You are on page 1of 14

HRVATSKA

Slubeno ime: Republika Hrvatska Dravno ureenje: parlamentarna repilblika Povrina: 56.542 km2 Broj stanovnika (2001.): 4.431.460 Gustoca: 78,5 st./km2 Slubeni jezik: hrvatski Novana jedlnlca: kuna (HRK) BDP (2000.): 19.031 mil. USD; 4444 USD/st.
STANOVNITVO I NASELJENOST Stanovnitvo. Sredinom 19. st. Hrvatska je imala oko 2,2 mil stanovnika, a nakon toga stanovnitvo se povedavalo sporije nego u drugim dijelovima Europe, do 2. svjetskog rata u prvom redu zbog iseljavanja u prekomorske zemlje.Nakon 1960. natalitet je poeo opadati, a smrtnost zbog starenja stanovnitva rasti, tako da Nakon1960. natalitet je poceo opadati, a smrtnost zbog starenja stanovnitva rasti, tako da je 1991. prvi put prestigla natalitet. Natalitet (1999.) 9,9% Mortalitet (1999.) 11,4% Prirodni prirataj (1999.) -1,5% Mortalitet dojenadi (1999.) 7,4% Prosjeni goditji porast Stan. (1996.-2001.) 0,1% Oekivano trajanje ivota (2000.) M 70,0 god.; 77,5 god. Broj i udio aktivnog stanovnittva (2001.) 1.952.619 (44,0%) Naobrazba (stariji od 15 godina; 2001.) O 15,3%; SS 58,3%; VV 19,4% No nepismenog stanovnitva (1998.) 1,7% Udio stan. starijeg od 60 godina (2000.) 20,7% Udio gradskog stanovnitva (2000.) 57,7% No Stan. mlaeg od 15 godina (2000.) 18,0%

Godinji realni porast BDP-a (1999.-2000.): 3,7% Kodovi po standardu Iso 3166: HRV, HR

Jedna od posljedica toga jest promjena starosne strukture stanovnitva, jer se udio mlaih od 15 godina smanjuje (1971.: 23,6%), a udio starijih od 60 godina brzo povedava (1981.: 14,9%). Prema popisu stanovnitva 1991., Hrvatska je imala 4.784.000 stanovnika, a otada njihov broj opada (demografski gubici u Domovinskom ratu, izbjeglice i smanjenje nataliteta pod utjecajem opadanja ivotnog standarda). Velik dio Hrvatske bio je prije Domovinskog rata 1991.-95. po nacionalnom sastavu vrlo homogen (1991.: vedinsko hrvatsko stanovnitvo u 76% naselja). Nacionalno mijeana podruja bila su u dijelovima nekadanje Vojne krajine, gdje su u prolosti zbog obrane naseljavali bjegunce iz tadanjega Osmanskog Carstva (Kordun, Banija, Lika), a djelomino su nastala tek ponovnim naseljavanjem gotovo posve opustjelih podruja I. Hrvatske nakon povlaenja Turaka u 18. st. Jedinstveni hrvatski jezik uveden je 1836. na podlozi tokavskoga narjeja. U meduracu i u socijalistikoj Jugoslaviji planski se unificirao hrvatski i srpski knjievni jezik (od 1954. slubeno hrvatskosrpski, odnosno srpskohrvatski jezik), koji su Hrvati i Muslimani (Bonjaci) pisali latinicom, a Srbi i Crnogorci dirilicom. Na popisu stanovnitva 1991. godine 78% stanovnitva izjasnilo se kao Hrvati, 12% kao Srbi, a 2% kao Jugoslaveni. Osim njih, u Hrvatskoj je ivjelo jo 43.000 Bonjaka, 22.000 Slovenaca (uz hrvatsko-slovensku granicu, u Zagrebu i Rijeci),22.000 Maara (u Baranji), 21.000 Talijana (u z. Istri i u Rijeci) i 13.000 eha (naseljenih u 18. st.; Daruvar, Grubiino Polje, Pakrac). Prije rata (1991.-95.) srpsko je stanovnitvo bilo u vedini u Lici, dijelovima Gorskoga kotara, Korduna te Banije, kao i u dijelovima z. i i. Slavonije. Etnikim idenjem s podruja samoproglaene tzv. Srpske krajine prognali su oko 520.000 vedinom hrvatskih stanovnika, koji se nakon osloboenja z. Slavonije i Kninske krajine postupno vradaju u svoje domove. Hrvatsku je napustilo oko 180.000 Srba. Prema popisu iz 2001. Hrvata ima 89,6%, Srba 4,5%, a ostalih 5,9 %. Izvan granica dananje Hrvatske ivi autohtono hrvatsko stanovnitvo u BiH (u Hercegovini, sredinjoj Bosni i Posavini oko 400.000; u Hercegovini 1991. g. 776.000, potom manje),u Austriji (u Gradidu; oko 45.000), u j. Maarskoj i u Jugoslaviji (z. dijelovi Vojvodine, Boka kotorska 1991. g. 136.000, potom manje). Zbog nepovoljnih gospodarskih prilika dolo je u 2. polovici 19. st. do jakog iseljavanja, poglavito u prekomorske zemlje. Slijedio je nov val politikih emigranata nakon 2. svjetskog rata, a u 60-im i 70im godinama silan val vika radne snage u razvijenije zapadnoeuropske drave. Smatra se da u inozemstvu ivi vie od 2 mil. hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka, najvie u SAD (1,3 mil.), Njemakoj (270.000), Austriji (240.000), Argentini (150.000) i Kanadi (150.000). Vjerski je opredijeljeno 1991. bilo 89% stanovnika; najvie katolika (77%, poglavito Hrvati) i pravoslavnih (11%, poglavito Srbi), ostali su bili muslimani, protestanti (osobito medu Maarima) i unijati. Prema popisu iz 2001. najvie ima rimokatolika (87,83%),muslimana je 1,28%, a pravoslavaca 0,91% Naseljenost. Hrvatska je naseljena vrlo nejednakomjerno. Najgude je naseljeno ire podruje Zagreba i podruje Splita, gdje gustina naseljenosti prelazi 250 st./km2, Meimurje s vie od 150 st./km2 i Hrvatsko zagorje s vie od 120 st./km2, a najrjee gorska Hrvatska (Gorski kotar i Lika), Kordun, unutranjost Dalmacije i vedina jadranskih otoka (manje od 20 st./km2). Zbog rata 1991.-95. vedi dio podruja naseljenih Srbima izgubio je vedinu stanovnitva. Za primorski dio Hrvatske karakteristini su stari gradovi s razmjerno malo stanovnika, jer ih je jo u 19. st. zahvatilo masovno iseljavanje, uglavnom s otoka, a kasnije iz Zagore,prije svega u SAD, J. Ameriku i Australiju; samo su se neki razvili u industrijska sredita i luke (Split, Rijeka, Pula, Zadar, Dubrovnik i ibenik). U unutranjosti Dalmacije i u krkim predjelima naseljena su prije svega krka polja, gdje prevladavaju zbijena sela ili sela uz cestu, dok su ostali dijelovi vrlo rijetko naseljeni. I gradovi su u tom dijelu ostali vrlo maleni. U panonskom dijelu Hrvatske naseljenost je slina kao i drugdje u Srednjoj Europi. Vedina dananjih gradova nastala je jo u srednjem vijeku oko burgova ili vanih prijelaza rijeka (Zagreb, Varadin, Osijek, Vukovar, Slavonski Brod). Nakon 2. svjetskog rata vedina se gradova vrlo povedala zbog doseljavanja sa sela. Za ravniarske su dijelove karakteristina velika sela uz ceste, a u breuljkastim predjelima Hrvatskoga zagorja prevladava ratrkana naseljenost.

