveem dijelu Hrvatske nisu imale pristaa. (Usp. P. Gregori, n. dj., 37., 70.) 582 Isto, 38.
576

115

posve slobodno.583 Opisujui prilike u Mostaru i Hercegovini u ljeto 1941., Velagi napominje da ustae, iako antikomunisti, nakon uspostave drave nisu uope dirali komuniste ni u Mostaru, a ni drugdje u NDH.584 Partizanski obavjetajac P. Trutin pie kako su hrvatske vlasti prvih dana na podruju Imotskoga i Makarske uhitile nekolicinu jugonacionalista, ali su ih pustile ve nakon nekoliko dana. to se tie komunista i pristaa "ranije priznatih partija", uhienja na tom podruju "s izuzetkom 2-3 sluaja (i to samo na par dana)", nije bilo sve do kolovoza 1942.585 Nekoliko istaknutih brakih komunista, uhienih u kolovozu 1941., puteno je na slobodu ve nakon desetak dana.586 Jugonacionalisti i komunisti uhieni u Metkoviu tijekom lipnja i srpnja 1941. puteni su su zbog nedostatka dokaza.587 Ministar Lorkovi titio je i ak zaposlio Marinu Komljenovi-Gregori, suprugu poznatoga komunistikog aktivista Pavla Gregoria, koja je esto dolazila u njegov stan i njegovu obitelj veoma zavoljela.588 Tek e potanja istraivanja pokazati, do koje su mjere hrvatske obavjetajne slube bile upuene u protudravnu djelatnost komunista u Hrvatskoj, koja datira ve od 10. travnja 1941., pa i ranije. Unato tomu, injenica je da sustavnijih progona komunista do napada na SSSR nije bilo. Uhienja sredinom svibnja uglavnom su obuhvatila dio komunista Srba i idova, a tek od kraja lipnja odnosno poetka srpnja hrvatske se vlasti okomljuju na komuniste. Ne smije se ispustiti iz vida, da su mnoga uhienja komunista i u kasnijem razdoblju poduzeta na njemako traenje, nakon diverzija na vojniki vane objekte ili napadaja na njemake vojnike. Odmah nakon 22. lipnja 1941., na podruju NDH poinje estoka protukomunistika promiba. Po svemu sudei, prve mjere protiv komunista zatraili su Nijemci,589 iako bi i bez toga komunistiki poziv na pobunu (ustanak) nesumnjivo izazvao otru reakciju dravnih vlasti. Srpanjsko obnavljanje sovjetsko-jugoslavenskih diplomatskih odnosa i izjava Moskve da je spremna zauzeti se za obnovu Jugoslavije,590 samo je dolilo ulje na vatru. Akcija hrvatskih vlasti protiv komunista, bez obzira na to koliko su na nju utjecali Nijemci, nije bila nemotivirana. Povoda za nju u nemaloj su mjeri dali sami komunisti. Oni ve u travnju i svibnju organiziraju vojne komitete, zadaa kojih je prikupljati oruje i pripremati se za oruanu borbu. Sukladno osudi razbijanja Jugoslavije i uspostave NDH, tijekom travnja i svibnja 1941. komunisti nastoje onemoguiti ili sprijeiti hrvatska upravnopolitika tijela u preuzimanju vlasti. U sklopu tog nastojanja sabotiraju politike, gospodarske, kulturne i druge mjere koje novi reim poduzima.591 To ine ne samo u podrujima s narodnosno izmijeanim puanstvom, nego i u onim krajevima u kojima je nastanjen iskljuivo hrvatski ivalj. Budui da u tim podrujima nije bilo represalija, niti
Isto, 38. Bonjak pred ogledalom vremena. Uspomene Teufika Velagia, (1), Ljiljan, br. 334, Sarajevo, 7-14. lipnja 1999. 585 Pero Trutin, Narodnooslobodilaki pokret na podruju Imotske krajine 1941-1942. godine, (rkp.), Beograd, 1980., 4. Valja imati na umu da je imotsko podruje bilo izrazito sklono Ustakom pokretu, pa je dalo vie od 160 predratnih emigranata! 586 Nikica Karmeli, Razvoj partizanskih jedinica na Brau i olti i odlazak partizana na kopno 1941-1943., u Biokovo u NOB..., 335-336. 587 Drago Pipini, Zloini okupatora i domaih izdajnika na podruju kotara Metkovi (1941-1944), u: Biokovo u NOB..., n. dj., 410. Usp. M. Ujdurovi, n. dj., 67. 588 N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 40., 44. 589 Jugoslavenska e optunica protiv Kaschea to naroito istaknuti. (Usp. N. Kisi-Kolanovi, n. dj., 288.) 590 Usp. JVD, I., dok. 44, s. 163. i dok. 49, s. 167. 591 D. Luka, Ustanak u Bosanskoj krajini, n. dj., 75.
584 583

116

potrebe da novi reim poduzima nasilne mjere, takvo se komunistiko ponaanje moe objasniti samo njihovom ideolokom izgraenou, te sustavnim i smiljenim otporom uspostavi hrvatske drave. Posve zoran primjer za to daje biokovsko-neretvansko podruje sa srednjodalmatinskim otocima, dakle, podruje kotara Imotski, Makarska, Metkovi, s otocima Braom, Hvarom i Korulom, te polutokom Peljecom, koji su svi, osim Korule, i nakon Rimskih ugovora ostali u sastavu NDH. Na tom je podruju u trenutku uspostave NDH ivjelo oko 87.000 itelja, od kojih su oko 83.500 bili Hrvati.592 I na tom su podruju komunisti ve krajem oujka 1941. pozivali na obranu Jugoslavije i savez sa SSSR-om, te su pozvali svoje pristae da se, u sluaju osovinskog napada, odazovu pozivima u vojsku. Komunistika je partija pruila punu potporu travanjskoj opoj mobilizaciji.593 Nakon proglaenja NDH postirska komunistika mlade demonstrira protiv opinskog naelnika, koji je izvjesio hrvatsku zastavu, te trai da zastavu skine, to on i ini.594 Makarski su komunisti ve 18. travnja provalili u mjesnu osnovnu kolu, u kojoj su ranije bili smjeteni vojni obveznici, te su oteli 75 puaka, 3 pukomitraljeza, vie od 40.000 metaka, jednu radiopostaju, vie od deset sanduka runih bombi itd. Istodobno skojevci razoruavaju mornariku izvidnicu, a u okolnim mjestima komunisti uspijevaju prikupiti i sakriti jo oruja i streljiva.595 Braki komunisti 20. travnja provaljuju u skladita oruja, opreme i hrane u Supetru, Pranicama i Puiu, zbog ega su neki privremeno uhieni, a ustaki tabor prijeti represalijama, ako se oteto oruje ne vrati.596 Komunisti krajem travnja i poetkom svibnja otimaju oruje i vojno tvorivo od hrvatskih orunika i ustake vojnice u estanovcu, Vrgorcu i Humcu kod Ljubukoga, te rue vie od od stotinu telegrafskih stupova u Podbiokovlju.597 U svibnju komunisti odluuju da se njihovi pristae ne e odazivati pozivima za sluenje vojske u (redovitim) hrvatskim oruanim snagama (domobranstvu), te ustro agitiraju protiv jaanja vojnih snaga NDH.598 Sredinom lipnja, jo prije njemakog napada na SSSR, CK KPH objavljuje niz proglasa, u kojima se reim naziva izdajnikim, te se poziva ne samo na naslon na SSSR, nego i na obnovu Jugoslavije.599 Zagrebaki vojni komitet, utemeljen krajem svibnja 1941., i prije njemako-sovjetskog rata organizira niz sabotaa i diverzija. Unato tomu, hrvatske vlasti reagiraju relativno blago. Zbog otimanja oruja ili streljiva bivaju uhiene skupine komunista, ali su ta uhienja kratkotrajna. Makarski komunisti uhieni zbog sabotaa i otimanja oruja puteni su nakon nekoliko dana.600 Uhieni zbog dijeljenja protureimskih letaka 13. lipnja 1941. na Humcu kod Ljubukog
Rije je o procjeni koja se temelji na rezultatima popisa puanstva iz 1931. i podacima ematizma Katolike crkve iz 1939. 593 Miroslav Ujdurovi, n. dj., 42., 64. V. Srzi Gabro, n. dj., 42.) 594 Ivan Bioina Ico, Razvoj komunistike partije i NOB-e na Brau i veze s Biokovom, u: Biokovo u NOB, 184. 595 M. Ujdurovi, n. dj., 69. Dragan Grani, Prve partizanske grupe i akcije na Biokovu, u: Biokovo u NOB, 245. 596 N. Karmeli, n. dj., 334-335. 597 Ivan Toli, Partizanske grupe, vodovi, ete i odredi u Vrgorakom kraju 1941-1942., u: Biokovo u NOB, 267. Usp. Branko Markoti, Prvo osloboenje Vrgorca 15. lipnja 1942. godine, na istom mjestu, 443. 598 Usp. Vito Sumi, Komunistika partija u Podgori za vrijeme NOB-e, u: Biokovo u NOB, 101. D. Grani, n. dj., 245. 599 NOBD, I., dok. 4-6, s. 20-29. Niz komunistikih dokumenata iz lipnja i srpnja objavljuje i I. Jeli, Tragedija u Kerestincu. 600 Toni itin, Revolucionarni omladinski pokret na podruju opine Makarska u toku NOB-e i revolucije, u: Biokovo u NOB, 364.
592

