Dijete treba pustiti da odraste brzinom koja njemu odgovara.

Mnogi roditelji ine uasne greke pokuavajui da nametnu korak odrastanja. Djeca su mudra. Na ljubav e odgovoriti ljubavlju, a na mrnju mrnjom. Lako e prihvatiti disciplinu timskog tipa.

Od djeteta ne treba traiti da se suoava sa odgovornou za koji nije spremno, niti ga treba optereivati odlukama za ije donoenje nije dovoljno odraslo. Kad udarite dijete, nastojte da to bude u bijesu, ak i po cijenu da ga osakatite. Hladnokrvni udarac niti se moe, niti bi se smio oprostiti. ivot je plamen koji uvijek gori, ali se opet ponovo zapali svaki put kad se dijete rodi. Djeco! Sluajte svoje roditelje u Gospodinu, jer je ovo pravo! (Poslanica Efeanima, 6:4) ovjek ljut i pijan, i dijete govore isto. Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta. Krivi smo za mnoge propuste i pogreke, ali na je najvei zloin zlostavljanje djece, negiranje temelja ivota. Mnoge stvari mogu ekati, ali djeca ne mogu. Njima ne moemo odgovoriti sutra, oni trae danas. ivot djece je smrt roditelja..Divljaci Sjeverne Amerike ubijaju svoje roditelje. Mi inimo isto.. Vincent Freeman: Nekada su govorili kako dijete zaeto u ljubavi ima vee anse da bude sretno. To vie ne govore. Najvei ovjek uvijek ostaje dijete. Nije dobro kazati: Dijete mora ii u kolu zato to mu otac nareuje, nego valja kazati: Zato to treba sluati oeva nareenja. (O osnovnoj normi) ovjek postaje najblii sebi kada postigne onakvu ozbiljnost koju ima dijete dok se igra. Nita znaajnije ne moe uiniti otac za svoju djecu, nego to da voli njihovu majku. Ouvaj me od mudrosti koja ne plae, filozofije koja se ne smije i veliine koja se ne klanja pred djecom. Vaa djeca nisu vaa djeca. Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas. I premda su s vama, ne pripadaju vama. Moete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, Jer, oni imaju vlastite misli...

Djeca nisu bojanke. Ne moe da ih ispuni svojim omiljenim bojama. (Lovac na zmajeve) Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad neto odlui, On za to rekne samo: Budi! - i ono bude. (Mermjema, 35.) Svako dijete je neprocjenjivo vrijedno. Svako je Boije stvorenje. Djeca - to su nae sutranje sudije. ta dijete moe samo uiniti, neka uini samo. Svaki ovjek je dijete svojih postupaka. Dijete je knjiga iz koje itamo i u koju bismo trebali pisati. Podnosimo pogreke svojih prijatelja, pa zato onda ne bismo podnosili i pogreke vlastite djece. Uopte je potrebno da djecu uvamo od drutva loih ljudi jer uvijek neto od njihove zloe ostane u djeijem srcu. Odvojite dijete od drutva i ostavite ga u umi sa svinjama, i ono e, ako ga ivotinje ne pojedu, postati divlje i pasti travu sa ostalom marvom. ...kako otrije od zuba gujinog rani kada nezahvalno imamo dijete! (Kralj Lir) Bez djece ne raste kua. Dijete je slavuj u kui. Ko nema djece, taj ne zna ta je ljubav. Djeca su ogledalo roditelja. Djeji ivot je poput komada papira na koji svako ostavlja biljeku. Roditelji vole svoju djecu vie nego to djeca vole roditelje. Brak bez djece je dan bez sunca. Potrebno je selo da bi se odgojilo dijete. Bogataka djeca svakog dana dobiju slatkia, a siromanu otjeraju i kad kruha trae. Do pete godine dijete je tvoj gospodar, do desete tvoj sluga, od desete do petnaeste tvoj tajni saveznik, a zatim postaje tvoj prijatelj ili tvoj neprijatelj. Lako steeno bogatstvo djeca rijetko uivaju.

