Hamletov prvi monolog Hamlet izgovara svoj prvi monolog (in I, scena II, redovi 129-159) nakon to su Kralj

iKraljica, na dvoru, traili od Hamleta da odbaci melanholine misli, koje su ga, ponjihovom miljenju, obuzele i posljedica su smrti njegovog oca. U ovom monologu Hamletotkriva tugu koja mu je nagrizala psihu. ali to religija zabranjuje samoubistvo, jer bi seon u suprotnom ubio i tako otarasio svoje tuge. Hamlet otkriva svoje razoaranje ovimsvijetom:O Boe! Kako mi se bljutav, dosadanI beskoristan ini cijeli ovaj svijet! (in I, scena II)On poredi svijet sa vrtom neoplijevljenim u kojem raste korov i divlji dra u izobilju. Onali zbog injenice da se njegova majka preudala nakon jedva dva mjeseca poslije smrti prvog mua, i sad je udata za ovjeka koji inferioran u svakom pogledu naspram muakojeg je izgubila. To to je majka suvie rano zaboravila mua koji je bio tako ljubeiv prema njoj i kojeg je ona takoe voljela, navodi ga na uvjerenje da su ene slaba stvorenja.Krhkosti, ime ti je ena kae on. ak bi i zvijer koja nema razuma due tugovala. Hamletsmatra da je brak njegove majke i njegovog ujaka incestuozna afera. Ovaj monolog pokazuje Hamletovu kontemplativnu prirodu i priprema nas za produeno odgaanjeizvrenja Duhove osvetnike zapovjedi. Takoe, u ovom monologu saznajemo vie okarakteru Hamletovog mrtvog oca, koji je bio izvrstan kralj i mu koji je volio svojusuprugu. Nakon ovog monologa vrijednost Hamletove majke i njegovog ujaka opada unaim oima. Postajemo svjesni sramotne urbe s kojom se Hamletova majka udala, i njenenesposobnosti da ispotuje ritualni period aljenja. Ovaj monolog nam takoe pokazujekerinsku privrenost Hamleta prema svom mrtvom ocu. Njegovo spominjanjeHyperiona, Niobe i Herculesa pokazuje da je bio dobro upoznat sa klasinom literaturom.U ovom monologu, takoe primjeujemo Hamletovu sklonost da generalizuje, sklonostkoja se uvijek iznova pojavljuje u njegovim monolozima. Hamletov drugi monolog Hamlet izgovara svoj drugi monolog (in I, scena v, redovi 95-112) odmah nakon odlaskaDuha, koji ga je obavezao da se osveti ubici svoga oca. Hamlet je zaprepaten otkriem, i ponavlja rijei koje je izgovorio Duh traei da ih zapamti. Hamlet je rijeen da izbrie svedrugo iz svog pamenja, kako bi zapamtio samo zapovjed koju je dobio od Duha. Nainna koji Hamlet govori kako nikad nee sebi dozvoliti da zaboravi Duhove rijei, navodi nasna pomisao da e Hamlet uskoro krenuti u odlunu akciju i ispotovati ono to mu je Duhostavio u amanet. Ali, mi bivamo zavarani ovom milju. Hamlet sada svoju majku nazivaenom najpogubnijom a ujaka huljom, nasmijanom, kletom huljom. UoavamoHamletovu sklonost ka generalizaciji kada kae: Da netko moe smijeit se, i smijeiti, I biti hulja; znam, to biva bar u Danskoj. Njegov trei monolog Hamlet svoj trei monolog (in II, scena ii, redovi 523-581) izgovara nakon razgovora saRosencrantzom i Guildensternom i glumcima. U ovom monologu Hamlet samog sebe otrogrdi zbog nesposobnosti da izvri osvetu. Scena u kojoj glumac koji prolijeva suze dok recituje govor koji opisuje Hecubinu tugu zbog smrti mua pogaa Hamleta do sri i tjeraga da samog sebe prekorijeva zbog ne preduzimanja akcije. Hecuba nije nita glumcu, ipak on plae zbog njene sudbine. ta bi onda glumac radio da ima motiv i elju koju imaHamlet?

