KNJIEVNOST U 100 KNJIGA

Urednik
IRFAN
Priredio
ENVERKAZAZ
Recenzent
JASMINA MUSABEGOVIC
Likovno oblikovanje
MEHMED
Redakeioni odbor
BUTUROVrC, ENES IRFAN

I
Muhamed
v
SUZNJI
Preporod Sarajevo
I
,
j
H!STORlJA KAO OKVIR ZA
Muhamed u knjil!evnost ula7i sa
i sedam godina ivota romanOItl nema
svjedoka. Ovaj kasni knjievni start unekoliko
na njegova knjievnoga djelovanja.
pisaca u godinama sa kojima on ulazi II knjievnost
zaokruuje svoj opus, a ga tek otvara.
nas da prije analize formativruh j ukupnih
strukturnih karakteristika njegova opusa postavimo pi-
tanje o uvjetima pod kojima ovaj pisac stvara,
livnim polazitima za njegova eyela. te pretakanju konk-
retne ivotne i tragike II literd1'IlU viziju stvar-
nosti, Ako kao prihvatimo postavku da
pisci, zbog okolnosti kroz koje II historijskom
vrtlogu prolazi njihov narod. II razvljanju univerzalne
knjievne vizije :svijeta polaze od konkretnog, i
vlastitog ivotnog iskustva, onda nas
mora sa ove postavke. Naime,
tanja opusa na principima
biografskog, ili
metoda pokazuju ne samo da su ovi tipovi
mjerila nedovoljni za opis vrijednosti ovog opusa
nego i to da je ovom pi'tC1.l konkretna ivotna tragika
samo povod za oblikovanje univerzalne
gcdije u svijetu nestalnih vrijednosti i tolatitarnog
lovanja drutvenih mehanizama,
Potiskivanje za historijskog, odnosno
pseudohistorijskog u literaturi rezultira
I lsp. pripovijetku U Jahru l biografsku biljcilku o piscu u
knji:ti SuZnji, S"jet!Qst, Sarajevo, 1991.
5
osobitim modelom novobistorijske proze u kojem sc,
kako 10 Enes "povijesna perspek-
tiva u.kamje kao fon na kqiem se reljcfuo
ista drama i j egzistencijalna
na svijesti usud.om sudbine na
svjetova, kultura i
Surove ivotne okolnosti, koje su
da se ranije pojavi u litemturi do-
laze, dakle, kao svojevrstan inspirativni impuls za
koja na historijskoj po74dini uUlverzallzim problem zla,
vlasti, sile, osvete i mrnje. ali i trijumfa Uudski au-
vrijednostl tl duboko neautentitnom svijt:tu. l
kao to Mea li Dervi.Yu i smrti zatomljuje
tragediju je u historijski prostor, stva-
o nasilju totalitarne vlasu nad isto
tako j zatomljuje iskustvo, da bi tl svoja
romana, nema svjedoka (1979), Silicijum!ronl
(1982), ive muke (1983) i Limeni JUes 74 Salcburg
(1989), te u dvije knjige asve-fa
(1984) i Uvjebavanje boJi (1988) preteno realizirao
model novohistorijske proze, se iako aktu-
elnom toku li knjievnosti. Prika-
modelativni razvoj proze, Enes Dura-
zapaa da godine II kojima se pojavljuje l
stasava kao pisac karakterizira interes za hi!i<torijsku
matiku: "Sedamdesete godine su II prozi doni-
jele ponovnu aklualizaciju historijske tematike j Vffi-
korijenima nacionalne i kulturne batine, ali i os-
vo.ienje irih duhovnib obzora i ono svojevrsno
Duha biblioteke lIterarnog univerzuma oslobodenog
kulturno-povijesnih

1 Enes Predgovor Antologiji pripa-
vt}etka J:'X vijeka, Alef. Sarajevo, 199:5, SIL 26- 7.7.
, fsto. s1r, 26.
6
Detaljnija analiza proznog postupka,
kakO' II tako i II romanima, pokazuje da je histo-
rijski okvir II koji je smjetena fabularna osnova samo
uvjet za i:r.gradnju teksta koji funkcionira na principima
parabole, Ptitom sc konkretno historijsko vrijeme i pros-
tor ukazuju tek kao nuan ram za reljefno slikanje uni-
verzalne ljudske tragike, a razara svoju historijsku
osnovu i iznosi psiboloku. i socio-
loku dramu sa zla i
Otud se u ovom pseudohistorij-
skom prostoru da parafraziramo T. S. Eliota, i
prolost, i sadanjost, i II slici hlstorije kao
procesa istog, Ovu vrstu
narativnog teksta poicrtavu i Enes Durako-
"Jer, zadrlilUQ Li sc ovdje tek na opsesivnoj Kondi-
L'"eVOj temi sm.anjstva, onda sc u nizu njegovih prije
'istrauju' ponori zasutenja ljudskog u zlu i
mrnji i oRveti, nego li su njegovi i ,uznici slike
nekog sa."vim vremena II povlJesH Bosne. Ko-
pomnijim i romana
lahko je utvrditi onu vrstu suvremenog narattvnog teksta
u kojem se historijsko i pseudobistorijsko,
zbiljno i
Razaranje historijskog okvira njenu
polifonijsku strukturu. Ovaj princip organiziranja
odnosno siejne osnove djela nalazimo u
romanu NmF nema svjedoka, II
konkretno historijsko vrijeme posluilo Zi! ra7.V\)an}c
svevremene drame u fatalnom susretu sa na-
siljem koje potire njegovu .lik
romana s onim to ga karakteriztra 1 u lJudskOj 1 u
duhQvnoj ravni nosi odlike savremene svijesti
nasiljem totalitarnih sistema naeg dob.a" taj
pisae ostvaruje svevremenI) modeliran,le Ilka, pnklju-
4 ]sto, str. 27.
7
se poetici nae modeme proze na historijskoj
pozadini razvija o savremenom l svevremenom.
II svojoj na.raciji rokove:. histo-:
rijski, socioloki. pa i kulturoloki, da bl
promi teksL funkcionro:Q. kao mozaik,
sloena stnt.ktura II kOJOJ se lsprepbcu I nadopunjuju
raznorodni prozni diskursi.
Tenja da se na historijskoj osnovi razvije polifona
prozna struktura obiIjei1.ava znatan dio naih savremenih
prm::aista: Karahasana, Horozovita, Kule-
ali i druge koji II svojim i romanima
zapravo vii:: tragaju za onim to moemo odrediti kao
postojanje, kao polje ljud'ikih i sposobnosti,
sve ann, dakle. to jeste; to moe i za ta je
sposoban, nego li to nastoje sliku konkretnog
historijskog vremena i prostora. Na planu fonnativnih
i proznih postupaka ovo nastojanje da se u poje--
j bistorijskom traga za univerzalnim i
svevremenim rczu1tira ispreplitanjem i ukrtanjem razli-
raznorodnih proznih tehnika u skladnu cjelinu.
otud kod naih prozaista stapanje
sa pa i
proznom tehnikom, tehnike ispovijesti i epistolarnih for-
mi sa dramskim konstruiranja proznog teksta,
te na poseban stapanje sa
proznim diskursom. Stoga se mQe da je
prm,3 na.kg doba obiljeena procesom is-
traivanja. proznog iskaza, procesom koji
rerultira sloenim narativnim strukturama to se razli-
jevaju II vie naporednih tokova, da bi arabeskna cjelina
djela na koncu funkcionirala prema parabole.
pripada tom toku nae savremene proze, ali
u procesu istrdivanja proznog iskaza on ne
zahvata toliko kao npr. Karahasan, Kule-
ostaje dosljedno na nivou stapanja
i prozoe tehnike, pa njegova naracija neri-
g
i
I
,
jetko crpi vie iz iskustva tradicionalne proze nego li iz
mnogostrukih iskustava savremenih proznih tokova. Ali,
na nivou makrostrukture rotrnUli umnogome sli-
jede taj glavni tok nae savremene proze. Na.ime, Silici-
jum{ront, ive muke, Limeni lijes ta Salcburg, ana speci-
i njegov prvjenac nema svjedoka sastav-
ljeni su iz niza manjjh cjelina radnje uporedo teku,
se povtwju i presudno uvjetuju jedna
gu, tako da u njima naracija ne pravolinijski u
vremenu, kao u njegovom prozama, se razlama stva-
mozaik na kojima se odrava romaneskna
N(J(: nema s1ijedolm u tom je smislu roman slika,
dakle, po prirodi stvari roman II pogledu njegove
fabularne, osnove, ali istodobno i roman sa
jakom. gotovo dramskom tenzijom proizlazi iz su-
koba pojedinca i vla."iti. Otud se dogadajne niti
fOtl13Il8. razlae na niz situacija dramskog karaktera i
intenziteta, tako da bi se muglo da iz ovog principa
razloenosti romana na ni;.'; proizlazi
arabe.'1lma struktura ostalih romana. Jer,
dok se prvi roroan okuplja oko glavnog lika i
funkcionira kao precizna !l.lika ne samo njegova dje-
lovanja i psiholoke, pa i drame,
ostali romani nlI:lau se na vie naporcdnih u kow
jima je II centnl panje lik kao nosilac romanesknog
zbivanja. U Silicyumfrontuu prvi plan ilbijaju dva napo-
redna toka naracije, onaj to prati sudbinu porodice nje-
pekara Alfreda Knabca sinovi II
Drugom svjetskom ratu kao vojnici Venna-
hta, i onaj koji se prikuplja oko sudbine
revolucionara Juke Oha toka, pak, ispunjena su
nizom digresija, nizom manjih cjelina, pa je SilicUum-
.front kao roman sastavljen iz niza Princip ruslo-
javanja romaneskne stl1lkture kao njeno osnovno orga
w
nizaciooo jo vie dolazi do izraaja tl tivim
mukama i Limenom lijesu za Salcburg.
9
U pokuaju da odredi strukturnu organizaciju
romana, knjievna kritika je odustala od termma
roman freska, roman rijeka, i se za termin roman
deltaS koji se razlae na niz Me-
ni ovo ne iscrpljuje sloenu sliku nara-
tivnih' tokova u ovim romanima. njihove
strukture teko je svodiva na termin karak-
tera,jer separaleinost planova II toku siejne niti romana
ne odvija u skladu sa hronologijom, prije u skladu sa
zakonitostima i prirodom sukoba - idejnim potkama u
romanu. Stoga se ovi romani u pomacima naprijed-nazad
u vremenu, stalnim retardacijama i naporednim
ostvaruju na principu arabesknog u cjelinu
viestruke skale nijansi ljudske drame u svijetu koji je
izgubio ne samo svoju vertikalu i teleoloku
svrhovitost. Na unutarnjem, sadrajnom planu razbije-
nost romana odrava se sudbinskom niti
koja presudno odreduje djelovanje svih likova i koja
opstojava koliko po mjeri baziranog na logici
histOrije i drutva, isto toliko i po mjeri svoje
determiniranosti. Sukob izmedu onog to je kao sudbin-
ska neminovnost zadano odozgo, iz perspektive meta-
uslovljenosti sudbine, i onog
ljudskog principa, koji nastoji da granice svoje
historijske i drutvene zadanosti, objedinjuje II sebi svu
raznolikost dramske napetosti to se ispostavlja kao oko-
snica dakle manjim, gotovo potpuno zaokrue-
nim i time samostalnim cjelinama iz kojih su sastavljeni
romani.
Upravo se ovdje najbolje ogleda priroda
proznog On kao romansijer veoma dobro koristi
svoj dar za kratku da bi romaneskni mozaik izgra-
od zaokruenih koje kao cjeline mogu stajati
5 Isp. npr. eljko Svj .sunji u knjizi:
Muhamed Sunji, Svjetlost, Sarajevo, 1991.
10
i samostalno. Ali, u ovakvoj organizacij i romaneskne
strukture i postavljanju sukoba u romanima otkriva se
njihova veoma bitna odlika. Historijske i prostome ka-
rakteristike hronotopa u njima time gube svoju konkret-
nost viak narativnog teksta.
Otud Je doba turske vladavine u prvom
romanu, te vrijeme Drugog svjetskog rata u Silicijum-
frontu i Limenom lijesuza Salcburg, kao i vrijeme nepos-
redno poslije Drugog svjetskog rata u ivim mukama
samo povod piscu da na podlozi njihove traga
za univerzalnim konstantama tragedije u svi-
jetu koji je izgubio svoje moralno uporite i u kojem
logika ratnih igara dokida zalogu bivanja.
dakle, ne traga za i zna-
datih historijskih zbivanja u povijesnom toku,
prije za onim to ta historijska zbivanja za
ga sa krajnjim pitanjima svoje egzistencije.
Njegovi romani zato i ne slikaju kolektiv, niti se
historijska zbivanja u njima samjeravaju iz ugla ideo-
lokih projekata. U romanu koji sc bavi ratom izostaje
kolektivna polarizacija, bolje ona se uruava pred
saznanjem o relativnosti pojmova dobra i zla promovira-
nih iz ugla ideologije i normiranih mjerilima kolektiva, a
se koncentrira oko sudbine pojedinca, koja
koliko godje historijskog toka,
isto toliko korijen iz svoje moralne
predodredenosti.
Ratni sukob u Silicijumfrontu i Limenom lijesu za
Salcburg nije dat u ravni ideolokog, u ravni sukoba
i a ba se tu, u samoj ii ljudskog gdje
je napregnut do krajnjih svojih pokazuje sav
njegov besmisao, kao i sva u svijetu koji je pre-
sudno slijepim silama zla. sa drutve-
ne pozornice, pakao ratne stvarnosti preseljava se u
jeka, postaje paklom pitanja na koja nema odgovora, a
ona tanka nit kolektivne polarizacije na mi i oni uruava
II
se pred vlastitim besmisloIIl U takvom poretku stvari
svaki i oblik djelovanja, svaka misao postaje
sudno vana, jer se zbivanja ne mjere spoljnim, id(,'O-
lokim, unutamjim, mjerilima. Zato i
pitanje koje sc kao svojevrsni refren kroL Si/ici-
jumfront - "Moe li se lancem sloboda, ivot
metkom, ljubav mrnjom, zlom?" ne
samo sa za konkretan i nje
w
gove posljedice ve(; prije sa besmislorn svijeta. Ovo
pitanje povezuje sve junake sa obje strane
rata, ba zato to Ile uspijevaju djelovati prema mjerilima
koje ono podrazumijeva. Upravo tu ive muke
njihove II stvarnosti detenninirane silama lJa i nasilja,
kao to na ehu ovog pitanja i uVjebavanje boli II
njihovom ivotnom trajanju. Osnove svoga odnosa pre-
ma historijskoj tematici koje je postavio u mmanima
odrati i u knjjgama To se prije svega
odnosi na iz knjige osveta koje su
dosljedno vremenski locirane u vrijeme bune protiv
ske vladavine u Bosni pod vodstvom Husein-kapetana
ali i na vie iz knjige Uvjebavanje
boli koje na podlozi historijskih slika grade svoja para-
I dok je Ham-Dagova (Jsveta kao knji-
ga koncipirana na mozaika, pri eemu svaka
i po ambijentalnosti, j po konstmkciji narativne niti,
profiliranju likova i njihovih suodnosa, djeluje kaD svo-
jevrstan nastavak prethodne i osobit uvod u narednu,
Uvjeibavanje boli kao knjiga ima vic vr!;}lnenskih iz-
yor}ta i planova. S jedne :Hrane, u ovoj knjizi
locJrane su u doba otomanske Turske, s drugel u vrijeme
Drugog svjetskog rata i, s strane, pisac
odmak II n;ke sadanjosti. U
tom pogledu Usahtu predstavlja Izuzetak u Kondiw
opusu. Ostvarena na principu i5-
povIJestr, ona nUSl odredene autobiografske crte, ali U
procesu nadrastanja autobiografskog njen
12
luk sc.c do univcu.alne slike ugroenosti
modernog unutar totalitarnih sistema.
Kada se imaju u vidu karakteristike hronotcpa tl Kon
dicevim i postupaka vizije
na veoma labavom historijskom faktu, opravdanje zak-
da ove opstoje na dva kraka koji nose pa-
njihovih jednom koji je
smjeten u historijski arnbliel'lt, turskovaktov-
ske Bosne, i dmgom koji polazi iz iskusiva modernog
da njegov svjjet i uije nita drugo do organizirani
nasilja, svijet legaiiziranih svijet, dakle,
kOjI se odrava na nasilju i Taj svijet pOl'etue-
odnosa i mjerila vrijednosti ukazuje se samo spolja
:1 svojoj historijskoj dimenziji, pa bilo koji njeguv
l1';vremena i prosrorazadohija oznake univer-
zalno!!; i Opsesivna tema suanjstva
time bIva dvostruko zasnovana, S jedne strane pojedinac
u kontekstu tako doivljenog SVijeta tekjc suanj,
dakle. bez stvarne krivice da traje u lancu nasiija
njegovom rtvom, a s dnlge strane on kao nosi-
lac ideje, ili osvete postaje zarobljen tom idejom i

"U djela i ivota njegovihjunaka
spominjanje prostom i vremena ima, moda, pomalo
BOlJe perspektive, gledanja odozgo na kao ne-
kog II labirintu tko se da izlaz; a trebalo bi,
govoriti lz poloLa:ia pred kim se svaki
put kao nepremostiva planina sudbi-
na ... " Ovo zapaanje o optiCi iz koje je
izveden svijet l?odrazumijcva i trdi
ira obrazlaganja. relativu.ira historiju i njenc
vrijednosti, jzdtc se iznad njih upravo II pokuaju da his-
torijskim vrijednostima i postulatima ljudska
mjerila. Otud u vizije svijeta, stalno
6 7,cljko nav. rad, str 6.
13
ukrta optiku drutva i ideologije, apsolutiziranih
i vrijednosti, i optiku pojedinca. su vrijednosti i snaga
relativi7.imne. okrnjene ili potpunopotrte II kontekstu zla.
Zato on hvata u vremenu prevrata, da
bi ljudske vrijednosti napregao do maksimuma i iskuao
II sihlacijama njihove potpune ugroenosti. Situacije u
koje su dovedeni sudbine koje moraju
ispuniti i istIpjeti obiljeava apsolutizacija oni se,
poput junaka tragedije, u svijetu ncokmjcnih
I apsolutizQvanihmjerila. Naspram tog svijeta stoji
sa relativizmom svojih vrijednosti, ali i svoje sna
ge, sveden na svoju ljudsku mjeru II vremenu II
kojem, kako ga II Jarak pisac: "Sv<lk
se :svakoga ptaio, svakoG glavi radio, zlo sc zlim
btisaio, a dobra niodakle".
pozicija likova i proizlazi up-
ravo iZ ovog nesklada. Pred njima stoje apsolutizovana
sile i nasilja, ?rtva postaju na
i kojima mogu suprotstavili satOO relativizam vrijednosti
u: nastojanju da ljudsku datost. Taj apsolu-
t170vanog zla i nasilja dovodi likove ili li
poziciju krivca i rtve, iIi tl poziciju osvetnika,
nekoga ko o..'iVetom pokuava odgovoriti na svo-
se na ideju osvete.
A na ideji osvete uspostavlja se sistem radi-
kallzma koji diktira sve odnose pojedinca prema vlasti,
,to Je opet nova 7JUttka, novu apsolutizacija vrijednosti,
ovoga puta iznutra, iz psiholoke i Na
tom I.1}.lCSttl uspostavlja. se i nov oblik suanj-
stva. Covjek sada postaje SulJrnj i vlastite optike. vlastite
ideje, a ne samo suanj II vanjskom svijetu. Onog
se javi, ideja osvete .i ka<!a su uspostavljena
radikahzma, b.IVa sveden na samo
Jednu dimenZIJu i zapostavlja opmm i moralni trijumfnad
svijetom koji je izgubio m()ralno uporite. Upravo zato II
Sunji i progonjeni i progonitelj trpe isto su.unjstvo,
14
da bi se II brisanju razlike izmedu njih ukazao sav apsurd
odnosa II koji je detcnniniran prin-
cipima nasilja. Pritom izrasta novi paradoks
vizije svijeta. suanjstva kao rezultat intime, unu-
tamjegplana postaje intenzivniji od onog kojije diktiran
vanjskim mjerilima.
Upravo na toj osnovi iz
historijski sadrl.:aj, se II i psiholoku dra-
mu lika. Naz-Omcr u spomenutoj ne ra7.rijeava
svoju dilemu: "Da ubije psinu, ili da ?I'
citno, niti u njegovom odustajanju od osvete postoji ideja
oprosta kao presudnog motiva. Prije bi se reklo da nje-
govo odustajanje od osvete uspostav lja-
nje distance izmedu ljudskog i sile
i nasilja, sa jedne, i njihovog besmisla, sa druge strane.
i omogoc\ye zavrnu scenu ukc;oj
se preko Nazovili ruku, uspostavlja veoma
otra razlika Radovog i Naz-Ome-
rove ljudske. ravni: "Redao je komade siTa i
batake mesa 1 meduprstke soli, usput kra-
svoje mu sc da su modre i
isto onako i beivotnc kao to su
bile uvezane ruke psine, silahdara, Jedino Io je.kod
svojih ruku primijetio da jc i to ga obradova,
to su bijeli nokti. kao da su izrezani iz
sedefa."
poenta na najbolji pokazuje sim-
planove naracije. Slaganje naracije
iz dvije tel:t:nike, i razara historij-
ski okvir koji u ovoj slui kao potka za imoenje
psiholoke i drame lika sa apsoluti-
zovarum principima i naslija. Na taj histo-
rijski sadr..'\i sc u egzistencijalni, koji na
7 Muhamed HamwDagova osvettl, Veselin Masle..
!a, SaraJevo, 1984. str. 12.
15
drugoj strani uvjetuje i
na nivou mikrostrukture, te
mtea teksta na planu makrostrukture.
U ravni egzistencijalnog sadraja, kao u svih
narativne strukture, Koudi-ceve
su knjievno najintenzivnije. Jer, tu sc gubi
cija izmedu progonjenog i progonitelja, !mmja i
vlu:.nika, rtve i da bi se dvije, na prvi pogled
potpuno suprotstavljene sud.bine, postupno
sunjima sila zla, koje zadobiju svoje iracio-
nalne i osnove. Otud nose
mnogo od dramskog naboja, Dva nepomirljivo suprot-
lika, dvije sudbine koje se moraju ispuniti do
kraja prema vieg, transcendentalnog reda, su-
se, spoznavi besmisao vlastitog poloaja i predod-
redenosti, II koja hrise sve drugo osim onog to oni
nose tl ljudskoj ravni. i onda kada j\: osveta
uzdignuta na pijedestal vrhovnog zakona ih na
imperativ krvi koji raelooalizira osvetu, kad je, dakle, u
samom startu uspostavljena granica Izmedu
i rtve, i tada sc po principima dramskog obrata
sa njenim besmislonl. Na toj oSflovi izvedene
su osveta i Musafi1'. U obje
osvetu sa pozicije vlasti i site, pri
intenzitctosvete o mjeri primljenog
uvrede i Ali
j
elja za osvetom na
salan postaje l.eljaza a ne samo izraz
iH imperativa krvi koji se, ustvari, prima kao
imperativ radikalizma. l Ham-Dag i Musa, u 1.clji
da ubistvom uzvrate identificiraju
ukupnost egzistencijalnog smisla sa osvete. I u
Ham-Dagovnj spoznaji: "Kako os.tade sam. bezimen,
prazan i bcz ikog svoga; ni ne u sebi da
ga osokoli i osnaili, i u Musinom pitanju nakon izvrene
osvete u Musafir. jednako u avliji pitao se
to je ustvari oboriQ olovom i koga je uhio? Svoju podlost
16
i mrnju, ili AIi-'Kalimovu i hrabrost" - zrcaH
se ista spoznaja besmisla osvete. iako je izvrena
osveta rtvu j krvnika ih na sunje
nasilju. na ljude koji su nasiljem izgubiH
svoju ljudSku mjeru j svoju ljud.<;ku d.atost. Tematski
okviri u knjizi HamwDagova osveta ne se
samo II ravni psiholokih lomQva, koji nakon istrpijenog
bivaju kroz ideju ili osvete sa rasapom
Uudskih vrijednosti u burnom vremenu historijskog pre-
vrata. Slom bune kao drutvenog preok-
reta koji upravlja ljudskim sudbinama, ma koliku piscu
bio J>Ovodom za pokuaj da kroz malog,
razvije viziju tmiverzalnog ljudskog stradanja, isto toliko
je i tematiziranje procesa
nacionalnog korpusa u kontekstu historijskih
zbivanja., Na ovom planu svojih nastavlja
najplodotvorniju liniju pripovijetke koja kroz
malog univerzalne vrijednosti bosan-
ske historije. bodu historije akteri Kondi-
suprou.1avJjaju stroga moralna u nasto-
janju da ljudske vrijednosti u duboko
vremenu. Historijsku l'1tdatost svoje sud-
bine koja sc svodi na pc>zlciju rtve slijepe sije vlasti onaj
mali nadrasta svojom moralnom sna
w
gorn, U Turkua j Dukat, bez obzira na to to
junak prve pripada sistemu vlasti, a junak druge postaje
rtvom licemjernih usudu Kon-
dic suprotstavlja ideju dobra i djelovanja po njenim
principima. Turkua. junak istoimene prekor.at'Uje
granice vlasti i da hi pomogao sredini koja ga ne
razumijeva j ne prihvata. Meho Prikaza., junak
Dukat, dolazi II sukob sa sredinom koja ne prihvata
njegovih moralnih lano ga za
obje trijumfuju u sukobu sa
sredinom, iako su II odnosu na nju njihove pozicije bitno
Ova se gubi kao spoljnja, drutveno
17
zasnovana odrednica sudbine pred unutarnjom snagom
ljudskih principa djelovanja u
koje ponitavaju zasnovanost drutva. OVIm pn-
mogla bi se pridruiti i Jatak, junak,
di)!\ljcdan moralnim vrijednostima i 7Adate
UgIDt.ava vlastiti ivot - da bi sakrio pobunjenike.
Ah, koliko god je Jalak (I moralnom trijumfu, ona
je isto toliko o strahu pred nasilja. No, i ova
objedinjavanjem psiholo..4kih i tomova lika,
koji se medusobno uvjetuju i
tome da je pisac koji se otvara za neposrednu
ivotnu stvamost d..1. uhvati 11 3vim
nijansama njegove egzistencijalne zamke, on u tom smi-
!:>lu podsjeca na ono najbolje u
tradiciji. prije svega na Skendera, Humu i
da navedemo samo nae izmedu
dva svjetska rata, koje u pojedinim aspektima narativnog
postupka ovaj pisac ponekad i direktno nastavlja. Kon-
otvaranje 7,8 neposrednu ivotnu stvamos:t i ma-
log u njoj, knjievno je najuvjerljivije u trenu-
dma kada se taj dovede u situaciju sa
vlastitim normama. Rezultat takvoga
jeste sudbina, ali i trijumf elementamih
ivotnih vrijednosti, kao u koja je po toj
svojoj osobenosti za prozni opus ovog
pisca. Za razliku od ove, Dela!ov san, koja
tematizira nadu kao osnovno i votno donosi pot
pun slom junaka, se ludilo na kraju ispostavlja kao
kazna za grijeh, ali i ka7.na koja do1azi iz meta-
zasnovanosti egzistencije. U laljizi Uvjeba
vIJftje unekoliko odmak u odnosu
na iz Ham-Dagove osvete. Na jeduoj strani to sc
ogleda II otvaranju spram realnog svijeta, pri
ona nos) ohilje7Ja fantastike u onoj mJen u kojoj je
neposredna stvarnost iracionalna, paradoksalna i nevje-
rovatna Na drugoj strani pak, taj postupak ogleda se li
18
naputanju hisrorijske, odnosno pseudohistorij-
ske i pribli7.AVanja vremens.ke osnove ka sada-
njosti, Veoma mali broj u knjizi Uvjebavanje boli
lociran je u turskovaktovski period, pa sc ona parabo
w
narativnih stmktura iz Ham-Dagove osvete ovdje
lnmsfonnira II neku vrstu magijskog realizma, ili pak u
koje crpe II izvjesnoj mjeri iskustva stvarnosne
proze. Promjene na makroplanu proznih struktura uvje-
tovale su j promjenu narativne optike. pri-
iz II knjizi Ham-D<Jguva osveta objedi-
njavao je II svom govoro perspektivu odozgo, svojevrstan
boanski pogled na koji se sa perspek-
tivom odozdo, perspektivom ljudskog pogleda na vlastitu
i Ukrtanjem ovih dvaju pogleda
na u vremenu drutvenog prevrata i nasilja uka
zivala se sva njegova poloaja II svijetu obi-
Ijeenom silom, :?:lom i lancem te S1Jaujstvom
ideji osvetekojaje zavravala uspoznaji egzistencijalnog
besmisla. U iz boli
razlQm je u nekoliko pozicija
nog pripovijedanja, pri II to je
provjerava i vlastiti etil:ki stav, koliko j
vove svojih likova. Knjievlla kritika je u pokuaju da
definira narativni model uvela razlikovanje
izmedu pozicije i pozicije biljenika II samom
narativnom tekstu. narativni postu-
pak sa postupkom Camila Medutim, ovo
biljeinik, kao termin,
niti pak koje prije svega vai 'TJ!
epsku situaciju, ne zaklapaju orlnQt>e na skali
narativuih postupaka u i
zama:. Postoji 7natTia mzlika 1 Kon-
narativnog modela, ali O1t3 se bazira prije svega
na tome to Sijarie ostaje dosljedan tradicionalnom
fl' lsp. Zeljko nav. rad. str. 12-13.
19
dok tu vrstu razara
sc savremenom narativnom tekstu tl kojem
se sa motivacionim tokom fantas-
tike, iH se pak osamostaljivanjem junaka i njegove is-
povijesti, kao npr. u U ahtu, te njegovom identi-
fikacijom sa aktuelnim autorom dostie no samo sa
autobiografskim crtama onaj tip narativnog teksta
koji lebdi izmedu dokumentarnog i
o sudbini i udesu svtjeta.
Taj princip organiziranja naracije dolazi do
izraaja li Covjek sa broja tri. on je u ovoj
prisutan i na nivou ek:!.plicitne poetike; sc
dogodilo, zbog vam i kazujem ovu sc
od ove nadalje ostvaruje kao doslovno
preuzimanjejunakove ispovijesti, bez bilo kakve
intervencije tl njoj, ne barem intervencije ek."'Plicltnog
karaktera, Postupak potpunog prelaska u optiku lika
zultira koja je doslovan snnnak same stvamosti,
ali stv'amosti zasnovane na na obrd-
tima. na nizu JXlradoksalllih situacija lzkojih proizlaLi da
na svijet i nije nita drugo do beskrajni nered, Otud i
misao iz U Jahtu: "b'",sleda da je u ivutu redovito
sve u punoj suprotnosti", djeluje kao iskustvena konsta-
tacija o neredu svijeta u kojem se zlo nasladu je
U kontekstu i naslovna
smtagma knjige pokriva gorko ivotno is-
kustvu, 7ivot, dakle, kao stalan proces boli.
Logika i koje vladaj,u II nepol-.'Telinoj
stvarnOSti, zasnovanostI na-
rativnog postupka, i da ove funkci-
oniraju kao doslovlli l;nimci svijeta kao prOt:csualnog
nereda.
ivot kao zbir i paradoksalnih okolnosti
temeljna je ideja ,ll Tajna jevrejske kut'e, tula
angorska 1 Hajka, a pogotovo u spomenutoj
sa broja tri. Paradoksalnost
20
l
f
I,
i
poloaja u svijetu obiljeenom surovom silom moda se
ponajbolje ogleda II ovoj posljednjoj, Kao podloga nje-
nim sloenim mreama dolazi sasvim jed-
nostavna fabularna osnova: p<lveden na strije-
ljanje jz straha da st' ne prehladi mijenja mjesto u stroju
sa :wojim susjedom, da bi na tom mjestu u njega upro
pn-tom oficir i odredio ga za strijeljanje. U
sudanI bizarnog straha: od prehlade i zbog usuda koji
odreduje kraj lika, pIsac razvija efektnu gro-
tesku, na kojoj ce kao jednom od formativnih biti
bazirano jo nekoliko u ovoj knjizi, Prijt; svega
Tajna jevrejske kuce. 1 II njoj se groteskna vizija
svijeta razvua na jednostavnoj i bizarnoj fabuk majka
vodena fiks-idejom da je u staroj jevrejskoj sakri-
veno blago najprije otkupljuje ovu tronu a potom
cijelU porodicu u potragu :ra blagom. Ova fiks-
-ideja razvija tl karikaturalnu zlatnu groznicu, koja
majku odvesti u smrt, a cijelu porodicu u ludilo
inata da se "nadmudri Jedan mudri na1'od" pronalaskom
blaga. Kopanje po zidovima i po-
dovima vodi potpunom ruenju ali time ludilo"
zlatne groznke" ne prestaje. Jer,jednom predena logika
prirodnog poretka stvari proizvodi cijeli ni?: paradoksal-
nih situacija koje neumitno vode kraju cijele
porodice.
Podloga za sliku naeg svijet1 11 o
utoj angorskoj takoder je veoma jednostavna-
je naime, ljepe u zatvorskom medu raz-
bojnicima i ubicama, nego u svijetu izvan njega. Na
? ok spoznaje kojoj
Je sVIJet SVIJet zatvora, zapravo, SV1JCt reda j
humanih odnosa. dok je svijet sa ove strane zatvorske
ograde :t.asnovan na neredu i nasilju.
lJ tom aspektu filo7nfije
otkriva se moden1;l sr njegovih koje se knjievno
odravaju na tanahnim. gotovo neprimijetnim vezama i
21
prelazima u koje potom dobija
obiljeje sarkazma i Taj trenutak naruavanja
prirodnog pore1.kn. ih barem onog poretka za koji smo
uvjereni da jc prirodan, Izdie i paradoksalno
na nivo zakonitosti prema kojoj funkcionira
svijet. Stoga bi kao moto ovim mogla doci
iz U Jahtu: "Zar nije ivot jedan stalni
nesporazum, ali tako izrnontiran i udeen da funkcionira
upravo savreno'l. Moto, zato to na svu
vinu zasoovanQst naeg svijeta, ali i 7,ato to na nivou
eksplicitne poetike ukazuje na bit priVO"ie-
postupka. Naime, iz knjige Uvjeba;.'(fflje
boji u ironijskoj i grotesknoj dimenziji svoga
utemeljuju se na iskoenoj narativnoj optici. na onom
fenomenu koji su formaJisli definirali kao postupak
postavlja tako da rui automa-
tizanl nae percepcije, da bi na ovom iskocnom pogledu
razvio niz grotesknih situacija kruz koje provodi svoje
likove. da definira osnove Kon
knjievl:ijI kritika uspostavlja veze izmedu
naeg pisca i Hann<;a, ali i veze sa nekim aspektima
magijskog realizma. Pri uspostavljaIUu
ovih komparativnih paralela tl nuno
je imati u vidu i nelto ire obzore. Ironijska j groteskna
dimenzija knjievnosti obiljeavaju gotovo sve
poetike. kao to na drugoj strani ispreplitanje
zhiljnog i kao postupak organiziranja ll1oti-
vacionjh tokova dolazi do izraaja u evropskoj prozi od
Dojsa i Kafke na ovamo, Zato se u povodu
povezivanja, i onog asocijativnog tipa, sa piscima
magijskog reaJrzma teko moe podrazumijevati odnos
uticaja, ili oponaanja, vet prile ona duhovna srodnost
razvijena na doivljaju svijeta
koji karakterizira na vijek .
9 bp. eljko t1av. rad. s.tr. 16.
22
l
I
,
u vidu da gradi
arno od prema kraju, onda se.kao meda.<i od
kojeg 011 polazi II profiliranju svoJe poetike nuno name:
i tradicionalne proze, a ne samo ovaj
asocijatlvni priziv ili pisaca
magijskog realizma. No, 'upravo sc tu ogleda. jedlUl od
najizrazitijih osobenosti kao prozaika - prt;-
danost i pri je a1a.:enat na svijetu j
svijesti junaka kao polazitu za izgradnju univcf7A11nc
drame u svijetu rasulom vrijed-
nosti, svijetu kojim dominiraju nasilje i te logika
i paradoksa kao krajnje odrednkc
sudbme. Ba po tom osianjanju na tradiciju, da bi na njt>
nim iskustvima i vrijednostima dosegao maticujecmog
oci kljm.'<nih tokova nae savremene proze, za-
uzima mjesto u kontekstu knjiev"
nosti.
EnverKAZAZ
23
SUNJI
SUNJI
UQd do ima oko est
pukometa, a to su i dok ne
stignemo smisliti ta da s ovim pas-
jim sinom!l - slagao je misli u glavi Naz Omer i
usput posmatrao Radov potiljak i one mnogobro.jne
zulufu su otro
trljac.li ispod m.lo nakifvTjene niz oba
obraza,.Pogl!:dlllJ.ljeJMim silazio panie, ukoso niz
RaMova leda uokvirena II jelek od
zatim niz dvije __ J.ltkane zmije po
mkavima na ,.YilenQj apteriji, do
bro sam ga pritegao, krmka" porillII Naz j
tade s na Radovitn zaleduenim akama i
prstima s se
gotovo samo mogao nazrijeiITNa Omer othuknu:
- Stala krv. psmL..
UkrltellJLRadevdal;;e na ledima bijahu modre,
s bIljedim zapi.otima. i da nijiqmvJesamattrnWtlr
kovrdfa i nekoliko nabreklih ila i brzog hoda koj im
je i?lao -ispred njega, Nazu bi se da to ruke
mrtva Takve beskrXDe !!.k"-l:le
dao je ovo vrijeme -dok je trajala pobuna' - i
kod onih to su vjeani po kronjama lipa i kod svih
onih oborenih olovom li trku i meteu, Svi su imali
isto ovako beivotno modrilo u .
oko _.usana, a' -nokti su--kiid -'e-dobro
27
!mju da

