1

KOMENTAR OTKLANJANJE SUMNJI I EST NAELA

Autor : Muhammed Salih El Usejmin ______________________________________

Prijevod : Emir Demir Redaktura prijevoda : Elvedin Huseinbai

____________________________________________

Izdava : Mektebetu El Guraba

e-mail:ehlisu@yahoo.co.uk

Sarajevo , Januar 2005 2

Rije redaktora S imenom Allaha Milostivog Samilosnog Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog vjerovjesnika, Muhammeda, sallalahu alejhi ve sellem, njegovu asnu porodicu i ashabe. Allahovo pravo prema Njegovim robovima je da ga oboavaju svim vrstama ibadeta i nikog drugog s Njim. Zadaa svih poslanika bila je da podue ljude tome i uspostave taj princip u svakodnevnom ivotu. Nakon toga ljudi su mijenjali poslanike principe, prije svih princip tevhida. To se dogodilo i sa ovim ummetom. Neki ljudi su izmjenili princip tevhida ruei time sr poslanike misije. Oni su pokuali svoje stavove potkrijepiti dokazima. Meutim, zbog neutemeljenosti tih dokaza u erijatskim tekstovima, ili zbog slabosti, ili zbog pogrenog shvatanja, uenjaci su te njihove dokaze nazvali ubhe ( sumnje ). Djelo koje na najbolji nain izlae te ubhe i odgovara na njih je djelo ejha Muhammeda ibn Abdulvehhaba, Kefu ubuhat. Na sebi svojstven nain to djelo prokomentirao je ejh Muhammed Salih el Usejmin, koji je poznat i meu uenicima i meu uenjacima. On je dopunio ovo djelo i obogatio ga dokazima i objasnio ono to se moglo pogreno shvatiti. S obzirom na vanost teme i na injenicu da je dobar dio tih zabluda prisutan i kod nas u Bosni, toplo preporuujem ovu knjigu svima koji ele da o ovoj temi trezveno razmisle, i zatite od sumnji ono to je najvanije u ivotu - oboavanje Allaha i nikog drugog s Njim. Molim Allaha da nagradi urednika prevoda, prevodioca i sve koji su na neki nain doprinjeli izlasku ovog djela na bosanskom jeziku. Neka je salavat i selam na Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,njegovu porodicu i ashabe. Elvedin Huseinbai

Rije valorizatora Zahvala pripada samo Allahu. Njemu zahvaljujemo, od Njega pomo i oprost traimo. Utjeemo se Allahu od zla naih dua i naih loih djela. Koga Allah uputi nikoga ga nee u zabludu odvesti, a koga On u zabludu odvede niko ga nee uputiti. Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema i svjedoim da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Raduje nas da vam moemo predstaviti ove dvije knjige Komentar Otklanjanje sumnji i Komentar est naela od uvaenog ejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina, Allah mu se smilovao. ejh je u ove dvije knjige predstavio pojedina pitanja vjerovanja sa veoma lahkim i prikladnim stilom, kojeg moe svako lahko shvatiti, iz elje da poziva i savjetuje ljude u pitanjima njihovoga vjerovanja. Mi smo izvrili derivaciju hadisa. Obje ove knjige su tampane zasebno. ejhove knjige su se nadaleko proirile, a Allahu, Azze ve Delle, na tome pripada zahvala. Allah je u srca ljudi ulio ljubav prema ejhu el-Usejminu zbog njegovih iskrenih namjera. Neka ga Allah za zalaganja za nas i zalaganja za islam nabolje nagradi, a on je to moan uiniti. Smatrali smo da obje ove broure trebamo sastaviti u jednu knjigu kako bi one koji tragaju za znanjem dali u tome podsticaja i kako bi olakali istraivaima. Allah je na ispomoi robu sve dok je rob na ispomoi svome bratu. Slava neka je Tebi Allahu i zahvala. Svjedoim da nema drugog boga osim Tebe. Od Tebe oprost traim i Tebi se kajem. Ebu Ubejde Hani el-Hdd

Komentar Otklanjanje sumnji

Uvod Zahvala pripada samo Allahu ! Njemu zahvaljujemo, od Njega pomo i oprost traimo. Utjeemo se Allahu od zla naih dua i naih loih djela. Koga Allah uputi nikoga ga nee u zabludu odvesti, a koga On u zabludu odvede niko ga nee uputiti. Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, i svjedoim da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Neka je salavat i selam na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe, te sve one koji ga slijede po dobru. Ovo je kratki komentar knjige ejhul-islama Muhammeda b. Abdulvehhaba zvane Otklanjanje sumnji, u kojoj je pisac naveo vie od deset nedoumica sljedbenika mnogobotva - irka, te na njih odgovorio na najljepi nain, potvrujui to argumentima uz pojednostavljena znaenja i jasnou izraza. Molim Uzvienog Allaha da ga za to nagradi i da time okoristi svoje robove. On je kadar sve uiniti. Muhammed Salih el-Usejmin

S IMENOM 1 ALLAHA 2 MILOSTIVOG 3 SAMILOSNOG 4

Pisac, Allah mu se smilovao, svoju knjigu otpoinje bismillom slijedei time Allahovu, Azze ve Delle, Knjigu koja otpoinje bismillom, te povodei se za Allahovim poslanikom,sallallahu alejhi we sellem, koji je svoja pisma i poslanice otpoinjao bismillom 2 Allah je vlastito ime Stvoritelja, Azze ve Delle, a ovo ime slijede sva druga imena. U Njegovim rijeima: Knjigu ti objavljujemo zato da

ljude, voljom njihova Gospodara, izvede iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga - Allaha, ije je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji.
(Ibrahim,1-2),

ne kaemo da je ime Uzvienoga (Allaha) ovdje epitet ve je veznik pojanjenja, kako ne bi rekli da se za ime Uzvienoga vee gramatiko pravilo epiteta. Zato su uenjaci rekli da je najvea spoznaja spoznati termin Allah, jer ovo uzvieno ime iskljuivo ukazuje na Allaha, Azze ve Delle. 3 Er-Rahman Milostivi, je jedno od imena koje je specino za Uzvienoga i njime se niko drugi ne naziva. Njegovo znaenje je: Onaj koji se odlikuje velikom milou. 4 Er-Rahim Samilosni, je ime Uzvienog, a njime se mogu nazivati i drugi mimo Njega. Ono znai: Posjednik milosti koja dopire do stvorenja. Er-Rahman znai: Onaj koji se odlikuje velikom milou, a Er-Rahim: Posjednik milosti koja dopire do stvorenja. Kada se ova dva imena zajedno spomenu, onda Er-Rahim oznaava: Onoga koji svoju milost ukazuje kome hoe od Svojih robova. Uzvieni kae: On kanjava onoga koga On hoe i milost ukazuje onome kome On hoe, i njemu ete se vratiti. (El-Ankebut,21) Rijeju Er-Rahman se misli na: Onoga koji ima obilnu milost. Znaj,5 Allah ti se smilovao,6 da tevhid oznaava ispovijedanje ibadeta jedino Uzvienom Allahu.7 Znanje je da se odreena stvar nedvojbeno pojmi u njenom pravom znaenju. est je stepena poimanja: Prvi: Znanje, a ono je prethodno denisano. Drugi: Lake neznanje, a oznaava: Nepoimanje u potpunosti. Trei: Kompleksno neznanje, a oznaava: Poimanje neega u suprotnosti sa pravim znaenjem. Ovo neznanje je nazvano kompleksnim, jer je dvojako: Neznanje ovjeka o stvarnosti i Neznanje o svome stanju, jer misli da zna, a ustvari ne zna. etvrti: Indicija, a ona je: Poimanje neega, ali je mogunost suprotnog znaenja jaa.
5

Peti: Sumnja: Poimanje neega, ali je mogunost suprotnoga podjednaka. esti: Nagaanje: Poimanje neega, ali je mogunost suprotnoga slabija. Znanje se dijeli na dva dijela: nuno i teoretsko. Nuno znanje podrazumijeva poimanje odreenih injenica nunim, jer je ovjek u nunoj potrebi za njim bez promatranja ili argumentiranja, kao npr. da je vatra vrua i sl.. Teoretsko znanje je ono u kojem smo u potrebi za razmatranjem i argumntacijom, poput znanja o obaveznosti nijjeta pri abdestu. 6 Ove rijei znae: Neka Allah na tebe izlije Svoju milost kojom e postii ono to trai i spasiti se od onoga to ti je zabranjeno. Znaenje je: Neka ti Allah oprosti prijanje grijehe, neka te uputi i sauva od buduih grijeha. Ovo se odnosi na pojedinano prizivanje milosti, a ako se vee za prizivanje oprosta, onda se i oprost odnosi na prijanje grijehe. Milost je uputa na dobro i uvanje od grijeha u budunosti. Ovaj piev, Allah mu se smilovao, postupak ukazuje na njegovu brinost i osjeajnost prema onome kome se obraa. 7 Tevhid je imeniki innitiv od glagola vehhade-juvehhidu, tj, neto uiniti jednim. Ovo se ne moe ostvariti osim uz negaciju i potvrdu. Negirat e se propis osim za onoga o kome se izrie jednoa i njemu ga potvrditi. Samo negiranje predstavlja ponitavanje, a sama potvrda ne sprjeava uee drugih. Npr. ovjekov tevhid nee biti potpun sve dok ne bude svjedoio da nema drugog boga osim Allaha. Tada je negirao pripisavanje boanstvenosti nekome mimo Allahu Uzvienom i potvrdio ga jedino Njemu. U erijatskoj termimologiji pisac, Allah mu se smilovao, tevhid denira sljedeim rijeima: Tevhid je ispovijedanje jednoe Allahu, Azze ve Delle, u ibadetu. To znai: Da jedino oboava Allaha, da Mu nita ravnim ne smatra, da Njemu jedino ispovijeda ibadet iz ljubavi, velianja, elje i strahopotovanja. ejh ovdje misli na tevhid s kojim su poslani poslanici radi njegova ostvarenja. Zbog zapostavljanja ovog tevhida (ispovijedanja jednoe u ibadetu) dolo je do razilaenja izmeu poslanika i njihovih naroda. Postoji i druga openitija denicija tevhida: Ispovijedanje jednoe Allahu Uzvienom u onome to je specino za Njega. Tri su vrste tevhida: Prvi: Tevhidur-rububijje, ispovijedanje jednoe Uzvienom Allahu u pogledu stvaranja, vlasti i ureenja. Uzvieni kae: Allah je Stvoritelj svega. (Ez-Zumer,62) - Kae: Postoji li,

osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje?
8

Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se onda odmeete ? (Fatir,3) - I kae: Uzvien je Onaj u ijoj je Ruci vlast On sve moe! (El-Mulk,1) - I kae: Samo On stvara i upravlja! Uzvien neka je Allah, Gospodar svjetova! (El-Earaf,54)
Drugi: Tevhidul-uluhijje, ispovijedanje jednoe Uzvienom Allahu u ibadetu (oboavanju,robovanju), tako da ovjek pored Allaha ne oboava nikog drugog niti da se pribliava neemu osim Allahu, Azze ve Delle. Trei: Tevhidul-esmai ves-sifat, ispovijedanje jednoe Allahu Uzvienom u pogledu Njegovih imena i osobina koje se navode u Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Potrebno je potvrditi ono to je On potvrdio i negirati ono to je negirao, bez izmjene znaenja (tehrif), negiranja (tatil), odreivanja kakvoe (tekjif), i poistovjeivanja (temsil). To je vjera poslanika s kojom ih je Allah poslao svojim robovima,8 prvi od njih 9 je Nuh, a.s., koje je Allah poslao nakon to su pretjerali 10 u pogledu dobrih ljudi 11 : Veddaa, Suvaa, Jegusa, Jeuka i Nesra.12 Posljednji poslanik je Muhammmed, sallallahu alejhi ve sellem.13 Ovdje ejh, Allah mu se smilovao, misli na tevhidul-uluhijje koji je vjera svih poslanika koji su poslani sa ovim temeljem, tj. tevhidom. Uzvieni kae: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet inite, a taguta se klonite ! (En-Nahl,36) - Kae: Prije tebe nijednog
8

poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet inite ! (El-Enbija,25)
U pogledu ove kategorije tevhida su zalutali murici protiv kojih se vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, borio, te njihovu krv, imetke, zemlju i domove dozvolio. Njihove ene i porodice su uzimane za roblje. Ko zanemari ovu vrstu tevhida postao je mnogoboac nevjernik, pa makar priznavao tevhidur-rububijje i tevhidul-esmai ves-sifat. Ispovijedanje ibadeta iskljuivo Allahu Jedinome je, kao to kae ejh, Allah mu se smilovao, vjera poslanika s kojom ih je Allah, Azze ve Delle, poslao Svojim robovima. Evo prvoga poslanika Nuha, a.s., koji govori, kako Allah o njemu kae: I Nuha poslasmo narodu njegovu. Ja

sam tu govorio je on da vas otvoreno opominjem, da ne oboavate nikog drugog osim Allaha. (Hud,25-26) Uzvieni kae: I Adu- brata njihova Huda. O narode moj, - govorio je on Allahu u ibadetu budite , vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite. (Hud,50)
9

I kae: I Semudu brata njihova Saliha. O narode moj, - govorio je

on budite u ibadetu samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate !

(Hud,61)

I kae: I Medjenu brata njihova uajba. O narode moj, - govorio je on

Allahu u ibadetu budite , vi drugog boga osim Njega nemate. (Hud,84)

9

Ovo je istina, jer prije Nuha, a.s., nije poslan poslanik. Odavde znamo greku historiara koji kau da je Idris, a.s., bio prije Nuha, a.s., a Uzvieni kae: Mi objavljujemo tebi kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega. (En-Nisa,163) U vjerodostojnom hadisu u prii o zalaganju (efaatu) se kae: Ljudi e doi Nuhu i rei mu: Ti si prvi poslanik kojeg je Allah poslao stanovnicima Zemlje. (Buhari u Tefsiru,4476,Muslim u El-Imanu,193) Nije bilo poslanika prije Nuha , a.s., prema konsenzusu uleme. (Adem , a.s., je prvi vjerovjesnik ali ne i poslanik. nap. prev.) Nuh je prvi poslanik prema Kuranu, sunnetu i konsenzusu. Nuh, a.s., je jedan od pet odabranih poslanika (ululazm), a ostali su: Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Ibrahim, Musa i Isa, a.s.. Allah ih spominje na dva mjesta u Svojoj Knjizi, surama El-Ahzab i E-ura. 10 To znai da je Allah poslao Nuha, a.s., njegovome narodu kada su pretjerali u velianju dobrih ljudi. Pisac, Allah mu se smilovao, nainio je posebno poglavlje u Knjizi tevhida o ovom pitanju. On kae: Poglavlje o predajama koje govore da je uzrok nevjere sinova Ademovih i ostavljanja vjere pretjerivanje u velianju dobrih ljudi. Pretjerivanje (el-guluvv) oznaava prelazak granica oboavanja, djelovanja i pohvale u pozitivnom ili negativnom smislu (kuenju i pohvali). Pretjerivanje se djeli na etiri dijela: Prvi: Pretjerivanje u vjerovanju kao to je pretjerivanje apologetiara (ehlul-kelam, polemiari) u Allahovim svojstvima tako da ih je to odvelo ili u poreenje ili negiranje. Sredinju poziciju zauzima ehlus-sunnet vel-demaat potvrujui ono to je Allah za Sebe potvrdio ili Mu je to potvrdio Njegov poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u pogledu imena i svojstva bez iskrivljavanja, ponitavanja, odreivanja kakvoe ili poistovjeivanja sa stvorenjima. Drugi: Pretjerivanje u ibadetima kao to su pretjerale haridije koje poinioca velikog grijeha smatraju nevjernikom. Takoer, mutezile su pretjerale kada su rekle da je poinilac velikog grijeha nerjeenog statusa. Nasuprot ovoj otrini stoji olahak odnos murdija koji su rekli da sa imanom grijeh ne moe natetiti. Stav ehlis-sunneta vel-demaata je srednji: Poinilac grijeha je manjkavoga imana shodno veliini tog grijeha.
10

Trei: Pretjerivanje u meusobnim odnosima, a izraeno je u otroj zabrani svega, a nasuprot ovoj estini stoji olahak odnos onih koji kau da je dozvoljeno sve to uveava imetak i ekonomiju, pa ak ako se radi o kamati, prijevari i sl.. Sredinji put kae da su dozvoljeni meusobni odnosi sazdani na pravdi, tj. oni koji su u skladu sa tekstovima Kurana i sunneta. etvrti: Pretjerivanje u obiajima i estina u pridravanju starih obredoslovlja, te neokretanje prema onom to je bolje od njih. Ako su obiaji jednaki koristima, onda je ovjeku bolje da se pridrava onoga na emu je nego da prihvati novopridole obiaje. 11 Dobar ovjek je onaj koji izvrava Allahova prava i prava Allahovih robova. 12 Ovo su kumiri Nuhova, a.s., naroda, a inae su bili dobri ljudi. U Sahihul-Buhariji se prenosi od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao. Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhova naroda. Kada su umrli, ejtan je njhovim ljudima objavio da na mjestima svoga okupljanja postave kipove koje su nazvali po njihovim imenima. To su i uradili, a poeli su ih oboavati kada su umrli i kada je nestalo znanja. (Buhari u
tefsiru,4920;Fethul-Bari)
13

Dokaz za to su rijei Uzvienoga: Muhammed nije roditelj nijednom od vaih ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik a Allah sve dobro zna. (El-Ahzab,40) Nema vjerovjesnika poslije vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ako se kae: Isa , a.s., e se na isteku ovog svijeta pojaviti, a inae je poslanik. Rei emo mu: To je istina, ali on ne dolazi kao poslanik obnovitelj. Nego e doi kao sudac po erijatu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer je njegov zadatak, kao i drugim vjerovjesnicima, vjerovanje, slijeenje i pomo Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvieni Allah kae: Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu

objavio i znanje dao obavezu uzeo: Kad vam, poslije, doe poslanik koji e potvrditi da je istina ono to imate, hoete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obaveete? Oni su odgovorili: Pristajemo! Budite, onda, svjedoci rekao bi On -, a i Ja e s vama svjedoiti. (Ali Imran,81)
Ovaj potvreni poslanik poslije njih je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao to se vjerodostojno prenosi od uglednog ashaba Ibn Abbasa, r.a., i drugih.

On je polomio kipove napravljene u obliku ovih dobrih ljudi.14 Allah ga je poslao ljudima koji obavljaju ibadete, hadd, daju sadaku i mnogo spominju Allaha.15
11

Meutim, neka Allahova stvorenja su uinili posrednicima izmeu njih i Allaha. Govorili su da se putem njih ele pribliiti Allahu, da ele njihov efaat (zalaganje) kod Allaha putem meleka, Isaa, Merjeme i drugih dobrih ljudi.16 To je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je polomio kumire i to na dan osloboenja Mekke kada je uao u Kabu, i oko nje i u njoj naao tristoezdeset kipova. Probadao ih je svojim kopljem uei rijei Uzvienog: I reci : Dola je istina, a nestalo je lai ; la,
14

zaista, nestaje !

(El-Isra,81) (Buhari u Tefsiru,4720;Fethul-Bari;Muslim u Eldihadu,1781) 15 Allah, Azze ve Delle, je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,

narodu koji su izvravali obredoslovlja, ali je njihov ibadet nevaei, jer Allah o njemu nije objavio dokaza. Udjeljivali su sadaku i izvravali mnoge oblike dobra, ali im to nee biti od koristi, jer su nevjernici. Uslov pribliavanja Uzvienom Allahu je da Mu se pribliava musliman, a oni su bili nemuslimani. 16 Oni oboavaju ove kipove kako bi ih pribliili Allahu. Oni potvruju da nisu Allahovoga ranga, da ne mogu donijeti korist niti etetu, da su oni njihovi zalagai kod Allaha, Azze ve Delle. Meutim, ovo zalaganje je nitavno, jer ne koristi onima koji ga zagovaraju. Allah, Azze ve Delle, kae: Njima posredovanje posrednika nee biti od

koristi. (El-Muddessir,48)

Allah Uzvieni nije zadovoljan da ovi murici ine irk (mnogobotvo), a nemogue je da im dozvoli zalaganje, jer pravo zalaganja ima samo onaj s kime je Allah, Azze ve Delle, zadovoljan. Allah nije zadovoljan da Njegovi robovi ine nevjerstvo i ne voli nered. Mnogoboci su se vezali za svoje bogove govorei: Ovo su nai zagovornici kod Allaha. (Junus,18) Ovo vezivanje je beskorisno, a ovakav vid oboavanja ih zapravo jo vie udaljava od Allaha Uzvienog. Murici ele zagovaranje svojih kipova sa nevaeim sredstvima, a to je oboavanje istih kipova. Sve to ukazuje na njihovo neznanje i neuraunljivost, jer se pokuavaju pribliiti Uzvienom Allahu sa onim to ih jo vie od Njega udaljava. Allah je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da obnovi vjeru njihova praoca Ibrahima , a.s., i da ih obavijesti da takav vid pribliavanja i uvjerenja iskljuivo pripada Uzvienom Allahu. Nita od toga se ne smije usmjeriti nekome drugome mimo Allahu, ni privrenom meleku, ni poslanom vjerovjesniku, a kamoli nekome drugome pored njih.17
12

Pisac, Allah mu se smilovao, govori da su oni bili u ovome nevjerstvu, tj. oboavanju ovih kipova kako bi ih, prema njihovoj tvrdnji, pribliili Uzvienom Allahu. Allah je poslao Svoga poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, peata svih Njegovih vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa istim tevhidom da poziva ljude u iskljuivo oboavanje Allaha i upozorava ih na pripisavanje druga Allahu Uzvienom.
17

Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u Dennet zabraniti i boravite njegovo e Dehennem biti ; a nevjernicima nee niko pomoi.
(El-Maide,72)

On pojanjava da je ibadet iskljuivo Allahovo pravo i da nije dozvoljeno ita od tog ibadeta preusmjeriti nekome drugome mimo Njega, ni privrenom meleku, ni poslanom vjerovjesniku, a kamoli nekome drugome poslije njih. Uzvieni Allah kae: O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne

oboavajte ejtana on vam je neprijatelj otvoreni, ve u ibadetu budite Meni; to je put pravi. (Jasin,60-61)
Rijeima: da obnovi vjeru njihova praoca Ibrahima, a.s.,.. aludira na rijei Uzvienog: Poslije smo tebi objavili: Slijedi vjeru Ibrahimovu,

vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim ! (En-Nahl,123)

Njegove rijei: iskljuivo pripada uzvienom Allahu... oznaavaju Njegovo, Subhanehu ve Teala, isto pravo. Ovi mnogoboci svjedoe da je Allah Jedini Stvoritelj koji nema sudruga, da On Jedini daje opskrbu, da Jedini oivljava, umrtvljuje, sve odreuje, da su sva nebesa i ono to je na njima i sedam zemalja i ono to je na njima Njegovi robovi, pod Njegovim raspolaganjem i Njemu su potinjeni.18 Pisac, Allah mu se smilovao, kae: Ovi mogoboci kojima je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan priznaju da je Allah Jedini Tvorac, da je On stvorio nebesa i Zemlju, da ih je On stvorio, da On odreuje sve stvari, kao to o njima Allah govori u brojnim ajetima u Kurani-Kerimu: A ako ih upita ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni e
18

sigurno rei: Stvorio ih je Allah! Da, Silni i Sveznajui ! (Ez-Zuhruf,9) Uzvieni kae: A ako ih zapita ko ih je stvorio, sigurno e rei: Allah ! Pa kuda se onda odmeu ? (Ez-Zuhruf,87)

Ajeti o ovom znaenju su mnogobrojni. Meutim, ovo im nee koristiti, jer se ovim potvruje samo Allahov rububijjet (gospodarstvo), a ono nee koristiti sve dok se ne bude potvrivalo Allahovo pravo da bude jedini oboavan - uluhijjet. Znaj da potvrda rububijjeta iziskuje potvrdu uluhijjeta, a potvrda uluhijjeta podrazumijeva potvrdu rububijjeta.
13

Prva tvrdnja je obavezujui dokaz, tj. potvrda rububijjeta je obavezujui dokaz, onome ko ga potvruje, da potvrdi i uluhijjet, jer kada se zna da je Allah Jedini Tvorac, da Jedini sve ureuje, da je u Njegovoj Ruci vlast svega, onda je obaveza da se oboavanje ibadet jedino Njemu usmjerava. Druga tvrdnja podrazumijeva prvu, tj. tevhidul-uluhijjet podrazumijeva tevhidur-rububujjet, jer se samo moe oboavati Gospodar Uzvieni za kojeg smo uvjereni da je On Jedini Tvorac i da ureuje sve stvari. Ako eli dokaz da se Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio protiv ovih i da su oni svjedoili prethodno reeno 19 proitaj rijei Uzvienoga: Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje,

ije su djelo sluh i vid, ko stvara ivo iz neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim? Allah! rei e oni -, a ti reci: Pa zato Ga se onda ne bojite? 20 (Junus,31) Uzvieni kae: Upitaj: ija je zemlja 21 i sve ono to je na njoj, znate li? Allahova! odgovorie, a ti reci; Pa zato onda ne doete sebi?,upitaj: Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Ara velianstvenog? Allah! odgovorie, a ti reci: Pa zato se onda ne bojite? upitaj: U ijoj je Ruci vlast nad svim, i ko uzima u zatitu, i od koga niko ne moe zatien biti, znate li? od Allaha ! odgovorie, a ti reci: Pa zato onda doputate da budete zavedeni ? (El-Muminun,84-89), postoje
i drugi ajeti o ovoj temi.
19

Pisac, Allah mu se smilovao, spominje da je ovdje dokaz tvrdnje da su oni priznavali tevhidur-rububijje. Meutim, ova konstatacija je u vidu pitanja i odgovora kako bi to ostavilo jai utisak i argumentaciju. Kae: Ako eli dokaz..... proitaj rijei Uzvienog: Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje... 20 A ti reci: Pa zato ga se onda ne bojite?, tj. kada potvrujete to, zato se onda ne bojite Allaha Kojem potvrujete da je Vlasnik svega, da sve ureuje, da Jedini stvara i opskrbljuje, da Jedini posjeduje, da sve uje i sve vidi, da iz ivog izvodi mrtvo, a iz mrtvog ivo i da sve ureuje. Ovo pitanje je pitanje prijekora i obavezujue je za upitanoga, tj. ako to potvrujete, onda se neminovno morate bojati Allaha i jedinoga Njega oboavati nita Mu ravnim ne smatrajui. 21 Njegove rijei znae: itaj rijei Uzvienoga: Upitaj: ija je Zemlja..., s nastavkom ovog ajeta. Ovi ajeti dokazuju da su mnogoboci kojima je poslan vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrivali tevhidur-rububijje, tj. tvrdili su da sva Zemlja i ono to je
14

na njoj pripada Allahu Koji sudruga nema. Priznavali su da je Allah stvorio Zemlju i nebesa, da je Gospodar Velikoga Prijestolja - Ara, da je u Njegovoj Ruci vlast svega, da On daje zatitu a da zatita nije Njemu potrebna. Sva ova priznanja im uslovljavaju da jedino oboavaju Allaha i da jedino Njemu usmjeravaju svoj ibadet. Zbog toga su prekoreni postavljanjem pitanja na kraju svakog od ova tri ajeta. Ajeti koji ukazuju da murici kojima je poslan vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potvruju tevhidur-rububijje su mnogobrojni. Kada si se uvjerio da oni 22 to priznaju 23 i da ih to nije uvelo u tevhid u koji ih je pozivao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 24 onda zna da je tevhid koji su poricali upravo tevhidulibadeti (tevhidul-uluhijje) kojeg mnogoboci u naem vremenu nazivaju uvjerenje.25
22

sallallahu alejhi ve sellem.

23

Misli se na one mnogoboce kojima je poslan Allahov poslanik,

Misli se na tevhidur-rububijje, a on oznaava uvjerenje da je jedino Allah Tvorac, Vladar i da ureuje sve stvari. 24 Njihovo vjerovanje da je Allah Tvorac, Vladar i da sve ureuje nije ih uvelo u tevhidul-ibadeti (tevhidul-uluhijje) u kojeg ih je pozivao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i to nije sauvalo njihove ivote i imetke. 25 Kada zna da su oni negirali tevhidul-uluhijje kojeg, kako ejh, Allah mu se smilovao, kae, murici dananjice nazivaju uvjerenjem, onda ti je jasno da ono to su potvrdili nije dovoljno za potpunu realizaciju tevhida, a ni za itav islam. Onaj ko ne priznaje tevhidul-uluhijje nije musliman, pa makar potvrivao tevhidur-rububijje. Zato je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio borbu protiv mnogoboaca iako su potvrivali potpuno Allahovo gospodarstvo. Isto tako, molili su Allaha Uzvienoga danju i nou, a zatim su neki molili meleke, zato to su meleki ispravni i bliski Allahu, kako bi se kod Njega za njih zalagali. Ili, molili su dobrog ovjeka poput El-Lata ili vjerovjesnika poput Isaa a.s..26 Ovi murici u ibadetu Allahu Uzvienom su dozivali Allaha kada su bili u nudi, a neki od njih su dozivali meleke zbog njihove blizine Allahu, Azze ve Delle. Tvrdili su da oni koji su u Allahovoj blizini zasluuju ibadet. Sve to je iz njihova neznanja, a ibadet je iskljuivo Allahovo pravo i u
26

15

njemu se Allahu, Azze ve Delle, niko ravnim ne smatra.Neki od njih su dozivali El-Lata, a El-Lat je imeniki aktiv od El-Leta, a ovo ime potjee od nekoga ovjeka koji je hadijama pravio hranu. Odatle zna 27 da se Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio protiv njih zbog ovog irka 28 i pozivao ih na ispovijedanje ibadeta iskljuivo Allahu, Azze ve Delle.29 Uzvieni kae: I ne molite se, pored Allaha, nikome! (El-Dinn,18) Kao to Uzvieni kae: Samo se Njemu moete moliti! A oni kojima se

pored Njega mole nee im se odazvati...

27 28

(Er-Rad,14)

30

Ovo je vezano za rijei: Kada si se uvjerio... To je irk u ibadetu, jer su uz Allaha oboavali druge mimo Njega, a ne misli se na irk u rubububijjetu, tj. da se Allahu neko pripisuje kao sauesnik u Njegovom stvaranju, gospodarstvu i ureenju svih stvari. Murici, kojima je poslan Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovali su da je Allah Jedini Gospodar, da se jedino On odaziva na molbe onih koji su u nevolji, da on otklanja nedae i sl.. To Allah o njima spominje iznosei njihovu potvrdu Njegovoga, Azze ve Delle, gospodarstva. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se borio protiv ovih murika koji nisu priznavali tevhidul-ibadeti (tevhidul-uluhijje), pa je dozvolio njihove ivote i imetke iako su priznavali da je jedino Allah Tvorac, a nisu iskljuivo Njega oboavali i Njemu iskreno inili ibadet. 29 Pod iskrenou se ovdje misli da ovjek svojim ibadetom cilja pribliavanje Allahu, Subhanehu ve Teala, i dolazak do Kue Njegove poasti (Denneta). 30 Znai da se ovi kipovi, koje su molili pored Allaha, nisu niim odazivali, kao to Uzvieni kae: Ko je u veoj zabludi od onih koji ,

umjesto Allaha, mole one koji im se do Sudnjeg dana nee odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnoduni. Kada ljudi budu sabrani, oni e im biti neprijatelji i porei e da su ih oboavali. (El-Ahkaf,5-6)
Sada ti je jasno da se Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protiv njih borio kako bi obraanje (dova, molitva) bila iskljuivo usmjerena Allahu,31 prinoenje rtava jedino Allahu,32 zavjetovanje jedino Allahu,33 traenje pomoi jedino od Allaha,34 sve te vrste ibadeta da budu usmjerene Allahu. Dova je dvojaka: Prva vrsta: Dova ibadeta kojom pobonjak usrdno trai nagradu od Onoga Koga doziva i plai se Njegove kazne.
31

16

Ova dova nije valjana ukoliko se uputi nekome mimo Allahu. Ukoliko se to desi, onda predstavlja veliki irk koji izvodi osobu iz islama. Takvome su izreene rijei prijetnje u govoru Uzvienog: Oni koji iz

oholosti nee da Mi se klanjaju ui e, sigurno, u Dehennem ponieni.

