1

TAJNE POSTA
ZATO JE MUSLIMANIMA PROPISAN POST
Ako bi ovjek paljivo pogledao u erijatske tekstove zasigurno bi se iznenadio vidjevi koliko je vjera Islam potpuna i sveobuhvatana, da svakoj stvari pridaje panju onoliko koliko zasluuje. Mnogo je ljudi, a naroito u dananjem vremenu, koji imaju pogrena ubjeenja i vizije o vjeri Islamu. Faktori koji su prouzrokovali ta neispravana ubjeenja su mnogobrojni, nerijetko je neznanje i nepoznavanje principa i naela vjere faktor koji ini da ljudi imaju pogrena ubjeenja o vjeri Islamu. Nekada su pogrena interpretacija Islama od strane muslimana i nemar u pojanjavanju i dostavljanju originalne vjere ljudima bili razlogom da su mnogi zamrzili Islam ili da, u najmanju ruku, o njemu imaju mnoge predrasude. Ako na sve to pridodamo trud i napor koji nevjernici-neprijatelji ovjeanstvaulau kako bi Islam prikazali u oima ljudi vjerom terorizma, nasilja, a muslimane, kao sljedbenike te vjere, konzervativnim, zaostalim, netolerantnim, tada e nam biti kristalno jasno zato ljudi u velikom broju sluajeva imaju pogrena ubjeenja o jedinoj priznatoj vjeri kod Allaha, vjeri koja je derogirala i dokinula prijanje vjerozakone, vjeri Islamu. Tada e nam biti jasno zato neprijetelji ovjeanstva vrijeaju insana koji je poslan kao milost svjetovima, da bi, Allahovom voljom, ovjeanstvu pokazao put iz dubokih tmina zablude na svijetlost upute, sree i zadovoljstva na dunjaluku prije sree i zadovoljstva na buduem svijetu.

U ovom tekstu emo pokuati spomenuti neke tajne propisivanja posta, ovog velikog badeta, kako bi se po ko zna koji put uvjerili u istinitost injenice da je Islam savrena vjera, i da je pogreno ubjeenje velikog broja muslimana i nevjernika da vjera Islam nema nikakve veze sa ovjekovim svakodnevnim ivotom. Ubjeenje da se vjera prakticira samo u unutranjosti damije, a kada izie iz nje da se ivot, ponaanje, izgled muslimana ni u emu ne razlikuje od ivota, ponaanja, izgleda nevjernika. Pitanje koje bi svako od nas trebao da postavi sebi; da li smo ikada razmiljali o razlozima propisivanja posta? To, da je muslimanima nareen i da im je to jedan od temelja vjere da poste jedan od dvanaest mjeseci u godini? Da li smo postavili sebi pitanje; da li Uzvienom Allahu treba nae gladovanje, sustezanje od vode, pia i svega onoga to kvari post, ili propisivanje tog posta nosi sa sobom mudrosti i koristi koje koriste ovjeku u ovodunjalukom ivotu? Da Uzvienom Allahu nije potrebno nae gladovanje i da je post priopisan zbog koristi koje se vraaju nama ukazuju nam rijei Allahovog miljenika koje je zabiljeio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.: Ko ne ostavi la i rad po njoj -niti vrijeanje drugih- Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pia.(br.1903) Koliko je muslimana koji kada poste to drugi ne primjeuju na njegovom ponaanju sve dok on to ne kae, a trebalo bi da se tragovi posta vide na ovjekovom ponaanju. Post je propisan da bi se poveala ovjekova bogobojaznost, strah od Uzvienog Allaha Na to nam jasno i nedvosmisleno ukazuju rijei mudrog zakonodavca, Uzvienog Allaha: O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili, da bi ste se Allaha bojali. Da li na post nama poveava strah od Allaha ili ne poveava, da li smo postigli korist posta koja je spomenuta u ovom ajetu? Nerijetko se deava da se dan u kojem ljudi poste i dan u kojem ne poste ne razlikuju ni po emu. ovjek izlazi iz ramazana isti onakav kakav je bio i prije ramazana, a da smo postili postom koji od nas trai Mudri Zakonodavac ne bi bilo tako.