"Boije davanje" - pomisli i jstovremeno
teinu puke na ramenu i prenje rane na trbuhu
ispod konog pojasa, "Kako bi bilo da ga zavedem
za onaj umarak i ubijem. psinu?"
Gazili BJLuskom nepregledno
-riimse davno uzrele 7.ohve i
dogotJe1e-ljetmeiz koje se nisu mogli ni popci,
a utnarak.)cao.--kak\LO....OgroJlUlQjailo ptice, pribli-
avao se da ili poklopi. Naz Omer je znao da u umi
ima hladovine, ima zasigurno i kakav
ili dubolije s hli;dilQ)J1-vodom. i moglo hi se sjesti,
skinuti puku pa zatim razmotati rubac sa strom i
hatak mesa, r:as:porcditi me-
duprstke soli, ali sta dn prvo Da ubije psinu,
ili da i drugo, znao jeto,
ali ta od toga dvoga prije? Jesti, pokupiti mrvice
kruha s napiti se, s Boijom vode
i podri gnuti jednom, dva a onda ovom zlotvonJ
Ustaj! Stani uz to drvo! N e tako, tamo poda)je 1
Okrenider glavu. hajde ... [jj da uradi obrnuto da
zadu u umarak, oprezno da psinanc napne
horoz na puci i krehne krvniku u potiljak, u onu
oznojenu gutu koe na vratu, pa da tek .QnQl:l_kao...
u miru jede?
Dok o tome razmilja iza Radt.ovih i
dok im se sjenke pogdjegdje i pokatkad s"stignu i
dotaknu na puteljku kojim hode, Naz se istovre-
meno, u potaji, na najskriventjem divanu svog
pitao ta slag-.ti dizdaru D-lanu kad ga ovaj bude
pitao ta je sa suujemJJltE.arnisli ..
kao}l!kl.llC.l'Jl!letlja jezikom?Gotovo ta bi
mu di,,dar mogao ..
tcl?Lpamet 1>9piol Zar nisi _ TaJ-
Suanj je .l!Qle!lla .. zvjerka,. tahinah, si-
lahdar, i.nali li? I ti ga, Naz Omere, ubi? R"'ta, ako
... . .
- --
kao ogroman dukat, njih.lo
glava, a zemlja je od '.ege.
umarak c' sve bre primicao na horizontu, j obo-
jica su, se, se ba tu, u toj zeleni
i hladolijeu punom Boije ljepote i davanja, ili na
bujadima, razmrsiti sve to jedan
plete u glavi, a drugi da se
da bjei'! - da tako dizdaru,
vagao je, puta sam ga odvracao da se ustavi, a
on, Dan-dlzdare, ni bijele nl crne, no niz
urvinu, j ta? Uzmem ga na nian. spustim cijev na
pa onda mnijem - bolje je rue, u butinu, da
ne padne mrtva glava. ali puka, Dan.dizdare, new
vjeran drug. zanese pod sisu i eto ta hL." Nije mi
loa ta la, jokl Aliako dizdar
"Jaz;JJk,. Naz. O_I1lc",L Grd1ln..Jll2uk i jo
grd.jtetaii<>tehe i po .ntene!Kako .. prati
obrazprc.d p!!ffiom kad mu rta Drinu
II ti
Naz Omere, u penjge.
u surgun da tueam kamen u Vran-
duku zbog toga, . a tf Ila moju duu i vjeru, '
29
. omastiti konop na najvioj grani. Iijcpog .. mi .
-dinafff ,.' "
,-" '-',

a uma sve tea:--
S liaburama i fiecima
a isptei! njega: pOgnut i
lOVrine: i
majkikSIika je jasna.\c'<t:elIi kao kaika
JmJn\Llu:ed avlija. slua ponovo
- odnekud, kao s drugoga svijeta. pucanje puaka i
njisku mamenih paripa Radovih pa.lija, fijukanje
kamd:!ija, i n'j2l!d, sve to vriska:
"Ne, si brat (ID Bogu! Nemoj mi biti
djecu> kukavici!" Taj strani komar igra Nazu II
vidu, sjedi u ulm' da ogluhne . .Kao da sad
sve to pred njim raspoznaje Rada kako
!smtvo meso njegove
ne dok mu majku nagone Radovi momd uz
kameni zid i biju tatarkama. R.ad zmiju
kapetansku, zadnju! Da gleda, da sc nagleda!"
Dok se to pali i reda u mozgu, dok nanova
preivljava prologodinji pokuaj pobune i pokolj
koji je odobrio Ali Namik-paa, a ovaj pas Rad:! to
izvravao sa buljucima marnenih i kjvt1th Turaka po
derventskoj i ostalim krajikim kapet.anijama, Naz
odjednom otrim bolom u trbuhu ranu od
Radova olova kojim ga je onog popodneva sastavio
prainom nasred avlije i mislio daje mrtav. "Je li
i to Boije davanje to sam pre1.ivio i lar ne brbilo
ljepe da sam od ove runt: i ja umro
n
- pomisli i
30
ishuknu iz prsiju vreo. usopljen dah. )tKako bi biJo
da ga da ga okrenem. da se pogledamo i da
ga upitam pozna li mc" - misao mu dode u mozak,
ali odmah zatim mu se to jalov posao, jer
ovakvi i ubice nikad sc ne ni
imena, ni izgleda, niti bilo kakva biljega onih koje
ubijaju i "Nemaju ovakvi vremena da 7.agle-
daju ono to - Naz Omer odmah sastavi misao
kaQ .9pravdanje na prVu pomisao. ilA i to bi mi to?
Da nanovo pogani" - i
zato prevrnu nevidljiv list rustvorene knjige u sje-
l pred mu izade Gazija Husein.kapetan kad
ga je jutros pozvao da pred njega,
"Ti si Naz Omer) sin CerimovI to ga
prije tolikog vremena Delalija na prevaru? Rekli su
mi d. su ti lani prag mrtyim.ku<:.!'m priklopili
i da si i glavu na jedvite jade izvukao, Ako
l
sinko, ako! ZajmTiisu vratiti! Nego, imam lAl
tebe vaan l.adatak, boljeg nisam mogao
u tvrdavu i predali dizdaru sunja, vezi-
rovu desnu ruku. Ja bih ga rado posjekao, ali tee
prete7",. Valja nam spaavati beg. Ti
njega otjeraj II Travnik, a neka ga dizdar sutradan
otpremi II Zvornik pai da na Drini :izvre
razmjenu. Upamti da na dlanu nosi ivu eravicu,
pazi da te ne HQtu da ga iva j zdrttva
preda u tvrd.vu, a sad do da ti ga
predaju ... "
Ni u snu jutros ne bi mogao usnitj da lt carskom
j vezirovu zarobljenom negdje
31
pod Sarajevom, raspoznati ovog ubojicu koji
muje zatro imc. lOJe li i to Boije davanje
1
' - ponovno
othuknu, da li prsima stia oganj i
kao to se otrim noem ko-
nop. Ali se struk. kojim htio to ih
ne, bio dobro uvezan za ovog sunja ispred sebe. ne
pretre, i Nar. Omer se pitao ko sc to tako strano
poigrao s njim i gurnuo ga pred
Ako ubije sada zlotvora i poklekne pred osvetom,
pogaziti datu Gaziji. Uradi li obrnuto i
ne ubije krvnika,l']11a pod njim proplakati.
Dokle god bude iv imati obraza da ude u
ljivik gdje su mu zakopalla i mati, i kako da
im kae molitvu? Postoji Ji i tea kunja od
ove II kojoj je sav do gule due.j je kako ga
sapinje j davi mnogo negoli konop ovog
zlotvora tn ide ispred njega. Neka!foJ>Lmogao .
pregOljeti namijenjenu mu smrt od Radova olova,
koju joo i danas nosi kao modru zmiju preko cijelog
trbuha, i to sc se vrijeme
uzjoguui j zar _je potrati u
mozgu i dui onu prologodinju klaonicu koju je
zapamtio dok je nedouhljen le71lo u praini i krvi?
Moe li zaboraviti zapomaganje i sve one
molbe da joj ne biju djecu? I li ta
se to sada sve spepeli1o, izmetnulo? U ta? ta je
sada moja .mrtva majka, ta su moja iska-
sapljena olovom i nadacima na pragu?
ovaj pasjj koju
nosim) u osvetu koju
---"
32
"Boe" - pomisli Naz Omer - "je li i to Tvoje
davanje, ilL .. !' Misao se ustavi bez odgovora i on se
nanova okrenu rnalopredanjim pitanjima: "ta su
ona tri me7.ara u ljiVIku, povie ta su ti
grobovi u meru, sada 1 ovdje na pustoj,
ravnici polegle rai, na puteljlru
to krivuda prema tvrdavi, na domakn kasabet.ta....
jc Rad od njihovih ivota, ljubavi kojima su
se voljeli i kojima sam ih vulio, od sitnih radosti i
-- -. ,.-- - - --
od neizmjerne ljubavi i oili:lcanja da
nas trojicu} nakon pogibije u Travniku,
i izvede na pravi put, da budemo ljudi od imena i
od svake nepravde i mrnje? U ta je to
ovaj pas spepelio'/"
kako gO'd okrenuo i sveo pod
jednu nevidljivu crtu u mozgu, Na;>; Omeru se
da su mu i mati. ona tri groba kojima vie
smjeti ni pristupiti da izmoli oprotaj, niko drugi do
ova mrtnja koju nosi u dui i osveta koju plete u
gl.vi. A kad malo bolje porazmisli - oi
mrnja ni osveta nisu nita drugO' ovaj pasji sin
Rad-silahdar, osoba koju nikad ranije nije ni vjdio
ni i kojega jc upoznao prole godine !md je s
vojnicima upao u njihovu avliju j da kolje.
"Boe, odakle mi to dolazi u pamet" - pokna da
se oslobodi doticanja svojih najdraih s ovim zlo-
tvorom pred sobom; aH ko moe mislima zapovi-
jedati, ko?
til ta na kraju krajeva Nuz Omere? Ovog
sunja
l
psinu koja tl ne vrijedi ni aku piljiva boba?
33
Njega i zemlja iz svog trbuha izbaciti da je ne
-pogani. alThko god okrenuo i obmuo, Nu Omere,
priznati da Radi ima svoju Ct jenu, golemu
kao...najvie brdo nanizano s dna pa do vrha duka-
tima. I ti ga, makar to vaga na svom
kantaru, Naz Omere, je li tako? zbog ga
loliko mrzi, Naz Omete, kazujLZbog mil.
toliko utegao konop oko ruku da su modre kao
tvoga1uvopiju, i di7.dar Dan zna
vrijednosI njegovu, pa i palia ga kao
rijetku zvijerku sa skupim krznom> a ako
pravo i caru gospodaru je stalo do njegova ivota,
za njegovu glavu nudi bega je li
tako, kazuj?"
Ko mu to govori? Nikog nema izmedu njega i
sunja, svud gluha tiina,jedmo svoj i Radov
topot nogu, ali neko guvon: "Zalo si dao
Gaziji da ga iva i zdrava predati II i da
ga pazhi law dva oka u glavi? Ima 011 svoju
Naz Omere, nc bi ga sutra
s pratnjom kao vezira u Zvomik pai Fi-
a on ga kad iv dopadne na Drinu,
i pod uvesti i svakovrsnim jelom i
ponuditi, pa i na splav izvesti i kao kakvog pobjed-
nika prevesti na drugu obalu rijeke gdje ga
Ali momci ...
Naz Omete, ta si ti, a ta ovaj
R.d-silabdar'UigJUl'!.!Lrvi pogled dri II aci kao
mia, kao kakvu bubu -vlasnik $otmu i ivota i smrti.
Puk"Ji je l1l!!lJ:llll. kao zdrigao dral, za
34
PQjasom su ti dvije kubure napunjene
zrnom. a 1 jatagan ti viri iz hensilaha. Moe
, kakvu izabere, ali to onda. Naz Ome-
re? on je tvoja mrnja i tvoje je pravo da
zadovolji tu osvetu koja te stisla za dunjk i s tim
nema niko nikakva pa opet ti morati
polagati ako mu se illo dogodi. Pa ako se
nekako i pred dizdarom i Ga;rijom, to si
Nisi li sam priznao da tc ti
i majku, izmemuo u mr).nju i elju da se svetili,
a ta su te dvije Kazuj, NazOmere! Maloprije
ti je dolo II pamet da su i mrnja i osveta Qna tri
groba II ljiviku, Radi jc tu pred tobom, gazi
pognute i ako ga sad ubije, ponovo ti
ubiti ono to si najvie cijenio i volio. Ubio hi t
i majku, a ona te je da nikog ne mrzi!, da se ne
sveti. a na koncu konaca, ubio bi i bega
koji da ga razmijene ... "
_ mu se da ga taj
glas kojt mu sjedi u uima 7AlgUiti. HDobro.
ko jc taj Rad? ili dim iz likveLZa<uJuh-
koji jednom u hiljadu godina na svijet iz
k!lt1@..pakla i pretvarati sve
ljubavi II mrnje i osvete? Je li ovaj pas Boije
davanje i da li je bto puki to je Gazija odabrao
kod tolikih ajana ba mene da ga danas gonim II
i da ti njemu prepoznam dumanina? Ko me
to tako strano kua i opominjc, ko ... Eto, zbaciH
smo carski paaluk, Bosnaje i umjesto da
se radujem.,,"
35

nl zamijetio kako su davno tza
sebe ostavili wnarak i kako je l1levo polje. zeleno
kao jod, II prirubu horizonta, a ispred to tek
spazi i to ga najednom istrijeznt -- nizali su se
krovovi Travnika su mu
prod bij.eli dimm<Uznad i mahala, bi
jeljeli su se vramvi \lII1kib
kao deva, primicala se
fi tabijama i kulama.
Sunce je i dalje eglo iznad njih i Naz Omer je,
umoran od malopredallnjih .trabota u glavi, od puta
m ga je pmgazio ispred sebe ovu psinu,
Rad-silahdara, od puke na ramenu i teine kubura
j fIeka za konim istovremeno 1
neto gorko u ustima..Ne.l9..Q1lQmLnp.no kuc
hrdava nol' .. ili zapoganjena bakra; ta mnka u njemu
se irila niz jezik i sve nju do skrivene iznutrice,
kao da mu je neko nazor, zabadao krezubu
sablju II
Taj ukus nije nestajao ni kad su stigli pred g>iDZ-
ni kad je kundakom udario
nekoliko puta da im straa oslobodi ulaz, niti kad je,
predavi dizdaru iva i 7.drava RlIda silahdar., sjeo
sav od nekog olova \I tijelu i dui pored.hla<lllog
tabiji da predahne. ilida ga grizla
po nepcu i jeziku, bola j :Merala sve do iva srca, i
on, ne ta bi sa samim sobom, sjeti se
i razvezivati, areni lUbac..,R<:daoje..koro,,<k.,
sira i batake mesa i mcduprstke soli, usput
36
svoje ruke; mu
se da su modre i isto onako i
heivotDe kao to su bile uvezane ruke psine} Rad-
-silahdar .
Je.dioo .. d. je
i Io ga obradova, lo su bili bijeli nokti,
kao da su izrezani jz sedefa."
37
DER-BABA
"to li je toliko gJanjca j -
kud s mislima, ni kud sa samim sobom. mekoljio
se II dokonosti kako mladi pns-
rnotkomjambeza u rastopljen loj
va poopruellOj, sablje. "Kud me Bog
kazni da mj ga da za drutvo u nevolji?" - nastavljao
je mukom, neknd duboko II svom mozgu da se
prekorava. one nejasne slutnje to su nasr-
tale, gnijezdile se nita ne niotkud ne
II pritaje i zamctenjatva;
:ru heftu, od odmazde .a II
pobuni protiv turske uprave u Bosni, iza tekih
tavanskih vrata leali na prljavim krpama. puni neiz-
vjesnosti i straha da ih ko ne oda, ne proda. Stariji
je leao drven, sklopljenih a znao je
da ne spava, da kao i on misli, kao
lastavica ona sve debela, teka da na-
novo, s prvom priHkom, uz austrijsku Bosna
pravo II ruke agama j ja-
bezimo, pa zoto onda ne biti strpljiv i ne
"Mater im poganu, da im mater ugursuskull<
cmok:tao je jezikom u usnoj duplji,
gorku od dima, od neopranih zuba, od
kiseline to se iz trbuha pela navie, ljuta kao zeher.
"Utekoe preko Save s hanumama i zlatom, a ti sad
lunuze, l ti Naime, Buska - vi prdite u
38
i da vas pohvataju ulani i povjeaju
nasred Travnikal!! -- okrenu sa teko, ljuto, kao da je
eljo tim pokretom sve zaboraviti, obrisati, poslati
li materinu. ali daba; od misli ni preko mora, ni
preko plavog neba ne moe, Pa i da mu sad
veZirovu unuku metnu pod njega. opet bi misli bile
tu, zakofrJjene. neraspletene, pod
rom, u kutiji glave. Pa tek ona b1entovina, jaramaz
Huska?! Glanjea sablju kao da u svatove. Jara-
bumtobe ekstafirala! Vrati mc, roba svog, Boe, na
pravI put' Vratil opet, kad sc duboko
kao utvare na avliju, noge
i pokullati da Arnaute to su II koljem ogra-
brlogu okovane buljuke ustanika. UMi
idemo, !unuz-efendija, ali ne bjeimo. Mnogi
ostati kao inat, kao prkos turskom zulumu. Kamo
da im mogu pljunuti II brade, pa neka ide glava,
aH postoje, Junuze, vie stvari, od vjere, pa
moram. Taman kad se razrahate, kad budu
mislili da su nas ko muhe podavili, ti sa ljudima,
oei. Pri ih i ognjem i sabljom. Ne dajte im mira
da oko sklope! Neka znaju da Bosna ne miruje i da
ih - zvone mu u uima
kad su se rastajali na pounskom putu, "Zato sam
dao besu, zakletvu? Zbog toga to su konjima ras-
trgali Mustafu? Moe li zaboraviti meso koje,jo
ivo, jo vrelo, u krvavoj pjeni? Pa one Mus-
tafine kosti poprskane krvlju i otkinutu
ruku?"
39
Ponovo se okrenu na tankom dueku i daske na
tavanu kripnue, !luska se prenu, prekide podmaz-
IV1lllje sablje, pogleda ga iroko otvorenim
Ne drinja bah?
- Ba te briga - odvrnt. mu ljut to raskide
na dvoje. nekako ukoso, pa mu osta onaj
manji dio: samo Mustafina ruka na u1aru oznojenog
konja, a one dvije pokri neto crveno kao krv,
- baksuzc, moe li mi zbog toliko
gajdari? Gledao je krvavim, neispavanim II
Husk.u.
Da lm lake mater kroz mater eto
zato, bee! -momak se smiju1jio onim nekim samo
njegovim keserenjem, koje mu je na prezir i
na jed, na zehcr i na stvarnu radost; u tom izmi-
jeanom. licu stajali su samo bijeli,
Huskini zubi kao potvrda da je ona gri-
masa osmijeh, a ne nakupljen ijed, otrov zbog za-
paljene i povjeilaoe
- Misli da bolje ako je poloji?
- sad mirnije, upita,
- Lake se vadi. A kad se lahko vadi, pola
posla ti je zavreno,
I ponovo podie sablju, ispravi je :iznad glave i
gledae jc odozdo poluzatvorenih Zatim je
polahko, njenu utisnu u kaniju i metnu pored sebo,
: Dina mi i imana, poginuti. To
mimo, jednostavno kao da je pokopan, kao
da g. nema, I sad samo valja da naplati
dug za za 2'.a Bosnu,
40
- ta kae? - upita kao da je momkove
i 7.ag1eda mu se II lice opcrvaeno
bradom. - To to bee. Sve mi se
da ni mene vie nema,
- Ne bl.ntavi, jo tl...
- Ne sokoli ti mene. ja znam svoje, I pravo je.
Kud mi neka j mene. Ali samo da namirim,
ne svoju, no njihove glave, Halal im moja krv!
utjeli su, Izmedu njih je stajalo jedino ivo
disanje i 1ahko hrkanje starijeg -
dati dragi Samo to, P.ponovo potonu u