(El-Mumin-Gar,60)

Druga vrsta: Dova traenja, tj. zahtijevanja izvrenja potreba, a dijeli se na tri podvrste: - Dova Allahu, Azze ve Delle, za ono to samo On moe uiniti, a to predstavlja ibadet Allahu Uzvienome, jer podrazumijeva predanost, ovisnost i traenje utoita kod Njega, uvjerenje da je On Moan i astan, da u izobilju daje i da je Njegova milost obilna. Ko doziva drugoga mimo Allaha, Azze ve Delle, za neto to moe samo Allah, postao je mnogoboac nevjernik, svejedno bio onaj koga moli iv ili mrtav. - Dozivanje ivoga za ono to taj moe realno uiniti, poput rijei: O ti, napoji me! Za ovo nema smetnje. - Dozivanje mrtvoga za sline stvari predstavlja irk, jer mrtvi ili odsutni ne moe neto takvo uiniti. Ovakvo dozivanje ukazuje da onaj koji doziva ima uvjerenje da mrtvi ima ovlasti u kosmosu. Tada postaje murik. 32 Prinoenje (klanje) rtava oznaava isputanje due isputanjem krvi na erijatom propisani nain. Vie je oblika prinoenja rtava: -Da se klanjem rtve cilja velianje, pokornost ili pribliavanje onome kome se rtva kolje. Ovo je ibadet koji pripada samo Allahu Uzvienom na nain kako ga je On propisao. Njegovo usmjeravanje drugima mimo Allahu predstavlja veliki irk, jer Uzvieni kae:

Reci : Klanjanje moje, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja doista su posveeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema sauesnika. (ElEnam,162)

-Da se njime cilja aenje gosta, svadbena gozba i sl.. Ovo je nareeno kao obaveza ili kao pohvalno djelo prema rijeima poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka poasti svoga gosta. (Buhari u El-Edbu,6018;Fethul-Bari;Muslim-ElImanu,47) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Abdurrahmanu b. Avfu kada se oenio: Napravi gozbu, pa makar i sa jednom ovcom.
(Buhari u El-bujua,2047;Fethul-Bari;Muslim u En-Nikahu,1427)

- Da se klanjem eli jesti, trgovati i sl.. Ovo ulazi u dozvoljene stvari, a temelj je dozvoljenost, jer Uzvieni kae: Kako oni ne vide da Mi

samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolau kao vlasnici! i da smo im dali da se njome slue na nekim jau, a nekima se hrane.
Ovo, shodno sredstvima koja mu vode, moe biti traeno ili zabranjeno.
(Jasin,71-72) 17

Zavjetovanjem se nazivaju svi propisani ibadeti openito, a posebno zavjetovanje se ogleda da se ovjek obavee neim u ime Allaha, Azze ve Delle. Ovdje se podrazumijeva prva vrsta, jer svi ibadeti pripadaju Allahu Uzvienome, koji kae: Gospodar tvoj zapovijeda da samo
33

Njemu ibadet inite.

34

Traenje pomoi podrazumijeva traenje spasa iz potekoa i nastupajue propasti.Traenje pomoi se dijeli na nekoliko dijelova. Tada zna 35 da ih njihovo priznanje tevhidur - rububijjeta nije uvelo u islam. Njihovo ciljano obraanje melecima, vjerovjesnicima i evlijama, od kojih ele efaat i pribliavanje Allahu, dozvolilo je njihove ivote i imetke. Tada zna da je to tevhid u kojeg su pozivali poslanici, a kojeg su odbili priznati mnogoboci.36 Ovaj tevhid je znaenje tvojih rijei nema drugog boga osim Allaha .37 Njegove rijei zna se veu za prethodno navedene rijei uvjerio si se. A rijei zna su odgovor na pitanje ako si se uvjerio i ono to je vezano za njih. 36 Pisac, Allah mu se smilovao, potvruje da Allahu pripada tevhid s kojim su doli poslanici od Allaha, a to je tevhidul-uluhijje. Ovi murici, kojima je poslan Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, su potvrivali tevhidur-rububijje, ali i pored toga vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je smatrao dozvoljenim njihove ivote i imetke, jer su oboavali meleke i druge, poput evlija i dobrih ljudi, elei time da ih priblie Allahu. Uzvieni kae: A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike: Mi
35

(El-Isra,23)

ih oboavamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili Allah e njima, zaista, presuditi o onome u emu su se oni razilazili. (Ez-Zumer,3)

Oni potvruju da je Allah, ustvari, cilj, ali se okreu ka melecima i drugima da ih priblie Allahu. Meutim, to ih nije uvelo u tevhid. 37 Njegove rijei ovaj tevhid oznaava tvoje rijei nema drugog boga osim Allaha, jesu tevhid u kojeg je pozivao vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sa znaenjem La ilahe illallah, tj. nema istinski oboavanog osim Allaha, Azze ve Delle. (nap.redaktora : nema s pravom oboavanog , jer
svi muriki bogovi su istinski oboavani, ali ne s pravom !)

Oni znaju da je znaenje ovih rijei nema istinski oboavanog osim Allaha a da ne znae: nema tvorca, nema opskrbitelja i nema onoga koji ureuje sve osim Allaha. Ili, da znae da nema niko moan iz niega stvoriti osim Allah, kao to govore mnogi apologetiari. Ovo znaenje ne negiraju i ne odbacuju ak ni murici, nego odbacuju znaenje La ilahe illallah tj. nema istinski oboavanog osim Allaha.
18

Kao to Uzvieni o njima kae: Zar on da bogove svede na Boga jednog?

To je, zaista, neto veoma udno! I oni ugledni izmeu njih krenue: Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se uistinu, neto veliko hoe! Za ovo nismo uli u vjeri predaka naih, ovo nije nita drugo ve namjetena la. (Sad,5-7)

Bog je kod njih (murika) taj koji se cilja radi ovih stvari, svejedno bio melek, vjerovjesnik, evlija, drvo, mezar ili dinn. Oni nisu mislili da je boanstvo (mimo Allaha) tvorac i opskrbitelj koji sve ureuje. Znali su da to pripada jedino Allahu, Azze ve Delle, kao to smo to prije pojasnili. Oni pod pojmom boga misle na ono to misle i mnogoboci u naem vremenu, pod rijeju es-sejjid. Doao im je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivajui ih u rijei tevhida, a one su La ilahe illallah (nema drugog boga osim Allaha).38 Pod ovim se eli istai znaenje rijei, a ne puko izgovaranje rijei.39 Nevjernici, neznalice, znaju da je vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem, ovom rijeju elio ispoljavanje jednoe Allahu, Azze ve Delle, vezivanjem za Njega, nevjerovanjem u ono to se oboava mimo Njega i odricanjem od toga. Kada im je rekao: Recite: la ilahe illallah. odgovorili su 40: Zar on da bogove svede

na boga jednog? To je, zaista, neto veoma udno !

38

(Sad,5)

Pisac, Allah mu se smilovao, eli pojasniti da murici rijeima La ilahe illallah ne ele rei: nema drugog koji ureuje ili stvara osim Allaha, jer oni znaju da je to istina, ve negiraju znaenje da nema istinski oboavanog mimo Allaha. S ovim je pisac poeo i ponovo se vratio na njega. Izrekao ga je radi potvrde i replike onima koji kau mi ne oboavamo meleke i druge osim da nas priblie Allahu Uzvienom.Mi nismo uvjereni da oni stvaraju i opskrbljuju. 39 Misli se na rijei La ilahe illallah. 40 Ova reenica, kao i ona prije, pojanjava da La ilahe illallah znai: nema istinski oboavanog mimo Allaha i da su murici to shvatili iz ovih rijei. Znali su da se njima ne eli samo jeziko opetovanje, nego da se eli rei da nema istinski oboavanog mimo Allaha. Zato su ih negirali, iako ne poriu da je Allah Jedini Tvorac i Opskrbitelj. Kada zna da su neznalice, meu nevjernicima, to spoznali,41 onda se uditi onima koji se pozivaju na islam da ne poznaju tumaenje ovih rijei koje su poznavali nevjernici, neznalice, nego misle da je to isto izgovaranje jezikom bez uvjerenja srcem vezanim za znaenje.
19

Otroumni od njih misle da je njihovo znaenje ne stvara, ne opskrbljuje i ne odreuje sve osim Allah. Nema dobra u ovjeku od kojeg neznalice, meu nevjernicima, bolje poznaju znaenje rijei La ilahe illallah . -Ako si spoznao ovo to sam ti spomenuo srcem 42 i ako si spoznao da je irk Allahu, za kojeg Allah kae 43: Allah nee oprostiti da mu

se neko drugi smatra ravnim, a oprostie manje grijehove od toga, kome On hoe. (En-Nisa,48)

-Ako si spoznao Allahovu vjeru s kojom je poslao poslanike od prvog do zadnjeg, a Allah nee primiti nijednu vjeru pored ove.44 -Ako si spoznao da veina ljudi o ovome nita ne zna.45 Onda e ti to donijeti 46 dvije koristi 47: Prva je radost Allahovoj blagodati i milosti, kao to Uzvieni kae: Reci; Neka se zato
(Junus,58),
41

Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to gomilaju.

i drugo: veliki strah.48 Pisac, Allah mu se smilovao, eli pojasniti da ima ljudi koji se smatraju pripadnicima islama, a ne znaju znaenje rijei La ilahe illallah, jer misle da je cilj izgovoriti slova bez spoznaje znaenja i uvjerenja u njih. Neki ljudi misle da se ovim rijeima eli tevhidur-rububijje, tj. da nema stvoritelja ili opskrbitelja mimo Allaha. Neki ljudi ih tumae da sa ovim rijeima eli izvesti iz iskrenog uvjerenja u stvari i uvesti u iskreno uvjerenje u Allahovo postojanje. Ovo tumaenje je nitavno, jer ga ispravni prethodnici selefu salih, nisu spominjali. Nije cilj da se uvjeri u postojanje Allaha, Azze ve Delle, i da izae iz uvjerenja u druge, jer je uvjerenje u druge mimo Allaha potvreno. ...

Dehennem ete vidjeti jasno ! Jo jednom, doista e te ga vidjeti oigledno ! (Et-Tekasur,6,7) Uvjerenje u postojee poznate i opipljive stvari ne
negira tevhid. Neki ljudi tumae ove rijei sa nema oboavanog mimo Allaha, a ova denicija nije ispravna, jer ima stvari koje se oboavaju mimo Allaha, Azze ve Delle. Ovakvi su vee neznalice od neznalica kojima je poslan Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer su oni poznavali znaenje ovih rijei koje ovi savremenici ne poznaju. 42 Ako si spoznao sutinsko znaenje La ilahe illallah, tj. znaenje nema istinski oboavanog mimo Allaha. 43 Uenjaci, Allah im se smilovao, se razilaze u komentaru ovog ajeta, tj. da li ajet obuhvata svaku vrstu irka ili je specian za veliki irk ? Neki kau: Obuhvata sve vrste irka, pa makar to bio mali irk,
20

kao to je zaklinjanje drugima mimo Allahom, jer Allah to nee oprostiti. Neki kau: To se odnosi na veliki irk kojeg Allah nee oprostiti. ejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, ima razliit govor u pogledu ovoga. Nekada zastupa prvo miljenje, a nekada drugo. U svakom sluaju, potrebno se uvati irka apsolutno, jer openitost ajeta podrazumijeva mogunost da tu spada i mali irk, jer Uzvieni kae da Mu se neko smatra ravnim. 44 To je ibadet iskljuivo Allahu, koji kae: Prije tebe nijednog

poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili : Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet inite ! (El-Enbija,25). To je islam za kojeg Allah kae: A onaj koji eli neku drugu vjeru osim Islama, nee mu biti primljena. (Ali Imran,85)
Ovo znai da rijei koje su prethodno spomenute od strane pisca, odnose se na uditi se onima koji se pozivaju na islam, a ne poznaju komentar ovih rijei. 46 Ovo je odgovor na rijei ako si spoznao ovo to sam ti spomenuo... 47 To se odvija na dva naina: Prvi: Allah Uzvieni ti je otvorio vrata milosti, pa si spoznao pravilno znaenje ovih velikih rijei La ilahe illallah. Ovo je Allahova velika blagodat i milost. Radovanje ovome je Allahova naredba, a dokaz je u onome to spominje pisac, Allah mu se smilovao,:
45

Allah mu se smilovao,

Reci: Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to gomilaju. (Junus,58)

Radovanje roba se ogleda i u onome to mu je Allah dao od blagodati u vidu znanja i ibadeta, kao pohvalnih stvari. U hadisu se kae: Posta ima dvije radosti: radost prilikom iftara i radost prilikom susreta sa svojim Gospodarom (Buhari u Es-savm,1904;Fethul-bari;Muslim u Es-sijam,1151). 48 Misli se na strah da ne zapadne u neznanje i veliku opasnost zbog nepoznavanja znaenja ovih rijei. Spoznao si da ovjek moe postati nevjernik sa rijeju koju izgovori svojim jezikom. U nekim sluajevima tu rije izgovori iz neznanja, ni tada nema opravdanje za neznanje.49 Moe izgovoriti rije nevjerstva mislei da ga ona pribliava Allahu, posebno kao to su mislili mnogoboci. Neka te Allah inspirie priom o Musaovom narodu koji su bili ispravni i imali znanje, pa su mu doli govorei: O Musa, rekoe Napravi i ti nama boga kao to i oni imaju bogove ! (El-Earaf,138), tada e ti se poveati strah i nastojanje da se proe ovih i slinih stvari.50
21

Na komentar ove reenice je iz govora pisca, Allah mu se smilovao,: Prvo: Ne mislim da ejh, Allah mu se smilovao, ne uzima u obzir opravdanje zbog neznanja, osim da osoba bude nemarna ne traei poduavanje ili da uje istinu a onda se na nju ne obazire niti nauava. Takva osoba nema izgovora za neznanje. Ne mislim da je ejh htio neto drugo, jer njegov drugi iskaz ukazuje na opravdanje zbog neznanja. Upitan je, Allah mu se smilovao, zbog ega se treba boriti protiv drugih i zbog ega ovjek postaje nevjernik, pa je odgovorio: Pet je temelja islama: prvi je ehadet, a zatim i etiri preostala temelja. Ako ta etiri bude priznavao, a izostavi ih zbog nemara i ako se budemo borili protiv njega, ne smatramo ga nevjernikom zato to ih izostavlja. Uenjaci su se razili u pogledu nevjerovanja onoga koji ih izostavi iz ljenosti bez njihova negiranja. Mi ne izvodimo iz vjere za ona osim djela oko kojih su se usaglasili svi uenjaci, a to je ehadet. Izvodimo iz vjere poslije upoznavanja, tj. nakon to osoba spozna i porekne. Kaemo: Nai neprijatelji se svrstavaju u nekoliko kategorija: Prva: Onaj koji je spoznao da je tevhid, koji smo predstavili ljudima, Allahova vjera i vjera Njegovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a i takoer, tvrdi da uvjerenja vezana za kamenje, drvee i ljude, to je vjera veine ljude, predstavlja irk Allahu, Azze ve Delle, zbog kojeg je Allah poslao poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga zabrani. Protiv zagovornika ovoga se podie borba kako bi se vjera u potpunosti ispovijedala Allahu. Meutim, i pored ovoga, osoba se ne osvre na tevhid, ne nauava ga, nema udjela u njemu, ne ostavlja irk. Tada je nevjernik i mi se protiv nje borimo zbog njenog nevjerstva. Ona je spoznala vjeru poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je ne slijedi. Spoznala je irk, ali ga ne ostavlja. Ona ne mrzi vjeru poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti one koji su u nju uli, te ne hvali irk niti ga ljudima uljepava. Druga: Onaj ko je to spoznao, ali dokazano vrijea vjeru poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i tvrdi da je prakticira. Za takvog se dokazalo da hvali onoga ko oboava Jusufa, El-Ekara, Ebu Alijja i Hidra od stanovnika Kuvajta i daje im prednost nad onima koji ispoljavaju tevhid Allahu i ostavlja irk. Ovo je vee od prve kategorije, jer Uzvieni kae: I kada im dolazi ono to im je poznato, oni u to nee da
49

vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo! (El-Bekare,89) Takav spada u one za koje Allah, Azze ve Delle, kae: A ako prekre zakletve svoje, poslije zakljuenja ugovora s njima, i ako vjeru vau budu vrijeali, onda se borite protiv kolovoa bezvjerstva za njih, doista, ne postoje zakletve da bi se okanili. (Et-Tevbe,12)
22

Trea: Onaj koji je spoznao tevhid, zavolio ga, slijedi ga, a spoznao je irk i ostavio ga. Meutim, prezire one koji su uli u tevhid i voli one koji su ostali u irku.Ovo je takoer, kar, jer Uzvieni kae: ...

zato to ne vole ono to Allah objavljuje, i On e djela njihova ponititi.

(Muhammed,9)

etvrta: Onaj koji je sauvan od svega ovoga. Meutim, stanovnici njegovog podruja javno izraavaju neprijateljstvo prema pripadnicima tevhida, slijede sljedbenike irka i protiv njih se bore. U nemogunosti je da napusti svoje rodno podruje, pa se, svojim imetkom i ivotom, bori protiv pripadnika tevhida sa svojim sunarodnjacima. Ovo je takoer kar. Kada bi mu naredili da ne posti mjesec ramazan, a ne bi mogao postiti osim da se od njih udalji, uinio bi to. Kada bi mu naredili da oeni suprugu svoga oca, a ne bi to mogao osim ako bi ih napustio, uinio bi to. Njegov pristanak na borbu sa njima svojim ivotom i imetkom, iako oni time ele presijecanje Allahove vjere i vjere Njegovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je uveliko vee od toga. Takav je takoer kar, a za njih Allah, Azze ve Delle, kae:

Vi ete nailaziti i na one koji ele da budu bezbjedni i od vas i od naroda svog ; ........ puno pravo vam dajemo protiv njih. (En-Nisa,91) Ovo je nae

miljenje. La i potvora (na nas) se ogleda u izjavama da mi openito izvodimo iz vjere, da smatramo obaveznim hidru ka nama za onoga ko je u mogunosti da javno ispoljava vjeru, da mi izvodimo iz vjere one koji ne izvode iz vjere i one koji se ne bore... Za ovo ima mnotvo primjera koji se ubrajaju u la i potvoru ime odvraaju ljude iz Allahove vjere i vjere Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada ne izvodimo iz vjere onoga koji oboava kip na kaburu Abdulkadira, ili Ahmeda El-Bedevija i sl., zbog njihovog neznanja ili nepostojanja onih koji e ih upozoriti, kako emo smatrati nevjernikom onoga ko ne ini irk Allahu, a nije ka nama uinio hidru, ili ne izvodi iz vjere ili se ne bori: Ne dolikuje nam da o tome

govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora ! (En-Nur,16)

Zapravo, mi izvodimo iz vjere ove eitri kategorije, jer se protive Allahu i Njegovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Neka se Allah smiluje ovjeku koji u sebe pogleda i spozna da e se susresti sa Allahom kod kojeg su Dennet i Dehennem. Neka je salavat i selam na Muhammed, njegovu porodicu i sve ashabe.

23

* Dopuna * Razilaenje u pitanju izgovora zbog neznanja kao i druga khskopravna idtihadska razilaenja su ponekad vie terminoloka zbog praktikovanja propisa na odreenu osobu. Svi se slau da je dotini govor ili djelo nevjerstvo i da je ostavljanje odreene stvari nevjerstvo. Meutim, da li se taj propis nevjerstva moe primjeniti na odreenu osobu, jer postoje stvari koje to iziskuju a ne postoje zapreke? Ili, ne moe se primjeniti zbog nepostojanja nekih injenica koje to iziskuju ili postoje neke zapreke? Neznanje o stvarima, koje vode u nevjerstvo, je dvojako: Prvo: Da bude od osobe koja ne ispovijeda islam ili ne ispovijeda ni jednu vjeru, a nije joj naumpalo da je vjera u suportnosti sa onim na emu je ona. Nad ovakvim se primjenjuju pravila suda po vanjtini na dunjaluku. Na Buduem svijetu status ovakve osobe je vezan za Allahovu presudu. Jae miljenje govori da e biti iskuan na Ahiretu onako kako to Allah, Azze ve Delle, bude elio. Allah najbolje zna ta bi oni radili. Meutim, mi znamo da se u vatru ulazi iskljuivo zbog grijeha, jer Uzvieni kae: Gospodar tvoj nee nikome nepravdu

uiniti. (El-Kehf,49)

Kaemo da se nad njim primjenjuju pravila prema vanjtini na dunjaluku, tj. pravila nevjerstva, jer ne ispovijeda islam, pa mu se ne moe pripisati pravilo muslimana. Rekli smo da je jae miljenje da e biti iskuan na Ahiretu, jer postoje mnoge predaje koje spominje imam Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, u svojoj knjizi Tarikulhidretejni spominjui osmi pravac u pogledu djece mnogoboaca kada govori o etrnaestoj kategoriji. Drugo: Da osoba ispovijeda islam, ali ivi radei djelo koje ga izvodi iz islama i nije joj naumpalo da postupa suprotno islamu, niti ju je na to neko upozorio. Nad njom se primjenjuju pravila islama prema vanjtini, a na Ahiretu e njezin status razrijeiti Allah, Azze ve Delle. Na to ukazuju Knjiga, sunnet i miljenja uenjaka. -Dokazi iz Kurana:

A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali ! (El-Isra, 15) - A Gospodar tvoj nikada nije naselja unitavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Nae kazivao. I Mi smo samo onda naselje unitavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili. (ElKasas,59) - ...poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. (EnNisa,165) - Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoe... (Ibrahim,4)
24

- Allah nee nazvati zalutalim narod koji na pravi put uputio prije nego to

uine ono to im je On zabranio. (Et-Tevbe,115) - A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala, i zato da ne kaete: Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovjestima prije nas, ali mi ne znamo da je itamo kao oni,i da ne kaete: Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih drali pravog puta. Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vaeg jasan dokaz i uputstvo i milost. (El-Enam,155-157)

Ovo su ajeti koji pokazuju da se dokaz protiv ljudi ne podie sve dok do njih ne doe znanje i pojanjenje. -Dokazi iz sunneta: U Sahihu Muslimu, 1/134, od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Tako mi Onoga u ijoj je Ruci Muhammedov ivot, nee za mene uti nijedan pripadnik ovog ummeta, tj. ummeta poziva, idov ili kranin, a potom umre i ne bude vjerovao u ono s ime sam poslan, a da nee biti od stanovnika vatre. -Miljenja uenjaka: U El-Mugniju (8/131) stoji: Ako je osoba od onih koji ne poznaju obaveznost (odreenog djela), poput onoga koji je nedavno prihvatio islam, ili je odrastao izvan islamske drave, ili u pustinjama udaljenim od gradova, uenjaci za takvog nisu rekli da je nevjernik. ejhul-islam Ibn Tejmijje u El-Fetava (3/229) u zbirci Ibn Kasima kae: Ja stalno, a to znaju oni koji su u mom prisustvu, najvie od svih zabranjujem da se odreena osoba poimenino proglaava nevjernikom, velikim grjenikom ili nepokornim Allahu, osim ako se zna da je protiv njega donesen dokaz poslanice islama ijim suprotstavljanjem ovjek postaje nekada nevjernik, nekada grjenik, a nekada nepokoran Allahu. Ja priznajem da Uzvieni Allah ovom Ummetu oprata greku, a ta se greka odnosi na verbalna pitanja iz predaja a i na nauna pitanja. Nai prethodnici su imali oprena miljenja u mnogim od ovih pitanja, ali nijedan od njih za drugog nije govorio da je nevjernik, veliki grjenik ili nepokoran Allahu..... Pojanjavao sam da predaje od prethodnika i imama o nazivanju karima onih koji poine odreena djela je svakako istina, ali se mora napraviti razlika izmeu openitog i pojedinanog tekra (proglaavanja nevjernikom). Tekr spada u prijetnju, jer ako odreena izjava opovrgava rijei poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moe biti da ju je izrekla osoba koja je nedavno prihvatila islam ili je odrasla u dalekim pustinjama. Takva osoba se ne izvodi iz islama zbog poricanja odreenih injenica sve dok se protiv nje ne podigne dokaz. Moda osoba nije ula tekstove, ili ih je ula ali kod nje nisu
25

provjereni, ili postoje suprotni dokazi koji iziskuju njihovo tumaenje, makar ono bilo pogreno. ejhul-islam Muhammed b. Abdulvehhab u Edurerus-senijje (1/56) kae: to se tie tekra, ja tekrim onoga ko je spoznao poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nakon to ga je spoznao, vrijea ga i ljude od njega odvraa i neprijateljuje protiv onih koji to ine. Takvoga ja smtaram nevjernikom. Na 66. strani iste knjige kae: La i potvora se ogledaju u tome da mi openito ljude smatramo nevjernicima i da smatramo hidru ka nama obaveznom onome ko moe javno manifestirati svoju vjeru. Sve je ovo la i potvora kojima ljude odvraaju od Allahove vjere i Njegovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako ne smatramo nevjernicima one koji oboavaju kipa u vidu Abdulkadira, kipa u vidu Ahmeda elBedevija i sl., zbog njihova neznanja i nepostojanja onih koji e ih upozoriti, pa kako emo onda smatrati nevjernicima onoga ko Allahu ne smatra ravnim nikoga a nije uinio hidru (iseljenje) ka nama, nije tekrio ili se borio. Ako ovo iziskuju tekstovi Kurana, sunneta i miljenja uenjaka islama, onda je to zahtjev Allahove mudrosti, blagosti i brinosti. On nee nikoga kazniti prije nego to mu ne nae opravdanje. Razumi, sami po sebi, ne mogu spoznati koja su to prava prema Allahu Uzvienom. Da to mogu, podizanje dokaza se ne bi bilo ovisno o slanju poslanika. U osnovi onaj ko se smatra pripadnikom islama ostaje u islamu sve dok se ne ustvrdi prestanak njegovog islama shodno erijatskom dokazu. Nije dozvoljeno olahko se odnositi na pitanje tekra, jer u tome lee dvije velike opasnosti: Prva: Izmiljanje lai na Allaha u presudi i prema onome kome se sudi, shodno opisu koji mu se pripisuje. U prvom sluaju: Kada se kae da je nevjernik onaj ko ne smatra nevjernikom onoga koga je Allah proglasio nevjernikom, takav je poput onoga koji zabranjuje ono to je Allah dozvolio. Presuda o nevjerovanju ili vjerovanju pripada iskljuivo Allahu, kao to Mu pripada presuda o zabrani ili dozvoli. U drugom sluaju muslimana je opisao suprotnim opisom kada kae: On je nevjernik, iako je dotini ist od toga. Tada e se nevjerstvo vratiti na njega, jer se potvrdno prenosi u Sahihu Muslimu od Abdullaha b. Omera, r.a., da je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao. Kada ovjek proglasi nevjernikom svoga brata, jedan od njih je, uistinu, navukao na sebe nevjerstvo (Buhari u El-Edebu,6104,FethulBari;Muslim u El-Imanu,60) U drugoj predaji se kae: Ako nije kao to je rekao, nevjerstvo e se vratiti na njega. (prethodna biljeka iz Sahih
Muslima) 26

U hadisu od Ebu Zerra, r.a., se prenosi da je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ko ovjeka dozove rijeima nevjerstva ili kae: Allahov neprijatelju!, a uistinu nije tako, nevjerstvo e se na njega vratiti. (Muslim u El-Imanu,61) Rijei poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Omera, r.a.,: Ako je kao to kae..: oznaavaju Allahov sud, a isto se kae u hadisu Ebu Zerra: a uistinu nije tako.... Druga: Vraanje opisa nevjerstva na osobu koja je izrekla nevjerstvo na svoga brata muslimana, ako je njegov brat ist od toga. Ovo je velika opasnost u koju ovjek moe lahko zapasti. Veina onih koji brzopleto opiu muslimana kao nevjernika zadivljeni su svojim djelima a potcjenjuju druge. Takvi objedinjuju samozadivljenost djelima to vodi u propast djela i oholost koja iziskuje Allahovu kaznu u vatri. U hadisu kojeg prenose imami Ahmed i Ebu Davud od Ebu Hurejre, r.a., kae se da je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Allah, Azze ve Delle, je rekao: Ponos je Moj gornji ogrta, a velianstvenost Moj donji ogrta. Ko Mi se suprotstavlja oko jednog od njih, bacit u ga u vatru! (slino prenosi i Muslim u El-birr ves-sile,2620) Obaveza je prije presude o nevjerstvu pogledati na dvije stvari: Prvo: Dokaze iz Kurana i sunneta za djelo koje izvodi iz islama, kako se na Allaha Uzvienog ne bi izmislila la. Drugo: Primjenjivost presude o tekru na odreenu osobu, tako da se ispune svi uslovi proglaavanja nevjernikom i prestanu sve zapreke u tom pogledu. Jedan od najvanijih uslova je da se jasno zna oprenost koja je uzrokovala njegovo nevjerstvo, jer Uzvieni kae: Onoga ko se

suprostavi poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji poe putem koji nije put vjernika, pustiemo da ini ta hoe, i baciemo ga u Dehennem, - a uasno je on boravite ! (En-Nisa,115) Za kanjavanje vatrom je uslovio
da se suprotstavi poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon to mu se razjasni pravi put. Meutim, da li je uslov da zna posljedice suprotstavljanja u vidu nevjerstva ili dr., ili je dovoljno da samo zna suprotstavljanje, pa makar ne poznavao posljedice toga? Odgovor je sadran u drugoj konstataciji, tj. sama spoznaja suprotstavljanja je dovoljna da se presudi ono to i sama iziskuje, jer je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavezao iskup za onoga ko uini spolni odnos danju tokom posta mjeseca ramazana. Dotini ovjek je znao da je to suprotno propisu erijata a nije znao za iskup. Isto tako, oenjeni bludnik koji zna da je blud zabranjen se kamenuje, pa makar ne znao posljedice njegova bluda, a da je znao moda ne bi poinio blud.
27

