biljeke s predavanja 1 Poetika dramske knjievnosti

ESTETSKA EMOCIJA

estetska emocija jeste emocija koju izaziva umjetnost; emocija koja se iscrpljuje u sebi, u saznanju; njena jedina posljedica je saznanje (ne in, ne djelo); ona ne predstavlja stvarnu, prirodnu emociju; estestka emocija ne navodi na postupak, uvijek se iscrpljuje u nama. estetska emocija je objektivizirana, a emocije su u pravilu subjektivne. estetska emocija je ona koja se moe objektivno prenijeti, objektivizirati; to je emocija koja je dobila formu, pa je stoga objektivna; forma je ta koja emociju i podie iznad osjeajnog, linog, individualnog; estetska emocija nije osjeanje likova, nije lino, psihiko osjeanje ni itaoca/gledaoca; ona je u umjetnikoj komunikaciji sveprisutna; ona odreuje ton djela; ona predstavlja sveobuhvatnu emociju djela; patetiki univerzum djela; dominantni ton djela; emotivni ivot jednog lika nije odreujui za estetsku emociju djela, nego je samo jedan njezin element; estetska emocija obuhvata i emotivni ivot likova i dominantni ton djela i emotivni doivljaj itaoca;

ODNOS PREMA TIJELU U TRAGEDIJI I KOMEDIJI

tijelo u tragediji uvijek je element za proizvodnju znaenja, ono nikad nije samo sebi svrha; nikad nije prisutno naprosto; tri tipa upotrebe tijela u tragediji: tijelo koje trpi (npr. Prometej); tijelo koje upuuje na neto obiljeeno tijelo tijelo koje nosi neki biljeg, znak, trag boije intervencije; boijeg uplitanja u ovjekov ivot (Tiresija je slijep; Edipovo saznanje je vidljivo, on je slijep); rastrgano tijelo ono je simbol, znak, govor tragiko tijelo upravo zato to je relativno apstraktno, omoguava katarzu, identifikaciju tijelo u tragediji je znak, a znak uvijek upuuje izvan sebe (tijelo znaka uvijek mora biti shematino; predstavljeno na veoma visokom stupnju optosti, univerzalnosti; tijelo znaka je nebitno; kad bi tragiki junaci bili visoko individualizirani ne bi se s njima mogli poistovijetiti; tragiki junak model ljudskog ponaanja, jedna vrsta sheme u koju se moe upisati

biljeke s predavanja 2 Poetika dramske knjievnosti

cilj kojem junak tei u tragediji uvijek je opteljudski; to su uvijek temeljne vrijednosti; dok su za komikog junaka ciljevi uvijek ovozemaljski, konkretni; tragiki junak nikada nije podvojen, pocijepan, on je cjelovit; kod njega nema sukoba izmeu tjelesnog i duhovnog; ono to ini, to i hoe; Junak komedije je podudaran sa svojim tijelom, ali on se ne moe reducirati, on uvijek neto hoe; Vojcek, Bihner suprotstavljenost duhovnog i tjelesnog; vanjska reduciranost na tjelesnost i s druge strane na duhovnost; kod Aristofana tijelo nikad ne odreuje junaka, njegov nain djelovanja, karakter; Piteter u Pticama nakon svog govora Piteter se emancipira od svog tijela, on ga vie nije svjestan, tijelo tad imaju bogovi tijelo je u Aristofanovoj komediji rjeito, govorljivo, optereeno smislom i znaenjem; ljudi i bogovi imaju podjednako tijelo i podjednako su sposobni od njega se emancipirati.

JEZIK U TRAGEDIJI I KOMEDIJI

u tragediji svi govore jedan neutralan jezik, jer tragiki junaci nemaju profesiju (ne govore profesionalnim idiomom ili dijalektom) tragiki heroji funkcije oko kojih se zajednice konstruiraju tragiki junak mora govoriti jezikom iz komunikacijske jezgre u komediji se po jezikom idiomu tano zna odakle lik dolazi; kojoj profesiji pripada (kod Bihnera svi su likovi odreeni jezikom, jedino Vojcek govori jeziki neutralno, svi ostali govore neki profesionalni idiom; ali to nije u funkciji izazivanja smijeha) dijalekt odreuje i regionalno i socijalno; kojem drutvenom sloju lik pripada; profesionalni idiom predstavlja lik koji je neto manje od ovjeka (ne govori ovjek, nego struka); vrst karakter ne odreuje idiom;

biljeke s predavanja 3 Poetika dramske knjievnosti

MIM

Solon u Ateni dao izgraditi prvi teatar, VI st. pr.n.e., a prije toga je postojao puki teatar mim. kultovi plodnosti; demoni plodnosti obiljeeni izraenim spolnim atributima vizuelno predstavljanje demona koji se zovu koboldi nije poznato kada je predstavljanje prelo u izraenu tetarsku formu mime glumci predstavljai rapsod / glumac traged / mime rapsodi interpreti epske predaje koji nastupaju na sveanosti u pojedinim gradovima, igraju i interpretiraju u isto vrijeme (Homera, Pindara); visoka forma predstavljake umjetnosti; rapsodi su ugledni ljudi; mime improviziraju i ine sve da bi zabavili; oni su prvi oblik realistikog teatra; ene igraju ene; tu je onaj stepen realizma koji e biti nezamisliv u dravnom teatru do XVI st. pria mima je uvijek svakodnevna; on slika svakodnevni ivot; sve mitove o herojima, bogovima, mim sputa na razinu racionalnog ivota; mim potencira tjelesnost, a sve je vezano za donji dio tijela; pokazujui atribute spola, mim predstavlja heroje, bogove, ljude; svijet mima je svijet tijela koje se samo sebi raduje; u mimu je sve obiljeeno tijelom; plodno tijelo mima nuno korespondira sa tragikim raskomadanim tijelom; u mimu se zainju svi veliki komiki tipovi tijelo u mimu nikad nije znak; nikad ne upuuje izvan sebe, jer ono je samo sebi svrha grka kultura razlikuje etiri forme mima: mimologija prozni, u prozi sainjeni mim, koji se moe itati i izvoditi na pozornici; mimodia mim koji se pjeva i recitira; postoji mnogo kombiniranih vrsta mima; tematski mim obuhvata sve Sofron (Sophron) prvi koji je mim uzdigao u filozofijsku knjievnost, literarnu formu; Teokrit (Theokrit) helenistiki autor (2. st. st.e.); tvorac idilinog mima; idilini mim: formulirana slika edne, vedre prirode; osjeaj da je priroda dobra, idilina teokritovska idila see do hipi pokreta djece cvijea koji se vraaju prirodi;

biljeke fatao: Mao M.