RATNO UMIJEE MONGOLA

Miroslav Golua *
UDK: 94(517.3):355.4

Struni rad Primljeno: 30.VIII.2011. Prihvaeno: 25.I.2012.

Saetak U ovom je radu ralambom mongolskog ratnog umijea napravljena poveznica s problematikom manevarskog rata u Europi. Manevarski rat je u razmiljanjima vojnih teoretiara i zapovjednika bio i ostao stvar prijepora, neto to stalno izaziva suprotstavljena miljenja. U takvoj situaciji veliko je osvjeenje podsjetiti se kako su, uglavnom nepismeni vojnici, prakticirali manevarski rat bez suvinog teoretiziranja. Mongolska praksa masovnog terora u oima prosjenog ovjeka psiholoki izobliuje pravu sliku o njihovu nainu ratovanja. Oni su, osim manevarske prednosti, bili superiorni i u psiholokom ratu od najvie razine planiranja pa do taktike tijekom bitke. Uvijek su nastojali izbaciti protivnika iz ravnotee, bilo da je rije o fizikom ili o psiholokom manevru. Njima je bilo potpuno strano ratovanje koje se temelji na mehanikom ponavljanju odreenih manevara ili klasina bitka iscrpljivanja. Povijesni je paradoks da je njihov nain ratovanja vodio vie brige o smanjenju vlastitih rtava, nego to je to sluaj kod veine vojski u XX. stoljeu. U suvremenim vojskama koje su prezasiene tehnologijom i vatrenom moi i gdje prijeti opasnost da taktika degenerira u ovladavanje odreenim tehnikim znanjima i postupcima, mongolsko je ratno umijee itekako aktualno. Kljune rijei: psiholoki rat, masovni teror, manevarski rat, mongolska taktika.

UVOD
U ovom se radu pod pojmom Mongoli1 podrazumijeva konkretan azijski narod koji je kao hegemon stvorio iroku koaliciju naroda koji su od vremena Dingis-kana2 djelovali vojno i politiki kao organizirana cjelina u XIII. i XIV. stoljeu. Budui da su Mongoli bili vodei dio koalicije, zbog jednostavnosti, najprikladnije je koristiti se samo njihovim imenom prilikom analize borbenih djelovanja.
*

Miroslav Golua (miroslav.goluza@inet.hr) je diplomirao povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao nastavnik vojne povijesti na Hrvatskom vojnom uilitu Petar Zrinski u Zagrebu. Meu ostalim koalicija je ukljuivala Tatare i tursku skupina naroda. Dingis-kan, (1162.-1227.), osniva mongolskog imperija. 101

1 2

Polemos 14 (2011.) 2: 101-119, ISSN 1331-5595

Europski kroniari o Mongolima piu sa strahom. Za njih su to nepoznati ljudi koji se pojavljuju neoekivano, neto poput elementarne nepogode. Tako se u povijesnim udbenicima redovito govori o provali Tatara u istonu Europu u XIII. stoljeu. Napadnuti su ih zapamtili po okrutnostima, a esto su ih prikazivali kao boju kaznu za grene/dekadentne narode. Isti autori ne daju objanjenje zato nije obratno, zato oni nikada nisu iznenaeni? Kako to da se Mongoli nigdje ne brane na nekom utvrenom prostoru u bici iscrpljivanja, nego su uvijek na otvorenom! Namee se i logino pitanje kakvog smisla ima prouavati taktiku azijskih konjanika iz XIII. stoljea u vrijeme visokomehaniziranih i informatiziranih vojski? Pa mongolski su zapovjednici bili u velikoj veini nepismeni, a oni pismeni se nisu nikada potrudili da svoje ratno umijee pretoe u vojne prirunike i propisane postupke kako je to danas uobiajeno. Sve to znamo o njihovu nainu ratovanja potjee iz zapaanja stranaca. Iz navedenih primjera/bitaka bit e jasnije da je mongolski vojni genij itekako zanimljiv danas i da e to biti jo dugo vremena, posebno kada je rije o problematici manevarskog rata. Na tematici manevarskog rata mogue je napraviti poveznice sa suvremenom vojnom problematikom. Potrebno se samo psiholoki osloboditi podsvjesnog animoziteta koji ima jedan prosjean Europljanin kada je rije o narodu koji nema kulturu i civilizaciju prema naim mjerilima. Meutim, kada se makne ovaj negativni filtar, u pozadini se ocrtava jedna sjajna vojna tradicija po mnogoemu neprevladana do danas. Vano je naglasiti da je mongolski nain ratovanja vaan i za nau nacionalnu povijest. Turci Osmanlije, kao najistoniji izdanak velike skupine turskih naroda, na nae su prostore donijeli dosta mongolskog kad je u pitanju vojna organizaciji i nain ratovanja. Tako je mongolskoturska taktika sustavnog pustoenja izravno oblikovala etniki i politiki reljef Hrvatske, a manevarski je rat na mongolski nain ostao trajno povezan s najteim hrvatskim vojnim porazom u bici na Krbavskom polju 1493. godine.

VRIJEDNOST MONGOLSKOG VOJNIKA

U jesen 1941. godine napredovanje njemake vojske prema Moskvi bilo je najprije usporeno, a onda tijekom zime potpuno zaustavljeno. Prema pisanju generala Guderiana otra je zima nanijela Nijemcima vie gubitaka nego protivnika vatra. Kao da se ponovila sudbina francuske vojske iz 1812. godine. Mnogi povjesniari i vojni komentatori su od tada ponavljali da je nemogue ovladati golemim euroazijskim prostorom koji naseljava ruski narod. Tvrdnja je neutemeljena. Mongoli su 1237. godine pokrenuli zimsku kampanju i skrili otpor veine ruskih kneevina, a kada su proljetne temperature raskvasile zemlju i oteale pokret zavrili su borbena djelovanja. Pohod na Rusiju zavrili su ponovno u zimu 1240. godine (Chambers, 2001.:71-80). Ono to se pokazalo nemoguim za europske vojske, bilo je itekako mogue Mongolima! Svaka ozbiljna vojna ralamba mora poi od ocjene kvalitete vojnika. Ta vrijednost je najvaniji preduvjet da bi bilo koja vojska bila djelotvorna. Bez toga ne mogu
102

Miroslav Golua: Ratno umijee Mongola

sposobni vojskovoe i politiki organizatori napraviti uspjenu vojnu organizaciju. Iz navedenog pohoda je vidljivo da su Mongoli bili u stanju mobilizirati vojsku za uspjenu zimsku kampanju u surovim klimatskim uvjetima kontinentalne Rusije. Svoju izdrljivost Mongoli su prije toga demonstrirali i prelaskom pustinje Gobi tijekom prve kampanje na Kinu 1211. godine (Turnbull, 2004.:3). Ova dva pohoda su najbolji primjeri njihove fenomenalne izdrljivosti. Mongolski su ratnici bili fiziki iznimno spremni, a njihove se logistike potrebe ne daju uope usporediti s europskima. Osim fizike spremnosti Mongoli su ispunjavali i drugi vaan preduvjet da bi bili borbeno djelotvorni. Europski putopisci naglaavaju njihovu izrazitu skromnost i poslunost. Tako Giovanni di Piano3 pie: Tatari to jest Mongoli najodaniji su ljudi na svijetu kada je rije o odnosu prema svojim voama, ak vie nego to je to sluaj kod naeg (katolikog) klera prema nadreenima. Oni imaju duboko potovanje prema svojim voama i nikada im ne lau. (Turnbull, 2003a.:17) Isti autor naglaava njihovu disciplinu i spremnost na rtve i tvrdi da je tijekom bitke svako povlaenje bez zapovijedi bilo kanjavano smru (Turnbull, 2003b.:49). Iz navedenog je vidljivo da su Mongoli imali na raspolaganju prvoklasne vojnike. Od XIII. do XIV. stoljea nije zabiljeen nijedan sluaj pobune ili veeg otkazivanja poslunosti na viim razinama zapovijedanja. Nasuprot Mongola bile su euroazijske u osnovi feudalne vojske koje su u manjoj ili veoj mjeri bile optereene velikakim rivalitetima to je vidno umanjivalo njihovu borbenu vrijednost.