Vedi su gradovi u Hrvatskoj (2001.) Zagreb (692.000), Split (175.000), Rijeka (144.000), Osijek (90.000), Zadar (70.000), Pula (59.000), Slavonski Brod (59.000), Karlovac (49.000), Sisak (37.000), ibenik (37.000), Dubrovnik (30.500) i Vukovar (30.000).

DRAVNO UREENJE Po Ustavu od 21.12. 1990., Hrvatska je parlamentarna republika sa znatnim ovlastima predsjednika republike. Birako pravo imaju svi hrvatski dravljani stariji od 18 godina koji ive u Hrvatskoj ili u inozemstvu, kao i dravljani BiH hrvatske narodnosti.Predsjednik republike bira se na pet godina na opdim izborima. Osim simboline funkcije, predsjednik republike ima iznatnu izvrnu viast, koju obnaa zajedno s predsjednikom vlade. Imenuje i razrjeuje predsjednika vlade i na njegov prijedlog ministre, ima pravo suspenzivnog veta, vrhovni je zapovjednik oruanih snaga i ima vrlo velike ovlasti u izvanrednom stanju.Hrvatski sabor ini 151 zastupnik, koje na etiri godine izabiru na opdim izborima po mjeovitom sistemu; 6 je mjesta rezervirano za predstavnike Hrvata koji ive u inozemstvu,a 5 za nacionalne manjine. Za ulazak u parlament stranka ili lista mora dobiti najmanje 3% glasova. Hrvatska se dijeli na 20 upanija i podruje glavnoga grada sa statusom upanije. Vode ih neposredno izabrana upanijska vijeda; ona izmeu svojih lanova biraju upana, kojega mora jo potvrditi predsjednik republike.

POVIJEST
Starija poviiest. Prva poznata plemena na podruju dananje Hrvatske bili su Iliri i Kelti u unutranjosti te Histri, Liburni, Japodi i Delmati na jadranskoj obali. U 4. st. pr. Kr. na j. i srednjem Jadranu nastale su grke kolonije (npr. Issa na otoku Visu, Pharos na Hvaru i Korkyra na Koruli), a u 1. st. pr. Kr. teritorij je postupno postao dio Rimskoga Carstva. Najvie su romanizirane bile Istra i provincija Dalmacija. Slavenski Hrvati naselili su se u 7. i 8. st.; romanski su ostali samo otoci te gradovi u Dalmaciji i Istri. Doseljenici su ubrzo primili krdanstvo, a u Ninu je ved u 9. st. nastala prva hrvatska biskupija. Spor izmeu Bizanta i franake drave Karla Velikoga zavrio je Mirom u Aachenu (812.), kojim je dalmatinske gradove zadrao Bizant, a druga su podruja dobili Franci. Jaanju njihove vlasti neuspjeno se pokuao oduprijeti knez Ljudevit Posavski (819.-822.). Prva hrvatska drava. U 9. st. u s. Dalmaciji, izmeu Cetine i Velebita, nastala je jezgra hrvatske drave, odakle se za vladavine domadih knezova iz porodice nasljednika kneza Trpimira (845.-864.) postupno proirila na dalmatinske gradove (oko 1018:-1107. pod vladu Mleana) i prema J do Neretve. Najmodniji meu njima bio je knez Tomislav (910.-928.), koji je na Dravi zaustavio prodiranje Maara, kao bizantski saveznik uspjeno je ratovao s Bugarima i 925. okrunio se za kralja. Nakon smrti kralja Zvonimira (1075.-89.) dolo je do otrih unutranjih sukoba, to je iskoristio ugarski kralj Koloman iz porodice Arpadovida te zauzeo cijelu Hrvatsku. Godine 1102. u Biogradu se okrunio za hrvatskoga kralja, a 1107. dobio je i dalmatinske gradove. Otada se Hrvatska sve do 1918. razvijala kao vie ili manje autonomna dravna tvorevina unutar ugarske drave, a razlike izmeu Slavonije i Hrvatske i podruja j. od Gvozda (Velika Kapela) stalno su se povedavale.