Jedna od zapreka proglaavanja nevjernikom je i da ovjek bude prisljen na djelo nevjerstva, jer Uzvieni kae: (En-Nahl,106) Onoga

koji zanijee Allaha, nakon to je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri -, eka Allahova kazna.
Od zapreka je i stanje psihike pritjenjenosti tako da osoba ne zna ta govori zbog prevelike radosti, tuge, srdbe, straha i sl.. Uzvieni kae: Nije grijeh ako u tome pogrijeite, grijeh je ako to namjerno uinite;

a Allah prata i samilostan je. (El-Ahzab,5)

U Muslimu od Enesa b. Malika , r.a., se prenosi da je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Allah se vie raduje pokajanju Njegova roba, kada mu se kaje, od toga kada jedan od vas putuje na jahalici pustinjom, pa mu ona izmakne a na njoj mu budu hrana i pie. Potom izgubi nadu da e je vratiti. Zatim doe do drveta i u njegovom hladu legne izgubivi nadu u povratak jahalice. Dok tako lei ona se najedanput nae kod njega, a on je uzme za povodac i u estini radosti izgovori: Allahu, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar!, pogrijeivi od prevlike radosti. (Sahih,Muslim u Et-Tevbe, 2747) U zapreke tekra spada i sumnja pogrenog tumaenja, tj. da ovjek misli da je na istini, jer nije namjerno elio pogrijeiti i suprotstaviti se. Takav potpada pod rijei Uzvienog: Nije grijeh ako u tome

pogrijeite, grijeh je ako to namjerno uinite ; a Allah prata i samilostan je. (El-Ahzab,5) To je vrhunac njegovog zalaganja i tako potpada pod rijei Uzvienog: Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih.
(El-Bekare,286)

U El-Mugniju (8/131) se kae: Ako smatra dozvoljenim ubijanje nevinih i uzimanje njihovih imetaka bez sumnje ili tumaenja, onda je nevjernik. Moe biti da je takve postupke opravdao tumaenjem kao to su to inile haridije, a prije smo spomenuli da veina islamskih pravnika haridije nisu osudili kao nevjernike iako su smatrali dozvoljenim ivote i imetke muslimana. Oni su to inili pribliavajui se Uzvienom Allahu......U haridijskom pravcu je poznat tekr mnogih ashaba i onih poslije njih. I pored toga, islamski pravnci ih nisu osudili kao nevjernike, jer su imali svoje posebno tumaenje. Isto se odnosi na svakoga onoga ko dozvoli zabranjeno (pogrenim) tumaenjem poput ovoga U El-Fetava od ejhul-islama Ibn Tejmijje (13/30), prema zbirci Ibn Kasima, stoji: Haridijska novotarija je nastala zbog njihovog pogrenog shvatanja Kurana. Oni nisu eljeli oponirati Kuranu, ali su iz njega shvatili ono na to On ne ukazuje. Mislili su da Kuran nalae proglaavanje nevjernicima one koji ine (velike) grijehe. Na stranici 210 se navodi: Haridije su se suprotstavile sunnetu ije slijeenje Kuran nareuje. Vjernike s kojima Kuran nareuje prijateljevanje su proglasili nevjernicima....
28

Poeli su slijediti manje jasne ajete iz Kurana i pogreno ih tumaiti bez spoznaje njihovog znaenja i dubokog znanja, bez slijeenja sunneta ili konsultacija sa grupom muslimana koji su shvatali Kuran. U tomu 28, na stranici 518 jo kae: Imami se slau u pogledu kuenja i zalutalosti haridija, ali se spore oko njihovoga izvoenja iz vjere na dva poznata miljenja U sedmom tomu na stranici 217 spominje: Meu ashabima nije bilo onih koji su ih smatrali nevjernicima, ak ni Alijj b. Ebu Talib, a ni drugi. Smatrali su ih muslimanima nasilnicima kao to se od njih prenose predaje na vie mjesta. U 28. tomu na 518. stranici kae: Ovo je strogo naslovljeno od imama poput Ahmeda i dr. U 3. tomu na 282. stranici kae: Protiv haridija otpadnika, u pogledu kojih nam je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se borimo, borio se i voa vjernika Alijj b. Ebu Talib, jedan od upuenih halifa. Oko borbe potiv njih su se usaglasili imami ove vjere iz reda ashaba, tabiina i onih poslije njih. Alijj b. Ebu Talib ih nije smatrao nevjernicima, a isto tako i Sad b. Ebu Vekkas i dr.. Naprotiv, smatrali su ih muslimanima iako su se protiv njih borili. Alijj, r.a., se protiv njih nije borio sve dok nisu prosuli zabranjenu krv i okomili se na imetke muslimana. Borio se protiv njih kako bi otklonio njihovu nepravdu i nasilje, a ne zato to su nevjernici. Zato nije porobljavao njihove ene i njihove imetke kao ratni plijen uzimao. Kada je zabluda ovih potvrena tekstom erijata i konsenzusom uenjaka i nisu nevjernici i pored Allahove i poslanikove, naredbe za borbu protiv njih, kako onda smatrati nevjernicima razliite grupacije kojima se istina pomutila u pitanjima u kojima su grijeili i oni znaniji od njih?! Nijednoj od ovih grupacija nije dozvoljeno da drugu izvodi iz islama ili da njihovu krvi i imetke smatra dozvoljenim, pa makar inili novotarije. ta tek rei ako su oni koji proglaavaju ljude nevjernicima u osnovi i sami novotari? Moda je njihova novotarija vea. Veinom su svi oni neznalice o injenicama oko kojih se razilaze.....Ako musliman pogreno tumai borbu ili pogreno proglaava nekoga nevjernikom, nije time postao nevjernik. Na strani 288 kae: Uenjaci se razilaze u pogledu Allahovog i poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, obraanja (erijatskim tekstovima) u pitanju robova prije dostave Objave i to na tri miljenja u mezhebu imama Ahmeda i dr.. Ispravno je ono na to ukazuje Kuran: A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali ! (El-Isra,15) - ...o poslanicima

koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. (En-Nisa,165) U oba Sahiha od

vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao. Niko vie od Allaha ne voli opravdanje! Zato je poslao poslanike kao
29

donosioce radosnih vijesti i opominjae. (Buhari,7416,Fethul-Bari;Muslim

u El-Lianu,1499)

Da se zakljuiti da neznalica ima opravdanje za ono to kae ili uradi to je u osnovi nevjerstvo, te da ima opravdanje za ono to kae ili uradi a to je veliki grijeh. To je potvreno dokazima iz Kurana, sunneta, analogije i miljenja uenjaka islama. 50 Kada ejh, Allah mu se smilovao, upozorava na ove dvije stvari, a jedna od njih je bojazan ovjeka da ne bude imao miljenje poput ovih u pogledu znaenja tevhida, a to je ispovijedanje jednoe Allahu s obzirom na stvaranje, opskrbu i ureenje, tada pojanjava da je zadatak ovjeka da se stalno pribojava. Potom spominje stanje naroda koji su Musau, a.s., rekli: Napravi i ti nama boga kao to i oni imaju

bogove! Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti! ree on. Zaista e biti poniteno ono to ovi ispovijedaju i beskorisno e im biti ono to rade.
(El-Earaf,138)

Pojasnio im je da je njihovo pitanje da im naini bogove kao to su drugi imali bogove vid neznanja. Ovo ovjeka vodi u strah da ne bi zalutao u zabludama i neznanju mislei da je znaenje La ilahe illellah da nema drugog stvoritelja, opskrbitelja ili onoga ko sve ureuje osim Allaha, Azze ve Delle. O ovome govori ejh, Allah mu se smilovao, i na to upozorava. U ovo je zapala veina aplogetiara (polemiara) koji su govorili o tevhidu smatrajui da je znaenje La ilahe illellah: nema izumitelja, niti je iko moan izumiti osim Allah. Ove velike rijei tevhida su protumaili nevaeim tumaenjem koje ne shvata ni jedan musliman, pa ak i nemusliman. ak su murici, kojima je poslan Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bolje poznavali znaenje ovih rijei od ovih apologetiara (ehlul-kelam). Znaj da je od mudrosti Uzvienog da nije poslao ni jednog vjerovjesnika a da mu nije dao neprijatelje ovog tevhida. Uzvieni kae: Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odreivali,

ejtane u vidu ljudi i dinnova koji su jedni drugima kiene besjede govorili da bi ih obmanuli. 51 (El-Enam,112) Neprijatelji tevhida moda budu posjedovali mnoge nauke, knjige i dokaze. Uzvieni kae: Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, oni su se znanjem koje su imali diili. 52 (El-Mumin-Gar,83)
Pisac, Allah mu se smilovao, u ovoj reenici upozorava na veliku korist kada pojanjava da je od mudrosti Allahove, Azze ve Delle, da nije poslao vjerovjesnika a da mu nije dao neprijatelje od ljudi i dina. Postojanje neprijatelja proiava i pojanjava istinu, jer kada god se nae oponent, dokaz drugoga jaa. Ovo je Uzvieni Allah dao vjerovjesnicima, kao i njihovim sljedbenicima.
51

30

Svi sljedbenici vjerovjesnika doivljavaju ono to su doivljavali i sami vjerovjesnici. Uzvieni kae: Tako smo svakom vjerovjesniku

neprijatelje odreivali, ejtane u vidu ljudi i dinnova koji su jedni drugima kiene besjede govorili da bi ih obmanuli. (El-Enam,112) Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao Vodi i kao Pomaga ! (El-Furkan,31)

Ovi zloinci su neprijateljevali protiv poslanika, njihovih sljedbenika i onoga s ime su doli sa dvije stvari: sumnjienje i neprijateljstvo. O sumnjienju Allah ,Azze ve Delle, kae: Dovoljan je tvoj Gospodar kao Uputitelj - onome koga neprijatelji vjerovjesnika ele odvesti u zabludu. O neprijateljstvu Allah, Azze ve Delle, kae: kao Pomaga - onome koga ele zavesti neprijatelji vjerovjesnika. Uzvieni Allah upuuje i pomae poslanike i njihove sljedbenike protiv njihovih neprijatelja, pa makar ti neprijatelji bili najjai. Mi ne smijemo gubiti nadu zbog mnotva neprijatelja i sile koja se bori protiv istine. Istina je, kao to kae Ibnul-Kajjim: Istina je pomognuta i sa njom se dolazi u iskuenje. Zato se nemoj uditi jer je to zakon Milostivog. Nije nam dozvoljeno da oajavamo, ve trebamo iekivati, a pozitivne posljedice su za bogobojazne. Nada motivira snage prema naprijed u poziv u islam i ulaganje truda za taj poziv. Oaj je uzrok kolapsa i zaostajanja u pozivu. 52 Znai da neprijatelji poslanika, koji se sa njima raspravljaju i u la ih utjeruju, mogu posjedovati mnoge nauke, knjige i sumnje koje nazivaju dokazima. Ljudima putem ovih sumnji pomuuju istinu sa neistinom. Uzvieni kae. Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze

donosili, oni su se znanjem koje su imali diili, i snalo ih je ono emu su se stalno rugali.. (El-Mumin-Gar,83) Ovo radovanje je pokueno, jer

predstavlja radost onim ime Allah, Azze ve Delle, nije zadovoljan. Pisac, Allah mu se smilovao, ovom reenicom aludira da je potrebno da znamo nauke i sumnje koje ovi posjeduju kako bi im mogli replicirati njihovim orujem. To je uputa i vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Zato je poslao Muaza u Jemen rekavi mu: Ti e doi ljudima sljedbenicima Knjige... (Buhari u Ez-zekatu,1496,Fethul-Bari;Muslim u ElImanu,19) Ovo mu je rekao kako bi se pripremio i znao ta posjeduju od Knjige, te kako bi im dao repliku s onim to e iznijeti kao argumente. Kada si spoznao ovo, onda zna da na putu ka Allahu stoje neprijatelji, obdareni rjeitou, znanjem i posjeduju svoje argumente.
31

Zato je ti je obaveza da naui od Allahove vjere ono to e ti postati oruje s kojim e se boriti protiv ovih ejtana iji predvodnik i imam svome Gospodaru, Azze ve Delle, kae: Kunem

se da u ih na Tvom pravom putu presretati, pa u im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti e ustanoviti da veina njih nee zahvalna biti ! 53 (El-Earaf,16-17)

Ako se preda Allahu i poslua Njegove dokaze i pojanjenja, onda se nemoj bojati i tugovati: ...jer je ejtanovo lukavstvo zaista slabo 54 (En-Nisa,76) Obini ovjek, koji ispovijeda jednou tevhid (muvehid), je jai od hiljadu uenjaka iz reda ovih mnogoboaca. Uzvieni kae: I vojska naa e zacijelo pobijediti ! 55 (Es-Saffat,173) Kada si ovo spoznao, tj. da ovi neprijatelji posjeduju knjige, nauke, dokaze kojima mijeaju istinu sa neistinom, onda se mora pripremiti, a pripremanje protiv njih biva s dvije stvari: Prva: Ono to spominje pisac , Allah mu se smilovao, u vidu posjedovanja erijatskih i razumskih dokaza ime odbija dokaze i neistinu ovih. Druga: Da zna njihovu zabludu kako bi im mogao odgovoriti. Zato je ejhul-islam, Allah mu se smilovao, u svojoj knjizi Otklanjanje oprenosti izmeu razuma i predaja rekao: Nijedan ovjek nee iznijeti dokaz kojim svjedoi za neistinu, a da taj dokaz nee biti protiv njega a ne za njega. Ovo je istina kao to kae ejh, Allah mu se smilovao, jer kada zastupnik neistine argumentira ispravnim dokazom, taj dokaz biva protiv njega a ne za njega. Onaj koji eli da se raspravlja sa takvima vano je da uoi sljedee dvije injenice: Prva: Da zna znanje koje posjeduju kako bi im dao repliku. Druga: Da shvati erijatske i razumske dokaze s kojima e replicirati takvima. 54 Pisac, Allah mu se smilovao, eli ohrabriti onoga ko se preda Uzvienom Allahu i spozna istinu, da se ne pribojava dokaza sljedbenika neistine. Njihovi dokazi su isprazni i vid su ejtanove spletke. Uzvieni kae:
53

... jer je ejtanovo lukavstvo uistinu slabo.

O tome je neko rekao: To su dokazi koji se rasprie kao staklo koje uistinu uva.Sve se lomi i raspada. 55 ejh, Allah mu se smilovao, kae: Obini ovjek koji ispovijeda jednou Allahu, Azze ve Delle, e nadjaati hiljadu uenjaka iz reda ovih murika.... Argumentirao je ajetom: i vojska Naa e zacijelo pobijediti! Obini ovjek koji Allahu svjedoi jednou je od onih koji priznaju tevhid sa tri njegove vrste (uluhijje, rububijje i el-esmau ves-sifat). Takav e pobijediti hiljadu uenjaka mnogoboaca, jer ovakvi uenjaci pripisuju Allahu, Azze ve Delle, manjkavu jednou
32

potvrujui Mu samo tevhidur-rububijje. Ovaj tevhid je, ukoliko je izdvojen, u sutini manjakav s dokazom da se vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, borio protiv murika koji Allahu ispovijedaju jednou u pogledu Njegovog rububijjeta (gospodarstva). Ovaj tevhid im nije koristio u uvanju njihovih ivota i imetaka. Obini ovjek koji ispovijeda Allahu, Azze ve Delle, jednou priznaje tri vrste tevhida: tevhidul-uluhijje, tevhidur-rubibijje i tvehidul-esmai ves-sifat, pa je bolji od ovih. Allahova vojska e nadjaati dokazom i jezikom, kao to e nadjaati sabljom i orujem.56 Meutim, treba se bojati za onoga koji ispovijeda jednou Allahu , Azze ve Delle, (muvehida) i ide tim putem, ali nema oruja. 57 Pisac, Allah mu se smilovao, aludira da su Allahova vojska Njegovi robovi vjernici koji pomau Allahovu vjeru i Njegovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i bore se protiv ljudi s dvije stvari: Prva: Dokaz i pojanjenje. Ovo se odnosi na munake (licemjere) koji ne pokazuju javno neprijateljstvo prema muslimanima. Protiv takvih je borba dokazom i pojanjenjem. Druga: Da se bori sabljom i orujem ako neprijatelji javno pokazuju neprijateljstvo, tj. to su isti nevjernici koji javno pokazuju svoju nevjeru. O ovome i onome prije Allah , Azze ve Delle, kae: O
56

vjerovjesnie, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima ! Njihovo prebivalite bie Dehennem , a uasno je to boravite ! (EtTahrim,9)

Borba dokazom i pojanjenjem je protiv istih nevjernika, koji javno iznose svoje vjerovanje biva prvo, a potom se protiv njih podie borba orujem. Protiv njih se nee podizati borba osim kada se podigne dokaz protiv njih. Obaveza je islamskom ummetu da se bori protiv svakog oruja koje se usmjeri prema islamu onim to odgovara situaciji. Onima koji se bore protiv islama idejno i verbalno potrebno je pojasniti neistinost onoga to zastupaju teoretskim i razumskim dokazima uz erijatske dokaze. One koji se bore protiv islama s ekonomskog aspekta potrebno je odbiti ili ih ak napasti sa istim ime se oni bore protiv islama. Protiv onih koji se bore protiv islama orujem potrebno je boriti se odgovarajuim orujem. 57 Strahovati je za onoga koji sa sobom nema oruja a koji ispovijeda jednou Allahu, Azze ve Delle, (muvvehid), i ide tim putem, od neprijatelja vjerovjesnika. On nema znanja kojim bi se naoruao, pa postoji bojazan da se sa njim ne bude raspravljao jedan od ovih mnogoboaca i njegov argument se izgubi i tako propadne.
33

ovjek mora imati znanje kojim e odbiti sumnje i uutkati protivnika. Onaj koji se raspravlja je u potrebi za dvjema stvarima: Prva: Potvrda dokazom onog to govori.Druga: Opovrgavanje dokaza protivnika. To ne moe uiniti ako ne bude znao istinu koju zastupa, a i neistinu koju zastupa njegov protivnik, kako bi mogao pobiti njegovu argumentaciju. Uzvieni Allah nam je dao blagodat Svoje Knjige koju je uinio:

Objanjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. 58 (En-Nahl,89)

Nee sljedbenik neistine doi sa dokazom a da u Kuranu nema ono to ga opovrgava i pojanjava njegovu nitavnost. Uzvieni kae: Oni ti nee nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi neemo odgovor

i najljepe objanjenje navesti.

58

59

(El-Furkan,33)

La joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga. (Fussilet,42)

Allah,

Azze ve Delle,

nam je dao blagodat Svoje asne Knjige:

Allah, Subhanehu ve Teala, ju je uinio objanjenjem za sve za ime su ljudi u potrebi u svome ivotu i Buduem svijetu. Pojanjenje stvari u Kuranu se dijeli na dvije vrste: Prva: Pojanjenje dotine stvari, kao to Uzvieni kae: Zabranjuju

vam se: matere vae, i keri vae, i sestre vae i sestre oeva vaih, i sestre matera vaih i bratine vae, i sestrine vae, i pomajke vae koje su vas dojile, i sestre vae po mlijeku, i majke ena vaih, i pastorke vae koje se nalaze pod okriljem od ena vaih s kojima ste imali brane odnose, - ali ako vi s njima niste imali brane odnose, onda vam nije grijeh -, i ene vaih roenih sinova, i da sastavite dvije sestre, - to je bilo, bilo je, Allah zaista prata i samilostan je, -i udate ene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, - a ostale su vam dozvoljene.
(En-Nisa,23-24)

Druga: Da pojanjenje bude putem aludiranja na mjesto pojanjenja, poput Njegovih rijei: Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost. (En-Nisa,113) Allah Uzvieni aludira na mudrost a ona je sunnet koji pojanjava Kuran. Uzvieni, takoer, kae: Zato pitajte one koji znaju ako vi ne znate

Ovo nam pojanjava da se u svemu obraamo onima koji to dobro poznaju, tj. onima koji znaju. Zato jedan uenjak spominje da, dok je bio u restoranu, doe mu neki kranin koji je elio opovrgnuti
34

(El-Enbija,7)

Kurani-Kerim. Kranin mu je rekao: Gdje je pojanjenje kako se pravi ova hrana? Pozvao je vlasnika restorana i rekao mu: Opii nam kako pravi ovu hranu!, pa je to i uradio. ovjek je rekao: Tako se navodi i u Kuranu. Kranin se zaudio i upitao: Kako? Odgovorio je: Allah, Azze ve Delle, kae: Zato pitajte one koji znaju ako vi ne znate ! (El-Enbija,7) Pojasnio nam je klju znanja za sve stvari a on je da pitamo one koji znaju. Ovo je pojanjenje Kurana bez sumnje. Obraanje onima od kojih emo dobiti znanje je klju znanja. 59 Nee sljedbenik neistine doi sa dokazom a da u Kuranu nema ono to pojanjava taj neistiniti dokaz. Svaki sljedbenik neistine za svoju neistinu svjedoi ispravnim dokazom iz Kurana i sunneta. Ovakav dokaz biva dokaz protiv njega kao to spominje ejhulislam, Allah mu se smilovao, na poetku svoje knjige Oklanjanje oprenosti izmeu razuma i predaja: Svaki sljedbenik novotarije i neistine dokazuje svoju neistinu neim iz Kurana ili vjerodostojnog sunneta, ali taj dokaz je protiv njega, a ne za njega. Neki komentatori Kurana kau da je ovaj ajet generelan za svaki dokaz s kojim dou sljedbenici neistine do Sudnjeg dana. Spomenut u ti injenice, koje Allah spominje u Svojoj Knjizi, kao odgovor na govor kojim argumentiraju murici naeg vremena protiv nas. 60 Pisac, Allah mu se smilovao, dokazuje da e ovjek koji ispovijeda jednou Allahu, Azze ve Delle, imati jai i jasniji dokaz od dokaza ostalih koliko kod ovi bili rjeiti i znali objanjenje. Uzvieni kae:
60

Oni ti nee nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi neemo odgovor i najljepe objanjenje navesti., tj. nee ti doi sa slinim s ime s
tobom raspravljaju i mijeati istinu sa neistinom a da ti Mi neemo neemo doi sa istinom i ljepim tumaenjem. Zato u Kuranu na mnogo mjesta nalazi kako Uzvieni Allah odgovara na pitanja ovih mnogoboaca i drugih kako bi ljudima pojasnio istinu, a istina e svakome biti jasna. Meutim, ovdje trebamo shvatiti jednu stvar, a ona je da ovjek ne treba da ulazi u raspravu ni sa kim, osim nakon saznanja za njegov dokaz i nakon to bude spreman da ga pobije i na njega odgovori. Ako ue u raspravu bez znanja on e snositi posljedice, osim ako Allah drugaije eli. Isto tako, ovjek ne ulazi na bojno poprite sa neprijateljem osim sa orujem i hrabrou.
35

Zatim pisac, Allah mu se smilovao, spominje da e u svojoj knjizi spomenuti svaki dokaz s kojim su doli murici kako bi s njima agumentirali protiv ejhul-islama, Allah mu se smilovao, te da e razotkriti ove nedoumice jer one u sutini nisu dokazi, nego mijeanje istine sa neistinom i zavaravanje. Mi kaemo: Odgovor sljedbenicima neistine je na dva naina: openit i podroban. Openit odgovor predstavlja veliku stvar i veliku korist onome ko ga shvati.To su Allahove Rijei:

On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni ija su srca pokvarena - eljni smutnje i svog tumaenja slijede one to su manje jasni. A tumaenje njihovo zna samo Allah. 61 (Ali Imran,7)
Od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se vjerodostojno 62 prenosi da je rekao: Kada vidite one koji slijede manje jasne ajete, to su ti koje je Allah naslovio, pa ih se uvajte!
61

ejh, Allah mu se smilovao, pojasnio je da e na ove sumnje odgovoriti sa dva odgovora. Prvi je openit, tj., generalan i ispravan za svaku sumnju. Drugi je podroban. Uenjaci u pitanju rasprave trebaju iznijeti openit odgovor kako bi njime obuhvatili ono to oni koji mijeaju istinu i neistinu navode, a zatim treba donijeti podroban odgovor za svako pojedinano pitanje. Uzvieni kae: Ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i i podrobno

pojanjavaju, od Mudrog i Sveznajueg.

U openitom odgovoru spominje da oni koji slijede manje jasne ajete u svome srcu nose nastranost kao to se vjerodostojno prenosi od poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, o rijeima Uzvienog. On tebi

(Hud,1)

objavljuje knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina knjige, a drugi su manje jasni. Oni ija su srca pokvarena... (Ali Imran,7)
Zato e nai one nastrane, a Allahu se od toga utjeemo, kao donose manje jasne ajete da s njima pomijeaju svoju neistinu govorei npr.: Allah Uzvieni je rekao to i to, a na drugom mjestu to i to, pa kako onda moe biti tako i tako? To se dogodilo Nai b. ElEzreku sa Ibn Abbasom, r.a., prilikom rasprave koju spominje EsSujuti u El-Itkanu, a moda su je i drugi spomenuli, ali je veoma korisna. 62 ejh, Allah mu se smilovao, spominje da se vjerodostojno prenosi od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: Kada vidite one koji slijede manje jasne ajete, to su ti koje je Allah naslovio, pa ih se uvajte. (Buhari u Et-Tefsiru,4547;Muslim u El-Ilmu,2665).
36

Pisac je ovim hadisom argumentirao da onaj koji slijedi manje jasne ajete ili hadise i njih mijea sa svojom neistinom, da je takve Allah naslovio i opisao Svojim rijeima: Oni ija su srca pokvarena... (Ali
Imran,7)

Potom je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se uvamo takvih rekavi: uvajte ih se da vas ne bi zaveli sa Allahovog puta slijeenjem manje jasnih ajeta i takoer uvajte se njihovog pravca. Upozorenje ovdje obuhvata upozorenje na njihov pravac i na njih same. Pisac je za njih naveo primjer: Kao da ti murik kae: Zar Allah ne kae: I neka se niega ne boje i ni za im neka ne tuguju Allahovi tienici. (Junus,62) i zar evlije nemaju posebnu poziciju kod Allaha, Subhanehu ve Teala? Zar zalaganje nije potvreno Kuranom i sunnetom?, i slina pitanja. Tada reci: Da, sve je to istina, ali u tome nema dokaza da Allahu ravnim smatra evlije, poslanike ili one koji e imati zalaganje kod Allaha. Tvoja tvrdnja da prethodni ajet ukazuje na ono to ti eli nema osnove. Njome nee argumentirati osim onaj koji zastupa neistinu. Ti si od onih o kojima Allah kae: Oni ija su srca pokvarena slijede one to su manje jasni. Da si ovaj manje jasni ajet vratio na sasvim jasan znao bi da u njemu nema dokaza za svoju tvrdnju. Primjer za to je govor nekih murika: I neka se niega ne boje i ni

za im neka ne tuguju Allahovi tienici.

efaat (zalaganje) je istina, a vjerovjesnici imaju posebnu poziciju kod Allaha. Ili, spomenu rijei vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kojima dokazuju svoju neistinu a ti ne razumije znaenje govora kojeg spominje. Odgovori mu rijeima: Allah u Kuranu spominje da oni koji su nastranih srca ostavljaju jasne ajete a slijede one manje jasne. Spomenuo sam ti da je Allah Uzvieni spomenuo da mnogoboci priznaju Njegovo gospodarstvo (rububijjet), a njihovo nevjerstvo se ogleda u njihovom vezivanju za meleke, vjerovjesnike i evlije govorei: Ovo su nai zagovornici kod Allaha. (Junus,18), ovo je sasvim jasan ajet i niko ne moe promijeniti njegovo znaenje.63 Ovo to si mi spomenuo, murie, od Kurana i govora vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, znaenje toga mi nije poznato. Meutim, ja izriito naglaavam da Allahov Govor nije kontradiktoran i govor vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nije u oprenosti sa Allahovim Govorom.64 Ovo je dobar i ispravan odgovor.65
37

(Junus,62)

Pisac, Allah mu se smilovao, spominje kako se manje jasni ajet vraa na sasvim jasan. Murici su priznavali tevhidur-rububijje i u to nesumnjivo vjerovali, ali su oboavali meleke i druge. Govorili su da su oni njihovi zalagai kod Allaha. I pored toga, vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je dozvolio njihove ivote i imetke. Ovo je jasan tekst u kome nema nejasnoa koji ukazuje da Allah nema sudruga u Svome pravu da bude oboavan, kao to nema sauesnika u Svome gospodarstvu i carstvu. Onaj ko Allahu nekoga smatra ravnim u Njegovom pravu da bude iskljuivo oboavan, postao je murik, makar ispovijedao jednou Njegovog gospodarstva (rububijjet). 64 Njegove rijei, Allah mu se smilovao,: Ovo to si mi spomenuo, murie, od Kurana i govora vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, znaenje toga mi nije poznato. Meutim, ja izriito naglaavam da Allahov Govor nije kontradiktoran i govor vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nije u oprenosti sa Allahovim Govorom. Rijeima Ne znam njihovo znaenje. eli rei da ne zna znaenje na koje se on poziva. Ja niti ga potvrujem niti priznajem. Ja znam da Allahov Govor nije kontradiktoran i vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor se ne protivi Allahovom Govoru. Uzvieni kae: A zato oni ne razmisle o Kuranu? Da je on od nekog
63

drugog, a ne od Allah, sigurno bi u njemu nali mnoge protivrjenosti. (EnNisa,82) - Uzvieni kae: Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve... (En-Nahl,89) - I kae: A tebi objavljujemo Kuran da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili. (En-Nahl,44)

Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor se ne protivi Allahovom Govoru. Takoer, Allahov Govor nije kontradiktoran. Uzvieni je obavijestio da nema sudruga. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kae: Islam je sazdan na petero: Svjedoenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik..... (Buhari u El-imanu,Fethul-Bari; Muslim u El-Imanu,16) Sve ovo jedno drugo podrava i ukazuje da Allah nema sudruga u Njegovom pravu da bude oboavan i da nema sudruga u Njegovome gospodarstvu. 65 Pisac, Allah mu se smilovao, rijeima: Ovo je dobar i pravian odgovor, misli na rijei ovjeka upuene njegovom protivniku da Allahov Govor nije kontradiktoran i da govor vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nije suprotan Allahovom Govoru, te da je obaveza manje jasne ajete vratiti na jasne. Ovo je odgovorio pravino tj. tako precizno da mu se niko ne moe protiviti ili mu replicirati sa onim ime e ga pobiti. To je jasan govor sazdan na dva dokaza: ulnom i razumskom, a kada je tako, onda je to odgovor kojeg nijedan zagovornik neistine ne moe opovrgnuti.
38

Meutim, nee ga shvatiti 66 osim onaj koga Allah uputi, zato ga nemoj omalovaavati. On je kao to Uzvieni kae: To mogu

postii samo strpljivi; to mogu postii samo vrlo sreni.

