You are on page 1of 10

Helenistiki grki

Grkom jeziku pripada posebno mjesto u porodici indoeuropskih jezika. Osim to je jedan od najranije posvjedoenih, na njemu je sauvana i bogata knjievnost, ukljuujudi najstarija djela europske knjievnosti, Ilijadu i Odiseju. Uz njega samo jo albanski i armenski predstavljaju zasebnu granu koja se nije unutar sebe podijelila na dijalekte iz kojih de nastati novi jezici. Zbog vanosti koju je, opravdano ili neopravdano, za povjesniare imalo zlatno doba Atene1, obiljeeno atikim imperijalizmom s jedne i iznimnom kulturnom produkcijom s druge strane, dijalekt koji se govorio tamo i tada postao je onaj najprouavaniji, a djela pisana na njemu osnova kolskog programa uenja grkog. Kao to je helenistiko doba zauzimalo manje mjesta u povijesnim udbenicima, tako je i jezik tog doba bio slabije prouavan, osim u okviru teologije koju je zanimao jezik Biblije. Helenistiki grki ili koine u povijesti grkog jezika predstavlja razdoblje izmeu klasinog i srednjovjekovnog, tj. bizantskog grkog2. Kod ove podjele moramo imati na umu da, kao to su datumi Aleksandrove smrti i bitke kod Akcija tek simboline oz nake poetka i kraja jednog povijesnog razdoblja, tako i granice meu fazama jezinog razvoja treba shvatiti kao pribline oznake poetka i kraja: neki procesi karakteristini za helenistiki grki, npr. monoftongizacija diftonga, zapoeli su jo u klasinom razdoblju; drugi nisu zavrili ni u srednjem vijeku, a tredi su bili slijepe ulice u jezinom razvoju, pojave koje nisu karakteristine ni za cijelo razdoblje koje se naziva helenistikim, niti za cijelo podruje na kojem se govorila koine. Helenistiki grki se dugo smatrao otklonom od klasine norme, poetkom propadanja i degeneracije. Takav stav prema jeziku nisu zauzeli samo kasniji filolozi, nego i sami govornici grkog, koji su svojim nastojanjima da se jezik oisti i konzervira udarili t emelje diglosiji koja je obiljeavala grki jezik sve do 20. stoljeda. Otpor prema jezinim promjenama doveo je do umjetnog arhaiziranja jezika , to oteava prouavanje. Pisani jezik, jezik knjievnosti i visoke kulture, uvijek se mijenja sporije od govornog , ali u sluaju jezika koji su izumrli prije razvoja audio tehnologije, nemamo drugog izbora nego sluiti se pisanim tekstovima da bismo otkrili neto o govornom jeziku. Helenistika je knjievnost najnezahvalniji od svih izvora koji su nam na raspolaganju jer je zbog utjecaja tradicije i kolskog sustava u knjievnim djelima najtee detektirati otklone od klasine norme. Velik broj pisaca pod utjecajem aticizma izbjegava upotrebu novih, jezino inovativnih, oblika i konstrukcija, a od onih bliskih govornom jeziku

Romantino prikazano kao vrhunac grke povijesti. Danas je odbaen stav da je jedno povijesno razdoblje bolje ili zanimljivije od drugog. 2 U ovako kratkom pregledu grki jezik rimskog razdoblja moe se prouavati zajedno s helenistikim; rimska koine je samo kasnija faza helenistike.

svakako treba spomenuti Epikteta, Haritona3, Polibija i Diodora Sicilskog. Dva su vana djela za poznavanje govornog helenistikog grkog Septuaginta4, prijevod Starog Zavjeta koji se moe smatrati i zasebnim knjievnim djelom, te Novi Zavjet, skup svetih spisa nove vjere, zapisanih jednostavnim govornim jezikom pod velikim utjecajem aramejskog. Govorni jezik moda de nam najbolje predoiti natpisi i ne-knjievni papirusi. Tekstovi sauvani na papirusima u Egiptu pisma, ugovori, molitve, kletve, horoskopi pisani su bez pretenzija i bez pretpostavke da de biti sauvani za kasnije generacije ; to su dokumenti svakodnevice iji autori nisu razmiljali o stilu, a esto ni o pravopisu. Upravo nam pravopisne greke otkrivaju mnogo toga o govornom jeziku i jezinim promjenama 5. Reakcija na jezine promjene dola je od strane purista koji su ih smatrali degeneracijom istog, klasinog, atikog jezika i zalagali se za povratak na staro stanje. Njihovi savjeti kako govoriti, koju rije upotrijebiti a koju izbjegavati, takoer su nam dragocjeno svjedoanstvo6.