117

izvedeni su pred sud, ali su osloboeni. Komunistiki aktivisti iz Metkovia, koji su uhieni 4. lipnja, osloboeni su 17. kolovoza zbog nedostatka dokaza.601 I braki su se komunisti, pritvoreni u svibnju i lipnju 1941., nakon kratkog vremena nali na slobodi.602 Skupinu hercegovakih komunista zbog nedostatka dokaza u listopadu 1941. na slobodu je pustio prijeki sud u Mostaru.603 Na vijest o njemakom napadu na SSSR, komunistike skupine poinju pripremati oruanu pobunu, s tenjom da to vei broj osovinskih vojnika priveu uza svoje tlo i tako olakaju poloaj SSSR-a. U Bjelovaru je 22. lipnja ustrojena prva Bjelovarska partizanska grupa, koja je brojala etiri dobro naoruana lana.604 Tog je dana formiran i Sisaki partizanski odred, a na njegovo je formiranje izravno utjecao Kominternin poziv na otpor i pomo SSSR-u. Po odluci Oblasnoga komiteta KPH za Dalmaciju, od 23. lipnja poinje izlaziti ilegalno glasilo Na izvjetaj. Prva skupina mladih komunista i skojevaca uhiena je u Zagrebu, 24. lipnja, zbog raspaavanja letka CK KPH. Trojica su osuena na smrt, a jedan na 20 godina tamnice, to je javnosti priopeno plakatima. Bio je to prvi sluaj takve vrste.605 Istoga je dana jedan mladi u Dubrovniku javno klicao "sovjetskoj Rusiji", zbog ega je 5. srpnja osuen na smrt.606 Kominternin pouzdanik je u naputku komunistima od 29. lipnja isticao kako je "svaki partijac duan braniti SSSR", naglaavajui "da ako u roku od 24 sata ne ponu akcije, da e biti smijenjen itavi CK KPH".607 CK KPH krajem lipnja poziva na borbu i otpor protiv mobilizacije u hrvatsku vojsku. Treba poduzimati sabotae i diverzije, te na svaki mogui nain slabiti snage NDH i Osovine ("ivio SSSR kao glavna parola".).608 Ipak, i nakon njemakog napada na SSSR, komunistike internirce u Kerestincu (a bilo ih je vie od stotinu, i to najistaknutijih!) moglo se posjetiti bez propusnice, a i u prvim su danima srpnja oni u logoru ivjeli posve udobno, budui da ni nakon poetka njemakosovjetskog rata nije dolo do zaotrenja mjera. I dan prije nego to su internirci krenuli u proboj, u logor se moglo doi i s njima razgovarati bez propusnice.609 Makarski su komunisti sredinom srpnja uspjeno organizirali bijeg nekolicine drugova iz mjesnog zatvora, ne naiavi pritom na oruani otpor posade. Krajem lipnja jaaju previranja i u komunistikim redovima u Hrvatskoj. Ta su previranja uvjetovana time to Kominternin pouzdanik Josip Kopini inzistira na bezuvjetnom poduzimanju oruanih akcija, kako bi se podigao ustanak i time olakala pozicija SSSR-a. Komunistiko vodstvo, koje istie da prilike jo nisu sazrele za ustanak, Kopini optuuje za sabotau i izdaju. Ta su unutarnja okapanja vjerojatno utjecala na to, da se poduzme ubojstvo redarstvenoga agenta Lj. Tiljka. Nakon tog ubojstva, kao odmazda, 9. srpnja 1941. strijeljano je deset uglednih komunista (B. Adija, O. Kerovani, O. Prica, Z. Rihtman (Richtmann), Ivo Kuhn i dr.). Oni su proglaeni intelektualnim zaetnicima Tiljkova
D. Pipini, n. dj., 410. N. Karmeli, n. dj., 335. 603 Jure Gali, Suradnja partijske organizacije Zapadne Hercegovine s organizacijama na biokovskoneretvanskom podruju u toku narodnooslobodilakog rata i revolucije, u: Biokovo u NOB, 202. 604 Usp. P. Gregori, n. dj., 157. 605 Narcisa Lengel-Krizman, Prilog prouavanju djelovanja zagrebake partijske organizacije 1941-1945, SP, god. III., br. 2-3, Zagreb, 1971., 61. F. Jeli-Buti, Ustae i NDH, 229b. 606 Z. Komarica, Kerestineka kronika, 127., 277. 607 I. Jeli, Tragedija u Kerestincu, 63. Usp. Izjavu Rade Konara za komisiju CK KPJ, iz druge polovice srpnja 1941. na istom mjestu, dok. 21, s. 197-201. 608 NOBD, I., dok. 7-8, s. 30-36. 609 Usp. Z. Komarica, Kerestineka kronika, 106., 108.. 118., 150-151.
602 601