- ta gledate? - vikao je Drer-Baba, Nosite psa
pa zakopajte. A jo bi bolje bilo da ga psi izjedu!
Pih,
... Pa ta sad ta misU? Da se miri s
njima? Nema s njima ni nagodbe.
lh ko domuze! Klati!
U glavi mu odjekoje glas i vidi ga raspo-
jasana. Stajali su prvo nijemi,
sakati, pobijeni nad Mustafinim iskomadantm
jelom. Pa onaj crveni ben na hcu. otvorene,
prepadoute kao da jo iz njih izbija urlik smrti,
Pod rebrima ga uljaju Kubure, Neka uljaju. Ako
se makne, ponovo biti na tavan
za teka vrata, fluski na pred proricanje da
izgubiti glavu me KaIi-bunara kad budu
pravili pometnju i gungulu, Zato ide nekud, a kobu-
re, pune pralJa i olova, uljaju rebra.
Neka ih,
41
Da mu jc nekako preruen da na pa
da vidi pehlivane to sad
ljube skute kajmakamu. muftijid, kadijama i svoj
silesiji i anadolskoj to se slegla
nskon provale i pokolja. A kao su u svih
dvadeset Marnija iskali od Boga Gospo-
dara da poivi gaziju Huseina-kapetana, da mu dad-
ne i zemana to razagna sultan Mahmudove
izjelice i kaure. I to jo? Da vidi... Zadrhta li Junuzu
ila pod grlom. Ona ila to ide lijevom stranom
vrata i uvire iza uha. Zadrhta tl njemu ut mozak,
stresoe se digerice ...
Da vidi Dm-Babu!
Dera' Eh, Dera ... suhe usne obliznu jezikom,
so po skorenoj koi. Obliznu se opn!. ta radi
Dm-Baba? Hoda li opkoljen subarijama? Neka je,
pa ta? Neka ih ima uz njcga i desetorica! Opet bi
ga sjeckao, po ovako na rezove.
Rezao bi ga 7..3. Mustafu. Za oca. r za sebe, zbog ovih
modrica po ledim .
I tad Junuz da vae na nevidljivim tasovima
ono dato Dev leI-begu da napada i
kolje Kara Mahmud-paine ubojice i oslobodi .ur-
gunlije to .u iz Kali-bunara da ih otjeraju u
Carigrad i ovo njegovo, to to mu je unutra, u
dui, Mustafinu smrt, osvetu i mrnju. I to pretegnu.
Visoko dalO razbj.alim gazi-
jinim bezima. a ovo potonu II njemu teko kao
topovsko dule. Derova glava pretegnu; on je vidi
8 iskeenim ustima,
kOJe mole. Junuza mrnja tte, krv ga uspravi do
indranog krova na tavanu ...
Ustade.
Huska, kako bi bilo ... ?
I da ga Huski ponovo zaigra
teak, zagonetan osmijeh na licu. I damar mu Je
igrao na lijevom obrazu. I ruka mu je na mahove.
sama za sebe, bez njegove volje, poskakivala kao
tuda, Samo upita:
ta nam dimije, bee? Zato fcreW"?
- dimije, samo ferede da nam sklone
lica i o.wJe. Eto.
Huski sad sijevnue Kucnu tri puta u kapak
ispred sebe i za neko vrijeme proviri
j.tsk, - ta je? -- blehnu. - D. niste ogladnjeh, hah?
- Ne. nijesmo gLadni. Nismo ni edni, no nam
donesi dvije feredc. Huskino lice mu sc
- Ama da budu prostrane, zna."
- ta vam feredc, Bog s vama? snebivao se
Zarnfir, - Jednu nekako, otkud mi dVije? ali on
odmah klimnu g1avom, jer se u Huskinim
zapali nekakva crvenkasta vatra, pa bre;oolje spu-
sti kapak i mudrlja niz basamke. Sad cu sad -
vikao je.
Izali su na vrata pa uz mczarlnke. Ili
su polahko, pogureni kao dvije nene, Obidoe me-
dresu u velikom luku. kamenu Ali-painu
stadoe malo ispod sahat-kule: Ispred.
dia, u konturama, mutno naz1ratl vOJmke\
konje, ljude to su urke pored njih prolazili; su
arbanaske turska dozivanja, zveket oruja,
Izriad svih ti zvukova treperile su im tl uima do-
cjenjkanja trgovaca i kupaca isprcd
!1ll Donjoj
I Junuz i Huska su se ISPU<! fereda osjet.1i
sigumi
l
gotovo tljetinje radosni to su ponovo
negonjeni, bez srkleta i straha da
biti glavu, Junuz gotovo zaboravi zbog je iziao
i upustio se u ovu nciZ\jesnost ispred sebe, ali ga
tJ1.e Huskin glas: - B07,e, mirii mi Derova krv.
tuje Ji kako je vjetar nagoni? Tu je negdje pa.':;ji i
krtnski sin! Te II Junuza strovalie crno
onu mrnju i onu slatku jezu; on taj belaj to
spopadne koji svoju zgodu, ljut, una-
kaen. iskrvav(jen, zadojcn osvete, pa kad
napet, u zaletu, kao dule iz wpovs!rog grla, krene,
onda ga nita, niko i zaustaviti ne moe, ulma
li to slade od osvete? Je lj ena slada? Da li hunna
moe biti tako slatka? Poljubac? erbe iz velike

Pitao se. Pitao-o Eto, i feredu je navukao da moe
u po bijela dana s tavana da ga ne otkriju, Zbog
Je li w lbog Der.? Zbog Mustafine teke,
smrti na at-mejdanu? Zbog sebe, mQda?
Stvarno, zbog to Je li to mrnja uzrok?
Da li Husein-kapetanu data besa, lbog bega Dcvle-
ta? Odakle mu toliki poriv da ubija, kaejava,
Koje, !ltoje, kakavjenajedruJm postao? to
je od njega ostalo. Zna Ji se? Je Ji jo u njegovom
44
negdje zaturen onaj mimi, vrijedni mualim,
vJere."
- Eno ga, bee. ta ja tebi kaem, ta - opri ji ga
HusItin glas.
- Koga? upita jo pod dojmom razmiljan,ia o
sebi.
- Der-B.be, eto koga. Nuder ga, nuder kako
Jordami?! Daj ga meni, bee, i meni je duan, do-
muz! Svi su mi danas duni, svi...
l zaista, pred konakom. naslonjen na ogradu
rije to je vodila II vezirov zamiljen
nekako, povijenih leda, Der je gledao u vodu ispod
sebe. pred njimje bio jedan od najstranijih ridala
i krvnika koji su ikad poslani ti Bosnu. Prilazili su
mu polahko, nehajno kobajagi. a srca su im u prsima
udarala kao dva mala bubnja, - Huska. Ka<! mu
pridemo ferede do pojasa. I nemoj na-
mah, po lahko! Neka malo smrti pogleda II Ne
odmah, nikako! - aputao je Huski.
I taman kad se Der okrenu prema njil11l!, Junuz
ujagml pIVi da otkrije lice i da potegne koburu.
Serasker se tre, ne prepozna Junuza i to ga prevari,
ustavi, zadvoumi da i on ne krene rukom za pojas,
gdje se sijala drka srmom okovane kubure; gledao
je II to pred sobom crvenkastim
zjenicama, a zatim ga grlo kratke puke ukopa, a
odsjev Huskine sablje, ju je upravo izvadio jz
kanije. dokusuri - noge mu postae nejake da zadre
teinu tijela, zato pribjee glasu, onom lsk:uanom
45
drugu i ahbabu od kojega su drhtale ,uharije, tabor-
imami; ulani.
- Kar bihuzur, efendum? - izvali, ali ga Junuz
prekide:
Bihuzur, bihuzur, kar bismilcsw: ejtanl Ne
zna me, ha? A :ma li mi brata to si ga na konjske
repove rastrgao. hah? Zna li me sad?
Der-Baba setanjio kao fitiU, kopnio, gorio; gdje
je sad Muh,in, Arslan, Sab, Mensur? Gdje su psi?
Gdje za imc Boga? Gledao je Ocr
kako grlo gleda u njegova prsa
okom.
Tad Junuz
Krebni ga tom sabljom malo Huska! Krobni,
ta Neka svoju knnskukrv. nekajevidt,
da upamti prije smrt .... hajde, ta
I Huska ga kao da udara kladu, ne ba
milo. ne ba malo, sjecnu ispod pojasa, po onom
mjestu gdje rebra trbuh; od udarca i posje-
kotine Dem pade karuk s glave, pretrgnut pojas
pod teinom njegove mnom sablje tupo
udari o daske na
D:f.er-Baba ne jeknu, ne dreknu, ne pusti
glasa. Samo se povi za bolom ID ga zadobi, pokupi
iznutricu i kleknu na koljena. S desne
strane, taman dva prsta ispod kroz stisnute
prste obiju ruku ic cm., ljepljiva krv i brLO
bojila pod njim daske na To ih zaprepasti,
gotovo naljuti, to Ofer-Baba utke podnosi bolove,
to ne jauknu i ne zatrai milost. Odjednom, kao da
46
ih neko rukom zaustavi II namjeri da j ubiju,
svaki na svoj osjeti neto - to Ji to
bi, kakvo Ji je 10 ima li ime, javku, ili doziv?
NJiIta.
Da Je bar jeknuo, da pade i da zamoli, da
mu kanu S1J7jJ. Moda bi tek tada je Junuz
- ona olovna mrnja izazva1a nagon za osvcrom,
klanjcm, Sje<:kao bi na dokle
god bi u njemu damari igrali. Ali to je ovo? Ova
utnja to nije ni molba, ni predaja, ni strah prad
ni lelek za ivotom?
Samo Derova gotovo crna lov u
izlazi iz ila pod rebrima.
T a krv Junuza trl'Jl, rasplaka II njemu
dijete, i on, ni sam ne to se s njim
obori grlo kratke PUSKe nanie, zemlji; i ne krenu
rukom da izvadi bandar i prekoIje DerBabu.
Umjesto toga on gotovo radosno osjeti kako iz njega
nekud prhnu, pobjee mrnja. vie nije bilo
to bj ga moglo potjerati da ubija zbog bratove smrti,
zbog preklinjanja da se osveti. Pred njim je,
previjen, na jedl'lom koljt.>'Du, bio i on mu
h\jede pomodi, ga na leda i ponijeti dorahu
da mu zavije onu ranu, ali ne stie ...
Ni cn. ni Huska, ne primijetie kako im iza leda,
na prstima, kriomice, prilaze ulani s povadenim
sabljama. Odmah ih nemilice udarnti njima
- snano, bez opomena i tako da ni oni, bez
obzira na i bolove to .su se redali j
47
smjenjivali, sve od ni na bijele munje
u ne ujagmie da.
Pado!e odjednom obojica pod udarcima sabalja,
i Junuz, i II onogzadnjeg udarca
sablje, kojim Anadolci odvajaju glavu od
trupa, poeli tome da ga prije
odnese nekuda kako ne bi hrskanje kostIjU II
vratu, pritisnu u onoj golemoj muci i s ono majo
preostale snage horoz na kuburi koju je jednako
drao u ruci.
U tom pucnju on vidje svirku
zurI.la, ugleda mladu na konju II bijeloj vidje
i jcnge i jengibule.
Ciknu negdje u njegovom mozgu djetinjstvo. !
tako umrije ne svog sciza Hus-ku se
tjjelo polahko i oprezno opru.lo ispred
crvenib carskih ulana.
48
TURKUA
Ni sam davo nije znao kako se on propenjgl1o
kroz onoliku silu i ordiju, kako ga nisu Kara Muh-
mud-paine katane i<jelde posjekilicama, ili objesili
na prvu granu prema Travniku i Sarajevu; ier bilo je
to guduo i vrelo doba kad je s podivljalim Anadol-
cima, Kirgizima i Arnautima poao da miri upeksi-
njenu Bosnu ovaj naopaki pa ba
l
za Mila
Boga i kuku do nebesa -. kako Ji se samo mogao
ukrasti onQHkoj a da ga ne oglase za murtata
akoljicu?

Ali, to on samo zna, a daj ga sad pitaj kako, rato.
kuda-kadje kroz gungulu i pometnju, lelek i ogunj,
u doba to je za malu dlaku, lli kriv pogled, zlo-
namjerno uperen prst, odnosilo i i a,
Miloga mi Boga, i glave sa ramena - eto, Uf>"pio, pa
neka ga, sa mu bilo! U ga u kasabi
niko ne upjta ni za ime, niti odakle stie, ni ta mu
je zanimacija; svak je svoju borbu vodio
da kuko-tuko izmalrne sablji i osveti carigradske
Porte, pa tuko, nau7J1ak, obezglavljeno, j oni najpo-
dozriviji, prihvatie hoduljka kao neto
ba kao to nahrupie vremena;
ako pita moglo bi se do oba painih ,ubala i suba-
rija pa eto ti belaja! A laj hodica
i jo utog saroku oko fesa, kozije,
49
uiljene bradice, mogao bi, na vjeru i duu, biti i
neka vezirova golema zvijerka, dojava, 7.akrabu1jen
ridiSal, pa iako ne bi elio upasti II novoj
i ponovnoj upravi Carigrada II Bosni, mogao
zbog radoznalosti i podozrenja n.trap.ti na grdnu
nevolju i ispitivanje. I zamisli da ti Sl\ Boe,
i iskezi mrk Arbanas pa upita: "A to te, mukte
bio, briga 7J1 hodu? Da te to ne
da Jabrnju gdje joj nijemjesto !?" E. to u ono
doba niko nije elio.
l tako hoda
A u Travniku tada, Bog i bogme, malo ih je - to
begova, to aga, pa ako neko i serdara i trg0-
vaca - bilo, koji nisu 71ISluili da im carski gajtan
mgne gnu, jer su odmah, s prvih dana prevrata i
ulaska Husein-kapetanovih pobunjenika ikatila,
kad se rastelati da porezi biti umanjeni,
naglas hvaliti novu upravu i isturad male puke
habctdarke. I eto zbog niko u
ne ne obazrije se za njim, ne apnu:
neka ga, gluho i wravo bilo, kad je takav zeman!
A hoda je, u meduvrememl, naao sobita}( u
mahali, ispraznio sanduke s debelirn, II kou
uvijenim k:itabima, zapisima, denjcima
va, obojima, i polahko, kao da je ba II sred
Gornje roden, hodao i seirio kako se nova
vlast smjeta i sad bi sc nadvirio kroz
oniske prozore u bi s kamene
gledao kako Kirgizi vjeaju mule i kadije. One to
su ostali u kasabi i sa strahom to doivljavali,
50
nju"",i U h.lvate ili iza zaklopljenih na
radnjama, hoda je, kan nalet i ejtan, bez uzbU-
mimo, kao da tako mora biti. posmatrao.
svako je za njegovim konim pojasom od
nekoliko pregradaka mogao vidjeti dvije nejednake
lule, proturenu duhankesu, i dva mavi ka-
letmI, kad bi u Beginoj kahvi zatraio
svi su li II njega, kako umjesto s
gnadvom kahvu ispija sa bijelog
luka!
E, ljudi, za moga vakta i vijeka svata sam na ove
moje buljave vidio, a1i na moju vjeru i duu,
nikad! - pol.hko, gotovo apatom, dok bi ili
govorio je Mahmut Pilav, jedan od rijetkih
kasablija koji je bio i ostao vjeran i caru i vezlruJ pa
je, kad Posavci i Krajinici oborie i zasubtjie Ali
Namik-pau prvi ostavio i i s ma-
gazom. i utekao u muhadirluk preko Bekije,
tamo pod Uskopje. Vrati se prije mjesec dana na
bijelom konju. i sad su mnogi prevrtljivci, to su :la
onu godinu paovanja Huseina kapetana u Bosni
izlijetali i se prevratom, drali njegov
binjil da pomogne, ako, ne daj Boe, ustreba ...
- Pravo veli, Mahmut-aga, pravo-. Gdje bo-
lan, vidio da se kahv. pije s lukom? l to bijelim!
Anah hifzejle, hintum bclajetum! Svata na ovom
mahnitom dunjaluku! - ukorak s kinkatim
Mahmutom Pilavom,jagntio se onaj u
svemu prijeki to je prvi poljubio
ruku na Musa1i.
51
- J vi ste mi neki - jetko, u hodu, protiskuje
Mahmut. Pitate li vi. mazlumi, oklen on u Travni-
ku? Pimte li se bar ponekad, hah? - najednom, kao
da otkri svih sedam kata nebesa, jeknu Pitav i zas-
tade. Za njim i svi ostali. I na svim licima se najed-
nom uhvati jsti. Mahmutov, izraz; na isti lm
se pokupie usta II balije, obrve,_ to onako kao kad
se mjeri maslo i1i med na kantaru, iJi broje suhe
koe; kao da su ti zembilju na crnu
zemlju ispred Begine kahve, kasablije su i posram-
ljeni, i izigrani naneki i ljuti, dabome, kopkali
po svojim bunovnim mis1tma kako se 10 moglo
dogoditi da im tako vana stvar izmakne?
- ti, ispred nas; brate si moj
podj do Juz-efendije pa neka on to izvidi: i ko
je, i ok1en je, to je. koje ga vile baksuznice u
Travnik donijee ... i tako to ... ispitaj, ti si drag ovoj
vlasti, a i nema oraha u unkau da ti zvekaIje, kao
mnogi od nas.,. - Takoje govorio nekadanji tabor-
-imam NUI"-efendija, to je na Orlovu Polju
blago blagosivIjo dovom alaje. USP"!
streljnu na ejh-Dediju to se isuvie jagmi j
lijepi uz Mabmum.
- Ali, oprezno, zna kakva su vremena. Oprwmo,
brate, jer moglo bi ispasti baksuzli. Ko, redmo. da
se mi mijeamo u carsku upravu, Hi tako nekako"
Hvala Bogu, 7.nO i sam da nas Bonjake zbog onog
hajduka vie niko iz Carigrada lijepim
okom ne gledn. Pa, ko velim, izdaljeg ti to opipkaj,
52
onako kob.jagi, eto, ko biva radi ... Z11l! ti to
kako hoda - savjetovao ga je Nur-efendija.
I zaista, sutradan, otvori magaze i izobara
na Mahmut uspravan, ozbiljna
lica, zakuca na muftihazluk. Jedan nizamlija runih,
prljavih zuba, mu d. ude gotovo ga upljuv.
zbog neke falinke u govoru:
- Ne mo unu - nutral muslime ! Muftija
kkk1aa-nja be namaz! Odbijaj!
- Zna robe Bot jji. ko sam ja ? - i7..micao sc
Mahmut, ali ne da ode, da prepadoe, da prude.
_ Da si vahjin ne mot I mi se s
i ispred kaplje, jer kaa-ko sssam juuutros
naa-grabusio upeksinjene begove u V ran-
dok, moggg-Io bi se, Ujepoog mi Booo-ga, de-
deesit da te oinem oo-vim kundakom! Mahmut
nemade kud i vrati se, a II bodu mu pade na pamet
misao: kako bi bilo da sam upozna i razvidi kakav
je mj hoda?
Navrati prvo u pa momkn da mu fiek
napuni smokvama i da ubaci koju re-
pa onda krenu mahalu. Iao je uri-
mice. Pred vratima gdje se
hoda smjestio, Arifa; obojica ne-
kim gledali su se nekoliko a onda
Mahmut
_ Nisam do tebe navratio) :nego do musafira, do
onog hode to je uselio kod tebe pod kiriju ...
_ mene. A ja mislio da si merti doao pa se
oklen mko aga da udari pred moju
53
avliju? E. hoda ti je, dragi moj dostu i manu,
izaao nekud. Ko zna gdje je. Jc li II damiji, iti uz
muselima, ko zna?
- Jazuk! -- samo Mahmut) pa ne kud
s onim fiekom, tuli ga Anfu II ruke pa nazori ce,
ne se vie. side II
Pred na klupici kako ga j
Nur-efendija i ejh.Dedija. l>rimakao im se i Meho
Prikaza.
- Pa? - to samo Mebo. - Ko ie? - ujagmi
Dedija. - Mora da je neko? - pridrui se i NUT-
efendija.
- Niko - samo huknu Mahmut. Niko, U
muftihazluk mi ne dadoe ... ne dede onaj Arbanas s
voloV1lkim kod ga nijo".
-Nije?
- Pa gdje se zadio?
- Bog ( on UZ vlast sjedi..
- Misli?
- Mislim i znam. To je opasan Kaem ja
vama da je on ridal...
- Ne valj .
- Ne valja, i ja velim.
- Tri pum ne valja .. Mahmut. Zatim
uutie.
Iznad njih Se gotovo neprimjetno hvatala pod-
nevna izmaghca II netm, iznad kqje se kao
usijano svrd1oprobijaJo sunce, amorinom sve
pod sobom; bio je to onaj dopodnev to znoji i ata i
insana i ne da ivom da dahne duom;
54
odsvakle :znoj. zaduha i zapara, a vjetru ni traga nj
glasa. A povrh toga i ovaj hoda, sumnja, pitanja hez
odgovora,
I dok su trgovci i ljudi razbijali glave ko
je pridolica} kakav mu je zanat, za koga radi i ta
se sve krije iza njegove hodica je II Dem-
kinoj avliji njegova sina DmruJ.nu; taj Du-
mana, Demkino dijete i najnesretnije, jer
se zametnuo kad je Demko uveliko lobti
rakiju i maivasiju. ostade u govoru, a to je
rastao i stario i pamet mu se tanjl1a, pa ga vie niko
II sokaku u kasabi nije nizato ozbiljno zarezivao;
neko bi se s njim naalio, neko razonodio mu
trubi. jabuke ili lcpinju, ali kao to Bog
uzima jedno, odmah daje drugo. Dumana je bio
lijep, zdrav momak, irokih ramena, jakih miica,
rumena lica i plavih kao da su iz mora
I ko zna kako je hoda natrapao na Du-
manu i njegovu nevolju sa govorom, ali evo ga sad
ti Demkinoj avliji, zasjeo na skemliju i tibo
neko sure iz male, cme hamajlije, zatim stavlja na
momkovo tjeme obje ruke. sputa ih niznjegovo lice
kao da JZ. njega neku Jjutu zmiju.
Zatim otvara mali to je leao pored njega
na arenoj otvara ga l.agahnim kretnjama ru-
ku vadi tri vrste trava, postavlja ih na
. ,
komadu crijepa, raspureduje iznad !Java l
onda potpaljuje; Dumanu pokriva komadom krpe,
oban .. mu glavu nanie, i onda svi: j Demko, j
njegovih troje djece, i ena Zulka, i dvojica komija
55
to su navratili da vide kako hoda Dumanu i
mu govor - svi oni nekakav teak, ah
ipak prijatan miris dima .to lagahno izlazi ispod
nije to miris niti miris metvice,
njje ni ovnakov korijen, ni kadifica nije. to Ii je? -
Hoda neprekidno molitvu iznad momka,
teke, nerazrnrsive zatim ustaje pa
ponovo sjeda na koljena, i nanova; po ko zna koji
put. s obje ruke, rodro, uvjerljivo, kao da 7.aistaima
pred sobom zlu neku ivu jedru, jo
snanu, on tu neman, inak:raju i sam umQran,
wojava lica, zaklapa sakriva ih ispod dugih.
objeenih obrva i ostaje tako jedno vrijeme" dok svi
oko njega teko prepadnuto diu. Dumana ispod
najednom vikuu:
- Babo! B.buka!
Jasno, razgovijelno. Prvi put!: Babo! Hcj narode,
hiti ta to bi - u Damki oeilto, pili
u ZuIki, u glavama komija. Dtemko
skida djetetu s glave, gleda ga kao da ne
vjeruje. pa onda upire crvenkaste zjenice u hodu
koji jednako miri, mirka -,- ko zna?
- Der, sine, kai babi jo! Jednom! Hajde, rodila
te vila, hajde. de? - Demko drhti, ne vjeruje, ne zna
je li to stvarnost, ili la, pa se tako i vlada .. bi li
hodu poljubio u ruku i nogu, bi li ga ponUdio
dobrom rakijom, ili bi ga opalio u bubrege? Bi li
zapjevao. molio Boga (odavno nije). a sin mu
podobrano razgovara s hodom; jest poteko, kao
56
kad tek progovara ah g-ovori, nema
ta ...
glas ko top s tvrdavske !abije.
Jeknu kasaba ko prazno bure; mnogima u
glavi stadoe. Niti se moe lijevo, niti desno
Jedni govorahu da je hoda izmolio
Boga da momku prosvijetli razum i vrati govor, a
drugi opet, oru kojima ni vjerovanje ni vjera u
kojekakve nisu ile u glave, brzo
da je hoda ispod Dumanina
jezika presjekao Jednu pustio mu krv i eto
kakvo je to kad to i oni stra:nJski
rade tl .alijinoj bolbani?! Bilo kako bilo, hod",
zadobi ugled i on ga je umio odrali; i
hodom i eglenom, i mudrom op')menom, i dobrom
dosjetkom, pa i o davnim vremenima, to
ih je on umio, po godinama jednu po jednu, kao
kuseve slatko l slagati najed
w
nu tabiju da je milina bilo sluati.
- otvori usta, neto pametno i teko izvali,
pa ti sad; dastu i kontaj i trai odakle mu
to sve stade II onu malu, koravu glavu,
s nekoliko pramenova rijetke kose? - pitao sc ejh-
-Dedija t bradu pilavom.
Jah, ko bi rekao, moj brate lijepi - vajkao se i
Mahmut u -mislima, i s nekom osobitom 7.ebnjom
petak i dumu da bar hodu pogJedom
dotakoe. l kud pa na hodu: II G.libovce
krave kao da joj poturie zle kQmije
si hire. nestade mlijeka; pa kud ena, hodi.
57
On to brzo i s nekoliko poteza izvede, tako da jo za
akama Galibovca namuze pola kablice mlijeka -
njje ba puno kao to je ranije bio red i njena mjera,
ali opet o hodj krcnue bvale i kasaoom: te
onakav je, te ovakav je, nikad kraja. se hoda
na daleko. uroke, zacjeljuje mehlcmima ive,
zapoganjene mne, e-me priteve. pa rane od puaka
i izbavljuje pijance od rakije im dadne
da popiju nekakvu smrdljivu vodu. Jednog dana
dotjerae u kasabu oo kolima trojicu painih askera
to su ih II begazima prema Visokom raz-
bjeani kapetanski ulani i izranjaVali dugim
ma i odmah muselim posla P<I hodu i on stJ:re sa
onim obojima, flaicama; da
ree, da sastavlja polomljena rebra, uvaljuje meh-
leme j povezuje. Ljudi nakon nekoliko dana prizdra-
vie, pa opet hodu ponese glas kao vilu krila.
Mjesecima i danima on je stvarao redao dobro
za dobrim iza sebe, zaradovao mnogog kasabliju i
niko ne otkri, ne javkom, ne vide okom kad
hoda nestade!
Ba onako kako je uz carsku vojsku upao naglo
II kasabu, i teko, tako je i sada, II miru -
kad je izvjeano vjeivo, utamni-
- najednom. bez odziva i alabame-
neta nestao. kada, kako? Niko Ilije znao.
Niko .
. - E, ljudi i ste mi lijepa, ja -
upiljena pogleda aputao je Nur-efendija
58
noge na gazijinoj sa tri lule. -,Na moju vjeru
i duu, s tim hodom nijesu posla, Jok!
- MOrd daje neki plaho golem sihirbaz?
- Ja li ejtanov brat?
Tako su govorili mjetani,
Neki opet utke: Hm. Hm. to li je to Da
li su uz nepovjer(iivog Nur-efendiju i ejh-
Dediju, ili su imali i neko svoje objanjenje ovom