Uvjeti nastanka Helenistiki grki, alias , bio je jezik Aleksandrove drave koja se prostirala od Egipta do Pandaba. Da bi olakao sporazumijevanje svojih podanika na tom golemom podruju i rad administrativnih slubi, Aleksandar je odluio uvesti jedan slubeni jezik. Izabrao je dijalekt koji je uivao najvedi presti, a na makedonskom7 je dvoru ved bio jezik diplomacije atiki. Govornici razliitih grkih dijalekata meusobno su se razumjeli, ali zbog knjievne tradicije, trgovine i politike modi neki su bili prestiniji i raireniji od drugih, a neki su ostali u granicama svojeg polisa. Atiki se dijalekt irio meu govornicima ostalih dijalekata k ontaktima s atenskom diplomacijom, sluenjem u atenskoj mornarici i odreenim knjievnim vrstama - u 4. st. pr. Kr. bio je jezik proze i tragedije. Lien nekih atikih obiljeja koja su zamijenjena panhelenskima, on postaje jezik carstva i drugi jezik mnogima. Grko-makedonska elita novog carstva i kasnijih drava koje su nastale njegovim raspadom uglavnom nije uila jezike svojih podanika (znamo da je Prolemej IV Filopator koristio prevodioce prilikom obradanja egipatskom kontingentu svoje vojske; iznimka je u dinastiji Ptolemejevida bila Kleopatra VII, poznata po svojem talentu za strane jezike8), ali su pokorene mase u vedoj ili manjoj mjeri usvajale grki kao jezik nuan z a napredovanje u slubi i snalaenje u birokraciji. Nametanje grkog nije teklo istom brzinom na
3 4

Ali svi ostali pisci ljubavnih romana su pod utjecajem aticistikog pokreta. LXX je vana i kao prvi primjer prijevodne knjievnosti na Zapadu. Rasprave o utjecaju hebrejskog na prijevod traju ved stoljedima. 5 Vie o tom kod Teodorssona. 6 Npr. Frinihova Ekloga. 7 Za makedonski, koji nam je poznat uglavnom iz onomastike, nije sasvim sigurno je li bio indoeuropski jezik vrlo blizak grkom ili osebujan grki dijalekt. Makedonski vladari su njegovali kulturne veze s Atenom te su na svoj dvor dovodili mnoge grke umjetnike i intelektualce. 8 Plutarh, Marko Antonije. 2

svim podrujima; u Maloj Aziji je on mnogo sporije nego u Egiptu istisnuo autohtone jezike kao sredstvo masovne komunikacije 9. Ono to je najvie doprinijelo irenju grkog u Maloj Aziji bila je, paradoksalno, rimska vlast koja je vojno pokorila to podruje i osnovala provinciju Aziju, ali nije uspjela nametnuti svoj jezik, ved je lingua franca ostao grki.

Fonologija Na razini fonologije helenistiki grki donosi mnoge promjene u odnosu na jezik klasine epohe, a te su promjene imale i velik utjecaj na morfologiju. Tipina su, laicima moda i najpoznatija obiljeja helenistikog grkog zamjena atikog jonskim ( - ), disimilacija skupine - - u - - ( - ), i pojednostavljivanje - - u - - ( ). Klasini atiki imao je 12 vokala, 5 kratkih i 7 dugih, te 10 diftonga. Takav sustav nije bio stabilan i teio je pojednostavljivanju. Monoftongizacija diftonga provedena je u beotskom ved i prije helenistikog razdoblja, a ima naznaka da se poela dogaati i u atikom 10 (za diftonge i znamo da su ustvari bili samo grafemi za dugo zatvoreno e i o, meutim, kod dijalekata s knjievnom tradicijom postojala je i stroa kontrola ortografije, te su se glasovne promjene slabije odraavale u pismu, dok se npr. na beotskim natpisima slobodno nalaze oblici poput umjesto . se monoftongiziralo u /e/, a oi je prelo u /y/ da bi se kasnije stopilo s i u /i/. Ta je promjena poznata pod nazivom itacizam. Diftonzi iji je drugi element bio /u/ na razliite naine su ga se pokuavali rijeiti, bilo da se pretvorio u spirant, bilo da se uopde nije izgovarao, o emu svjedoe primjeri na natpisima poput , 11. U tzv. dugim diftonzima iji drugi element je bio /i/, zapisivan kao iota subscriptum, osim bezbrojnih primjera s natpisa i papirusa imamo i Strabonovo svjedoanstvo da se on vie ne pie12. Rezultat ovih promjena je stabilan vokalski trokut kakav postoji i danas u novogrkom. Duljina vokala prestala je biti razlikovno obiljeje, a zbog nestanka opreke izmeu dugih i kratkih tonski je naglasak zamijenjen dinamikim. U zadnjem slogu /o/ ispada ispred nazala. Ta je promjena karakteristina za maloazijsku koine i vjerovatno joj je epicentar bila Pamfilija. Postojale su regionalne razlike u koine, pa su tako za egipatsku karakteristini promjene vokala u nenaglaenim slogovima te brkanje zvunih, bezvunih i aspiriranih zbog utjecaja lokalnog
99 10