Podroban odgovor 67 se sastoji u injenici da Allahovi neprijatelji imaju mnoga opiranja protiv vjere poslanika, kojima odvraaju ljude od nje. Od njih je njihov govor: Mi ne inimo irk Allahu, nego svjedoimo da ne stvara, ne opskrbljuje, ne donosi korist ili tetu osim Allah Jedini koji sudruga nema, te da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sebi ne moe donijeti ni korist ni tetu a kamoli Abdulkadir i drugi. Meutim, ja sam grjenik, a dobri ljudi imaju ugled i poziciju kod Allaha. Od Allaha putem njih traim (oprost). Takvome odgovori onim to smo prethodno naveli: Oni protiv kojih se Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio su priznavali ono to ti spominje. Priznavali su da njihovi kipovi nita ne ureuju, nego su eljeli poziciju i efaat (zalaganje).68 Proui mu ono to Allah navodi u Svojoj Knjizi i to mu pojasni.69 Rijei: nee ga shvatiti... znae da ovaj odgovor ne shvata osim onaj koga je Allah uputio i od njega otklonio smutnju sumnji i pohota. Zatim je to argumentirao rijeima Uzvienog: To mogu postii samo strpljivi... , tj. kako odgovara da se uzvrati najljepom rijeju. 67 Njegove rijei: Podroban odgovor.... Prvi odgovor je bio openit i njime ovjek odbacuje svaku sumnju, a zatim postoji podroban odgovor koji razvrstava jedne injenice od drugih i time se pobija svaka pojedinana sumnja. Ako ti murik kae: Ja ne inim irk Allahu, nego svjedoim da ne stvara, ne opskrbljuje, ne donosi korist ili etetu osim Allah Jedini koji sudruga nema, te da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sebi ne moe donijeti ni korist ni tetu a kamoli neko manji od njega poput Abdulkadira el-Dejlanija, koji je bio veliki pobonjak i suja. (Roen je 471. godine u Dejlanu, a umro 651. u Bagdadu. Bio je hanbelijskog mezheba.) To je tevhid, a ova sumnja kojom mijea istinu sa neistinom je nitavna i nita ne koristi. 68 Rijei: Meutim, ja sam grjenik... ostatak su govora onoga koji zastupa neistinu. Odgovori mu da ono to je spomenuo su isto zastupali murici protiv kojih se borio vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i dozvolio njihove ivote, porobio njihove ene i imetke. Ovaj tevhid im nije nita koristio. 69 Rijeima: Proui mu ono to Allah navodi u Svojoj Knjizi i pojasni mu to. Misli da mu proui ono to Allah spominje u Svojoj Knjizi o tevhidul-uluhijje. On, Azze ve Delle, navodi i ponavlja potvrdu u srcima ljudi, te podie dokaz protv njih.
66

(Fussilet,35)

39

Uzvieni kae: Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu

nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet inite ! (ElEnbija,25) - Dinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet ine. (Ez-Zarijat,56) - Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega, - a i meleki i ueni -, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog ! (Ali Imran,18) - A va Bog jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog ! (El-Bekare,163) - Samo Mene oboavajte ! (El-Ankebut,56)
Postoje i drugi ajeti koji ukazuju na obaveznost ispovijedanja jednoe Allahu, Azze ve Delle, u ibadetu, te da se mimo Njega niko ne oboava. Ako se zadovolji time, to se i trai. U suprotnom je oholi inadija nad kojim se obistinio Allahov Govor:

I oni ih, nepravedni i oholi, porekoe, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skonali smutljivci. (En-Neml,14)
Ako ovi 70 kau: Ovi ajeti su objavljeni povodom onih koji oboavaju kipove. Kako onda dobre ljude poistovjeujete sa kipovima!? Kako vjerovjesnike poistovjeujete sa kipovima? Tada mu odgovori prethodno reenim. Ako prizna 71 da nevjernici u potpunosti svjedoe rububijjet Allahu, a da od onih ,mimo Allaha, kojima se obraaju ele samo zalaganje, te da time eli napraviti razliku izmeu svoga i njihovog postupka, spomeni mu da su nevjernici od njih molili kipove, a ima ih koji mole evlije za koje Allah kae: Oni kojima

se oni mole sami trae naina kako e se to vie Gospodaru svome pribliiti... (El-Isra, 57)

Oni dozivaju Isaa sina Merjemina, a i njegovu majku. Uzvieni kae: Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik i prije njega su dolazili

i odlazili poslanici -, a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeu. Reci: Kako moete, pored Allaha, da se klanjate onome koji nije u stanju da vam kakvu tetu uini, ni da vam neku korist pribavi, a Allah je taj koji sve uje i zna ? 72 (El-Maide,75-76)
Rijei Ako ovi kau..., tj. ako sljedbenici irka kau da su ovi ajeti objavljeni o muricima koji oboavaju kipove, a da ove evlije nisu kipovi, odgovori mu prethodno reenim. Svaki onaj koji se oboava mimo Allaha uinjen je kipom. Kakva je razlika izmeu oboavaoca kipova i oboavaoca poslanika i evlija, kada svi oni nita ne koriste onima koji ih oboavaju?
70

40

Rijei: Ako prizna..., tj. ovaj koji govori zna da su murici priznali rububijjet i da je Allah Gospodar, Tvorac i Vlasnik svega. Ali, oni su oboavali kipove da bi ih pribliili Allahu i kako bi se zalagali za njih. Potvrdio je da je njihov cilj kao i njegov, a pored toga, kao to smo prethodno, rekli ovo uvjerenje im nije koristilo. 72 Njegove rijei: Spomeni mu... su odgovor na rijei. Ako prizna da nevjernici..., tj. spomeni mu da ovi murici koji dozivaju kipove traei zalaganje, kao to se ti slae sa njihovom namjerom. Neki od njih oboavaju evlije, a i u tome se slae sa njihovom namjerom i onim to oboavaju. Dokaz da oni dozivaju evlije su rijei Uzvienog: Oni kojima se oni mole sami trae naina kako e se to vie Gospodaru svome pribliiti... Isto tako oboavaju vjerovjesnike kao to krani oboavaju Mesiha sina Merjemina. Oboavaju i meleke kao to Uzvieni kae: A na dan kad ih sve sabere, pa meleke upita:
71

Zar su se ovi vama klanjali ?

Tako je jasan odgovor na njihovo mijeanje istine sa neistinom, jer murici oboavaju kipove a oni oboavaju evlije i dobre ljude. To vidimo iz dva aspekta: Prvi: Njihova tvrdnja nije ispravna, jer ima i murika koji oboavaju evlije i dobre ljude. Drugi: Ako pretpostavimo da ovi murici oboavaju samo kipove, onda nema razlike izmeu jednih i drugih, jer svi oboavaju ono to im nita nee koristiti. Spomeni mu Rijei Uzvienog: A na dan kad ih sve sabere, pa

(Sebe,40)

meleke upita: Zar su se ovi vama klanjali? oni e odgovoriti: Hvaljen neka si, Ti si Gospodar na, izmeu nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se dinnovima pokoravali i veina njih je vjerovala u njih. 73
(Sebe,40-41)

Uzvieni kae: A kada Allah rekne: O Isa, sine Merjemin, jesi li ti

govorio ljudima: prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! on e rei: Hvaljen neka si Ti! Meni nije priliilo da govorim ono to nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to ve zna; Ti zna ta ja znam, a ja ne znam ta Ti zna; samo Ti jedini sve to je skriveno zna. 74 (ElMaide,116)

Njegove rijei: A na dan kad ih sve sabere, pa meleke upita... vezane su sa njegove prethodne rijei: Spomeni mu da su nevjernici od njih molili.... Ovim se eli pojasniti da ima nevjernika koji oboavaju meleke, a oni su najbolja Allahova stvorenja, te da ih ima koji oboavaju evlije.
73

41

Tako se njegovo mijeanje istine i neistine ponitava, jer razlika izmeu njega i nevjernika je u tome da on moli dobre ljude i evlije, a nevjernici oboavaju kipove u vidu kamenja i sl.. 74 Njegove rijei: A kada Allah rekne: O Isa.... znae: Spomeni mu ove rijei Uzvienog kako bi sljedbenik neistine progutao teak zalogaj, jer su i nevjernici oboavali evlije, vjerovjesnike i dobre ljude. Zato nema razlike izmeu njega i tih nevjernika! Reci mu: Zar ne zna da je Allah proglasio nevjernicima one koji se obraaju kipovima, a takoer je proglasio nevjernicima one koji se obraaju dobrim ljudima ? Vjerovjesnik , sallallahu alejhi ve sellem, se borio protiv takvih ! 75 Ako kae 76: Nevjernici ele (svoje elje) od njih, a ja svjedoim da Allah daje korist i tetu, te da jedino On sve ureuje. Samo od Njega, Azze ve Delle, ja elim! Dobri ljudi nemaju nikakvoga utjecaja, ali im se obraam elei od Allaha njihovo zalaganje (efaat). Odgovor je: Odgovor nevjernika je potpuno isti. Proui mu Rijei Uzvienog: A onima koji pored njega uzimaju zatitnike: Mi ih oboavamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili. (Ez-Zumer,3) i Rijei: I oni govore: Ovo su nai zalagai kod Allaha. (Junus,18) Znaj da su ove tri sumnje kod njih najvee. Kada zna da ih je Allah nama pojasnio u Svojoj Knjizi, i kada si ih dobro shvatio, onda je sve poslije toga lahko.77 Njegove rijei: Reci mu... znae: Reci mu to pojanjavajui mu da je Allah, Azze ve Delle, proglasio nevjernicima one koji oboavaju dobre ljude i kipove. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se protiv njih borio zbog ovog mnogobotva, a nita im nije koristilo to to su njihovi oboavani bili Allahove evlije i vjerovjesnici. 76 Njegove rijei: Ako kae... odnose se na ovog murika... Nevjernici od njih ele (svoje elje), tj. ele korist ili tetu, a ja elim samo od Allaha. Dobri ljudi nemaju nikakva utjecaja i ja nisam uvjeren da oni ita mogu uiniti. Meutim, ja se putem njih pribliavam Allahu, Azze ve Delle, kako bi bili zalagai za mene kod Njega. Reci mu: Tako su murici kojima je poslan Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oboavali kipove, ne zato to su bili uvjereni da oni donose korist ili tetu, nego su ih oboavali da bi ih pribliili Allahu. Uzvieni o njima kae: Mi ih ne oboavamo, osim da nas priblie Allahu... - I kae: I oni govore: Ovo su nai zalagai kod Allaha. Njegovo stanje je potpuno isto kao stanje ovih mnogoboaca.
75

42

Njegove, Allah mu se smilovao, rijei: Ove tri sumnje... su sljedee: Prva sumnja: Mi ne oboavamo ove kipove, nego oboavamo evlije. Druga sumnja: Mi se ustvari ne obraamo njima, nego se obraamo Allahu, Azze ve Delle, u ibadetu. Trea sumnja: Mi ih ne oboavamo da nam donesu korist ili tetu, jer su korist i teta u Allahovoj, Azze ve Delle, Ruci. Ali, elimo da nas priblie Allahu. Mi time elimo njihovo zalaganje, tj. mi ne inimo irk Allahu, Subhanehu ve Teala. Ako ti se razjasni ova sumnja, sve ostale sumnje e poslije biti lahko razmrene, jer je ova najjaa sumnja s kojom mijeaju istinu sa neistinom. Ako kae: Ja samo oboavam Allaha, a ovo utjecanje dobrim ljudima i njihovo dozivanje nije ibadet (oboavanje). Reci mu: Ti priznaje da ti je Allah stavio u obavezu da iskljuivo Njemu, Azze ve Delle, ini ibadet,78 to je njegovo pravo prema tebi. Ako kae: Da!, onda mu reci: Pojasni mi ono to ti je dao u obavezu, tj. iskreno ispovijedanje ibadeta jedino Allahu. To je Njegovo, Azze ve Delle, pravo prema tebi!. Iako ovaj ne poznaje ibadet i njegove vrste. Pojasni mu ih svojim rijeima: Uzvieni Allah kae: Molite se
77

ponizno i u sebi Gospodaru svome,On ne voli one koji se previe glasno mole. (El-Earaf,55) Kada ga obavijesti o ovome, reci mu: Jesi

li sada saznao da je dova Allahu ibadet ? Neminovno mora odgovoriti sa:Da. Dova je sr ibadeta.79 Reci mu 80: Ako priznaje da je dova ibadet i moli se Allahu danju i nou, iz straha i nade, potom radi te potrebe doziva vjerovjesnika ili nekog drugog, da li time u ibadetu Allahu drugog smatra ravnim? Neminovno e morati odgovoriti:Da. Reci mu: Ako zna rijei Uzvienog: Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji. 81 (El-Kevser,2), onda si se pokorio Allahu i u Njegovo ime zaklao. Da li je to ibadet ? Morat e rei: Da. Reci mu: Kada prinese rtvu stvorenju poput vjerovjesnika, dina i sl., da li si Allahu u ovome ibadetu nekog ravnim uinio? Morat e priznati i rei: Da. Misli se: Ako ovaj ovjek koji slijedi manje jasne stvari kae da ih ne oboava kao to oboava Allaha, Azze ve Delle, i da im se ne utjee, te da upuivanje dove njima nije ibadet. Odgovor je sadran u tome da kaemo: Allah ti je naredio da jedino Njemu ispovijeda ibadet. Ako kae: Da., onda ga upitaj: ta znai iskreno ispovijedanje ibadeta Allahu, Azze ve Delle?
78

43

Tada, ili e to znati ili ne. Ako ne zna, pojasni mu to kako bi saznao da je upuivanje molitvi i vezivanje za dobre ljude, upravo, ibadet. 79 Njegove rijei: Pojasni mu ih... znae: Pojasni mu vrste ibadeta. Reci mu, Allah, Azze ve Delle, kae: Molite se ponizno i u sebi Gospodaru

svome, On ne voli one koji se previe glasno mole.

Dova je ibadet, a poto je ibadet, onda je dozivanje drugih mimo Allaha pridruivanje sauesnika Allahu, Azze ve Delle. Prema tome, onaj koji zasluuje da bude dozivan i da bude oboavan i da se od njega nadamo je iskljuivo Allah Koji sudruga nema. 80 Njegove rijei. Reci mu... znae: Kada si mu pojasnio da je dova ibadet i kada je to priznao, reci mu: Zar ne doziva Allaha radi potrebe, a zatim radi iste potrebe doziva vjerovjesnika i druge. Da li si poinio Allahu irk? Morat e rei: Da, jer je to bez sumnje neminovno. Ovo je to se tie dove. 81 Pisac, Allah mu se smilovao, prelazi na drugi vid ibadeta, a to je prinoenje rtve. Reci mu: Ako zna rijei Uzvienoga: Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji., i pokorio si se Allahu i u Njegovo ime zaklao. Zar to nije ibadet? Morat e rei: Da. Priznao je da je prinoenje i klanje rtve radi Allaha Uzvienog ibadet. Prema tome, usmjeravanje ovog ibadeta nekome drugome mimo Njemu se smatra irkom. Pisac, Allah mu se smilovao, potvrujui to kae: Reci mu: Ako prinese rtvu klanjem nekom stvorenju... Ovim je pritjenjen i ne moe nai izlaza. Takoer mu reci 82: Da li su murici o kojima je objavljen Kuran oboavali meleke, dobre ljude, El-Lata i dr. ? Morat e rei: Da. Da li se njihov ibadet ogledao iskljuivo u dovi, klanju, traenju utoita i sl.? Oni su priznavali da su Njegovi robovi i da su pod Njegovom vlau, te da Allah ureuje sve stvari. Njihovo dozivanje i traenje utoita je bilo radi traenja pozicije i efaata. Ovo je veoma uoljivo iz erijatskih tekstova. Ako kae: Zar ti nijee poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, efaat i njega se odrie ? Reci mu: Ne nijeem efaat niti se njega, odriem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , e biti zalaga i ja se nadam njegovom efaatu. Meutim, sav efaat pripada Allahu, kao to On, Azze ve Delle, kae: Reci: Niko ne moe bez Njegove volje

posredovati... 83 (Ez-Zumer,44)

efaat e biti tek poslije Allahove dozvole, kao to On, Azze ve Delle, kae: Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez doputenja Njegova ?! (El-Bekare,255) Niko se nee ni za koga zalagati osim poslije Allahovog odobrenja 84,kao to Uzvieni kae: ...i oni e se
44

samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati.

On je zadovoljan samo sa tevhidom, kao to kae: A onaj koji eli

(El-Enbija,28)

neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti primljena.

Poto sav efaat pripada Allahu 85, i biva tek poslije Njegove, Azze ve Delle, dozvole, vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a ni drugi, nee se moi zalagati sve dok Allah to ne dozvoli. To e dozvoliti samo sljedbenicima tevhida. Sada ti je jasno da sav efaat pripada Allahu i od Njega ga i trai. Ja kaem: Allahu, nemoj mi uskratiti efaat vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem , Allahu , omogui mu zalaganje za mene i sl.. Ako kae 86: vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, je dato zalaganje a ja traim od onoga to mu je Allah dao !? Rijeima: Takoer mu reci... pisac, Allah mu se smilovao, prelazi na drugu vrstu iziskivanja priznanja na koje je prije aludirao pitajui ovog koji slijedi manje jasne stvari: Da li su murici oboavali meleke, dobre ljude, El-Lata i dr.? Morat e odgovoriti: Da. Pitat e ga drugi put: Da li je ibdet upuen njima iskljuivo vezan za dovu, klanje rtve, traenje utoita i sl., iako su oni priznavali da su Allahovi robovi, da su njemu potinjeni i da Allah ureuje sve stvari. Meutim, molili su ih i traili utoite kod njih radi traenja pozicije i zalaganja, kao to je prethodno reeno. U isti belaj je zapao i ovaj koji slijedi manje jasne stvari. 83 Rijei: Ako kae... znae: Ako ti murik koji slijedi manje jasne stvari kae: Da li negira poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, efaat? On ti ovo kae da bi te uslovio da prizna da je dozvoljeno moliti vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da se zalae za tebe kod Allaha. Reci mu: Ne negiram ovaj efaat niti ga se odriem. Meutim, ja kaem da efaat pripada Allahu i da se Njemu vraa. On, Azze ve Delle, odobrava efaat kada hoe i kome hoe, jer On kae: Reci:
82

(Ali Imran,85)

Niko ne moe posredovati kod Njega bez volje Njegove. Njemu pripada vlast nebesa i Zemlje... (Ez-Zumer,44)
Rijeima: osim poslije Allahovog odobrenja... pisac, Allah mu se pojanjava da efaat ima dva uslova: Prvi uslov: Da Allah dozvoli zalaganje, kao to Uzvieni kae: Ko se
84

smilovao,

moe pred Njim zauzimati za nekoga bez doputenja Njegova ?!

Drugi uslov: Da Allah, Azze ve Delle, bude zadovoljan onim koji se zalae i onim za kojeg se zalae, jer kae: Toga dana e biti od koristi posredovanje

samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da se za nekoga govori. (Ta Ha,109) - I jo kae: I oni e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz stahopotovanja prema Njemu, brini. (El-Enbija,28)
45

Poznato je da je Allah zadovoljan samo sa tevhidom, a nije mogue da bude zadovoljan nevjerstvom, jer kae: Ako vi budete nezahvalni,

- pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je sa vama ako budete zahvalni. (Ez-Zumer,7)
Ako nije zadovoljan nevjerstvom, nee nevjerniku ni odobriti efaat, tj. zalaganje. 85 Rijeima: Poto sav efaat pripada Allahu... pisac, Allah mu se smilovao, eli rei da ako efaat pripada Allahu, a biva tek poslije Njegove dozvole i onome s kime je zadovoljan, a zadovoljan je samo tevhidom, to iziskuje da efaat trai iskljuivo od Uzvienog Allaha, a ne od vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Rei e: Allahu, daj da Tvoj vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bude moj zalaga i ne uskrati mi njegov, sallallahu alejhi ve sellem, efaat i sl.. 86 Rijeima: Ako kae... misli na murika koji doziva Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govorei da mu je Allah dao efaat i da ga od njega trai. Odgovor je na tri naina: Prvi: Allah mu je dao efaat, a zabranio ti da Mu ikoga smatra ravnim u molitvi, rekavi: I ne molite se pored Allaha nikome! Drugi: Allah, Subhanehu ve Teala, mu je dao efaat, ali e se poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zalagati samo sa Njegovim efaatom. Zalagat e se samo za one sa kojima je Allah zadovoljan, a ko je murik Allah nije zadovoljan sa njim i nee dozvoliti zalaganje za njega, kao to kae: I oni e se samo za onoga kojim On bude

zadovoljan zauzimati.

Trei: Uzvieni Allah je dao efaat i drugima mimo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Tako e se meleki zalagati, maloljetna djeca i Allahovi tienici-evlije. Reci mu: Da li e traiti efaat od svih ovih? Ako kae: Ne!, onda je sam opovrgao svoj iskaz. Ako kae: Da!, povrati se na iskaz o oboavanjju dobrih ljudi. Ovaj murik koji slijedi manje jasne dokaze, ustvari ne eli od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se za njega zalae. Da to eli rekao bi: Allahu, omogui Svome vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da se zalae za mene. Meutim, on se moli poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, direktno, a dozivanje drugih mimo Allaha je veliki irk koji ovjeka izvodi iz vjere islama. Kako se onda za ovog ovjeka, koji doziva druge mimo Allaha, moe iko zalagati kod Njega? Odgovor je: Allah mu je dao zalaganje,ali tebi je zabranio da upuuje dove drugima, pa je rekao: I ne molite se, pored Allaha,

(El-Enbija,28)

nikome !
46

(El-Dinn,18)

Ako moli Allaha da ti da Svoga vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za zalagaa, pokori se onda Njegovim rijeima: I ne molite se, pored Allaha, nikome ! Osim toga, efaat e dobiti i drugi mimo vjerovjesnika. Vjerodostojno se prenosi da e se meleki zalagati, a i evlije 87, a i maloljetna djeca.88 Zar kae da im je Allah dao zalaganje i da ga trebam traiti od njih? Ako to kae, povratio si se na oboavanje dobrih ljudi koje Allah spominje u svojoj Knjizi. Ako kae: Ne, onda je tvoj govor: Allah mu je dao efaat, a ja od njega traim ono to mu je Allah dao, opovrgnut. Ako kae: Ja nikako Allahu ne smatram nita ravnim, ali traenje utoita kod dobrih ljudi nije mnogobotvo. Reci mu: Ako priznaje da je Allah zabranio irk u veoj mjeri od zabrane bluda i ako priznaje da ga Allah nee oprostiti, kakva je to onda ova stvar koju je Allah zabranio i spomenuo da je nee oprostiti?, jer on ne zna.89 Reci mu: Kako sam sebe isti 90 od irka, a ustvari ga ne poznaje ? Kako ti Allah moe zabraniti to, spominjui da ga nee oprostiti, a ti o njemu ne pita niti ga upoznaje ? Zar misli da Allah zabranjuje irk, a ne pojanjava ga ? Pisac kae: Meleki e se zalagati, a i evlije ... On se ovdje oslanja na hadis od Ebu Seida el-Hudrija , r.a., od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg prenosi imam Muslim u neto duem obliku, a u kojem Allah, Azze ve Delle, kae: Zalagat e se meleki, vjerovjesnici i vjernici.
87

(Muslim u El-Imanu,183)
88

Rijeima maloljetna djeca pisac misli na djecu koja su umrla prije dostizanja punoljetnosti, a u tome se oslanja na hadis Ebu Hurejre, r.a., u kojem vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Nee muslimanu umrijeti troje djece, a da e ui u vatru, osim to e joj prii (preko Sirat-uprije). (Buhari,El-Denaiz,1251,Fethul-bari;Muslim u ElBirr ves-sille,2632) Prenosi ga Buhari, a kod njega ima i hadis od Ebu Seida u kojem se jo kae: ...koji nisu dostigli punoljetstvo. (Buhari
u El-Denaiz,1250,Fethul-Bari;kao muallek.Haz Ibn Hader kae da ga je Ibn Ebi ejbe prezentirao sa spojenim lancem prenosilaca,Buhari u El-Denaiz,1248,FethulBari iz hadisa Enesa , r.a.,)

Kada ovaj murik kae: Ja ne inim Allahu irk, a traenje utoita kod dobrih nije irk. Odgovorit e mu se: Zar ne priznaje da je Allah zabranio irk u veoj mjeri od zabrane bluda i da ga Allah nee oprostiti. ta je to onda irk? On nee znati tano odgovoriti, sve dok je uvjeren da traenje efaata od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije irk.
89

47

To je dokaz da on ne zna ta je irk, kojeg Allah smatra velikim grijehom i o njemu kae: O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim,

mnogobotvo je, zaista, velika nepravda. (Lukman,13)

90

Rijei kako sebe... znae: Ako sebe smatra dalekim od irka, a ujedno trai utoite kod dobrih ljudi, moe mu se odgovoriti s dva aspekta. Prvi: Da mu se kae: Kako sebe isti od irka, a ti ga ne zna, a sud o neemu nastupa tek nakon to se ta stvar spozna. Tvoj sud o tvojoj istoi od irka, kojeg ne poznaje, je sud bez znanja, a takav se sud odbacuje. Drugi: Da se kae: Zato ne pita o irku kojeg je Allah zabranio u veoj mjeri od zabrane ubijanja i zinaluka? On je onome koji ga poini odredio vatru i zabranio mu Dennet. Zar misli da ga je Allah zabranio Svojim robovima, a nije im ga pojasnio? To Njemu, Azze ve Delle, nikako ne prilii ! Ako kae: Mnogobotvo irk, je oboavanje kipova, a mi ne oboavamo kipove, upitaj ga: A ta je to oboavanje kipova? Zar misli da su oni uvjereni da drvee i kamenje stvara, opskrbljuje ili ureuje ivot onih koji ih dozivaju? Tvrdnje ovakvih Kuran porie.91 Ako kae 92: To se odnosi na onoga ko se obraa drvetu, kamenu, turbetu i sl.. A oni to dozivaju i prinose mu rtve i govore da ih to pribliava Allahu, te da Allah bereketom toga otklanja od njih nedae ili da im tim bereketom daje. Reci: Rekao si istinu. Ovo to vi inite pored kamenja i turbeta koji se nalaze na kaburovima i sl., potvruje da je to postupak oboavanja kipova. To se (priznanje) ustvari i trai. Rei e mu se, takoer: Tvojom izjavom da je irk oboavanje kipova, ti eli rei da je irk specino odreen za to i da oslanjanje i upuivanje molitvi dobrim ljudima se ne smatra dijelom toga. Ovo se odbacuje Rijeima Uzvienog Allaha u Njegovoj Knjizi kada proglaava nevjernicima one koji su se vezali za meleke, Isaa ili dobre ljude.93 Neminovno ti mora priznati da onaj koji u ibadetu Allahu pripie kao sudruga nekoga od dobrih ljudi, da je to irk koji se spominje u Kuranu. To se (priznanje) upravo trai. Kada ti murik, koji slijedi manje jasne dokaze, kae: irk je oboavanje kipova, a mi ne oboavamo kipove, onda mu odgovori sa dva odgovora:
91

48

Prvi: Reci mu: ta je to oboavanje kipova? Zar misli da onaj koji ih oboava ima uvjerenje da oni stvaraju, opskrbljuju i ureuju sve stvari onih koji ih dozivaju? Ako to tvrdi, onda porie Kuran. 92 Rijei ako kae ... su suprotne naim rijeima: Ako to tvrdi, onda je porekao Kuran. Znai, ako kae: Oboavanje kipova se ogleda u obraanju drvetu, kamenu, turbetu, i sl. to oni dozivaju, i prinose im rtve i govore da ih to pribliava Allahu, rei emo: Rekao si istinu. Tvoj postupak je podjednak njihovom i, prema tome, ti si postao murik priznavajui to sam za sebe, a to se priznanje od tebe i trai. 93 Rijei: takoer e mu se rei: Tvoj iskaz da je irk oboavanje kipova, do rijei a to se trai je drugi odgovor u kome se kae: Da li ti eli rei da je irk specian samo za to, a da oslanjanje i dozivanje dobrih ljudi u to ne spada? Ovo Kuran odbacuje. On ti mora, neminovno, priznati da onaj koji uini irk oboavajui nekoga od dobrih ljudi, da je to irk koji se spominje u Kuranu, a to se priznanje upravo trai. Tajna ovog pitanja 94 je: Kada kae: Ja ne inim irk Allahu. Reci mu: A ta je to irk Allahu, protumai ga? Ako kae 95: To je oboavanje kipova. Reci: A ta znai oboavanje kipova? Protumai mi to! 96 Ako kae: Ja samo oboavam Allaha! Reci mu: ta je znaenje ibadeta Allahu? Protumai mi to! Ako ga protumai kao to ga je Kuran pojasnio, pa to se i trai. A ako ga ne bude znao, kako se onda moe pozivati na neto a on to ne poznaje? Ako ga protumai u neispravnom znaenju, pojasnit e mu jasne ajete o znaenju irka Allahu, oboavanja kipova, te da ono to ine u ovom vremenu je u potpunosti identino, te da je ibadet Allahu Jedinome, Koji nema sudruga, ibadet kojeg nam poriu i radi njega na nas podvikuju kao to su povikivala njihova braa govorei: Zar on da bogove svede na boga jednog ?
(Sad,5)
94

Pod rijeima tajna ovog pitanja misli na sr ove tematike, jer kada kae: Ja ne inim irk Allahu, pitaj ga: ta je to irk?. Ako odgovori da je to oboavanje kipova, upitaj ga: ta je to oboavanje kipova?, a zatim se sa njim raspravljaj prema pojanjenju koje je prethodno izneeno. 95 Pod rijeima ako kae... misli da ako se ovaj murik bude pozivao da ne oboava nikoga osim Allaha Jedinoga, upitaj ga: ta je to oboavanje Allaha Jedinoga? A u tom sluaju, nee izai iz jedne od tri okolnosti:
49

Prva: Da ga protumai prema onome kako na njega ukazuje Kuran, a to se trai i prihvata i time se oituje da on nije ostvario ibadet Allahu Jedinome, jer Mu je poinio irk. Druga: Da ne zna njegovo znaenje. Rei e se: Kako moe neto tvrditi, a ne poznaje ga?, ili kako to sebi moe uzeti za sud, sudei o onome o emu nema predodbe? Trea: Da ibadet Allahu protumai u iskrivljenom znaenju. Tada e mu se pojasniti njegova greka, pojanjenjem erijatskog znaenja irka i oboavanja kumira, i da ono to oni ine je isti irk, pozivajui se i tvrdei za sebe da oni ispoljavaju jednou Allahu i da ne ine mnogobotvo. 96 Pojanjava mu da je ibadet iskljuivo Allahu, a oni to nama poriu i radi toga na nas podiu svoje glasove, kao to su inili njihovi prethodnici kada su rekli poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: Zar on

da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, neto veoma udno! I oni ugledni izmeu njih krenue: Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se uistinu, neto veliko hoe! Za ovo nismo uli u vjeri predaka naih, ovo nije nita drugo ve namjetena la. (Sad,5-7)

Kada spozna 97 da murici u ovome naem vremenu ovo nazivaju velikim uvjerenjem, a to je irk o kojem je objavljen Kuran i zbog kojeg se poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio protiv ljudi, znaj da je irk prvih murika laki od irka u naem vremenu zbog dvije stvari : Prva: Prvi su inili irk dozivajui meleke, evlije i kipove kada su bili u obilju, a u nedai su se iskreno obraali Allahu u svojim molitvama. Uzvieni kae: Kad vas na moru nevolja zadesi, tada

nema onih kojima se inae klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okreete glave; ovjek je uvijek nezahvalan ! (El-Isra,67) Uzvieni kae: Reci: Kaite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam dola Allahova kazna ili vas iznenadio smak svijeta, da li biste ikoga drugog osim Allaha priznavali ? Njega biste samo molili da, ako hoe, otkloni od vas ono za to ste Ga molili, a ne bi vam ni na umu pali oni koje ste mu ravnim smatrali. 98 (El-Enam,40,41) - I kae: Kad ovjeka nevolja snae, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraa,.....uivaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bit e, sigurno, stanovnik u vatri ! 99 (Ez-Zumer,8) - Uzvieni kae: A kad ih talas, kao oblak, prekrije, mole se Allahu iskreno mu vjeru ispovijedajui. 100 (Lukman,32)
Njegove rijei: Kada spozna... znae: Kada sazna za znaenje ibadeta i na emu su ti murici u ovom vremenu, tj. zastupaju isto
97

50

kao i murici u doba vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, saznat e da je irk ovih vei od irka onih protiv kojih se vjerovjesnik ,sallallahu alejhi we sellem, borio i to sa dva apekta: Prvi: Ovi danas ine irk Allahu i u tekoama i u obilju, dok su murici kojima poslan Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, inili Allahu irk u obilju, a ispovijedali Mu jednou u ibadetu prilikom nedaa. Uzvieni kae: Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inae klanjate, postoji samo On. Kada bi se ukrcali na lau dozivali bi Allaha iskreno Mu ispovijedajui vjeru. Ne bi dozivali i molili druge, a kada ih izvede na kopno ponu initi irk ili dio njih pone svome Gospodaru druge ravnim smatrati. To je jedan aspekt. 98 Ovo, takoer, ukazuje da su oni inili irk u obilju i sigurnosti, a kada bi im dola kazna ili propisani as, dozivali bi samo Allaha. Uzvieni kae: Njega biste samo molili da, ako hoe, otkloni od vas ono

za to ste Ga molili, a ne bi vam ni na umu pali oni koje ste Mu ravnim smatrali. U ovakvoj situaciji oni zaboravljaju ono to Allahu pripisuju
i mole iskljuivo Allaha, Azze ve Delle. 99 Ovo je isto kao prethodna dva ajeta. Ukazuje da kada ovjeka snae nedaa, onda doziva svoga Gospodara iskreno Mu se kajui. Meutim, ako mu Allah dadne blagodat, ovjek zaboravi Onoga Koga je prije molio. Allahu pripie takmace kako bi zavodio sa pravog puta. ini irk u stanju izobilja i blagodati, a iskreno se Allahu bez irka obraa u stanju potekoe. 100 Ovaj ajet je kao i prethodni. Ukazuje da ovi murici druge Allahu smatraju ravnim u stanju blagodati, dok u stanju nedaa iskljuivo trae utoite kod Njega.