Dan u kojem postimo razlikovao bi se od dana u kojem ne postimo, nae stanje poslije ramazana bi se razlikovalo od naeg stanja prije ramazana. Zar nije apsurd, da ovjek u toku posta moe da ostavi i da se strpi od onoga to mu je u osonovi dozvoljeno i ono to mu koristi; hranu, pie, spolni odnos, a ne moe da se strpi od stvari koje su mu zabranjene i ije injenje u velikom broju sluajeva nosi sa sobom velike tete, kako po poinioca tako i po drutvo u kojem ivi. udno, zar ne?! Zar Gospodar zbog kojeg si ostavio dozvoljene i korisne stvari u toku posta nije iv i Vijean, u ramazanu i izvan njega? Imam osjeaj da velik broj ljudi vjeruje da je Uzvieni Allah iv samo u ramazanu, i da je dovoljno da oboavamo Allaha pokoravajui mu se u ramazanu a da sa prvom jacijom u evalu se vraamo starom nainu ivljenja. Moda to ljudi ne govore svojim jezicima ali njihovo ponaanje i djela ukazuju na to. Zamislite da ovjek ima batu koju jedanaest mjeseci tokom godine prekriva snijeg, a jedan preostali mjesec snijeg se topi i sunce obasijava tu batu. Da li bi taj mjesec dana bio dovoljan da ovjek zasije usjeve i da doeka plodove od kojih zavisi njegova egzistencija? Sigurno bi taj ovjek umro od gladi. Tako je i sa nama, kako oekivati Allahovu milost na Sudnjem danu ako smo jedanaest mjeseci u godini bili nepokorni Gospodaru i ogluivali se o njegove naredbe a jedan mjesec u toku godinesamo- bili pokorni. Zamislite da imate roba koji vam je posluan jedan mjesec u godini a jedanaest mjeseci je nepokoran, da li bi bili zadovoljni tim robom ili bi gledali da ga se rijeite i da naete nekoga ko e, minimalno, biti pokoran pola godine, i vie. Post je propisan kao prilika da se ovjek pokaje i okrene novu, bijelu stranicu u svome ivotu. Kada bi ljudi razmiljali o postu sigurno bi shvatili da je period ramazana idealna prilika da se pokajemo za poinjene grijehe i da crne stranice naeg ivota zatvorimo i okrenemo novu, bijelu stranicu ivota. O vrijednosti pokajanja ovjeku muslimanu ne treba govoriti jer je on svjestan toga.

A da pokajanje nema drugih koristi osim da Allah voli one koji se kaju, da se Allah raduje pokajanju svojih robova vie nego to bi se ovjek obradovao izgubljenoj devi u pustinji na kojoj mu je voda i hrana, da je Allah obeao da e pokajnike pomoi imecima, estitim porodom i kiom, da je obeao da loa djela pokajnika, ne samo da e ih oprostiti, ve ih u dobra pretvoriti, to bi bio dovoljan razlog da ovjek musliman udi za pokajanjem. Pogledajmo samo koliko nam je to olakano u ramazanu. Uzvieni Allah je iz svoje milosti, potstiui robove na pokajanje uinio da ejtani budu zatvoreni u ramazanu. Istinitost hadisa koji govore o tome primjetna je na svakom koraku. Ljudi koji tokom cijele godine ne znaju za Islam niti njegove principe u ramazanu dolaze u damiju, pokorno padaju Uzvienom Gospodaru na seddu. Ljudi koji su iskuani nekim od poroka, u ramazanu strpljivo ostavljaju te poroke, traei time Allahovu milost, Njegov oprost, vjenu nagradu dennet. Ljudi koji izvan ramazana ne mogu zamisliti dan bez ispuene kutije cigara, u ramazanu smognu snage da ostave duhan od pojave zore pa sve do zalaska sunca. ene, koje tokom cijele godine razgoliene etaju ulicama naega grada i na taj nain prkose Milostivom Allahu, i one u ramazanu pobijede ejtana na momenat pa pokriju svoje tijelo i odlaze u damiju kako bi u dematu klanjale teravih namaz. Koliko je onih koji izvan ramazana ne mogu da zamisle dan bez alkohola, a u ramazanu smognu snage da ostave alkohol, i ne samo u danima ramazana, ve tokom cijelog mjeseca. Sve su to pokazatelji istinitosti hadisa u kojima je Allahov Poslanik kazao da kada nastupi mjesec ramazan ejtani se sputavaju i povezuju u lance. Ovakav ambijent svuda oko nas zasigurno mnogo olakava onima koji ele da se pokaju za ono to su poinili u prolosti. Ovaj mjesec je velika prilika za sve da okrenemo novu stranicu u naem ivotu, da se pokajemo za poinjene grijehe. Ako sada u ovom blagoslovljenom mjesecu ne donesemo vrstu odluku da emo ostaviti grijehe koje smo svijeno ili nesvijesno inili prije ramazana, pa kada emo. Ne smijemo dopustiti sebi taj luksuz pa da kaemo ja sam mlad, imam ja jo vremena, pokajat u se slijedeeg ramazana. Zaista su to izgovori koji nemaju nikakvu teinu, jer kako odgaati pokajanje za momenat koji ti niko ne moe garantovati da e doivjeti.