Frigijski i pisidijski preivjeli su do poetka krdanske ere. Meu svjedoanstvima o fonolokim promjenama imamo i ono Platonovo Crat. 418b-d. 11 U nekim sluajevima pripomogao je i latinski kao izvor posuenica; u vulgarnom latinitetu drugi dio diftonga au se gubi kad je u sljededem slogu /u/ : Augustinus -> Agostino. 12 Strabon: 14.1.41 , , . , , : , . 3

supstrata13 (, ), dok su za maloazijsku koine tipine siniceza, afereza i sinkopa. Psiloza, tj. gubitak otrog haka, bila je karakteristina za eolski i jonski dijalekt, a u koine je postala standardna. Zanimljivo je da su u helenistikom grkom gotovo sasvim nestali zvuni okluzivi koji su zajedno s aspiriranima preli u frikative, a sauvali su se samo kao zvuna varijanta bezvunih iza nazala. Grafem , koji je ranije predstavljao /zd/, postaje zvuna varijanta fonema /s/, dakle /z/. Zavrno /n/ i /s/ su se slabo artikulira li, a nazal i u sredini rijei (, , = , , ) . Dvostruki konsonanti bili su pojednostavljivani, o emu svjedoe primjeri poput , s jedne i hiperkorektni s druge strane. Zbog apikalnog izgovora /r/ i /l/ se takoer esto brkaju te nalazimo oblike poput , , .

Morfologija Morfologiju helenistikog grkog obiljeava tenja za pojednostavljivanjem i analokim ujednaavanjem paradigmi. Morfoloke promjene bile su uvjetovane fonolokima zbog kojih je bilo sve tee razlikovati oblike poput i , , i , i . Helenistiki grki karakterizira nestajanje nekih morfolokih kategorija, npr. duala, optativa, dativa i medija. Dativ jednine u kojem iota subscriptum vie nije postojalo bio je sve manje prepoznatljiv, to je dovelo do brkanja dativa s genitivom ( , , ) i akuzativom, te edeg koritenja prijedlonih izraza. Dativ je s vremenom izgubio tu bitku te sasvim nestao, a danas je u novogrkom sauvan tek u nekim okamenjenim izrazima poput , . Imenice atike deklinacije poput , zamijenjene su oblicima , za koje nije bilo potrebno uiti novu deklinaciju, a postojali su u vedini ostalih dijalekata14. Nepravilne imenice zamijenjene su sinonimima, to je naroito bio sluaj kod jednoslonih imenica kod kojih granica izmeu osnove i nastavka nije bila jasna. Tako je , / zamijenjeno rijeju (jedina rije za brod u Novom Zavjetu, iako se pojavljuje u Septuaginti); , ovca se gubi pred (ved kod Menandra), janje od , postaje , 15, a , svinjazamijenjeno je imenicom . U posljednja dva primjera vidimo i tendenciju koritenja umanjenica koje gube svoje deminutivno znaenje (kao i u vulgarnom latinitetu). , rog i , meso u koine dobivaju novi, pravilniji genitiv jednine: , . U akuzativu 3. deklinacije nedostatak zavrnog poinje se doivljavati kao nepravilnost, te nalazimo ispravljene oblike poput i . Isto tako je linoj zamjenici za 1. lice jednine dodano je , te nastaje oblik , a zatim dalje (). Analogijom zamjenica za 2. lice postaje , . Novi oblici nastaju i u mnoini
13 14