118

umorstva.610 Mnoge pojedinosti o tom dogaaju jo uvijek nisu poznate. Komarica svjedoi kako je Artukovi osobno intervenirao za Ivana Krndelja,611 a vrijedi spomenuti i to, da je zagrebaki ef redarstva B. Cerovski bio izdao nalog za njihovo putanje, te nije mogao objasniti kako je dolo do strijeljanja.612 Nakon to je objavljena vijest o tim strijeljanjima, preostali internirci u Kerestincu, koji su, kao to je spomenuto, bez veih tekoa mogli pobjei pojedinano ili u manjim skupinama, potaknuti su na demonstrativan skupni bijeg. Odluku o tome partijska su tijela donijela 10. srpnja. Slijedom toga su se izmeu 75 i 92 internirca (podatci variraju) odluili na bijeg (proboj) u noi od 13. na 14. srpanj 1941. Veina je uhiena i stavljena pred pokretni prijeki sud.613 Spasilo ih se svega nekoliko, a najpoznatija rtva te akcije bio je ugledni knjievnik, bezuvjetni vojnik boljevike revolucije i svojedobni radikalni zagovornik unitaristikog jugoslavenstva, August Cesarec.614 Par tjedana kasnije dolo je do novog zaotrenja kursa prema komunistima. Prigodom susreta jugoslavenskog ministra vanjskih poslova Ninia i sovjetskog veleposlanika Majskog, 7. kolovoza 1941., istaknuto je kako se SSSR zalae za obnovu Jugoslavije, dok je pitanje unutarnjega njezina sustava stvar volje njezina puanstva. Majski je pritom istaknuo kako je prije nekoliko dana sav moskovski tisak objavio da jugoslavensko-sovjetski ugovor od 5. travnja i dalje vrijedi.615 Javna sovjetska demonstracija potpore obnovi Jugoslavije bila je praena oruanim komunistikim pothvatima u Hrvatskoj. Komunistike su skupine 4. kolovoza napale odred pripadnika 13. jurine satnije hrvatskih sveuilitaraca pred uenikim domom u Runjaninovoj ulici u Zagrebu, te ranile 28 sveuilitaraca. Za odmazdu su strijeljana 192 pripadnika KPJ i SKOJ-a.616 Unato tomu, komunisti nisu mirovali. U Zagrebu su 12. rujna napadnuti njemaki zrakoplovni asnici. U glavnoj je poti u zagrebakoj Juriievoj ulici 14. rujna 1941. izvedena diverzija, koja je privremeno paralizirala telefonske i telegrafske komunikacije ne samo u Hrvatskoj, nego je poremetile
Hrvatski narod, br. 147/III. i 154/III., Zagreb, 11. odnosno 18. srpnja 1941. O akciji protiv Tiljka, koji nije bio omiljen u ustakom redarstvenom aparatu, ali je za komuniste bio posebno opasan, jer je mnoge osobno poznavao, zanimljiv je zapis ostavio jedan njezin sudionik. Usp. Martin Mojmir, Hvatanje i likvidacija policijskog agenta Ljudevita Tiljka jednog od najgorih krvnika (pored Kosmajca) beogradske Glavnjae a kasnije instruktora ustake policije, u: Zagreb 1941-1945, Knjiga I., 109-118. 611 Tomislav Mati, Razgovor sa Zvonimirom Komaricom: Hrvatski su intelektualci smetali Titu i Partiji, Hrvatski obzor, br. 217/V., Zagreb, 5. lipnja 1999., 30-31. 612 Usp. Z. Komarica, Kerestineka kronika, 126, 128. 613 Hrvatski narod, br. 154/III. i 174/III., Zagreb, 18. srpnja odnosno 7. kolovoza 1941. Usp. ZNOR, V/1, dok. 9091, s. 260-263. Op. i s jugoslavenskih komunistikih pozicija, v. I. Jeli, Tragedija u Kerestincu. 614 To stradanje veeg broja komunista, indoktriniranih do te mjere da su tvrdo vjerovali kako se njemaka vojna sila slama pred naletima Crvene armije (a ne obrnuto) i da je u Zagrebu u tijeku boljevika revolucija, kojoj se oni imaju staviti u prve redove, do danas nije u cijelosti razjanjeno, te je u kasnijim desetljeima u vie navrata izazvalo okapanje meu komunistima. S jedne se strane tvrdilo kako je akciju organizirao Kominternin pouzdanik Kopini, sa svrhom eliminiranja jugoslavenski orijentiranoga partijskog vodstva i ustrojenja samostalne KPH, sve u sklopu sovjetskog priznavanja NDH. Budui da je ve dolo do njemako-sovjetskog rata, ta ja postavka neozbiljna. S druge strane, u posljednje se vrijeme ne iskljuuje mogunost da je sm Tito, pod utjecajem srpskih krugova u KPJ, inscenirao akciju u kojoj je imao stradati vrh one struje, koju su neki krugovi u ideolokom pogledu smatrali revizionistikom, a u nacionalnom pogledu nedovoljno jugoslavenskom. Meutim, da ta tvrdnja nije uvjerljiva, govori injenica da je glavnina interniraca bila izrazito jugoslavenski orijentirana, te bezuvjetno odana KPJ i Kominterni. ini se kako je najuvjerljivija pretpostavka da je Kopini, nezadovoljan nedostatkom borbene aktivnosti u Hrvatskoj, ovim pokuajem htio rasplamsati komunistiku pobunu i tako ispuniti svoju zadau olakavanja poloaja Crvene armije. Istodobno je time kanio poluiti i osobne probitke, odnosno napredovati u komunistikoj hijerarhiji. 615 JVD, I., dok. 60, s. 178-179. 616 Op. Narcisa Lengel-Krizman, Zagreb u NOB-u, Zagreb, 1980., 246-250.
610