Pogledajmo oko sebe pa emo vidjeti da je mnogo onih koji su bili naih godina ali vie nisu meu ivima. Oni su otili svome Gospodaru, a da li su se pokajali prije odlaska? Da li su propustili priliku da se rasterete velikog bremena grijeha, za koje e sigurno polagati raun na Sudnjem danu. Ako su oni prokockali tu ansu, pa zar da i mi padnemo u istu greku, ili emo se okoristiti od tuih greaka i neemo ekati da svaku stvar uimo na sopstvenim grekama, jer je to ponekada i nemogue, kao u ovom sluaju. Zato, cijenjeni brate i potovana sestro, vrstu odluku donesi da e ovaj ramazan biti prekretnica tvoga ivota, da e od ovog ramazana ostaviti poroke koji ne samo da su zabranjeni naelima ove savrene vjere, ve nose sa sobom mnoge tetne posljedice kako po pojedinca tako i po drutvo u kojem poinioc ivi. vrsto odlui da e od ovog ramazana ostaviti loe drutvo koje te svakim danom sve vie i vie odvodi u ponor, koliko je samo omladinaca upropateno jer nisu smogli snage da ostave loe drutvo. Omladinci koji su vie nego potrebni ovom napaenom drutvu. Koliko je omladinaca katastrofalno zavrilo svoju ivotnu karijeru, koji su umrli kao ovisnici o drogi, oboljeli od side i mnogih drugih neizljeivih oboljenja. Doivjeli su ponienje jo na ovom svijetu, a ono to ih eka na onom svijetu je mnogo tee i bolniije. Koliko je djevojaka koje su izgubile svaki vid vrijednosti kao posljedica druenja sa loim drutvom, emu vrijedi dijevojka koja je izgubila nevinost ednost- jo u osnovnoj koli, prije nego li je postala punoljetna?! emu vrijedi djevojka koja je zatrudnila prije braka i zbog toga se morala udati ili se oistiti, kako bi se sauvala od ovodunjaluke sramote?! Zar da takve ene odgajaju budue generacije, zar e takva ena biti vjerna svome muu? A vrijedi li ivjeti u braku u kojem mu nije siguran da ga njegova supruga ne vara s nekim s kim je imala veze jo prije braka. Ovo su samo neke posljedice druenja sa loim drutvom, a kada bi smo htjeli da spomenemo sve negativne posljedice druenja sa loim drutvom trebalo bi nam mnogo vremena. Zato, ponavljam, cijenjeni brate i potovana sestro, vrstu odluku donesi da e od ovog ramazana ostaviti loe drutvo i ono emu oni pozivaju.