Glumac bi, da je na Hamletovom mjestu, potopio scenu u suze i krive izludio izastraio prave....... Hamlet samog sebe vidi kao tupoglavog, smuenog lopova koji dotad nije preduzeo nita kako bi osvetio ubistvo svog oca. Osjea stid zbog toga to jekukavica koja moe samo da olakava srce, I daje se na psovanje, ko prava drolja.Iskazuje mrnju prema ujaku tako to ga naziva gnusom krvavim! Izdajnikom, bludnom,zvjerskom huljom!. Onda razmilja kako da napravi predstavu kroz koju e se uvjeriti uujakovu krivicu: Sad na glumu mislit valja, U kojoj u ulovit savjest toga kralja. Ovajmonolog potpuno razotkriva Hamletovu nesposobnost poduzimanja bilo kakve odluneakcije, a naroito ako je u pitanju unaprijed smiljeno krvavo djelo. Teko je povjerovati daHamlet nije imao priliku da ubije Kralja. Da je razlog za odlaganje krvavog ina bionedostatak pogodnih prilika, onda bi Hamlet to sigurno spomenuo u svojim monolozima.Jasno je i nama, a i Hamletu da je razlog koji ga je sprijeio u djelovanju prirodno htjenje,odnosno prirodni nedostatak. Prirodno htjenje ga tjera da se pita: Jesam li ja kukavica?Shvata da je njegov sobstveni nedostatak ui da zagri te uvrede stao na put njegovojnakani da izvri zadatak koji mu je dao Duh. Da mu nije nedostajalo ui on bi veutovio grabeljive sve ptice zraka, Tog roba strvinom, to jest nahranio bi grabeljivicemesom Kralja. Hamlet osuuje samog sebe zbog nepoduzimanja akcije, i zbog toga tosebi olakava samo rijeima i psovkama ko prava drolja. Ovaj monolog nam stavlja doznanja da se ovdje radi o filozofu, a ne o ovjeku od akcije. On sada trai potvrdu Duhoveoptube protiv Claudiusa. To je prilino neuobiajeno, jer je dugo trajala njegova sumnja uautentinost Duhovih optubi. Ova duga obsjednutost sumnjom u istinitost tvrdnji koje muotkriva Duh samo je uvod za kasnije odlaganje izvrenja osvetnike dunosti. Sada mu seini da je Duh kojeg je ugledao mogao biti sam avo, koji mu se ukazao u obliku njegovogoca s namjerom da iskoristi slabosti njegove melanholije. Glumci su stigli u Elsinoresasvim sluajno. Mi se prirodno pitamo, ta bi Hamlet uradio da glumci nisu doli iomoguili mu da potvrdi Duhovu optubu protiv Claudiusa.8

Njegov etvrti monolog Hamletov etvrti monolog (in III, scena i, redovi 56-88) je najpoznatiji i najproslavljenijizato to je najmisaoniji od svih. U ovom monologu prezentirana je mentalna debata.Hamlet je razapet na rogovima dileme: Bivanje, nebivanje, to je pitanje. On se pita koja je od dvije mogue alternative plemenitija: Da li je asnije u dui trpjeti, Metke i strelicesilovite sudbine, Il pograbit oruje protiv mora jada. Bilo bi moda bolje poiniti samoubistvo kada bi smrt podrazumjevala neku vrstu potpunog sna i potpune nesvjesnosti.Ali razlog koji spreava ovjeka da poini samoubistvo je taj to on ne zna ta ga ekanakon smrti. Strah od onoga to nam se moe desiti poslije smrti je ono to nas tjera daizdrimo sve nevolje i nepravde ovog ivota. Iz ovog je razloga ovjekova odlunost isnaga volje oslabljena, tako da se ovjek ne usuuje na velike poduhvate (jer izvrenje tih poduhvata moe znaiti i smrt, i sve ono sa im se moramo suoiti nakon smrti). Ovajmonolog, vie nego ijedan drugi, otkriva Hamletovu proraunatost, njegove neodlune ilutajue misli, i nesposobnost za bilo kakvo smiljeno djelovanje u pogodnom momentu.Ovaj monolog ponovo naglaava Hamletovu sklonost generalizovanju. Reenice u kojimanam on navodi sve nesree ivota su u stvari uredno prezentirane osobine ljudskog postojanja- nepravda silnika,