Ko shvati ovo pitanje kojeg je Allah pojasnio u Svojoj Knjizi, a ono je da murici protiv kojih se borio Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mole Allaha a i druge u izobilju, a u nedaama i potekoama iskljuivo mole Allaha Koji sudruga nema zaboravivi na njihove prvake,101 bit e mu jasna razlika izmeu irka koji ine ljudi u naem vremenu i irka prvih murika u doba poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Meutim, gdje su oni ija srca trebaju duboko shvatiti ovu problematiku ? Neka je Allah na pomoi ! 102 Pisac, Allah mu se smilovao, pojanjava da je irk njegovih savremenika tei od irka murika u doba Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer murici u njegovom vremenu mole druge mimo Allaha i u izoblju i u nedaama.
101

51

Murici u doba poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su dozivali Allaha i druge sa Njim u stanju obilja, a u nedaama su iskljuivo molili Allaha, Azze ve Delle. To ukazuje da je irk murika iz pievog, Allah mu se smilovao, savremenog doba vei od irka murika u doba Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. 102 Rijei: Bit e ti jasna razlika su odgovor na: Ko shvati ovo pitanje..., tj. bit e ti jasna razlika izmeu murika iz pievog, Allah mu se smilovao, doba i murika iz doba poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. irk prve skupine je laki od irka murika iz pievog vremena. Ali, gdje su srca koja to shvataju ? Veina ljudi je prema ovome nemarna i veina ih prezentira mijeanje istine sa neistinom, pa misle da je neistina istina, a istina neistina. Druga stvar: Prvi murici su uz Allaha dozivali ljude koji su bili privreni i bliski Allahu kao: vjerovjesnike, evlije, meleke. Te drvee i kamenje koji su pokorni Allahu, Azze ve Delle. Ovi u naem dobu sa Allahom dozivaju najgrjenije ljude o kojima prenose razliite prie o bludu, krai, naputanju namaza i sl..103 Onaj koji vjeruje u dobrog ovjeka ili predmete, koji inae ne ine nepokornost, kao to je drvo ili kamen, njegov irk je laki od irka onoga koji vjeruje u nekoga ija se nepokornost i nered javno vide i njima se svjedoi. Kada si se uvjerio da su oni protiv kojih se borio Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispravnijih razuma i manji murici nego ovi danas, znaj da ovi danas imaju sumnju koju navode u kontekstu onoga to smo spomenuli. To je njihova najvea nedoumica. Posluaj odgovor na nju ! Oni govore: Oni kojima je objavljen Kuran (u doba poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) nisu svjedoili da nema drugog boga osim Allaha, poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su utjerivali u la, negirali su proivljenje i nijekali Kuran smatrajui ga magijom. Mi svjedoimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, potvrujemo Kuran, vjerujemo u proivljenje, klanjamo i postimo. Kako nas onda poistovjeujete sa tim muricima ? 104 Rijei: Druga stvar... se odnose na pojanjenje irka prvih murika (iz doba poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) koji je laki od irka murika iz pievog, Allah mu se smilovao, vremena. Murici iz doba poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su dozivali osobe privrene Allahu, kao evlije, ili su dozivali kamenje i drvee koji su Allahu ionako pokorni.
103

52

A ovi murici iz pievog doba dozivaju one o kojima se prenose anegdote o grijeenju poput bluda, krae i drugih nepokornosti Allahu, Azze ve Delle. Poznato je da je laki irk onoga koji vjeruje u dobrog ovjeka ili mrtvu prirodu, koji nisu nepokorni Allahu, od irka onoga ija se nepokornost javno gleda i njome se svjedoi. Ova injenica je sasvim oita. 104 U ovoj reenici pisac, Allah mu se smilovao, pojanjava njihovu najveu nedoumicu tj. sumnju, te na nju odgovara govorei: Ako si se uvjerio da su murici u doba poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali ispravnije razume i bili manji murici od ovih, znaj onda da oni navode nedoumicu govorei da murici u doba poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu svjedoili da nema drugog boga mimo Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, nisu vjerovali u proivljenje i obraun, te su nijekali Kuran. Mi (tj. savremeni murici) svjedoimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, potvrujemo Kuran, vjerujemo u proivljenje, obavljamo namaz, dajemo zekat i postimo ramazan. Kako nas onda smatrate istim kao to su oni ? Ovo je uistinu velika nedoumica. Odgovor: Nema razilaenja meu islamskim uenjacima da ovjek koji potvrdi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj, a osporava ga u drugoj stvari, da je nevjernik koji nije uao u islam. Isto je pravilo ako vjeruje u dio Kurana a drugi negira, kao kada prizna tevhid a negira obavezu namaza, ili prizna tevhid i namaz a negira obavezu zekata, ili sve to priznaje a negira post, ili sve to prizna a nijee hadd. Kada se ljudi u doba vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu odazvali na hadd, Allah je o njima objavio: Hodoastiti hram duan je,

Allaha radi, svaki onaj koji je u mogunosti; a onaj koji nee da vjeruje pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. 105 (Ali Imran,97)
105

Pisac, Allah mu se smilovao, kae: Kada oni to kau, tj. da svjedoe da nema drugog boga mimo Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik..., tj. kako e biti nevjernici ? Odgovor glasi: Uenjaci su se usaglasili da onaj koji ne vjeruje u dio onoga s ime je doao poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i to opovrgava, isti je kao onaj koji sve opovrgava i nevjeruje ni u jedan dio. Ko ne vjeruje u jednog od Allahovih vjerovjesnika kao da ne vjeruje ni u jednog, jer Allah Uzvieni kae: Oni koji u Allaha i poslanike Njegove
53

ne vjeruju i ele da izmeu Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore; U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo, i ele da izmeu toga nekakav stav zauzmu oni su zbilja pravi nevjernici ! (En-Nisa,150-151) Uzvieni o sinovima Israilovim kae: Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji ini tako stii e na ovome svijetu ponienje, a na Sudnjem danu bie stavljen na muke najtee. A Allah motri na ono to radite. (El-Bekare,85)

Zatim pisac za to navodi primjere. Prvi primjer: Namaz. Onaj ko potvrdi tevhid, a nijee obaveznost namaza, postaje nevjernik. Njegove rijei ili prizna tevhid... je drugi primjer onoga koji prizna tevhid i namaz, a nijee obaveznost zekata, kada takoer postaje nevjernik. Trei primjer je primjer ko potvrdi obaveznost prethodno reenog, a negira obaveznost posta, takoer, tada je nevjernik. etvrti primjer: Ko sve to potvrdi, a nijee obaveznost hadda, takoer je nevjernik. Pisac je to argumentirao rijeima Uzvienog:

Hodoastiti hram duan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogunosti; a onaj koji nee da vjeruje... tj. ko ne vjeruje da je hadd obaveza koju je Allah propisao Svojim robovima, pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. (Ali Imran,97)

Rijei pisca, Allah mu se smilovao, nisu odazvali na hadd prema vanjtini govori da ajet ima povod objave, a ja ne znam dokaza za ovo to ejh spominje. Ko ovo sve potvrdi,106 a nijee proivljenje postaje nevjernik prema konsenzusu uenjaka. Njegov imetak i ivot su dozvoljeni. Uzvieni kae 107: Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju

i ele da izmeu Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore; U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo, i ele da izmeu toga nekakav stav zauzmu oni su zbilja pravi nevjernici; a mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. (En-Nisa,150-151)
Kada Allah u svojoj Knjizi jasno kae da je onaj koji vjeruje u dio, a ne vjeruje u drugi dio Knjige, uistinu nevjernik, ova nedoumica je otklonjena. Ovu nedoumicu je spomenuo jedan od uenjaka iz El-Ihsaa u knjizi koju nam je poslao.108 Takoer e se rei 109: Ako potvruje da onaj koji potvrdi poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu, a negira obaveznost namaza da je nevjernik i da je njegov, prema konsenzusu uleme, ivot i imetak dozvoljen, isto je onda ako potvrdi sve osim proivljenja, ili potvrdi sve a negira obaveznost posta u ramazanu. U tome se pravni pravci - mezhebi u islamu ne razilaze a i Kuran o tome, kao to smo prije rekli, govori.
54

Rijei ko ovo sve potvrdi odnose se na ehadet da nema drugog boga osim Allaha, da je Muhammed Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavezu nemaza, zekata, posta i hadda, ali bude nijekao proivljenje, nevjernik je u Allaha, jer Uzvieni kae: Nevjernici
106

tvrde da nee biti oivljeni. Reci: Hoete, Gospodara mi moga, sigurno e te biti oivljeni, pa o onome ta ste radili, doista, biti obavjeteni! a to je Allahu lahko (Et-Tegabun,7) Pisac spominje konsenzus uenjaka

u pogledu ovog pitanja. 107 Rijei kao to Uzvieni kae, o ovom ajetu je prije govoreno, ali ga je pisac naveo argumentirajui njime da je vjerovanje u dio istine, a nevjerovanje u drugi dio nevjerstvo u sve postavke islama, kao to je to potvrdio svojim miljenjem. 108 O ovoj knjizi ne znam nita, pa bi je trebao potraiti. 109 Njegove rijei takoer e se rei su drugi odgovor, a one znae da kada spozna i prizna da onaj koji negira namaz, zekat, post, haddd i proivljenje da je nevjernik u Velikog Allaha, pa makar priznavao sve s ime je doao poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osim toga. Kako moe negirati da je onaj koji nijee tevhid i ini irk Allahu, nevjernik. To je, uistinu, udno. Da nekoga ko nijee tevhid smatra muslimanom, a onoga ko nijee obaveznost ovih stvari karom, a tevhid je najvee s ime su doli Allahovi poslanici, a.s., i on je openit za sve njih. Svi poslanici su poslani sa tevhidom. Uzvieni kae: Prije tebe

nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet inite ! (El-Enbija,25)
To je temelj ovih obaveza, a nevjernik postaje onaj ko negira njihovu obaveznost, jer one nisu vaee bez njega (tevhida). Uzvieni kae:

A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako bude druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela e sigurno propasti, a ti e izgubljen biti. Nego, Allahu jedino ibadet ini i budi zahvalan ! (Ez-Zumer,65-66)

Kada je onaj koji negira namaz, zekat, post i proivljenje nevjernik, onaj koji negira tevhid je vei, jasniji i oitiji nevjernik. Poznato je da je tevhid najvea obaveza s kojom je doao vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i da je ak vea od namaza, zekata, posta i hadda. Kada ovjek negira jednu od ovih stvari postao je nevjernik, pa makar radio sve ono s ime je doao poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ! Kada negira tevhid koji je vjera svih poslanika, je li znai da nevjeruje ? Neka je slava Allahu, kako je udno samo ovo neznanje !
55

Takoer e se rei 110: Ovi ashabi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su se borili protiv plemena Benu Hanife, a preli su na islam u doba vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i svjedoili da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uili su ezan i klanjali. Ako kae: Oni su govorili da je Musejlema vjerovjesnik. Reci: To se upravo od tebe i trai. Kada je onaj koji podigne ovjeka na stepen vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, postao nevjernik, kada je njegov imetak i ivot dozvoljen, i kada mu ne koriste ni ehadet ni namaz, ta onda tek rei za onoga koji podigne emsana, Jusufa, ashaba, vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na stepen Silnoga Gospodara nebesa i zemlje ? Neka je slava Allahu, kako je samo On Velianstven ! Eto tako

Allah peati srca onih koji nee da znaju. (Er-Rum,59)

110

Rijei takoer e se rei: Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu je trei odgovor, a sadran je da su se ashabi, Musejleme i njegovih sljedbenika. Smatrali su dozvoljenim njihove ivote i imetke, iako su tvrdili da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Uili su ezan i klanjali, ali su jednog ovjeka podigli na stepen vjerovjesnika. ta tek rei za onoga koji podigne stvorenje na stepen Silnoga Gospodara nebesa i zemlje? Zar nije pree da takav bude vei nevjernik od onoga koji je stvorenje podigao na stepen drugoga stvorenja? Ovo je sasvim jasna stvar, ali kao to kae Uzvieni:
alejhi ve sellem, ... r.a., borili protiv

Eto tako Allah peati srca onih koji nee da znaju. (Er-Rum,59)

Takoer e se rei 111: Oni koje je Alijj b. Ebi Talib spalio vatrom pozivali su se na islam i bili su sljedbenici Alijje, r.a., nauavali su znanje od ashaba, ali su vjerovali da je Alijj takav kao to vjeruju u Jusufa, emsana i njima sline. Kako su se ashabi usaglasili oko njihovog ubistva i nevjerstva? Zar mislite da ashabi muslimane proglaavaju nevjernicima? Zar mislite da vjerovanje u Tada i njemu sline ne teti, a da vjerovanje u Alijja b. Ebi Taliba, na ovakav nain, vodi u nevjerstvo? Takoer e se rei: Benu Abid el-Kaddah 112 su vladali Marokom i Egiptom u vrijeme Abbasija. Svi su svjedoili da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Pozivali su se na islam, klanjali dume i namaz obavljali u demaatu.
56

Kada su javno iznijeli suprotstavljanje erijatu u pogledu stvari koje su manje vane od ovih o kojima govorimo, uenjaci su se usaglasili da su nevjernici i da se protiv njih treba boriti, te da su njihova podruja podruja rata. Muslimani su se protiv njih borili sve dok im iz ruku nisu iupali preostale muslimanske pokrajine. Rijei takoer e se rei: Oni koje je Alija b. Ebi Talib spalio vatrom ... su etvrti odgovor. Oni su tvrdili da su muslimani, a nauavali su sa ashabima, ali to nije sprijeilo da budu osueni kao nevjernici i spaljeni vatrom, jer su rekli za Alijja b. Ebi Taliba da je bog, kao to tvrde ovi o onima koje smatraju boanstvima, poput emsana i sl.. Kako su se ashabi usaglasili u pogledu ubijanja takvih? Zar mislite da su se ashabi usaglasili oko ubistva onih ije ubistvo nije dozvoljeno ili su proglasili nevjernikom onoga ko nije nevjernik? To je nemogue ! Ili, tvrdite da vjerovanje u Tada i sl. ne teti, te da vjerovanje u Alijj b. Ebi Taliba na ovakav nain, teti? 112 Njegove rijei takoer e se rei: Benu Abid el-Kaddah predstavljaju peti odgovor, a on je konsenzus uenjaka o nevjerovanju Benu Abid el-Kaddah koji su vladali Marokom i Egiptom. Svjedoili su da nema drugog boga osim Allaha i daje Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik, klanjali su dume, obavljali namaze u demaatu i tvrdili za sebe da su muslimani. Meutim, to nije sprijeilo da ih muslimani osude za odmetnitvo kada su se suprostavili muslimanima u stvarima oko tevhida, pa su se oni protiv njih borili i preuzeli pokrajine iz njihovih ruku.
111

Takoer e se rei 113: Ako su prvi murici bili nevjernici zato to su objedinili irk, nijekanje poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Kurana, nijekanje proivljenja i dr., ta je onda smisao poglavlja kojeg spominju uenjaci svih pravnih kola-mezheba: Poglavlje: Propis o otpadnitvu od vjere ? Otpadnik je ovjek koji postane nevjernik nakon to je pripadao islamu. Zatim su spomenuli mnoge oblike otpadnitva a sa svakim od ovih oblika ovjek postaje nevjernik, te njegova krv i imetak postaju dozvoljeni. Takoer, spomenuli su i sitne stvari i rekli da onaj ko ih poini nevjernik je, kao npr.: Rije nevjerstva izgovorena jezikom bez srane odluke ili rije koja se spomene u igri i ali. Rijei: Takoer e se rei: Ako su prvi murici bili nevjernici zato.... Ovo je esti odgovor koji kae: Ako su prvi murici postali nevjernici, kada su objedinili sve vrste nevjerstva u vidu irka,
113

57

nijekanja i oholosti, ta onda znai spomen vrsta nevjerstva u poglavljima o otpadnitvu. Svaka vrsta ovih djela izvodi ovejka iz vjere, pa su ak spomenuli i male stvari za one koji ih poine poput rijei (nevjerstva) koja se spomene jezikom bez srane nakane, ili rije koja se spomene u ali i igri. Da kufr ne nastupa injenjem jedne od ovih stvari, pa makar ovjek s druge strane bio ispravan, ne bi bilo koristi od spominjanja tih vrsta djela koja izvode iz vjere. Pisac, Allah mu se smilovao, kae: Ono to pobija nedoumice ovih murika su islamski pravnici u svakom mezhebu. Oni su u svojim knjigama nainili poglavlja koja obrauju propis otpadnitva od islama spomenuvi mnoge vrste takvih djela. ak su spomenuli rijei koje ovjek izgovori jezikom bez srane odluke ili ih spomene u ali. I pored toga, za takva djela su izvodili iz vjere i nisu ih smatrali pripadnicima islama, a o tome emo spomenuti jo pojanjenja. : Oni o kojima je Allah rekao: Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjernike rijei i pokazali da su nevjernici, nakon to su javno islam bili primili. Takoer e se rei
114

Zar ne vidi da ih je Allah osudio kao nevjernike samo zbog jedne rijei iako su bili u doba Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njim se borili, klanjali, davali zekat, obavljali hadd i ispovijedali Allahu jednou ? Tako je Allah, Azze ve Delle, o njima rekao: Reci: Zar se niste
(Et-Tevbe,74)

Allahu i rijeima Njegovim i poslaniku Njegovu rugali ? Ne ispriavajte se ! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. (Et-Tevbe,6566)

To su oni o kojima je Allah jasno rekao da su postali nevjernici poslije vjerovanja, a bili su sa Allahovim poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u pohodu na Tebuk. Izgovorili su rijei nevjerstva spomenuvi da je to bilo u ali. Razmisli o ovoj nedoumici, a to su njihove rijei: Vi smatrate nevjernicima ljude muslimane koji svjedoe da nema drugog boga osim Allaha, klanjaju, poste..., zatim razmisli o odgovoru na ovu nedoumicu, jer je ovaj odgovor jedan od najvrijednijih na stranicama ove knjige. Rijei: Takoer e se rei: Oni o kojima je Allah rekao... su sedmi odgovor koji sadri dvije injenice: Prva: Uzvieni Allah je presudio da su munaci (dvolinjaci) koji su izgovorili rijei nevjerstva, nevjernici, iako su bili sa vjerovjesnikom,
114

58

sallallahu alejhi ve sellem,

klanjali, davali zekat, obavljali hadd, borili se na Allahovom putu i ispovijedali Mu jednou. Druga: On, Azze ve Delle, je presudio da su munaci koji su se ismijavali sa Allahom, Njegovim ajetima i poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, nevjernici. Rekli su: Nismo vidjeli nikoga poput ovih naih uaa (haza) gladnijih stomaka, laljivijih jezika i veih kukavica pri susretu s neprijateljem. (Sahih.Es-Sahihul-Musned min esbabin-nuzul
od ejha Mukbila b. Hadija)

To se odnosilo na poslanika, sallallahu alejhi ve sellem , i njegove ashabe uae Kurana. Allah je potom objavio: Reci: Zar se niste Allahu i

rijeima Njegovim i poslaniku Njegovu rugali ? Ne ispriavajte se ! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.

On je presudio da su postali nevjernici nakon to su bili vjernici, iako su spomenuli da su se samo alili i to nisu rekli odluno. Klanjali su i davali sadaku. Zatim pisac, Allah mu se smilovao, spominje odgovor na ovu nedoumicu kao jedan od najvrijednijih odgovora na stranicima ove knjige. Jedan od dokaza za to 115 je i ono to Allah pripovijeda o sinovima Israilovim koji su, i pored predanosti, znanja i ispravnosti, Musau rekli: Napravi i ti nama boga kao to i oni imaju bogove ! (El-Earaf,138) Neki ashabi su rekli: Naini nam Zatul-Envat, pa se vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zakleo da je to istovjetno govoru sinova Israilovih:Napravi i ti nama boga. Ali, murici imaju nedoumicu kojom dokazuju prilikom navoenja ovog dogaaja. Oni kau: Sinovi Israilovi sa tim nisu postali nevjernici. Takoer, oni koji su rekli poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,: Naini nam Zatul-Envat nisu postali nevjernici. Odgovor je: Kaemo da to sinovi Israilovi nisu uradili, a isto i oni koji su pitali vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, to nisu uinili. Ne bi bilo razilaenja da bi sinovi Israilovi postali nevjernici da su to uinili. Takoer, nema razilaenja u tome da su to uinili oni kojima je to vjerovjesnik, sallallahum alejhi ve sellem, zabranio i da mu se nisu pokorili, te da su uzeli ZatulEnvat poslije njegove zabrane, da bi postali nevjernici. To se priznanje trai. Ovaj dogaaj ukazuje da musliman, pa ak i uenjak, moe zapasti u neke vrste irka koje ne poznaje. Ovo nam koristi kao injenica da treba nauavati i uvati se, ali kao i saznanje da rijei neznalice: Ma, shvatili smo tevhid !, spadaju u najveu vrstu neznanja i ejtanovih zamki.116
59

Rijei: Jedan od dokaza za to... znae: Da ovejk moe rei ili uiniti djelo koje je nevjerstvo i da ne osjea, su rijei sinova Israilovih, i pored toga to su bili pokorni, imali znanje i bili ispravni, kada su rekli Musau , a.s.,: Naini nam boga kao to i oni imaju bogove... Ashabi vjerovjesnikovi, sallallahu alejhi ve sellem, su rekli slino: Naini nam Zatul-Envat (drvo na kojeg su murici vjeali svoje oruje i oko njega boravili) kao to ga oni imaju! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Allahu ekber, to je slijeenje obiaja! Tako mi Onoga u ijoj je Ruci moj ivot rekli ste kao to su rekli sinoci Israilovi Musau: Napravi i ti nama boga kao to i oni imaju bogove! Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti ! ree on. (El-Earaf,138) Sigurno ete slijediti obiaje naroda prije vas. (Sahih,Tirmizi u El-Fiten,218) Ovo ukazuje da su Musa i Muhammmed, sallallahu alejhi ve sellem, otro ove postupke negirali, a to se priznanje trai. Ova dva asna vjerovjesnika nisu svojim narodima udovoljili u pogledu ovih zahtjeva, nego su ih osudili. Neki murici su pokuali napraviti pomutnju rekavi: Ashabi i sinovi Israilovi sa tim rijeima nisu postali nevjernici. Odgovor na ovu sumnju je: Ashabi i sinovi Israilovi to nisu uinili (djelom) nakon to su doivjeli osudu od svoja dva asna poslanika. 116 Ovo je ulazak u koristi anegdote o Zatul-Envat i sinovima Israilovim: Prva korist: Iako je ovjek uenjak, nekada su mu skrivene neke vrste irka. Ovo mu nalae da nauava i spoznaje kako ne bi zapao u irk bez znanja. Kada kae: Ja znam irk a ustvari ga ne poznaje, to je onda jedna od najveih opasnosti za roba, jer je to kompleksno neznanje. Kompleksno neznanje je gore od lahkog neznanja, jer onaj ko je laka neznalica moe nauiti i okoristiti se nauenim. Meutim, onaj ko je kompleksni neznalica misli da je uenjak i nastavlja postupati suprotno erijatu.
115

Takoer to koristi muslimanu koji sudi na osnovu intuicije u nedostatku dokaza,117 da kada izgovori rijei nevjerstva a ne poznaje ih, pa bude upozoren i odmah se pokaje, te da nije postao nevjernik, kao to su uradili sinovi Israilovi ili oni koji su upitali vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. To isto koristi, iako nije postao nevjernik,118 da e mu se uputiti otar prijekor kao to je uinio Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Murici imaju i drugu nedoumicu,119 pa kau: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je osudio Usamino ubistvo ovjeka koji je rekao: La ilahe illellah. On, takoer kae: Nareeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne kau La ilahe illellah. Postoje i drugi hadisi o ustezanju od onoga ko izgovori rijei ehadeta.
60

Ove neznalice ele rei da onaj ko izgovori ove rijei ne moe biti nevjernik i ne moe se ubiti bez obzira ta uradi. Rijei: Takoer to koristi muslimanu koji sudi na osnovu intuicije u nedostatku dokaza... su druga korist. Kada musliman izgovori iz neznanja neto to iziskuje nevjerstvo, zatim bude upozoren i trenutno se pokaje, to mu nee nanijeti tetu, jer ima opravdanje zbog neznanja. Allah nikoga ne zaduuje preko njegovih mogunosti. Ako ustraje na onome za to je saznao da je nevjerstvo, presudit e mu se prema zahtjevu okolnosti. 118 Rijei: To isto koristi, ako ve nije postao nevjernik... su trea korist. Iako ovjek ne zna da je odreena stvar koju je uradio nevjerstvo, ipak e biti estoko kritikovan, jer je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tako uradio sa ashabima: Allahu ekber, to je slijeenje obiaja ! Sigurno ete slijediti obiaje onih prije vas, kao to su perke na strijeli poredane..: 119 Rijeima: Ovi murici imaju i drugu nedoumicu... misli na murike koji iznose drugu nedoumicu uz sve prethodne, a ona je: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je negirao postupak Usame b. Zejda, r.a., kada je ubio ovjeka nakon to je izgovorio La ilahe illellah. Rekao je: Zar si ga ubio nakon to je izgovorio La ilahe illellah? Neprestano je to poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponavljao Usami da je Usama rekao: Volio sam da nisam prihvatio islam do tog trenutka. (Buhari u El-Megazi,4269;Muslim u El-Imanu,96) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, takoer, rekao: Nareeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne izgovore La ilahe illellah. (Buhari u El-Imanu,25,Fethul-Bari;Muslim u El117

Imanu,22)

Postoji jo slinih hadisa sa kojima argumetiraju da onaj ko kae La ilahe illellah nije nevjernik i ne moe biti ubijen, pa makar s druge strane zagovarao irk. Ovo je veliko neznanje. Rijei La ilahe illellah ne tite ovjeka od patnje u vatri i ne liavaju ga irka ako s drugog aspekta ini irk. Ovim muricima, neznalicama, e se rei: Poznato je da se Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio protiv idova i da ih je porobljavao a oni su govorili Nema drugog boga osim Allaha. Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su se borili protiv plemena Benu Hanife a oni su svjedoili da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Klanjali su, tvrdili da su pripadnici islama. Isto se odnosi i na one koje je Alijj b. Ebu Talib spalio vatrom.120
61

Ove neznalice priznaju da onaj koji negira proivljenje postaje nevjernik i bit e ubijen, pa makar izgovarao La ilahe illallah. Isto se odnosi na onoga koji negira neto od temelja islama. Kako mu to nee koristiti kada negira neke od sporednih propisa vjere, a koristi mu kada negira tevhid koji je temelj i vrhunac vjere poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ?! 121 Meutim, Allahovi neprijatelji nisu shvatili znaenje ovih hadisa. Usama je ubio ovjeka koji je tvrdio da pripada islamu, mislei da je on izrazio pripadnost islamu samo iz straha za svoj ivot i imetak. Kada ovjek obznani islam potrebno se od njega ustegnuti sve dok se ne utvrdi da suprotno postupa principima islama. Uzvieni Allah je objavio: O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte... (En-Nisa,94), tj. dobro provjerite, a sam ajet ukazuje da je potrebno ustegnuti se i dobro provjeriti. Ako se kasnije ustvrdi da ima djela koja su suprotna islamu, bit e ubijen, jer Uzvieni kae ...sve dobro ispitajte... , a da se ne ubija kada izgovori ove rijei, provjera i potvrda ne bi imale znaenje.122 Rijei: Ovim muricima neznalicama e se rei... su odgovor na nedoumicu koju ove neznalice navode, a odgovor je sadran u sljedeem: Prvo: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se borio i porobljavao idove, a oni su govorili da nema drugog boga osim Allaha. Drugo: Ashabi su se borili protiv plemena Benu Hanife koje je svjedoilo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Klanjali su i za sebe tvrdili da su muslimani. Trei: Oni koje je Alijj b. Ebi Talib spalio svjedoili su da nema drugog boga osim Allaha. 121 Rijei ove neznalice priznaju da onaj koji negira proivljenje... su uslovljavanje ovih neznalica i argumentiranje protiv njih istim navodima koje oni govore. Rekli su da onaj koji negira proivljenje bit e ubijen kao nevjernik. Takoer, oni koji negira obaveznost nekih od islamskih temelja bit e osuen kao nevjernik i ubijen, pa makar rekao La ilahe illallah. Kako onda ne vjeruje da nee biti ubijen onaj koji negira tevhid, koji je temelj vjere, pa makar izgovarao La ilahe illallah? Zar ovog nije pree proglasiti nevjernikom od onoga koji negira namaz ili zekat? Ovo uslovljavanje je ispravno bez imalo dvojbe. 122 Njegove rijei meutim, Allahovi neprijatelji nisu shvatili znaenje ovih hadisa... znae: Nisu shvatili znaenje hadisa kojima prave
120