Egipatski, koji se dijeli na tri faze: egipatski, demotski i koptski. Osim kao prvi dio sloenica, usp. novogrki . 15 Ali u novogrkom 4

jer se i isto itaju16 pa je teko razlikovati 1. i 2. Lice. Analogijom prema jednini stvoreni su , , 17/. Povratna zamjenica za sva lica postaje -. Tenja za ujednaavanjem primjeduje se i kod pridjeva. Nastavci - i - zamjenjivani su nastavcima - i -, te je tako zamijenio , a . Taj proces, meutim, nije bio dokraja proveden u koine, te su mnogi nepravilni komparativi i superlativi ostali u upotrebi. Oblici poput , , , , , , svjedoe nam o raspadu starog sustava i kaosu koji je vladao prije stabilizacije i uspostavljanja novog. Tek su rijetki nepravilni oblici preivjeli do danas (npr. ). Dual ne koristi ved Menandar. Od indoeuropskih jezika i optativ i konjunktiv imaju samo grki i indoiranski jezici; u ostalim je optativ sauvan tek u tragovima 18. U koine ga zamjenjuju ga konjunktiv i perifrastini oblici19. U glagolskom sustavu helenistikog grkog vlada zbrka. Ve u atikom nalazimo oblike poput , tendencija da se istiskuju nastavci jakog aorista sve je prisutnija u koine i daje oblike poput , . Nesigurnost govornika u izboru pravih nastavaka dovodi do uvoenja nastavaka slabog aorista i u paradigmu imperfekta: . Nastavak , sam po sebi atika inovacija u atematskim aoristima poput umjesto , se brzo iri na 3. l. pl. svih indikativa prolih vremena, to dovodi do nastanka oblika poput , , , itd. Perfekt i aorist stapaju se na tetu perfekta: , , ; nastavak - umjesto - u 3. l. pl. Neke od ovih pojava primijeene su ve kod Menandra. Medijalni futuri aktivnih glagola zamjenjuju se aktivnima. Oblik umjesto posvjedoen je ved kod Hiperida i Likurga, a kod Plutarha nalazimo umjesto . Medijalni aorist zamjenjuje se pasivnim. Atematski glagoli donekle su zamijenjeni tematskim, tako je oblik zamijenio , ali su , , i due ostali u normalnoj upotrebi. Glagol je preko oblika postao ; proces je dovren u novogrkom. Najdue se odupirao , ali morao je i on pokleknuti i s vremenom postati mediopasivan: ngr. . Od oblika razvilo se 3. l. U 3. st. pr. Kr. u imperfektu se javljaju oblici , i . Pojavila se tendencija da se zamijene oblicima , ali nikad se nije ukorijenila u standardiziranoj knjievnoj koine. Tematski oblici glagola nastaju ve u jonskom, od imperfekta tvori se prezent koji postoji u novogrkom paralelno uz 20.

16 17

Ta fonoloka promjena najranije je primijedena upravo kod ovih zamjenica. Ukidanjem poetnog vokala tvore se enklitini oblici 18 Latinski: sit, edit, velit... 19 Broj optativa na 100 stranica teksta: Ksenofont 330, Platon 250, Strabon 76, Filon 66, Polibije 37, Diodor Sicilski 13. Kod Polibija omjer optativa i konjunktiva 1:12 (kod Herodota i Tukidida 1:2)
20

Takoer i dijalektalno . 5

Zbog nestanka duljine vokala kao distinsktivnog obiljeja, nema razlike izmeu indikativa i konjunktiva koji se razlikuju iz konteksta. Danas je u novogrkom konjunktiv obiljeen esticom (ind. , konj. ) koja je nastala od veznika . Jedna od najvanijih karakteristika helenistike koine je ujednaavanje paradigmi. Analogijom prema 1. l. jed. tvori se , a u carsko doba zbog irenja sigmatskog aorista ; isto tako umjesto . Umjesto prezenta od se tvori (ngr. ). Nepravilna paradigma , , , , , zamijenjena je analoki ujednaenom paradigmom , , , , , (kod Menandra postoji i oblik ). Uz futur kakav je od ranije poznat se javljaju i razne perifrastine konstrukcije s glagolima 21, (varijante koje su s vremenom prevladale: > > 22), , (uobiajenije u poetku) i infinitivom; s participom prezenta te s konjunktivom. Cijeli je niz sufiksa koji su posebno produktivni u derivacijskoj morfologiji, npr. za nomina agentis -, -, -, -, -, -, -, -, za umanjenice , -, -. Neki od njih su posueni iz latinskog, a nede svi biti jednako popularni u kasnijoj koine, npr. -, -, -, -.