Kako moemo oekivati da nam djeca budu normalna!? - Tarzan hoda okolo gol, Pepeljuga dolazi kui u pono, Pinokio stalno lae, Aladin je kralj lopova, Betmen vozi 320 na sat, Uspavana ljepotica spava po itav dan, a Sneguljica ivi sa 7 frajera!!! Read more at http://www.mudremisli.net/mudre-misli/djeca-citati#ys0EokUzsPufje2I.99
Ova ena. M.s.

Dao sam joj sve to nisam naao u ivotu, a bez ega ne mogu. ak se i umanjujem pred njom, da bi ona bila vea, i ja pomou nje. Bogato je darujem, da bih mogao da uzmem. Ja sam osujeen, ona je ostvarena, i tako sam obeteen. Ona mi namiruje izgubljeno, i dobijam vie nego to sam elio da imam. Moje elje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepem od mate. Njoj priznajem sve to ja nisam, a opet nita ne gubim, odriui se. Nemoan pred ljudima i slab pred svijetom, znaajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnou svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjeanje. Ljubav je rtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova ena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju mo. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad peinske vatre, zatita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoe, da trai od njega obine stvari ali da zahtijeva i nemogue, da osjea oduevljenje ali i ogorenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteki, nade bez korijena, radosti bez trajanja... Read more at http://www.mudremisli.net/motivacijske-price/ova-zena--mesaselimovic#8LJAMIVODgRdsUUb.99

Ostajem ovdje

Rano jutros, uz buenje novog dana djed moj stari zovnu me i ree: Nejla keri sjedi kraj mene da ti pokaem neke svoje uspomene. U ruci drae klju potamnjeli, stari

i povede me prema sehari. Drhtavom rukom poe da vadi poutjele slike, i teke neke a rijei potekoe kao nabujale rijeke. Prvo da ti kaem zasto je vaan dananji dan: Znam ja to djede naoj je Bosni roendan! Aferim, keri ree tiho elim da uje priu iz davnina, a ona je prava istina. Godine neke Bonjak neki krenu iz Bosne u svijet daleki mislei da e postat ovjek veliki. I pomisli tada da e mu negdje tamo biti sve bolje, ljepe da e mu svijet rairiti ruke i da e ivjeti bez muke. Godine tekle, jedna za drugom, a on ostade sam sa sobom. Razmiljati poe, pitati sam sebe da li je ostvario san i istinu spozna ba na ovaj dan. U oku poee da se niu slike i one male, a i velike. Kofere spremi i krenu .... da jo koji put uje i vidi kada potok zaubori, rijeku kad progovori, na ariji golubove kada strah osjete, pa zalepraju pa polete. A kada doe i sve to vidje za jedan dan shvati da sretan nije bio nigdje. ivjee sretno jo godinu neku, pronae stihove koje prepisa u ovu teku

Hajde, keri, proitaj ih sada na ovaj dan da budem siguran da e ovdje ostvariti svaki svoj san. Hou djede posluaj sada: ovo to anti zapisa tada: "Ostajte ovdje... Sunce tueg neba Nee vas grijeti K'o to ovo grije. Gorki su tamo Zalogaji hljeba Gdje svoga nema I gdje brata nije." Moja domovina

Domovina nije samo rije, to je ono to sa tobom raste, die i dan i no to je udna, al' istinska mo. To su sve moje elje, nade, snovi koji sjedaju u malu barku da domovinom plove. Najvedrije nebo, najtoplije sunce na plovidbi toj dugoj su najljepe slike pa otvaraju sve moje vidike. Izmeu sjenki bora do mene dopiru zvuci ubora, daak vjetra nosi cvrkut ptice i njeno miluje moje lice. Samo ovdje sam ja, samo ovdje je ivot, samo ovdje je moja srea zato domovina je rije najvea.

Povodom 25. novembra

DOMOVINO, SRETAN TI PRAZNIK!