sramota bahatog, prezrenje ljubavi, odlaganje pravice, bezonost i uvrede vlasti, itd. Cijeli ovaj monolog posjeduje univerzalnu privlanost jer Hamlet govori o svim ljudskim biima. U ivotu svakog ovjeka postoje situacije kada je prisutna jaka elja da okona svoj ivot, ali biva sprijeen iz par razloga ukljuujui i onekoje je naveo Hamlet. Svrha dramatinosti ovog monologa je da djelimino objasniHamletovo odlaganje ispunjenja svoje nakane, i da u isto vrijeme prikae mentalnu torturukroz koju Hamlet prolazi zbog ne izvrenja te nakane. Njegov peti monolog Hamletov peti monolog (in III, scena ii, redovi 371-382) je izgovoren neposredno prijenego to je na majin poziv uao u njene odaje. Hamlet je u tom momentu u takvomraspoloenju da bi mogao piti vrelu krv, init tako grke stvari, da bi dan protrnuo na taj pogled. U ovakvom raspoloenju bi ak mogao ubiti i majku, ali ne bi elio da slijedi Neronov primjer, stoga: Okrutan smijem biti, ne neprirodan. On je, stoga, odluio dagovori noevima svojoj majci, ali da se njima ne slui. U njegovoj odluci ne nalazimonita naroito znaajno, jer ovjek za kojeg znamo da je bio nesposoban da ubije ubicusvog oca, sigurno ne bi iao tako daleko da ubije majku koja nije uinila nita da to zaslui,osim to se preudala suvie rano.U stvari udno je da se takva pomisao (o ubistvu majke) uopte javila u njegovim mislima. Ne ide mu u korist da tako razmilja jer, iako ima dovoljno razloga da je mrzi i prezire,ipak nema razloga da je ubije. Njegov esti monolog 1 Dr. Johnson je ponudio i drugaiju interpretacije ove reenice. On smatra da Hamlet ovdje ne govori osamoubistvu. 9

U njegovom estom monologu (in III, scena iii, redovi 73-96) vidimo Hamleta kakoodustaje od ina za koji se tako dugo pripremao, a za ije izvrenje sada ima izvrsnu priliku. U ovom stadiju Hamleta u namjeri da ubije Kralja spreava pomisao da e akoKralj bude ubijen dok se moli, biti poslat pravo u raj. Hamletov otac je ubijen u momentukada nije postojao razlog da Bog umanji njegove grijehove i nedjela, i on stoga mora platiti za sve te grijehove. Ako Hamlet ubije ubicu svog oca dok se ubica moli to uopte ne bi bila osveta, zato to bi rtva, koja je u tom momentu u direktnoj komunikaciji sa Bogom, bila primljena u raj. Hamlet stoga odluuje da ne ubija Kralja u tom momentu. Sam sebigovori da e to uiniti kad Kralj bude pijan u snu, il u bijesu, il u rodoskrvnoj slasti postelje; Pri kockanju, u kletvi; il u kakvu inu, to po spasenju nimalo ne mirie. Iakoneki ljudi mogu prihvatiti ovo Hamletovo razmiljanje kao opravdano, jasno je da Hamletsamo pokuava da izbjegne odgovornost koja mu je povjerena, i koju je, po moralnimnaelima, on u potpunosti prihvatio. Njegovo shvatanje, da Kralj, ako bude ubijen u ovommomentu ide pravo u raj, nije nita drugo nego kazuistika. Logika njegovog razmiljanja jeneuvjerljiva. Dr. Johnson daje sljedei komentar za Hamletovu elju (izraenu u redovima93-95) da poalje Kralja u pakao: Ovaj govor u kojem