Oni u koji su na hodh! gledali dru-
gim dadoe 7.a neko vrijeme njegovom jme-
nu i onu teko dodjeljivu, ali vrijednu i
temeljitu Dobri.
Pa ostade: Dobri hoda Turkua ..
ZEMLJA
Kroz ravnicu, otuda od debele vode to se
iza njega ljeskala kao zamorena zmijurina zelenim
i preko koje je preao duka-
tima. bija!;e mu najtee) je splav
udario u desnu obalu i on na
glib.vu 7.etnlju, se O korijenje vodolijenih
trava, se kao daje zembiljom izubJaka;
je ij ovo moja zemJja, Bosna? Jo mu je II uima hitro
?dveslavanje onih smrknutih splavara s lijeve obale,
JO su mu pred njihova lica s kojih Je, kao iz
kakve rasklopljene knjige, mogeo da mu
se dobro ne pie) i zato je danju, skriven II vrbacima
i napetih damara oslukivao svaki uanj to bl
dopirao s carskog puta, a bi za oblak
micao srpuljak, kretao oprezno zastajku-
u hodu, u tami, jer su svuklld ispred
njega, i lijevo i desno, 7tnijska gnijezda i
klokotale barutine pune ivog kuma i gliba.
na put nije smio, jer mu niko iv tvrdo nije
mogao da se nanmdti na ramenima glave
i naivjeti ivota. jer sultanova naredba nakon od-
laska Crnog Vezira Mahmuda iz Bosne da se oprata
svim zavedenim Bonjacima koji nisu II
ruke, ma kakobilaijasna i kratka, po njcmujeroogla
zastati i zabasati negdje na pola puta izmedu Stam-
bola i Travnika, pa su ga mameni i kivni mrski
60
edni osvete i svakakva zuluma) roogh i
mimo te carske naredbe, ne nikome,
mime due, na prvu granu ili raznijeti na
sabljama.
se kako su mu skelcdjje govorile
da su strae ua karaulama prema Savi
i mnogo su zasjede nego ranije kad su granicu
paaluka prema Austriji drali Bonjaci prije prevra-
ta II Bosni, i :zato su mu posavjetovali, ako misli
kriomice II Bosnu, da mu valja otvoriti
lJUtvru.j",;; se po tome, polahko je napredovao i to
Danju je II vrbacima, ili II niskom gnn-
umoran, kroz se da tvrdo ne
kaKO bi nastavio put. Uz stalan
i drhtavicu u tijelu, jo pri
sa splava, pored zimogrizlicc i
ItrIma, i jo jednu ati slatku jezu - ponovo
let!"",io bosansku zemlju, udisao zrak s njenih pros-
vjctar kako ga dodiruje kao krilo
,c"idlji,'. ptice, a kroz sve to - i kroz strah i oprez.
i radost - se kroz njegovu uznc-
/niltenu krv i nastojanje da preivi ovaj i
PP'SOLl! put do pa da nanova. nakon tolJkog
izbjeglitva, zagrli djecu i poljubi enu.
strahom, i pored silne elje da neopaen,
od rijetkih prebjeg. u Austriju nakon
II Bosni, u samo srce nizamom
r! Bosne, sve je vie gubio prisebnost Niti
znao kojim putem da udari, a da ne nabasa na
carski put. niti je li PrisaV'jni bilo sela niti usamljenih
61
da se raspita kod koga kako da se domogne
Derbenta, onda bi i sam lahko, doao
panikom - bilo je trenutaka kad je
zastrt tiinom koja ga je stiskala i
plaila, htio to razagnati krikom, pjesmom -
je usplahireno, pognut, da bi ga vlastiti glas
okuraio, a i onim tamo, skrivenim
poslao upozorenje daga skinu s cijevi svojih puaka,
koje je u onoj izbezumijenosti uprte li
5vQle tijelo. A odmah zatim, tek to bi mislio da
krikne i pozove nekoga iz: mraka i mrtve tiine,
bi ga strah li pritaju, zatnetao bi trag sa-
mom sebi - ponekad ponekad kao
kurjak nastavljao je da se lomi i hrva sa 'trahorn i
da se istovremeno. A kroz Ill,
i iza tih samo njemu znanih provirivale
su puke potajnice. izlazila su mu pred smrknuta
lica turskih karauldija, onih stranih Laza iz Ana-
dolije, o kojimaje mnotvo runih ''Vratio
si se, i misli da ti puhati ispodsamara?
Znao si, psino, da nam no u leda zabad.! podmuk-
bje i od Bugarina i od hajduka! ova-
mo da te ovim handarom pomilujem gdje Sl
tanjjI"
Kakvj Ii SU, Boe? Da li su doista takvi krvnici
kao to se o njima l prije i pOSlije bjeanja
preko Save?
Iza potiljka, uz samo uho, kao da idu naporetke,
kao da hadi Remzijin glas, To je isti
glas kojim muje opisivao nevolje II koje
62
upasti ako prede vodu: nEj, muslime, musHme,
bolje da si zmiju u njedra metnuo pa da s njom
spava. no to vjeruje katilima i murtatima! Ne zna
ti njih, sinko! To je bagra nad bagrama; biju nalie
no tudina! Pa uzmi samo za zdravo ono to
trgovci kazuju, nc treba ti A ta govore o
njihovom pai} karavlahu! Kazuju da sve zatra pred
sobom to je bosansko. Jedva se sultanove
dozvole da udari na Bosnu! Tri roba ga, sinko,
dvore. a II murtatina, ktvave ko u vola.
Jedan mu rob krvavu sablju dri, drogi bardak s
vinom dodaje, a mu leruen potura da beiku,
karavlah, pramL pa kad se podnapije i i'pil!a, onda
onim krvavim na roba i on mu doda
sablju. Kad se IWori onda migne na onoga
drugoga roba pa se napije vina. I sve tako. Takav je
Crni Vezir. crno mu bilo na obadva A kakvi
li su im, sinko. oni anadolski gurbeti i Jenncni? Sve
grdi od grdeg. Iti se "aputio krvniku pod sablju.,,"
Dok mu hadi Remzijin glas II nAooj
koljki, gotovo jasno vidi sebe naopako vezanih
ruku kako pred ozloglalenim stoji pog-
nute glave, a malo dalje Jermenina s velikim
u ruci. Vidi najednom i kako mu pokazuje
prstom da mu se primakne kojjenu i tad mu paio
gl.s udara li tjeme: "Ako nisi bio kriv, kao
to veli da nisi, zbog si onda utekao preko
Save, aako si kao to mislim da zbog
si se onda vratio pred moje Kazuj, pasji i krmski
63
sine! Ti si uhoda cara! li? Ne po-
Odsijeci mu glavu!"
Sablja 7.Vidi iznad njegove glave. bjelasa i on
najednom zastaje, hvata se za glavu i pita:
jesam li iv, moj Boe Stvoritelju".
Strah ga smrviti, sagorjeti. da ga
satrati u zemlju kao kolac na koji ga karauldije
Zbog se vratio kad je kod tudina bio
siguran, a zlata je bilo da se moglo rabat ivjeti i
bolja vremena pa da se vrati sa ostalim bosan-
skim izbjeglicama. Eto, niko ih nije dirao tamo, niko
biliuzurio, a druga su vjera, drugi narud, druga krv
U njima, pa zbog se otisnuo iz te sigurnosti i
gostoprimstva u ovaj dehenem pred sobom i II
sebi?! I se sad plai kad nije ktiv ni onoliko
koliko bi muha pod krilom mogla ponijeti? Je li kriv,
nije li?
Ni sam vie nije dovoljno siguran da moe
stati na carslci put, pa ako ustreba i pred samog cara
gospodara. Da, lahko bi se moglo pred sultana,
jo lake bi izaao pred vezira, pa i pred njegova
muhurdara, ali kako pred ove koje
niti niti vidi. kao to i oni ne znaju za njega, Ili,
ko zna, moda i vide i mu korake dok se pognut
unja preko ravnice i samo da ga bolje uzmu
na nian svojih puaka i smiljaju kakvom li ga
umoriti?
Tek sad mu, dok o svemu razmilja i iskuava
sama scbe, bi krivo to nije ponio oruje. Noge drhte
pod njim, ah to ga to -pitao se pored ,vih
64
opasnosti i dri: na nogama j naprijed?
Zemlja po kojoj hod.? ona njena i
snaga kojom iz svojih njedara i II
njega nepresunu snagu? ena i djeca, avlija, ma-
hala i I<> su ostali iza njega? Ej, zemljo! Ej,
Bosno. Ej, kamenu, snago moja! Ej, korijenu, ila
ko!
Ravnica probran. pol.glim bunjem sad se na-
jednom ogoli kao kad sa enskog tijela, II polumraku
halvata, u hamama, spadne najednom anterija i onda
sve bljesne mehkim sjajem - sinu enske sise, sinu
stegna i kukovi. zamirii vratJ zanjiu se enske
ruke; zaigra II du>, , .. igra sva krv u d.-
marima,.,
Tako pred njegovim b1jesnu zemlja Bos-
na, Razgolitila se, skinu sa sebe svih sedam koulja.
I (}ll sam osta go ko prst. Bez ijedne vrbove grane,
bez buna i busena.
Sam s tom bjelinom ene, sa zemlje.
Eto ti, Nadire, ono to si traio i zbog si preao
rijeku j zagazio II strah i neizvjesnost! Eto tije sada,
voli je, namiluj sc.
Pored usamljenosti i strana, sad je u njemu iz-
niklo ijedno novo - bjo je nekako
nepojmljivo j za enu i 7..a djecu. za
i imetak, 7A sav svijet koji postoji. ta je jedan
kao on na ovolikoj irokoj, hijeloj zemlji;
posutoj srehrom, tihoj i Ni
ta zemlja ispod njega ne moe ga raspoznatI. kojiko
mu se da je nitavan.
65
Ali ipak na njega je neko Ko?
!>uka.
Kad bijae mu kasno da biJo to
osim to pade II prhut srebra rasutog od
po zemlji. Kroz tamu je, jasno razabrao
plamen puke i on mu se daleko, tamo negdje
ispod hrastova prema kojima sc uputio.
Prasak puke se valjao kroz tiinu
negdje iza njegovih leda, ohohokao kao ranjen kut-
jak, zatim gnulo i onda ga najednom neto pridavi i
pojede; prasak utihnu pod grlom zemlje, u granju
vrbaka, U zmijskim gnijezdima, Istovremeno, s
kom puke. kao nekim nepojmljivim nesta
i straha II njemu. Sad je sasvim odredeno vidio gdje
se i sam nalazi i odakle ga vrebaju, s kakvim su
namjerama. to pootkriva, bi mu lake i mnogo
jednostavnije; mislj su se sad jednim putem
II njegov m07.ak, zastajate su tako da je uspijevao
polab.ko, ne vie nikud, jer nikuda i nije
mogao, sastavljati kraj s krajem. svih
muka i svjestan da sada samo moe izgubiti glavu,
je priljubljen uz zemljina prsa na drugu puku.
Ako je jedan - razmiljao je - onda puni nanova) a
ako ihje vie rasutih po zasjedama, onda ih pr>lSOk
brzo sakupiti po ravnici. Ali, ako je ipak samo jedan
kara.uldija, sigurno nanova, Ali, ako misli da me
je pogodio, onda sigurno dOCi da vidi kakva fi jc
to zvijerka izletjela pred njegovu puku? U svakom
je, bio je pri kraju svih muka.
66
to misli na koga pucaju bez pitanja,
opomene, razloga i milosti? to misli onaj koji je
potegao horoz na svojoj puci iza nekog
l,buna pod hrastovima'!
,.- Ehtti? Ko si i kako siti! - najednom ga prenu
povik odande odakle je sijevnula puka. mu
se daje glas nesiguran, drhtav.
Moradasei on plai-pomisli. Sad vie nije urio
ni ni eni. ni djeci! nl imetku, Bio je na7..etnlji,
u Bo&1';, pred pukom, bez ikakvog straha II sebi, ali
s saznanjem da onaj tamo nepoznati, skri-
veni karauldija, lei na zemljI> ah i da
strahuje od To mu je izviralo iz
glasa, iz pitanja. Kao da je samo to i kao da
je ovo to se zbiva pred njim igra a nc smrtna
opasnost, on se opusti j jo komotnije prui po svojoj
zemlji, kaodaje nasred pod Ba
ga briga 7.a sultana Mahmuda. za carske naredbe i
srdite vezire a kamoli da se brine za onog valjivog
karauldiju! Ko taj, sin! Ko? l da mu sad
damu odgovaraj e li iv ilije ranjen'! Neka
misli, pasji sin, da je ubio, neka se raduje, Ili, neka
i strahuje, neka se jei u onom bunju i tiini kao to
sam se i sam jeio i plaio,,,
Slua nekom tajnom dojavom kako u
pod hr.stovima uurbano bije srce: tak-tak-tak-tak!
Ha-ha, ha-ha! Kucukaj, jata, tako i treba' Da vidi,
gurbete, to je strah i derman! Ja sam na svome. a ti
Sl na mome, pa strahuj! Ovo je moja zemlja, moj
moja moj vrbak i moje srebro
67
u kome leim, a gdje su.. gurbete, tvoje
7.emlje i tvoje vrbe i tVQji korjenovi? Kai,
sine ... posve nekim novim mislima sladio
se na zemlji mukama onoga tamo skrivenog
i goloruk kakav je bio, oboren
teinom na prhut zemlje, s nebom iznad
sebe i srpuljkom nad glavom, nije se
plaio. Kad si Da svom i u svome - bi se
plaio?
To to ga ona ... zna on zemlju, 7J1U.
Tad nanova, jo nemirnije, dreknu onaj sklonjeni
- Ej, li met robe BoijH Odazovi se,
ehee<ti!
- - aputao je. - Lijepa ja tebe
pasji i krmski sine " mrmoljio je u njedra
zemlje. - Dobro ja tebe ali ti mene
- voJio bi mu to naglas dovjknuti, ali bolje jc ovako
- neka pas drhti, neka pia u neka mu
stane ...
Eh, da ga sad vidi hadi Remzija! Da samo vidi
kako II mre govno od straha. I kod pu.'ke i
fieka, kod sablje i dobra zaklona, krepaje od straha,
krmak' ta li bi hadi Remzija rekao, ha? Doh na
njegovo pa paje i '..are, Tolike mjesece i godine se
lomatao po tudini i da mu sad ne bude milo to
duIlll11l strahuje? Da samo vidi i hadi Remzija,
ch!
Da zna samo hadi Remzij. kako je lijepo biti
priljubljen uz svoju zemlju i mirisati njena njedra
puna jeseni, ljeta, gnijezda i busena trave.
68
Nikad ranije, otkako zna za sebe, ni na pamet mu
nije padalo da zemljina njedra mogu imati ovakav
miris, da mu se mogla toliko da je
vidi izbliza, da njeno srce i osjeti njen ogroman,
nesavladiv ivot Eto, se ivo" mnogo puta je
otavu, ili za medom u hladovini, bio
b1iw zemlje. ali ntkada ovako, nikad na ovaj
Ranije bl to bivalo na njoj,
je i u njene crne digerice zrna ita, ili
je na mamenom atu, a sad, pritijenjen zlom
pred sobom, praskom puke na njena prsa kao
na jedino neto ogromno u tum
zemlje pod sobom, on je potpuno gubiO iz
svijesti i onog i blizinu smrti, i potrebu da
se spaava. Jednostavno, smatrao je da sjedinjen
ovako sa zemljom moe odoljeti svim nevoljama. A
tamo, pedesetak ispred njega, sigurno je
vrebala i druga turska puka potajnica. Zbog toga i
onaj lukav glas koji ga pozivao da se odazove i
pomakne. pa da ga i lake i bolje uzme na nian i
douhije. I zbog toga je da sc ne da
bilo to poduzme.
Le71LO je bezbrian i Vie nije ni gledao
prema ibljakn i hrastovima odakle je sijevnula pu-
ka i javljao se glas. MIslio je na svoju djecu i enu,
i mislitna ih doticao - od najstarijeg do
Slamo se u ivim, mirnim slikama, pos-
avliju i ljivik iznad

mislima je
dozvoljavao da lzotvaraju sve skrivene kutke
gove due, i da u njih porazmjeta j ka.<;abu, i
69
mahale i s izginule
poznanike u pobuni prole godine, nasilje j zlo pred
kojim je utekao preko Save u A odmah
iznad toga) vire dvije glave i on ih II naramku
nosi prema rijeci da ih okupa i ispljuska. se
i momk:ovanja 1 atka, enidbe i prvih dana nakon
toga ... Sve se pred njegovim otvaralo tako
jasno j tako hlistavo kao da se ivot vratio nazad sa
svim koje minu. I svirka i pjesma. etva
i glasovi momaka kad sc brola ljiva bardak lij. - sve
je raspoznavao, doticao i s nasladom u dui uivao
to moe jo jednom. daleko od svega toga. zaroniti
u mladost i bezbrigu davnih, proteklih dana.
Ni osjetio nije kad mu olovo izbliza, odmah iza
potiljka, uletje u glavu; zasigurno ni sam nije znao
na koji se ID najedooIU I1l7Jetje j zato sve
posrnu u mrak ..
Zemlja, j sama skamenjena to se dogodi
na duboko zadrhta II svom ogromnom srcu.
sc da su se stresla i dvojica turskih karauJdija
to su se polabko prikrati Bonjaku iz. leda j sasuli
mu olovo iz puaka u potiljak.
SIl\i.li su tako utke, a onda stariji, gurav malo u
pokaza prstom prema plavom, nebu:
- Vidi, Hureme - pokazivao Je na rasprsnuto zrnce
zvijezde kOJe rog preletje iznad njih.
- Kad ovako padne zvijezda, NadJazija je ka-
zivao da dua ide pravo pred nebeske kapije ...
- Aha .. kimnu s1ariji. - Izgleda da smo ubili
prava
70
A 7.atim pogleda II mrtvo tijelo Bonjaka ispred
sebe i zapazi kako su mu ruke. rairene kao II nekoj
golemoj grlile zemlju.
71
DUKAT
Meho Prikaza je bio sedmi kalupdija fcsova u
Gornjoj Dok Su ih bil. trojica - Saro Gaun,
Jevrejin iz Latinske mahale. Dedo Murtatina i on-
posao je iao kako-tako. Nekad tri, nekad pet,
Boga mi. ponekad i dvanaest oka1ufitanih fesova.
Zveknu groi. Meho zadovoljan, a 1 kako ne bi; sa
dvanaest groila mogao si, dragi moj dostu i prijatelju,
namaknut svu gibin> 7 .. i da ti preo-
stane neto u za obovu na Neka
se zlu ne treba1oLAl.i...bko nahrupie mu-
hadiri iz bjeancije pred ustankom u Srbiji i bu-
Dama po Sandaku, jo zaehatie.
prvo uz pa oada i u Mehin komiluk,
tako d. se i ono tanke mj.re od posla gotovo raspoluti
J<:!!.l<eJa on niti knd ade, niti ko je zbobli
i izje.re. Bilo je, n. moju duu, dana kad je Meho
Prikaza. makar i II pola jedva s1ijetao ujag-
miti dva-tri fesa - i to ona znojava i kisela,
zguvana i ivakan. do zle neVOlje - ispred ostalih
i i okretnijih kalupdija.
Pored sipljive ene i djece uz Mehu je
bila i stara, gotovo obnevidje1a mati
l
tako da je
i teko ivio. Pokuavao jc da nadmudri
ostale kalupdije na taj to je rano mimo sve
raspretao vatru u rnangalama
l
iznosio skem-
lije i polijevao utabanu prainu pred samo
n
ne bi li ujagmio kakva - namjemIka, za-
basalog sarhoa ili bekriju i tako uhvatio
ono his. to se zvalo sefte. Ali,
dosjetie se i drugi, Jevrejin Saro
Meho prihvati i makne glavom niz
prema KaLinoj Glavi, namah ga neto trecne -
ugleda pramen dima, Zna se ujagmio
Sam prije njega! To i ostali, pa tako, II toj
nenajavljenoj utakmici, kalupdije su ko
zapete puke trgovce i haru.le
s prvim sabahom,
Uz Mehin jc gadin.ma drao raduju Zelj-
ko Na njegovom su bile izre-
dane sve vrste trava, za svaku bolest ponaosob,
mehlcori za uboje. stakleni sudovi s pijavicama)
masti tekih miris., take i . Svakom
bi on umio objasnili kako se kOJi lijek koristi, kako
je na svijetu, pa i u kasabi, vazda bilo 1 onih to jh
dovi zaduha, raspinje kostobol]., pekn garavice,
njemu je posao iao taman tako da se ne a1ij niti da
razbija glavu kako nahraniti
Kako Mehu nadmudrie i nodbilie u ranom ust.-
janju I otvaranju ostali majstori njegove
on okrenu drugu kartu - pasvandija
da broji kako je vakot na pragu I okrene
paliti fenjere niZ i mahale, Meho mugne II
pa li Izviri tek d. odrajeri jesu li
ostali pozatvarali i otili, a onda on padjan vatru
pad i sjedue na tronoac pred ra.rejom. I
bogme isplatilo mu se to bi sah.t-dva dulje ostajao
73
na pustoj, :larorloj uvijek neki aga, ili kara-
vanbaa, trgovac, menzildija) Tatar, bilo ko, zas-
tane pred Mehinim kalupima, skine uznojen
fes s glave i naredi da mu ga dogera da mu gornja
ica muhi trbuh raspori,
- Bezbeli. jakako! - potvrdivao bi Meho
oko vrelog kalupa, i drugi me-
talni kalup koji bi se na postavljeni fes, I
dok bi ga znoj obJiv30, onjeu sebi
ipak sutranji dan biti boiji od prologa, da je Bog
i milostivatl, i da sve vidi i
sve pa i njega, Mehu Prikazu, kalupdiju iz
Gornje
_l kao i nakon mnogih prije kalup-
dija Menone spusti i ne unese manga!e,
tri teka kalupa. Ult\Lesto da Z.tV]lD -
radnju kao l ostah, on umde pa iz we&' zagrabi dva
.J!obra j podjari mangale,
Bili su to za njega neki i slatki
trenuci; em, oko njega plava kao
---em-mtr nahatluk kao da si II
em ko lovac u zasjedi da naleti utva zlatokrilai
Nanule mu na nogama, fes malo zabacio na
a ljetna mjesec sav od srme, da tc zabole
od ljepote! Pui Meho 1'rika7.a, korake,
kripu kolskih i cvilenje nepodmil7.anih
osovina neke daleke kolije koja se valja sporednim
sokacima prema kasabi, ili za Kali-bunar i
prti nekud prema Vakufu i Jajcu. A to je ono na-
To je kolut pite, lepinj. dobro
74
saftom ti Ga1ibovoj pa hurma.ica jeto,
dragi moj, kako da nije - zar ima to slade j mc-
od ove tiine, od ove u kojoj
si svoj gazda u pustoj Meho
li ko il: damije, sa mcvluda. ili sa tehvida, a
moe dali Dragi AlIab pa da udari kakav silan beg
od Visokog u karavanu, ili kakav pain ridal. moe
i murtatin -samo neka udari i vikne: "Dederj starino.
skalupi ga da bude ko britva!" - Eh, kamo puste
Dragi Bog, - Meho, gricka
u u. ...tima.l pored sve svoje bIjede l neimatine,
i smjerna posla, Meho se nikad nije alio
kao oni bogati !tJ9_l{C;;! Jro. oa stotine oka masla i na
stotine alilina svije i kadife dnevno prodaju. Na-
viknut godinama da iz vlastite kore ne moe
II kakvu drugu, niti da se moe to u njegovom
imfu jer tako je, Boija volja,
kalupdija je i II malim radostima znao da uiva kao
mu i mod j mlijeko prcsipaju sve posude u
I njegov otac rahmetJi bijae iste - sav ivot je
proveo uzkalupe, a oni su mu, ako pravo, doli
i glave - za zimskih dana umio sc dobro oznojiti, i
dok bijae mladi i u snazi, hrvao sc nekako s kaljem
i podrebricum, ali kalupi mu najposlije dodoe i-
vota. Meho nastavi potenim radom i potenim ivo-
tom da nosi na svojim I sigurno bi
bacio i kalupe i zabravio radnju da u njemu nije
stalno. kao neka nevidljiva vatrica. tinjala nada da
Dragi Bog providjeti i njemu i njegovim
75
nima, I u toj skrivenoj nadi ivot ga je na sve
i gtrrkao - ,ad tamo, sad ovamo!
Dok ,jadi pred do njegovih nosnica
dopiru mirisi trava iz ZeJjkinih maga7.a; u
tiini, pod ti_mirisLnive kao
ili poklani ljudi, njihove due, ; i';-liko se
opipljive da bi s tim povehlim duama trava-
bnbnjom, ovnakom.
sljezovinom, duburhanom i svim onim bezbroj-
nim, bezimenim gorskim truvama, koje su rasle po
tajnovitim, mjestima - sad mogao
divaniti, ili ih dodirnuti, Da li to apote meh-
lema, onih tajnovilih, hUl1lll<lastih masti
i njihove dozive, kripu uteza od JlInkib za
cikot malih, ali ljulih pijavica u
taklenim t1aama?..Sva ta i mir po-
srnula, umorna ivota kasabe I - sve to
razabire, i tim meli svojom milju,
eljama,
Izvadi teak, velik sat sa bakar-
nim kapcima i kad ga otvori shvati da je zl!dr\je
vrijeme da i on zamandali pritegne kalau-
7Dm bravu i pode Ustade teko sc
od svojih matarija i prvo un""e tri kalupa, zatim
, vrel" cillk.mangalu i onda podie kapak
se polahko oborena pogleda, Razmiljao
je Q sutranjem danu i o svog ivota.
U pamet mu i obaveza da mora vratiti
Raidu, a to ga podsjeti
76
da je i Bogu ostao duan dva namaza - ikinrliju i
akam, a jaciju nadoklanjati
Najednom, dok se polahko vukao oiz Latinsku
mahalu. noga mu ndto nag3zi i to to nagazi nit
je kamen, ni truhla krukal ni zmijsko gnijezdo." ali
ta je? Sagnu se, a ono to mu je noga nagazila
jednako dri pod opaakom pa kad pomakuu stopalu
samo to ga grom ne oinu - kona
ruke, drhti sav. znoji se
1
nl gore
ni dolje, kako se 7.1Itekao sagnut
Koliko je takt) ostao ni sam nije znao; tek kad
rukom dohvati dobro napunjenu konu kesu, osjeti
da pasti s nogu, na Srebrol
neko sure iz Kur'ana, ali
mujezik suh, otvrdnuo Ustade, obazrije
se oko sebe i lijevo i desno - je mw vidio? Odahnu
pa napokon krenu mu u
olovo, a e-le kao da je najkmpnijLkomad
iz njegove mangale. Kad malo, mu
se misli ohladnjee, shvati kako mu je
Dragi Bog providio ivot.
Ali, kesa, ko ju je izgubio, ima Ji na njenom
avu pri vrhu upisano ime vlasnika? Da nije muhur-
dareva, silahdareva, 6ebajina? lli kakvog trgovca
stokom iz G.eka,! Mot.ebit je Adem-begova? on
vazda za pojasom nosi po tri ovakve kese dukata ih
srebrnih groa?
Prvi put otkako zna za sebe i svoje potenje
da se dvoumi - vrijedi ti ova kesa so novcem
njegova potenja? Je li II njoj zlato?
77
onako u hodu da je otvori. Pogleda - sve
sami dukat, een i preeen od..sul!ojJ ziat'!clsplati
li se pred samim sobom pretvoriti li lopova i prisvo-
jIti kesu s dukatima? Vrijedi li ta hrpica dukata
njegova potenja kojim se ivota Vri-
jedi Ji razmiljao je sve bre tliz mahalu
prema Ko moe u njega uprijeti ili mu iza
leda govoriti da je hrsuz i nepoten kad samo on zna
za ovo'! [ dalje bi on 7.a svu Gornju bio stari,
poteni Meho Prikll7.a, kalupdijakojinikad i nikom
nije ni pare podvalu. Ali, lagahno on s
- sa svima onima to ih svako-
ali kako sa samim sobom? Je li to Boije
davanje, Njegova kulinja da sazna je li Njegov rob,
ovaj Meho kalupdija, pod kraj ivota preokreno list
ivotnom tefteru i pob'tao neko drugi?
A moda je to njegov dar, poklon i nagrada za
sve to je propatio 7.a ove duge godine'? - javlja mu
se misao II kurai ga i opravdava da se
ne koleba. LJ tim mis1ima. sav iznakaen u glavi tim
pitanjima i odgovorima, umoran ponajvie - ne od
posla i nestrpljenja da mu ko stane pred
zbog ove kese dukata to ju Je gurnuo za pojas.
Sjede. Jedva kome to da odvrati. Ni s
onim najmanjim sc ne pozabavi. Usta, opra noge, pa
ode u gornju sobu. Svima Nikad ga takvog
nIsu upamtili. ta moe insan, moda je i njemu
muka sjela pod grlo? Tako razmilja Mehina ena.
A gore, uz Meho istresao dukate i broji, a
ruke mu drhte kao u pijana kad osvane pod
78
kakvim hambarom ili pod pa sc napije
vode na vreo trbuh. Ravnih ezdeset i pet dukata, ni
manje ni vie, Toliko ih je, u tri navrata, izhrojao
Meho i ponuvo sasuo li kesu od koe, zatcgao joj
grlo i turio pod jastuk se, svi
spavaju - i vile i samo Meho miga,
ne daju mu misli da utrne da gazagasi snom.
Ne da ono zlato pod glavom. rri, kuklji, nav"",a
svaku misao - te evo Mehe u mejhani, te eno ga
otvorio novi i trguje maslom, smokvom. pek-
simitom, i A vidi se i li Dub-
rovniku. Eh, bogo moj, kakva li je to Ka-
zival1 su mu trgovci i sluao je age i begove iz
prikrajka kako u kahvi govore o 10m
bogatom latinskom gradu, i sad l sam sjedi na
konju u karavanu i putuje ... Putuje Meho Prikil7.a niz
urvine, kmz bogaze, gleda sviJet, dunj.-
luk oko sebe, grli i Latinke i pije C'IllO vino ko
krv! O, Boe Gospodaru! Uzdahne Meho, prevrne
se n. dueku, a san od njega na tri pukometa
pa sjedi i rugamu se.,Vrcojastuk vrele
mu noge, mU.crijeva". _.-
Svanu
j
a on ne ustaje iz dueka, Samo kadikad
pipne rukom ispod jastuka onu kesu to kao_
eravica i nanovo :zamuri, utone II misli.
Tako est dana. Nit je bolestan, niti je zdrav.
Neto oblll7.ne kad mu ena unese saban 8 jelom, pa
opet okrene glavu i nikom nita ne odgovara.
uti.
)
79
Sedmi dan ustade, urni se, klanja sabah-namal,
nazu uze od pa polahko krenu.
I umjesto uz Latiniuk, on krenu
premilja pa upade u
debelih kojiurina i mirisa ltuhlog papira i vehte
koe.
-::1<ciim dobro,!,.>. muslime'? - Upilll ga iza brda
knjiga ncKa.Kav s kaletnom II ruci.
- Je li kadija u
- Jest. Hajde kroz ona vrata ...
- Salam alejk, kadija - s vrata.
pa onda izvadi onu kesu s dnkatima i baci je prod
kadijn na peknn. Kadija se tre, dozlnke na