IZVORITE MONGOLSKOG NAINA RATOVANJA

Dingis-kan je uspio nametnuti vojno i politiko jedinstvo razliitim narodima odozgo, a mongolski nain ratovanja i njihova taktika su doli odozdo. Dakle, ne kao skup postupaka i pravila koje je smislio i nametnuo sposobni vojskovoa, nego su proizili iz mongolskog naina ivota. Mongoli su nomadi. To znai da ne podiu klasina stalna naselja, a pogotovo utvrena naselja. Drugo znaajno obiljeje jest da su kao nomadi stalno u pokretu i to kao konjanici. Nitko se nije bolje snalazio u sedlu od njih i oni su bili svjesni te prednosti. Osim toga nitko u vojnoj povijesti nije mogao biti uinkovit u gaanju s konja u pokretu, osim u popularnoj filmskoj industriji. Mongoli su bili toga svjesni i nisu im bili potrebni pisani taktiki prirunici da bi iskoristili tu svoju prednost u ratu. Za razliku od Rimljana koji su imperij stvorili sa stajaom profesionalnom vojskom koja se u osnovi sastojala samo od pjeaka, Mongoli nemaju pjeake niti stajau profesionalnu vojsku. I tu je bit mongolskog vojnikog fenomena. Svi su Mongoli, kao punoljetni, fiziki sposobni mukarci istodobno bili i vojnici. Prije nego to je Dingis-kan ujedinio razliite nomadske narode/plemena, oni su bili u neprestanom stanju rata. Pljakaki prepadi, odmazde i otmice su bili uobiajena pojava. I tu su mongolski ratnici dobivali pravu obuku, a rat je najbolja obuka svih vojnika. Politikim ujedinjenjem razliitih nomadskih naroda Mongoli su uspjeli kanalizirati njihov militaristiki naboj prema drugim narodima u Kini, junoj
3

Giovanni di Pian del Carpine (1182.-1252.), najstariji europski izvor o Mongolima. 103

Polemos 14 (2011.) 2: 101-119, ISSN 1331-5595

Aziji i istonoj Europi. I dok su Rimljani svoju stajau vojsku plaali slino kao to je to ureeno u suvremenim vojskama, Mongoli su to rijeili na jednostavniji nain. Njihova plaa je bila dio ratnog plijena od poraenog protivnika, dakle po uinku. Mongol je odrastao u drutvu gdje su ratnike i virilne vrijednosti bile dominantne. Samo fiziki nesposoban mukarac nije bio i vojnik, a sposoban mukarac koji ne eli podnositi ratne tekoe i rtve bio je predmet poruge i sramote. Uz moralnu osudu, kazna za dezertere ili one koji se ne odazovu na vojni poziv bila je najstroa. Istina je da mongolsko drutvo nije imalo kulturu mjerenu naim mjerilima, ali su imali itekako razvijenu kulturu rata (Van Creveld, 2008.:67-68). Indikativno je da u mongolskom jeziku tada nije postojala rije vojnik. Rijei Mongol i mukarac bile su sinonim za vojnika i nije bilo potrebno stvarati posebnu odrednicu za ljude koji nose oruje. Kada je u pitanju organizacija mongolske vojske, onda je to doista dolo odozgo i mora se pripisati organizacijskom geniju Dingis-kana. Dotadanje klansko-plemenske vojske su od XIII. stoljea ustrojene na decimalnom naelu. Tako je mongolska divizija (tuman)4 po ustroju imala 10.000 ljudi. Po istom su naelu bili rangirani i inovi. Bila je ustrojena i gardijska divizija kashik. Pripadnici su odabirani izmeu plemenske aristokracije. Ta postrojba je bila svojevrsna stoerna kola gdje su se upoznavali i obuavali budui zapovjednici. Postrojbe su birale svoje zapovjednike do razine satnije. Na viim razinama zapovjednike je imenovao vrhovni zapovjednik izmeu pripadnika gardijske divizije. Na taj su nain njihove vojske imale vrst zapovjedni lanac i organizaciju koja je bila superiorna veini njihovih protivnika. Mongolske vojske od XIII. stoljea imaju unificirano naoruanje i opremu. Lakooklopljeni konjanici bili su naoruani lukom, a za borbu izbliza jednom vrstom sablje. Tee oklopljeni konjanik je imao i koplje. Kad nisu meusobno ratovali, Mongoli su se bavili lovom. I upravo primjeri iz lova najbolje pokazuju kako su se obuavali za rat. Njihove pripreme za zimski lov bile su jedna velika vojna vjeba na terenu (Van Creveld, 2008.:70). Upotreba signalizacije, odravanje veze s krilnima, okruivanje i suavanje kruga oko divljai, vie je nalikovalo na vojnu vjebu nego na lov (Chambers, 2001.:60). Zanimljivo je da najznaajnija vojna tradicija manevarskog rata u Europi takoer ima svoje izvorite u lovu. Nijemci su od XVIII. stoljea imali postrojbe razine bojne koje su nosile naziv lovake, a u Prvom i Drugom svjetskom ratu do razine divizije, Jgerdivision (Gudmundsson, 1995.:77-88) (Werhas, 2008.:74). Na njemakoj Jger tradiciji formirana je i finska vojska. I nije sluajnost da su Finci na sjajan nain demonstrirali manevarski rat tijekom 1939./40. i 1941./44. u ratu sa SSSR-om.5
4

Divizija se dijelila na deset minghana po 1000 ljudi, minghan se dijelio na deset jaguna po 100 ljudi a jagun je inilo 10 arbana. Zapovjednici su imali na prsima prepoznatljiva obiljeja ina. Kada je rije o taktici finske vojske, treba naglasiti da su tu najvie udjela imali asnici iz 27. kraljevske pruske lovake bojne. Oni su kao finski dobrovoljci obuavani za vrijeme Prvog svjetskog rata u Njemakoj kao Kniglich Preussisches Jgerbataillon Nr. 27. Primjer je to spajanja njemake i finske tradicija manevarskog rata. Finci su i bez Nijemaca vodili bitku okruenja i unitenja ruske vojske kod Joutselk 1555. godine.

104

Miroslav Golua: Ratno umijee Mongola

Mongolska logistika takoer ima izvorite u njihovu nainu ivota. Suvremene motorizirane vojske su izuzetno logistiki zahtjevne. Opskrba gorivom i priuvnim dijelovima ini ih veoma ranjivima. Osim toga upotreba zapaljivog goriva je sama po sebi problem. Pokreti mongolskih vojski nisu imali takvih problema. Bile su potpuno logistiki samoodrive. Njihova vozila nisu uope nosila sa sobom spremnike goriva niti su njihovi zapovjednici strahovali od prekida opskrbe. Jednostavno, mongolski konji su se hranili u pokretu ispaom, ak i zimi. Njihove vojske nisu sa sobom nosile stonu hranu. Ako se uzme u obzir da su svladavali prostore od dalekog istoka pa do Poljske i Ugarske, onda se moe zakljuiti da je manevarski rat na takav nain predstavljao jedinstven logistiki fenomen u vojnoj povijesti. 6 Moemo zakljuiti da je mongolska taktika proistekla iz njihova naina ivota, ali da je na tu osnovu dograena i obuka i vojna organizacija potrebna za operativno ratovanje.