U Slavoniji su uveli ugarski tip feudalizma, u kojem je kralj bio vlasnik sve plemenske zemlje, koju je s obzirom na zasluge dijelio feudalcima. J. od Gvozda nastala su feudalna imanja domadih feudalaca (bribirski knezovi ubidi, krki knezovi, Frankopani, Nelipidi), koji su postali vlasnici plemenske zemlje jo prije ukljuenja u ugarsku dravu. U unutranjosti Hrvatske na temelju kraljevskih povlastica nastali su u 13. st. kraljevski gradovi (Varadin, Krievci, Gradec /Zagreb/, Samobor). Nakon izumrda Arpadovida (1301.) na ugarsko je prijestolje uz potporu hrvatskih feudalaca dola napuljska dinastija Anuvinaca (1308.-86.), nazvana po matinoj grofoviji Anjou, u Francuskoj. Kralj Ludovik I. (1342.-82.) oslonio se na nie plemstvo i gradove te slomio mod velikih feudalaca, a Mirom u Zadru (1358.) prisilio je Mletke da se odreknu svih posjeda od Kvarnera do Draa; i Dubrovnik je priznao vlast ugarskih kraljeva i time formalno postao dio hrvatske drave. Nakon Ludovikove smrti Sigismund iz roda Luksemburana stekao je enidbom s Ludovikovom kderkom Marijom ugarsko-hrvatsko prijestolje (1387.), a njegov suparnik Ladislav Anuvinac prodao je 1409. Mlecima pravo na Dalmaciju. U 15. st. Mleani su ovladali i. Jadranom od Istre do Albanije, osim teritorija Dubrovake Republike i podvelebitskog primorja, i zadali ga sve do ukinuta Mletake Republike (1797.), a ostala je Hrvatska zbog neprestanih sporova meu feudalcima tonula u bezvlae i nije se bila sposobna oduprijeti turskoj opasnosti. Turska osvajanja. U bitki na Krbavskom polju (9. 9. 1493.) Turci su porazili vojsku hrvatskoga plemstva, time se za sto sljededih godina otvorio put za prodore u Srednju Europu. Nakon poraza Maara u bitki kod Mohacsa (29. S. 1526.) Habsburgovci su ostvarili svoja nasljedna prava na ugarsko prijestolje, a Hrvatski je sabor 1527. izabrao nadvojvodu Ferdinanda i za hrvatskoga kralja. Ferdinand je ukinuo dotadanju podjelu Hrvatske na kraljevinu Slavoniju i Hrvatsku s Dalmacijom, a 1558. udruila su se oba odvojena sabora. Turci su u tom razdoblju osvojili podruje izmeu Une, Korane i Gline te prodrli sve do donje Kupe. Nakon povlaenja hrvatskoga stanovnitva pred njihovim osvajanjima, Turci su na ispranjena podruja naseljavali nehrvatsko, preteno pravoslavno stanovnitvo iz unutranjosti Balkana. Habsburgovci su sredinom 16. st. na vedem dijelu Hrvatske organizirali Vojnu krajinu, koja je bila neposredno podreena vladaru, a u vojnim pitanjima Vojnom vijedu u Grazu, tako da se preostala autonomna Hrvatska svela na tzv. ostatke ostataka nekad slavnoga hrvatskoga kraljevstva (oko 10.000 km2). Pod Habsburgovcima. Poraz Turaka u bitki kod Siska (22. 6. 1593.) znaio je poetak njihova povlaenja s hrvatskog teritorija. Mirom u Vavaru (1664.) prestali su njihovi upadi, no austrijski vladari nisu htjeli ukinuti Vojnu krajinu i nastavili su rat protiv Turaka. Urota ugarskih i hrvatskih plemida, koje su vodili Nikola Zrinski (nakon njegove smrti brat Petar) i Fran Krsto Frankopan, zavrila je njihovim smaknudem (1671.), a Habsburgovci su i iu Hrvatskoj sve vie uvodiii apsolutizam. Nakon Mira u Sremskim Karlovcima (1699.) Turci su se povukli s vedine hrvatskoga teritorija. Habsburka je Monarhija nastavila ranije zapoeto naseljavanje pravoslavnih prebjega u pogranina podruja Hrvatske prema Osmanskom Carstvu, u Lici, Kordunu, Banovini i dijelovima Slavonije, a jednako i Mletaka Republika u Dalmatinskoj zagori. Marija Terezija je 1779. ukinudem Kraljevskoga vijeda u Zagrebu posve ukinula hrvatsku autonomiju, a u vrijeme Josipa II. Hrvatska je i pravno postala dio Ugarske. Kad je Mirom iu Campoformiju (1797.) rasputena Mletaka Republika, Dalmacija je postala nasljedna zemlja Habsburgovaca i nije se ujedinila s Hrvatskom. Jednako je 1808. ukinuta i autonomija Dubrovake Republike. Godine 1809.-13. Istra, Dalmacija i Hrvatska j. od Save bile su u sastavu francuskih ilirskih provincija s glavnim gradom Ljubljanom.

Nakon Napoleonovih ratova jos je uznapredovala maarizacija Hrvatske, emu se 30-ih godina 19. st. suprotstavio Ljudevit Gaj i krug njegovih istomiljenika iliraca, koji su udarili temelje hrvatskom standardnom jeziku i utrli put bududem povezivanjem Hrvatske u cjelinu.25. 3. 1848. Hrvati su na tzv. Oujskom saboru KraIjevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u Zagrebu zahtijevali ujedinjenje svih hrvatskih zemalja. Hrvatski ban postao je Josip Jelaid (1848.-59.), a velik dio ovlasti preuzelo je njegovo Bansko vijede i Sabor, u kojem su prvi put bili predstavnici upanija, gradova i krajinika. Premda je ban Jelaid bio na strani Habsburgovaca i na njihovoj se strani borio protiv Maara, Hrvatska je u vrijeme Bachova apsolutizma do 1854. izgubila svu svoju nanovo steenu autonomiju. Nakon Austro-ugarske nagodbe (20. 2. 1867.) Hrvatska je pripala ugarskom dijelu drave. Hrvatski i ugarski Sabor potpisali su Hrvatsko-ugarsku nagodbu (vrijedila je od 8. 11,1868.), kojom je Hrvatska dobila ogranienu autonomiju u okviru Ugarske (unutranji poslovi, kolstvo, sudstvo, vjerska pitanja; slubeni je jezik postao hrvatski). Godine 1881. Hrvatskoj su se prikljuila podruja dokinute Vojne krajine. Drava Slovenaca, Hrvata i Srba. Raspadom Austro-Ugarske Hrvatski je sabor 29. 10. 1918. raskinuo sve odnose Trojedne Hrvatske Kraljevine (Hrvatska, Slavonija, Dalmacija) s Austrijom i Ugarskom, proglasio Kraljevinu nezavisnom dravom, prikljuio joj Rijeku i cijeli teritorij ukljuio u kratkotrajnu Dravu Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se 1. 12. 1918. udruila sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevinu SHS. Rapallskim ugovorom (12. 11. 1920.) Italija je dobila Istru, otoke Cres, Loinj, Lastovo i Palagruu te Zadar, a Rijeka s okolicom postala je 10. 10. 1919. nezavisna drava, dok nije Rimskim sporazumom (27. 1.1924.) pripala Italiji. Hrvatska u Hraljevini SHS. U Kraljevini SHS (od 6. 1.1929. Kraljevina Jugoslavija) prevladavale su otre suprotnosti izmeu Hrvata i Srba to hrvatski otpor srpskoj hegemoniji i centralistikim tenjama Beograda. Tadanja vodeda hrvatska politika snaga, Hrvatska seljaka stranka (HSS), poela se 30-ih godina povezivati sa srpskom opozicijom, a to je izazvalo silan otpor hrvatskih nacionalista, organiziranih u ustaki pokret. Ni Hrvatsko-srpski sporazum (Cvetkovid-Maek, 26.8. 1939.), kojim je osnovana autonomna i jedinstvena Banovina Hrvatska pod vodstvom Ivana ubaida (bez podruja pod talijanskom okupacijom, a s dijelovima Bosne i Hercegovine s vedinskim hrvatskim ivljem), nije ponudio izlaz iz sve dublje krize jugoslavenske drave. Drugi svjetski rat. Nakon njemako-talijanske okupacije Jugoslavije, 10. 4. 1941. nastala je Nezavisna Drava Hrvatska (NDH). Obuhvadala je vedinu teritorija Hrvatske, osim Baranje i Meimurja, koje je okupirala Maarska, Gorskoga kotara, Hrvatskog primorja, dijela Dalmacije i vedine otoka (prikljueni Italiji) te vedi dio Bosne i Hercegovine. Narodnooslobodilaki pokret je ved 1942. prerastao u opdi ustanak protiv okupatora i NDH. Na osloboenim podrujima nositelj vlasti postao je ZAVNOH (Zemaljsko antifaistiko vijede narodnog osloboenja Hrvatske) i on je 20. 9. 1943. prihvatio zakljuak o ujedinjenju Istre, Rijeke, kvarnerskih otoka, Zadra i Lastova s Hrvatskom. 14. 4. 1945. Predsjednitvo ZAVNOH-a imenovalo je u Splitu narodnu vladu, a nakon konanog osloboenja Hrvatska se kao narodna republika ukljuila u Demokratsku Federativnu Jugoslaviju (od 29. 11. 1945. FNRJ, 1961-91. SFRJ).