Ne dozvoli sebi da bude od onih koji e kazati kada dou na Sudnji dan: Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govorei: "Kamo sree da sam se uz Poslanika pravog puta drao, kamo sree, teko meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kurana odvratio nakon to mi je priopen bio!" a ejtan ovjeka uvijek ostavlja na cjedilu Post nas ui da smo neprestano pod nadzorom Uzvienog Gospodara. Islamski uenjaci esto spominju da je post jedini ibadet u kojem se ovjek ne moe pretvarati i da to ini kako bi se pokazao pred ljudima. Kako to? Zato to ovjek moe da kae ljudima da posti a u stvari on ne posti, jer je to nemogue provjeriti. Ko ovjeka vidi kada je sam u kui, kada zakljua kuna vrata i navue zastore na prozore? Posta, iako zna da ga u tom momentu niko ne vidi, samo iz straha od Allaha ne posee za onim to kvari post. To je ta korist koju trebamo uzeti od propisivanja posta, da taj osjeaj Allahovog neprestanog nadzora nad nama iz ramazana prenesemo i u druge mjesece tokom godine. Kada htjednemo da uinimo ono to nam je Uzvieni Allah zabranio, da se sjetimo Njegovog neprestanog nadzora nad nama, da to ostavimo kao to smo u ramazanu ostavili jelo i pie koje je u osnovi, izvan ramazana, dozvoljeno, i druge stvari koje kvare post. ena, kada htjedne izii iz kue nepropisno obuena, da se sjeti da je neprestano pod nadzorom Uzvienog, da je neprestano pod nadzorom Onoga zbog kojeg je ostavljala jelo i pie u ramazanu u momentima kada je niko nije vidio. Mladi koji sjedi u parku sa djevojkom i nagovara je na razvrat da se sjeti da ga tog momenta vidi Onaj zbog kojeg je ostavljao jelo i pie u momentima kada ga niko nije vidio. Zar nije apsurd, da ovjek u ramazanu ostavlja ono to mu je izvan ramazana dozvoljeno, hranu i pie, strahujui od Allaha, znajui da ga On neprestano vidi i uje, a da nakon ramazana ne osjea Njegov neprestani nadzor onda kada ini stvari koje su zabranjene u ramazanu i izvan njega. Pitanje koje se samo postavlja; da li smo o ovoj koristi posta u ramazanu ikada razmiljali, da li smo se udili naoj naivnosti i kontradiktornosti.

Post nas ui tome da ne gubimo nadu u popravljanje stanja u naem drutvu, drutvu koje se odalo svim grijesima koji su im zabranjeni od strane Mudrog Zakonodavca. Stanje muslimana je sigurno vie nego jadno u svakom pogledu, materijalnom, duhovnom, ekonomskom, politikom. Ali, to ni u kom sluaju ne znai da se stanje ne moe popraviti. ta je to uinilo Arape, koji su bili jedan od najbijednijih naroda u vremenu u kojem se pojavio Poslania, da su postali vodii svijeta u svakom pogledu; materijalnom, ekonomskom, duhovnom. Nita drugo osim njihovo pridravanje za naela i principe Islama. Mjesec ramazan je idealna prilika i veliki pokazatelj da je mogue popraviti jadno stanje ummeta. Ljudi koji su tokom cijele godine krili Allahove granice u svakom pogledu sa prvom nou ramazana ostavljaju mnoge grijehe i mnoge loe navike. To nije samo sluaj sa muslimanima naih prostora, to je sluaj sa muslimanima cijeloga svjeta. Muslimani preko noi ostavljaju ono to im je Uzvieni Allah zabranio i na taj nain, za kratko, kreu putem koji im obeava uspjeh i sreu na dunjaluku prije uspjeha i sree na onom svjetu. Muslimani preko noi od pojave zore pa do zalaska sunca ostavljaju ono to e pokvariti post pa makar to u osnovi bila dozvoljena stvar. Pa zar ne mogu da nastave tako tokom cijele godine, da ive ivotom pokornih Allahovih robova, koji se pokoravaju Gospodaru tokom cijele godine, a ne samo u jednom mjesecu. Malo je onih koji e uzeti ovu korist od propisivanja posta, jer velik broj ljudi ne posti na nain koji od njega trai Islam. Da ovjek posti, a da sa njime posti njegov jezik, njegove oi, njegove ruke, njegove noge. Da poste njegove oi od gledanja onoga to mu nije dozvoljeno, od gledanja u otkrivene ene, bez razlike na ulici ili na televiziji. Suprotno tome, da svoje oi uposli onim to e mu koristiti, kao to je uenje Kur'ana, itanje korisne literature. Da posti njegov jezik od lai, ogovaranja. Suprotno tome, da ga uposli u onome to e mu koristiti kao to je spominjanje Allaha, uenje Kur'ana i mnoge druge korisne stvari. Da poste sa njime njegove ruke, od bespravnog uzimanja imetka, od mita, od krae i da pokua da ih uposli u onome to e mu koristiti.