Bosna ubori

(Musa azim ati )

Bosna ubori; nad pitomim krajem Aneo mira iri laka krila I lahor pirka, ko da sitnom cvijeu Mistine prie ape veer mila. Bosna ubori i ko rujne usne Cvijetne tiho obalice ljubi, Pa tamo negdje, poput moje misli, Kraj tvog se dvora u daljini gubi. Bosna ubori, a s baricom mojom Nestano sitni igraju se vali; Ah, ini mi se, moj anele, tako Da ljubav tvoja srcem mi se ali.

Zapis o Bosni

( Mak Dizdar )

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki A kto je ta ta je ta da prosti Gdje li je ta Odakle je Kuda je Ta Bosna Rekti A zapitani odgovor njemu hitan tad dade: Bosna da prosti jedan zemlja imade I posna i bosa da prosti I hladna i gladna I k tomu jo Da prosti Prkosna Od Sna.

Bosna

(Nedad Ibriimovi)

Bosna, to je jedna dobra zemlja. Kad plae klobuaju kiseljaci. Sagni se i pij, niko se ne ljuti. U Bosni ima jedna tiina. U tiini jedna njiva. U toj njivi obeharalo stablo. Zimi Bosna po svu no srebrom zvoni. Bosna ima Bosanaca. Kad Bosanac lijee na poinak On polako glavu sputa na zemlju Da zemlju ne povrijedi. Bosna ima majku. Majka se popne na brdo iznad pruge Pa mahne mainovoi. Majka mahne masinovoi, a lokomotiva vrisne. Bosna ima kuu U kui ivi starica

Njen smjeh je ajet o dennetu. Skloni obuu kad prelazis Unu, Savu, Drinu Operi noge u rijekama Bosna je ilimom zastrta.

Bosni

( Enver olakovi )

O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja! O ti moj kameni i bijedni kru s kozama, panjima a mravim konjima, ija su lea oglodali samari, ije su noge iskrivili sjenari kad su s planina kroz duboki snijeg vukli teret teak, sitnom blagu hranu. O ti moj gladni suiavi raju koliba, bunjita, horoza i jare, tebe ubijaju. Hoe da te nema i stide se tebe. Tebe, Bosno majko! I nije uma, tvoj sjajni ogrta, bilo prvo Boansko ruho to vidjeh, i nisu tvoji crni dijamanti iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke bili prvi nakit to me zimi kiti volim te i plaem, i plaem, ali ne nad grobom jer ti mrtva nisi, nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom, I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom. Bosno moja, moje tugovanje, Bosno moja - tuno robovanje! Bosno moja - ti ropkinja nisi, dok planinom tvojom gortak hodi, dok u tebi ivi pjesma o slobodi, dok klokoe mandra u kotlu ijednom, dok rijeke teku i potoci tvoji, koji u uboru, u svom vjenom pjevu u doline nose pjesmu, koja bodri i - premda alosno - ipak pjeva, pjeva, pjeva nau pjesmu,

pjeva pjesmu Bosne, pjeva sevdalinku. Bosno moja, moje tugovanje,...

Bosna

( Enes Kievi )

Ti nisi vie san Ti si suza iz sna Bossanium moja Bossnium moja Bolna mi ne bila. Ti privjesak niiji nisi. Ni est. Ni prija. Bosna si bila. Bosna e biti. Bosna bosanska sva. Osvajaa tvojih silnih Tko vie i imena zna? A ti si i dalje Bossana moja Bosna bosanska sva. Bisseno, Bosseno, Bosno moja, Tko te svojatao ne bi Kad su i voda i ptica I cvijet Bivak nali u tebi. Ginut e za tebe Bonjak tvoj Ma bila pod noktima sva Da nikada vie. Bolna mi ne bude Suzo moja iz sna.

erzelezu Ale

(Enver olakovi,16.oktobar 1950.)