Socijalistiko razdoblje. Za nove Jugoslavije i u Hrvatskoj su uvedeni drutveno vlasnitvo i 1950. radniko samoupravljanje, sve pod vladu Komunistike partije. Usporedno s gospodarskom krizom potkraj 60-ih godina i sporom demokratizacijom, u Hrvatskoj su se poceli postavljati zahtjevi za ureenijim odnosima u federaciji. U razdoblju djelomine liberalizacije nakon Brijunskog plenuma CK SKJ (1. 7. 1966.) zapoelo je tzv. hrvatsko proljede, kojemu su nosioci bili Matica hrvatska, dio vodstva KPH, studenti i Katolika crkva. Potkraj 1970. na elo pokreta stupili su studenti, a vrhunac je dostignut opdim studentskim trajkom (1971.). Savezni partijski vrh osudio je pokret kao kontrarevolucionaran i uguio ga sveopdim istkama. Novim Ustavom (1974.) bila je, dodue, djelomice obnovIjena hrvatska dravnost, no u gospodarskoj i drutvenoj krizi potkraj 80-ih godina opet su se pokazale velike politike i nacionalne suprotnosti. Neovisna Hrvatska i Domovinski rat. Ustavnim promjenama 1988. poeli su se ponovno uvoditi politiki pluralizam i trisno gospodarstvo. Na prvim viestranakim izborima 22. i 23. 4. to 6. i 7. 5. 1990. pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), dobivi apsolutnu vedinu u tadanjem Saboru, koji se prvi put sastao 30. 5. 1990. (od tada Dan dravnosti) te za predsjednika Predsjednitva izabrao Franju Tumana, vou HDZ-a. 21. 12. 1990. prihvaden je novi Ustav Republike Hrvatske. Na referendumu 19.5.1991. (srpsko stanovnitvo ga je vedinom bojkotiralo) 94% biraa izjasnilo se za neovisnu i suverenu Hrvatsku, koju je Sabor proglasio 25. 6. 1991. Samozvano Srpsko narodno vijede je 21. 12.1990. u Kninu proglasilo Srpsku autonomnu pokrajinu Krajinu (tzv. Kninska krajina), a 31. 3. 1991. u nacionalnom parku Plitvika jezera dolo je do prvog vedeg oruanog sraza izmeu srpskih ekstremista i hrvatske policije. Izvrno vijede Kninske krajine 2. 4.1991. proglasilo je njezino prikljuenje Srbiji i provelo opdu mobilizaciju. Na referendumu 12. 5. 1991. godine 90% biraa u Krajini izjasnilo se za ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. U srpnju 1991. u Hrvatskoj se sve vie rasplamsavao rat, u kojemu su srpski pobunjenici uz potporu Jugoslavenske narodne armije te Srbije i Crne Gore do kraja godine osvojili gotovo tredinu hrvatskog teritorija. 19. 12. 1991. na podruju Kninske krajine proglasili su Republiku Srpsku Krajinu i 26. 2. 1992. pridruili joj i osvojene teritorije u z. i i. Slavoniji. Nakon Sporazuma o primirju Vijede sigurnosti UN odluilo je 21. 2. 1992. u Hrvatskoj rasporediti snage UNPROFOR-a (United Nations Protection Force, 18.700 pripadnika), koje su trebale razoruati srpske pobunjenike i omoguditi mirno ukljuenje zaposjednutih teritorija u hrvatsku dravu, no taj zadatak nisu ispunile. Hrvatska i Republika Srpska Krajina potpisale su 30. 3. 1994. Sporazum o primirju. Od 1. 4. 1995. nadgledalo ga je oko 8000 pripadnika Plavih kaciga, tzv. UNCRO (United Nations Confidence Restoration Operation; operacija UN-a za obnovu povjerenja). Hrvatska je vojska 1.-2.5. 1995. brzom operacijom oslobodila okupirana podruja u z. Slavoniji (operacija Bljesak), a 4.-7. 8. 1995. ponovno zaposjela Kninsku krajinu (operacija Oluja). Vedina srpskoga puanstva pobjegla je na srpska podruja u BiH. Republika Srpska Krajina svela se na 2500 km2 teritorija u i. Slavoniji, Baranji i z. Srijemu, a 25. 8. 1995., uz posredovanje OUN, postignut je Sporazum o mirnom ukljuenju i tih dijelova u ustavne okvire Hrvatske. Ukljuenje se odvijalo pod nadzorom Prijelazne uprave OUN u i. Slavoniji (UNTAES) i uspjeno je zavreno 15. 1. 1998.