-- ia to Boij! rohe? Globu, ras-
pu.st, ili muftijinu tevabijn?
- To sam ti, kadi]o, nao, pa da mi
dua ostane eto ...
- Nao? Kalro: nao? Gdje nao? kadija ga je
zasipao pila!\iima i gledao u njega,
onu konu kesu to je leala na pelkonu ispred
njega.
I Meho mu sve o kesi, sve o zlatu, a
najmanje o svojim mukama.
- Ej kad je tako, valjano je to od tebe na
kraju kadija, pa uze kesu s dukatima, mjernu je.
zakilji malo, pa dodade: .- A koliko jc u njoj
dukaIll?
- ezdeset i pet - odvrati Meho Prikaza.
- Ba? - kiljio je kadija ne kesu.
80
-Ba.
. -lrezdi.iet
---=-Nimanje ni vie.
- A su,
- To i ja tebe doao da pitam - veli Meho.
- Ne pie na 'latu su dukati, Je II de? veli
kadija.
--- Ne pie, kadija.
- Pa ta sinji?
- To i j. tebe doao da pitam. Ako se ko javi da
mu se vrati, eto ...
- E, pada ZM, Illj se ijavio .. najednom kadija.
- Javio?
- Ba. Prijavio pasvandtji, a pa8vandija pisaru,
a pisar mufUjl, a muftija menL. Samo, on velj da je
dukate izgubio prije sedam dana, a ti ih jutros do-
nese. Gdje su bili do sada?
Ka_dililieponovo kilji.lLMeh\l k.i!ll...da .
niani. pukoll1 uz obraz, i kao da ga sad, . .samo
to skresati s crnom 7.emljom i zelenom
vom.
- Gdje su bile? Kod mcnc
t
moj lijepi kadijo!
- Ba kod tehe? to kod tebe, to dukate nisi
ranije donio II
.- Mislio sam ...
- ta si mislio? - kadija sada spust j onu kesu s
dukatima i dohvati malo zvonce ispred sebe, j
zatandrlja, a vrata se odmah otvorie jza
njegovih i ude sejmen Baro Keskin, trldjast ko
najdulji kolac u stoinj sjena.
,
)
81
- Na volji ti, kadijo.
- Privedider roi Zaim-agu Kapirliju, i poseJa-
ga lijepo i mu da su mu dukati u
kod mene_ Hajde!
-A ti tako-ne srneC. kadija sa Mehe. - Ti
ba tako: htio da tude zlato, a moda si za ovih
sedam dana i pola potroio ...
- Nisam amana mi...
- malo dok Zaim-aga pa i tn
vidjeti.
Kad je Zaim-aga prebrojao dukate podigao je
glavu, odmjeri Mehu, zamislio se, pa gotovo ra-

-Na moju duu, mi sc, da ihjc bilo ezdeset
i est, ali opet ne mogu ret5i sigurno. Ko svaku
kesu brojati, ali gdje smo, tuj smo ...
- Veli ezdeset i est? - podie obrve kadija i
pogleda u Mehu. - Kud si djeo doka!, g.zape?
- Na moju duu i vjeru, efendija, ni nok-
tom.,.
- ta ni noktom dreknu kadija i prekide Mehu
usred - Ded, nemoj da te dadoem II Keskinov.
ake, bolje tije kazuj kud si s dukatom. Zar ne
Zoom-agu da veli da ih je bilo ravno !ezdeset i est
u kesi, a ne kako ti kae da si izbrojao samo e7.deset
i pet dukata?
Dokje kadija n. Mehu, a ovaj sav zblanut
i naglom mijenom to se dogodJla i
na kadijinom dranju, i na ovom trgovcu
Kapidiji, pa i II samom sebi. da, eto, najednom, na
82
pravdi Boga i na miru, od potena
ispade lopov i je, onu
kesu sa zlatom, najednom, valjda da svemu
dadne svoje aginske volje i pravde
i merhameta, pomirljivo izgovorio:
- Ma, nije neka teta, kadiefendija! Pa ako je i
uzeo. nije plaho uz obraz .
kao Boiji blago,:
lov!
Na tome se u sve zavri, a Meho Pn-
kaza, jo ti jo u nekoj obcndiJ3nosti -niti da
shvati ta se to dogodilo s njim i ovim ljudima, niti
da se pomiri s onim dukatom manjka to mu na vrat
i Zaim-aga i kadija natovar:ie - polahko krenu uz
mahalu, nagazi u Latinluk pa u Stade ispred
svoje kalupdijskc radoje, okrenu se okUj.ebc kao
da neto trai - dali ljude, ili potenje, ili onaj dukat -
iz kese, to nl sam nije znao.
Otvori i spusti kapak. ali ne iznese ni
mangaiu, ni kalupe.
Jedino to je ivo oko sebe to su bili
mirisi planinskih trava to su do njega dopirali iz
Zeljkine travarnice ...
)
83
JATAK
- Sigurno ti je II glavi da: biti po njihovom,
ih toliko mazi i nutka, a ovamo si gaj j djecu, i
mene, i sve to smo stekli, gurnuo niz cn)l vilajet!
Okani se, bolan Firduse, jatakovanja! De, kai mi,
kud si s njima nakanio? Dc, kai! Nikud. no II crni
dehenem! I da si s kim, s onima to im carski
gajtan odavno visi nad glavom!
Kad bi se i kad bi po razastrtim duecima
djeca, ne mogavi navesti na od
silnih i naopakib briga, Pirdusova!:ena Camka ita-
vo bi mu kvocala na uho, na rutav obraz, dok bi mu
rukom tipala ljutito kou po prsima,
- Uduni, jezik sebi prigri.zlat Uduni, pa mi
ode glava ko horozu! - i sam napetib damara, li
strnhu
1
kao to moe preplaen biti siromaan i
golemim i pretekim teretima to ih
najednom dokotrlja vrijeme, razapet izmedu date
zakletve i zahvalnosti na jednoj strani, i straha i
vAlije, oa drugoj, Firdus hi ljutito okretao glavu od
enjna lica na drugu stranu vrela, uznojena jastuka
i oslukivati disanje,
Svako oo njih je kroz tolike dane i mjesece
raspoznavae po uzdahu, kalju, po hodu, pa j po
disanju kad ovako umorni od igara i bezbrige pospu.
Dok nije izbjla buna. a zatim i dok ne navali
sultanov nizam, i kad se ivjelo II miru, Firdus bi u
sobi, kad svi pozaspu,jo zadugo, i sam se
umoru i slatkom i2'AZOVU sna, oslukivao primiren
ivot svoje uivao je u tom golemom, pre-
golemom imetku, u toj tihoj sirotinjskoj sobi kao u
kakvom carskom saraju, Od tog krupnog saznanja,
j pored tekog on je iVIO puoom duom,
veseo na sve to donosi Boije davanje, i nita mu
nije bilo teko i zapeti, samo da bi goludrav-
cima svakog dana pred akam uzmogao donijeti
somuna, koji mesa i zeleni.
Ali kad planu Bosna - prvo pod
i pa derventskim i krajikim krajc.w, od
Une do Bekije, a ?.atim se razgori Kara Mahmud-
-painim dolaskom - Pirdus, mada nikad nije okre-
tao glavu ni prema caru ni prema Stambolu
t
a jo
manje prema beztma i agama i njihovim poslovima,
kako sretna i mirna vremena tonu i nestaju,;
svak se svako.lUllllID, SlIakO o sv":ijoj glavi radio,
zk.-Si-ZIlffi" brisalo a dobra niodakle! Dok je bilo
, - - , -
mmd dok su se ljudi medusobno trpjeli i potovali,
Firdus je. kao u beglerbegovu ko-
naku. uz dvadeset lijepo sas-
tavljao kraj s krajem. IakQ su se II konaku veziri
mijenjali, odlazili i dolazili si1ahdari i mu-
hurdari i Firdus je, okrenut svom
nunom majstorstvu uzgajanjaru7.a i katmera, O1a10-
azijskih grmova i bugarskih povijaa, vazda,
niz dugih godina, ulazio s prvim sabahom pored
strae na kapiji vezirova konaka, II izlazio kad hi
sunce sjclo na Bojnu" U konaka bi mu Nurko
davao tako da bi j na vlastitom gr1u utedio.
Kad .u ga jo! kao momka zapoljavali kao vezirova
rahmedi Nah-efendija, miran i
pozvao ga je na divan i rekao mu ta se od
njega trai, i da li to moe dati, i da
usta ima, a jezik nema: imaj, to ti niko ne brani,
sinko, ali ave to vidi, i'.ade iz paina kUDllka,
kao da si crnom ma:hramom obrisao_ Tako i dulje
ovdje raditi, a bogami. sinko, l pozadugo ivjeti.
sam da i dvoje sitne djece ima, pa ako radi
koga, a ono radi njih."
se te opomene, samo svoj posao
u i avliji, ne pogled , motike, kose i
grabalja, vidio je u vezirovom konaku i oko njega
svakakvih i kad je pod Delaludin-paom
potekla krv po .vlijskoj kaldrmi od ka-
petana j begava, pa do one goleme .trke i furtutme
carskih slubenika pod Ali Namik-paom, kad je
valjalo praviti hjeaniju pred bun-
dijama. Ali, i to bi mu oko uhvatilo, i to bi mu
uho Firdus to nikom nije kazivao.
Ali u ivotu, ma koliko on sam ntio
da ostane po strani, ma kako nastojao da ide vazda
jednim putem, poguren ili prav II pojasu, irna i nekih
naopakih dana, koji donesu nad i on
im sc, makar se tl to mogao zakleti, nije mogao oteti.
A oo to se na Firdu,a navalilo imalo je svoj
jo dok je kao momak, poguute glave, sav II
nekakvu teko strahu, ulazio s Ali-begom
II vezirov konak Firdusov otac je
ivot proveo II magazama, l1t.avljene
koe, i kad je beg se zauzeo kod vezirova
da Firdusa uposli u a on za
njegovu smjernost i radinost dati svoju ak-
ransko I tako, Ali-begu, Firdus je
dobio stalan i posao u konaku. Ali-begu je
poljubio tada ruku i u sebi se zakl"" da mu tu
dobrotu nikad zaboraviti ...
U prevratu je taj Alibeg imao golema
Prvi je na konju ujahao II tvrdavu, prvi je
potpalio fitilje na carskim topovima, da se na nji-
hovim pucnjima raznese gla.."t da je Bosna u do-
rukama, a bogami, sc da je taj isti
Ali-bag Sejfit i podobro i ruke ukrvavio ...
Za Kara Mahmud-paina puhoda liO;
Bosnu Aji-beg je utekao preko Save, a njegov ime-
tak - magaze, zemlju i Turci raz-
vukoe i odnijee, a onO to se iz zemlje nije moglo
podijelie svojim pnmenicima. Njemu po-
sko ga ikad unvate, da ga objesiti nasred
Donje pod musalom ...
Jedne tek to se ponovna turska uprava
ugnijezdila i uljuljkala, i nakon to su i posljednji
robovi otpremljeni u surgun, na prozor Firdusove
sobe, koji je gledao u mali kucnu neko. Taj
kucuk Firdusa budna - opet je, po ko zna koji
put, svileno disanje svoje
uivao u blagodeti dunjaJuka kao u slatkog vina;
prvo mu se ali kad se kucanje ponovi. on
87
mai se sjekire iza vrata, pa OOkrinuvi kanat,
viknu: - Ko je u dobar i u bolji sahat u ovo doba!
.- Otvori, ja sam ... Ali-beg - iz mraka, otud iz
onog nevidje)a, udari ga itav glas. Kad se majo
bolje nagnu kroz odkrinut prozor, on zalsta opazi
medu nekoliko stisnutih prilika s dugim p1L<kama i
Ali.bega
Bujrum, bee, ulazite - pourio je da im otvori
vrata, a kad su ulili, on da odvrne fitilj
na lampi, ali beg mabeu rukom: - Ne prvo
zastri prozor, opasno je.
I tek kad je zaulikao prozor debelom i
kad lampa veselo cikuu po ljudima i
zidovima, Firdus smognu da bolje sagleda svoje
musafire. Beg je bio isto onako rumen u
licu kao to ga je mao i ranije, s nazor izbijeljenim
rulufnna, kao to je vidio da
se odijevaju Prekosavci kad bi dol."ili da trguju po
o mu je visiJa prava, i srebr-
nasta sablja s tri Druga trojica begovih
pratilaca, od kojih je Jedan imao svjee zaraslu ranu
preko lijevog obraza i uba, bijabu u pobobanoj odje.
ali svaki s dvije puke za pojasom. l dok ih .lc te
utke mjerio, da sazna razlog ove
posjete, Ah-beg ustade sa pa
malo pridie prema naboju i upita: Je
li ti, Otla:l hambar u avliji prazan'"
- Hambar? - zatreptao je tad Firdu,. - lest,
prazan je ko Cocin bub"'\i! lo od smrti II
njemu ti mievi kolo vode ...
88
- prazan - r.stegnu beg i pogleda u onog
to je bio po licu sabljom.
- ta veli, Rahime?
- Nita - istisnu ranjeni. - Nita, ta da zborim-
zatim pogleda II Firdusa. Je li to mene
brine ...
- Ko'! Je li Firdus! Nemaj hrige, Rahimel Uzdam
se ja u FIrdusa ko II samog sebe! Je li tako, do-

bee. ko da si u svom i na svome". ali,
trae vas ... svata se svata ...
. Znam, Firduse - mabeu tmurno Alibeg -
znam, zato sam i doao da poravnam Zna i
sam da su mi svu na bubanj razdijehli ...
U je neko vrijeme trajala nekakva zlo-
huda umja, a onda beg izvadi komu kesu, odrijei
je lahkim kretnjama, kan to osoba kojoj je to
bila navika posao, prosu dvade-
setak utih, ciktavih dukata po minderu i
- firduse. ruko moja, ovo ti biti za troak.
Znam ja da ti jedva moc prebraoiti s ono
crkavice to ti plate li konaku i da ti budem na
teretu. Nismo izjelice i dugo, aJi 7..atO ne
pokazuj nikome da ne ispadne sumnjiv. Danas
svako O glavi radL Jednom dnevno nam
donesi Iro za jelo, malo duhana i koji bardak vina.
To nam je Nah, uzmi! Kupi tc dukate, to
si se uklipio!
- Ali.", kako moj lijepi bd.e"" ja sam tebi
du.a14 a ne ti meni. ako si brat po Bogu ...
- Ne uzimaj! negovska se ne
I tako, iste kad su u njegovu uh. u
Firdusov miran i hlagodetan ivot ugazi muka;
svaki korak mu se u strah pretvori, svaka u
konopac oko vrata; neto une iza kao
d. ga strijela prostrijeli. Dok bi u vezirovom konaku
potkresivao ili rasad1vao hakore ru7.a, 7.alijevao ka-
dificu ili milodnb., svakog je sekunda da
ga ruke Uudi i izvedu pred
vezirova juzbau i biti i da im
gdje krije bega i njegovu tajanstvenu
Dani su 711 Firdusa tekli da ne
mogu bIti, a kad bi nekako dvostruko
niji dolazio s posla - jer ga je strah vie umarao od
motike i grabalja -lijegao bi olovna tijela, sa ivom
drhtavicom u trbuhu, II krvi i prsima. Niti je
jesti mogao, niti se kao mogao zaradovati i
nasmijati. I rodena mu sc II muku pretvorie.
Nesta one zlatne slaliti II njemu, onog osje-
zadovoljstva i bogatstva u dui. Sad vie
nije imao elje da slua disanje, njihove
sl.atke, poluglasom, u snu izgovorene a j enu
bi, kad bi mu se primakla, otiskivao od sebe
kao najcrnjeg dumana: - Nuto ti njc! Okani mc se,
davoluo!
tajni musafirj II hambaru nikad nisu izlaz-
ih. malo su govorili, malo jeli, vie bi na sofei iza
njili ostajalo; povazdan su kao klade ili
ehjt1 leali na slami i Flrdusu se kad bi ih
obilazio da oni ive samo od nekih svojih misli
90
i nakana. kud bi bila najtanja,
bi ih kako opre-mo otvaraju vrata nahambaru i izlaze
II sjenu aputali su o protezali se, i
onda bi se nanovo, kao utvare na tavan.
Ono zlato to gajedobiou prvo vrijeme i,;anjega
i za enu bijae mali imetak, pa su i da kontaju
i u mislima ta kad se ovo s
i njegovim ljudima kupiti, ali kako jc vri-
jeme teklo i i strah se sve dublje u
njihove oni dukati to ilije zamotane u
tutnuo u rog sanduka omrz.oe mu kao po-
ganluk.
- dati Dragi Bog da nam se skinu s vrata
- odrnabivala je Firdusova ena jufke 703
pitu.
- Valjda ... Dragi Bog - pristajao bi i on
na te njene ali bi izaao na sokak da to
kupi, ili u damiju, odmah bi ga glas
dovodio do \lt.a,a: - Ama, Firdu.e, ako sl bral po
Bogu, ta je to s tobom?! Eto si se utanjio ko
motka! Da nijesi, kakvu boljku
zaradIO, a?
- Ja." ma jok! Zdrav sam ja ko drijen." Nego,
nakopam se i a ova ega pa niti
mogu da prezalogajim, niti da se
vode napijem! to je moja boljka bi
Firdus. za nedjelje, koliko su do!lj.ci bili u
njegovom hambara, on ih je samo dva puta obiao.
Prvi put kad je donio vijest to ju je U konaka
da Kara Mahmud-paa odsjesti II Travniku,
91
u Sarajevu, i drugi puta kad Je Ali-begu u ubo, da ne
ostaJa trojica, iaputao kakva je straa oko
konaka, ko su turskoj vojsci, ko je od
Bonjaka u ko u Vranduku, a
koga su okovana otjerali II Carigrad.
Hranu, vodu i duhan nosila im je ali ne
kroz vrata, kroz kiljcr. Kako se hijabu
dogovorili, ako bi se to i posebice zbilo,
ili .ko bi begu i njegovim ljudima to hilno ustre-
balo, oni na hemherskom krovu izdignuti jedan
crijep i kroz otvor isturiti komad tapa.
Te dok muje ena ponovo i po ko 1.na koji
puta prigovarala to ih je primio i otisnuo se II
opasnu vratolomiju s njima protiv vezira i sultana II
ovakvim naopakim vremenima kad Je bio dovoljan
jedan pogrean korak pa da i najpravijem
skinu glavu s ramena, dok je zavravao molitvu i
pripremao se da legne, opazio je kako na hambar-
skom krovu proviruje iz odkrinutog crijepa onaj
ugtJvoreni znak, ona motka. Toliko se trgao da je
gotovo zaboravio i molitvu i Dragoga Gospodara
Boga pred kojim je na koljenima Bre-bolje
nazu opanke i oprezno tl
- Ti li si1-trgoc ga ljutite, onog
visokog doljaka s JlOsjekotinom na obrazu. Dva
sahata a ti ni mukajct! li se ti brine
o svojim gostima. Penji de ...
Kad promoli glavu kroz tavaoska vrata, Ali-beg
mu mahnu: - Sjedi, abb.bu! Smotaj jednu, moda
nam je posljednja ...
92
Dokje drhtavim prstima zamotavao. duhan,
kivao je, pored zujanja u glavi i uimll; i tiinu
ljetne bez To su one
predjesenske kad svaka travka, Hi za-
ostala bundeva II uspJahirena ptica pod
nim krovom, nadolazak mrzlijjh dana", pa II
nekom nesuvisiom bunilu i pO<:"IlC da ivi
ivot na duak; II tiini onda ovakav kao to
je Firdus to je svoj ivot proveo s
biljem i koviljem na gredici zemlje ili uz bokorrua,
kako i pored prividne tiine sve vrije od
nekogpritajenog straha. U zraku tad kliktaj kao
dim iz odaka, ha! kao pripet konj
koji bi klisnuo ispod ljutog ali mu ne daju tvrdo
kolallL