PSIHOLOKI RAT
U poetku pohoda na Rusiju, poslije zauzimanja grada Rjazana 1237. godine, uslijedilo je najbrutalnije unitavanja grada, ubijanje civila i ratnih zarobljenika, kombinirano s masovnim silovanjem. U sveopem orgijanju Mongoli su ipak sauvali ivot manjem broju zarobljenika i pustili ih da idu kamo ele. Isto tako i u sluajevima kada nisu pokazivali milost, uvijek je jedan manji broj stanovnika zauzetog grada preivljavao. Preivjeli su poslije nehotice posluili Mongolima kao izvanredno sredstvo za irenje masovne panike. Tako stvorena panika meu civilima esto se prenosila i na vojsku. Panika meu civilima poprimila je takve razmjere da je braniteljima ruskog grada Vladimira u veljai 1238. godine bilo nemogue organizirano braniti grad (Chambers 2001.:73-74). Praksa okrutnog i sustavnog ubijanja civila i unitavanja svih njihovih sredstava za ivot na prvi pogled izgleda iracionalna. Takva praksa je bez sumnje pokazatelj krajnje sirove i okrutne prirode Mongola. Oni su rat instinktivno shvaali kao totalni rat. Budui da ovaj rad nema za cilj moralizirati o totalnom ratu, treba potraiti njegovu racionalnu sastavnicu. Uostalom Mongoli nisu ni prvi ni zadnji koji su smatrali da je masovni teror prihvatljiv. Slinih primjera ima sve do kraja XX. stoljea. Za Mongole je bilo normalno da mogu upotrijebiti sva sredstva kako bi se nametnula volja protivniku. Dakako tome se moe dosta prigovoriti, ali je bila neupitna njihova iskrenost i jednostavnost. Oni nisu nikada pokuavali opravdavati masovni teror ne-

U popularnoj literaturi se esto pretjeruje kada se pie o brzini mongolskih pokreta. Budui da su njihovi konjanici imali po vie konja u priuvi i nisu nosili sa sobom stonu hranu, brzina njihova kretanja je bila dosta ograniena ispaom. Istina je da su Mongoli mogli u provedbi borbenih djelovanja, zahvaljujui izdrljivosti i priuvi odmornih konja, postii brzinu koja je potpuno zbunjivala protivnika. Ta brzina bi zbunila i dananje zapovjednike kada bi se radilo o manje prohodnom terenu za motorna vozila. 105

Polemos 14 (2011.) 2: 101-119, ISSN 1331-5595

kim viim ciljevima. Njima je bilo potpuno strano nametanje nekakvih univerzalnih, pobjednikih rjeenja poraenoj strani. Poslije erupcije masovnog terora Mongoli su, kao pobjednici, pokazivali potpunu toleranciju prema razliitim religijama i obiajima. Onog asa kada je protivnik priznao vlast njihova kana, prihvatio nametnute materijalne i vojne obveze, mogao je zadrati svoj nain ivota. Masovni teror kod Mongola nije bio nekakva nekontrolirana iracionalna sila kako to prikazuju europski kroniari, nego je bio izravno u funkciji ratnog napora i prestajao je onoga asa kada je postignut ratni cilj. Kada govorimo o ovom aspektu mongolskog ratovanja, treba imati na umu da su Mongoli bili jedna manjina na velikim euroazijskim prostorima. Oni nisu imali dovoljno ljudi da bi imali fiziki nadzor nad tim prostorima na nain klasine okupacije. Bilo je nemogue da budu jaki na svakom mjestu istodobno. Mongoli su se drali naela da protivnika treba vojniki napadati koncentrirano, a veliku vojnu prazninu koja je na taj nain nastajala trebao je psiholoki popuniti masovni teror. Nisu mogli dopustiti da u svojoj pozadini imaju potencijalne protivnike koji bi digli glavu im proe glavni udar. Zbog toga je poraz protivnika morao biti totalan, on se morao usjei u sjeanje ljudi tako snano da nikome vie nije padalo na pamet organizirati vojni otpor osvajaima. Da tu ima racionalnog, pokazuje i mongolska praksa prema protivnicima koji su prihvatili njihovu politiku i vojnu supremaciju. Katastrofa Rzjanske Kneevine mogla je biti izbjegnuta da je politiko vodstvo prihvatilo poetne mongolske zahtjeve. Upravo na tom primjeru je vidljivo kako su ti zahtjevi bili umjereni. Rzjan je trebao izdvojiti godinji porez koji je iznosio jednu desetinu od imutka i logistiki poduprijeti mongolske vojne napore (Chambers, 2001.:72). Gradovi i drave koji bi formalno priznali vrhovnu vlast mongolskog kana mogli su u tom sluaju biti sigurni i nisu morali izdvajati uobiajeno velika sredstva za este ratove sa susjedima. Bio je to svojevrsni pax mongolica.

MANEVARSKI RAT NA MONGOLSKI NAIN

Manevarski rat kakav su vodili Nijemci u poetku Drugoga svjetskog rata ne prestaje zaokupljati matu vojnih historiara i teoretiara. Povrni komentatori sve objanjavaju tehnologijom, i tvrde da su tehnike inovacije omoguile Nijemcima poluiti pobjedu ili postii vojnu prevagu tijekom pohoda ili bitke u vremenu do tjedan dana. Brzi uspjesi se pokuavaju objasniti nabrajanjem tehnikih podataka i vrstom manevra. U ovom se tekstu pod pojmom manevarski rat oznaava prije svega manevarsko miljenje, jedan poseban mentalno-intelektualni sklop koji je tipian za zapovjednike odreene vojske. Kanadski vojni teoretiar pukovnik Chuck Oliviero s pravom istie da je manevarski rat prije svega stanje duha, nain razmiljanja, jedna posebna filozofija ratovanja koja podrazumijeva i fleksibilan sustav zapovijedanja, a tehnika manevriranja je samo njegova manifestacija, njegov najvidljiviji izraz (Oliviero, 1999.:140-141). Najbolji primjer za to moemo pronai u mongolskom ratnom umijeu. Rije je o vojsci koja nije imala na raspolaganju
106