Da sa njim poste njegove noge od hodanja prema onome to nije dozvoljeno, da poste od odlaska u kafanu, diskoteku i da ih uposli u onome to je dobro kao to je odlazak u damiju radi obavljanja namaza, obilazak poznanika i rodbine. Onaj ko bude postio na ovaj nain, od njega je oekivati da i nakon ramazana ostane na tome, da to bude prvi korak u popravljanju jadnog stanja muslimana. Jer, ne mogue je da popravljamo stanje drugih ako sami sebe nismo popravili. Zato kaemo, ovaj mjesec je idealna prilika da se korai prvi korak ka popravljanju jadnog stanja muslimana. Moramo biti svjesni da se od nas oekuje da koraimo prvi korak a zatim da oekujemo pomo od Uzvienog Allaha. Kae Uzvieni Allah: Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. Ako mi koraimo prvi korak na tom puti, sigurno nee izostati pomo Uzvienog i Svemogueg Allaha. Post nas ui lijepom moralu, lijepom ponaanju pa makar i kada budemo vrijeani od strane drugih Tu korist e takoer postii oni koji budu postili onako kako od njih trai Islam, a nee je postii oni koji poste tako to ostavljaju hranu i pie ne mijenjajui nita kod sebe u vremnu posta. Posluajmo smijernice najboljeg insana koji je ikada kroio Allahovom zamljom, rijei Allahovog Poslanika, koje je zabiljeio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.: Post je tit, kada neko od vas posti neka ostavi ruan i vulgaran govor, neka ne podie svoj glas u ophoenju sa drugima, a ako ga neko bude vrijeao ili napadao neka kae Ja postim. Kako su divne smijernice Allahovog Poslanika njegovim sljedbenicima, kako bi sretno ivjeli kada bi ih se pridravali.Kada bi ovjek uspio da sauva svoj jezik tokom mjeseca ramazana sigurno bi to bio veliki korak u ostavljanju runih i vulgarnih rijei koje velik broj ljudi koristi u svakodnevnom ivotu, do te mjere da su odreene vulgarne uzreice postale normalana pojava kod velikog broja ljudi. Ako bi ovjek zaista elio da vidi da li je to pohvalano neka pogleda u javne nastupe politiara ili drugih javnih linosti, pa e vidjeti da u svome govoru nikada ne koriste te izraze, a da je to ispravno i poeljno oni bi to sigurno koristili. Takoer, u prilog spomenutom ide i hadis kojeg smo spomenuli na poetku teksta: Ko ne ostavi la i rad po njoj -niti vrijeanje drugih- Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pia.