Puih su svi, i vatrice s vrhova cigara. kao mali
svjetlaci, sadnajednoj, sad na drugoj strani prostra-
nog tavana, sijevale su, a dim je razgaljIvao due i
smirivao ustreptalu krv; taj koloplet krvi i misli
je II mozgove zavjerenika poredcrnib nakana
i poneIto od onih lijepih dana kojih vie ni sabljom
ni dovikom nisu mogli dozvati.
- Mi izlazimo, Firduse iz od
one strane gdje sc svjetlucala eravica s
cigare, dopre mu do uiju glas. -
je Lejlctilcadra, to je moj sretan
znak. Zbog Inga znaka sam i doao s momcima da
izmirimo pa ako Dragi Bog dadne, jo ko-
liko sutra, druge bi nam ptice pjevale ...
93
- S hairdovom i Boijom voljom, Ali-boe. A
kanite li se -jedva je da odgovor
pa da moe bar jednu tl miru, bez onog eninog
kvocanja i p"'1'adanja, sklopiti
- Povratka vie nema,. Firduse - ponovo je
odgovorio beg. - Je li tako, Rahim.?
- vatrica so cigare se pomakla ulijevo prema onom
dugajJiji s posjekotinom preko obraza .. Ovo je,
Firduse, Hl - 1li. Ni prvi pijetli 7.akukurijekati.
li od nas do tebe haber, Je li tako, Rahimc,
ba'! - ponovo je primijetio kako se Ali-beg obratio
dugajliji, a ovaj je samo klimnuo glavom.
Izljubie se mjom, bez i bc, 'uze, ollllko;
Firdus da ib se to prije rijei, jer je i on i njegova
i ena, i posao u kollllku sve je to
njihovim odlaskom iz njegove avlije dobivalo
a oni, sva zanesenjaka,
ukrvljenih protivnika plIine tiranije, da to prije
krenu II svoju dugo pustolovinu.
ih je kad su kroz kan.t iza izali,
je kako trava pod njihovim cvili, pratio im
je korake prema s koje su, zasigurno,
skrenuli prema Gornjoj i konaku ...
J da mu ne bi enjni.h natucanja i opomena moda
bi lIlIkon tohkih uspio tvrdo zaspati, ah ne dade
te ovo, te ono. - A ta, ako ih saleti
carski nizam pa ih pohvata makar i upola ive?
ih na muke i i oni
gdje su bili i ta su radiJi, i ta biti, crnakukavico,
ta? Eto ti carske vojske, i ode ti ta blentava glava
94
sa ramena! Hajde de to tvoja, ali odoe i glave
ove djece, Boijih maksuma, ode i moja, cm. ku-
kavice! A ko zna, bak.uze, moda ih je ko i vidio
kad su izlazili iz avlije" pa kad sutra nastane strka i
potraga, svako za piljiv gro uprijeti na nau
ha? I opet odosmo pod led!
Firdus jo bre i dublje glavu od enina
glasa) a najradije bi ustao pa. sjeo na mamena konja
i utekao i od i od vezirskog konaka, a
ponajprije od ove 5vQje to mu pije m07..ak
na w.evu slamku!
Najednom II daljini zagrohtae puke. Firdusa
kao da neko ubode noem u najtanje meso; tre se i
ustade s Hodao je po sobi II a onda
samog sebe prekoravati: - uh, moja
lijepa! Pa kud vam ne kazah da ne idete preko
musale, grom mi izbio do sabaha! Kud vam ne
rekoh da je tamo juzbaa iskopao hendeke i tl njih
postavio busije koje omrkne pucaju u sve ivo
to naide! 0, majko moja, ja dana! Kud
smetnub iz glave da im kaem, zmija me ujela!
Puke, medutim. ponovo grunue, Jo sloenije i
bezbrojnije, gotovo veselo, I onda se sve najednom
utta i smiri. Nad kasahom ponovo zavlada duboka
a Firdus je. po sobi, i oka-
mcnjenog izraza na licu, sa Rtranim slutnjama i
krivicom u mozgu, sluao kako se travke na avliji,
stabla kestenova i gml0v:i vrijeska uzbunjuju j otva-
raju svoje tajne, bezglasne razgovore, U tom ne-
motom kolopletu on jutro i kad izmoli
95
jutarnju molitvu krenu .u struku i s ?t0-
u ruci prema konaku. mu se da nikad
u ivotu nije bio vie prepadnut nego tog jutra. Pred
sejmen,kom damijom ugleda hrpu ljudi i kad se
malo bolje primakao raspoznad. prvo onog vIsokog
s posjakotinom na obrazu kako lei na bijeloj
a onda vidje i drugu dvojicu. nije mogao
vidjeti s liea, jer je leao potibulien, glave uronjene
u ,a,mljen binji.
Ipak ga prepozna.
- E, moj Ali-bee, muko moja - aputao je okre-
nuvi glavu kao da BC postidio. Tek li konaku
je od painih sluga i strae doznao kako su izginuli
posljednji zavjerenici.
Te je ponovo budan sluao svilenu predu
disat1ia svoje djece i gledao kmz polumrak sobe
njihove snom povaljane glave, i
noge po jastucima i dueku. I bl majo tanje
stisnuo kapke i mislima potonuo u
a zatim nanovo bacio na
djecu. odmah bi, kao utvaru., ugledao medu ll:llma l
Ali-begovo oprueno tijelo ...
96

Posmatra ga ruku vezanih konom uputarom i
vidi mu pjenu sa sukrvicom
usana; i govor mu je ljut kao pa Je
sam sebe posjekao zubom i uiva II tom malo,
skrpIjenom bolno rakav je Pir-baa i kad ne bije, a
kamoli tek kad bije. Thlao ispred vojske dao
hoda prije da posVl'ava sve one goleme
poslove, i kud god proao - od Prizrena, preko
Sandaka pa do Sarajeva i Travnika - svukud su Iza
njega ostajali belaji; mnoge dosta ih ulam-
a najvie podavi. Davio je kao mic;ve., a
dok ne zadavi, moj Boe, valjalo Je to
mnogi su, dok im konop nisu navukli na vrat, klell
svoju rodenu majku to ih rodi.
Takav je bio .
Znao je da ga sresti i da jednom za svakad.
izmiriti onaj golemi hespap to mujeu rabo
urezan dok je sluio pobunjenoj Bosni. me
dobro kopilane - kazao je Cor-Bulj a ci-
garu. - Vidi li onaj sanduk? Vidi, je li de? E, ako
vidi sad ti ta je II njemu. U njemu su haIke.
tanka ica, dever-vode, jad i sav ejtanluk
ovog j pomau tni ta da otvorim
usta i da sve to elim i moram. A Imam
IZUll, taman toliki. kopilane. da mogu pola ove sm:d-
lJive Bosne u vatri (:uje li to zbonm,
97
kopilane? smolavi cigaru je gledao
nekud iznad njega u ie ohojene zelenom bojom
kao da mu nije vaan, ali znao je da to nije tako; ko
nije znao Pir-bau skupo bi ga platio, ali on ga zna
jo iz kad je bio alaj-ba. i kad su
z.jedno oo Bi1anaj-biljegu da sijeku
lijevom rukom, Zna on, zna Pirwbau. Zna ga kao
kmjavu paru, a zna l on njega. Elem, lijepo. Zato on
ovako - prijeti, Prvo Ildari
j
pa onda prijeti.
- Pa, da pubao je dim iznad gl.ve.
- Ded, kazuj gdje su tijarnrri. Bra. nemam vremena,
ruSI sam kome valja lomiti rebra. puna ilije
deder...
Zar ba tako, Bulja'l
- Tako.ja kako, Mem? - rekao je mirno,jednak.o
u ie iznad glave za obla-
dima iz cigare. - lli misli da je bolje da
otvorim ovu kutiju - prst je stajao na rezi od sandu-
i Mem nikako nije mogao razumjeti svog ne-
kadanjeg prijatelja da bi mogao ba OTI, s kojim ga
veu mnoge i lijepe i rune posegnuti za
njegovim ivotom; prije da bi mu morao odrijeiti
ruke, mu se, i kazati - hajd s MIlim Bogom!
On bi tako, alL. Bulja jc i nisu mu zato
daba dali odrijeen.ruk.da bije i kanjava izazrno
kakva grijeha. I pored onih zakletve koju je
Bulja dao veziru da imati milosti ni prema
ocu ako se doka1.e, bar da je bilo
ko igrao u istom kolu s kapctanima i
bczima uprevratu, Memu se da bi ipak naao
98
hilo !to bi opravdao - stavljao bi na
ta."0ve srca i due. sve izmjerio) pa i kad bi grijeh
protegao, on bi ponovo nabacio na onaj drugi tas
neto svojski - hajd s Milim Bogom Gos-
podinom! to to ne - pitao se. Hej,
Bulj, li se ratovanja, karaula, dobrih ata i
Jcoge1i-mahala?
Nita. Bulj pui i prsi mujedu.ko na sanduku II
kome su kuke i i ice.
za nokte; pile i ljuta so za otvorene rane, .. "Ko to
izdura6?1t - mislio je Mem ut, du-
hanom izjeden vrh prsta na onoj gvozdenoj rezi na
kutiii.
" Jes, ue mogu bio si mi jaran, desna ruka,
pa i glavu si mi zaklonio na se ja, ne
misli da mi je to iz giave utcklo, ali ba zato te j
i klat( i Moram, Mem, jer si mi
otvorio mnu. Ovoliku, evo ovdje pod sisom. Zgazio
si II meni sve to smo nas dva zajedno podigli u
priiateljstvu. Razumije li?
Buljove su .. Ne bijem te
znog vezira, cara, za pobunu; najvie zbog sehe.
M(,,'!Il! Zbog sebe. i tebe! Drugima sam brzo, napre-
dolazio glavi. Ti si drugo. I sebe danas
ubijati, ne beri brigu, Jer kad :izgubi vjeru II
to mu ivot. Razumije li me to
govorim, Mem?
Da hi ga ustavio. prizlvnuo, - Ja bih tebe
puslio da ide i opel bih potvrdio dosluk. se,
Bulj, nila ne dobiva ...
99
- Pa ta ja k!lZlljem? Zborim li to drugim je-
zikom?
- Sta ima od mog ivota? Hrpu kostiju i mrtvo
meso, Bulj?
- To je ali bolje nego ita, ita,
Mem. Bolje neka bude ovdje prazno, Prvo ti
jezik, pa iskopati tj obje noge,
ti i srce i duu ...
- Ba tako, Bulj?
- Tako, ne moe a evo j :rA-to. Mem,
jezik ti da mc ne podsjefu govorom, ruke
jer si me njima doticao, to si me gledao, noge
to si lila mnom njima iao, a srce mi biti meza,
Mem! Srce ti Voljo si me je li
tako, Mem, pa opet si priao pobuni, krenuo na
vezira, na cara, na mene. ponajvie na mene, Mem!
- Na tebe'?
.-. Na mene, ponajvie. Kazao sam - briga me sad
za cara, za vezira, 7A mene mi je D.uveta muka.
- Pa ta ne Bulj?
- e.krun da mi kae za Ko ih
krije, eto to
- Uz moju, i druge dvije glave, Bulj?
- Ne jagmim se za glave, kraj s krajem da
sastavim, Golem je moj kraja tuu nije. A ako
pravo, i krvi su nam - II meni turska. II
vall1ll pa i tu valja kraja,
- lb1a nam je krv, Bulj. Ista joj je boja i obje su
slane kao su nam i suze slane. I li tebe i u menc",
100
- I je po tebi iste boje i jedaako slana,
pa nas opet biju, I bugarska, i karavlaka, i madarska
- sve njihove su krvi slane i crvene, Mem. Pa ta je
bivalo? Stotinama smo se godina s njima krvili i
davili, Vidi kako ti je mozak i otanjo ko
otrica noa. Nego, II mi gdje su Ta-

- Trai sam, ti ni kad bih znao a ti
svoJe .. ,
-Ba tako?
-- Tako. Izravnavaj a i lahko ti biti, jer
su me tvoje dobro pritcgle uzicama.
od tebe, Bulj, ispasti golema - odnekud
mu, pored sve nevolje u kojoj je bio, pade na pamet
jedna od bezbroj misli to su '"' kovitlacim. rOjile
po glavi - kako bi bilo izazvati Pirbau, ga
iz koe da pogrijei :I na1juti se pa da ga
bez jer akO' ostane s njim u golom
natezanju, sigurno mu, pomahnitao od upeksi-
njene krvi. skinuti ivom kou s tijela. Zato odmah
nadoveza: - ti bitl teko da mi duu, I
dijete bi me ovako upenjgana moglo britvicom

Ispod oka, kob.j.gi nehajno, posmatrao je
njegovo lice ponajvie: da vidi moe
ovakvom k.tilu I vidje MemkakoBulj.
neto strese; mu planue kao dvije puke, gare
mu prelt'ltje preko lica, a donja mu usna zadrhta kao
u Shvativi da vie nema ta izgubiti
osim glave na ramenu, u oganj
101
zapaljen II Buljovoj krvi: - Izvuci taj no. ta
Hajde, izvadi mi digericu. I da zna, Bulj. dua
ti pravo u denet! Zaklati prijatelja golema je
Deder, sine, sini sabljom!
Umjesto toga, Bulj je jedno vrijeme kao
i prevaren gledao u Mcma., a onda mu se koa
na licu opusti, i na ustima mu zaigra zamje-
tan i7.raZ vedrine, a zatjm se nasmija iroko, jetko.
ludo: - Nu, psine, misli mene na tanahan led!
Mene, kopilane! Ko devu na Kara-kum pustinju,
hall? E, tnoj bHmeze, i mazlume!
Bulju, hah? Da te sjecnem, ba? Dobro si to, lopove,
zamislio, ali j ja imam svoje knjige iz kojih I
gori su mene htjeli edna preko vode prevesti, pa ltl1
dadoh ipak! Ovako: Nah! - Bulja dobro
poznat pokret rukom, ispruivi aku prema Me-
movu licu, zadra je neko vrijeme, a onda, pre-
i ton u glasu i sadraj govora, nastavi: --
li za onu dvojicu? Ne traim ih to mi se
kolje radi klanja, no jer su pod kapetanom dosta zla
Kazuj, nema kud, Mem!-
Vidjevi da mu izazov ne pomae, Mem je
usplahireno kucao na sva vrata svog
od kapije do kaPlje, nevidljivim prc-
niz rafe l bogaze, trafio je neku mudroliju
kojom bi se odbranio od ovog stranog ukoljke.
Znao je Pir-bau jo iz malih dana i jo tada su mu
njegovi postuJ)<->} bili nerazumljivi i surovi. a bijes
kojim se isticao II sad je jo vie potvr-
divao da se radi o zlom Zato
102
su ga l okrenuli na Bosnu pod Kara Mahmud-paom.
Glasovi o njegovoj 8Ufovosti i.H su tri dana ispred
njega, a da jc bio kakav junak i delija, pa bi
mogao poginuhodjunaka
l
Ali,j(}k! Buljje bio
njska rasta, vie grbav no prav u kratkih,
zatubljenih ruku, krivonog kao da je ivota na
buretu jaio. Ali kad se vl""ti i odrijeenih
ruku, govorilo sc da mu je bilo biti i
svoju vjeru. pogotovo ako bi nekog od tih nesretnika
1 znao-takvimaje krv s noZa pio, l,eto, kojom
je davo1skom dojavom za Mema i njegovu
slubu za Husein-kapetanove bune, kako li je i od
koga sve to ni sam Bog ne bi mogao znati.
Naao ga je II avliji i naredio svojim ljudima da ga
veu koom s za konjski stremen i takvog ga
nakon dan
J
bez kapi vode i
mrve kruha, dri u jednoj izdvojenOj odaji u ne-
kadanjoj Za tri dana kad bi kojem
krajikom serdaru, ili begu, sjekli glavu u .vliji
Bulj bi otvarao prozor ii dva kanata j
nutkao ga da gleda kako Sijeva .. dak, a glave
nesretnika ko stambolke.
Daba su bile i molbe i preklinjanja Memovih
iz kasabe j uvjeravanja da je njegova sluba
Husein-kapetanu bila samo mimohod i privid. da je
kao i pismen koristan svakoj vlasti -
sve bijae uzalud; car daleko, Kara Mahmud-paa i
gluh i nijem, a soli Stislo, krv da
ispiul
lOJ
I evo ih ohojice jednog naspram Mem
upcnjgan ko:t.l1im a Cor-Bulja mota dru-
gu cigaru otkako je jutros uao do ga ispituje i kinji.
Dok u sohi prijalno mirii dobar duhan, ispod niskog
prozora u metomi odjekuju zvuci Cuee ko-
To on okiva one to za koji dan krenuti
pjeke i bosonogi u Carigrad do surgunaju. Mem se
sjeti Cuci ne koja se nalazila na samom
izlazu iz ka.sabe, t'dlllO gdje sc svode prirepci ehit-
skih stijena. Odvajkada, otkako i najs1llriji pamte u
k.sabi, stajala je tamo naberena, Cucina
oo !rkljast s objeenim brcima, zarastao
u bradurinu, sitnih, zakrvavljenib garav kao
da su ga iz debenema ejtar" izvadili -Iakvom Cuci
nikad niko! nijemogao vidjeti lica; niti kako
izgleda izbrijan i umiven, ni kako kad se nasmije iH
podvikne. Cumurska praina l gare Io bi sc otki-
dala s raskovanih potkovica. opruenih sabalja, ili
dugih, povijcnib kosa koje su za Jefun gro!
ili sag-akru kupovali za ljutu !ravu, skri
vala je, se, pon.-rl lica, i narav ovog
Naviknul na samotinju j bez
evlado i jarana, vazda okrenul mijehu i nakovanju,
s bripom digeric. i lupom IcIlkog euco niti
je imao prijarelja, niri dumana; nikad ga niko nije
vidio ni II d7.amijj, ni il ni II ni u nekoj
besposlici, a kamoti da je taj kome
otvorio srce pa bilo to ka7AO o svom
ivotu? l kad bi neko od narujernikll
za!raio da mu potkuje paripa, ili okrpi kazan, pok-
104
Jepa kosu, iH otkuje klinac za direke, Cuco bi taj
posli': obavljao utke, pokorno predan onome to bi
radio i nikad ne bi dizao glavu i zagledao muteriju.
- Koliko ti je to, majstorino? - pitao bi seljak
platnenu kesu objeenu na vratu, a Cuco
bi, glavu nekud ustranu kao da se stidI i
svog posla i tog seljaka, jetko i krto -
Koliko je pravo.
Kasablije su, bi pao prvi akam, zabranjivali
da se motaju oko eueine

ali ne zato
to su se plaili njegova
ivota i izgleda, 71>og onih ehitskih stijena pod
kojima se nalazila njegova i o kojima su
postojale - te da ustaju mrtvi, po-
vampireni vojnici i preklane karavanbae. te da
tamo pod tim stijenjem Hazeeti Hrzul broji golemo
blago i ko ga pomete u odmah ga rastrgaju
vile. L sve tako.
Sam Cuco se nije mnogo obazirao na tc i
izmiljancije i vezivao je s jutrom, fazgrtaO
'.eravicu. ra.."Ipirivao ugljevlje mjeinom, i
nikad mu se nita nije dogodilo. Njegov ivot je bio
pust i siv, prekriven najfinijom eljez-
nom prainom to bi se u tankim otkidala
sa srpova i potkovica, Nikom on nije dozvolio da
mu se isuvie primakne, da onaj neprobojni veo, to
se spolja ogledao u gardi i praini, a iznutra u tekoj
i dubokoj raskine i dopre do iva mesa,
do Cuee. Ali kad provali Kara Mabmud-
-paa s nizamom u Bosnu da dokusuri koje
105
njje umio dovdlti Ali Namik-paa, Cuco
najednom, kao da ga zembiljom tutnue II
mat, postade jedna od o kojoj se svukuda sa
strahom govorilo; i po j po
apatom, i po kahvama, a bogami i u
Njegov golemi je drugi mjesec
ve."eJo poskakivao na uglavljenom nakovnju uz na
br,lu ruku sklepano ognjite, II dvoritu
I tog jutra, dok je Mem sjedio pred
Buljom, je Cucin Udarao je 'tedTa, ve-
selo, s odmorima dva udarca i onim
vim odzivom nakovnja kad bi II
ruci, u predasima od udarca do udarca, odgovarao
cang-cang.dng! To je Cuco kao i mnogih
dana ranije za nasilja Kara okivao
kadije, age i begove kojima je nova turska
uprava izrekla teke kazne SUfgl.ma u Vranduku ili
Carigradu.
Mnogi su se u kasabi pitali zbog je pajna
uprava odabrala ba eueu kod tolikih i i
sposobnijih u gradu, aJi to je tu je- posta u
tom runom vremenu bijae toliko za
jer su nizamlije svaki dogonili ponekog da
mu Cuco okuje lijevu ruku i desnu nogu i da kroz
ljut, teak okov i spoji dug, svjetlucav
lanac. Bilo je medu tim nesretnicima ugJednika iz
Livna, otuda iz ili pak iz Travnika i
govine. Pranjave, u dronjcima, izundije hi prvo
izlazile pred vezirova kadiju, a onda bi ih, pu izri-
canju kazne, gurali pred da ih opremi
106
l na su se dogodile promjene, ba
kao to je i vrijeme bilo izmijenjeno; bradu je Cuco
skresao. one objeene a lice mu
umiveno, bez knnelja, ive kao dvije lk:e. 1
odjcea na njemu a nizamske. Hm,
ta li je to, bogo pitahu se u
o,d1\o.
Kad okiva, radi to paljivo, mjerka i niani, pa
kad lanac s ruke na nogu, mjerne
drmusne i na gornjoj i na donjoj straui, pogleda
zatim uznika, one njegove odnjegovane ruke, izbi-
jeljene, nenavikle na motiku i muku
j
pa mu na licu
7.atgra nekakva svjetlost.
I kad su Mema proVodili kroz avlJju,
Cuco je pridigao glavu, mu '" naglo, u izrnahu,
gotovo ustavio. Ali nUc to potrajalo dugo, aii i to je
Metnu bilo dovoljno da brzimice. onoliko koliko je
!loljov. straa dozvoljavala, uhvati taj po-
gled, da ga slOI u svojim j da kasnije po--
razmisli zbog je u njegovom pogledu vidio
neku a na licu Da li ga je prepoznao?
Otkad? NiJe li to jo dokje Mem bio
i dok bi, i pored zabrane roditelja, ipak ponekad
odlazio i satima sjedio pred njegovom
biJo mu je to tijelo kako
pognuto nad nakovnjem jednom rukom izmahuje
teagijom mijeha, a drugom hitro majicama pod-
gurkuje ugljevIje pod jezike plamenova na ognjitu.
Merou se tad kutkom
pod nebeskom kapom, a on, taj utljivi
107
najtunijim Boijim robom kojega je ikada
vidio. U tom okviru unutranjosti -O(isli-
kavale su se tad II razgorenim
objeene kuke, polomljeni naciaci, tcstcre i budaci,
vile i raspukle motike, Stlre, krezube sablje-
tine j klinci raznib oblika i A kroz svu tu
- se Mem - kretala se
prilika - od ognjita i mijeha do nakovuja -
vrijeme dok bi on s meraje, ispred to
je kako je nepl"dYU sve ono pri-
o ovom On gaje vie
jevao,jer je otkrio, svakudoevno pred nje-
govu radnju, kako je miran ..
okrenut svom tekom, garavom poslu i da nije
kakva nakaza kako se svukud o njemu govorilo.
Mem je - se sada dok je sluao kako
bije po nakovnju ponovo
slike iz djetinjstva pred svoje i najradije se
zadravao na onima kad bi pred zastao
kakav konjanik i zatraio da Cueo potkuje njegova
konja. Utim rijetkim trenucima- i sad muje to bilo
II ivom i pored svih nevolja ti kojima se
nalazio .. zapaao je kako bi ga ispod oka
mjemu(), ba kao i dan-dva prije kad su im se
srele dok su ga pregonili kroz U tim
susretima jz djetinjstva susretanjem - Mem
bi II pogledu razabirao neku teku, bol
nu bionu. Jedoom, kad jc izgleda i Cuci bilo
to on gotovo svakodnevno sjedi pred otvorenim
vratima njegove on je izaao; sagnuo se
108
i otrgnuo nekoliko strukova repuike, obrisao njom
ruke, pa upitao: - Ciji si tj, - glas muje bio
dubok, tajanstven kao to je bilo sve kod
tog - Tehvidov, hamurdijin - jedva je iz
sebe istisnuo Mt-'tn. - A taaako! Ideilli u mekteb, ha?
- pitao je tad Cnco. - Idem - rekao je Mem. Na
godinu i hatrnu dodao je. Aferim, tako valja,
veseo ti bio - kimnuo je
Nakon nekoliko dana, dok je kao i pro-
davao zjale pred (""'udnom on mu ma-
hnu rukom da pride. se sa kuliko je straha
prilaziO pragu na ulazu II i so
koliko rddoznalosti upijao pogled u sve to se poka-
zivalo u tajanstvenoj tami unutranjosti; prvo ga je
dodirnuo miris zatim su mu pred
igrati odbljesci vatre na ognjitu,
potkovice to su se uarene zlatite oko malog jaza
iz mijeha, a zatim su mu se pribliili kosiri i noevi.
I sad, u dok se to sve nekud skrivalo II
daljini iza ovog trenutka dok je sluao eucin
kojim je okivao surgunlije u dvoritu, kao da ponovo
njegov glas dok je bojal-ljivo stajao na pragu
njegove pod ehitskim stijenama:
- Bi li ti volio da hah?
- smjekalo se tad Cucino lice, a on je, prepadnut i
tim pitanjem! br le-bolje odvra-
tio: - Bih, volio bih kovati sablje ... E, kad bi, deder
onda dohvati onu pa potegH, evo, ovako -
Cuco je pomakao onu ugaravljenu na mijehu,
uzeo njegovu drhtavu, ruku i tutnuo mu da
J09
mjeinu. U sjetao se Mem,
mu je izmicala iz znojnog dlana, a kasnije kad se
malo navikao i na i na njegovu garavu rupu,
ne umora, pomjerao je s drvenu
sohu, a iz ustiju mjjeha je izlazio zlatan, piskutav
dah. Cuco je tad, oslobodivi drugu ruku, bl'2'.o pri-
nosio klijetima noeve, zapretao ih nakratko u
ugljevlje, pa ih, jednog po jednog, raski-
vao na nakovnju i zatIm bacao u kantu sa vodom,
Noevi su a Mem je izmahivao sohom< ..
t. niska dalekih dogadaja proletjela je kao
najbri konj vranac kroz Memovu glavu. I ko zna
koliko bi jo ugodnih doivljaja vidio i izredao tl
svom da nije bilo
viile da mi odgovara kad te pitam.
E, pa kad je tako, onda ti razvezati -
zatim je otvorio prozor povi sebe, gurnuo glavu u
reetku i viknuo: - Ej, Ugrijder mi jednu
ipkU - a ondaje vratio glavu l kazao: -
da te malo odsciri, hajdel
Onako uvezanih ruku ga gurnu pred
eueu: - Kad se usija. prilijepi muje 72. debelo meso
nekcvrkoe!
Tad Mem prvi put ugleda
7Jenice, napeto lice i luku to jepodjadvala ugljevlje
na onom ognjitu; ta ruka
njama osta na gvoz.denom rnandalu se tijelo do
polovine gnjuri lo ti eravici, a onda se, kao da je
trc.
110
- Ti si onaj a? Tebvida hamurdije, je
li? - pitao je i gledao ga prd.vo II oti s nekim
na licu.
- Jesam - kazao je Mem.
- Odakle ga zna'! - Buljova glava se
i Mem najednom, u nekom
komaru prepO-lM kako su ta dva lica -
Buljova i eUclna - iz jedne krvi iznikla.
- ga, brate - dahnu i proguta
se od ognjita i sad je stajao
naporetke naspram Buija. Ispravljen II svoj svojoj
trkljatosti i pored dobrih. teretnih godIna to su mu
bile na je stajao kao kobac.-
ovog kasabljju - II njegovim je stajala neka
a II pogledu nepokolebljiva odluka da dru-
ne bude i da iza ovih i ovog pogleda
moe hiti samo on ili smrt Bulj se od njega,
zamiri malo na oba porazmisli, pa buknu: - Ja
s ovakvim ni kravlju baljegu ne bih ubrisao ... ta ti
je stalo do njega. Zna li ko je on? Izdajica da ga
ni grdeg u Bosni nema - sad su
Buljove bite duboko pogledom zarivene II Curu.
- Stalo, ne stalo, pusti ne gari due. Ako ti
je do krvi i belaja, evo ti menc. Udri mc, brate, tom
sabljurinom gdje sam najtanji, halal ti krv!
Bulj postaja se u tijelu kao da sad pasti
mrtav na kaldrmu u avliji, Memu se
raskopnjen, a onda umiri i krenu mu ruka
za pojas i kad tu kretnju i Mem i stari
Cuco zadrhtae istim damarima, Obojica pomiSlie
III
da pasu mrtva glava. alj - ni jedan. ni drugi
to nisu znali. Bulj pride Memu l jednim otrim
pokretom. otrijim moda DO to je bio otar njegov
jatagan koji sijevnu, na Memovim ntkama
konu konopinu. Zatim se okrenu l od brata i od
Mema. I ne kad ovaj ne se jz avlije
j ne vidje kako na Cucinom licu zaigra jedan damar.
Da li je to bio osmijeh?
Ko bi to mogao znati.
112
HAM-DAGOVA OSVFTA
Nepovratno i bezglasno dogOljevaJa je godina;
njena smrt se na s.v.eenoj traviI na
pljenom hrastove ume, u
igri zadnjih leptirova, Hila je to najtunija smrt
ljetine koji.iJe ikad upamtio Ham-Dag,
Sjedio je pod tekim zamrlim hrastom na rubu
emsi-begova gaja odi.kle jc mogao vidjeti sve: i
nekadanju svoju u velikom ljiviku
kako sc bjelasa,kao vitak dral, iderviku tekiju koju
je podjgao za Mensevije njegov otac, i carski put to
se svjetlucao II utom mom kukun;zitakao izgull.L
jatagan iz kanije.
" U njegovu pogledu nije bilo sj.jakao to &ll
imaju zdrava niti je II njima bilo elje,
niti straha, niti O:unje sve to su one mogle tog
upiti oko scbe i pokazati nekome bijae neka
teka, olovna tuga, Taj to jc bezvoljno gle-
dao U neku ispred sebe mogao je imati
set godina, crnu put koe) kratak vrat i jroka leda.
Bio je svim ljudima II svim kasabama vilajeta
i niko ga ne bi mogao izdvojitI od ostalih da
nije u lljegovjm bilo onog pogJeda - a taj
pogled je mogao biti izraz zadovolj.tva, alost z.
nek.m II neku dragu
pusto'iovmu, zamiljaj daje svemoglo biti
nego to je sada, boj zadat od najmilije osobe, krah
lB
svih nnova u koje je vjerovao. Bijae ..:agonetan
Ham-Dagov pogled. Ham-Dag je, uz sav prezir koji
se najsnanije u njegovim uz sav
to se i::r.a tog odsjeva prezira, bo-
lovao na neki svoj osebujan 1 ovo ljeto, nje-
govu tihu, bczglasnu smrt, Pod teretom tog olovnog
izmijeanog sa svoga ivota
s kojim se odavno j koji se, im!eda, oteo
. zCJtmom,
priznao i razUmio da nema vie kud; smrt je
nakon svega bila jedini jzlaz iz te goleme duevne
patnje, iz bezumlja u kome je ivio. Smrt ljeta ga je
stoga \Oliko i podsjetila na vlastito umiranje
da je istinski II odlasku godine vidio i svoj nestanak;
valjalo mu je nekuda - ostaviti ove proplanke
po kojima se lomatao tolike godine II odmetnitvu,
rastati mu se valj.lo od puteljaka, planinskih baiti i
. mahala po kojima bi tajom, najvie
oprezno hodao. Valjalo se rastati od stabala, od
trave, planinskih potoka i od puke to mu je u krilu
dok sjedj na rubu :Semsi-begQva gaja, Pa i od osvete
mu se valjalo rastati, jer i ona je neto u
njegovom dvadesetogodinjem odmetnjtvu; kad je
bio od svih i zahoravljen, ta ne-
vidljiva ena - osveta u njemu grijala mu je duu,
sokolila ga da izdura sve
arena,Jww>vll prol jeCa od kojih dua boli, da
preboli; sve ...J,eke, tnn.e misli da rasprede i da ih
navede jednom cilju - l1lldi da kadlitadli sresti
Garia. A bilo je muogo nevolja kad je htio da
skrasi svoj ivot. Bilo je dana kad je gotovo
da sc preda kadiji ili sejmenskom bai.
Ah, vazda bi se iz njega, po nekom neznanom putu,
iz njegova javila osveta; da ruje rano za tu
odluku, llam Dag'! Kud si se namjerio, Ham'? Kud
misli? Zar si sve 7',aboravio. oprostio. Ham-Dag?
Oprata ti to komad svog ivota nekome? D. Ii si
razmisho Ham? Oni tebi nisu nita oprostih ... I tad
bi mijenjao veC donijetu odluku. l'UnD'iO. bi. jo
otrije, gazio kroz ljut snijl'l1 kroz ,
u vie stijenje iznad-sebc. I joS bi mrzio
i u sebi stiskao tu enu-osvetu.
Kad se ona u njemu okotila, kad se javila, kako
sc II njegovu duu uselila - to ne zna HamDag;
li to biti onog dana kad se vratio IZ vidinsk:e bitke i
kad je saznao d. muje Garil silovao sestru, ubio
brata koji ju je titio od njegovog pijanog zuluma'?
ni se u njeg u .... -ukla osveta moda onog dana bdje
kadija presudio nego to je trebalo, i zbog
je bacio carsku zastavu pod noge i morao onda
llicati da ga ne popljuju pa ohjese? Kad se to
dogodilo? Ili se moda nikad i nije desilo, je ona
u njemu bila s danom?
Danima. mjesecima i godinama bi, kad god bi za
to imao mirna trenutk.a. razmiljao o toj utvari II sebj,
ali nikada je nije mogao dovoljno snano uhvatiti za
kose, za stegno, za ruku i joj: betijo, ko si
1 odakle u meni, i ta i mc to vodi? r
kad je ubio jednog sejmena to ga je prepoznao i
potegao za kuburu, i kad je isjekao Gar-iova brata
j namirio ujam u krvi za svog brata, i kad je
kadiju i oborio ga olovom u prainu
pa mu poslije zapalio ...
Ta kurvetina II njemu. ta osveta, s kojom
je bio da ivi to god je svetio ne-
pravde prema njcnru, sve vie je fallJa po
njegovom sve jedrije je cvjetala; mila je kose
njegovom krvlju. mirisala svoje vit.!co.
njegovim dahom, protezala sc
,-- .--
morena nevina ali tvrda u njemu, da
nikud i nikad iz njega ne utekne. Ham-Dagje silazio
II tekiju kod dervikog ejh. i moho g. da iz njega
molitvom tu nakazu, aji nije uspjelo. Iao je
i II Teanj preko planine Rastu!e i Borija kod hode
ali ni to nije pomoglo. Kupao se u
obljevima planinskih trava; salijeva1e su mu nene
olovnu stravu, molio se Bo-
gu, ali ni to nije pomagalo .. ,
"Hajde, idi iz mene, - kazao je II tami
planine d.na Lejletul-kadra. Tad
se ona javila zmijskim glasom: Ham!
iz tebe kad ubije Gar-ia. Tad i ti
umrijeti. Bez mene ti nema ivota. Kad ja odem i
tvoj odlazak je Ham."
"Jz tebe je jedino isljcrati dua, sinko"
- kazala mu je jedne stara nena kod koie se
svratio da II planini "Samo dua,
razumi me, -- sluao je sparuen, vehal glas
iz usta.
116
- Ali gdje duu, majko" pitao je
dalje Ham.
- U rebi je, . Nigdje je ne trai, u tebi
je. S.mo kai: Kulhuvelahu ehad, allahhusamed.
Hajde z. mnom, ponovi ... Iliam-Dag
je ponavljao tc teke, nerazumljive
to mu ih je rekla starica. Ponavljao ih je i sutradan
i uz lo stalno traio u sebi duu, kopkao po
razumu, po krvi, po kostima ne bi h odnekud, iz tog
neizmjernog neznanstva u sebi. iskopkao
duu.
Lutao Je mislima po svom" dalek.offi, ljupkom ..
djetinjstvu,
hV'lllo se z'l'irage, t.o.Ele i za golern-,,_
U tim