Unato krvavom ratu (vie od 550.000 izbjeglica, oko 10.000 poginulih), Hrvatska se afirmirala u svjetskoj zajednici. 15. 1. 1992. njezinu su neovisnost priznale sve lanice EU, 7.4. 1992. i SAD, a 22.5. 1992. primljena je u OUN. Osim rata na svome tlu, Hrvatsku je zahvatio i rat u BiH (1992.-96.) jer je prihvatila 280.000 izbjeglica iz BiH, a posredno se u taj rat umijeala i zbog tamonjeg hrvatskog stanovnitva, koje je osnovalo neovisnu Republiku Herceg-Bosnu (1992.-96.), tako da je Hrvatska jedna od potpisnica Daytonskog sporazuma (potpisan 14. 12. 1995. u Parizu). Tamonje prilike oteavale su ukljuenje Hrvatske u meunarodne organizacije (lanica Vijeda Europe tek od 6. 11. 1996., a Partnerstva za mir od 25. 5. 2000.). Velike prepreke pri povratku srpskog stanovni tva na podruje nekadanje Republike Srpske Krajine (od oko 165.000 stanovnika navodno bi ih se vratilo oko 80.000) dokinute su tek 1998. Sloen meunarodni poloaj Hrvatske, snana vlast predsjednika F. Tumana i politika premod HDZ-a te sve loije privredne i drutvene prilike potaknuli su jaanje oporbenih stranaka, tako da je na parlamentarnim izborima 3. 1. 2000. pobijedila koalicija Socijaldemokratske partije (SDP) i Hrvatske socijalnoliberalne stranke (HSLS), a umrlog predsjednika F. Tumana (10. 12. 1999.) zamijenio je 18. 2. 2000. Stipe Mesid.

GOSPODARSTVO
Raspad Jugoslavije i rat (1991.-95.) vrlo su naudili hrvatskom gospodarstvu. Rat je prouzroio oko 22 milijarde USD tete. Uniteno je ili otedeno 30% gospodarskih objekata, a na irem podruju sukoba gospodarstvo je u cijelosti zamrlo. Najgore je bilo 1991., kad se BDP smanjio za oko 4%, poljoprivredna proizvodnja za 15%, a industrijska proizvodnja za itavih 29%, no zatim je, unato ratu, dolo do polaganog oporavka. Unato vrlo visokim izdacima za vojsku i izbjeglice, gotovo posvemanjem slomu turizma (1991.) i nemogudnosti dobivanja stranih zajmova, Hrvatska je 1994. uspjela zauzdati visoku inflaciju (1993.: 1517%, 1994.: 98%) te stabilizirati gospodarstvo i dravne financije, no na raun velikog pada ivotnog standarda. Provela je privatizaciju poduzeda, a vrlo teak problem ostaje nezaposlenost (2002.: 21,7%), visoki trokovi obnove opustoenih podruja toe ponovni zamah gospodarstva. Nakon raspada SFRJ Hrvatska je 23. 12. 1991. uvela hrvatski dinar (HRD) u omjeru 1:1 prema jugoslavenskom novom dinaru, a 30. 5. 1994. kunu u odnosu 1 HRK za 1000 HRD. Poljoprivreda. Hrvatska ima 1,46 mil. ha oranica i vrtova (25,8% povrine), 1,56 mil. ha livada i panjaka (27,6%), 69.000 ha vodnjaka (1,2%) i 58.000 ha vinograda (1,0%). Glavna su poljoprivredna podruja u Slavoniji, Podravini i Posavini, u primorskom dijelu u z. Istri, Ravnim kotarima, okolici Splita (Katela), naplavnoj ravni donje Neretve i na krkim poljima. I u socijalistikom razdoblju vedina obradive zemlje bila je u vlasnitvu privatnih poljoprivrednika (82%), dok je u drutvenom vlasnitvu bilo samo 18%. Osobito u panonskom dijelu, bili su veliki poljoprivredni kombinati sa snanom prehrambenom industrijom, vrlo znaajni za opskrbu domadega trita (npr. Belje, Osijek, Vinkovci).Velik su problem privatnog sektora mala i usitnjena imanja(manje od 2 ha obradive zemlje ima 46% posjeda, 2-5 ha 35,2%, 5-10 ha 16,6%, a iznad 10 ha samo 2,6% posjeda) i nedostatak radne snage, prije svega zbog odlaska mladog stanovnitva u gradove. Zbog rata 1991.-95. poljoprivreda je ponegdje posve zamrla, a seoski posjedi zarastaju (osobito u Baniji, Kordunu i Lici). Najprostranije su oranice u panonskom dijelu Hrvatske, gdje se prije svega uzgaja kukuruz (2,21 mil. t) te penica (965.000 t), a neto manje jeam i zob. Od industrijskih biljaka najvanije su ederna repa, suncokret, soja i uljana repica. U okolici vedih gradova i u Dalmaciji razvijen je uzgoj povrda, djelomice na umjetno natapanim povrinama.