Sintaksa Konfuzija u morfolokom sustavu dovela je do promjena unutar sintakse. Optativ preputa svoje mjesto konjunktivu i imperativu. Indikativ futura ili konjunktiv esto zamjenjuju potencijalni optativ, a optativ u zavisnim reenicama zamijenjen je imperfektim ili aoristom s an. Neki veznici poinju se koristiti s indikativom, npr. , . Od pogodbenih reenica najbolje se uvaju eventualne i potencijalne, irealne najslabije. U posljedinim reenicama u klasinom atikom indikativom se izraava stvarna, a infinitivom pomiljena posljedica. U koine situacija nije vie tako jasna. U izrinim reenicama se povlai pred , u namjernima pred . Veznik potiskuje ostale namjerne veznike da bi u 6. st. bio tek oznaka za konjunktiv; naglasak se u srednjem vijeku pomie na posljednji slog 23 te iz njega nastaje novogrko . Akuzativ s infinitivom zamjenjuje se izrinom reenicom. Nestajanje dativa dovodi do reorganizacije sustava padea. Padei gube neka svoja znaenja, npr. akuzativ znaenje cilja, zbog ega se brka s dativom ili mu se dodaju prijedlozi da bi se to znaenje naglasilo (zbog ega je mogude nadi u Novom Zavjetu ovakva tri primjera: , , ). Za koine je tipina upotreba prijedlonih izraza umjesto samih padea, pa se tako i dodaju partitivnim genitivima, a
21 22

ima li to veze s futurom u romanskim jezicima koji je nastao od habeo, 2. + inf.? Taj razvoj nije tako jednostavan kao to se na prvi pogled ini. Ved kod Herodota i Platona ima znaenje futura. Vie u: Lee, John A. The auxiliary u The language of the papyri. 23 Vie u: Trypanis, C. A. Early medieval Greek . 1960. Glotta 38, 312-313. 6

prijedloni izrazi se koriste i umjesto posvojnog genitiva ili posvojnih zamjenica: ' . U koine su sve edi nepravi prijedlozi. Oni su potvreni i u knjievoj koine, kod Plutarha, Polibija i Diodora Sicilskog. Polimorfemski su i imaju prostorno znaenje. U poetku se upotrebljavaju paralelno s pravima ( - ), ali s vremenom ih nadjaavaju. Novi prijedlozi , , i zajedno sa starijima , , zamjenjuju , koji se u helenistikom grkom vie ne koristi za oznaavanje prostora; , , zamjenjuju , zamjenjuje , a istiskuje .

Leksik Koine je, iako se opisuje kao de-aticizirani jonizirani atiki 24, prihvatila i neke rijei iz dorskih i eolskih dijalekata. Sloenice izvedene od glagola - , , , zadrale su dorsko na mjestima gdje bi se oekivalo atiko . Te se rijei pojavljuju u atikoj tragediji, a kasnije i komediji i prozi, te se pretpostavlja da su preuzete preko sicilske tradicije dorske drame25. Od posuenica iz drugih dijalekata vedi je broj posuenica iz drugih je zka. Jezici bez posuenica mogli bi, teoretski, nastati samo u potpunoj izolaciji od drugih 26, a helenizam svakako nije epoha kulturnog i ekonomskog zatvaranja, ved donosi intenzivne i trajne kontakte s novim narodima. Kroz osvajanja stranih zemalja, trgovinu, suivot razliitih etnikih grupa i upoznavanje tekovina drugih zajednica neizbjeno dolazi do jezinog posuivanja. Velik broj posuenica kritizira ved Stari oligarh (2.8)27, meutim, sve edi i intenzivniji dodiri s novim zajednicama donosili su sve vie i vie novih rijei. Jezik-davatelj je u najvedem broju sluajeva bio latinski, jezik nove sile na Mediteranu. Rimska vlast donijela je, na vioj razini, administrativne, vojne i financijske termine (, 28, ), a na nioj, u svakodnevnom govoru, nazive raznih predmeta, zanimanja, mjera (, , ). Nije postojalo jedinstveno pravilo o preuzimanju latinskih rijei, te se jedna rije mogla pojaviti u nekoliko rodova (fabrica: , , ). Imenice mukog i enskog roda preuzimale su se u grki esto kao umanjenice srednjeg, a este su bile i hibridne tvorbe: 1. dodavanjem grkih sufiksa latinskoj osnovi:
24 25