Hamlet, prezentiran kao bezgreanlik, nije zadovoljan sa plaanjem krvi za krv, nego smilja prokletstvo za ovjeka kojeg ekazniti, prokletstvo suvie strano da bi se proitalo ili izgovorilo. U svakom sluaju, iovaj monolog naglaava Hamletovo zaostajanje i sklonost ka odlaganju. Hamletov zadnji monolog Hamletov zadnji monolog (in IV, scena iv, redovi 32-66) je izgovoren odmah nakon to je Hamlet razgovarao sa norvekim kapetanom i saznao da se trupe mladog Fortinbrasa pripremaju za napad na neke dijelove Poljske kako bi osvojili malu teritoriju koja osimimena, ne znai neku dobit. Informacija koju je primio od kapetana stimulie njegovu pomisao o osveti i tjera ga da samom sebi prigovara za ne poduzimanje akcije: Kako sve prilike svjedoe protiv mene; Na osvetu me potiu. ovjek nije nista bolji od zvijeri akomu je glavni cilj i svrha ivota da jede i da spava. Bog je ljudskim biima dao razum da gakoriste. ta je to, Hamlet se pita, to ga je tako dugo sprijeavalo u izvrenju njegovenakane? Mora da je ivinska zaboravljivost il strah, ili misao koja ga tjera da odve podrobno na ishod misli 2 odgovorna za odlagnje. ovjekovo opravdano djelovanjevoeno osjeajem asti zahtjeva da on treba velik povod na za svau i u slamki (tj.zgrabiti svaku i najmanju priliku za svau ako to opravdano ouvanjem asti). Evo tu jedvadeset hiljada vojnika, kae Hamlet, spremnih da se bore za komad zemlje koji nijevrijedan sve te nevolje, dok je on ostao nepomian, iako je smaknut otac, majka okaljanasilan motiv za osvetniki in. Nakon prigovaranja samom sebi, Hamlet donosi sljedeuodluku: O, od sada, ako ita, Nek misli su mi krvave, il nek su nita. Ovaj monolog ponovo naglaava Hamletovu neodlunost i njegovu misaonu prirodu. Njegova savjest gauporno pee i tjera da se osveti, ali prirodni nedostatak u njemu uvijek osujeti njegovunamjeru. Njegova sklonost ka generalizovanju i univerzalizaciji, koja je primjeena i udrugim njegovim monolozima, prisutna je i ovdje: Ta ta je ovjek, Kad mu je glavni cilj isvrha u ivotu, Da jede i da spava? itd.itd. Teme koje se provlae kroz sve Hamletove monologe 2 Bojaljiv osjeaj koji je rezultat razmiljanja o opasnim posljedicama osvete koju treba izvriti. 10

Hamletovi monolozi, kae kritiar (John Halloway) nas navode da primjetimo prisutnostodlaganja. Ali naglasak na odlaganju u monolozima takoe pokazuje kako je Hamletobuzet svojom ulogom, ulogom koja se ini da je bila sueni tok radnje i kraj. Njegovimonolozi su u stvari konstantno optereeni ovim teretom. Ali pukni, moje srce; ja moramutjeti! (in I, scena ii, red 149); Da, izbrisat u sa table svoga pamenja, Sve

isprazne,lakomislene zabiljeke (in I, scena v, redovi 98-9); to bi tek uinio, Da ima povod moji poticaj za patnju? (in II, scena II, redovi 563-65); Tko bi breme nosio, U znojustenjui pod dosadom ivota(in III, scena i, red 393); Sad bi mogao piti vrelu krv (inIII, scena ii, red 393); sad bi se mogao osvetiti (in III, scena iv, red 73); Al neznamzato ponavljam: 'To treba init' (in IV, scena iv, redovi 43-44). U svakom od sedammonologa jasno se uoava sljedea ideja: Hamletov ivot treba da bude ivljen pod teretomnametnutog velikog zadatka, nareenja i zahtjeva izvana.