U nizinskoj Hrvatskoj prevladavaju svinjogojstvo (1,23 mil. komada) i peradarstvo, u z. dijelovima mlijeno i mesno govedarstvo (438.000 grla), a u gorskoj je Hrvatskoj ovarstvo vanije od govedarstva (539.000 ovaca). Na breuljkastom rubu Panonske nizine (peripanonski prostor) uzgajaju se gljive (40.000 t), jabuke i breskve, u primorskom dijelu prije svega masline, breskve i marelice, a u dolini Neretve mandarinke i limuni. Glavna su vinogradarska podruja u Moslavini, Hrvatskom zagorju, Baranji, z. Istri, okolici Splita, dolini Neretve i na junodalmatinskim otocima (Hvar, Korlula, Bral, Vis). Groe (359.000 t) vedinom se prerauje u vino (472.000 hl), a djelomice se prodaje kao stolno groe. Ribarstvo je razvijeno u Jadranskom moru (24.300 t, vedinom srdele), a dobro je razvijen i uzgoj slatkovodne ribe u ribnjacima kod Naica, Donjeg Miholjca, Slavonskog Broda, Bjelovara i Garenice. Glavne su ribarske luke Rovinj, Zadar, Split, Rijeka, Korula i ibenik. umarstvo. Hrvatska ima 2,08 mil. ha uma (36,8% povrine). Najvede ume za industrijsku eksploataciju nalaze se u Gorskom kotaru (u niim podrujima bukove, a u viim mijeane bukove i jelove) i Slavoniji (hrast lunjak). U dravnom je vlasnitvu 76,7% uma. Rudarstvo i energetika. Hrvatska ima malo rudnog bogatstva i fosilnih energetskih izvora. Naftom i zemnim plinom, koji se crpe na domadim nalazitima, namiruje se vedina potreba (1,12 mil. t nafte i 2,0 milijardi m3 zemnog plina). Najznaajnija su polja kod Donjeg Miholjca (Benianci), Ivanid Grada (Struac, utica, Klotar), urevca (androvac, Molve, Ferdinandovac) i Vinkovaca (eletovci). Znatne se koliine zemnog plina preko Slovenije uvoze iz Rusije. Kod Omilja na otoku Krku nalazi se naftni terminal iz kojega vodi Jadranski naftovod do rafinerije u Sisku, a odatle jedan kraj prema Panevu (Jugoslavija), a drugi prema Maarskoj s odvojkom do rafinerije nafte u Lendavi. Na otoku Pagu i kod Stona velike su solane, u kojima se proizvodi morska sol. Hrvatska u svim elektranama ima instalirano 3593 MW. U HE proizvodi se oko 40% energije, tredina u TE i oko 10% u NE Krko, koja je u djelominom vlasnitvu Hrvatske (316 MW). Vedina je HE u primorskom dijelu; meu vedima su Zakuac (476 MW) i Orlovac (237 MW) na Cetini, Dubrovnik (216 MW, iz Trebinjice), Senj (216 MW, vode iz Like), Obrovac (vode iz Like) i Vinodol (84 MW, vode iz Gorskoga kotara). Na Dravi su HE Varadin (86 MW) i akovec (77 MW). Vede su TE u Sisku (420 MW), Rijeci (320 MW) i u Zagrebu (184 MW; sve su tri uz rafinerije nafte), a osim njih jo TE Plomin na ugljen (123 MW), Jertovec (102 MW) na plin to Osijek (47 MW) na mazut. Industrija je po ostvarenom BDP-u i po broju zaposlenih najvanija privredna djelatnost. Najstarije su grane drvna, prehrambena industrija i industrija graevnoga materijala, koje su nastale jo potkraj 19. st. Nakon 2. svjetskog rata planskom industrijalizacijom po sovjetskom uzoru razvijana je prije svega teka industrija (crna metalurgija, metalna industrija i strojogradnja), a od 60-ih godina i industrija robe za iroku potronju. Najveda su industrijska sredita Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Varadin, Slavonski Brod, Koprivnica, akovec, Karlovac, Sisak, Pula i, prije Domovinskog rata, Vukovar.

Rat 1991.-95. snano je pogodio i industriju, jer je u njemu Hrvatska izgubila sve industrijske objekte na podruju tzv.Republike Srpske Krajine, a velike tete nanesene su industriji i u Sisku, Karlovcu, Slavonskom Brodu i Osijeku; prekinute su bile i sve prometne veze Dalmacije s ostalom Hrvatskom. Sarno 1991. industrijska se proizvodnja smanjila za 29%, 1992. za daljnjih 15% to 1993. jo za 6%, tako da je 1994. iznosila samo 40% vrijednosti proizvodnje iz 1990. godine.Od ukupno 315.000 zaposlenih u industriji poetkom 1990-ih najvie ih je radilo u tekstilnoj (16,1%), prehrambenoj (12,4%), kemijskoj (8,6%), drvnoj (8,2%), elektrotehnikoj (6,3%), metalnoj (6,3%) i industriji obude (5,1%). Najvie tekstilne industrije smjeteno je u Zagrebu, Varadinu, akovcu, Dugoj Resi, Karlovcu, Osijeku, Krapini i Oroslavlju. Prevladava preradba pamuka te odjevna industrija i industrija trikotae, a u manjoj mjeri preradba vune. Prehrambena industrija ima bogatu sirovinsku bazu u domadoj poljoprivredi (npr. sederane, 57.000 t sedera) u upanji, Osijeku i Belju, uljare u Zagrebu, Varadinu, akovcu i Karlovcu, mesna industrija u Sesvetama, Petrinji i Belju, industrija sira u Velikim Zdencima, pivovare u Zagrebu, Karlovcu, Osijeku i Buzetu. Diljem Podravine brojni su pogoni prehrambene industrije Podravka< iz Koprivnice. Tvornice ribljih konzervi nalaze se u Rovinju, Zadru i Komii. Kemijska industrija koncentrirana je u Zagrebu (umjetna viakna, praci za pranje i kozmetika), Kutini (umjetna gnojiva), Sisku (zatitna sredstva i sredstva za zapraivanje), Osijeku (deterdenti) i Splitu (plastine mase). Vrlo je vana i farmaceutska industrija (Pliva Zagreb). Petrokemijska industrija nalazi se u Sisku, Rijeci i Zagrebu, a obuhvadena je poduzedem INA Zagreb, najvedom hrvatskom privrednom tvrtkom. Elektrotehnika industrija (Zagreb, Karlovac, Slavonski Brod) orijentirana je na proizvodnju investicijske opreme (elektromotori, generatori, transformatori, elektrini kabeli), dok je industrija robe za iroku potronju slabije razvijena. eljezare (71.000 t elika) nalaze se u Sisku i Dugom Ratu kraj Omia, a u ibeniku je tvornica aluminija (15.000 t). Tvornice strojeva su u Rijeci i Zagrebu, lokomotiva i eljeznikih vagona u Slavonskom Brodu, poljoprivrednih strojeva u Krievcima, Bjelovaru i upanji, a energetskih ureaja u Slavonskom Brodu, Karlovcu, Rijeci i Puli; metalne konstrukcije proizvode se u Sisku, Zagrebu i Rijeci, a alati u Novoj Gradiki, Zagrebu i Likom Osiku. Veda su brodogradilta u Puli, Rijeci, Kraljevici i Splitu. Brojna manja i srednja poduzeda drvne industrije rasporeena su po cijeloj gorskoj Hrvatskoj. (Delnice, Ogulin, Cabar), u Slavoniji i Podravini (Osijek, Slavonski Brod, Pakrac) te Zagrebu. Od ostalih industrijskih grana dobro su razvijene i industrija graevnoga materijala (cementare u Umagu, Labinu, Puli, Splitu, Omiu, ciglane u Krievcima), duhanska (Rovinj, Zadar), koarska i industrija obude (Zagreb, Borovo, Karlovac,Split, Koprivnica), gumarska (Borovo), staklarska (Hum na Sutli, Daruvar, Zagreb, Lipik), keramika (Zapreid, Bedekovina) i grafika industrija (Zagreb, Osijek, Rijeka, Split). Valja napomenuti da zbog utjecaja rata i gospodarske tranzicije (neodgovarajuda privatizacija) znatan broj navedenih pogona ne radi ili je u postupku steaja.