119

njemake veze s Bugarskom, Rumunjskom, Grkom, Srbijom i jugozapadnim dijelovima SSSR-a.617 Iako su Nijemci inzistirali ne to otrijem postupku prema komunistima, odnos hrvatskih vlasti i dalje nije bio posve netolerantan. Na to su utjecale i osobne veze i poznanstva iz predratnih jugoslavenskih robijanica. ilas u memoarima svjedoi kako ustaki pukovnik Juraj (Juco) Rukavina, iako je sretao komuniste na zagrebakim ulicama, nikad ih nije prijavljivao.618 To potvruje i V. Velebit, napominjui kako je Rukavina na taj nain titio i Hebranga, iako je znao da se ovaj nalazi na elu KPH.619 Za razliku od ranijih propisa, koji su, dodue, esto bili kreni,620 u jesen 1941. i na zakonodavnoj razini dolazi do pootrenja reima. Paveli je poetkom listopada 1941. potpisao Zakonsku odredbu o postupku kod komunistikih napadaja, kad se poinitelj ne pronae. U tom sluaju za svakoga poginuloga valja strijeljati deset osoba "iz reda redarstveno ustanovljenih prvaka komunista".621 Ta je mjera donesena na njemaki zahtjev, i to na traenje generala Glaisea, nakon to su komunisti 30. rujna izveli u Zagrebu napadaj na trojicu njemakih zrakoplovaca.622 Nakon diverzije u zagrebakoj poti, taj je dogaaj naveo Nijemce da od hrvatskih vlasti zahtijevaju prekid s popustljivim mjerama. Mjesec i pol kasnije, na temelju Zakonske odredbe o upuivanju nepoudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore,623 Ustaka je nadzorna sluba dobila ovlatenje da u upravnom postupku, mimo bilo kakve sudske odluke, u sabirne i radne logore uputi nepoudne i pogibeljne osobe u trajanju od tri mjeseca do tri godine. Protiv odluke UNS-a nije predvien pravni lijek, niti mogunost pokretanja upravnog spora. U logore su ljudi slani i zbog manjih prijestupa.624 Dodue, uz stalno pravo primanja paketa, u prvo je doba bilo mogue zatoenike i posjeivati. Pajo Gregori pripovijeda i o sluajevima nesmetanoga ilegalnog ulaska i izlaska iz logora Danica kod Koprivnice.625 Takoer u listopadu, povodom prve poluobljetnice NDH, Paveli donosi odluku o amnestiji, kojom se veliki broj osuenika puta na slobodu. Nema nikakve dvojbe da je tona Jarebova ocjena kako je vodstvo KPJ preferiralo one hrvatske komuniste, koji su nedvojbeno jugoslavenske orijentacije. Tomu, uostalom, svoj uspjeh ima zahvaliti i Vladimir Bakari, kojega je V. Popovi u listopadu 1941. promakao u politikoga komesara Glavnoga taba NOO-a za Hrvatsku: bio je podrijetlom Hrvat, a
Prema Mokovljevu svjedoenju, Dido Kvaternik je zbog ove diverzije dao uhititi Vladu Singera, koji je svojedobno sprijeio otputanje Vilima i Nade Galjer, sudionika u diverziji, poznatih po pripadnosti komunistikom pokretu. (B. Krizman, II., 148b.) Eksploziv je aktivirao Nina Rubi, a glavni izvoai akcije bili su R. Konar, Voja Kovaevi i Slavko Markon. (Slavko Markon, Diverzija u zagrebakoj poti, u: Zagreb 1941-1945, Knjiga I., 141149. Usp. Oglas Ravnateljstva za javni red i sigurnost od 17. rujna 1941., u: ZNOR, V/1, dok. 172, s. 420-421.) 618 Nakon rata je izruen jugoslavenskim vlastima, osuen na smrt i smaknut. Nije molio za milost, niti se pozivao na to, to je u doba rata faktino titio komuniste. (Usp. Milovan Djilas, Memoirs of a Revolutionary, Haircourt Brace Jovanovich, New York, 1973, 131-135.) 619 V. Vurui, Razgovor s Vladimirom Velebitom, n. dj., 101. 620 Primjerice, Poglavnikova odredba od 26. travnja 1941. predviala je da se svakog uhienika po zakonu mora odmah sasluati, te u roku od 48 sati o njemu donijeti odluka. To vrijedi i za ve internirane osobe, a pritvor mogu odrediti sudovi i MUP. (Narodne novine, br. 13/CV., Zagreb, 28. travnja 1941.) 621 Narodne novine, br. 142/CV., Zagreb, 2. listopada 1941. Hrvatski narod, br. 231/III., Zagreb, 2. listopada 1941. 622 Usp. V. Kazimirovi, n. dj., 133. 623 Narodne novine, br. 188/CV., Zagreb, 26. studenoga 1941. 624 Istovjetan je propis desetljeima nakon rata imala i komunistika Jugoslavija. U razgovoru s piscem, veinom objavljenim u Politikom zatvoreniku, br. 60/VI, oujak 1998., str. 7-10., dr. M. Blaekovi spominje sluaj sluavke u hrvatskome poslanstvu u Berlinu, koja je zbog manjeg prijestupa otpravljena u Jasenovac. Nakon izdravanja kazne vratila se na slubu u - poslanstvo. 625 P. Gregori, n. dj., 201-202.
617

120

osjeao se Jugoslavenom.626 U politikoj promibi, komunistiko se vodstvo pozivalo na interese Hrvatske i hrvatskoga naroda. Iako je njihova promiba donekle mogla biti uspjena zbog otpora protiv politike faistike Italije u anektiranome dijelu Dalmacije, komunisti su meu Hrvatima ostajali kratkih rukava zbog niza razloga, od kojih valja istaknuti sljedee: a) u godinama pred rat, posebice od 1935., organizirani su se komunisti jasno odredili kao pobornici opstanka jugoslavenske drave; b) komunizam je kao ideologija bio omraen, a antikomunistiko raspoloenje meu Hrvatima iroko rasprostranjeno, zahvaljujui antikomunistikoj orijentaciji Katolike crke, Hrvatske seljake stranke, ali i ostalih hrvatskih politikih snaga; c) izmeu etnikih pobunjenika i partizanskih odmetnika tijekom 1941., pa i u prvim mjesecima 1942. na vojnopolitikoj i organizacijskoj razini nije bilo jasne razlike; d) slijepo slijedei Kominternine smjernice, komunisti ni iz taktikih razloga nisu naputali parolu o potrebi obnove Jugoslavije, pa ni onda, kad bi usporedno s njom plasirali krilaticu o potrebi uspostave "nezavisne i napredne Hrvatske".627 Iako ne postoji pismeni programatski dokument, koji bi potvrivao da je partizansko komunistiko vodstvo ikad pomiljalo na to drugo osim obnove Jugoslavije i provedbe komunistike revolucije, u usmenoj se propagandi iz taktikih razloga povremeno govorilo o drugim rjeenjima, pa i o balkanskoj federaciji, u koju bi Hrvatska ula s autonomnim pokrajinama (BiH, Sandak, Baka i sl.). Kako je nakon iskustva prve Jugoslavije hrvatskomu narodu, koji je sada dobio makar okrnjenu dravu s autoritativnim reimom, jugoslavenska alternativa bila potpuno neprihvatljiva, pozivi na pobunu nailazili su meu Hrvatima sve do sredine 1942. na slab odaziv. Pobunjenici su uporita imali mahom u selima nastanjenim srpskim ivljem.628 To vrijedi ne samo za etnike, nego i za partizanski pokret, kojega se tijekom itave 1941. zapravo i ne moe jasno razluiti od etnikoga. Da obian puk slabo ili nikako razlikuje partizane od etnika, bilo je jasno ne samo u Lici ili Sjevernoj Dalmaciji, nego i u podrujima, u kojima je srpska manjina jedva postojala.629 Unato nekolicini Hrvata u vodstvu pojedinih skupina, popis partizanskih odreda na karlovako-kordunskom podruju potvruje kako su Hrvati tijekom 1941. i 1942. predstavljali jedva spomena vrijednu manjinu meu partizanima.630 CK KPH je u kolovozu 1941. javljao jugoslavenskoj centrali da su se digla samo srpska sela.631 I u Zapadnoj Slavoniji Hrvati se 1941. slabo ili nikako ne odazivaju pozivima u umu, pa je i u tom dijelu Hrvatske pobuna zapravo ograniena na srpsko puanstvo. Zajedniki nastupaju organizirani komunisti i odmetnuti srpski seljaci, od kojih neki otvoreno nose znakovlje, kojim pokazuju svoju privrenost kralju Petru.632 V. Popovi e se potkraj 1941. potuiti kako su bez uspjeha ostali svi napori da se Hrvatsko zagorje podigne u borbu, iako se ilo do provociranja sukoba izmeu hrvatskog seljaka i ustaa.633 Ista se situacija ponavlja i u sjeveroistonim dijelovima Hrvatske,634 kao i u
ZNOR, II/2, dok. 42., s. 84. Usp. J. Jareb, n. dj., 120-121. Tako, primjerice, CK KPH poetkom kolovoza 1941. poziva hrvatske vojnike da se prikljue partizanskom pokretu. Uz krilaticu o uskrsnuu slobodne, nezavisne i napredne Hrvatske javlja se i poklik "bratskoj solidarnosti svih naroda Jugoslavije" i Komunistikoj partiji Jugoslavije. (Usp. NOBD, I., dok. 17, s. 49-51.) 628 J. Kotnik, n. dj., 41. 629 Usp. Izjavu boraca Splitskoga partizanskog odreda od 5. rujna 1941. u: NOBD, I., dok. 38, s. 91. 630 Usp. popis koji je napravio uro Zatezalo, u: Milan Beki i dr., Okrug Karlovac 1941, n. dj., 317-336. 631 Dokumenti centralnih organa KPJ - NOR i revolucija (1941-1945), I., 184-185. 632 P. Gregori, Narodnooslobodilaka borba u Zapadnoj Slavoniji..., 145., 147., 161-162. 633 Hrvatska 1941., nav. lanak, 67. 634 Pavle Gregori, NOB u sjeveroistonoj Hrvatskoj 1942. godine. Sjeanja i dokumenti, Stvarnost, Zagreb, bez god., 19., 46., 57. i dr.
627 626