Post nas ui solidarnosti i suosjeanju sa siromasima i onima koji ne uivaju blagodati koje mi uivamo Jedna od velikih koristi koje bi trebao da posta uzme iz propisivanja posta je suosjeanje sa drugima, naroito sa siromasima. ovjek kada posti sigurno ogladni, pa u tim momentima trebao bi da se prisjeti onih koji tokom cijele godine poste, ne zato to vole dobrovoljni post, ve zato to nemaju ta da jedu. Mi ivimo u postratnom vremenu kada je mnogo onih koji iz raznoraznih razloga ne mogu sebi da priute osnovne potrebe za egzistenciju. Stoga je na onima kojima je Allah podario blagodati svoje, i opskrbio ih pa posjeduju mnogo vie od onoga to im je potrebno, da se suosjeaju sa braom muslimanima koji ne mogu sebi priutiti osnove egzistencije, da im pomognu i da im udijele onoliko koliko e im biti dovoljno. Ne bi li na taj nain zasluili milost Allahovu, Allahov Poslanik je kazao: Smilujte se onima koji su na zemlji nebi li se vama smilovao Onaj Koji je na Nebesima. ovjek ne zna gdje moe da zaslui Allahovu milost, zato je treba traiti na svakom mjestu i na svaki dozvoljen nain. Poznat je hadis u kojem Allahov Poslanik kae da je Allah oprostio prostitutki samo zato to se saalila kada je vidjela psa kako od ei lie zemlju pa ga je napojila, pa joj je Allah oprostio zbog tog djela. Ako je Allah oprostio prostitutki zato to se saalila na stanje psa, pa zar da se ne smiluje onome ko se smiluje na stanje insana. Ako bi se samo malo raspitali vidjeli bi da i u naem komiluku ima onih koji su potrebni pomoi i onih koji sa nestrpljenjem ekaju da neko zakuca na njegova vrata i da mu udijeli neto ime e rijeiti osnovne probleme. Post nas ui preciznosti i potpunoj predanosti Uzvienom Allahu u onome to nam se nareuje od principa ove plemenite i savrene vjere. Kako nas post ui preciznosti i potpunoj pokornosti Uzvienom? Pogledamo li u post, vidjet emo da je to izuzetno precizan ibadet, ibadet koji poinje od pojave zore a zavrava sa zalaskom sunca.

10

Tako, ako bi posta postio cijeli dan i samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, svjesno znajui da sunce nije zalo, popio samo jednu kapljicu vode, njegov post bi bio pokvaren po jednoglasnom stavu islamskih uenjaka. Samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, minuta ili dvije, samo kapljicu vode i nita vie, zar nas to ne ui preciznosti i potpunoj predanosti Allahu u svemu to se traio od nas muslimana. Trebali bi da tu potpunu preciznost koju prakticiramo u ramazanu prenesemo u svakodnevni ivot izvan ramazana, tokom cijele godine. Da, kako god smo bili spremni u ramazanu da tano u minut zaponemo post i isto tako tano u minut da prekidamo post, eljno iekujui glas mujezina, elei na taj nain da iskaemo potpunu predanost Stvoritelju Zamlje i nebesa, tako bi trebali izvan ramazana da smo spremni na potpunu pokornost u izvravanju svega to nam se nareuje i ostavljanju svega to nam se zabranjuje. Jer, zaista je nepojmljivo da je ovjek u jednom mjesecu tako predan Stvoritelju, a u preostalih jedanaest mjeseci tako je daleko od Stvoritelja i svega to on trai od svojih robova. To nam nedvosmisleno ukazuje da preciznost u ibadetu posta nije bila plod potpune pokornosti ve obiaj koji je naslijeen sa koljena na koljeno. Jer, da je ta preciznost nastala kao plod potpune pokornosti neminovno bi bilo da vidimo tragove te pokornosti, pa makar i u manjem obimu, kod ljudi nakon ramazana. ovjek, dok je postio, u sekundu precizno je gledao kada e iftariti, potpuno se pokoravajui Gospodaru, a nakon ramazana bez imalo oklijevanja ostavlja temeljna naela ove vjere na ijem elu je obavljanje propisanih namaza. Bez imalo oklijevanja posee za onim to je strogo zabranjeno naelima ove vjere pod raznim izgovorima koji na vagi vjere nemaju nikavu teinu. Ta preciznost koju prakticiramo u ramazanu trebala bi da nas uini, da kada ujemo neku naredbu ili zabranu, da samo kaemo Gospodaru, uli smo i pokoravamo se. Kao to smo bili spremni u ramazanu da u sekundu pratimo i iekujemo glas ezana tako i izvan ramazana da u najsitnije detalje budemo spremni da se pokorimo smijernicama Sveznajueg.