Turizam. Brz razvoj masovnog turizma 70-ih i 80-ih godina temeljito je promijenio nekad zaostalo obalno podruje i otoke te zaustavio dugogodinje opadanje stanovnitva. Rat 1991.-95. vrlo je pogodio procvjetali turizam na jadranskoj obali, osobito u Dalmaciji, no ved 1993. broj stranih turista opet se povedao (1989.: 61,9 mil. nodenja, 2001.: 38,4 mil. nodenja). Meu stranim turistima najvie ih je iz Njemake,Italije, Slovenije, eke i Austrije. U primorju previadava ljetni kupalini turizam, u unutranjosti prije svega Ijeilini turizam, dok je zimski turizam skroman. Glavna su turistima podruja z. obala Istre (Umag, Pore, Vrsar, Rovinj), Pula s okolicom, Kvarner (Opatija, Crikvenica, Novi Vinodolski), otoci Krk (Krk, Baka), Rab i Loinj (Mali Loinj), obala izmeu Zadra i ibenika (Zaton, Zadar, Biograd na Moru, Vodice, ibenik), Split, Makarska rivijera (Makarska, Baka Voda, Tuepi, Gradac), Dubrovnik s okolicom te otoci Hvar, Bra (Bol) i Korula. U unutranjosti turistiki su najzanimljiviji nacionalni park Plitvika jezera te toplice i ljeilita (Varadinske, Krapinske i Stubike toplice, Topusko, Lipik, Daruvar, Bizovake toplice kod Valpova). Posebno mjesto u turistikoj ponudi Hrvatske imaju grad Zagreb i nacionalni parkovi (Plitvika jezera, Krka, Brijuni, Risnjak, Kornati, Mljet, Paklenica i sjeverni Velebit.

Promet Cestovni promet. Hrvatska ima vrlo vaan prometni poloaj na prijelazu iz Panonske nizine preko tzv. hrvatskog prometnog praga prema s. Jadranu, odnosno Sredozemlju, to iz Srednje Europe u JI. Europu. Sve do raspada SFRJ vaniji je bio longitudinalni put uz Savu, kao najznaajnija veza u tadanjoj dravi i najlaki prijelaz iz Srednje Europe prema Turskoj i Bliskom istoku, dok nakon osamostaljenja sve vedu vanost dobiva smjer iz panonskog prostora prema Sredozemlju, i to eljeznike i cestovne veze preko Gorskoga kotara prema Kvarneru (Delnika vrata 742 m) to kroz i. Liku preko Knina u Dalmaciju.Ukupna duina cesta iznosi 28.275 km (81% asfaltiranih), od ega 429 km autocesta (npr. Zagreb-Vukovar Gorica i Zagreb-upanja). Sljededih de godina u cijelosti biti izgraene autoceste od slovensko-hrvatske do hrvatsko-jugoslavenske granice, od maarsko-hrvatske granice do Rijeke te odsjek od Zagreba do hrvatsko-slovenske granice.(prema Mariboru). Uz pomod amerikoga kapitala gradi se nova autocesta Zagreb-Split posve novom trasom (kroz z. Liku). Du cjelokupne jadranske obale prua se Jadranska turistika cesta izgraena do 1974. eljezniki promet. Od 2726 km eljeznikih pruga, 983 km je elektrificirano (razmak izmedu tranica 1435 mm). Njima upravljaju Hrvatskeeljeznice (HZ), koje su u cijelosti u vlasnitvu drave. Najvanije su pruge Ljubljana-Zagreb-Slavonski Brod-Beograd, Rijeka-Zagreb-Budimpeta i Zagreb-Knin-Split.

Brodski promet. Trgovaka mornarica ima 187 brodova, od ega 88 putnikih brodova i trajekta za vezu izmeu otoka i kopna te 99 teretnih brodova ukupne nosivosti 2,35 mil. t. Glavne su luke Rijeka, Split, Ploe (tranzitni promet za BiH),ibenik i Zadar.Hrvatska ima 785 km unutranjih plovnih putova, prije svega Savom od Siska nizvodno, Dravom od Terezinog Polja nizvodno do Dunavom (meunarodni plovni put). U planu je izgradnja oko 60 km dugakoga kanala izmeu Dunava (kod Vukovara) i Save (kod Slavonskog amca). Zrani promet. Najveda je meunarodna zrana luka Zagreb (Pleso), dok su ostale Rijeka (na o. Krku), Pula, Zadar, Split, Dubrovnik i Osijek. Nacionalni je prijevoznik Croatia Airlines.

PRIRODNE I KULTURNE ZNAMENITOSTI


Beram, selo u unutranjosti Istre, s. od Pazina. U blizini crkva sv. Marije na krilinah s freskama (Mrtvaki ples) slikara Vincenta iz Kastva (1474.) Brijuni, nacionalni park na istoimenom otoju pred z. obalom Istre (36,4 km2), osnovan 1983. Zimzelenorn makijom i umama esmine obrasli otoci, na Velikom i Malom Brijunu te na Vangi slikoviti perivoji i travnjaci. Od 1949. do 1980. slubena rezidencija Josipa Broza Tita. Dubrovnik, najouvaniji srednjovjekovni grad na itavom Sredozemlju. U cijelosti sauvane snane, vie od 20 m visoke zidine s obrambenim kulama i tvravama (Lovrijenac, Sv. Ivan, Mineta), a unutar njih stari grad izvanredno sauvanog srednjovjekovnog izgleda. Kneev dvor (15. st.), barokna crkva sv. Vlaha (1715.), barokna katedrala sv. Marije (1672.-1713.), dominikanski samostan s crkvom (15. st.), franjevaki samostan (14. st.). Dio Unescove svjetske batine. Hvar, grad na jz. obali istoimenoga otoka u sred. Dalmaciji. Glavni trg s katedralom sv. Stjepana (16.17. st.), arsenalom (16. st., biskupskom i drugim palaama iz 15.-16. st., gradskom lodom (15. st.) i satom (16. st.); dobro ouvane gradskezidine. Imotski, gradid u unutranjosti Dalmacije. U blizini Modro i Crveno jezero; potonje je u 480 m dubokoj urunoj vrtai, a duboko je 275 m, Kopaki rit (Kopaevski rit), park prirode u Baranji, 178 km2. Prostrane barutine, plitka jezera i movarne ume s bogatim biljnim i ivotinjskim svijetom (gnjezdita ptica movarica). Korula, zidinama opasan srednjovjekovni grad na manjem poluotoku na si. obali istoimenog otoka, s katedralom sv.Marka (11-16. st.), crkvom sv. Mihajla (17. st.) i brojnim palaama, npr. palaa Arneri (15. st.), Gabrieli (16. st., gradski muzej) i biskupska palaa (17. st.).