potpuno ignoriui tragediju (tj. Ophelijinu smrt) koja se dogodila. Na scenu uskoro dolazeHamlet i Horatio, i veseli razgovor se nastavlja sve dok Hamlet ponovo ne utone u stanjerazmiljanja i izgovora filozofski komentar o lobanjama koje su grobari u procesu kopanjaizbacili napolje. IV. Humor u Hamletovom razgovoru sa Osricem Razgovor izmeu Osrica i Hamleta u inu V, sceni ii, je jos jedan u nizu kominihelementa u predstavi. Hamlet vrlo dobro poznaje ovog dvoranina, kojeg nazivamreokrilcem 11 . U skladu sa prigodom, Hamlet razgovara sa Osricem na neozbiljan,veseo nain, tretirajui ga kao budalu. Kada Osric kae da je veoma vrue, Hamlet kae da je veoma hladno. Hamlet zatim kae da je veoma sparno i vrue, Osric kae da je veomasparno. Hamlet nastavlja sa ismijavanjem Osrica tako to imitira njegov naduvani naingovora i njegove naduvane rijei. Ova komina situacija slijedi nakon tragine sceneOphelijine sahrane a predhodi traginim smrtima koje e biti rezultat maevalakog duela. Predstava unutar predstave ili Miolovka U inu II, scena ii, Hamlet smilja plan da napravi prestavu koja se zove UbistvoGonzaga i pozove Kralja, Kraljicu, i dvorjane da je vide. Njegov motiv za organizovanje predstave je nada da e dobiti potvrdu prie o ubistvu njegovog oca, koju mu je ispriaoDuh. U monologu, sa kojim se ova scena i zavrava, Hamlet samom sebi otro prigovarazbog odlaganja izvrenja osvete. Ali on pomilja da je Duh kojeg je vidio mogao biti prerueni vrag, koji ga izaziva da uini zlo tako to mu govori lai vezane za oevu smrt:Duh kojeg sam vidioModa je avao. A avo ima moDa uzme na se mio lik i, moe biti,Zbog moje slabosti i melanholije,11 Mreokrilac leti gore dole iznad povrine vode bez ikakve svrhe I razloga. Ovaj izraz je koriten zaOsrica da bi se pokazalo kakva je on ustvari osoba. Neozbiljan ovjek koji se pretvara da je veoma zauzet,a u stvari ne radi nita to je vano.

Jer on je vrlo moan s takvim duama,-Vara me da me smrvi. UvjerljivijiJa hou dokaz. (in II, scena ii, 574-80)Stoga, Hamlet trai nain da potvrdi ono to mu je Duh rekao: Uvjerljiviji ja hou dokaz.Ideja o predstavi koja se zove Ubistvo Gonzaga mu se jako dopala zato to e kroz prosudbu Kraljevih reakcija na dogaaje u predstavi, biti u stanju da otkrije da li je Kraljkriv ili ne:Sad na glumu mislit valja, U kojoj u uloviti savjest toga kralja.(in II, scena ii, 600-1) Hamletu je potrebna Horatiova pomo U inu III, sceni ii, Hamlet trai pomo od Horatia kojem je ve ranije povjerio tajnu koju je saznao od Duha. Hamlet eli da Horatio prati Kraljev izraz lica dok se odigrava predstava Ubistvo Gonzaga, i da mu kasnije prenese svoj zakljuak:Na njega pazi; Ja u prikovat oi za njegovo lice,A poslije emo usporediti svoja mnijenjaO njegovom izgledu.(in III, scena ii, 84-87) Uvod u predstavu koja se zove Miolovka Hamlet nam nudi ubjedljive razloge za organizovanje ove vrste predstave. U toku predstave Hamlet sjedi pored Ophelijinih stopala, a ne pored Kraljice, dijelom zato to elida pojaa dojam da je njegova ludost rezultat razoaranja u ljubav, a glavnim dijelomzato to na taj nain nee morati gledati Kraljevo lice, na to bi bio primoran da sjedne pored kraljevskog para. Neki kritiari smatraju da Kralj uopte ne primjeuje Hamletovo ponaanje jer je zauzet ljubavnim dijalogom sa Kraljicom, ali ovakvo miljenje jedva daima nekog osnova. Kralj sasvim sigurno primjeuje Hamletovo ludiranje, ali ne dajenikakav znak da ga to uznemirava. Moda misli da je slinost izmeu njegovog i ubistvaGonzaga sasvim sluajna. Moda sumnja da je Hamlet namjerno izabrao ovu predstavu i daHamlet sada promatra njegovu reakciju. U svakom sluaju, Kralj se pretvara da nijeuznemiren i posmatra Hamleta i predstavu s velikom panjom. Predstava uskoro postajeveoma uvredljiva, ne samo za Claudiusa, nego i za Kraljicu i dvorjane:Po drugi put ja ubijam muaKad do mene se drugi mu po logu prua.Claudius je mogao prekinuti predstavu u ovom momentu, ali nije, jer ne eli da drugisteknu dojam da je uznemiren. A moda je sve ipak samo sluajnost. Claudius zatim pitaHamleta: Jeste li uli sadraj? Da nema to uvredljivo u njemu?. A Hamlet izazivakiodgovara: Ne, ne, oni se samo ale; truju se u ali; tu nema uope nita uvredljivo. KadaKralj pita kako se predstava zove, Hamlet opet izazivaki odgovara: Miolovka.19