Bubenik 2003. Horrocks 1997. 26 there is no evidence that any languages have developed in total isolation from other languages Thomason, Sarah. Language contact. 2001. Edinburgh University Press 27 poznat i kao pseudo-Ksenofontov Atenski ustav 28 i 7

2. dodavanjem greciziranih latinskih sufiksa grkoj osnovi: , , 3. kombiniranje grkih i latinskih leksikih morfema u sloenice : . Osim iz latinskog, brojne su posuenice iz egipatskog, perzijskog i semitskih jezika.

Grki dijalekti u helenistikom razdoblju Ostali dijalekti poputaju pred atikom koine: prvi nestaje jonski, zatim eolski dijalekti, a posljednji dorski. Dokaz brzine kojom su nestajali su prije svega natpisi: u 4. st. pr. Kr. 38% jonskih natpisa sadri elemente atikog, a 28% je najvedim dijelom pisano atikom koine. U 3. st. 80% natpisa je na koine, a samo 4% pisano istim jonskim 29. Nestanku dijalekta pogodovao je i kolski sustav koji se temeljio na itanju djela klasinih pisaca. Dorski se uspio najdue oduprijeti zbog politike modi Dorana. O njegovom opstanku svjedoe nam i pisci: Svetonije u ivotopisu cara Tiberija spominje da je prognao nekog Ksenona samo zato to je govorio dorski (u svojoj je paranoji mislio da mu predbacuje boravak na Rodosu), a Dion Hrizostom biljei da je sreo staricu koja mu je objasnila put. Samo je jedan preitak nekadanjih grkih dijalekata koji nije poteko iz koine: cakonski. Razvio se iz dorskog dijalekta lakonskog. Preivio je do dana dananjeg u nepristupanim dijelovima Peloponeza. Govornici cakonskog su se pred navalama Slavena sklonili na planinu Parnon; jedan dio je u 15. st. otiao na Crno more. Cakonski se dijeli na sjeverni, juni i propontidski. Danas ima oko 1200 govornika, jednojezinih nema od 70ih godina prolog stoljeda. Od fonolokih obiljeja treba spomenuti sauvano dorsko i digammu, a od morfolokih analitiku tvorbu prezenta i imperfekta.

Semitski grki U doba Ptolemejevida je u Aleksandriji, za potrebe idovske zajednice koja je polako poela zaboravljati hebrejski, nastala Septuaginta, prijevod Starog Zavjeta na grki. idovska tradicija inzistira da je prijevod nastao zbog interesa kraljeva koji su htjeli prouiti idovski zakon. Legenda o 72 mudraca dovedena iz Jeruzalema bila je proirena u slavnom Aristejinom pismu30 da bi se dao legitimitet prijevodu kojem su mnogi nalazili mane. Septuaginta nije bila jedini prijevod Starog Zavjeta na grki, ali se uspjela nametnuti kao standardni prijevod. Kvaliteta i stil prijevoda variraju od knjige do knjige: jezik nekih apokrifa je vrlo blizak govornom, dok je u Makabejcima oit utjecaj aticista. Neki od izazova koje su morali savladati prevodioci bili su prevoenje hebrejskog apsolutnog infinitiva i raznih prijedlonih izraza (eis + akuzativom je
29 30