Osedlaj najbrega ata, najotriju sablju opai, s majkom halali se brzo i kreni, erzelezu Ale! Prainu otresi sa ruha i upavu podigni kosu s oiju umrlih davno, pa hitro izjai iz groba u borbu za opstanak Bosne! U Dennetu ne miruj vie, ako si mu'min i junak, majine ne gledaj suze, ako si ponosni Bonjak. S nebeskih kad modrih visina snesu te meleki amo do tvoga zaputenoga groba, nek at te ve osedlan eka. Potegni buzdovan i sablju, pa jurni kroz pranjavu Bosnu i gledaj, i bori se, Ale! Nek te ne zaude gladni, ponieni, jadni i bosi Bonjaci u izlizan jaram zapregnuti, kada ih spazi. Nek te ne zaudi, Ale, to nees arije nai, ni kule begovske, hane, ni tople hamame, ni ene u aru, il feredi crnoj.

Nek te ne zaudi, kada u damiji mjesto demata pronae konje i ovce: to narodu oteti mal je kog ejtanu daju u danak. Ti samo razmahuj sabljom i jai kroz pranjavu Bosnu, neka te oaj bar vidi i u tebe nasluti spas. Kad dumanin zaie sablju buzdovan i s prsa ti toke i zlatni sahat i saruk

pa ak i kosu sa glave, nedaj mu, nedaj mu, Ale, ve nastavi kruiti Bosnom. Kad kao ugavi prosjak u Dennet se materi vrati, reci joj: Ne strahuj majko za svoga sina junaka, vei su vei i jai erzelezi danas Bonjaci i hrabrije danas se bore jer ive i prkose vragu dok smrt mu opaku slute.

Bosna i Hercegovina - moja domovina

(Adla Velagi)

Virim kroz prozor otvorene due i gledam u bezdan. Tiina vriti poput glasova vjenih besmrtnika. Budi moj san. San koji ivi kao vjeno svjetlo. San, koji se zove Bosna. Ona, iji je ivot sjedio na ivici otvorenog prozora i gledao smrt u oi. ivot, koji danas treperi u oima neznanih dua jedne domovine. Moje domovine. Jo jednom u se sjetiti svega to nam je dala. Svake noi prosute po nebeskom svodu, svake elje za novim svitanjem. Neke due, sretne u vjeri ivota, ili moda onog to je svima uvijek i bila -jedna vjena ljubav, vjena majka. Na kraju u ipak ugledati svoje osjeaje razlivene po papiru i shvatiti da za Bosnu rijei ne postoje. Svaka je sitna i nevidljiva i ne moe obuhvatiti bujicu mojih misli. Mada vrijedi pokuati. Mada vrijedi voljeti ono neopisivo. Domovinu. I onda, kad zatvorim oi vidjet u njenu bol, ali u je pustiti da ostane nezaboravna. Vidjet u prkos u ivotu i smrti. Vidjet u ono to postoji, ponosno i besmrtno - Bosnu.

Bosni
(Povodom uredbe o ukidanju slubenog naziva - Bosna)

Ubijaju te. Smrtnu ti izrekoe osudu. Tebe vie ne smije biti. I uspomenu valja ak kriti na tebe. O, Bosno moja, o, jado moja, o, zemljo moja, majko i nano i neno! Zemljo, ti crna crnice prhka iz koje nie snijetljivo klasje i nekad - kad su opake sue stabljike krhke, ute, polusvele namjesto bujnih i zelenih uma kukuruza... O, ti moj kameni i bijedni kru s kozama, panjima, mravim konjima, ija su lea oglodali samari, ije su noge iskrivili sjenari kad su s planina kroz duboki snijeg vukli teak teret, sitnom blagu hranu. O, ti moj gladni suiavi raju koliba, bunjita, horoza i jare, potoka, to pjesmom svog vjeitog toka neveselu nau sevdalinku poju, pjevaju poravno, mada nije ravno nita u tebi, neg zgurena brda, povijena lea i kvrgave ake. Tebe ubijaju. Hoe, da te nema i stide se tebe. Tebe, Bosno, majko!... U tebi nisam ugledao sunca, tvojom me rijeju ne uspava majka u beici prostoj kraj ognjita crna uz klokot ute na vergili pure... I nije uma, tvoj sjajni ogrta bilo prvo ruho boansko to vidjeh, i nisu tvoji crni dijamanti iz Kaknja, Breze, Zenice il Kreke bili prvi nakit, to me zimi kiti ipak te volim, i plaem, i plaem, ali ne nad grobom, jer ti mrtva nisi,

nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom i nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom, koja dozvoljava da te tako hule! Bosno moja, moje tugovanje! Bosno moja - tuno robovanje! Bosno moja - ti ropkinja nisi, dok planinom tvojom gortak hodi, dok u tebi ivi pjesma o slobodi, dok klokoe mandra u kotlu ijednom, dok rijeke teku i potoci tvoji, koji u uboru, u svom vjenom pjevu u doline nose pjesmu, koja bodri i - premda alosno - ipak pjeva, pjeva, pjeva nau pjesmu, pjeva pjesmu Bosne, bijene, ponosne, pjeva sevdalinku: Bosno moja, moje tugovanje, Bosno iva, Bosno vjeno iva!...

MOJA I TVOJA DOMOVINA

( Salih avki )

U srcu Balkana, iskovana od planina, odjevena umom, zainjena cvijeem i mirisom ljiljana i jasmina, bez ravnica osim nekoliko kraih polja i rjenih dolina, usjeklina, peina i mnotvom potoka i rijeka koje se na trenutak pojave iz svojih klisura i dubina, lei zemlja Bosna i Hercegovina. Skrnavljena, poruena, pogorena, hiljade puta prevarena, vjekovima pljakana, izrabljivana, krvlju i suzama natopljena, zemlja naih djedova, Bosna i Hercegovina Od Une do Drine, od Save do Neuma i Jadranskog Mora, prostire se domovina moja. Iz njedara njenih k'o srane ile teu prema jugu i sjeveru rijeke sinje,

Una sa Uncem i Sanom, sinom i kerkom svojom, dijeli Biha i Bosansku Krupu, tee prema Bosanskom Novom, prihvata Sanu, prema Bosanskoj Dubici obilazi Kozaru, potomu ravnicom krivuda,uz granicu samu, i kod Jasenovca sliva se u Savu. Istono od Une, tutnji i vileni, Vrbas sa Ugrom i Vrbanjom, Pliva ga plijeni. Tamo malo dalje u centru samom ovjekovjeena imenom ljepotom i slavom. Jedno drago ime sa puno ponosa, kao i kolijevka naa zove se Bosna. Zenicu i Doboj po sredini djeli da kod amca i Savu oplemeni. Juno od Bosne, Neretva klisure sijee, u mjeseevom luku okolo Prenja na jug skree, pod Veleom smjeka se Mostaru, ispod Gabele pogled na tvravu staru. Malo dalje nastupa u horu i svoju vodu predaje Jadranskom moru. Na istoku poznata svima, kao lopov granicom tutnji, zovu je Drina. Iskovana od planina, odjevena umom, mirisom ljiljana i jasmina u srcu Balkana, moja i tvoja Domovina Bosna i Hercegovina.

Iz grobova ustaju... (Iz zbirke pjesama "Planeta Sarajevo"od Abdulaha

Sidrana)

Silaze u grob ko djeca bezazleni, Bosanski Muslimani. U progon odlaze, ko djeca lakovjerni, Bosanski Muslimani. U progon, u grob, ko djeca neoprezni, odlaze, silaze, Bosanski Muslimani

Pogledaj sad! Iz progona, sa daljina, iz izgnanstva, sa straina, vraaju se dobri Bonjani! Ozbiljna lica, iz grobova ustaju, u vjeri vri, dobri Bonjani. Jakog srca,iz grobova ustaju, u dui ljepi, dobri Bonjani. Iz grobova ustaju, u duhu jai, jai i ei, dobri Bonjani. Kako ih je, Boe, malo ostalo, a kolika, Boe, svjetlost pobjede, sa lica im zrai!