121

Dalmaciji. Sredinom veljae 1942. u Slavonskom NOP odredu od ukupno 292 partizana, bilo je 237 Srba i 49 Hrvata.635 Proglas Glavnog taba NOP odreda Bosne i Hercegovine te Komande vojno-etnikih odreda 1. listopada 1941. zajedniki potpisuju J. Dangi, S. Mihailovi i P. ukanovi s jedne, te R. olakovi, S. Princip i S. Vukmanovi s druge strane.636 Zapovjednici partizanskih odreda u Dalmaciji preputaju etnikim postrojbama oruje, iako veoma dobro znaju za talijansko-etniku suradnju s ciljem "propasti Hrvatske".637 Krajem veljae 1942. u pismu Kardelju i Loli Ribaru, Tito je prisiljen istaknuti pitanje mobilizacije u Hrvatskoj kao najvanije pitanje.638 Ova dvojica javljaju Centralnomu komitetu KPJ 23. veljae kako su raniji Kardeljevi izvjetaji bili preoptimistini, jer se ni sada jo ne moe tvrditi da je nastupio preokret u pravcu aktivizacije hrvatskih masa, iako se partizanski pokret uspeno razvija u Kordunu, Lici i na Primorju.639 Da su Srbi bili veina u partizanskim postrojbama i krajem 1942., potvruje popis socijalnoga i nacionalnog sastava partizanskih snaga u Drugoj operativnoj zoni, koja je obuhvaala Moslavinu. Od ukupno 1457 partizana na tome velikom podruju, 29. prosinca 1942. bilo je 768 Srba, 648 Hrvata, 19 idova i ostalih, 4 Muslimana i 18 Slovenaca. lanova i simpatizera KPJ bilo je 972, lanova SKOJ-a 266, a lanova ostalih stranaka svega 24.640 I krajem veljae 1943. partizani su se tuili kako su Hrvati hladni prema partizanima (zbog nasilja i prisilnih mobilizacija), "dok su Srbi jo uvijek puni otvorenih simpatija za nau vojsku".641 Partijska elija na umberku sa aljenjem konstatira 14. travnja 1943. kako je narod "dosta neprijateljski raspoloen, to se je moglo vidjeti po kresovima i svetkovanju na 10 aprila".642 Suoeni sa slabim razvojem njihove pobune, jer je hrvatsko seljatvo odbijalo odmetnuti se u umu, a srpsko preferiralo etnike, koji su uivali otvorenu talijansku potporu, tijekom kolovoza i rujna 1941. prvaci komunistikog pokreta u Dalmaciji (Marin Krstulovi, Vicko Krstulovi, Ivan Lui-Lavevi) pokuavaju sklopiti sporazuma s istaknutim jugoslavenskim integralistima i vodstvom etnika (Sergije Urukalo, dr. Ante Kovaiebekin, Dobrosav Jevevi), ali ovi na pristaju na podjelu uloga.643 Izloeni kritikama sredinjih partijskih tijela zbog neuspjeha u organiziranju ustanka, dalmatinski komunisti priznaju da nisu uspjeli dobiti potporu hrvatskoga puka, istiui kako na njihovu podruju "ne ivi pravoslavni element", koji je zbog ustakih progona odbjegao u umu. Taj je element oran za borbu, ali se nalazi u podruju oko Livna i Knina, a tamo su partijske organizacije slabe ili uope ne postoje.644 Sredinom studenoga 1941. u pismu Glavnom tabu NOP odreda za Hrvatsku, Tito istie kako je "oslobodilaka borba kod vas jo uvijek u uskim okvirima nekoliko partizanskih odreda", s tim da se, za razliku od Srbije, jo "ne pokazuje da hrvatske
SZH, II., dok. 35, s. 75-76. ZNOR, IV/2, dok. 1, s. 7-9. 637 Usp. NOBD, I., dok. 44, s. 147. Kako PK KPH za Dalmaciju 27. prosinca 1941. izvjeuje CK KPH, zapovjednik partizanskoga odreda u Mokrome Polju kod Knina, iako se smatra komunistom i nalazi se pod nadzorom PK KPH, "Talijane pozdravlja faistiki i nosi talijansku znaku". (Isto, dok. 135, s. 351-354.) 638 SZH, II., dok. 37, s. 78-80. 639 SZH, II., dok. 38, s. 80-81. 640 SZH, IV., dok. 2, s. 12-13. 641 Usp. izvjee Marka Belinia od 25. veljae 1943. u: SZH, IV., dok. 113, s. 354-364. 642 SZH, IV., dok. 194, s. 618-619. 643 NOBD, I., dok. 56, s. 173b. 644 ZNOR, V/2, dok. 77, s. 212-217.; NOBD, I., dok. 130., s. 335-339.
636 635

122

mase prihvaaju u irem opsegu nau liniju po pitanju oslobodilake borbe".645 Pred Boi 1941. partizanski pokret u itavoj Dalmaciji, ukljuujui i livanjski kraj, broji oko 250 naoruanih pripadnika.646 Uskoro su pod vojnu kompetenciju Dalmatinskog taba, osim Livna, doli i okruzi Bugojno, Glamo i Tomislavgrad. Na sveukupnu podruju pod zapovjednitvom tog taba, sredinom oujka 1942. partizanske su snage brojale tek 610 ljudi, dok u junoj Dalmaciji "do Dubrovnika i Kotora" partizanskog pokreta do tada uope nije bilo, niti ga sada ima.647 Sredinom prosinca 1941. partizanski odredi u Hrvatskoj nisu brojali vie od 6.370 pripadnika, s tim da Glavni tab nije imao nikakve izravne veze sa Slavonijom, Hrvatskim Zagorjem i Dalmacijom,648 te uz napomenu, da taj broj treba uzeti sa zrnom soli i drati ga prije pretjeranim, negoli tonim. Zanimljivo je da je u to vrijeme, osim spomenutih 250 partizana u Dalmaciji, prema partizanskim podatcima, u Slavoniji bilo jo tristotinjak, a u Hrvatskome Zagorju svega tridesetak partizana. Ne samo o nacionalnom sastavu, nego i o protuhrvatskome naboju, koji je vladao u partizanima krajem 1941. rjeito svjedoi izvjee Vladimira Bakaria, politikoga komesara Glavnoga taba NOP odreda Hrvatske, upravljeno 27. prosinca Centralnom komitetu KPH. Un njemu se priznaju organizacijske slabosti i napominje kako najvee potekoe postoje "u radu s hrvatskim selima", uslijed ega se "nailazi na ogromno nerazumijevanje kod drugova". Po nekim bi prosudbama, "u sluaju naglog poboljanja Istonog fronta (!) vjerojatno dolo do klanja hrvatskih sela i ne bi ostao iv niti jedan Hrvat. Meni se ini da je to malo pretjerano, ali da ima u tome mnogo istine. Usprkos rada polit. komesara (koji su ba dobrim dijelom Hrvati) ide teko s razumijevanjem politike pridobijanja Hrvata. Partizani esto iskoritavaju priliku kad nema komesara u eti da napiu po pisamce u kojem poprijete paleom hrvatskog sela u sluaju represalija prema srpskim selima. Kad se komesar vrati, ne javlja se pisac, nego se stvar pokuava prebaciti na civilno puanstvo. Tamo gdje je rad komesara neto bolji, tamo se partizani odnose pravilnije prema hrvatskim selima, ali ih nikako ne moe pridobiti da pristupaju vrbovanju Hrvata u partizane".649 etiri dana kasnije, Bakari je komesara kordunakoga partizanskog odreda upozoravao na neprihvatljiv nain nabrajanja neprijatelja, pri kojemu su ustae ispred Talijana i Nijemaca, te ga je upozoravao na potrebu "postizavanja bratstva i borbenog jedinstva Srba i Hrvata", pri emu treba vie pozornosti posvetiti "problemu uvlaenja hrvatskih masa u borbu".650 Priznajui preutno da zasad moe raunati samo na srpski ivalj, komunistiki se propagandni list Na izvjetaj krajem sijenja 1942. pravda zbog sukoba izmeu Mihailovia i partizana, navodei da su partizani inzistirali na sporazumu, ali je Draa to odbio.651 Tito se