Podaci preuzeti iz Bubenika. Koje nije niti Aristejino niti pravo pismo. 8

prijevod konstrukcije kojoj odgovara grki nominativ). Zbog dodataka i prerada (knjiga o Jobu je za jednu estinu krada od hebrejskog teksta, dvije tredine Estere nema u hebrejskom) LXX se moe smatrati zasebnim knjievnim djelom, a ne samo prijevodom. Petoknjije je prevedeno u 3. st. pr. Kr., ostali dijelovi kasnije. Postoji vie teorija o nastanku Septuaginte, od bizarnih koje tvrde da je cijeli SZ najprije transliteriran na grki, a tek potom preveden, do onih bolje argumentiranih, npr. da je postojalo vie verzija Septuaginte koje su kruile meu aleksandrijskim idovima31. Jezik Septuaginte utjecao je, zajedno s aramejskim, na Novi Zavjet, pisan govornom koine bez utjecaja aticistikog pokreta. Iako nema arhaiziranja (niti hiperkorektizama), postoje znaajne razlike izmeu pojedinih dijelova. Najuglaeniji je jezik Evanelja po Luki, Djela apostolskih i Pavlovih poslanica. Uvjerenje da su Stari i Novi Zavjet pisani posebnom varijantom grkog kojom su se sluili idovi prvi je doveo u pitanje Deissman 1895. u svom djelu Bibelstudien usporedivi tzv. voces biblicae, kako su dotada nazivali specifine biblijske rijei poput , s jezikom papirusa. Tek su papirusni nalazi krajem 19. st. omogudili takvo istraivanje koje je pokazalo da je jezik Septuaginte blizak govornom, te da se mnoge voces biblicae nalaze u svakodnevnom govoru egipatske koine. Deissmanove postavke prihvatio je Thumb te nastavio istraivanja na podruju sintakse. Njihov rad je znaio prekretnicu u prouavanju jezika Biblije kojim se dotad bavila teologija, a koji je zahvaljujudi njima smjeten u kontekst helenistikog grkog. Noviji radovi bave se odnosom jezika Biblije i helenistike znanstvene proze. Teko je tono odrediti koliki je utjecaj aramejskog i hebrejskog na grki jezik Svetog Pisma. Septuaginta je kao prijevod pionirsko djelo za koje prevodioci nisu imali uzora. Koliko je na konani oblik utjecala elja da ostanu vjerni originalu, koliko nedovoljno poznavanje jezika na koji se prevodi, a koliko utjecaj egipatskog32? Je li osobitosti u novozavjetnom grkom uzrokovala dvojezinost autora ili direktno prevoenje s aramejskog? Osobitosti biblijskog grkog u odnosu na aticiziranu knjievnu koine ili sam atiki sluile su protivnicima krdanstva kao dokaz da su sljedbenici nove vjere obina barbarska rulja, no jednostavan jezik je pomogao njezinom irenju te su apostolski oci oblikovali svoj stil prema jeziku Biblije.

Grki jezik nakon helenistikog razdoblja

U bizantskom periodu status standardnog jezika imao je jezik knjievnosti i visoke kulture, dok se govorni, svakodnevni jezik smatrao supstandarnim. Krajem srednjeg vijeka pie se sve vie proznih djela na pukom jeziku, ali on nikako ne moe preuzeti ulogu jezika - nositelja kulture.
31 32

Po procjenama povjesniara bilo ih je moda i 200.000 (Filon tvrdi milijun, In Flaccum 43). Egipatski i semitski jezici pripadaju porodici afrazijskih jezika. 9

Razlika izmeu arhainog pisanog i inovativnog govornog jezika sve je veda. U periodu turske vlasti u govorni jezik ulaze mnoge posuenice iz turskog. Kad je 1830. osnovana grka drava, slubenim jezikom proglaena je katharevousa proideni pisani jezik koji je trebao oiviti velianstveni grki duh. Nakon pada diktature, standard postaje dimotiki, jezik naroda baziran na atenskom govoru. Diglosija koja je obiljeavala grki jezik ima svoje korijene u helenistikom razdoblju u kojem se po prvi put javlja otpor prema jezinim promjenama i tenja za ouvanjem starog jezinog stanja. Koine je inovativna na razini fonologije nakon nje nema velikih promjena u grkom jeziku sve do danas, ali knjievna tradicija i svijest o kulturnoj, ako ved ne vojnoj i ekonomskoj, superiornosti Grka ne doputaju da se promjene iz govornog jezika prenesu u pisani. Sukob jezinih inovacija i purizma prisutan je u mnogim jezicima svijeta, ukljuujudi na, ali u grkom je on moda najranije zabiljeen. Helenizam je jezino zanimljivo, ali zanemareno doba promjena i reakcija na njih; olakava nam razumijevanje stanja u kojem je grki jezik danas i svakako de u desetljedima koja dolaze privlaiti sve vedu pozornost filologa.

10

You might also like