Kornati, nacionalni park na istoimenom otocju u sjevernoj Dalmaciji, 224 km2, osnovan 1980. Oko 140 slikovitih, gotovo golih vapnenakih otoka ukupne povrine 69 km2 i okolno more. Krka, nacionalni park na istoimenoj rijeci u s. Dalmaciji, 142 km2. U prostranoj sjevernodalmatinskoj (Kistanjskoj) zaravni urezana uska, mjestimice kanjonska dolina sa sedrenim barijerama i slapovima (Roki slap i Skradinski buk -800 m dugaak niz slapova ukupne visine 46 m); u srednjem toku pravoslavni manastir Krka (18. st.), a na otoku Visovcu u Visovakom jezeru franjevaki samostan Visovac (17.-18. st.). Mljet; nacionalni park u z. dijelu istoimenog otoka u j.Dalmaciji, 31 km2, osnovan 1960. Vrlo razvedena obala s dubokim zaljevima, Veliko i Malo jezero; autohtona uma alepskog bora i zimzelena makija. Benediktinski samostan i crkva sv. Marije na otoku u Velikom jezeru (12. st.). Nin, gradid u sjevernoj Dalmaciji s. od Zadra. Iskopine antike Aenone (forum, Dijanin hram) i crkva sv. Nikole (11. st.), kasnije pred turskim prijetnjama pretvorena u utvrdu. Plitvika jezera, nacionalni park u gornjem toku rijeke Korane u Lici, 195 km2, osnovan 1949. Izluivanjem sedre nastale su barijere preko kojih pada voda u slikovitim slapovima unutar 16 manjih jezera, oko kojih su velebne ume bukve i jele, npr. praumski rezervat orkova uvala (75 ha). Dio Unescove svjetske batine. Pore, slikovit stari grad na poluotoidu na z. obali Istre. Bizantska bazilika sv. Eufrazija (6. st.) s mozaicima u ivim bojama; dio Unescove svjetske batine. Pula, grad i luka u jz. Istri, vani jo u rimskom razdoblju. Monumentalni rimski amfiteatar iz 1. st. za 23.000 gledatelja. Augustov hram (2, pr. Kr. - 14.), slavoluk Sergijevaca (31.), katedrala sv. Marije (1640.), gotika vijednica (13. st.), mletaka tvrava (muzej; 1631.), arheoloki muzej. Rab, stari grad na matom poluotoku na j. obali istoimenog otoka s brojnim graevinama iz 12.-16. st., npr. romanika crkva sv. Marije (11.-15. st.), samostan i crkva sv. Andrije (11. st.), romaniki zvonik nekadanje crkve sv. Ivana (11. st.), gotiko-renesansna palaa Dominis Nimira (15. st.), perivoj Komrar iz 19. st. Rovinj, slikovit grad na nekadanjem otoidu na z. obali Istre s uskim vijugavim ulicama i viekatnicama. Iznad grada crkva sv. Eufemije (1736.) sa zvonikom visokim 60 m, romanika kapela Sv. Trojstva (13. st.), akvarij. Split, privredno i kulturno sredite Dalmacije, nastalo na mjestu Dioklecijanove palae (295.-305.), koja je danas ugraena u staru gradsku jezgru (dio Unescove svjetske batine), s rimskim Peristilom, katedralom sv. Dujma (Dioklecijanov mauzolej), krstionicom na mjestu Jupiterova hrama, crkvom sv. Dominika (13. st.), sv. Roka (1516.) i dr. Arheoloki muzej, Pomorski muzej, Galerija Ivana Metrovida, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika. U oblinjem Solinu iskopine rimskoga grada Salone s forumom, amfiteatrom, kupalitem i akveduktom.

ibenik, grad u sjevernoj Dalmaciji na udu rijeke Krke. Renesansna katedrala sv. Jakova (1431.1555., dio Unescove svjetske batine) i brojne druge crkve (meu ostalima Sv. Franjo iz 14. st., Sv. Ivan Krstitelj iz 15. st.) te palae. Iznad grada tvrave sv. Ane, sv. Ivana i ubidevac (16.-17. st.). Trakodan, u novogotikom stilu obnovljen dvorac (19. st.) na j. rubu Macelja u Hrvatskom zagorju, na uzvisini povrhumjetnog Trakodanskog jezera (Muzejska zbirka), Trogir, grad u srednjoj Dalmaciji s dobro ouvanom srednjovjekovnom gradskom jezgrom na manjem otoku (dio Unescove svjetske batine). Romanika katedrala sv. Lovre (13.-16. st.) s Radovanovim portalom iz 1240., gotika loda (15. st.), gotika palaa ipiko (15. st.), sauvani dijelovi gradskih zidina (kastel Kamerlengo iz 15. st.). Varadin, grad na desnoj obali Drave u sz. dijelu Hrvatske. Sauvana barokna jezgra s vijednicom (1523.), franjevakim samostanom s crkvom sv. Ivana (1650.); stari grad s perivojem i gradskim muzejom. Zadar, grad u s. Dalmaciji. Predromanika crkva sv. Donata (810.-815.) na mjestu nekadanjeg rimskog foruma, katedrala sv. Stoije (Anastazije) (12.-13. st.), samostan i gotika crkva sv. Franje (13. st.), crkva sv. Marije (1091.) s romanikim zvonikom iz 1105., crkva sv. Krevana (1175.), dijelovi gradskih zidina iz 16. st., Arheoloki i Narodni muzej.

Zagreb, glavni grad te gospodarsko i kulturno sredite drave. Najstariji dijelovi, dvojna jezgra grada, razvili su se u srednjem vijeku na zaravnjenim rebrima predgorske stepenice (prigorja) Medvednice: na i. Kaptol, nastao 1094. kao sjedte biskupije (gotika katedrala iz 11-15. st.), na susjednom graanski Gradec ili Gornji grad s crkvom sv. Marka (13.-14. st.), baroknom crkvom sv. Katarine (1620.-32.), s obrambenim kulama i nekadanjim gradskim vratima (Kamenita vrata). U podnoju noviji Donji grad s mnogim palaama iz 17.-19. st. Brojni muzeji (Arheoloki, Etnografski, Povijesni, Tehniki, Muzej za umjetnosti i obrt itd.) i galerije (Strossmayerova galerija starih majstora, Atelier Ivana Metrovida, Galerija naivne umjetnosti, Muzej Mimara, Umjetniki paviljon). Hrvatsko narodno kazalite i mnoga druga kazalita. S. od grada srednjovjekovna tvrava Medvedgrad (1249.1254.) s Oltarom domovine.

You might also like