0'-
bi II njemu nestajala, prhutila se i nebt se
javljala sve do kad bi se nevidljivo klupko
prediva uspomena razmotalo do povratka iz Vidina,
s onog strai:nog vidimIkog polja gdje je sabljom
sjekao pobunjenu vojsku Adami-bega RustL"II1a;
tad bi. kao .tonoga ;V9J;i!lja_ runa hka iz njega
'iskljjala osveta;grohotnjena zlog smijeha za bi
poruio sve njene uspomene i tad je Ham.nemgt<'no
6unava.g kako muje.dllleka dua u njemu i
da je sve rut u provaJiju_CrIlQg Ostajao bi
sam ba. kao to je i danas. sam
U - umirala jeJiho ljetinu on da
bilo ta poduzme ili da se to neminovno ne
dogodi, da se bar odloi za kasnijelsamo da ne bude
sad. ne nikako sad.
117
Nije mogao.
Cekao je da se i to zadnje dogodi. Jo jednom mu
je valjalo kleknuti pred osvetom u sebi, Morao je toj
neIllsitoj zvijeri, to mu godinama gospodari
razumom najvie, dati jo jednom demirh tepsiju sa
glavom, sa mrtvom, glavom
A onda <:e mirno ubiti i sebe i nju; vjerovao je da-
kad ne moe II duu - moe
,:>:lastitom odagnati i tu ne-
znanu enu-osvetu iz sebe. Jo se II jednom kulklC
svojeg razuma nadao da kao maksum, kao tek
rodeno dijete, krenuti put Boijih perivoja gdje za
njega postoji odvojen divan da pred Boijim licem
lIVe kako je bilo,
je Ded-Molim.da, Ded-Mehmed je
bio njegov vojnik kad su ili na Vidin da gase vatru
pobune u Bugarskoj. Ded-Mcluned je bio tad njegov
!:ieiz, a sad svega to se zbiva u kasabi
ispod njega. Ded-Mehmed je sav zadihan,
i7.deranih doao II planinu s torbom fieka za
puku, s olovom i prahom. s dUhanom i i
kazao. Nije ni sjeo, a kazao je kro-L; kroz
.tisnute vilice:- Begerendi, kod .ie! Samjc! l
doao je iz Carigrada!' ..
- Ko je stigao iz Carigrada? -' pitao jc Ham. -
Smiri se, pa polahko kazuj, Ded-Melimede. Hajde
sjedi pa kazuj odreda i polahko, Ded.
I Ded-Mehmed je da kazuje kako je uvre-
bao u karavanu koji se nije ustavbao II Gar-_
-ia. Vidio je kako je hez pratnje, zavijen
skim bumusom uao u svoju u svog oca,
i njegova, mu oca l zaum je Doo-
-Mehmed skriven iza pojata zapazio da ostati te
a ujutru gaje ponovo vidio u vnloyima, i kazao
je zatim Ded-Melimed:
- Eto, begefendija. i tvojim arslanskim
ivotne rado..'tti! zasigurno i na-
krv tvoje krvi i obraz tvog obraza, obraza ti
i obraza njegova oca, amin Boe, jedini
Gospodaru Zemlje i nebesa.
- Amin - ka7JlO je Ham-Dag. - Vrijedan si glas
donio Ded-Melim.de. da te nagradim?
li onaj mlin to je ostao, ili II ih
ljivike uz Jaliju? Slobodno reci i biraj, Ded-Meh-
mede. I hodi da te poljubim i da sc hal.limo kao brat
s bratom. I ti tJlpiju da ti moji odsijeku sve to
poeli za ovaj glas. im da ti dadnu onaj
komad zemlje koji poeli, Ded-Mehmede.
I lad je poljubio svog nekadanjeg seiza. l sadje
sam dok popodne gori u utoj. vatri i doktiho>
bez ikakva glasa i znaka,,_umire ljetma,,- Dolje, ispod
njega je kasaba i vidi Gar-iovu Vidi i dim
iz odaka, kapiju i basarnkc do gornjih soba.
,Ham je svoju zadnju pa da krene na
svoj zadnji put, II 7.adnjU pustolovinu
a onda uz Boiju krenuti na jo jedan,
dalji, neznan put, II plavo DCbQ .. izmedu zvijezda do
Boijih vrtova. i
me-
lekj mu otvoriti denctska vrata i On i
pred Njegovo lice i Tvoj rob
ida Te
_pitil".o ima li mjesta llIDj.Oj. dui. fl
Kao u nekom bunilu. zakovan
u prazninu godine ispred sebe, kao da
nevidljivog sugovornika: !ljesi li pronaao
duu u sebi, robe moj, Ham? Dodaj mi duu
i mjesto ti je osigurano, robe moj, Ham."
l kao da se vidi kako pretrauje po sebi, kako
prazni dio po dio svog aJj niotkud, ma kako se
naprezao da ne nalazi, ne javlja mu se
dua
"Imam samo djetinjstvo, 0, moj Stvoriteiju
ot
-
i svoj glas, a zatim mu se odgovor:
"Traio sam robe moj Ham. Bez nje ti
nije mjesto u vrtovima. Bez nje lutati ispod
nebeskih kspija do kijarnetskog dana, tada ti
presuditi, robe mQj Ham. Idi sad i trai svoju izgub-
ljenu duu ... "
Ni lpazio nije kad ga hlad akama dotaknu po
licu i on se tre, Iagahno se vrati samom sebi i prvo
to u tom povratku. bijae dohvati .Ic i
pregleda da li joj jc grlo puno fiekom, zatim to isl:<J
s objema kuburama za pojasom pa ustade
polagahnim korakom, pognut malo li krenu
s ruba emsi-begova gaja prema ka.liabi ispod sebe.
Bez je doao do Gar.iove jo
lake joj ulazna vrata i jza
pJot na avliji, a zatim sc, izuvl i s kuburom
u ruci, lagahno ispoo drvenim basamcima u gom.ie
120
odaje. Otvorio je vrata i ugledao Gar-ia kako stoji
pred Boijim licem i klanja akam. Kako mu je bio
okrenut ledima. htio je da dok Gar izmoli
zadnju dovu i dok ne preda selam i okrene mu lice.
na iZl! njegovih gledao je llam
Gar-ia kako pada na serdu, kako molItvu,
kako s.e ponovo teko previja u struku j nanova pada
na postekl)u i zatim kako podvijenih nogu,
ruke na prsima. da u njih Sve-
spusti nevidljivim putem nagradu 7.a ono to
Gar
Dok se molitva iz Garovih usta irila
tiinom odaje, Harnjeu vilinskoj brzini motao ivot
ispred sebe - sad je nanova bio pred i
lelek gorak kan krv od ljute rane u grlu. U
mu se vrati bratov tek zatrpan kabur - uta
ga gru!mu tl prsa i on bi posrnuo da nije
sjedio u Gar-iovoj sobi. Zatim mu II ude sestra
Namka l njen izluden pogled, donja vilica,
pa onda kadija., pa onda zastava, pa onda sve to se
oduljilo ravnih dvadeset svako brdo, UfVl-
na l klanac, svaka puna cvokota zuba, na hladnoj
vjetrometini, pa vrela Cijev pu.'!ike. pa hladan jezik
sablje, pa smrt 2a jaz za jazom, most za
mostom bespovratno srueni i nikad vie, nikad
prema drugoj obali ...
- Esselatu vesselamu, alejhe ...
Gar-i predade selam na lijevu, pa zatim na
desnu i ugleda iza sebe sjenku na duvaru Sto
ju je mutno iscrtao na suprotnoj strani. Zatim
!21
se po-lahko okrenu i mu se kad ugleda
Ham-Dagovo lice.
.- Ako si brat, - istisnuo je Gar-i
u kratku puku. Budi hvatao sc
Gar-l za nevidljivu uzicu prema Hamovom srcu,
- Budi ne to ...
sam, Gar rekao Je tvrdo Ham. Pipni
mc> Gar-Siu, pa se uvjeriti snanije i od samoga
Boga.
- me. zar nije sve zaboravljeno, Ham? -
jagmio se Gar da podsjeti Hama kako prolost nema
duga korijena II
Jakako, te, Gar, Moram te 'Ubiti i tj
zbog te moram ubIL Ti to najbolje zna. Zbog
sesU. k<\ja j< peludjela i sad je mazIum, naivka i
vuca Se sa trhnoanla po kasabi. I zbog brata te
moram ubiti, Gar. Zna da si ml uzeo krv i
zavio II crno'! A n(\jvje te moram ubiti zbog oye
kurve u meni koja stalno Jo, Ham! Jo, i stalno
jo! Zbog tebe se ona naseJiJa tl mojoj krvi, ula mi
u kost, sjela ped grlo, sledil. srce, Gar-iu!
- Nasvetio si se, Ham. Dosta si pustio krvi, dosta
II crno zavio za sve ove duge godine, pusti me,
Ham.
U Gar-iovim je bilo jednoJilleln....ue...
opruena i 7,ategnuto Jgia-kad vjeaJu ... j on
sc po njemu primicao Hamu, plazio potrbuke, pro-
tiskivao se s strahom da ne omakne u bezdan
ispod sebe. To je hilo sve to je Ham vidio u Ga-
rovIm
122
Uzalud ti je, sve ti je uzalud, Gar kazao je
mimo Ham. Samo mcjo vie Ga.r. Ncpoz1vaj
me na na Boga, na ljubav. na merhamet Tl
si od mene ovo to sam sada- ubojica, kati),
umnjak i bezumoik. Ne me se kad
si ti to davno ubio u meni Jesi li ti, Gar, bio insanske
sorte kad si mi silovao petnaestogodinju sestru i
ubio brata!? ta si ti bio tada, Gar-iu'! Kazuj!
-- Bio sam pijan, Ham. l;na da sam bio izvan
sebe. Nita nisam znao. nita. ejtan me je zaveo,
znaj..,
- Pa ko je kriv za sve. Gar? Reci, ko je krivac?-
Ham je kako mu je kratka puka oteola u
mei, kako mu se tijelo, do nategnuto kao
luk strijele, polallko oputa, gubi snagu. Umjesto
dugogudinje elje s kojomje vrebao da uhvati
i da ima u ruci pred
sobom ud.vi,l\!o fi l kao sad je
neku i elju da s njim razgovara, da ga
kori, umjesto da ga bUe. da ako bi se ikako
moglo, od smrti pred kojom je sjediQ na
kOljenima, ih da mu bar dopusti da se da ga
,vidi majuna,-kag-ZmQ
nostima opere svoju duu .. ,
Samo da nije rekao: "Budi Ham". Samo
preutio tu mof.da bi se i pokupio. pljuno
mu u savio puku u bensilah i izaao u
u nedo. II nepovrat, tl ludilo ...
- Dragom Allahu sam molio milost za sve to si
Ham. I za kadijinu runu smrt, i za."
123
- Kuaj, Gar! - viknuo je - Kuaj,
i,ne moh za za sebe moli! s1be
molt; pusku Je ponovo ocut1o teku. hladnu l on je
snano stisnuo za tankovijrui vratbo da day} Gar-
ia,
Dizao je kuburu polahko prema Garovom licu i
svjetlucllJ1je pepeljastog gy.Q..da i
nade koji su se odbijali od dva naPeta'
fioroz., lI.m je ugledao ogromnu, utu p.laniJ:!!l....
Garova lica, pa dvije krilate ptice obrva. pa ravfto
polje pa gustu umu sijede brude, pa klanac
njegovih stisnutih, usana, .Cijey'
puke sepolahko i pndizal. prem. toiumj,_
masnoj. znojem oroenoj poljanii Ham, prlje nego
to sastavi horoze kubure s kremenom i prahom
fieka, kroz kratak i glasan pucatY-lIukc i
plamena koji"sunu iz"obiju cijevj kroz bljuvotinu
povjesma di!1la, ugleda kako se na O.ro-
vom taman pn samom karuku,
-1llega koja se II tren rascvjeta i otvori, Vidio je jo
kako se Garovo tijefo presavi udesno i kako mu
jedna ruka, da li il' desna, krenu prema tom
rumc:nom cvijetu
1
Jmji i bijae neto na
Jljepo to mu ostade u 'JeCanju .1' ne stie da ga
ubere, pomirii; ruka se slomi negdje na
pola pull! i pade na serdadu nekako talasno.
smrt ispred sebe, Ham shvati
kako ostade sam, prazan i bez ikog svoga;
n1 ene-osvete ne II sebl da ga osokoli i osnai
"

niti da mu ko aferim
124
izrekne to je bratova krvnika i sestrina
Ni prasak puke nikog ne domami da
ga napadoe i da se brani do zadnjeg fieka u preo-
staloj ]aalkoj puki, Nita, Samo tiina, ta je
nio? Moe li ovom oivjeti brata, vratiti
sestri obraz i zdrav razum? ledino to
ivo to je.ptar miris
Nikad u ivotu nije bio tako usamljcnkao
ni preplaeo tom kao sad.
Kao da je bjeao od nekog stranog, opasnog
neprijatelja, Ham, po Iri stepeoika, spade
II avliju, a zatim upade u busiju tamnog sokaka; iao
je urno. bezobzjrice, napamet i bez ikakva cilja, i
kad shvati da vie nema kud, zastade kod Alajh-
-damije i

dahom
kasnog ljeta, napipa dmgu kuburu u pojasu i hitro je
izvadi; dok ju je prislanjao na vrelo sjeti se
onog rumenog ga je spazio n<l
Garovom licu pa djevi puke
mjesto pritisnu, ..
U u onom njenom neizmjer-
Ijivom dijelu, dohvati mu razum tens,ku anteriju i
jedou bijelu, pa zlatnu ruku, koja ga nekud
u maglu.
Ujutru j njega i Gar-i<ia pokopae izvan mezar-
jer niko nije mogao dokazati da nisu sami
odmetnuli od ivota.
- nad - govorili su ljudi.
Dva zakleta dumana II jednoj sami sebi
(!okundisae, pravo
125


Majci
Snijeg je toliko napadao, toliki dubok da je na
zasut do taraba, do polovine svih kaplja i
kapIdika, gotovo du vratiju i prozori Bilo
je to jodnog tihog jutra kakvo zna nastupiti nakon
gOlemog nevremena. se tad kao da tu tiinu
nije niko umio izmisllti i tmasto,
ene nebo iz kojega danima l kao kroz
prodrtu ponjavu, padaju guste pabuljiee snijega,
Nevrijeme je tad, mi se, sjedjelo, se
po bijeloj, ogromnoj bradi, do
razmjera kako bi se ljudi, oni odrasli i
najstariji, i djeca, plaili kako da iz jer
valjalo je nekom na posao, nekom se urilo
na a svima je valja10 prvo
otvonti vrata, progaziti dubok cjeiac snijeg
do avlijskih vratnica.
Ja. sam tog jutra, vrela obraza prislonjena uz
prozorsko staklo, brata.
M'\ika nam je nekoliko dana kroz neku zgus-
nutu brigu na licu govorila da se Mustafa vratiti.
I dok i sad, nakon toliko godin. sluam kao edzvon
su na nepokolebljivu
Vjeru, IStu onakvu kakvom je vjerovala II Boga, ja
se ponovo u to jutro; na obrazu
126.
prnzorskog stakla, ispred mije ogro-
man smet snijega iz koga proviruju vrci mladih
danarika i oilici vinove loze uz ogradu_ Mi tlismo
imali tada razloga da ne vjerujemo njenim
ali kad je da pada snijeg i kad je sve snanije
da pue vjet.ar oko kao bijesan
vuk, i j smetovima zasi-
avliju i sokak, mati nije vi!Se biJa tako sigurna
u glasu kad namje govorila: "Kad se vrati MustafaU.
Nije zavravala i taj
dio njenih misli to su se kidale na ovom
najvalinijem mjestu koje je i dosta su-
duka. i peksintite, i pune bisage robe
J
kese srebra i
darove od teke, ute svile, fesave i - sve to
to smo danima i daoima i .Iuali iz
nih ustiju otkako se Mustafa s karavanom trgovaca
otisnuo u svijet sada je ostalo na obe-
"kad sc vrati", a ml smo, siguran sam.
svi mi tada u svako za sebe, duboko U tajnim
rafovima mozgova pomiljali: "ta nam sam
Mustafa ako s konjima i re-
j smokvamat j sjajnim ogle-
dalima? to bismo sa samim Mustafom dok pada
snijeg i zvi1,di oko
U sobi je i danju i loena vatra te zime i
najstariji brat Abrno morao je sprenuti
jednu golemu kladu koja bi svu cviljela II
se s tankim se, kad bi sc:
lampa gasila i mi polijegali po duecima, sigurni i
vratima i toplinom sobe koju su
127
grijah plamenovi iz i posebnom toplinom .to
namjuje ulijevao glas, tad bib kroz polum-
rak sobe mogao vidjeti are to ih je
stvarala vatra odsjevima po serdadama na podu, po
zidovima sobe, na tavamei obojenoj zelenom bo-
jom. Uz to bl, nevidljivim zubllUa kladu,
vatra aputala jezikom neku svoju
od koje sc i sirova.
klada II raspadala od miline, pretvarala II
drago kamenje i ute komade zlata, se kroz
cviljenje mokrog drveta irila svukud po sobi, Iznad
naih glava, plazila je mirno po naim tldma
nas svojim slatkim
Zadugo sam takve jedne zimske dok sam
.Iuao kako majka teko i zabriDum uzdie, dok se
tiho moma 7.2- sretan ishod Mustafina puta. ostao
budan. Otvorenih prestraen pomilju kako je
sada uasno ne imati ovakvu sohu, j majku,
vatru i duek, l stajati negdje II pustoi u
sve mrzne i puca od u deblima ivo meso.
'Uz to sam neku slatku, prijatnu jezu to
nisam tl karavanu na nekom sumom putu dok snijeg
zasipa i zastire tragove.
zec traiti svoju mater" - se da
je dok je izlazila iz nae rekla'
-
"Takav tije H.rusin, draga, i da $" nJje stid starije
sestre Zehmerije. 7lUlUZO bi, moja Cami1ovce,lonac
za vatrom i drijebe ti kobili" - je majka
nau konu.
128
Te nerazumljive, strahom imale
su tada II sebi. za mene neku svoju duboku poruku.
zbog sam, da je razmt1!'m,
da shvatim njen pravi smisao, ronio po uobrazi1ji i
najmatovitijJm dnima svog tog si-
romanog, malog koji sad, dok sc nevrijeme
svom stranom vrhu, trai svoju izgubljenu
majku da ga zatiti i spasi sigurne smrti u nekoj
dubokoj. umi. I tad bih, cviljenje
klade II stiskao jastuk i primicao svoju
glavu
I kad je svanulo jutro odmah sam prislonio lice
uz prozorsku i sledio se od jeze videti pred
sobom smetove snijega, poleglo granje sa stabala u
Zaim-aginom vrtu, polomljene plotove i pred ti-
inom to je sjedjela u praznom, bijelom prostoru
njiva, avlija, sokaka. Tad sam, iako nejasno i iz
daljine, shvatio zato Je majka ostavljala
svoju misao o Mustafinom povratku. [zgleda da ni
ona. puna nepokolebljive vjere i nade u njegov
povratak i sretno zavren sada vie nije vje-
rovala da biti onako kako Od dana kad
je brat otiao majka je svakodnevno, poluglasno
pominjala Mustafu j traila
svim svojim srcem od Boga da je da ga zatiti
l
Mene kao li nije vie kao ranijih
dao" dok je bezbrinost ivjela u naoj do-
vodila pred prozor okrenut strani da se
nasmijem na kuglu to je s ranih jutarnjih
,
129
sati prila lice, i bilo mi je zbog toga poma1o i drago
to vie ne sudjelujem II tom besmislenom cerekanju
kad od sada nije bilo ni traga ni glasa, Samo
je u1jela tiina II sivom, prostoru dok je
S vrhova snjenih nanosa kao sitan ili dobro
smrvljenu so, vjetar otpuhivao smrznute pahuljice
snijega.
I to su dani odmicali II je bilo sve manje
brana, masla, drva i novaca, a kako je zima bila sve
nemilosrdnija i hladnija, li nau se
neprimjetno neimatina. Uz to, od Mustafe
nije bilo vijesti j bi kroz prtinu. modrih obra:m
i ruku, svakodn< ... "V1lo satima pred menzil-
hanom glas. gdje je zastao bratov karavan.
su se tul,nih lica i oborenih glava i majci nije bilo
potrebno da oni bilo to kalu, jcr je i pogled na njih
bio dovoljno jasan odgovor da ni danas, kao ni
ranijih dana, nema nikakvog ohrabrenja za nau