ZNOR, V/2, dok. 9, s. 31-23. ZNOR, V/2, dok. 78, s. 218-224.; NOBD, I., dok. 131, s. 340-346. 647 Narodnooslobodilaka borba u Dalmaciji 1941-1945. Zbornik dokumenata, knjiga 2, sijeanj-srpanj 1942. godine (dalje: NOBD, II.), Institut za histroiju radnikog pokreta Dalmacije, Split, 1982., dok. 35, s. 96-106. Ovaj je podatak zanimljiv za prosudbu kasnije pripovijesti o borbi protiv Talijana kao kljunomu motivu komunistikopartizanskog otpora. 648 ZNOR, V/2, dok. 55, s. 147. 649 ZNOR, V/2, dok. 103, s. 279-284. 650 Usp. ZNOR, V/2, dok. 118, s. 317-319. 651 NOBD, II., dok. 15, s. 48-51. Glavni tab NOP odreda za BiH u drugoj je polovici studenoga 1941. uputio otvoreno pismo "svim potenim i rodoljubivim etnicima Bosne i Hercegovine", kojim se izraava aljenje zbog nesuglasica izmeu Dangievih etnika (koji NOB ele pretvoriti iskljuivo u rat Srba protiv muslimana) i partizana. (ZNOR, IV/2, dok. 57, s. 143-144.) U pismu partizanskim jedinicama, G NOP odreda podsjea na listopadski sporazum izmeu partizana i etnika, koji se izjalovljuje zbog Dangieva straha od sukoba s Talijanima i Nijemcima,
646

645

123

6. oujka 1942. tuio na slabu organizaciju u Hrvatskoj, a pogotovo u Zagrebu. "Prava je sramota za nae drugove u Hrvatskoj" da u domobranstvu tako slabo stoje, unato povoljnim uvjetima.652 Izaslanik Vrhovnog taba i CK KPJ, Ivo Lola Ribar, javljao je 17. oujka 1942. Titu o situaciji u Hrvatskoj i Vojvodini, napominjui kako i u Dalmaciji glavninu partizanskog pokreta "sainjavaju jo uvijek Srbi!"653 Obraajui se Centralnomu komitetu KPH u ime CK KPJ, Tito i Lola Ribar 8. travnja 1942. nalau da se posebna pozornost posveti hrvatskim masama, dodajui: alosna je injenica da u mnogim hrvatskim krajevima nije jo prodrla ni istina o razlici izmeu etnika i partizana....654 Na Drugome kongresu KPH, Bakari je 1948. izjavio kako su svu teinu ustanka u irinu iznijeli (su) prve godine na svojim leima Srbi u Hrvatskoj, dok su prve partizanske postrojbe u hrvatskim krajevima doivljavale neuspjeh (na pr. one u umberku, koja je propala uglavnom zahvaljujui tome to ju je narod smatrao etnicima).655 U molbi za ponavljanje postupka, koju je pisao Zvonko Ivankovi-Vonta, Hebrangova udovica Olga 1984. napominje kako su "Srbi u Hrvatskoj u prve dvije godine snosili glavni teret NOB-e", dok su Hrvati "tek 1943. poeli masovnije dolaziti u nae jedinice".656 To miljenje dijeli i Tomasevich. Dok on ocjenjuje kako su Srbi inili veinu partizanskih postrojbi na teritoriju NDH sve do 1943,657 Velebit u pogledu nacionalnog sastava partizanskih snaga tvrdi: "Godine 1941. i u prvoj polovici 1942. veinu partizana u Hrvatskoj - po mojoj procjeni, oko 75 posto partizanskih postrojbi - tvorili su Srbi, koji su bjeali od ustake kame, a komandni kadar bili su hrvatski komunisti. Taj se odnos poeo mijenjati kad su se Hrvati razoarali u NDH, u prvom redu u Dalmaciji".658 Postavljanje komunista hrvatskoga podrijetla na zapovjednika mjesta, bilo je motivirano politiko-propagandnim razlozima, tj. potrebom da se parira propagandi, koja je ukazivala na srpski znaaj pobune, te pokuajem privlaenja hrvatskoga ivlja u partizane. S takvim je ciljem donesena i zapovijed od 28. listopada 1941., kojom se partizanskim postrojbama u BiH nalae da u "srpskim krajevima" nose srpsku, a u hrvatskim hrvatsku trobojnicu.659 Jedna, pak, Titova, izjava o nacionalnom sastavu partizanskih snaga, jo rjeitije govori, da su Hrvati tijekom 1941. i poetkom 1942. jo uvijek vrsto stajali uz svoju dravu. Tito je, naime, u sijenju 1942. izjavio Zulfikarpaiu: "Mi ne moemo voditi protusrpsku politiku, u naoj vojsci nalazi se 95% Srba".660 Jedno njemako izvjee od 3. sijenja 1944. tvrdi kako su Srbi i Crnogorci krajem 1942. inili 90% partizanskih snaga. Hrvata ima svega oko 8%, a glavninu tih ine Hrvati iz Primorja, Dalmacije i Gorskoga
kao i zbog toga to se on "zanosi milju da od Nijemaca moe iskamiti da postane nekakav komandant Bosne". (ZNOR, IV/2, dok. 58, s. 147-149.) Brojni su partizansko-etniki sporazumi potpisani tijekom 1941. i 1942. 652 ZNOR, II/4, dok. 20, s. 58. 653 ZNOR, II/3, dok. 58, s. 157-168. Usp. NOBD, II., dok. 34, s. 93-95. 654 SZH, II., dok. 87, s. 176-179. 655 Politiki izvjetaj CK KPH, referent drug Vladimir Bakari, u: Drugi kongres Komunistike partije Hrvatske (21.-25.XI.1948.), Zagreb, 1949., 69-70. 656 Pavle Kalini, Andrija Hebrang. Svjedoci govore, Azur journal, Zagreb, 1991. Prilog 6., s. 196. 657 J. Tomasevich, n. dj., 106. 658 "Ve uoi kapitulacije Italije, u rujnu 1943., pogotovo nakon nje, u partizanima je neprestano rastao broj Hrvata te ih je tada bilo vie nego Srba". (V. Vurui, n. dj., 103.) 659 ZNOR, IV/2, dok. 39, s. 109-110. Okruni komitet KPH ve 6. listopada 1941. izdao je nalog, prema kojem su "partizanske oznake (...) petokraka zvijezda kao antifaistiki znak, okolo koje e nai partizani u Hrvatskoj nositi hrvatsku, u mijeanim odredima i hrvatsku i srpsku, dok u isto srpskim odredima srpsku zastavu". (ZNOR, V/1, dok. 54, s. 170-174.) 660 Adil Zulfikarpai, Put u Fou 25. 1. 1942. godine, u: Bleiburg, uzroci i posljedice, Knjinica Hrvatske revije, Mnchen-Barcelona, 1988., 50.