Kraljeva reakcija na predstavu potvruje njegov zloin Ovaj odgovor sasvim oigledno pokazuje da je u pitanju spletka iza koje stoji Hamlet.Kada na scenu ue Lucianus, Hamletov komentar da je on kraljev neak predstavlja jo jednu moguu prijetnju, i Kraljeva uznemirenost melodramatinim izvedom ovog glumcasa prokletim licem moe znaiti da su Lucianusove rijei ustvari one koje je on samnapisao;

ali ove rijei se ine manje efektivnim od onih koje je prethodno izgovorilaglumica Kraljica:U drugom muu nek prokletstvo mene takne!Za drugog poe ena koja prvog smakne.(in III, scena ii, 173-74)Gledajui po drugi put izvedbu svog zloina, Claudius je gotovo slomljen. Na Hamletoverijei: Vidjet ete odmah kako ubojica stjee ljubav Gonzagove ene, Kralj ustaje. Morada se Hamletovo ponaanje dvorjanima koji su gledali predstavu, uinilo potpunoneprihvatljivo. Sasvim je sigurno da su primjetili slinost izmeu dogaaja prikazanih u predstavi i poznatih injenica vezanih za smrt Hamletovog oca i ponovnu udaju njegovemajke. Hamlet je u meuvremeno sasvim glasno izgovarao bezobratine Ofeliji i nekoliko puta omeo predstavu sa svojim komentarima. Hamlet je Claudiusu dao svaki mogui razlogda zaustavi prestavu bez opasnosti da e se odati; iako je Hamlet dobio dovljnu potvrdu oistinitosti Duhovog iskaza. I Kralj je svjestan da je Hamlet na neki nain ipak saznao zanjegov zloin. Hamletova sudbina je zapeaena ukoliko dosljedno ne ispuni ono to seoekuje od njega, nakon to je saznao istinu. Hamletova nesposobnost za preduzimanje brze akcije Hamlet i Horatio su ostali sami. Hamlet osjea divlje uzbuenje jer je napokon saznaoistinu. Pjeva i odlinog je raspoloenja. Kae Horatiu: O, dragi Horatio, kladio bih se zatisuu funta da je Duh govorio istinu. Jesi li primjetio?. Ovo znai da ako je Hamletovoodugovlaenje sa izvrenjem osvete bilo uzrokovano nesigurnou u istinitost Duhovogiskaza, to od sad zasigurno nee biti sluaj. I ako ta nesigurnost vie ne postoji, onda biHamlet trebao da se osveti to prije. U monologu na kraju ove scene, Hamlet izraavasvoju ljutnju rijeima:Sad bi mogao piti vrelu,Krv, init tako grke stvari, da bi danProtrnuo na taj pogled. (in III, scena ii, 380-2)A ipak ne poduzima nita u cilju izvrenja osvete. Kada, malo kasnije, bude imao priliku daubije Claudiusa, on to ne ini, objanjavajui svoj neuspjeh u monologu time da ako ubijeKralja sad dok se moli, ovaj bi otiao ravno u raj. Stoga, on ponovo odlae osvetu i svrhamiolovke propada. Naglaavanje Hamletove sklonosti ka odlaganju Koja je onda dramska svrha predstave u predstavi? Oigledno je Shakespeare elio da pokae da, ak i kada se uvjerio u istinitost Duhove prie kroz izvoenje predstave, Hamletnije nita preduzeo. Drugim rijeima, predstava u predstavi dodatno naglaava Hamletovusklonost ka odlaganju. Ako je imao bilo kakve objektivne razloge za odlaganje osvete, onisu potpuno uklonjeni Claudiusovom reakcijom na deavanja u predstavi, koju je osmislioHamlet. Sad kad su ti razlozi uklonjeni u potpunosti, shvatamo da Hamleta u izvrenjuosvete spreava njegova nesposobnost za bilo kakvo planirano zlo djelo. Hamletovo prikazivanje zloina u toku predstave slui samo da u njemu samom ojaa elju zaosvetom, ali ipak ga ne dovodi do toga da se osveti. Stoga, predstava u predstavi dodatnonaglaava Hamletovu neodlunu prirodu i pokazuje kako njegova namjera da se osvetislabi, iako po moralnim naelima, ima svako pravo da je izvri. Shakespeareove teorije o izvoenju predstave Moemo takoe dodati da predstava u predstavi omoguava Shakespearu da nam otkrijesobstvena razmiljanja o glumi u predstavama. Sve ono to Hamlet govori o umijeu