Miroslav Golua: Ratno umijee Mongola

tehnoloka sredstva niti vatrenu mo kakvu su imale vojske u XX. stoljeu, a ipak su sjajno demonstrirali manevarski rat, to je i bilo glavno obiljeje mongolskog ratnog umijea. Treba uvijek imati na umu da je manevarski rat dosta zahtjevno umijee, pa ga je mali broj vojski primjenjivao u praksi. Jedan od razloga zato su vojni planeri u Europi poslije Prvoga svjetskog rata, ukljuujui i njemaku vojsku, bili suzdrani u upotrebi samostalnih tenkovskih postrojbi imao je svoje racionalno utemeljenje. Njihove su vojske bile u veini pjeake formacije, pjeak nije mogao pratiti tempo motorizirano-oklopne postrojbe. Treba samo detaljnije pogledati kakva je silna trvenja unutar njemakog zapovjednitva izazvalo brzo napredovanje Guderianova oklopnog korpusa tijekom napada na Francusku 1940.7 godine. Mongoli su u XIII. stoljeu rijeili ovaj problem tako to su sve njihove postrojbe bile konjike, a to znai brzopokretne. U njihovoj vojsci nije postojala pjeaka sastavnica koja bi na bilo koji nain usporavala ili komplicirala tempo manevriranja. Prilikom analize mongolske taktike pada u oi injenica koja ih bitno razlikuje od protivnika: vojske sjedilakih naroda instinktivno trae zaklon u utvrenom gradu ili zatitu neke prirodne prepreke. Isto tako njihovo vojno planiranje trai utoite u ve prokuanim obrascima, a njihova taktika je liena mate. Oni su oekivali da e protivnik prihvatiti bitku na nain kako se oni pripremaju. Europskim vitezovima tog vremena nije nedostajalo hrabrosti. Problem je bio u tome to su imali za protivnika vojsku iji se zapovjednici ne ponaaju po uhodanim pravilima vitekih turnira i koji su svaki put priredili neko iznenaenje koje Europljani nisu registrirali kao dio svog obrasca. Za europsku viteku tradiciju bilo je iznenaenje kada su ustanovili da Mongoli uope nisu zainteresirani prihvatiti izazov dvoboja prije bitke. Njih nije zanimao psiholoki uinak dvoboja, ali su se uvijek trudili psiholoki izmanevrirati protivnika prije i tijekom bitke. Osim okotale taktike, mongolski su protivnici u Europi XIII. stoljea imali jo jedan nedostatak. Njihove vojske su bile vie-manje velikake koalicije. Njihov je zapovjedni lanac bio labav i podloan politikim rivalitetima. Vrhovni zapovjednik nije osobno birao podreene, nego su to oni postajali po automatizmu svog poloaja u feudalnoj hijerarhiji. Za razliku od protivnika, Mongoli se bolje osjeaju na otvorenom, njima ne trebaju zidovi da bi ih titili prilikom kampiranja. U proljee 1237. poslije uspjenog zimskog pohoda na ruske kneevine oni se sputaju na jug u donske stepe kako bi se odmorili i pripremili za nastavak pohoda. Dakako, oni nisu toliko bahati da misle kako ih nitko ne moe ugroziti. Svoju sigurnost na otvorenom prostoru prilikom kampiranja ili tijekom vojnog pohoda duboko u protivnikoj pozadini oni nalaze u dobro organiziranim izviaima koji neprestano pokrivaju prostor desetinama kilometara ukrug glavne postrojbe. Ovome treba dodati i brze teklie i sustav signaliziranja.

U njemakom napadu na Francusku 10. svibnja 1940. godine Guderian je bio zapovjednik XIX. oklopnog korpusa koji je za deset dana izbio na obalu Kanala. 107

Polemos 14 (2011.) 2: 101-119, ISSN 1331-5595

Planiranje i koordinacija
Ono to je u oima Europljana 1241. godine bila iznenadna provala Tatara, bio je zapravo temeljito pripremljen vojni pohod (Slika 1).

Slika 1: Mongolska invazija na Europu 1241. godine (Izvor: http://forum. paradoxplaza.com/forum/showthread.php?458930-The-Last-Khanate) Njihovim snagama zapovijeda Batu-kan8 i one su podijeljene u etiri skupine. Glavnina nastupa u ugarsku ravnicu iz tri pravca, a jedan korpus je upuen prema Poljskoj sa zadaom zatite mongolskog desnog krila. Dakle, etiri vojne formacije djeluju odvojeno na prostoru koji se protee stotine kilometara (Liddell,1996.:23). Koncentrino nastupanje mongolske glavnine prema Dunavu i Peti neodoljivo podsjea na Napoleonovo nastupanje u odvojenim kolonama u XIX. stoljeu. Razlika je jedino u tome to su mongolski pokreti bili mnogo bri! U ovoj kampanji Mongoli su demonstrirali manevarski rat na operativnoj i taktikoj razini. Za njih je uobiajeno operirati u dubini protivnika, koordinacija pokreta je izuzetna, gotovo da bi im mogle pozavidjeti kasnije vojske iji zapovjednici imaju na raspolaganju radiovezu i motorna vozila umjesto konja. Logino bi bilo da su napadnute vojske bile u prednosti kada su u pitanju informacije, uzimajui u obzir domae stanovnitvo i bolje poznavanje terena. Ali to nije bilo tako. U bici kod Liegnitza 1241. godine leski vojvoda Henrik II. Poboni9 izlazi s vojskom (25.000) kako bi se frontalno suprotstavio Mongolima. On je bio poraen u toj bici. Sada se moe ispravno procijeniti da se tako ne bi dogodilo da je priekao dok pristigne vojska kralja Vaclava10 (50.000). A on je bio
8 9

Batu-kan (1207.-1255.), unuk Dingis-kana, osniva Zlatne horde. Henrik II. Poboni (1196.-1241.), leski vojvoda, zapovijeda zdruenim poljsko-njemakoekim snagama u bici kod Liegnitza, danas Legnica. Vaclav I. (1230.-1253), eki kralj.

10

108

Miroslav Golua: Ratno umijee Mongola

udaljen svega dan hoda od mjesta bitke! Kada je rije o njihovoj sjevernoj skupini, mongolski sustav komuniciranja na operativnoj razini bio je superioran. To je tim vie vanije jer su mongolske snage u Poljskoj, njihovo desno krilo, bile slabije u odnosu na protivnike. Za razliku od Henrika Pobonog, Mongoli vrlo dobro koordiniraju pokret dviju divizija. Tako naputaju opsadu Breslaua11 kako bi ujedinili snage za odluujuu bitku kod Liegnitza 9. travnja 1241. godine. Ne samo da Poljaci, Nijemci i esi ne mogu koordinirati svoje pokrete brzinom kojom to izvode Mongoli, oni ne znaju ni pravu snagu napadaa. Poljaci su uvjereni da imaju posla s mnogo jaim snagama. Da bi ih podrali u tom uvjerenju, Mongoli primjenjuju prokuanu taktiku masovnog terora. Panika koju su na taj nain stvarali ila je naprijed bre od njihovih konjanika. I to je vano spomenuti, taj psiholoki rat nije kotao Mongole mnogo vremena niti truda, operaciju su obavljali sami protivnici o svom troku i na svoju tetu. Moda je kroniar Vincent od Beauvaisa12 najbolje objasnio znaenje psiholokog rata kada je pripisao Batuu da je prije pohoda na istonu Europu prinio rtvu trojici demona: demonu straha, demonu nepovjerenja i demonu nesloge! (Chambers, 2001.:106) U pravilu Mongoli su se koristili tako stvorenom panikom da bi se poveao kaos, poljuljao borbeni moral i stvorila kod protivnika pogrena predodba o njihovoj realnoj vojnoj snazi. Tako je masovni teror bio izravno u funkciji ratnog napora. To dokazuje injenica da je koriten selektivno. Njega su bili poteeni oni koji su izrazili spremnost na suradnju s napadaima. Mongoli su u Poljskoj uspjeli tui odvojeno svoje protivnike. Njihova laka konjica je tijekom nasilnog izvianja utvrdila da je vojska kojom zapovijeda Vaclav prejaka. Budui da su se nalazili na podupiruem pravcu, oni izbjegavaju frontalni sukob s ekim kraljem, simuliraju svoj pokret prema zapadu, kako bi Vaclavova vojska bila to dalje od ugarske. Sjajnu seriju manevara zavravaju tako da dvije divizije razbijaju u male skupine koje zaobilaze protivnika i sputaju se odvojenim pravcima na jug u Ugarsku gdje se ponovno okupljaju i prikljuuju glavnini mongolskih snaga. Mongolski pohodi su bili temeljito pripremani, posebno kada je rije o obavjetajnoj pripremi. Za razliku od suvremenih vojski, mongolsko planiranje je bilo umnogome pojednostavljeno budui da su njihove vojske bile logistiki samoodrive. Pitanje je koliko je bilo mogue detaljno planirati pohod u uvjetima u kojima nisu postojale precizne topografske karte, kao niti dananja sredstva veze. teta je da ne postoje izravni dokumenti koji bi govorili o mongolskom planiranju, ali na osnovi opisa njihovih borbenih djelovanja iskljueno je da bi oni primjenjivali detaljno, centralizirano planiranje pokreta po shemi faznih crta u zadanom vremenu. Njihovi zapovjednici su vrlo dobro znali to je njihova okvirna zadaa, ali su imali slobodu donositi samostalno odluke ne gubei vrijeme u provedbi te zadae. Ponaanje mongolskog lijevog krila u pohodu na Ugarsku to najbolje pokazuje. Iako brojano slabiji oni su stalno imali inicijativu ne doputajui protivniku da se uvee.
11