124

Kotara. Lola Ribar tek u rujnu 1942. pie kako u umberako-pokupskom podruju borbe poinju uspjeno zahvaati i hrvatski ivalj.661 Ipak, moslavaki NOP odred javlja 20. studenoga te godine povjerenstvu CK KPH, kako Srbi i dalje ine vie od 70% partizanskih postrojbi.662 Krajem 1943. u partizanskim je postrojbama izmeu 75 i 80% Srba. ak i na podruju NDH, Hrvati ine manje od petine partizana, dok ih je u odnosu na sveukupni partizanski pokret manje od jedne desetine.663 Kasnijem priljevu i hrvatskog puanstva u partizane, odluno su pridonijela tri imbenika: 1) promjena ope vojnopolitike situacije, tj. zaustavljanje osovinskog napredovanja na Istonoj fronti i u Sjevernoj Africi; 2) stalno slabljenje prestia NDH, te manjak osobne i pravne sigurnosti puanstva, to je velikim dijelom posljedica talijanske (u manjoj mjeri i njemake) politike paktiranja s pobunjenicima, pri emu se ne smiju zanemariti ni propusti hrvatskih vlasti odnosno zloini i krvoprolia poinjena u ime drave;664 te 3) sustav represalija, koji su uveli Talijani i Nijemci, strijeljajui velik broj talaca za svoga ubijenog ili ranjenog vojnika, odnosno spaljujui sela i unitavajui imovinu civilnoga ivlja. Iako je bilo sluajeva poduzimanja i s hrvatske strane,665 izuzetno stroge represalije su uglavnom - uz hrvatsko negodovanje - provodili Nijemci i posebice Talijani. Internacijama, unitenju imovine, paljenju kua i itavih naselja, pa i strijeljanjima, bili su podloene ne samo osobe, koje bi po nekim mjerilima mogle biti povezane s pobunjenicima, nego i, kako stoji u jednoj okrunici talijanske Druge armije od 1. oujka 1942., "stanovnici iz kua koje se nalaze u blizini mjesta gdje budu izvrene sabotae".666 Povrh navedenih razloga, ne smije se zanemariti ni prisilno novaenje u partizanske postrojbe, koje je redovito pratilo svako partizansko napredovanje. Dakako, da je partizansko vodstvo tajilo svoje prave nakane u pogledu provedbe komunistike revolucije, istiui u prvi plan tobonje osloboenje od okupacije.667
661 662

SZH, III., dok. 111, s. 243-244. SZH, III., dok. 272, s. 587-590. 663 Usp. M. Lorkovi, Kroatiens Kampf..., 63-64. 664 upnik u Jesenicama kod Omia, don Frane Komi, 19. travnja 1942. ocjenjuje kako dio krivice lei na hrvatskoj strani ("Obi je glas naroda nikada gore, intervencije, nepravde, vercovanje na veliko, u kojemu je uhvaen i Hrvatski Radia. Uza sva upozorenja nikome ni vlas s glave. Kotarski predstojnik (...) izjavio je pred Komi don Franom i Zvonom are, uiteljem iz Jesenica, da se on nee izloiti za Hrvatsku..."), dok "drugi dio odgovornosti pada na okupatornu vlast, koja je najstroe postupila prema ustaama, a uzela u zatitu najgore elemente..." (NOBD, II., dok. 486, s. 965-967.) 665 I hrvatske su vlasti - iako sa znatno vie obzira - donosile odredbe o represalijama, kojima se pogaao i civilni ivalj. (Usp. zapovijed Vojskovoe od 22. studenoga 1941. u: ZNOR, V/2, dok. 131, s. 353-354.) 666 Usp. NOBD, II., dok. 267, s. 601-602. Lorkovi 17. srpnja 1942. biljei kako je povodom partizanskih akcija u Frukoj Gori njemaki poslanik zatraio da se poduzmu openite represalije protiv obitelji i sela iz kojih potjeu partizani. Predlae sljedee mjere: zatoenje obitelji partizana, podravljenje njihovog imetka te nametanje odreene kontribucije puanstva u selima na ijem podruju se dogaaju opetovane sabotae, napose napadaji na eljezniku prugu, na brzojavne i brzoglasne veze i na javne zgrade. Njemaki poslanik ovo pitanje smatra veoma vanim i urnim, te moli jedno ope rjeenje za itavu dravu, a napose za podruje Srijema. (Usp. N. Kisi-Kolanovi, Mladen Lorkovi, n. dj., 210-211.) Ve tri dana kasnije, hrvatska je strana udovoljila traenju njemakog poslanika, te izradila nacrt zakonske osnove za poduzimanje represalija. (Usp. Izvjee Ministarstva vanjskih poslova Poglavniku br. 45 od 20. srpnja 1942., na istome mjestu, 213.) 667 "Partizanski odredi moraju nositi karakter narodno-oslobodilake vojske. No, mi moramo voditi rauna o sutranjici i uiniti sve u okviru oslobodilake borbe, da to jae uvrstimo svoje baze. Naroito pazite na politkomski sastav i uvrenje partijskih organizacija; to u prvom redu tamo gdje politkom nije komunista", stoji u naputku Operativnoga partijskog vodstva CK KPH s kraja studenoga 1941. (ZNOR, V/2, dok. 32, s. 80-84.) Ujdurovi pie: U proljee 1942. partizani su poeli s likvidiranjem protivnika NOP-a na (biokovsko-neretvanskom,