glumemoglo bi biti da govori sam Shakespeare. On govori kroz Hamletova usta kad komentirieumjetnost glume. Savjet koji Hamlet daje glumcima je zaista veoma razuman. On savjetujeglumce da se niti previe udube u ekstravagantne strasti dok govore na sceni, ali niti da budu suvie blagi. On ih tjera da prilagode djelo rijei, a rije djelu, i ne pretjeruju ni uemu. On takoe savjetuje klovnove, trai od njih da ne pretjeruju u ludiranju: I ne dajteda vai lakrdijai govore vie nego to je za njih napisano. SADRAJ MIOLOVKE
Pantomima: U Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova ena Baptista )" koa njeni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nijemoj igri iskazuje mu ljubav. On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat, zatim legne na cvjetnu lijehu; kad je vidi da je usnuo, ostavi ga sama. Odmah zatim ue neki ovjek ( glumac Lucijan ), uzme Kraljevu krunu, poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izae. Kraljica se vrati, nae kralja mrtva i prenemae se. Trova opet ue s dva- tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo tijelo. Trova snubi Kraljicu darovima; neko se vrijeme ini da se ona opire i da oklijeva, ali na kraju prihvaa njegovu ljubav. Vidjevi to kralj Klaudije naputa predstavu i izaavi iz dvorane predstava se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uvjerio se da su rijei duha bile istinite.

Njegova filozofska priroda i intelektualna dubina Hamletova najupeatljivija osobina je, vjerovatno, njegova filozofska priroda i njegovaintelektualna dubina. Ova osobina je vidljiva u svim njegovim monolozima. Njegovimonolozi otkrivaju duboku misaonu i meditativnu prirodu. U njegovom prvom monologu,nalazimo ga obsjednutog mislima o sramotnoj urbi sa kojom se njegova majka preudala.On osjea da bi ak i zvijer alovala due. On ali zbog injenice to se majka udala zanjegovog ujaka koji je u svakom pogledu inferioran naspram njegovog mrtvog oca. Ovoodvratno ponaanje njegove majke navodi Hamleta da generalizuje: Slabosti, tvoje ime jeena. U svom sljedeem monologu, Hamlet razmilja o tajni koju mu je otkrio Duh. Sadse obraa svojoj majci kao najpogubnijoj eni, a svoga ujaka naziva hulja, nasmijeena, prokleta hulja. Prevarantski izgled njegovog ujaka navodi ga da generalizuje, stoga kae:Taj se moe smijati, i smijati, i biti hulja. U drugom monologu Hamlet se osvre na svojeodlaganje izvrenja zadatka koji mu je nametnuo Duh, i prekorijeva sebe tekim rijeima,nazivajui se magarcem i sudoperom. U istom ovom monologu on smilja plan sakojim e uhvatiti Kraljevu savjest. Njegov najpoznatiji monolog je onaj koji poinjeovako: Bivanje, nebivanje, to je pitanje. Ovaj monolog ga prikazuje u najblistavijemfilozofskom svjetlu. On ovdje izraava misli koje sadre univerzalnu privlanost. Svijet je pun razoarenja i nesree. ovjek bi smru elio da pobjegne razoaranjima i nesreama.Ali moda ovjeka poslije smrti eka vea patnja, i to je ono to ga spreava da izvrisamoubistvo.