62

svoje nedoumice. Zatim, pisac, Allah mu se smilovao, pojanjava njihovo znaenje govorei: Hadis koji govori da je Usama , r.a., ubio onoga koji je rekao La ilahe illallah kada ga je priklijetio, a inae je ovjek bio murik, pojanjava da je Usama mislio da ovaj nije bio iskren u svome iskazu, nego je to rekao kako bi se zatitio. U ovom hadisu nije dokaz da svaki onaj koji kae La ilahe illallah da je musliman i da je njegova krv zatiena. Meutim, ovaj hadis je dokaz da je obavezno ustegnuti se od onoga koji kae La ilahe illallah, a zatim se kasnije razmotri njegovo stanje sve dok se ne provjeri. Pisac argumentira za to rijeima Uzvienog: O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte... (En-Nisa,94) Allah, Tebareke ve Teala, je naredio provjeravanje i utvrivanje. To ukazuje da, ako je njegovo stanje suprotno onome na emu je prije bio, obavezno je prema njemu postupiti prema onom to se utvrdilo iz okolnosti. Kada bude sasvim jasno da ima djela koja su suprotna islamu, bit e ubijen. Da se ne ubija, openito, kada izgovori rijei, ova naredba o provjeravanju ne bi imala nikakve koristi. U svakom sluaju, hadis Usame ,r.a., nije dokaz da je musliman onaj koji kae La ilahe illallah, a ujedno je murik koji oboava kipove, mrtve, meleke, dinne. Takoer, u drugom hadisu i njemu slinim po smislu, tretira se znaenje onoga to smo spomenuli, tj. da onaj koji javno obznani tevhid i islam obavezno ga se ustegnuti sve dok se ne utvrdi suprotno tome. Dokaz za to su rijei poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,: Zar si ga ubio nakon to se rekao la ilahe illallah? Rekao je, takoer: Nareeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kau la ilahe illallah. Isto je rekao i za haridije: Gdje god ih susretnete ubijajte ih. Ako ih ja doekam ubijat u ih kao to je ubijan narod Ad. Haridije su imale najvie ibadeta, najvie su izgovarale la ilahe illallah i subhanallah. ak su i ashabi zbog toga pred njima sebe smatrali malima. Oni su nauili znanje od ashaba, ali im la ilahe illallah, mnotvo ibadeta, kao i pozivanje na islam nije koristilo kada se kod njih oitovalo suprostavljanje erijatu.123 Rijeima: takoer, u drugom hadisu i njemu slinim znaenjima.. misli na drugi hadis poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : Nareeno mi je da se borim protiv ljudi... Pisac, Allah mu se smilovao, pojanjava znaenje hadisa, a ogleda se u tome da onaj koji obznani islam obavezno ga se ustegnuti sve dok se njegovo stanje ne razjasni, jer Uzvieni kae: ..sve dobro ispitajte...
123

63

Naredba o potvrivanju je potrebna ako smo u sumnji. Ako je izgovaranje rijei La ilahe illallah iskljuivo kako bi se osoba sauvala od ubistva, tada nema potrebe za utvrivanjem. Potom, pisac, Allah mu se smilovao, argumentira miljenjem da su rijei upuene Usami, Zar si ga ubio nakon to je rekao La ilahe illallah? (Sahih,Ibid) i rijei, Nareeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne kau la ilahe illallah i da sam ja Allahov poslanik. (Sahih,Ibid), naredba za borbu protiv haridija, za koje je rekao: Gdje god ih susretnete ubijajte ih! (Buhari u El-Menakib,3611,Fethul-bari;Muslim u Ez-Zekah,1066) Iako haridije klanjaju, spominju Allaha i ue Kuran. Oni su nauavali od ashaba, r.a., ali im to nije nita koristilo. Iman nije uao u njihova srca, kao to je rekao poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: On nee prelaziti njihova grla. (sahih) Isto smo spomenuli za borbu protiv idova i borbu ashaba protiv plemena Benu Hanife. Isto tako je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, htio povesti borbu protiv Benu el-Mustalik, kada ih je neki ovjek obavijestio da su uskratili zekat, pa je Uzvieni objavio:

O vjernici, ako vam nekakav nepoten ovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite... (El-Hudurat,6), ovaj ovjek im je slagao.124 Sve to

ukazuje da je poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovim hadisima, s kojima su oni argumentirali, ustvari htio ono to smo mi spomenuli.125 Oni imaju drugu nedoumicu, a ona je je da je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo da e ljudi na Sudnjem danu traiti pomo od Adema, zatim od Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa. Svi e se ispriavati sve dok ne dou do Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kau: Ovo ukazuje da traenje pomoi od drugih mimo Allaha nije irk. Odgovor: Kaemo: Neka je slava Onome koji je zapeatio srca Njegovih neprijatelja, jer mi traenje pomoi od stvorenja, u onome to oni mogu uiniti, ne nijeemo. Uzvieni Allah u prii o Musau kae: ...pa ga zovnu u pomo onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda. (El-Kassas,15) Isto tako, ovjek trai pomoi od svojih saboraca u borbi i sl., a to su stvari koje ljudi mogu uiniti. Mi negiramo traenje pomoi u vidu ibadeta kojeg oni ine kod kaburova evlija, ili u njihovom odsustvu, za stvari koje je moan uiniti samo Allah.126 Ako je ovo potvreno, onda njihovo traenje pomoi od vjerovjesnika, na Sudnjem danu znai da oni ele od njih da mole Allaha da pone obraunavati djela ljudi kako bi se stanovnici Denneta odmorili od tegobnog stajanja.
64

To je dozvoljeno i na dunjaluku i na ahiretu. Kao npr. da doe kod dobrog, ivog ovjeka s kojim se drui i da on uje tvoj govor, pa da mu kae: Moli Allah za mene, kao to su ashabi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, traili to od njega u toku njegovog ivota. Ali, poslije smrti se to nije nikako desilo. Oni ga nisu pitali za zalagnje kod njegovog kabura, ak su ispravni prethodnici selefu salih, otro kritikovali one koji su se obraali dovom Allahu kod poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura. A ta tek rei za onoga ko mu upuuje dovu ?127 Povod objave ovog ajeta je proglaen slabim od vie uenjaka. Pogledaj knjigu El-Avasim minel-kavasim od Ebu Bekra b. ElArabija, str 102. itd. 125 To znai da samo izgovaranje rijei La ilahe illallah nije zatita od ubistva, nego je dozvoljeno boriti se protiv onih koji izgovaraju ehadet, ako postoji razlog koji iziskuje borbu protiv njih. 126 Njegove rijei oni imaju drugu nedoumicu... tj. kau da traenje pomoi od drugih nije irk, a odgovorio je sa dva odgovora: Prvi: Ovo je traenje pomoi od stvorenja u onome to je ono u mogunosti, a to niko ne negira, jer Uzvieni kae u prii o Musau: ...
124

pa ga zovnu u pomo onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda. (El-Kasas,15)

Drugi: Ovi ljudi nee traiti pomo od asnih vjerovjesnika kako bi od njih odagnali tekou, nego e se oni putem njih zalagati kod Allaha da im On otkloni nedau. Postoji razlika izmeu onoga koji trai pomo od stvorenja da mu otkloni nedau i zlo i onoga koji trai od stvorenja da se za njega zalae kod Allaha kako bi mu Allah to otklonio. 127 Njegove rijei: Ako je ovo potvreno onda njihovo traenje pomoi... su drugi odgovor, a on je sadran u konstataciji da je njihovo traenje pomoi od vjerovjesnika traenje da oni upute dovu Allahu, Azze ve Delle, da On stvorenja razrijei ovog velikog stajanja. To nije upuivanje dove njima, nego traenje dove od Gospodara, Azze ve Delle. Ovo je dozvoljeno, jer su i ashabi, r.a., traili od vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da moli Allaha za njih. U oba Sahiha iz hadisa Enesa, r.a., se prenosi da je neki ovjek doao u damiju petkom a poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je drao hutbu. ovjek je rekao: Allahov poslanie, imeci propadoe a putevi se prekidoe! Moli Allaha da nam dadne kiu! Nije rekao: Pomozi nas, Allahov poslanie, nego: Moli Allaha da nam dadne kiu! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je podigao ruke i rekao tri puta: Allahu, pomozi nas kiom!
65

Allah, Azze ve Delle, je nainio oblak iz kojeg je padala kia. Nisu vidjeli sunca cijelu sedmicu. Kia je obilno padala. Na sljedeoj dumi doao je neki ovjek (ili moda onaj isti) i rekao: Allahov poslanie, voda je porasla i poela ruiti graevine. Moli Allaha Uzvienog da nam kia prestane! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je molio svog Gospodara rekavi: Allahu, oko nas a ne nas! Allahu, daj kiu na uzvisine, brijegove, doline i ume. (Buhari u El-Istiska,933,FethulBari;Muslim u Salatul-istiska,879) Razvedrilo se, a ashabi su sa dume izali po sunanom vremenu. Ovo je traenje da poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputi dovu Allahu, Azze ve Delle, a ne dozivanje Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem , ili traenje pomoi od njega. Time se zna da ova nedoumica, kojom ovi mijeaju istinu sa neistinom, nema koristi, nego da je ona pobijeni dokaz kod Allaha, Azze ve Delle. Zatim pisac, Allah mu se smilovao, spominje da nema smetnje da doe dobrom ovjeku kojeg poznaje i poznaje da je ispravan, pa ga upita da moli Allaha za tebe. Ovo je istina, ali to ovjek ne treba da uzima kao stalnu praksu, tj. da kada god vidi dobrog ovjeka da kae: Moli Allaha za mene!. Ovo nije bio obiaj naih ispravnih prethodnika selefu salih, jer takav postupak predstavlja oslanjanje na dovu drugoga. Poznato je da je bolje kada ovjek lino moli svoga Gospodara, jer tada ini ibadet kojim se pribliava Allahu, Azze ve Delle. Dova spada u ibadet, kao to kae Allah Uzvieni: Pozovite Me

i zamolite, Ja u vam se odazvati ! (El-Mumin-Gar,60)

Kada ovjek lino doziva svoga Gospodara postie tada nagradu za ibadet a potom se oslanja na Allaha, Azze ve Delle, u tenji za postizanjem koristi i otklanjanjem tete, za razliku kada od drugoga trai da uputi dovu Allahu za njega. Tada se oslanja na drugoga, pa moda njegovo vezivanje za drugog bude vee od njegove vezanosti za Allaha, Azze ve Delle. U ovome je velika opasnost, a ejhul-islam, Allah mu se smilovao, kae: Traenje jednog ovjeka, od drugoga da uputi dovu Allahu, Azze ve Delle, spada u pokueno traenje. Kada ve ovjek od drugoga trai da ini dovu za njega, treba imati namjeru da se i taj drugi okoristi donoenjem dove za prvoga. On e tada biti nagraen, a vjerovatno postii ono to se spominje u hadisu: Kada ovjek upuuje Allahu dove za svoga brata u njegovoj odsutnosti, meleki kau: Amin ! I tebi pripada isto. Oni imaju drugu sumnju 128: Kazivanje o Ibrahimu, a.s., kada je baen u vatru i kada ga je presreo Dibril , a.s., u zraku rekavi: Ima li potrebu? odgovorio je: Ne, to se tebe tie! Kau: Da je traenje pomoi od Dibrila bilo irk, Dibril to ne bi ponudio Ibrahimu!? Odgovor je: Ovo je poput prve nedoumice: Dibril
66

mu je ponudio korist koja mu je ve odreena. Allah, Azze ve Delle, za Dibrila kae: A jedan ogromne snage... (En-Nedm,5) Da mu je Allah naredio da uzme vatru pripremljenu za Ibrahima i ono to je oko nje, u vidu zemlje i brda, te da ih baci na istok ili zapad, to bi Dibril i uinio. Da mu je naredio da Ibrahima stavi na udaljeno mjesto od njih, to bi i uinio. Da mu je naredio da ga podigne na nebesa, uinio bi i to. To je poput bogatog ovejka koji vidi siromaha u potrebi i ponudi mu posudbu ili mu neto pokloni ime e zadovoljiti njegovu potrebu. Tada ovaj siromah koji je u potrebi odbije da to uzme i strpi se dok mu Allah ne dadne opskrbu na kojoj nikome drugome ne treba izraavati zahvalnost. Da li je onda ovo i blizu traenja pomoi u vidu ibadeta i irka, ako ovakvi ita shvataju ?! Njegove rijei: Oni imaju drugu sumnju: Pria o Ibrahimu, a.s., ... su odgovor na ovu sumnju: Dibril mu je predloio stvar koja je mogua i koju on moe izvriti. Da je Allah Dibrilu dozvolio, Dibril bi, shodno snazi koju mu je dao, spasio Ibrahima. Dibril kao to ga Allah opisuje je: a jedan ogromne snage. Da mu je Allah naredio da uzme vatru koja je pripremljena za Ibrahima i sve to je oko nje, te da je baci na istok ili zapad, to bi i uinio. Da mu je naredio da odnese Ibrahima na od njih daleko mjesto, to bi i uinio. Da mu je naredio da ga podigne na nebesa, i to bi uinio. Zatim je pisac, Allah mu se smilovao, naveo primjer bogatog ovjeka kojem je doao siromah i rekao: Da li ti ima potrebe za imetkom, tj. da ti posudim, darujem i sl.? To je bogata u mogunosti uiniti. Ovo se ne smatra irkom ako kae: Da, imam potrebu, pa mi posudi ili pokloni! Tada ovaj siromah nije murik.
128

Zavrimo govor,129 ako Allah eli, velikim i veoma vanim pitanjem koje se shvata iz prethodnog reenog. Meutim, o njemu posebno govorimo zbog njegove veliine i zato to se u njemu mnogo grijei: Nema sumnje da se tevhid mora oitivati srcem, jezikom i djelom, ako je ijedan od ovih elemenata neispravan, ovjek nije musliman. Ako spozna tevhid, a ne postupa po njemu, onda je nevjernik inadija poput Faraona, Iblisa i njima slinih. U ovome grijee mnogi ljudi kada kau: To je istina i mi to shvatamo. Svjedoimo da je to istina, ali mi to ne moemo initi i nije mogue da se to prihvati kod naih sunarodnjaka, osim onoga to se slae sa njima, i slina opravdanja.130
67

Takav siromah 131 ne zna da veina predvodnika nevjerstva poznaje istinu i da su je napustili samo zbog nekih opravdanja, kao to Uzvieni kae: Oni Allahove ajete za ono to malo vrijedi zamjenjuju. (EtTevbe,9) Postoje i drugi ajeti poput ovoga: Oni kojima smo dali Knjigu

znaju poslanika kao to sinove svoje znaju. (El-Bekare,146)

Njegov rad po tevhidu je samo formalan 132 jer ga ne shvata, ili nije uvjeren svojim srcem, i onda je dvolinjak (munak), a dvolinjak je gori od istog nevjernika, jer Uzvieni kae: Licemjeri e na samom dnu Dehennema biti. (En-Nisa,145). Pisac zavrava spomen nedoumica velikim pitanjem-konstatacijom: ovjek mora izraavati jednou Allahu svojim srcem, govorom i djelom. Ako je izraava srcem, a ne izraava jezikom ili djelom, onda je neiskren u svojoj tvrdnji. Tevhid srca je popraen tevhidom jezika i djela, jer poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: U tijelu ima jedan komad mesa, ako je on ispravan ispravno je itavo tijelo, a ako je on neispravan neipravno je itavo tijelo. To je srce ! (Buhari El-Imanu,52,Fethul-Bari;Muslim u El-Muska,1599) Ako ispovijeda jednou Allahu svojim srcem, a ne ispoljava je svojim jezikom ili djelom, onda spada u kategoriju ljudi poput Faraona koji je bio uvjeren u istinu i poznavao je. Meutim, ustrajao je u nevjerstvu, bio inadija i ostao na tvrdnji da on posjeduje rububijjet (da je gospodar). Uzvieni kae: I oni ih, nepravedni i oholi, porekoe, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skonali smutljivci. (En-Neml,14) Uzvieni kae o Musau da je rekao Faraonu: Ti zna da ovo nije dao niko drugi
129

nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao oigledna znamenja. (El-Isra,102)

130

Rijei: u ovome grijee mnogi ljudi... znae da mnogi ljudi znaju istinu o ovome, govorei: Mi poznajemo da je to istina, ali mi to ne moemo sprovesti, jer nai sunarodnjaci imaju suprotan stav o tome i tome slina opravdanja. Ovo opravdanje im nee koristiti kod Allaha, Azze ve Delle, jer je ovjeku obaveza da trai Allahovo, Azze ve Delle, zadovoljstvo, makar se ljudi srdili i da ne slijedi zadovoljstvo ljudi u Allahovoj, Azze ve Delle, srdbi. Ovo uveliko slii onima koji argumentuju postupcima svojih predaka, a o kojima Allah kae: Mi smo zatekli pretke nae kako ispovijedaju vjeru i pratei ih u stopu mi smo na pravom putu., ili u sljedeem ajetu iste sure: ..mi ih slijedimo u stopu. (Ez-Zuhurf,22-23) 131 Rijei ovaj siromah ne zna oznaavaju ovjeka koji nema shvatanja i znanja. Veina predvodnika nevjerstva je znala istinu, ali su bili inadije i suprostavili se istini, kao to Uzvieni kae: Oni Allahove ajete za ono to malo vrijedi zamjenjuju. (Et-Tevbe,9) i - Oni kojima smo dali
68

knjigu znaju poslanika kao to sinove svoje znaju.

(El-Bekare,146) Oni su se ispriavali razliitim opravdanjima koja im nee koristiti, kao to je bojazan da se izgubi vostvo, utjecaj i sl.. Mnogi predvodnici nevjerstva znaju istinu, ali je preziru i ne slijede je. Poznavati istinu bez njenog prakticiranja je gore nego je nepoznavati, jer neznalica ima opravdanje, pa e moda doi sebi i poeti uiti, za razliku od oholog inadije. Zato se na idove izlila Allahova srdba, jer su poznavali istinu, ali su je zanemarili. Krani su zalutali, jer oni nisu spoznali istinu. Meutim, poslije slanja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, krani znaju, pa su poput idova, tj. i na njih se izlila Allahova srdba. 132 Pisac, Allah mu se smilovao, kae da je postupanje po tevhidu kod ovakvog ovjeka samo formalno jezikom i dijelovima tijela. Meutim, on nije u njega uvjeren srcem i ne shvaa ga. Tada je munak. Takav je gori od nevjernika koji otvoreno ispoljava svoje nevjerstvo, jer Uzvieni kae: Munaci su na najnioj stepenici vatre. Ovo je sasvim jasno za onoga koji je inadija i zna istinu, ali je prezire svojim srcem i sa njom nije smiren, niti zadovoljan. Meutim, takav je obznanio pridravanje erijata kako bi varao Allaha, Njegovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernike. Onaj koji ga (tevhid) uope ne poznaje, ali radi kao to rade drugi ljudi i nije mu predoeno ono to drugi rade i cilj toga, dunost mu je dostaviti saznanje o tome i poduiti ga. Ako ustraje na nijekanju svojim srcem, onda je munak (dvolinjak).

Ova tematika je veoma opsena,133 i ako o njoj razmisli, bit e ti sasvim jasna. Meu ljudima vidi one koji znaju istinu, a naputaju njeno praktikovanje bojei se da im bude uskraen dunjaluk, ugled, ili da bude poistovijeen sa nekim. Vidi onoga koji radi po istini formom, ali ne i svojom nutrinom. Kada ga upita u ta je uvjeren svojim srcem, on ne zna. Zato, dobro shvati ova dva ajeta iz Allahove Knjige. Prvi ajet 134: Uzvieni kae: Ne ispriavajte se! Jasno je da ste

nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.

Kada si se uvjerio da su neki ashabi, koji su se borili protiv biznantinaca sa Allahovim poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, postali nevjernici zbog rijei koje su izgovorili u ali i igri, onda ti je sasvim jasno da su rijei onoga koji izgovori nevjerstvo ili postupa u skladu sa nevjerstvom, iz straha ili bojazni da e mu biti uskraen imetak, pozicija ili povodei se za nekim, daleko vee od rijei koje se izgovori u ali.
69

(Et-Tevbe,66)

Drugi ajet

135

je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri -, eka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stii e srdba Allahova i njih eka patnja velika, zato to vie vole ivot na ovom nego na onom svijetu, a Allah nee ukazati na pravi put onima koji nee da vjeruju. (En-Nahl,106-107)

: Uzvieni kae: Onoga koji zanijee Allaha, nakon to

Allah nije dao opravdanja ovima, osim ako budu prisiljeni, ali da njihovo srce bude smireno sa imanom. U ostalim sluajevima to znai nevjerstvo poslije vjerovanja, bilo to iz straha, povoenja, borbe za domovinu, porodicu, imetak ili se to uini u ali, ili iz nekog drugog razloga. Osim ako je dolo do prisile. Ajet ukazuje na ovu injenicu sa dva aspekta 136: Prvi: Njegove rijei - osim ako bude na to primoran. Uzvieni je ovdje izdvojio samo onoga koji je prisiljen, a poznato je da ovjek moe biti prisiljen samo na govor ili djelo, a na uvjerenje srca ne moe niko biti primoran. Drugi 137: Rijei Uzvienog: zato to vie vole ivot na ovom nego na onom svijetu, jasno naglaavaju da nevjerstvo i patnja nisu doli kao posljedica uvjerenja, neznanja, mrnje prema vjeri ili ljubavi prema nevjerstvu, nego je razlog tome postojanje ovodunjalukog interesa kojem je data prednost nad vjerom. Allah, Subhanehu ve Teala, najbolje zna i neka je salavat i selam na naeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.138 Pisac, Allah mu se smilovao, pojanjava da je ova tematika veoma duga i opsena, jer je njeno izuavanje dugo. Mnogi ljudi odbijaju istinu bojei se da ne budu radi nje koreni, elei da ostanu na poziciji ili na dunjaluku. Zato je potrebno pratiti stanja ljudi, i u potpunosti ih poznavati, da bi se znalo ko je dvolinjak, a ko je iskreni vjernik. 134 Pisac, Allah mu se smilovao, podstie da razmislimo o ova dva ajeta iz Allahove Knjige. Prvi je: Ne ispriavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. (Et-Tevbe,66), objavljen je o munacima koji su vrijeali Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe, uae Kurana. Pisac, Allah mu se smilovao, kae: Kada su ovi munaci, koji su se borili sa Allahovim poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u pohodu na Tebuk, postali nevjernici sa jednom izgovorenom rijeju, u ali, a ne ozbiljno, ta tek onda misli o onome koji uznevjeruje svojim srcem zbog straha od gubitka pozicije, ugleda i sl.? To je daleko vee ! Evidentno je da su svi nevjernici nakon svoga vjerovanja, inili to oni iz ale ili ozbiljno, iz straha ili nade. Svaki ovjek koji javno
133

70

obznanjuje islam, a u sebi krije nevjerstvo naziva se munakom, ma ko bio. 135 Ovo je drugi ajet na ije razmiljanje pisac, Allah mu se smilovao, podstie. Ajet kazuje da niko nema opravdanja za nevjerovanje poslije vjerovanja, osim prisiljenoga. Onaj ko dobrovoljno ne vjeruje, iz bilo kojeg razloga, bilo to u ali, elji da sauva funkciju, odbrani domovinu i sl., on je nevjernik. Allah, Azze ve Delle, nije dao opravdanja za nevjerovanje osim onome ko je prisiljen, pod uslovom da njegovo srce bude smireno imanom. 136 Uzvieni Allah od nevjernika u ovom ajetu nije izuzeo osim onoga koji je primoran, a prisiljavanje moe biti rijeima ili djelima. Uvjerenje srca poznaje samo Allah, pa je zato nemogue da prisiljavanje bude vezano za srce. Nije mogue da neko prisili drugoga govorei mu: Mora vjerovati tako i tako, jer je to skrivena stvar koja se ne poznaje. Prisiljavanje se odnosi na vanjtinu, tj moe biti govorom ili djelom. 137 Drugi aspekt se ogleda u tome da su vie voljeli ovodunjaluki ivot nad Buduim svijetom. Razlog njihovog nevjerstva je preferiranje dunjaluka nad Ahiretom. Pod dunjalukom mislimo na sve ono to je vezano za ovaj svijet u vidu pozicije, imetka, vostva i sl., emu se daje prednost u odnosu na Budui svijet i ne vjeruje zbog davanja prednosti dunjaluku. Takva osoba je nevjernik, makar ne preferirala nevjerstvo ali preferira ovodunjaluki ivot. Ima ljudi koji su nevjernici zato to vole nevjerstvo i njime su zadivljeni, a neki su nevjernici zbog imetka, pozicije i sl.. Neki ljudi postaju nevjernici kako bi time postigli vlast i sl., tj. zbog razliitih ambicija. 138 ejhul-islam Muhammed b. Abdulvehhab, Allah mu se smilovao, je ovu svoju knjigu zavrio vraajui znanje na Allaha, Azze ve Delle, i donosei salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem . Ovim je zavrena knjiga Otklanjanje sumnji . Molimo Uzvienog Allaha da nagradi njenog pisca najboljom nagradom i da nama dadne udio u njegovoj nagradi, te da nas zajedno sa njim sastavi u Kui poasti, On je Taj koji je Dareljiv i Plemenit! Neka je hvala Allahu i neka je salavat i selam na naeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

71

72

KOMENTAR EST NAELA

Pisac, ejhul-islam, kae: S imenom Allaha , Milostivog , Samilosnog . Najvee su udo i najvei dokaz, koji ukazuje na mo Vladara, Koji sve zna, est naela koje Allah, Subhanehu ve Teala, jasno pojanjava ljudima, bolje nego to drugi mogu pomisliti. Meutim, poslije toga su mnogi, osim malog broja, svjetski pametnih ljudi, sinova Ademovih, u tome pogrijeili. KOMENTAR: Rijei s imenom Allaha: Pisac, Allah mu se smilovao, poinje knjigu s imenom Allaha, slijedei u tome Allahovu, Azze ve Delle, Knjigu koja je zapoeta bismilom, te slijedei Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poinjao svoja pisma i poslanice bismilom. Rije Allah: Ime Uzvienog ukazuje na Stvoritelja, Azze ve Delle, a ovo ime slijede sva druga imena. U Njegovim rijeima: Knjigu ti

objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvede iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga - Allaha, ije je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji. (Ibrahim,1-2) ne kaemo da je ime Uzvienoga

(Allaha) ovdje epitet ve je veznik pojanjenja, kako ne bi rekli da se za ime Uzvienoga vee gramatiko pravilo epiteta. Zato su uenjaci rekli da je najvea spoznaja spoznati termin Allah, jer ovo uzvieno ime iskljuivo ukazuje na Allaha, Azze ve Delle. Rije Milostivi: Er-Rahman-Milostivi je jedno od imena koje je specino za Uzvienoga i njime se niko drugi ne naziva. Njegovo znaenje je: Onaj koji se odlikuje velikom milou. Rije Samilosni: Er-Rahim-Samilosni je ime Uzvienog, a njime se mogu nazivati i drugi mimo Njega. Ono znai: Posjednik stalne milosti. Er-Rahman znai: Onaj koji se odlikuje velikom milou, a Er-Rahim: Posjednik stalne milosti. Kada se ova dva imena sastave, onda Er-Rahim oznaava: Onoga koji svoju milost ukazuje kome hoe od Svojih robova. Uzvieni kae:

On kanjava onoga koga On hoe i milost ukazuje onome kome On hoe, i Njemu ete se vratiti. (El-Ankebut,21) Rijeju Er-Rahman se misli na:
Onoga koji ima obilnu milost. Njegove rijei Najvee je udo i najvei dokaz koji ukazuje na mo Vladara koji sve zna, est naela.

ejhul-islam Muhammed b. Abdulavehhab, Allah mu se smilovao, pridavao je panju kratkim brourama koje razumije obini ovjek a i onaj koji trai znanje. Od tih borura je i ova est velikih naela.
73

Ta naela su: Prvo naelo: Iskrenost (ihlas) i pojanjenje onoga to mu je suprotno, a to je irk. Drugo naelo: Jedinstvo u vjeri i zabrana razilaenja u njoj. Tree naelo: Poslunost i pokornost nadreenima. etvrto naelo: Pojanjenje znanja uenjaka, islamskog prava i pravnika u islamu, te onih koji ih oponaaju a nisu od njih. Peto naelo: Pojanjenje ko su Allahove evlije. esto naelo: Odbacivanje sumnji koje je postavio ejtan u pogledu ostavljanja Kurana i Sunneta. Ova naela su jako vana i potrebno im je posvetiti posebnu panju. Traim pomoi od Allaha Uzvienog u njihovom komenataru, onako kako to On olaka. PRVO NAELO: Iskreno ispovijedanje vjere Allahu Jedinome Koji sudruga nema. Pojanjenje suprotnosti, a to je irk-pripisivanje Allahu druga. Veina Kurana naelno s nekoliko razliitih aspekata pojanjava ovo sa rijeima koje shvataju i najobiniji ljudi. Kada se sa veinom ummeta desilo ono to se i desilo, ejtan im je prikazao iskrenost u obliku kuenja dobrih ljudi i nemara prema njihovim pravima. Prikazao im je irk Allahu u obliku ljubavi prema dobrim ljudima i njihovim sljedbenicima. KOMENTAR: Rijei Iskreno ispovijedanje vjere Allahu Jedinome koji sudruga nema. Iskrenost prema Allahu znai da ovjek svojim ibadetom cilja pribliavanje Allahu, Azze ve Delle, i stizanje do Njegove Kue poasti (Denneta), kada rob biva iskren prema Allahu u svojoj namjeri i ljubavi prema Njemu, Njegovom velianju, u vanjtini i nutrini. On ibadetom eli samo Njegovo Lice i dolazak do Kue poasti. Uzvieni kae:

Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja doista su posveeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema sauesnika; to mi je naraeno i ja sam prvi musliman. (El-Enam,162-163) I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se... (Ez-Zumer,54) A va Bog jedan je Bog! nema boga osima Njega, Milostivog, Samilosnog ! (El-Bekare,163) Va Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte ! (El-Hadd,
34)

Uzvieni Allah je poslao sve poslanike s time, pa kae:

Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet inite ! (El-Enbija,25)
74

Allah je to pojasnio u Svojoj Knjizi, kao to pisac kae: s nekoliko razliitih aspekata pojanjava ovo sa rijeima koje shvataju i najobiniji ljudi. Allahov poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je to pojasnio, jer je doao da realizira tevhid, njegovo iskreno ispovijedanje i da ga oisti od svake primjese irka. Zatvorio je svaki put kojim se ovaj tevhid moe zaprljati ili oslabiti. ak je neki ovjek rekao vjerovjesniku, sallallahu alejhi we sellem,: Ono to je htio Allah i to si htio ti, pa je vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: Zar si me uinio takmacem Allahu? Nego reci: Ono to je Allah Jedini htio.1 Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, je negirao postupak ovog ovjeka koji je njegovo htijenje vezao sa Allahovim htijenjem upotrebljavajui veznik koji ih izjednaava. To je smatrao pripisivanjem takmaca Allahu, Azze ve Delle. Takoer, poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je zabranio zaklinjanje nekim drugim mimo Allahom, smatrajui to irkom Allahu, Azze ve Delle. Rekao je: Ko se zakune neim drugim mimo Allahom postao je nevjernik ili je poinio irk.2 Zaklinjanje neim drugim mimo Allahom predstavlja velianje stvorenja, a to zasluuje samo Allah, Azze ve Delle. Kada mu je dolo neko izaslanstvo i uputilo mu rijei Allahov poslanie, ti koji si najbolji od nas i sin najboljeg od nas! Ti si na gospodin i sin naeg gospodina! Rekao je: O ljudi, govorite kako inae govorite i neka vas ejtan ne zavodi. Ja sam Muhammed, Allahov rob i poslanik. Ne volim da me uzdiete iznad stepena na kojem me je postavio Allah, Azze ve Delle.3 Pisac, Allah mu se smilovao, je za to napravio posebno poglavlje u Knjizi tevhida, pa je rekao Poglavlje o Mustanom, sallallahu alejhi we sellem, pridravanju granica tevhida i njegovo zatvaranje puteva irka. Kao to je Uzvieni pojasnio iskrenost, pojasnio je i ono to mu je suprotno, a to je irk, pa kae:

Allah sigurno nee oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostie kome hoe ono to je manje od toga. (En-Nisa,116) I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte ! (En-Nisa,36) Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet inite, a taguta se klonite ! (En-Nahl,36) O tome postoje mnogi ajeti.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, kae: Ko susretne Allaha ne pripisujui Mu nita, ui e u Dennet. A ko susretne Allaha pripisujui Mu neto, ui e u vatru.4 Hadis prenosi Muslim iz hadisa Dabira.
1

Sahih, prenosi ga En-Nesai, 6/10825, takoer u Amelul-jevmi vel-lejleti, 988. Ibn Made u El-Keffarat, 2117. Ahmed 1/214. El-Albani,u Sahihu Ibn Made (1720). 2 Ebu Davu u El-imanu ven-nuzur (3261); Et-Tirmizi u En-nuzur (1535); Ahmed (2/86125); Ibn Hibban (10/4358); El-Hakim (4/297); El-Albani, u Sahihul-damia (6204). 3 Sahih, Ebu Davud u El-Edebu (4806); El-Albani, sahih. 4 Muslim u El-Imanu (93); El-Buhari u Eil-Ilmu (129), Fethul-bari. 75

irk je dvojak. Prva vrsta: Veliki irk koji izvodi iz vjere, a to je svaki irk kojeg Zakonodavac spominje i u apsolutnoj je suprotnosti sa tevhidom. Npr. da se neka vrsta ibadeta usmjeri nekome drugom mimo Allahu, kao da se klanja nekome, prinosi rtvu nekome, zavjetuje se nekome i moli nekoga mimo Allaha, Azze ve Delle. Isto se odnosi na onoga koji doziva mrtve u kaburu, doziva odsutnog da ga spasi a to je u mogunosti uiniti samo prisutni. Vrste irka su poznate prema onome to su pisali uenjaci. Druga vrsta: Mali irk, a podrazumijeva svako verbalno ili ziko djelo kojeg Zakonodavac naziva irkom, a nije apsolutno u suprotnosti sa tevhidom. Primjer za to je zaklinjanje neim drugim mimo Allahom. Onaj ko se kune neim drugim mimo Allahom i nije uvjeren da neko drugi mimo Allah ima veliinu koja je istovjetna Allahovoj Veliini, taj ini mali irk. U mali irk spada i pretvaranje-rija, a ovo djelo je veoma opasno, jer o njemu vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, kae: Najvie ega se za vas bojim jeste mali irk., pa je upitan o njemu, a onda je odgovorio: Pretvaranje.5 Pretvaranje nekad pree u veliki irk. Ibnul-Kajjim , Allah mu se smilovao, mali irk poistovjeuje sa malim pretvaranjem, a to ukazuje da veliko pretvaranje moe prei u veliki irk. Neki uenjaci smatraju da rijei Uzvienog: Allah sigurno nee oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim... (En-Nisa, 116) obuhvataju sve vrste irka, pa ak i mali. Zato je dunost uvati se irka, apsolutno, jer su njegove posljedice kobne. Uzvieni kae: Ko drugog Allahu

smatra ravnim, Allah emo ulazak u Dennet zabraniti i boravite njegovo e Dehennem biti; a nevjernicima nee niko pomoi. (El-Maide,72)

Poto je Dennet zabranjen muriku, to znai da e vjeno boraviti u Dehennemu. Onaj koji ini irk Allahu bez sumnje e propasti na Ahiretu, jer e u vatri biti vjeno, a propada i na dunjaluku jer je podignut dokaz protiv njega i dola mu je opomena. Propao je i nije se okoristio dunjalukom, kao to Uzvieni kae: Reci; Stradae

uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje ! (Ez-Zumer,15) Propao je jer se od dunjaluka nije

niim okoristio i on ga je odveo u vatru, a ruan li je to odlazak. I njegovi blinji su izgubili, ako su vjernici, jer su u Dennetu i on nee moi uivati sa njima, a ako su u vatri isto tako, jer kad god ue jedan narod proklinjat e drugog. Znaj da je irk veoma skriven, jer ga se pribojavao i bliski prijatelj Milostivog i voa pravovjernih, kao to Uzvieni kae: I udalji mene i sinove moje da se klanjamo kumirima,... (Ibrahim,35) Razmisli o rijeima:
5

Sahih, El-Albani, u Sahihu Tergib (29).

76

I udalji mene. Nije rekao sprijei me, jer je znaenje udalji me: uini me na strani ibadeta, a kumire na drugoj strani. Ovo je daleko stilskije od rijei sprijei me, jer kada je on na jednoj strani, a kumiri na drugoj izmeu njih je vea udaljenost. Ibn Ebu Melike kae: Susreo sam trideset ashaba Allahovog poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a svaki od njih se pribojavao za sebe da ne poini nifak (dvolinjatvo).6 Voa vjernika, Omer b. Hattab, r.a., je rekao Huzej b. El-Jemanu: Kunem te Allahom, da li je Allahov poslanik, sallallahu alejhi we sellem, moje ime tebi rekao sa onim imenima munaka ?, iako ga je poslanik, sallallahu alejhi we sellem, obradovao Dennetom, ali se pribojavao da ne bude tako, jer je ta radost bila prema djelima koja je Allahov poslanik, sallallahu alejhi we sellem, vidio tokom njegovog ivota. Od nifaka (dvolinjatva) se smatra sigurnim samo munak. Nifaka se ne boji osim vjernik. Rob treba nastojati da bude iskren i boriti se svojom duom za to. Neki ispravni prethodnici selefu salih, su rekli: Nizata se svojom duom nisam vie borio kao to sam se njome borio za iskrenost. Pitanje irka je veoma teko, a nije lahko. Meutim, Allah olakava iskrenost robu tako to mu je uini pred njegovim oima, pa svojim djelima tei Njegovom licu. DRUGO NAELO: Allah, Azze ve Delle, je naredio jedinstvo u vjeri, a zabranio razilaenje u njoj. Pojasnio je to savim dovoljno tako da to i obini ljudi shvataju. Zabranio nam je da budemo poput onih prije nas koji su se razjedinili i razili, pa su propali. Spomenuo je da je naredio muslimanima da budu jedinstveni u vjeri, a zabranio im je razilaenje. To je jo jasnije sa zadivljujuim predajama koje se navode u sunnetu. Zatim je dolo do razilaenja u temeljnim i sporednim pitanjima vjere, a to su znanje i pitanja propisa vjere. Poslije su o jedinstvu u vjeri priali samo heretici ili luaci. KOMENTAR: Njegove rijei Allah, Azze ve Delle, naredio je jedinstvo u vjeri, a zabranio razilaenje u vjeri. Drugi temelj koji navodi ejh, Allah mu se smilovao, je jedinstvo u vjeri i zabrana razilaenja u njoj. Ovo veliko naelo je argumentirano Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog poslanika, sallallahu alejhi we sellem, te praksom ashaba , r.a., i ispravnih prethodnika - selefu salih, Allah im se smilovao. Allah , Azze ve Delle, kae:
El-Buhari u El-Imanu, poglavlje Pribojavanje prigovora da ne poniti djelo, kao muallek.
6

77

O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On sloio srca vaa i vi ste postali, milou Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio. Tako vam Allah objanjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali. (Ali
Imran,102-103)

I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u miljenju podvojili kada su im ve jasni dokazi doli, - njih eka patnja velika. (Ali Imran,105) ...i ne prepirite se da nebiste klonuli i bez borbenog duha ostali... (ElEnfal,46)

Tebe se nita ne tiu oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili..: (El-Enam,159) On vam propisuje u vjeri isto ono to je propisano Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte ! (E-ura,13)
U ovim ajetima Uzvieni Allah je zabranio razilaenje i pojasnio njegove kobne posljedice za pojedinca, drutvo i cjelokupni ummet.

Dokazi iz sunneta za ovo veliko naelo su: Allahov poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kae: Musliman je brat muslimanu, nee mu nanositi nepravdu, poniavati i potcjenjivati ga. Bogobojaznost je ovdje, bogobojaznost je ovdje, pa je pokazao na svoja prsa, dovoljno je ovjeku zla da potcijeni svoga brata muslimana. Sve to je vezano za muslimana zabranjeno je drugom muslimanu, njegov ivot, ast i imetak.7 U drugoj predaji: Nemojte jedni drugima zavidjeti, mrziti se, pijunirati, prislukivati, u trgovini nadmetati bez namjere da neto kupite. Budite Allahovi robovi, braa ! U drugoj predaji stoji: Nemojte meusobne odnose prekidati, leima se jedni drugima okretati, nemjote se mrziti, jedni drugima zavidjeti. Budite Allahovi robovi, braa !8 Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kae: Vjernik je za vjernika kao graevina iji se dijelovi meusobno podupiru. 9 Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao Ebu Ejjubu, r.a.,: Hoe da ti ukaem na trgovinu? Rekao je: Svakako, Allahov poslanie. Ree mu: Nastoj da pomiri ljude kada meusobni nered prave i da ih pribliava kada se udalje jedni od drugih.10 Nasuprot naredbi vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, vjernicima da se meusobno
Sahih, El-Buhari u El-Mezalim (2442) Fethul-bari; Muslim u El-Birru ves-sile (2580). Sahih, El-Buhari u El-Edebu (6066), Fethul-bari; Muslim u El-Birru ves-sile (2563). 9 Sahih, El-Buhari u Es-salah (481), Fethul-bari; Muslim u El-Birru ves-sile (2585). 10 Hadis je veoma slab, El-Hejsemi u El-Medmeu u Kitabul-edeb. Prenosi ga ElBezzar, a u lancu prenosilaca je Abdurrahman b. Abdullah el-Umeri koji je metruk.
7 8

78

vole, da budu jedinstveni, da vole jedni drugima dobro i da surauju u dobru i bogobojaznosti, te da uzimaju za povode kojima takvi postupci jaaju i unapreuju. Postoji i zabrana od Vjerovjesnika, u pogledu svega onoga to vodi razjedinjavanju i meusobnom udaljavanju muslimana. Razjedinjenje i meusobna mrnja za muslimana imaju tetne posljedice. Razjedinjavanje je radost oima ejtana iz reda dinna i ljudi, jer oni od pripadnika islama ne ele da se okupe ni na jednoj stvari. ele da budu razjedinjeni, jer razjedinjenost slabi snagu koja se postie pridravanjem i okretanjem Allahu, Azze ve Delle. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je podstakao na jednistvo i meusobnu ljubav svojim rijeima i djelima. Zabranio je razilaenje i razjedinjavanje koji vode u nejedinstvo rijei i nestanak moi. Praksa ashaba. Izmeu njih, r.a., se desilo razilaenje, ali se time nisu razjedinili i izraavali neprijateljstvo ili se mrzili. Oni su se razilazili u doba Allahovog poslanika, sallallahu alejhi we sellem, dok je on bio meu njima. Jedan od primjera je i primjer kada je poslanik, sallallahu alejhi we sellem, zavrio bitku El-Ahzab doao mu je Dibril nareujui mu da krene ka plemenu Benu Kurejza, jer su oni (Benu Kurejza) iznevjerili ugovor. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao svojim ashabima: Neka od vas niko ne klanja ikindiju osim u plemenu Benu Kurejza.11 Izali su iz Medine ka plemenu Benu Kurejza, a nastupilo je vrijeme ikindije namaza. Jedni su rekli: Klanjat emo samo u Benu Kurejzi, pa makar sunce zalo, jer je vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: Neka od vas niko ne klanja ikindiju osim u plemenu Benu Kurejza, pa kaemo: Mi ujemo i pokoravamo se. Drugi su rekli: Klanjat emo ikindiju na vrijeme, jer je Allahov poslanik, sallallahu alejhi we sellem, time htio postai na to bri polazak, a nije od nas elio da odgaamo namaz. To je dolo do vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, i on nikoga od njih nije prekorio. Oni se nisu razjedinili zato to su imali razliito shvatanje hadisa Allahovog poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Praksa ispravnih prethodnika. Jedan od temelja ehli sunneta veldemaata u pogledu pitanja u kojima se razilaze, jeste da: Ako je razilaenje uzrokovano idtihadom i ako idtihad ima smisla, jedni drugima nalaze izgovor za to i ne izraavaju meusobnu mrnju, neprijateljstvo i prezir. Uvjereni su da su braa, pa makar bilo razilaenja meu njima. Neki od njih su klanjali za drugima za koje su smatrali da nemaju abdesta, a onaj koji je predvodio namaz je smatrao da ga ima. Primjer za to je da se klanja za osobom koja je jela devino meso, a da onaj koji predvodi namaz smatra da jedenje devinog
11

Sahih, El-Buhari u el-Dumua (946), Fethul-bari; Muslim u El-Dihad (1770). 79

mesa ne kvari abdest. Dok oni koji za njim klanjaju smatraju da to kvari abdest. Smatrali su da je namaz iza takvog ovjeka ispravan, iako kada bi ga (muktedija) klanjao sam po sebi ne bi ga smatrao ispravnim. Sve ovo je bilo opravdano injenicom da su smatrali da razilaenje iz idtihada, koji ima smisla i koji je opravdan, ustvari i nije razilaenje, jer svaki od ovih koji se razilaze slijedi dokaz od kojeg mu nije dozvoljeno odstupiti. Oni smatraju da njihov brat, kada ima suprotno miljenje o nekom djelu slijedei dokaz, ustvari je u saglasnosti sa njima. Oni pozivaju na slijeenje dokaza odakle god dolazi. Iako nisu u saglasnosti sa njegovim dokazom, oni su ustvari u saglasnosti sa njim, jer on postupa prema onome u to oni pozivaju i upuuju, a to je uzimanje Allahove Knjige i sunneta poslanika, sallallahu alejhi we sellem, za sudiju. One stvari u kojima razilaenje nije opravdano i nema smisla, a to je ono to je u suprotnosti postupcima ashaba i tabiina, je pitanje vjerovanja u kojem su mnogi ljudi zalutali. Razilaenje u tim pitanjima se desilo nakon prvih odabranih generacija, tj. razilaenje se rairilo tek poslije odabranih generacija, iako je bilo razilaenja u generaciji ashaba. Meutim, treba znati da, kada spomenemo generaciju ashaba, to ne znai da je su svi ashabi bili ivi, nego se misli na generaciju iji su pripadnici veinom prisutni. ejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kae: Nestanak jedne generacije se konstatuje kada nestane veine njenih pripadnika. Odabrane generacije su nestale, a meu njima nije bilo ovog razilaenja koje se proirilo poslije njih u pogledu vjerovanja. Onaj koji suprotno postupa onome na emu su bili ashabi i tabiini, to je dokaz protiv njega, a njegovo suprostavljanje se nee prihvatiti. Pitanja u kojima je postojalo razilaenje u doba ashaba, a imala su smisla i opravdanosti, neminovno se i dalje mora u njima razilaziti. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, kae: Kada sudac sudi, pa donese sud na osnovu intuicije (idtihad), pa pogodi istinu ima dvije nagrade. A kada donese sud na osnovu intuicije, pa pogrijei ima jednu nagradu.12 To je parametar. Dunost je svim muslimanima da budu jedan ummet i da meu njima ne dolazi do razilaenja i partijaenja, tako da se meusobno svojim jezicima ne kose, da jedni protiv drugih ne izraavaju neprijateljstvo i meusobno se mrze zbog razilaenja koje ima smisla i opravdanosti. Ako se i raziu u pogledu onoga to erijatski tekstovi iziskuju zbog razliitosti shvatanja, za to treba imati eksibilnosti i iznalaziti opravdanja. Neka je hvala Allahu. Vano je objediniti srca i ujediniti zajedniku rije. Nema sumnje da neprijatelji muslimana
12

Sahih, El-Buhari u El-Iatisam (7352), Fethul-bari; Muslim u El-Akdije (1716).

80

vole da se muslimani razjedine, bili to neprijatelji koji javno izraavaju neprijateljstvo ili neprijatelji koji se pretvaraju da su prijatelji muslimanima i islamu, a ustvari to nisu. TREE NAELO: U potpuno jedinstvo spadaju poslunost i pokornost onome koji nam je nadreen, pa makar to bio crni abesinijski rob. Allah, Azze ve Delle, je to nairoko i dovoljno pojasnio razliitim vrstama pojanjenja s aspekta erijata i kadera. Ovo naelo je zatim postalo nepoznato veini onih koji se pozivaju na znanje, pa kako e onda raditi po njemu? KOMENTAR: Rijei: U potpuno jedinstvo spadaju poslunost i pokornost. Pisac, Allah mu se smilovao, spominje da se potpuno ujedinjenje ogleda u poslunosti i pokornosti onima koji su nadreeni, izvravanju onoga to nareuju i izbjegavanju onoga to zabranjuju, pa makar nam kao nadreeni bio postavljen abesinijski rob. Njegove rijei: Allah , Azze ve Delle, je to nairoko i dovoljno pojasnio. erijatsko pojanjenje ovog naela se ogleda u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Uzvieni kae:

O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vaim. (En-Nisa,59) I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da nebiste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdrljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdrljivih. (El-Enfal,46) Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte ! (Ali
Imran,103)

Sunnet Allahovog poslanika, sallallahu alejhi we sellem. U oba Sahiha iz hadisa Ubade b. Samita se prenosi: Dali smo prisegu Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, na poslunost i pokornost u onome to volimo i preziremo, poteko i lahkoi, kada se drugima nad nama bude davala prednost i da se neemo boriti za vlast. Rekao je: Osim da vidite otvoreno nevjerstvo, jer vam je to dokaz od Allaha.13 Poslanik kae: Ko kod svoga nadreenog vidi neto neka se strpi, jer onaj koji se udalji od demaata koliko je pedalj, pa umre, umro je paganskom smru. 14 Kae poslanik, sallallahu alejhi we sellem,: Ko izvue svoju ruku iz pokornosti, susrest e Allaha na Sudnjem danu a nee imati dokaza. 15
13 14 15

Sahih, El-Buhari u El-Fiten (7056); Muslim u El-Imare (1709). Sahih, El-Buhari u El-Fiten (7054); Muslim u El-Imare (1849). Sahih, Muslim u El-Imare (1851). 81

Rekao je: Sluajte i pokoravajte se, makar da vam za nadreenog bude postavljen crni abesinijski rob. 16 Kae: Dunost je ovjeku muslimanu sluati i pokoravati se u onome to voli i prezire, osim da mu se naredi nepokornost. A kada mu se naredi nepokornost, onda nema sluanja i pokornosti.17 Muttefekun alejhi. Abdullah b. Omer, r.a., kae: Bili smo sa vjerovjesnikom na putovanju, pa smo odsjeli na jednom mjesto. Poslanikov muezzin pozvao je rijeima Zajedniki namaz! Okupili smo se kod Allahovog poslanika, sallallahu alejhi we sellem, pa je rekao: Nijednog vjerovjesnika nije Allah poslao a da nije bio zaduen da svoj narod uputi na dobro koje za njih poznaje. Da ih upozorava na zlo koje za njih poznaje. Ispravnost ovog vaeg ummeta je uinjena na njegovom poetku, a zadnji dio ovog ummeta e zadesiti iskuenja i stvari koje vi negirate. Doi e smutnje pa e jedni druge porobljavati. Doi e smutnja u kojoj e vjernik rei: Ovo je moja propast! Doi e smutnja, pa e rei: Ovo je ta! Ko voli da bude udaljen od vatre i da ue u Dennet neka mu njegova smrt doe a on vjeruje u Allaha i Sudnji dan. Neka ljudima ini ono to voli da se i njemu ini. Ko da prisegu imamu pruajui mu svoju ruku i plod svoga srca, neka mu se i pokorava koliko moe. Pa, ako doe drugi, koji se sa njim bori za vlast, ubijte posljednjeg. Prenosi Muslim. 18 Pojanjenje ovog naela dostojanstvom i ugledom Nije skriveno stanje ovog islamskog ummeta kada se pridravao svoje vjere i oko nje okupljao. Kada je veliao svoje predvodnike, pokoravajui im se u dobru. Ummet je tada imao vostvo i uticaj na Zemlji. Uzvieni kae:

Allah obeava da e one meu vama koji budu vjerovali i dobra djela inili sigurni namjesnicima na Zemlji postaviti, kao to je postavio namjesnicima one prije njih, i da e im zacijelo vjeru njihovu uvrstiti, onu koju im On eli, i da e im sigurno strah bezbjednou zamijeniti; oni e samo Meni ibadet initi, i nee druge Meni ravnim smatrati. (En-Nur,55) A Allah e sigurno pomoi one koji vjeru njegovu pomau, - ta Allah je zaista Moan i Silan -, one koji e, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji e traiti da se ine dobra djela, a odvraati od nevaljalih A Alahu se na kraju sve vraa. (El-Hadd,40-41)
Kada je islamski ummet poinio ono to je poinio, kada je razjedinio svoju vjeru, kada su se pobunili protiv svojih voa ustajui protiv njih, postali su glupaci, a strahopotovanje je nestalo iz srca njihovih neprijatelja.
16 17 18

Sahih, El-Buhari u El-Ezan (693). Sahih, El-Buhari u El-Ahkam (7144); Fethul-bari; Muslim u El-Imare (1839). Sahih, Muslim u El-Imare (1844).

82

Uli su u razmirice, doivjeli kolaps i njihova snaga se rasprila. Na njih su se sruili narodi i postali su beznaajni kao morska pjena. Ovo naelo nije poznato kod veine onih koji se pozivaju na znanje i koji ljubomorno uvaju Allahovu vjeru, a djelovanje po njemu je naputeno. Svaki pojedinac je sebe vidio vladarem ili na poziciji vladara, kao takmaca postojeem vladaru. Naa zajednika dunost, bili voe ili podreeni, je da izvrimo ono to nam je Allah stavio u obavezu u vidu meusobne ljubavi i saradnje u vidu dobra i bogobojaznosti, te ujedinjenju koristi kako bi uspjeli. Duni smo da se ujedinimo oko istine i da se oko nje pomaemo, da budemo iskreni u svim naim djelima i da teimo ka jednom cilju, a on je popravka ovog ummeta, prema naim mogunostima, u vjerskom i svjetskom smislu. To nee moi sve dok naa rije ne bude jedinstvena i ne ostavimo meusobne razmirice i oprenosti koje ne vode ka cilju, ve moda putem njih eljeni cilj nas mimoilazi i nestaje nam onoga to ve imamo. Kada se zajednika rije razjedini, podanici postanu nepokorni, a kada strasti i mrnja zavladaju svaki pojedinac nastoji sprovesti svoju rije, pa makar istina i pravda bila u suprotnosti i izlazila iz okvira Allahovih , Azze ve Delle, uputa. Uzvieni kae:

O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On sloio srca vaa i vi ste postali, milou Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On 0d nje spasio. Tako vam Allah objanjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali. (Ali
Imran,102-103)

Kada svaki ovjek sazna svoja prava i svoje dunosti i to izvri, prema mudrosti, tada ope i pojedinane stvari teku u najboljem i najsavrenijem redu. ETVRTO NAELO: Pojanjenje o znanju i uenjacima, pravu i pravnicima. Pojanjenje o onima koji ih oponaaju, a nisu od njih. Uzvieni Allah je pojasnio ovo nealu na poetku sure ElBekare, govorei:

O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ispuniu i Ja svoj koji sam vama dao... (El-Bekare,40) do rijei: O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao. (ElBekare,47)

Ovo je jo jasnije kada nam to sunnet pojanjava govorom koji je jasan i pristupaan i najprostijem ovjeku.
83

Zatim je ovo naelo postala najudnija stvar. Znanje i islamsko pravo su postali novotarije i zablude, a najbolje to imaju kod sebe je mijeanje istine i neistine. Znanje, kojim je Allah obavezao svoja stvorenja i kojeg je pohvalio, su poeli zagovarati samo heretici i luaci, a onaj koji ga negira, koji se bori protiv njega i koji pie upozoravajui i zabranjujui to znanje, on je pravnik i uenjak! KOMENTAR: Rijei: Pojanjenje o znanju i uenjacima, pravu i pravnicima. Ovdje se pod znanjem misli na erijatsko znanje, a ono je znanje koje je Allah objavio Svome poslaniku, sallallahu alejhi we sellem , u vidu jasnih dokaza i upute. Znanje o kome je izraena pohvala je erijatsko znanje, tj. znanje koje je Allah objavio Svome poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, u Knjizi ili mudrosti: Reci: Zar

su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju ? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju! (Ez-zumer,9) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, kae: Kome
Allah eli dobro podui ga propisima vjere.19 Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, takoer kae: Vjerovjesnici u nasljedstvo nisu ostavili ni dinara ni dirhema, nego su ostavili znanje, pa ko ga uzme zadobio je veliko blago. 20 Poznato je da su vjerovjesnici ostavljali u nasljedstvo erijatsko znanje. I pored toga, mi ne negiramo da druge nauke nemaju koristi, ali je ta korist dvojaka: Ako pomae pokornosti Allahu i pobjedi Njegove vjere, i ako se njome koriste Allahovim robovi, onda je to znanje dobro i korisno. Neki uenjaci su spomenuli da je nauavanje zanata kolektivna obaveza (fardi-kifaje). Meutim o ovome ima razliitih miljenja i razilaenja. U svakom sluaju, znanje o kome je izraena pohvala, kao i o onima koji ga trae, je nauavanje Allahove Knjige i sunneta Allahovog poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Sve to je mimo toga, ako ono vodi dobru i ono je dobro, ako vodi zlu i ono je zlo. Ako nije ni jedno ni drugo, onda je to traenje vremena i besmislica. Znanje ima mnoge vrijednosti. Od njih su: Allah uzdie uenjake na Ahiretu i na dunjaluku. Na Ahiretu e ih podii na stepene shodno izvrenom pozivu ka Allahu i prakticiranju onoga to su nauili. Allah e ih na dunjaluku podii izmeu ostalih svojih robova shodno praktikovanju i irenju znanja.

Allah e na visoke stepene uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. (El-Mudadele,11)
Znanje je nasljedstvo od Poslanika,
19 20

sallallahu alejhi we sellem,

kao to on

Sahih, El-Buhari u El-Ilm (71), Fethul-bari; Muslim u Ez-zekah (1037). El-Albani, u Es-Sahihu Damia (6297); prenose ga peterica.

84

kae: Vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinara ni dirhema nego su ostavili znanje, pa ko ga uzme uzeo je veliko blago. Ono to poslije smrti ostaje ovjeku je znanje, jer se vjerodostojno u hadisu prenosi da je vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: Kada ovjek umre njegova djela se prekidaju osim u tri sluaja: stalna sadaka, znanje kojim se koriste drugi ili dobro dijete. 21 Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nije nikoga podsticao da zavidi drugome osim sa dvije stvari. Traenje znanja i postupanje po njemu I Bogatau koji je svoj imetak podredio islamu. Od Abdullaha b. Mesuda se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: Zavidnost nije zavidnost u dvije stvari: ovjeku kojem je Allah dao imetak, pa ga on troi na putu istine i ovjeku kome je Allah dao mudrost pa on njome sudi i druge poduava. 22 Znanje je svjetlost koja obasjava roba, pa onda zna kako e oboavati svoga Gospodara i postupati prema drugima. Njegova putanja u svim postupcima je sazdana na znanju i dokazu. Uenjak je svjetlost pomou koje ljudi idu pravim putem, svjetlost iz koje ljudi uzimaju uputu u pitanjima vjere i dunjaluka. Mnogim ljudima nije nepoznata pria o ovjeku iz Benu Israila koji je ubio devedesetdevet osoba, pa je upitao nekog poboanjaka: da li za njega ima pokajanja. Pobonjaku je ta stvar bila golema, pa je rekao: Ne. Zatim ga je ovaj ubio i broj ubijenih je dostigao stotinu. Zatim je otiao uenjaku i upitao ga, pa ga je obavijestio da za njega ima pokajanja i da izmeu njega i pokajanja nema nikakve prepreke. Potom ga je uputio na stanovnike jednog podruja koji su bili dobri, da ode ka njima. Krenuo je, ali mu je smrt dola na tom putovanju. Ova pria je poznata, a pogledaj razliku izmeu onoga koji zna i onoga koji ne zna! 23 Kada ti je ovo jasno onda mora spoznati i ko su to istinski uenjaci. Oni su ljudi koji odgajaju druge u skladu sa erijatom od njihovog Gospodara, sve dok se ovi uenjaci jasno ne izdvoje od onih koji se sa njima poistovjeuju, a ustvari nisu od njih. Poistovjeuju se sa njima u izgledu, izrazima, djelima, ali nisu poput njih u pogledu iskrenog odnosa prema robovima i tenji za istinom. Najbolje kod takvog je da se pomijea istina i neistina, a da se onda uoblii ukraenim frazama za koje edni misle da je voda, a kada im prie nita ne nae. Ustvari, to su novotarije i zablude koje neki ljudi misle da su to znanje, poznavanje islamskog prava, a ono to je mimo toga svega su navodi koje priaju heretici i luaci.

