to je Laura? Otkuda je ona?

: enski nered u romanu U registraturi Ante Kovaia Kako bi odmah na poetku razjasnio da ne namjerava govoriti o nainu na koji se izraava, a moda i oblikuje, sudbina ene u knjievnosti, Milivoj Solar u tekstu Od Emme Bovary do Emme Zunz s pravom iskazuje skepsu prema uvjerenju da je ba knjievnost pouzdani svjedok o poloaju ene u nekom drutvu i vremenu (Solar, 2000, 51). Premda u tom eseju Solar koristi dvije Emme kao polazite za mnogo openitije zakljuke o razlici knjievnog oblikovanja u realizmu, modernizmu i postmodernizmu, njegova tvrdnja da knjievnost ne zanima doslovna istina o injenicama svagdanjeg ivota (51) u kontekstu rasprave o enskim likovima dovoljno podsjea na opreku izmeu povlatenog statusa ene kao knjievnog motiva i njezina nitavnog mjesta u povijesti koju naglaava Virginia Woolf u Vlastitoj sobi.1 Imate li ikakvog pojma koliko se knjiga o enama napie tijekom jedne godine dana? Imate li pojma koliko ih napiu mukarci? Jeste li svjesne da ste, moda, ivotinja o kojoj se u svemiru najvie raspravlja?, pita svoje itateljice Virginia Woolf u toj temeljnoj raspravi o razliitim razinama odnosa ena-knjievnost objavljenoj 1929. godine (Woolf, 1981, 26), te neto kasnije dodaje: Zaista, kad ena ne bi imala nikakve egzistencije osim u knjievnosti koju piu mukarci, zamiljali bismo je kao osobu od ogromne vanosti; vrlo raznoliku; herojsku i opaku; divnu i groznu; beskrajno lijepu i odvratnu do krajnosti; veliku kao mukarca, neki misle ak i veu. Ali to je ena u knjievnosti. U stvarnosti, kako istie profesor Trevelyan, zatvarali su je, tukli i bacali po sobi (43). Upravo o posljedicama zanemarivanja upozorenja kao to su Woolfino i Solarovo, odnosno o itanju knjievnosti s referencijom na zbilju, govori pria o jednoj od dvije spomenute Emme, Emmi Bovary, no posrijedi je i esta zamka u koju upada dio feministike kritike, osobito one u stalnoj potrazi za novim, realistinim predodbama ena ili za istinitom slikom ena (Moi, 2002, 6-7). Premda e Solar u nastavku eseja o Emmama dopustiti da ga zamiljeni sugovornici upozore na mogunost da se u knjievnosti radi o nekoj drugoj vrsti istine, pa da ona moda govori i o enskoj prirodi na takav nain da se i o sudbini ene u povijesti moe zakljuiti vie no na temelju iz drugih nam izvora poznatih injenica (51), odnosno da se knjievnost ipak nekako odnosi prema zbilji, ipak je sasvim jasan njegov stav da ona ba od Flaubertova vremena istie i naglaava oblast koja samo njoj pripada, neko

Posvetila bih ovaj tekst profesoru Solaru koji me na ispitu iz kolegija Problemi i koncepcije periodizacije povijesti svjetske knjievnosti pitao to mi se dopada iz hrvatske knjievnosti, a na moj je odgovor o Kovaievoj Registraturi uzvratio da nisam ni tako luda, jer je to, koliko se on sjea, dosta dobro.

podruje stila i estetike koje upravo njoj najbolje odgovara i karakterizira osobitost njezine djelatnosti, pa to u najmanju ruku uvruje postojanje svojevrsne autonomne institucije (52).