125

Makar se mora uzeti s rezervom, zanimljiva je izjava o nacionalnom sastavu partizanskih snaga, koju je u proljee 1944. Tito da novinarima uglednih zapadnih medija: Po narodnostima, NOV je sastavljena od 44 posto Srba, 30 posto Hrvata, 10 poto Slovenaca, 4 posto Crnogoraca, 2,5 posto muslimana, dok ostale narodnosti, ubrajajui tu i Talijane, sainjavaju 6 posto.668 Pobuna je, razumljivo, oteavala opskrbu puanstva, bilo zbog pljake odnosno unitenja usjeva, bilo zbog oteenja ionako slabih prometnica. Time se poveavalo nezadovoljstvo stanovnitva i stvarala podloga za irenje pobunjenike baze. Ipak, represalije su bile karta, na koju je jugoslavensko partizansko vodstvo igralo od poetka. Pavle Papp je 7. srpnja 1941. otro ukorio CK KPH to ne poduzima sabotae, diverzije i vojne akcije.669 lan Politbiroa CK KPJ, Edvard Kardelj, izvjetavao je 2. kolovoza 1941. o situaciju u Hrvatskoj. "Frankovci" su, kae Kardelj, uspjeli donekle uhvatiti korijen, pa je osloboditeljski pokret jo slab, a Hrvatska "danas za nas najtei teren". Dobar dio odgovornosti za to snosi i partijsko vodstvo, koje je zbog razliitih razloga propustilo dii na ustanak neke hrvatske pokrajine. "Na kraju", kae Kardelj, "jo jedna injenica - za koju se ne moe rei da su oni potpuno za nju odgovorni. Postoji razlika u borbenoj spremnosti hrv. i srp. sela. Ako bi mi tu ili po liniji najmanjeg otpora, doveli bi u sukob ta dva sela. Potopoto mi moramo dii u borbu i hrv. sela ili e potpuno unititi srpska naselja. A to se bezuslovno moe. Kod nekih drugova postoji bojazan od represalija (ne u rukovodstvu), od unitavanja sela i ljudi itd. Ba taj strah najvie koi odlunije pristupanje mobilizaciji hrv. sela. A ja drim da e ba represalije prebaciti hrv. selo na stranu srp. sela. teror e bezuslovno dovesti do oruane akcije. - U tom duhu smo i donijeli sada nae konkretne zakljuke... Treba izazvati njihovu akciju. Teror protiv maekov. podii e itavu Hrvatsku. Da se je to prije uinilo, danas bi stajali dalje."670 Tito je prihvatio taj prijedlog, to oito proizlazi iz njegova naputka, upuenoga CK KPH u kolovozu: "Sa vaim akcijama u poslednje vreme mi smo uglavnom zadovoljni, ali vi ipak mnogo zaostajete iza Srbije i Crne Gore, prema tome poduzmite energinije mere za proirenje partiz. borbe i narodnog ustanka u itavoj Hrvatskoj. Budite odluni i ne prezajte ni pred kakvim tekoama."671 Izaslanik Vrhovnog taba NOP odreda, Vladimir Popovi, javlja 29. studenoga 1941. o neuspjelim pokuajima da se narod u Hrvatskom Zagorju potakne na borbu protiv ustaa. "U tom nastojanju," kae on, "koje je ilo do provociranja sukoba izmeu hrvat. seljaka i ustaa (slanjem odreda u skoro sve hrvatske srezove), izgubili smo dosta ljudi, zato to politiki nije bio pripremljen teren iako su nas drugovi iz tih krajeva obavjetavali (lano) da e hrvatski seljaci podupirati akcije partizana. No, to ne znai da su zagorski seljaci ustaki raspoloeni ili orijentisani".672 Politiki komesar Sjevernodalmatinskoga NOP odreda 17. lipnja 1942. zaziranje pojedinaca od represalija naziva "niskim nivoom gledanja".673 tab turopoljsko-posavskoga partizanskog odreda 8. rujna 1943. upuuje tabu XIII. proleterske brigade Rade Konara izvjee, u kojem, izmeu
op. T. J.) podruju. Okrivljenog bi najee zaticali nou u vlastitoj kui. Obino su mu oduzeli oruje i poneto imovine, pa tek onda strijeljali. (Usp. M. Ujdurovi, n. dj., 101b.) 668 Josip Broz Tito, Sabrana djela, Naprijed, Zagreb, knj. I., 192. Isti, Intervjui, August Cesarec, ZagrebNIRO Mladost, Beograd, 1980.,6. 669 Prema: I. Omranin, Hrvatska 1941.-1945., 204-205. 670 ZNOR, II/2, dok. 6, s. 28-34. Isticanja u izvorniku. 671 ZNOR, II/2, dok. 7, s. 34-36. 672 ZNOR, II/2, dok. 42, s. 84-86. 673 NOBD, II., dok. 121, s. 301-304.

126

ostalog, stoji: "Razlog, da narod Posavine u masi ne prelazi u N. O. Borbu je u tomu to ga neprijatelj jo uvijek dovoljno ne juri i ne pljaka. Da se ovaj narod povue u masi u borbu potrebno je otii tamo veim snagama i zadrati se tamo tako dugo dok se ne navue neprijatelja, pa da se sa njime tamo vodi borba. (...) Posljedica ovih borbi bila bi da bi neprijatelj poeo masovno pljakati i odvoditi ljude iz ovih sela, a moda bi kojega ubili i koju kuu zapalili".674 Partizanske su se postrojbe odlikovale okrutnostima, muenjem, klanjem i maskariranjem zarobljenika, te paljenjem itavih sela.675 U prvoj su ratnoj godini veinu pokolja poinile zajedniki s etnikim snagama. Krajem 1941. i poetkom 1942., nakon tekih zloina nad istonobosanskim muslimanima, u partizanskom vodstvu sve se vie uvruje shvaanje da zloini nad civilnim ivljem ne pomau, nego upravo obrnuto, oteavaju jaanje pobunjenikog pokreta. Zbog toga se, iz taktikih razloga, poinju primjenjivati krilatice o zatiti civilnoga ivlja. Kasnije, nakon pada Italije i Teheranske konferencije, partizani e se, osokoljeni meunarodnom potporom i izvjesnou ratne pobjede, ponovno vratiti sustavnim progonima politikih neprijatelja i "sumnjivih" slojeva puanstva, i to u dotad nepoznatim razmjerima. Ipak, unato taktikome uzmaku tijekom 1942., i te e godine partizanske postrojbe poiniti niz tekih i okrutnih skupnih zloina. Tako je tijekom partizanske uprave u Prijedoru, od 16. svibnja do 10. lipnja 1942. ubijeno vie stotina (po nekim podatcima oko 400) Hrvata katolike i islamske vjeroispovijedi, osumnjienih za suradnju s NDH.676 Zauzevi sredinom lipnja 1942. Vrgorac, partizani su opljakali gradi, zapalili oruniku postaju i tri zgrade duhanske stanice, te strijeljali 31 osobu: meu njima je bilo devet ena, tri orunika, tabornik ustake mladei, te nekoliko slubenika i trgovaca.677 Poetkom listopada 1942. partizanske su snage napale zapadnoslavonsko selo panovicu. Tom su prigodom partizani bez posebna povoda ubili oko 130 ljudi, uglavnom civila, istodobno sravnivi selo sa zemljom.678 U kasnijoj fazi, u partizanskoj e se propagandi uveavati udio Hrvata u partizanskim postrojbama, odnosno - kako je u izvjeu Titu 18. svibnja 1942. napomenuo Kardelj - isticat e se borbe u Hrvatskoj i Sloveniji, da bi se pariralo Drai Mihailoviu.679 Nastojanja partizanske komunistike jezgre ila su za tim, da se izazovu represalije napose protiv pristaa HSS-a, bilo tako da ih se (uglavnom lano) denunciralo kao suradnike partizana, bilo tako da se u blizini njihova mjesta poduzimaju vojne akcije.680 Hrvatsko je puanstvo, meutim, jo uvijek bilo privreno vlastitoj dravi, makar je iz dana u dan raslo nezadovoljstvo prilikama, koje su u njoj vladale.681 To je ipak bitno utjecalo na ugled hrvatskih dravnih vlasti, a time i na njihove poteze, kako na unutarnjem, tako i na inozemnom planu.

SZH, VI., rujan-listopad 1943., Zagreb, 1987., dok. 35, s. 123-124. Usp. M. Grabarevi, n. dj., 30-33. 676 "Siva knjiga" donosi brojne dokumente o tim zvjerstvima, pa tako i imena 229 ubijenih. (Usp. Odmetnika zvjerstva..., 51-78.) 677 M. Ujdurovi, n. dj., 106-107. 678 Op. Toni Erjavec, panovica. Kronika nastajanja i nestanka, Novi liber, Zagreb, 1992. 679 ZNOR, II/4, dok. 60, s. 135. 680 Usp. D. uljak, n. dj., 127-128., 131. 681 Partizanski "slobodni teritoriji", kako u Srbiji, tako i u NDH, zapravo su privid. Jednostavno se radilo o tome, da na drugoj strani nije bilo dovoljno vojske, pa su velika podruja ostala vojniki nepokrivena. Time to su ih partizani proglaavali slobodnim teritorijem, stvarana je "lana euforija". (V. Vurui, n. dj., 103.)
675

674

127