Povijesna je ironija da su stanovnici Breslaua (danas Wroclav) svoje spasenje pripisali providnosti, ali vojniki gledano providnost je vie pomogla Mongolima jer su koncentrirali snage za bitku kod Liegnitza. Vincent od Beauvaisa (1190.-1264?), Francuz, dominikanac. 109

12

Polemos 14 (2011.) 2: 101-119, ISSN 1331-5595

Lano povlaenje
U pohodu na istonu Europu Mongoli su sjajno pokazali svoje manevarske sposobnosti ukljuujui i njihov omiljeni manevar lanog povlaenja, kako na taktikoj tako i na operativnoj razini. Dokaz je to da su se Mongoli koristili psiholokim ratom tijekom napadnih djelovanja. Ali oni su se na jo suptilniji nain koristili psihologijom rata u povlaenju. Von Manstein13 u svojim memoarima istie da je osjeanje pobjede na bojnom polju jedinstveno i ni s im se ne moe usporediti. Neto od ovog osjeaja ima svaki zapovjednik kada vidi da se protivnik povlai ili bjei u rasulu. Taj prizor silno podie borbeni moral i progon protivnika namee se kao rjeenje samo po sebi i teko mu je odoljeti. Upravo su s ovim osjeajem Mongoli manipulirali prilikom svoje omiljene taktike lanog povlaenja. Oni su iskoritavali navedeni psiholoki trenutak kod protivnika tako da su njegovo napredovanje usmjeravali tamo gdje oni ele i onda bi se u protunapadu koristili svim oblicima manevra. Jedan oblik manevra nisu gotovo nikada mehaniki primjenjivali a to je frontalni rat na mjestu i u vremenu po izboru protivnika. Takav rat sa sobom nosi velike rtve i Mongolima je bio stran. Iznimke se mogu nai u taktici opsade utvrenih poloaja, ali i tu su bili iznimno fleksibilni. Povijesni je paradoks da su zapovjednici, koji su bili izrazito brutalni prema civilima i zarobljenicima protivnika, sve uinili kako bi manevarskim ratom smanjili vlastite rtve i postupali humanije prema svojim vojnicima, humanije nego to su to radile vojske europskih drava tijekom dva svjetska rata. injenica da se nitko u povijesti ratovanja nije tako esto koristio tom taktikom govori i o njezinu ishoditu. Ponovno treba naglasiti da taj manevar nije rezultat samo trenutane inspiracije sposobnog zapovjednika niti postupanja prema nauenim procedurama. Njezino izvorite je u nainu razmiljanja Mongola, neto to su dobili roenjem i tijekom mladosti. Oni su manevarski rat vodili na dva naina. Prvi je podrazumijevao preuzimanje inicijative, iznenaenje i duboke prodore u pozadinu protivnika. Drugi se nain temeljio na namjernom preputanju inicijative protivniku, a to je lano povlaenje. Ovdje je iskoritavana prirodna psiholoka potreba svakog vojnika da napreduje i da na bojnom polju vidi protivnika koji se povlai. Taktika lanog povlaenja preputa inicijativu protivniku koji ima iluziju da je pobjeda na vidiku. Takav su osjeaj sigurno imali Maari kada se glavnina mongolske vojske poela krajem oujka 1241. godine povlaiti s Dunava prema sjeveroistoku. Maarskom vojskom zapovijeda osobno kralj Bela IV14. Njegova vojska progoni napadae sve do rijeke ajo15 (Slika 2).

13 14 15

Von Manstein (1887-1973.), njemaki zapovjednik iz Drugoga svjetskog rata. Ugarski kralj Bela IV. (1235.-1270.). Rijeka ajo je desna pritoka Tise u gornjem toku u blizini grada Mohi.

110

Miroslav Golua: Ratno umijee Mongola

Slika 2:

Bitka na rijeci ajo 1241. godine (Izvor: http://forum.paradoxplaza.com/ forum/showthread.php?458930-The-Last-Khanate)

Maari se 10. travnja 1241. godine zaustavljaju kod vodene prepreke, formiraju logor u blizini mosta, povrno izviaju i ekaju novi dan. Ponaanje tipino za sjedilake narode i vojske koje ne prakticiraju manevarski rat. U njihovim su oima rijeka ajo i blokirani most solidna prepreka i razlog da se vojska odmara preko noi. Ali, mongolski generali su veer i no iskoristili na drugi nain. Oni su iskoristili no za postavljanje improviziranog mosta na junom toku rijeke ajo! A novi dan su zapoeli napadom na oekivanom pravcu, preko mosta koji kontroliraju Maari. I dok se maarsko elo okrenulo prema napadaima, mongolski general Subutaj16 priredio je potpuno iznenaenje kada se pojavio Maarima iza lea. Maarski zapovjednici su ubrzo bili svjesni da su okrueni. Iste godine Mongoli u Poljskoj primjenjuju lano povlaenje na taktikoj razini tijekom bitke kod Liegnitza. U ovom sluaju Mongoli su koristili dio snaga mangudai koji je imao zadau isprovocirati protivniku glavninu i poslije se organizirano povlaiti. leski vojvoda je prihvatio mamac i ukljuio svoju konjicu protiv mongolskog isturenog odreda (Slika 3).