11

Post nas ui strpljenju i jaa kod nas to svojstvo koje nam je u ovim vremenima itekako potrebno. Pogledajmo u post i vidjet emo da nas ui ovom velikom svojstvu, ui nas da budemo strpljivi. Posta od zore pa do zalaska sunca ostavlja ono za ime ezne njegova dua, ostavlja one stvari koje su mu izvan ramazana dozvoljene, ostavlja jelo i pie, ostavlja spolni odnos, traei time zadovoljstvo Onoga Koji kada je zadovoljan svojim robom uini da ga i drugi zavole. Posta tokom cijelog dana uje miris hrane koja mu je na dohvat ruke, hrana za kojom ezne njegova dua, gleda u pia koja je navikao piti tokom dana u kojima ne posti, strpljivo eka iftara pa da okusi hranu koju je tokom cijelog dana gledao oima prepunim udnje. Ako bi ovjek istinski to ostavljao radi zadovoljstva Gospodara, na taj nain e stei naviku da se strpi na onome to njegova dua eli. Sutra, kada zavri ramazan pa ga prohtijevi due pozovu ka injenju onoga to nije dozvoljeno, on e smoi snage da se odupre prohtjevima due, pa makar to bilo neto to njegova dua eli. On je ukrotio prohtjeve svoje due kroz kolu posta, on vrsto dri cugle prohtjevima svoje due i daje joj ono to joj je dozvojeno, a toga zasigurno ima mnogo, jer ova vjera nije zabranila nita a da za to nije dala alternativu. Primjera radi, zar Islam nije zabranio alkohol a dozvolio stotine drugih korisnih napitaka? Zar Islam nije zabranio kamatu a dozvolio je trgovinu i velik broj partnerskih poslovanja? Zar Islam nije zabranio prostituciju a dozvolio je sklapanje braka? Zar Islam nije zabranio eni da izlazi razgoliena iz kue a dozvolio je da se ena uljepa svome muu u kui na sve mogue dozvoljene naine? Psiholozi kada govore o ostavljanju loih navika kau da ovjek ako eli da ostavi neku lou naviku i zamijeni je sa nekom drugom, treba da tu ponovi od est do dvadeset i jedan puta, ako uspije to postaje njegova navika. Ovo je jedinstvena prilaika da ostavimo loe navika, lunarni mjesec ima dvadeset devet ili trideset dana, to je dovoljno da ovjek ostvari spomenute pokuaje.

12

Post nas ui da budemo principijelni, da se ne kolebamo, kada donesemo odluku da stojimo iza nje i da istrajemo u tome. Pogledajte samo kako je ispravnost posta u ramazanu uvjetovana donoenjem vrste odluke od noi, da e ovjek postiti sutranji dan. Posta treba da istraje u toj odluci tokom cijelog dana u kojem posti sve dok ne upotpuni dan, a ako bi u toku dana donio odluku da prekine post, pa makar i ne pojeo nita, neki uenjaci su kazali da je time njegov post pokvaren. ovjek ako tokom cijelog ramazana bude donosio vrste odluke da e istrajati u postu sve do kraja mjeseca, to e ga uiniti da bude od onih koji se ne kolebaju u donoenju odluka. Ta navika, ta vrstina, to nekolebanje nam je itekako potrebno kako u ramazanu tako i izvan njega, kada je u pitanju izgradnja ovjekove linosti. Potrebni su nam ljudi sa jakim odlukama, koji kada kau da nee initi ono to im je zabranjeno ili da e ostaviti odreeni porok koji je postao dio insana, da su vrsti u svojoj odluci i da e ustrajati u tome. Da kada kae da ostavlja loe i pokvareno drutvo koje vodi putem kojim nije zadovoljan Gospodar, da istraje u tome i da se ne koleba po tom pitanju, kada ih sutra vidi kako u zabludi i grijesima provode svoj ovodunjaluki ivot, a za koji e precizne i stroge raune polagati na Sudnjem danu. To su neke od poruka posta koje bi trebali da uzmemo i da ih pretoimo u svakodnevni ivot.

Autor teksta: Elvedin Pezi prof. Tehnika obrada i izdavatvo; Studio Din -Chicago Septembar 25. 2007 / 13 Ramadhan 1428

www.studio-din.com