21 22 23

Sahih, Muslim u El-vesijje (1631). Sahih, El-Buhari u El-Ilm (73), Fethul-bari; Muslim u Salatul-musarin (816). Sahih, El-Buhari u Ehadisul-enbija (3470), Fethul-bari; Muslim u Et-tevbe (2766). 85

Ovo je znaenje rijei pisca, Allah mu se smilovao, kao da on aludira na voe sljedbenika novotarija koji zavode sa pravoga puta i koji ehlisunnet optuuju za ono od ega su oni isti, kako bi ljude odvratili da uzimaju istinu. Ovo je nasljee onih koji su inili nered i tiraniju prije njih i koji su utjerivali poslanike u la. Uzvieni kae:

I tako je bilo, ni onima prije ovih nije doao nijedan poslaik, a da nisu rekli: arobnjak je !, ili: Lud je !, zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? (Ez-Zarijat,52-53)

PETO NAELO: Uzvieni pojanjava ko su Allahovi tienici-evlije i pravi razliku izmeu njih i onih koji se sa njima poistovjeuju, a takvi su, ustvari, Allahovi neprijatelji, munaci i veliki grjenici. O ovome je dovoljan jedan ajet iz sure Ali Imran. Uzvieni kae:

Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti ! (Ali imran,31) U suri El-Maide Uzvieni kae: O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah e sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole. (El-Maide,54) a u suri Junus: I neka se niega ne boje i ni za im neka ne tuguju Allahovi tienici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali. (Junus,62-63) Zatim je kod veine onih koji

se pozivaju da imaju znanje i da upuuju stvorenja, te da uvaju erijat doneeno pravilo da evlije moraju ostaviti slijeenje poslanika a da onaj koji ih slijedi nije od njih. Mora se ostaviti dihad, jer onaj koji se bori nije od njih. Moraju se ostavit iman i bogobojaznost, jer onaj koji se vee za iman i bogobojaznost nije od njih. Gospodaru na, molimo te za ispravnost i oprost, Ti si Onaj Koji uje sve dove ! KOMENTAR: Njegove rijei: Uzvieni pojanjava ko su to Allahovi tienici-evlije. Allahove evlije su oni koji vjeruju u Njega, koji Ga se boje (strahuju) i koji su istrajni u Njegovoj vjeri, a Uzvieni Allah ih je opisao kao: I neka se niega ne boje i ni za im neka ne tuguju Allahovi

tienici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali. (Junus,62-63)

Nije svaki onaj koji tvrdi da je evlija, evlija, jer bi to svako za sebe onda tvrdio. Onaj koji tvrdi za sebe da je evlija bit e stavljen na vagu dijela, pa ako su mu djela bila sazdana na imanu i takvaluku, onda je evlija, a u usprotnom nije. Njegovo prizivanje velajeta (da je evlija) predstavlja samohvalu koja je u suprotnosti za bogobojaznou, jer Uzvieni kae: Zato se ne hvaliite bezgrjenou svojom On dobro zna

onoga koji se grijeha kloni. (En-Nedm,32)

86

Ako ustvrdi za sebe da je Allahov evlija, onda je sam sebe pohvalio, a tada je zapao u nepokornost Allahu i Njegovu zabranu. To je suprotno bogobojaznosti, jer Allahovi tienici sami sebe ne hvale i ne iznose takva svjedoenja. Oni vjeruju u Allaha i boje Ga se, izvravaju Mu pokornost na najpotpuniji nain. Oni ne obmanjuju ljude takvim tvrdnjama kako bi ih zaveli sa pravog puta. Ovi sebe nekada nazivaju sejjidima, nekada evlijama, a da ovjek razmotri njihovo stanje, uvidio bi da su oni najudaljeniji od naziva evlija i sejjid. Moj savjet brai muslimanima jeste da ne budu obmanjeni tvrdnjama da su neki evlije sve dok njihovo stanje ne usporede sa tekstovima erijata koji opisuju Allahove evlije. ejh, Allah mu se smilovao, je aludirao na znak ljubavi prema Allahu i Njegovu zatitu, to je preuzeo iz ajeta. Prvi ajet: Uzvieni Allah u suri Ali Imran kae: Reci: Ako Allaha

volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! a Allah prata i samilostan je. (Ali Imran,31)
Ovaj ajet se naziva ajet iskuenja , jer su ljudi tvrdili da vole Allaha Uzvienog, pa je On, Azze ve Delle, objavio ovaj ajet. Onaj ko se poziva na ljubav prema Allahu, moramo pogledati u njegovo djelo. Ako bude slijedio Allahovog poslanika, sallallahu alejhi we sellem, onda je iskren, a u suprotnom lae. Drugi ajet: Uzvieni u suri El-Maide kae: O vjernici, ako neko od vas

od vjere svoje otpadne, - pa, Allah e sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole. (El-Maide,54)

Oba ova ajeta evlije opisuju znakovima i plodovima ljubavi. Prvi opis: Oni su prema vjernicima ponizni, protiv njih se ne bore, ne ustaju protiv njih, niti ih odbacuju. Drugi opis: Oni su ponosni u odnosu na nevjernike, tj. superorni i silni prema njima. Trei opis: Oni se bore na Allahovom putu, ulau trud u borbi protiv Allahovih neprijatelja, kako bi Allahova Rije bila gornja. etvrti opis: Oni se radi Allaha ne boje niije kritike, tj. kada ih neko prekori za ono to su izvrili od Allahove vjere oni se ne pribojavaju njegove kritike i to ih nije sprijeilo da postupaju po Allahovoj, Azze ve Delle, vjeri. Trei ajet: Rijei Uzvienog u suri Junus: I neka se niega ne boje i

ni za im neka ne tuguju Allahovi tienici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali. (Junus,62-63)

Uzvieni Allah je pojasnio da su Allahove evlije oni koji imaju ova dva epiteta: iman i takvaluk. Iman se ogleda u srcu, a takvaluk dijelovima tijela. Ko tvrdi da je evlija, a nema ova dva epiteta on je laac.
87

Zatim ejh, Allah mu se smilovao, pojanjava da je situacija postala suprotna kod veine onih koji tvrde da imaju znaje, da upuuju stvorenja i da uvaju erijat. Evlija je za njih onaj koji ne slijedi poslanike, koji se ne bori na Allahovom putu, ne vjeruje u Njega, niti Ga se pribojava. Lijepo bi bilo da preemo ovdje na ono to je napisao ejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, u svojoj poslanici, zvanoj Razlike izmeu evlija Milostivog i ejtanovih evlija. Navest emo ovdje ono to nam je dostupno. Uzvieni u Svojoj Knjizi i sunnetu Njegovog poslanika, sallallahu alejhi we sellem, pojanjava da On ima Svoje tienike meu ljudima, da ejtan ima svoje tienike. Napravio je razliku izmeu evlija Milostivog i ejtanovih evlija, pa kae: I neka se niega ne boje i ni za

im neka ne tuguju Allahovi tienici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu, - Allahove rijei niko ne moe izmjeniti to e, zaista, velik uspjeh biti. (Junus,62-64) Spomenuo je i ejtanove evlije, pa kae: Kada hoe da ui Kuran, zatrai od Allaha zatitu od ejtana prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitinika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju. (En-Nahl,98-100)

Potrebno je napraviti razliku izmeu jednih i drugih, kao to su Allah i Njegov poslanik, sallallahu alejhi we sellem, napravili razliku meu njima. Allahove evlije su bogobojazni vjernici, oni koji vjeruju u Njega i izraavaju prijateljstvo prema Njemu, koji vole ono to On voli, mrze ono to On mrzi, zadovoljni su oni s ime je On zadovoljan, srditi su na ono na to je On srdit, nareuju ono to On nareuje, zabranjuju ono to On zabranjuje, daju ono to On voli da se daje i uskrauju ono to On voli da se uskrauje. Allahov evlija moe biti samo onaj koji vjeruje u njega (poslanika, sallallahu alejhi we sellem) i u ono s ime je doao, slijedei ga u javnosti i tajnosti. Ko tvrdi da ga Allah voli i da je Njegov evlija, a ne slijedi poslanika, sallallahu alejhi we sellem, onda nije Allahov evlija, ve mu se suprostavlja i Allahov je neprijatelj, tj. ejtanski evlija. Uzvieni kae: Reci: Ako

Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! a Allah prata i samilostan je. (Ali Imran,31)

Ljudi se razlikuju u stepenu Allahovog, Azze ve Delle, velajeta ovisno o njihovoj razlici u imanu i takvaluku. Takoer, razlikuju se u neprijateljstvu prema Allahu shodno razlikama u nevjerstvu i licemjerstvu. Allahove evlije su dvojake: Oni koji prednjae i koji su privreni Allahu, oni sretni i osrednji koje Allah spominje na vie mjesta u Svojoj asnoj Knjizi, tj. na poetku na kraju sure El-Vakia,
88

u suri Ed-Dehr, El-Mutaffun, El-Fatir ... U Dennetu se uveliko razlikuju stepeni. Allahovi tienici, bogobojazni vjernici imaju svoje stepene shodno imanu i takvaluku. Onaj ko se ne pribliava Allahu ne inei dobro i ne naputajui zla djela, ne moe biti Allahov evlija. Nije nikome dozvoljeno da bude uvjeren da je takav evlija, posebno ako mu je dokaz za to (tj. njegov velajet) nekakvo otkrovenje za koje je uo od njega, neka vrsta neobinih postupaka i slino. Nikome nije dozvoljeno da time argumentira da je odreena osoba Allahov evlija, pa makar i ne znao ono to opovrgava njegov velajet. ta te onda rei kada se zna za stvari koje su suprotne njegovom velajetu? Primjer za to je da osoba zna da onaj koji se smatra evlijom nije uvjeren da je dunost slijediti vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, javno i tajno, nego je uvjeren da slijedi erijat u njegovoj vanjtini, bez stvarnog unutranjeg slijeenja, ili da je uvjeren da Allahove evlije imaju put do Allaha koji nije kao put vjerovjesnika. Prema tome, onaj koji kae da je evlija, a ne obavlja islamske dunosti, ne izbjegava zabrane, nego ak ini djela koja su u suprotnosti sa tim, nemamo pravo za njega rei da je Allahov evlija. Allahove evlije ne posjeduju nita ime bi se razlikovale od ostalih ljudi u pogledu dozvoljenih stvari. Nije uslov da Allahov evlija bude nepogrjeiv, da ne pravi propuste i ispade. Mogue je da mu dio erijatskog znanja bude nepoznat, a mogue je da mu se pomute neka vjerska pitanja. Poto je mogue da Allahov evlija pogrijei, ljudima nije obaveza da vjeruju u sve ono to on govori, kako kod njih ne bi postao vjerovjesnik. Zapravo, potrebno je to sve usporediti sa onim sa ime je doao Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, pa ako bude u skladu to e mu se i primiti, a u suprotnom nee. Ako ne zna da li je to u skladu ili u suprotnosti sa erijatom, onda e se uzdrati. Ljudi se u ovom pogledu dijele na tri kategorije. Dvije su zastranile, a jedna je u sredini. Kada neki od njih imaju uvjerenje da je odreena osoba Allahov evlija, onda potvruju sve ono to misle da je evlijino srce prenijelo od Njegovog Gospodara i nalaze opravdanja za sve on to ini. Ima ih koji kada vide da je takav neto rekao ili uinio, a nije u suglasnosti sa erijatom, openito izvedu ga iz ovog velajeta, pa makar ta osoba postupala po intuiciji (idtihad) i grijeila. Najbolja je sredina, tj. da se takva osoba ne uini ni nepogrjeivom, niti potpuno grijenom ako je postupila po idtihadu i pogrijeila. Nee biti slijeena u svemu onome to govori, a niti e biti osuena za nevjerstvo i grijeenje ukoliko je postupila po intuiciji. Ljudima je dunost slijediti ono s ime je Allah poslao Svoga poslanika, sallallahu alejhi we sellem.
89

Prethodnici i imami ovog ummeta su se sloili da se svakom ovjeku moe oduzeti, a i dodati na njegov govor, osim Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi we sellem. Ovo je jedna od razlika izmeu vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, i obinih ljudi. Duni smo vjerovati vjerovjesnicima u svemu onome o emu obavjetavaju od Allaha, Azze ve Delle, a dunost im se pokoriti u onome to nareuju. To ne vai za evlije kojima se nismo duni pokoravati u svemu to nareuju, ili vjerovati u sve ono o emu obavjetavaju. Nego se njihova stanja i informacije usporeuju sa Knjigom i sunnetom, pa ono to bude u skladu sa njima dunost ga je prihvatiti, a ono to bude u suprotnosti odbacuje se, makar dotina osoba bila Allahov evlija i postupala po intuciji, jer tada ima opravdanje za ono to govori i ima nagradu za svoje zalaganje (idtihad). Meutim, kada je u suprotnosti sa Kuranom i sunnetom, onda takva osoba grijei, a greka e biti oprotena ukoliko se onaj koji je poinio boji Allaha prema svojim mogunostima. Ovo je to to sam spomenuo, rekavi da su Allahove evlije dune se pridravati Knjige i sunneta. Od njih nema nepogrjeivog kojem je dozvoljeno slijediti ono to mu doe na srce bez uzimanja u obzir propise Kurana i sunneta. Ovo je injenica u kojoj se slau Allahove evlije, a ko se ovome suprostavi nije od Njegovih tienika ije nam slijeenje Allah, Azze ve Delle, nareuje. Nego, takva je osoba ili nevjernik ili velika neznalica. Mnogi ljudi u ovome grijee mislei da je odreena osoba Allahov evlija i da se od Allahove evlije uzima sve to kae, te da joj se daje opravdanje za svako miljenje i za svako djelo, makar to bilo u suprotnosti sa Kuranom i sunnetom, kako bi se izrazilo slaganje sa evlijom. Tada se ovakvim opravdavanjem dolazi u oprenost sa onim s ime je Allah poslao Svoga poslanika, sallallahu alejhi we sellem, za kojeg je Allah, Azze ve Delle, svim stvorenjima naredio da ga potvrde u onome to dostavlja od obavijesti. Dunost mu se pokoriti u onome to nareuje, On ga je uinio onim koji pravi razliku izmeu Njegovih evlija i neprijatelja, izmeu stanovnika Denneta i Dehennema, te izmeu sretnih i nesretnih. Onaj ko ga slijedi spada u Alahove bogobojazne evlije, Njegovu pobjedniku vojsku i dobre robove. Onaj koji ga ne slijedi on je propali grjenik i Allahov neprijatelj. Suprostavljanje poslaniku i saglasnost sa takvom osobom e ga najprije odvesti u novotariju i zabludu, a na kraju u nevjerstvo i nifak. Nai e da se mnogi od ovih oslanjaju na uvjerenje da je odreena osoba evlija zato to je imala kef (otkrovenje) nekih stvari ili neka neobina djela i stanja. Nijedna od ovih stvari ne ukazuje da je osoba Allahova evlija, ve su se prave Allahove evlije (tj. uenjaci) usaglasili da ne smijemo biti obmanuti da kada ovjek leti po zraku, ili hoda po
90

vodi, sve dok se ne pogleda u njegovo slijeenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i saglasnost sa njegovom naredbom i zabranom. Kerameti Allahovih evlija su mnogo vei od ovih stvari. Ove neobine pojave, ako se nau kod osobe koja se naziva evlijom, mogu znaiti da je ta osoba i Allahov neprijatelj, jer mnoge ove neobine stvari se dogaaju nevjernicima, muricima, ehli-kitabijama, munacima, sljedbenicima novotarija. To su nekada ejtanska djela i zato nije dozvoljeno misliti da svaki onaj koji posjeduje neto od ovih stvari mora biti evlija. Allahove evlije se mjere prema opisu, djelima i stanjima na koja ukazuju Kuran i Sunnet. Bivaju prepoznati po imanu, Kuranu, injenicama unutarnjeg uvjerenja i vanjskim znamenjima islama. Prethodnici, imami i evlije ovog ummeta su se usaglasili da su vjerovjesnici bolji od evlija. Allah, Subhanehu ve Teala, je Svojim robovima dao sreu i blagodat u etiri stepena. Uzvieni kae: Oni koji su posluni Allahu i Poslaniku bie u drutvu

vjerovjesnika, i pravednika, i ehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako e oni divni drugovi biti ! (En-Nisa,69) Oni imaju keramete

kojima Allah asti Svoje bogobojazne tienike (evlije). Najbolje Allahove evlije imaju keramete radi dokazivanja vjere ili radi neke potrebe muslimana, kao to su bile mudize njihovog vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem. Kerameti evlija dolaze blagoslovom slijeenja Allahovog poslanika, sallallahu alejhi we sellem, pa ustvari spadaju u mudize Allahovog poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Potrebno je znati da kerameti bivaju shodno potrebi ovjeka, koji je u potrebi za njima, kako bi ojaao iman i zadovoljio prohtjeve. Najbolji vid velajeta je da evlija bude neovisan o kerametima, pa mu se ne deavaju takve pojave zbog njegove visoke pozicije i neovisnosti o tome, a to nije radi pomanjakanja njegovog velajeta. Zato su ovakve pojave bile daleko ee kod tabiina nego kod ashaba. Kod njih su se deavale neobine stvari radi upute i potrebe ljudi, ali su prvi veeg stepena. to se tie neobinih stvari, ljudi se u tom pogledu dijele na tri vrste: Prva vrsta to negira osim za vjerovjesnike. Moda ih priznaje openito, ali to porie za mnoge o kojima se prenose vijesti zato to oni za njega nisu evlije. Neki od njih misle da je svaka osoba koja ima neobine stvari i pojave evlija. Obe tvrdnje su pogrene. Zato e vidjeti kako ovakvi spominju da su murici i sljedbenici Knjige pomonici koji im pomau u borbi protiv muslimana i da su oni Allahove evlije, a u isto vrijeme nijeu da sa njima moe biti neko ko ima neobine pojave. Istina je u treem miljenju, tj. da su sa njima isti oni koji ih pomau, a da to nisu Allahove, Azze ve Delle, evlije. Ovo to je preneseno je dovoljno, inaAllah, a onaj koji eli vie neka se vrati na originalne izvore. Allah daje uputu.
91

ESTO NAELO: Odbacivanje nedoumice koju su postavili ejtani za naputanje Kurana i sunneta, te slijeenja miljenja i razliitih strasti i zabluda. Ta tvrdnja govori da Kuran i sunnet poznaju samo apsolutni mudtehidi, da mudtehid mora imati takve i takve osobine koje se moda u potpunosti nisu nalazile ni kod Ebu Bekra i Omera. Ako nije tako ovjek se neminovno mora udaljiti od Kurana i sunneta. Ko trai uputu u njima kao da je heretik ili luak, zato to ih je teko shvatiti. Neka je slava i zahvala Allahu! Koliko je samo Allah, Subhanehu ve Teala, dao pojanjenja u zakonu, odredbi, moralu i naredbi za odbacivanje ove proklete neodumice sa nekoliko aspekata koja je postala generalno pravilo, ali veina ljudi to ne poznaje.

O veini njih se ve obistinila Rije - zato oni nee vjerovati. Mi smo uinili da budu kao oni za ije smo vratove sindire stavili sve do podbradaka, zato su oni glava uzdignutih, i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oi im koprenu stavili, - zato oni ne vide, i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni nee vjerovati. (Ja-sin,7-11)
Ovo je kraj i neka je zahvala Allahu, Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe sve do Sudnjeg dana. KOMENTAR: Njegove rijei: Odbacivanje nedoumice koju su postavili ejtani za naputanje Kurana i Sunneta, te slijeenja miljenja i razliitih strasti i zabluda. Idtihad u jeziku znai ulaganje truda za spoznaju teke stvari (intuicija), a u erijatskoj terminologiji: ulaganje truda za shvatanje erijatskog propisa. Idtihad ima uslove, a oni su: - Da mudtehid zna erijatske dokaze za kojima je u potrebi, kao to su ajeti i hadisi koji govore o propisima. - Da zna injenice vezane za ispravnost i slabost hadisa, kao to je znanje o lancima prenosilaca, prenosiocima i sl.. - Da zna derogirajue i derogirane tekstove, stvari u kojima je izraen konsenzus uenjaka, kako ne bi presudio onim to je ve derogirano ili onim to je suprotno koncenzusu. - Da od dokaza poznaje razliite propise u vidu specinosti, ogranienja i sl., kako ne bi donio propis koji je tome suprotan. - Da poznaje iz jezika i metodologije islamskog prava ono to je vezano za semantika znaenja termina, kao to je opi, posebni, apsolutni, ogranieni, nerazjanjeni, pojanjeni i sl. tome, kako bi donio propis koji iziskuje ta semantika znaenja. - Da ima sposobnost kojom moe deducirati pravila iz dokaza.
92

Idtihad moe biti parcijalan pa da se odnosi na neke naune discipline, ili na jedno od erijatskih pitanja. Uglavnom, mudtehid je duan da uloi trud za spoznaju istine, a zatim da izda pravilo prema onome do ega je doao, pa ako pogodi istinu ima dvije nagrade: Bit e nagraen za svoj idtihad i za pogaanje istine. Kada izda pravilo u skladu sa istinom, to znai da e se ono obznaniti i po njemu raditi. Kada pogrijei ima jednu nagradu, a greka je oprotena, jer poslanik, s.a.v.s., kae: Kada sudac sudi, pa se potrudi intuicijom i presudi u skladu sa istinom, ima dvije nagrade. A kada sudi i potrudi se intuicijom, a zatim pogrijei ima jednu nagradu.24 Ako ne bude doao do propisa dunost mu je zastati i dozvoljeno je da slijedi druge (mudtehide) zbog nude, jer Uzvieni kae: Pitajte one koji znaju ako vi ne znate. (En-Nahl,43) Zato je ejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao: Slijeenje drugih u propisima vjere je na stepenu jedenja leine. Ako osoba moe sama izvesti dokaz nije joj dozvoljeno da drugog slijedi. Ibn Kajjim u En-Nevevijji kae: Znanje je spoznaja upute sa dokazom, a to nije jednanko sa slijeenjem drugih. Slijeenje drugih moe biti u dvije okolnosti: Prva: Da je osoba obini ovjek i ne moe sama saznati propis. Dunost mu je tada druge slijediti, jer Uzvieni kae: Pitajte one koji znaju, ako vi ne znate. Osoba e slijediti najboljeg kojeg moe nai po znanju i bogobojaznosti, pa ako su isti onda e imati pravo odabira. Druga: Da mudtehidu doe novopridolo pitanje koje iziskuje da se odmah presudi, a nije mogue da se odloeno razmotri. Tada mu je dozvoljeno postupiti po idtihadu drugog. Dvije vrste slijeenja: openito i specino. Openito je da se uzme odreeni pravni pravac u pogledu svih pitanja vjere. U tome se uenjaci razilaze. Neki smatraju da je to obavezno, jer idtihad nije mogu kod zadnjih generacija. Neki su rekli da je to zabranjeno, jer vojek pridravajui se odreenog mezheba moe slijediti i ono to nije od vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. ejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kae: Miljenje kojim se iziskuje pokornost drugima mimo vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem , u svim naredbama i zabranama je u suprotnosti sa konsenzusom, a dozvola toga ima ve poznate posljedice. Specini: Da osoba uzme odreeno miljenje u odreenom pitanju. To je dozvoljeno ako nije u mogunosti da spozna istinu putem idtihada, svejedno da li ta nemogunost bila stvarna, ili takvo saznanje zahtijeva ulaganje velikog truda.
24

Sahih. 93

Ovim je zavrena knjiga est naela. Molimo Uzvienog Allaha da nagradi njenog pisca najboljom nagradom i da nama dadne udio u njegovoj nagradi, te da nas zajedno sa njim sastavi u Kui poasti, On je Taj koji je Dareljiv i Plemenit ! Neka je hvala Allahu i neka je salavat i selam na naeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

94

Biograja imama Muhammeda b. Abdulvehhaba Porijeklo: On je ejhul-islam Muhammed b. Abdulvehhab b. Sulejman b. Alijj b. Muhammed b. Ahmed b. Raid b. Berid b. Muhammed b. Muerref b. Umer od Benu Temima. Ovaj uenjak je roen u gradu el-Ujejne 1115. godine po hidri u kui u kojoj su se njegovali znanje, ast i vjera. Otac mu je bio veliki uenjak, a njegov djed Sulejman u svome vremenu je bio najuvaeniji alim u Neddu. Kuran je nauio napamet prije navrene desete godine. Uio je kh i dostigao pozamano znanje. Otac se divio jaini njegove memorije. Mnogo je itao knjige tefsira i hadisa. Revnosno se predao traenju znanja danju i nou. Pamtio je naune tekstove iz vie oblasti. U potrazi za znanjem je obiao sve krajeve Nedda i Mekke. Uio je pred tamonjim uenjacima. Zatim je otputovao za Medinu i tamo uio pred alimima. Od njih su ejh Abdullah b. Ibrahim e-emmeri. Uio je i pred njegovim poznatim sinom Ibrahimom, piscem knjige El-azbu elfaidu erhi eljjeti el-feraid. Upoznali su ga sa poznatim uenjakom hadisa Muhammedom Hajatom es-Sindijem. Pred njim je uio hadisku nauku i prenosioce hadisa. Dao mu je dozvolu za prenoenje poznatih est hadiskih zbirki. ejhu Muhammedu b. Abdulvehhabu, Allah mu se smilovao, Allah je podario precizno shvatanje i ogromnu inteligenciju. Dao se itanju, istraivanju i pisanju. Svim koristima na koje bi naiao prilikom itanja i istraivanja bi nalazio izvore. Pisanje mu nije predstavljalo dosadu. Prepisisvao je mnoga poglavlja iz djela ibn Tejmijje i ibnul-Kajjima, Allah im se smilovao. Neki vrijedni vrijedni spisi ispisani njegovim perom se danas uvaju u muzejima. Poslije smrti njegova oca 1153. godine po hidri javno je obznanio selejski poziv u Allahovu jednou (tevhid), negiranje i odvraanje od zla i borio se protiv novotara, i drugih sljedbenika kumira (mnogoboaca). U pomo su mu pritekli namjesnici iz porodice Ali Suud. Tako je ojaao, a vijest o njemu se proirila na sve strane. ejh Muhammed b. Abdulvehhab, Allah mu se smilovao, napisao je vrijedna djela od kojih su: Kitabut-tevhid (Knjiga tevhida), Kefu-ubuhat (Otklanjanje sumnji), El-Kebair (Veliki grijesi), Selasetul-usul (Tri naela), Muhtesarulinsa ve-erhul-kebir (Skraena verzija El-Insafa i veliki komentar), Muhtesaru Zadil-mead (Skraena verzija Zadul-meada), Fetve i poslanice sabrane u zbirku Skup djela imama Muhammeda b. Abdulvehhaba pod supervizijom Univerziteta imama Muhammeda b. Suuda.
95

Umro je 1206. godine po hidri. Allah mu se smilovao i nagradio ga za zalaganja za islam i muslimane najboljom nagradom. On, Azze ve Delle, sve uje i odaziva se na dove. Neka je zahvala Allahu i neka su salavat i selam na naeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.

Biograja komentatora knjige Muhammeda b. Saliha el-Usejmina Porijeklo: On je ebu Abdullah Muhammed b. Salih b. Muhammed b. Usejmin el-Vehibi et-Temimi. Roen je u gradu Unejzi dvadestsedme noi mjeseca ramazana 1347. godine po hidri. Kurani-kerim je uio pred svojim djedom po majci, Abdurrahmanom b. Sulejmanom Ali Damig, Allah mu se smilovao. Nauio je Kuran napamet i zatim je krenuo u potragu za znanjem i nauio neke discipline iz domena knjievnosti. ejh Abdurrahman es-Sadi, Allah mu se smilovao, je uzeo dva uenika da ih poduava jo kao malene. Jedan od njih je ejh Alijj es-Salihi, a drugi ejh Muhammed b. Abdulaziz el-Mutavvea, Allah mu se smilovao. Pred njim (el-Mutavvea) je uio skraenu verziju El-Akidetul-vasitijje od ejha Abdurrahmaan es-Sadija, Minhadus-salikin iz kha pred istim ejhom, te El-Adurumijju i El-Eljju. Uio je i pred ejhom Abdurrahmanom b. Alijjem b. Avdanom propise o nasljedstvu i islamsko pravo. Pred ejhom Abdurrahmanom b. Nasirom es-Sadijem, koji se smatra njegovim prvim ejhom s kojim je neprestano bio, uio je tevhid (akida), tefsir, hadis, kh, usuli-kh, feraid, mustalehul-hadis, gramatiku i deklinaciju rijei u arapskom jeziku. Uvaeni ejh je imao uglednu poziciju kod svoga uitelja, Allah mu se smilovao. Kada mu je otac, Allah mu se smilovao, pri sinovljevim prvim naunim uspjesima preselio u Rijad, elio je da se sa njim preseli i njegov sin. ejh Abdurrahman esSadi, Allah mu se smilovao, mu je tada napisao: To ne moe! elimo da Muhammed ostane ovdje kako bi se okoristio. ejh el-Usejmin kae: Imao je mnogo utjecaja na mene u pogledu metode edukacije, izlaganja znanja i pribliavanja znanja putem primjera i znaenja. Takoer, imao je utjecaja na mene u pogledu morala, jer je ejh Abdurrahman, Allah mu se smilovao, imao mnogo prenjenih moralnih osobina. Imao je mnogo znanja i bio je veoma poboan. alio bi se sa djecom, a upuivao osmjehe starijima. Nisam vidio ovejka ljepih moralnih osobina. Uio je pred ejhom Abdulaziziom b. Bazom, Allah mu se smilovao, koji se smatra njegovim drugim uiteljem. Pred njim je poeo uenje Sahihul96

Buharija, nekih poslanica ejhul-islama ibn Tejmijje, te pojedinih knjiga iz islamskog prava (kha).govorio je: ejh Abdulaziz b. Baz, Allah mu se smilovao, je na mene utjecao u pogledu panje prema hadiskoj nauci, a imao je uticaja na mene u pogledu lijepog ponaanja i stalnog rasploganja ljudima. 1371.godine po hidri je dobio mjesto predavaa u El-Damia. Kada su otvorene naune isntitucije u Rijadu upisao se na njih i to 1372. godine po hidri. ejh je govorio: Uao sam na nauni institut i upisao se na njega uz savjetovanje sa ejhom Alijjem es-Salihijjem i nakon dozvole od ejha Abdurrahmana es-Sadija, Allah mu se smilovao. Nauni institut u to vrijeme se dijelio na dva odsjeka specijalni i opi. Bio sam u specijalnom odjelu. U to doba onaj ko je elio mogao je da prije zavri godinu tako to bi uio preko raspusta a ispite polagao na poetku kolske godine. Ako poloi prelazi u sljedeu godinu, pa sam tako uveliko skratio kolovanje. Poslije dvije godine je zavrio studij i postavljen je za predavaa naunog instituta u Unejzi uz nastavak studiranja upisom na erijatski fakultet,kao vanredni student, i nastavak traenja znanja pred ejhom Abdurrahmanom es-Sadijem.Kada je ejh Abdurrahman es-Sadi, Allah mu se smilovao, preselio na ahiret,ejh Muhammed je preuzeo imamet u Velikoj damiji u Unejzi, te poduavanje u dravnoj biblioteci Unejze, uz poduavanje u naunom institutu. Zatim je preao na poduavanje na dva fakulteta erijatskom i usulud-dinskom pri odsjeku islamskog univerziteta Muhammed b. Suud u El-Kasimu. Pored toga bio lan sabora velikih uenjaka u kraljevini saudijskoj arabiji. Uvaeni ejh je imao velike aktivnosti u pozivu ka Allahu, Azze ve Delle, i davanje smjernica daijama u svakom mjestu. Zabiljeena su njegova velika zalaganju u ovom podruju. Nezaobilazno je spomneuti da je ejh Muhammed b. Ibrahim, Allah mu se smilovao, davao prijedlog i bio ustrajan da ejh Muhammed b. Salih el-Usejmin preuzme sudstvo. ak je izdao i odluku da je postavljen za predsjednika erijatskog suda u El-Ihsau. Meutim, ejh el-Usejmin je zatraio izuzee, te mu je poslije revidiranja i linih kontakata dozvoljeno izuzee sa ove funkcije. Broj njegovih djela prelazi cifru etrdeset. Neto su knjige a neto manje broure i poslanice. Uskoro e se, inaAllah, sabrati u zbirku fetvi i spisa. Neka od ejhovih djela: erh Aqidetu wasitijje ,erh Rijadu-s-salihin ,erh el Mumtii ala zadil mustaqnii ,erh selasetu usul ,Taqribu tadmurijja ,Qawaidul musla . ejh , Allah mu se smilovao, je preselio na ahiret 1421.godine po hidri (11. Januara, 2001.godine).25
25

nap. prev. 97

98