16

Subutaj (1176.-1248.), jedan od najsposobnijih mongolskih zapovjednika i uope u vojnoj povijesti. 111

Polemos 14 (2011.) 2: 101-119, ISSN 1331-5595

Slika 3: Mongolska laka konjica u akciji (Izvor: http://www.figuren-modellbau.de/ dba-army-154-mongols.html) Na taj je nain razvukao svoje redove i njegovi bokovi su postali ranjivi. Njegovim vitezovima je izgledalo da progone protivnika, a kada su ustanovili da su se odvojili od svojih pjeaka i da su okrueni, bilo je kasno. U ovoj bici Mongoli su imali osjetne gubitke. Moe se pretpostaviti da bi to bio i njihov poraz da su protivnika napali frontalno. Umjesto toga oni su protivniku nametnuli bitku gdje je dola do izraaja njihova brzina i vatrena nadmo u gaanju iz daljine. Kako bi poveali kaos bitke, Mongoli se koriste dimnom zavjesom s prodornim mirisom. Psiholoki manevar su upotpunili i matovitim ubacivanjem poljskog vojnika koji u odluujuim trenucima bitke stvara paniku viui svojim zemljacima Bjeite, bjeite (Dlugosz). I danas zapovjednici mogu mnogo nauiti iz ovog primjera. Posebno u vojskama koje su zasiene tehnologijom i gdje se taktika svela na tehniku otvaranja vatre i na mehaniku primjenu operativno-taktikih postupaka. Ovu taktiku primjenjuju mongolski generali Subutaj i Debe u dvije velike bitke tijekom ekspedicije preko Gruzije, Kavkaza i na prostorima sjeverno od Azovskog mora. Bitka na rijeci Kalki17 najljepi je primjer lanog povlaenja. Mongolsko povlaenje bilo je tim uvjerljivije jer su Rusi uspjeli slomiti otpor njihove zatitnice koja je pokuala sprijeiti ruski prelazak preko rijeke Dnjepar. Njihovo povlaenje je trajalo punih devet dana, a onda je za Ruse uslijedilo potpuno iznenaenje, protunapad. U ovom su sluaju Mongoli postigli dvije prednosti. Ruska vojska je bila vie zamorena dugotrajnim pokretom i to je jo vanije ruski zapovjednici su se potpuno prepustili osjeaju da progone ranjenu zvijer. Njihov poredak se potpuno poremetio i razvukao tako da su ih Mongoli u protuudaru mogli tui pojedinano.
17

Rijeka Kalka je sjeverna pritoka u Azovsko more. Bitka se odigrala 1223. godine.

112

Miroslav Golua: Ratno umijee Mongola

Iz navedenih primjera je vidljivo da su se mongolske postrojbe dobro snalazile podjednako u obadva manevra. Maksimalno su koristili svoju pokretljivost, izdrljivost i sposobnost gaanja na daljinu kao glavno oruje. Za njih su svi oblici borbenih djelovanja bili jedna cjelina, i oni su ih koristili ovisno o situaciji. Zajedniko im je to da Mongoli uvijek ele izmanevrirati protivnika, izbaciti ga nekako iz ravnotee i zadati zavrni udarac sa to je mogue manje rtava. injenica da je Batu zaustavio povlaenje 10. travnja 1241. godine, samo dan poslije mongolske pobjede u bici kod Liegnitza, svjedoi o njihovoj izuzetnoj koordinaciji na operativnoj razini. Takva koordinacija mora biti rezultat i odgovarajue obuke na viim razinama zapovijedanja. Tu nije dovoljan samo vojniki genij generala Subutaja i zapovjednika Batua, za realizaciju pohoda na istonu Europu morao je postojati i uinkovit zapovjedni lanac. Klasini primjer gdje je taktika lanog povlaenja poluila spektakularan uspjeh jest bitka kod Kane.18 Ali ako se eli nai povijesna poveznica s tom mongolskom taktikom u novijoj povijesti, onda je za to najbolji primjer finska taktika tijekom bitke za Suomussalmi19 u prosincu 1939. godine u kojoj su Finci uspjeli unititi dvije divizije Crvene armije. U ovoj su bici ulogu lake mongolske konjice koja zadaje bone udare na istegnute kolone Crvene armije preuzele finske lake pjeake postrojbe na skijama (Juha Ilo). Neto od te taktike lanog povlaenja moe se nai i u njemakoj taktici elastine obrane po dubini u drugom dijelu Prvoga svjetskog rata. Budui da Nijemcima nije odgovarao rat iscrpljivanja i dugotrajna obrana prve crte pod svaku cijenu, poeli su umjesto toga formirati obranu po dubini gdje bi napada poslije poetnih uspjeha bio izloen bonim udarima i gdje bi manevar malih postrojbi doao do izraaja. Poetni otpor i suzdranost prema novoj taktici unutar njemake vojske govori o njezinoj sloenosti u provedbi (Timoty,1981.:11-21). Hrvati su na svojoj koi mogli osjetiti to znai manevarski rat kada je ban Derenin na Krbavskom polju 1493. godine prihvatio frontalnu bitku s Turcima. Hrvatski zapovjednik nije bio svjestan da ima pred sobom klasian mongolski mungdai koji je imao zadau isprovocirati borbu i organizirano odstupati dok Hrvati ne otkriju svoj bok i pozadinu. U odluujuem trenutku Turci su postigli iznenaenje i napali s boka i potpuno okruili hrvatsku vojsku. Turske snage koje su ekale u zasjedi bile su rasporeene tijekom noi. Na ovom primjeru kao da se ponavljaju dogaaji iz prethodnih mongolskih bitaka. I dok je ban Derenin proveo no neaktivan i bez odgovarajueg izvianja i postrojio vojsku spreman na klasinu frontalnu bitku, protivnik je no iskoristio za prikrivanje odluujueg manevra. Bila je to klasina bitka unitenja, hrvatska Kana20.
18

Kartaki vojskovoa Hanibal je 216. p.n.e. kod Kane zapoeo bitku s Rimljanima tako da je organizirano odstupao u svojoj sredini, da bi istodobno potpuno okruio i unitio rimsku vojsku. Suomussalmi je grad u sredinjoj Finskoj. U prvoj fazi bitke (8-30. XII. 1939.) Finci nisu mogli zadrati sovjetski napad na dravnoj granici, vode borbe zadravanja, a onda kada je protivnik duboko zaao u unutranjost, Finci su u seriji dobro organiziranih bonih udara unitili napadaa jaine dvije divizije. Mjesto u Italiji gdje je 216. p.n.e. kartaki vojskovoa Hanibal primijenio organizirano 113

19

20

Polemos 14 (2011.) 2: 101-119, ISSN 1331-5595

***
Bitka na rijeci ajo najbolje ilustrira mongolsku gipkost. Njihovo se viednevno povlaenje pretvorilo preko noi u potpuno okruivanje protivnika. Mongoli i poslije tako uspjena manevra izbjegavaju bitku iscrpljivanja i koriste se psiholokim manevrom koji sada nudi povlaenje protivniku. Budui da su znali da maarsko zapovjednitvo nije homogeno, oni ostavljaju namjerno otvor u obruu kako bi mogli pobjei oni koji se ne ele boriti. U svojoj je zavrnici to bila bitka unitenja ak i za one kojima je dana prilika za povlaenje. Ovaj manevar je jo jedna uspjena psiholoka manipulacija, ovaj put, s osjeajima tjeskobe i beznaa koji su karakteristini za branitelje koji se nalaze u okruenju. Razlika u odnosu na prvi primjer jest u tome to se sada protivniku kao logino rjeenje nudi povlaenje. Posebno je bio djelotvoran u sluajevima nejedinstva u njegovim redovima. I tijekom opsade Bukhare21 1220. godine, Mongoli su takoer ostavili nepokriveni otvor braniteljima grada kako bi mogli pobjei, da bi ih poslije sustigli i unitili u bici na otvorenom (Chambers, 2001.:12). Na ovaj nain su Mongoli tukli odvojeno okruene protivnike. Jedan dio u bici na otvorenom gdje su bili superiorni, a drugi dio kao oslabljenu obranu u okruenom gradu ili logoru. Postoje sluajevi gdje su se Mongoli koristili manevrom lanog povlaenja prilikom opsade utvrenog grada. Posebno je matovit sluaj s opsadom kineskog grada Liao Yunga.22 Budui da je prvi mongolski napad na grad bio odbijen, mongolski general Debe odluio je na dva naina iskoristiti pozitivan psiholoki naboj kod branitelja. Prvo, pustio je u opticaj glasine da se Mongoli moraju hitno povui. Drugo, u silnoj urbi da se povuku Mongoli su ostavili velik dio plijena. Ako je netko od branitelja elio provjeriti povlae li se doista Mongoli, poslije dva dana uvjerio se da je doista tako, a poslije je uslijedila tipina civilna jagma za plijenom. Ali, Mongoli su se poslije dva dana isto tako brzo vratili kako su i otili samo to se stanovnici Liao Yunga ovaj put nisu bavili organizacijom obrane, nego su se pretvorili u gomilu koja je bila potpuno zaokupljena preraspodjelom mongolskog plijena (Dupuy, 1969.:39). Na ovom se primjeru vidi sva intelektualna gipkost izvrsnog mongolskog generala kakav je bio Debe. On je poslije prvog neuspjeha umjesto mehanikog ponavljanja juria na utvreni grad ili dugotrajne opsade, odluio psiholoki iskoristiti taj neuspjeh i zaigrati na slabu toku kod protivnika. Kinezi su se prepustili neorganiziranoj pljaki. Takve stvari su se kod Mongola rijetko dogaale. Pljaka je kod njih poinjala tek kada je skren vojniki otpor protivnika i to samo kada se za to izda zapovijed. Isto tako podjela plijena se vrila po odreenom kljuu.

povlaenje u sredini. Rimljani su to prihvatili, da bi se na kraju nali okrueni. Ova bitka se u vojnoj literaturi uzima kao primjer bitke unitenja Kesselschlaht.
21 22

Bukhara, grad u dananjem Uzbekistanu. Grad sjeveroistono od Pekinga. Opsada grada bila je dio kampanje na Kinu 1212. godine.

114

Miroslav Golua: Ratno umijee Mongola

Sposobnost improviziranja
Budui da Mongoli nisu mogli niti htjeli detaljno planirati borbena djelovanja, njihovi su zapovjednici morali esto improvizirati i donositi odluke u nejasnim i kaotinim situacijama rata. Brojni primjeri pokazuju da su Mongoli bili ne samo bolji jahai nego su i mislili bre, bili su matovitiji i bolje su se snalazili u tom kaosu. Njihova sposobnost improvizacije vidljiva je i iz pohoda na Burmu gdje su se mongolski konjanici suoili s protivnikom koji se masovno koristio slonovima. Mongolski konji preplaili su se protivnikih slonova, pa su se konjanici jednostavno spustili na zemlju gdje je jo vie dola do izraaja njihova preciznost u gaanju na daljinu. Bitka se zavrila tako da su se burmanski slonovi izloeni neugodnim strelicama uspaniili, izmakli kontroli i pobjegli i na taj nain potpuno poremetili borbeni poredak protivnika (Turnbull, 2003b:47). Moda je u taktici opsade utvrenih poloaja najvie vidljiva mongolska elastinost u planiranju i provedbi borbenih djelovanja. Kao nomadski narod koji nije imao razvijenu tehniku kulturu, Mongoli su posudili inenjeriju uglavnom od Kineza (Turnbull, 2004.:28-30). Ovdje treba naglasiti da njihove opsade nisu imale mnogo zajednikog s tadanjom sterilnom europskom taktikom koja se svodila samo na dugotrajno iscrpljivanje protivnika. Ako nisu mogli izvui protivnika na otvoreno, oni su mu uvijek traili slabe toke u obrani. To su bile obino frakcije velikaa ili neodlunost dijela branitelja da se bore do kraja. Ove bi slabe toke postajale vee pod utjecajem vala panike koji se irio oko mongolske vojske. Pustoenje okoline utvrenih gradova imalo je za posljedicu, osim vala panike i izbjeglica, potpunu logistiku i vojnu izolaciju. Ako bi utvreni grad bio prevelik zalogaj, Mongoli su jednostavno odustali od opsade. Takav je bio sluaj prilikom opsade Pekinga 1213. godine. Tom je prilikom Dingis-kan braniteljima ponudio skidanje opsade pod uvjetom da ispune odreena materijalna potraivanja (Dupuy,1969.:48). Ako je zauzimanje utvrenog grada zahtijevalo prevelike gubitke, Mongoli su pribjegavali taktici psiholokog rata, tako to bi isturili sugraane branitelja ispred prve crte. Sposobnost improvizacije je posebno dolazila do izraaja prilikom svladavanja vodenih prepreka. Mada su Mongoli preferirali zimske uvjete, gdje su tlo i voda bili zamrznuti, oni su kako bi postigli iznenaenje, bili u stanju svladati preko noi nezamrznutu vodenu prepreku kao to je bila rijeka ajo. U zimu 1226. godine Mongoli poslije lanog povlaenja poduzimaju protunapad na kinesku vojsku na zaleenoj utoj rijeci. Tom se prilikom koriste prednostima manevriranja nepotkovanih konja na ledu (Dupuy, 1969.:92). Mongolske improvizacije obuhvaaju i propagandno-psiholoki rat. Poslije pobjede nad Maarima na rijeci ajo, Mongoli su se domogli peata kraljevske kancelarije. Taj peat rabe da bi potkrijepili autentinost svojih proklamacija. Poruke su bile upuene maarskim seljacima kao apel da ostanu na svojim imanjima. Cilj je bio sprijeiti Belu IV. da formira novu armiju. Kako bi destabilizirali maarsko gospodarstvo, Mongoli odmah poslije bitke kuju i stavljaju u optjecaj bezvrijedan novac, koji je na sebi imao oznaku kraljevske kovaonice (Chambers, 2003.:104).
115

Polemos 14 (2011.) 2: 101-119, ISSN 1331-5595

Moda jedna epizoda na poetku karijere Dingis-kana najbolje oslikava mongolsku matovitost i sposobnost improviziranja. Da bi se izborio za titulu Dingis-kana tj. vrhovnog kana, Temudin se morao izboriti za hegemoniju unutar Mongolije. Pripremajui vojni pohod na Keraite23, Temudin se pobrinuo da protivniku budu dostavljene uvjerljive informacije o njegovoj smrti. Kereiti su spremno prihvatili takvu vijest, njihove vojne pripreme su zaustavljene i to je bila prilika za slavlje i oputanje. I u ovom je sluaju pripremni psiholoki manevar popraen brzim fizikim manevrom potpuno iznenadio protivnika (Dupuy, 1969.:13).

ZAKLJUAK
Vjerojatno da danas nema ovjeka koji neto znade o europskoj vojnoj povijesti, a da mu nije poznat pojam Maginot linija. Manji broj zna da Nijemci nisu ni pokuali frontalno napasti taj sustav utvrenja, nego su ga jednostavno zaobili. Davno prije Francuza, Kinezi su pokuali nai zatitu od Mongola gradei svoju Maginot liniju tj. Kineski zid. Obadva pokuaja su veoma slina. I Kinezi i Francuzi pokuali su se zatititi od protivnika koji prakticira manevarski rat gradei nepokretne objekte. Ti pokuaji nisu dali eljene rezultate. Uloena sredstva i trud pokazali su se promaenima. Mongoli su u XIII. stoljeu nali slabe toke na Kineskom zidu, slino kao to su i Nijemci uradili 1940. godine kada su zaobili Maginot liniju. Kinezi su bili u prednosti u odnosu na Mongole u pogledu naoruanja. Openito je njihova tehnika kultura tada bila u vrhu, a ipak su vojniki bili potpuno inferiorni Mongolima. Ova kinesko-mongolska paralela, kao i sline druge, pokazuje da je strana koja primjenjuje manevarski rat, gipko planira i provodi borbena djelovanja, superiorna. Mongolska praksa masovnog terora u oima prosjenog ovjeka psiholoki izobliuje pravu sliku o njihovu nainu ratovanja. Oni su osim manevarske prednosti bili superiorni i u psiholokom ratu od najvie razine planiranja pa do taktike tijekom bitke. Uvijek su nastojali izbaciti protivnika iz ravnotee, bilo da je rije o fizikom ili o psiholokom manevru. Njima je bilo potpuno strano ratovanje koje se temelji na mehanikom ponavljanju odreenih manevara ili klasina bitka iscrpljivanja. Povijesni je paradoks da je njihov nain ratovanja vodio vie brige o smanjenju vlastitih rtava, nego to je to sluaj kod veine vojski u XX. stoljeu. Upravo takva vojna iskustva ine mongolski nain ratovanja aktualnim i danas. Ta su iskustva bila predmet inspiracije za Liddell Harta. On je 1927. godine navodio kako su Mongoli, budui da su svi bili konjanici, uspjeno rijeili problem koordinacije razliitih rodova vojske. Liddell je oekivao da e motorna vozila na gusjenicama i zrakoplovstvo u XX. stoljeu ponovno oivjeti mongolsku tradiciju manevarskog rata (Liddell,1996.:32-33). Mongolsko ratno umijee je zanimljivije ako se uzmu u obzir zasienost vatrene moi u suvremenim vojskama i enormni ljudski gubici. Najjednostavniji opis mongolske taktike svodi se na sljedee: navesti ili prisiliti protivnika da prihvati borbu u kojoj dolaze do izraaja njihove prednosti a protivnike slabosti. A prednosti su bile brzi23

Keraiti, skupina klanova u mongolskom neposrednom susjedstvu.

116

Miroslav Golua: Ratno umijee Mongola

na, bolje gaanje, vea izdrljivost, psiholoka i vojnoorganizacijska koherentnost. Ovako postavljena taktika je danas itekako aktualna. Za mongolski nain ratovanja nije dovoljno samo imati dobro uvjebanu vojsku. U ovom sluaju zapovjednici na svim razinama moraju imati dosta mate i intelektualne sposobnosti za donoenje brzih odluka u nejasnim i kaotinim situacijama. Ovdje je rije o umijeu koje se ne da nauiti kao skup pripremljenih rjeenja. To je ujedno i razlog zato i danas mali broj zapovjednika razmilja manevarski i zato je i dalje aktualno mongolsko ratno umijee. Psiholoki je otpor prema manevarskom razmiljanju izuzetno velik. Tome su najbolji primjer polemike koje na Zapadu na ovu temu traju posljednjih tridesetak godina (Lind, 1985., 2009.) Mongoli su svoju vojnu superiornost demonstrirali u mnogo primjera, od Kine pa do istone Europe. Vano je istaknuti kako su doivjeli prvi vojniki poraz u bici na otvorenom kod Ain Jaluta 1260. godine. Protivnici su im ovaj put bili egipatski Mameluci,24 konjanici koji su takoer prakticirali manevarski rat. U toj bici Mongoli su prvi put nali protivnika koji je razmiljao manevarski, koji se nije skrivao iza velikih zidova, koji bio odluan i koji im je suprotstavio pravu taktiku! Ako zanemarimo odium koji izaziva masovni teror, mongolsko ratno umijee ocrtava se kao psiholoki najsuptilnije. Ne samo da su bili superiorni svojim protivnicima u pogledu vojne organizacije, njihova gipkost i sposobnost improviziranja jest primjer na kojem se mogu inspirirati i suvremeni zapovjednici.

LITERATURA
Creveld, Martin L. van (2008.) The Culture of War. New York: Presidio Press. Str. 60, 67-68. Dlugosz, Jan The Annales of Jan Dlugosz. Dio teksta koji se odnosi na bitku kod Liegnitza. Dostupno na, http://www.allempires.com/article/index. php?q=battle_liegnitz (1. VI. 2011.) Dupuy, Trevor N. (1969.) Genghis: Khan of Khans. New York: Franklin Whatts, inc. Str. 13,39. Gudmundsson, Bruce I. (1995.) Stormtroop Tactics. London: Praeger. Str. 77-88. Chambers, James (2001.) The Devils Horsemen: The Mongol Invasion of Europe. London: Phoenix Press. Str. 12, 71,72, 73-80, 73-74, 106, 154. Juha, Ilo The Finnish Winter War 1939-1940. Dostupno na, http://www.feldgrau. com/wwar.html (4. VII. 2011.)
24

Mameluci, narod vjerojatno turskog podrijetla, vojna i politika kasta u Egiptu i nekim drugim arapskim zemljama od IX. do XIX. stoljea. 117

Polemos 14 (2011.) 2: 101-119, ISSN 1331-5595

Liddell-Hart, Basil Henry (1996.) Great Captains Unveiled. New York: Da Capo Press. Str. 23, 32-33. Lind, William S. (1985.) Maneuver Warfare Handbook. Boulder: Westview Press. Lind, William S. (2009.) The Price of bad Tactics . Dostupno na, http://www. military.com/opinion/0,15202,185670,00.html (1. VI. 2011.) Oliviero, Chuck (1999.) Response to Doctrine and Canada s Army-Seduction by Foreign Dogma: Coming to Terms with Who We Are. The Canadian Army Journal 2(4):140. Rambaud, Alfred Nicolas (1900.) Russia. Svezak I. New York: Collier. Str. 112-115. Timoty, Lupfer T. (1981.) The Dynamics of Doctrine: The Changes in German Tactical Doctrine During the First World War. Fortleavenworth: Combat Studies Institute. Str. 11-21, 92. Turnbull, Stephen (2003a) Genghis Khan and the Mongol Conquests 1190-1400. New York: Routledge. Str. 17. Turnbull, Stephen (2003b) Mongol Warrior 1200-1350. Oxford (U.K.): Osprey Publishing Ltd. Str. 47, 49. Turnbull, Stephen (2004.) The Mongols. Oxford (U.K.): Osprey Publishing Ltd. Str. 3, 28-30. Werhas, Mario (2008.) Ustroj divizijskih stoera Njemake kopnene vojske u Drugom svjetskom ratu. Polemos 11(2):74.

118

Miroslav Golua: Ratno umijee Mongola

MONGOLS ART OF WAR

Miroslav Golua
Summary This paper analyzes the Mongolian art of war building links with the problem of maneuvering the war in Europe. War of maneuver in the thinking of military theorists and commanders was and remains a matter of controversy, something that always provokes conflicting opinions. In such situation is a great refreshment to remind that, mostly illiterate soldiers practiced war of maneuver without undue theorizing. Mongolian practice of mass terror in the eyes of the average person psychologically distort the true picture of their mode of warfare. During the battle, besides the advantages of maneuver, they were superior in the psychological war of the highest levels of planning and tactics. They always tried to throw the opponent off balance, whether on physical or psychological maneuver. Mongolians have had a lack of knowledge of warfare based on the mechanical repetition of certain maneuvers or a classic battle exhaustion. The historical paradox is that their method of warfare led many to worry about reducing their own casualties, but it is the case in most armies of the twentieth century. In modern armies that are supersaturated with technology and firepower, and where the danger of degenerating tactics in mastering certain technical skills and procedures, Mongolian art of war is very actual. Keywords: psychological war, mass terror, war of maneuver, Mongol tactics.

119