Na sofri
t
dok bismo jeli, bivalo je sve manje
pi1ava. bamnjc, j sutlije, a sve bi majka
poslavIjala pite od krumpira i bundeve i bilo je tuno
pogledati majku kako pronalazi na stotine razloga
da ustane od jela kako bi nama ostajalo vie,
Jednogjutra, po redu otkako je pao duboki
snijeg i dvadeset i sedmog otkako je s karavanom
trgovaca otiao Mustafa sa koama da trgu-
je
l
uao je Ahmo i rekao majci vlanih kako
sijena na ima jo samo za nekoliko dana.
Majku je to snawo po1reslo, jer to se s nama
130
,
dogoditi ako nam glad obori s nogu nau jedinu
kravu? Zato je ona nakon premIljanja skinula svoj
prsten je gornji dio imao oblik kotice ljive J
bio sav opervaen
i dala ga bratu da ga odnese i zaloi kod Sulje
Tabora.
Svi smo tad znali da se neto dogodilo,
jer majk.jc taj prsten neizmjerno voljela i uvijek bi
se sjetila da ga skine dok bi pripremala Ijjeslo za
ili kad bi izlazila li da donese krumpjr.
ili mahune. Prsten je za sve nas bio i neki tajni,
nedostini znak i snage dok je bio
na ruci i blistao se u stotinama
jih varnica, mi smo u tome vidjeH njen ugled, hrab-
rost i da !lama svima zapovijeda, da nama
vlada. da nas vodi i bori se i pati,
S prstenom, za veliko. nepojmljivo krenu
i zima; sunce je izlazilo iznad
veliko i sjajno, i pred njim bi, ono
svoj zlatni hod nebom, nestajalo smetova snijega) a
pomaljali su se glogovi grmovi. plotovi, zelene kape
granja, rebra stare dunje II izlomljeni vrci
Zaim-aginih ljivaj su u jatima i uz snanu
ciku prhulati vrapci i Klin-dede oko tek pomoljenih
nagOljetin. lernlje.
"Kad se Mustafa vrati nove opanke!! -
luto da se i u majku vratilo odlaskom zime i pojavom
sjajne kugle neko zapreteno l"db'j}Olo.1.enje.
Ponovo je njen govor o Mustafinom povratku bio
ptm nade i i mi smo, svi odreda.,
131
vjerovali da on ipak s dalekog puta. Za-
miljao sam tad. kako je za prodane koe kupio
svima nama i nove za bajramske
praznike, majci svilu za dimIje, a sestri kad
se jednom bude udati za efku Berberina.
"Hajde, Namko, du!lo, odnesi napoj kravi, pa kad
se Mustara vrati, majka ti kod Fadil-bega u du-
kupiti kao neku nagradu za to to
sestra po jutarnjem mrazu i pok1izici do taJe da
nahrani kravu, poticala ju je majka, a mi smo svi II
bez obzira to majka vie nije na ruci imala
prstena s ponovo na njoj
vidjeli onu staru, dobru, majku; bez obzira
na neimatinu, beznade koje donosi 0d137..ak iz
najstarije mu!lke glave- mi Smo UIlJOJ vidjeli neko
svoje skriveno bogatstvo i tvrdo smo joj vjerovali
da sve biti ponovo bogato i puno II naoj
srcima i I zato smo, svako II svojim mo-
slomo, ohrabreni samou'\je-
obavljab sitne donosili vodu
s bunanl; cijepaU drva i unosili ih u
hranili naliu kravu avliju l Svi
smo kroz to vrijeme kao nikad ranije sigurno zbog
toga to nas je majka kuraila nadom da Mustafa
s pula - sve vie i predanije misliti na
njega. 1 to ne zbog njega, Mu."ltafe, crnoputog. kvr-
gavih prstiju. i orlovskog nosa i tekih, svedenih
obrva, najstarijeg medo nama, grubog ponekad i
zamiljenog vjerovatno zato to je teinu
ivota ozbibnlje od nas - ne takvog brata
132
,
Mustafu, veselog, zdravog, u novoj, begovskoj
s preko ramena. crvenim gajtanom,
u dubokim s tri debela ata, ti bisagama
prepunim poklonima za:nas i kesama i
dukata koje brojati i ih u male, svjetlu-
cave kuie do vrba boja." u
l>Dobro, dobro dijete moje, ne mora, ne siH tebe
tvoja majka, ali kad se Mustafa vrati ti kupiti
tahan-halve kod Dodi-Imira" - sa nekom sto-pos-
totnom nedvosmisleno, kao da je brat
pred avlijskim vratima, tek to Dije uao u
iH sjeo na j pored sebe spustio golemo
blago, majk. bi opominjala nekoga od nas, ako bi
mu na licu zamijetila i najmanju mrzovolju. lli ako
bi sc, utke odbijao da ob.vi dio svog svako-
dnevnog zadatka.
Tulo", govorila je ... tra
brata i poluvreli.m msicama ike na
"kad se vrati Mustafa, kako se satno dotjerati i
biti jedna po jedna, a ti - crkni-pukni!"
o Mustafmu dolasku bjla su i II naim
snovima j dok bisrn<J zajedno molili Boga, dok smo
jeli ili sjedjeli, pa i kad bi nam misli bile uperene
prema drugom - Mustafa je stalno bio tu,
izravno iznad pod kosti. u novom,
sjajnom odijelu, okruen slugama, na razigranom
konju. Majka, i sama u oblacima, opsjednuta
stom vjerom da brat sIgurna da je prodao
pet stotina. koa, maslo l konje, je da
pozajmljuje od komija brano, drva, sjeme za sjet-
t33
vu, novac, i svakome bi. kao objanjenje za poza-
jmicu, govorila da sve biti i jo dodato
poneto kao zahvalnost se Mustafa vrati,
Tako se naa velika nada prenositi i na
druge ljude II 1 oni su zasigurno o Mustafi-
nom povratku mjerili II mislima s kolikim li
se on bogatstvom vratiti. to od toga i njima
pokloniti. pa kad bismo izlazili II rijetkim prilikama
da se poigramo na Mula-begovoj meraji, djeca najh
komija bi nas pitala; "Kada se vratiti Mustafa?"
Sigurno su od roditelja o njegovom
zagonetnom putovanju, pa su i ti mamanj, nai
vrnjaci, nesvjesno, kao da je tnQl brat neki izmilje-
njak, dobrotvor kao Hazreti Hrzul, njegov
dolazak s nadom da i njima moda donijeti n.
poklon ili slatki iz dalekog svijeta,
I jednog pred sam Bajram, po sum-
raku, da ga niko ne vidi i ne prepozna. vrati se
Mustafa. Bio je u dronjcima, nateklih nogu i izmn-
nutih prstiju, tako da smo mu jedva skinuh
ut, mrava tijela, poguren u i
stariji II licu nego to je ranije bio, sjeo je pored
prozora i stavio noge II legjen s toplom
vodom i mi smo vidjeli kako mu je meso na nogama
modro, kako se razdvaja.
niko ga od nas ne upita, niko se i ne sjeti
poklona, novaca od prodanih ko:7..a. svih onih
o kojima smo toliko Jer kao da nam je
svima bilo da o sretnom
hratovljevo povratku; dalje traje",
,
134
MUSAFIR
I njihovu obiljeie.
Muhtar Salih, koji je nekad, prije; nakon pre-
vrata, bio glasnik njihova oca! ozbiljan! mrka lica l
stranog dranja, predade Alibegovici
slovima ispisan nalog nizamskog zapovjednik.a da
u njihovoj u gornjim sobama i na neo-
vrijeme, biti musafir Ali Kalim-efendija,
serhatbau postavljen ispred seraskera Omer-pae
Latasa u pobunjenoj, pa zatim p<)korenoj i nizamom
pritisnutoj kapetaniji.
istog dana dva romka vojnika II krat-
kim modrikastim dolamicama, preko kojih su bili
puteni izukrtani kaii, dodoe pred i na ko-
lima dovukoe nekakve svenjeve i sanduke, j kad
to unijee na gornji sprat, jeda.n od njih, brkajlija
orlovskog nosa, nekim unjkavim gla-
som da ga jedva razumjee kako se begefendija
hraniti u i da ga niko ne nudi ni erbetom,
ni lokumom, ni vode.
Kako su pripadali ku-
Turci su, povjerenja u takve do-
- da ne bi otrovali vojnog zapovjednika l
na taj postavljali nevidljivu ogradu
sebe i njih. Ahmed-bega kao j mnoge
kapetanijske prvake Turci ubie jo prole godine
kad su se zadnji Kara Muhamed.paini os-vehlicl
135
s. granica palaluka, a sada su, pod Lata-
som, kao odmazdu koja se nikad ugasiti. II
svaku koja je bila prokazana i pod krvavim
zakonom svoje vojnike, ranjene i bolesne
bae i juzbac i miralaje. Nije
bilo dana da se u kapetattiji zbog toga nisu deavali
izricale teke kazne. surgana, pretraivali
umarci i Hi da nije bilo pripucavanja sa
7A{)Stalim razbijenim kapetanskim pristalicama.
Sve je to da, i pored vojne i
svladanog bosanskog ustanka kojeg je u
krvi guiti Crni Mahmud-paa a nastavio rat
i daJje tinja i da se miris netrpeljivosti na
svakom koraku; Turke su najcrnje gledali oni
su l pobiti pri ponovnoj provali
nizama ili otjerali II progonstva. Takvi su ih ljuto
mrzjeli i psovali im sve na svijetu, a kad bi ih II
pro!azu ponekad moraH sresti kako na konjima po
trojica ili hrpama jau niz sokalec, obarali su
7.emlji kao da su l1JIgazili na davolsko sortu. l pet-
kom, kad je valjaln !noliti u damiji,
mjetani su pobaka klanjali <!urnu, i u nekom
prkosu dokazivali da im ni pred Bogom ni
pred ljudima, nije mjesro zaiedno. U svakom
nu gledali su ubojicu i zlikovca. a tome pored
ostalih nevolja, doprinosila i njihova odje-
govort prez.ir kojim su svi odreda bili
smrknuta lica i bezobzirna surovost, tako da je svaki
od njih, bez obzira da li je koga od mjetana otetio
ili nekom nekoga na ubojiCU ikalila
136
krvavih ruku; reci mi der, zar onaj tamo grbavko, iH
onaj utih, ili onaj brkonja s dugim
rukama j fesom nakrivljenim na lijevo uho, nije
mogao ubiti Mehina srna, Redepova brata, Nuha-
nova amidu? Kapetanijska zla volja svakim danom
je rasla kao tijesto u hamuriuko, se, to
bi dulje stajalo II ljudima, li otvorene izljeve mt1.nje
i clje za osvetom,
Turci su to znali i plai1i su se da podignu Jogor
pod vedrim nebom za svoje vojnike,jer Su
i pored snage dobra oruja i brojnosti
svojih alaja, da ih mjelllni kapotanije mogu napasti,
pa su u svom lukavstvu pronali da je najpametnije
izmijeat! se ba sa onima kojima duguju krv; ras-
poredi<o se po i SU, ni krivi ni
duni, na taj POdaJ i pored prirodue slobode,
II svom i na svome postaH njihove sluge i sunjevi.
Oficir to je dodijeljen II bija-
e od majke Turkinje iz Burse i oca
Hercegovca. Visoka rasta, otra boda i prava dra-
nja, okretan l nadasve mima, dubokog glasa,
gavao je a kad bi se ipak pone-
kad morao sresti s nekim od njih, samo bi kao
krivac, koji vrlo dobro zna teinu svog gri-
jeha. obarao glavu zemlji i jedva 7.amjetno izgo-
varao: Selam aleikjum!
Jednog popndueva dovedue ga dvojica vojnika
mrtva-pijana. kadje izgledaJu da se
trijeznio. ali ne toliko dovoljno da moJ.e upravljati
svojom glavom onako kako je to trije7;tn. siao
137
je u dolamice i rasputenih
gajtana, bez onog krutog na koje
SU bili navjkli. Uao je u sobu gdje su
stijenjeni njegovim useljenjem, pm-
vodili vrijeme i prvi put ih sve odreda pogledao
irokim, pomalo pogledom. Izgleda da
ga jc vino obrdbrilo na takav postupak os-
Jonjen na dovratak Je da govori nekim dru-
glasom; ne onako dubokim, rihim, podrhta-
jasnim. Ipak, nije se mogla prikriti u
tom glasu gottina kojom jc bio preliven kao d. je
izlazio iz nekog staklenog n.punjenog ijedom
taloemm dugo vremena.
- Evo, istrijeljajte me izvjetajte mislima,
isijecite jezicima, otrujte Evo
l
nauivajte
se to me vidite pijana. raspojasana,
Ljuljao se u strnko kao da svaltirn pasti
s nogu, a zatim je nastaVLO: - Dugo sam pripremao
ovo poznanstvo i na ovakav j II ovo vrijeme.
Zatim se ispravio, svoj stas, l dok
mu je donja vilica, opervaena t.'l1l0m,
tom dlakom, drhtal. isturena ispred lica kao
neka vojna predstraa, nastavio je da govori unim
istim, zvonkim, pametnim glasom,
Lelek se, bilo da daje ili prima
degenek. Lelek se stalno ao mj je to sam pod
vaim krovom, to sam II Bosnu s vojskom doao,
to sam dao zakletvu veziru j to Salt1 rodeo.
ao mi je i to nas mrzite. Zbog svega mi je ao.
Gledate me kao krvnika jer su varn drogi ubili
138
roditelja i hranitelja, a sam glas mu se sniziO,
postao onaj grgot kriva
ka - a sam da je bio jedan po jedan ... Tu prekide
kao da se sjeti lli da je pretjer.o, ili da je
zaao preduboko u neko vrelu vodu od koje mu znoj
izbi na Pokrenu svoje visoko, tijelo,
pokloni se i korakom ode.
- Pasiji sin .- apnu Ahmedbegovic.a
sina na koljenu.
- KrnJak nad kimeima - Adil.
- Kati1 - kao da prosu srebrn gro iz kese, bo-
jaljivo izusti Ilak.
- ta li mu ono o leleko i degeneku - z.
sebe, poluglasno najstariji sin
koji je z.vrliio VIsoku medresu II CarI-
grado,
- I ao mu, kob. Jagi, psu? - istesa Ahmedbe-
gaviea i polj lIbi utu kiku maliana na krilu.
--Odakle mu samo obraz da ulazi II nau sobu?-
razmiljao je glasno Adi!.
- Vrijcmejeda osvetimo oca-najednom kao da
kamdij. i udati ih sviju po golom tijelu, trgoe
ih Musine - to utite, to me tako gledate?
"'Da niste zaboravili kruh i mlijeko.
ili ste to ste od tog dvoga. ti
njegovim pojavi se sukrvica, zatim su sc
vidjele kande, pa noevi.
- Danima razmiljam kako da ubijem jeduog od
tih pasa, dok vi tu - tu je pogledao po kao da
je traio neto - dok vi. svi vij gJedate krvnike kako
139
gaze babin meru! Ponovo je po njima preao onim
pogledom kojeg oni nikad ranije nisu
zapaziH u njegovim
- d. nas izvjeaju na - teko
Ahmedbegovica.
- Da nam to bi htio? --javi se Hak.
I ovako nam je puna kapa belaj. -- othuknu
mati
- Ako je mIm, onda se ja, pokrstiti.
- Musa je ustao i krenuo duinom po kojoj
su sjedjeJa njegova i ponovo da im
svima zagleda u lica. - Vjeru promijeniti
7

li me. Ako ne osvetIm oca nisam niko! da
nosim sramotu na obrnzu
t
a vi ljubite skute ovom
psu! Ja
Smjao je na kraju i gledao n.knd kro.
prozor, nekud daleko, kao da njih, njegove i
majke vie nema, kao da ni zidova ni da
nije, samo da u nckoj magli plete svoju osvetu.
- zar su te tome u medresi Zna li ta je
Pejgamberrekao, sinko? Ko ubije blinjeg svoga, ili
mu zlo o glavi r.idi, ili zlu pritekne, duu
svoju tl ejtanove ruke staviti".
I '" njih t.j zakon vrijedi, pa la - nije se
okretao od prozora, aH su mu u napetim teti vama
vrata i na koi ruku, II nogama,
ukrivljenom tijelu, bil. pitanja to su traila odgo-
vor. Odgovor ne dobi. i zato, se kao da
jede masnu pitu, radostan glaliorn to izlazi iz
140
govog grla, nastavljao je nepobrtnom

- za nas! majko, vrijedi Poslanikova zapovijed,
a za njih ne? - zatim se okrenu i s rafe dohvati svetu
knjigu, pa je izdie i, je kuko bi se io
bot je mogla vidjeti i zapamtiti, nastavi: - Zbog toga
nas i kolju kao jagnjad, jer su nas na svom jeziku
da budemo pokorne sluge, ludi Bonjaci, koji
se lijepe kao muhe na med na sve to oni otuda iz
Stambola narede i to smisle! A zatim su narn, kad
smo prvi put htjeli i mi svoju d. se
poslali puke i topove da nas biju ...
Kao da nekom udara njegova ruka snano
udari po svetoj knjizi a zvuk udarca muklo odjeknu
u sobi
- Pravo kue Musa -!re se prvi Hak.
- Niko nije kazao da ne govori pravo kimnu
glavom Adil, ali odmah dodade .li, kako
kasnije, jer ako uzmemo njegovu, oni uzeti nae
glave? ..
--Djeco, budi Bog s vama! - umijea se Ahmed-
-begovica. - Sta namje kriv on? On nije ubio vaeg
1"" ...
- Samo ti njih ropstvu I ih dobro da
valjano oprue vratove kad im budu sjekli glave ko
horozima! Ja j, evo, kunem vam se BOljun
imenom: AH Kalimal
Zatim izade iz sobe. I"" njeg. osm teki, gvozd<>-
ni okov utnje. Svi su znali da odrati i,
stavljeni pred to strano saznanje, svaki od njih je
141
posebice sebe vidio pred oputenom ili pred
alajem vojnika sa isturenim pukama. Najednom,
kao da im neto u krv, mozgove i srca uhuknu neku
prema bratu, a malo zatim, dok se to novo,
neznano raspoloenje pribra po njihovim mozgo-
vima i razgrana jasno i duboko po svim osjetilima,
u pravoj liniji, u visini odakle sve
u ivotu, po nevidljivoj uzici to ih je kao
nikad do tada spojila,
mrnje prema bratu, a na donjoj strani, od-
mah pokraj onog odziva, primijetie kako im Ali
Kalim postade i blizak i drag ...
Svaki od njihje u dubokoj utnji i u umi vlastite
krvi pronalazio hiljadu opravdanja zbog tog ne-
poznatog i da je dobar, i da je da je
poten, da nikad nikom zla nije mogao napraviti, pa
da ga valja paziti kao rod
- Bogami je poblentavio - podie iz krila Adil
i pogleda po - da ubije ni kriva ni
duna - zabode tu glasnu misao u njihove
razume ...
- Vidjeste li vi kakve su II Muse Kao da nije
s nae loze - javi se Hak. - Za mene je Ali Kalim-
-efendija a to to je ispred turske
vojske, ne mora biti razlog da mu se skida glava ...
- to trai belaja bez ikakve nnde, moj Boe
Stvoritelju - jecala je Ahmedbegovica, jed-
nako na koljenima dvogodinjeg maliana. - Jo
mi i ovom maksumu glave zbog svoje pasje
naravi!
142

- Da je pravi brat, dnnnuo bi glavom pa razmislio
ta - vikao je Adil!
Od tog dana u njima se najednom ugasi bratska i
ljubav prema Musi; niti su eljeli da ga
vide niti su mogli s njim izmijeniti, ali
su zato, neobjanjivim i bezimenim u sebi,
svakim svojih udruenih kao nikad do
tada, pazili na serhatbau Ali-Kalima. I dok bi pro-
lazio avlijom sa sabljom o pojasu, i dok
se uspinjao do svoje musafirske odaje na spratu
ili dok bi iao prema tali da svog konja
- stalno je bio brinim pogledom
Bio im je pod trepavicama, u krvi, po kostima, u jezi,
u snu, u kaiki Oslukivali su sa hajata i ispred
vrata njegov hod i kaalj, pazili da im ne bi
neopaeno promakao i nabasao na Musu, kome je
mati izmiljala tih dana sto poslova samo da bi ga
odmakla to dalje od bi ga slala u
sad opet do vodenice, ili u gajeve i da
kmete. Samo to dalje od musafira!
Ta iznenadna panja, za koju nije znao serhat-
baa, svakim danomje bivala sve Ujutro,
dok bi se pljuskanje vode u legjenu i zatim
njegovi koraci na basamcima, bi za
kao po nekom zacrtanom putu, redoslijedom u
koji su se uivljavali, izlazili iz sobe, nazivali mu
selam, otvarali vrata istovremeno Musi
pogled, i dok bi Ali Kalim prolazio avlijom i sam
pomalo takvim postupcima i
sigurno to je razlog toj napadnoj panji
143
Adil bi ga s 7.aklanjao svojim tijelom sve dok
ne bi u2jahao konja i uspravna dr1.anja odjahao pod
barutanu gdje su bili carski topovi.
- Hvala Dragom Bogu, ode zdrav i - othuk-
nula bi Ahmedbegoviea.
- A. gdje je onaj? . okretalj su se, i ta to
odnostla na Musu, na njihova brata, na njenog
hladnija od oslllhh rruska. olovna.
- U tali je - odgovarao hi
Petlja neto oko koeva".
- euj, sine - aputala bi majka gledaj da si
stalno uz njega, da ne bi, ne daj Boe, nasrnuo na
musafInt ...
Tu bi se Ahmedbegovicine pretr7..a1e, mr-
zle, sjekle, ali se znalo ta one na koga se
OdnOSL.
ta zna, kakav je mazIum, mogao bi ...
I Musa se odstranio od majke i Izlazio je
II ade, satima, kao izgubljen vrludao uz rijeku l
mlinove, sjedio sa seijacima, i kad bi se
da ta vie nije njegova. da II njoj vie
nema nikoga svoga i da nema nikakva mosta izmedu
njega i njih, najvolio bi svratiti u tor ih tl ko i II
sluati kako vjetar perja vrke kukuru7.0vih
stabljika II Stalno muje u glavi bio Ali Kalim
i njega je pleo svaku misao pogodna
da ga makne kao neku crnu sjenku ispred
Svako !jelenje - bilo da ga zadavi na sp.
vanJu, lb prc:d j probode noem, ili
ubije pukom - imalo je mnogo nedostataka i kosilo
144
se S njegovim ponosom. Ubiti jednog od
krvnika u potaji, podmuklo i iza leda, vie bi u
kasabe na nego na muko, ju
djelo, A i da bi to u svojoj
av Jiji, ili u tali, se ispred njega starom
porukom da se gostu mora sve oprostiti,
Noen' mrnjom i osvetom, jednog tre-
se prisjeti povIjesti islama l jedne zgode koju
le lOS kao dak medrese u kujizi Kita-hul
hazna, napisanoj rukom po7.n.tog persijakog mud-
raca Ibn Sine. On O Tirnur1anu i njegov1m
pomenuo i borbu za
vlast, pa i on.j kad su se mlada htjela
osloboditi najstarijeg, su konju II ui utisnuli
vosak pa je on pomahnitao i toko ubio svog gQSPo-
dara. "Tako bi i vuk mogao biti sit i sve ovcc ostati
na broju" - razmiljao je Musa.
Jednog dana popodne, dok je serhatbaa bio u
svojoj sobi, ispod otuda od tale, se
snana njjska njegova konja. Lupa i larma
d'goe n. noge, i oni, kako ko, popadale
J'o prozorima, po vratima.
Dok su uznemireni sluali njisku i lupu konja po
tali, Ahmedbegovica ugleda svog dvogodinjeg
sma pod dunjom na avhjL l dokje 1z1az.ilana
vrata" konj je pretrgnuo vezivo najaslama, izbezum-
ljen, i s bijelom pjenom na
lama, izletio kao oblak na
Sejfo! - vrisnula je AhmedbegoVtc3 i pola niz
bas.mke prema djetetu koje se, ugledavi bijesna
145
paripa. s uspravljenim repom i nakostrijeenom gri-
vom kako se propinje po ogradi od
straha. Niti je imalo snage da se pomakne prema
glasu, niti da ostane pred !udim konjem.
Njena pojava jo ga rasrdi i izazva i on se
okrenu, ustrijemi prema malianu. U punom trku,
kao da ga bodu otrim motkama, gJavom i
komade kaldrme ispod zadnjih nogu,
iao je pravo da nagazi i ubije. I kad su SVI vidjeli
malog Scjfu pod kopitarn. pomahnitalog konja,
odozgo. s prozora, kao da je iz oblaka, ili
sputen II 7.ombilju od saJnog'Buga Gospodara, klis-
nu Ali Kalimova duga prilika pred konja;
rukama, visok. prav, ukopan u kamen na
avliji, on uspije da vikne na turskom jeziku neku
poznatu koju je konj f'dZUmjev8o, a od-
mah zatim, svi straan, tup udarac konjskih prsa
o serhatbaino
Konj ga slomi po sredini i odbaci nekoliko ko-
raka unazad, i II tmnutku, dok bi neko udario dlanom
o dlanom, Ahmedbegovica se prv'<l snade i ujagmi,
dok se konj u trku ustavljao na drugom kraju avlije,
da uzme dijete i unese ga u Konj to uhvati
krvavim i kao da ga to joo rasrdi, ponovo
krenu prema opnJl.enom Aji Kahmovom tijelu. Pro-
pe se gotovo do prozora na zadnje {lOge i. kao
da rozgazuje zmijsko guijemo ili brlog, jo
jednom. svom snagom, udari prednjim nogama u
prsa svog gospodara.
146
A vlija se brzo ptmila vojnicima i kofl1ijama.
Oko mrtvog serhatbaina t.ijela pravio sc ivi,
utljivi krug, a on, rairenih ruku, kao da i mrtav
ustavlja nekakvu veliku nevolju, odozdo s kaldrme,
gledao ih je iroko otvorenIh s duboko
izrazom na licu.
- Lijepa i smrt - prekinu glas opnu
utnje.
- Kakav kakav Murteze kimao
jc jedan vojnik glavom<
Serhatb3.in seiz donese u koju povalie
mrtvog Ali-Kalima, a zatim ga ponijelie da ga oku-
paju j pripreme za ukop.
Jo se svijet ne u toj nevolji i ne
iz avlije, II iz tale, u koju su vojnid
utjerali bijesnog paripa, odjeknu pucanj puke. Mu-
sa zatim urna koraka, pa kad ugleda
i emsi-begove sinove pred vratima, zastade. baci
vrelu puku pod noge i
- Morao sam. Taj konj je pravo kurvansko ko-
pile ...
Niko mu nita ne odgovori i on tu utnju shvati
kao \eilku osudIL
jednako na avliji pitao se to je, ustvari,
oborio olovom i koga je ubio'! Svoju podlost i
mrnju, ili Ati-Kalimovu i hrabrost?
Odgovora nije bilo.
Ah, ku zna. modaje i ubIO neto? Neto sasvim
golemo to on nije mogao ...
141
ENA
U nekQ doba na Danova vrata neko snano
onako bunovnom mu se da sva
kao da su udarili hajduci, ili odmetnuti bogovski
i aginsk:i sinovi, utvare, ko li; pa i ne bi bilo nikakvo
da i sam izroni iz II
ovim nemirnim vremenima kad niko ne zna ta nosi
a ta dan,
". li? -javi se Danova ena. Ko je u ovo
doba?
- - Dan i po mraku pipa rukama

.. Uzmi sjekiru -- apnu mu CDa.
Otkako su age i begovi, bundije Husein-ka-
petana izbjegli pred carskom vojs-
kom j konopcem, Dan vie nikom ne vjeruje; vazda
mu je na drali iza vrata, a
kubura pod jastukom; ta zna, kome da vje-
ruje? A pogotovo sad kad mu je pODovna carska
uprava gotovo dab-dabile, na kulu!< i otplatu, pre.
dala nekadanje aginsko imanje u I on,
nekadanji, aginski sluga,
7.umza1o i baljega&, nakon poja "fjjeka jadne i
merne sJube. nadziranja beskrajnih imanja, vode-
nica i to
eto najednom. Bog se na njega smilovao - dopade
mu gotovo zemlje, dvije vodenice uz rijeku,
148
ljivik bardaklija, stoka i ova vitka aginska
gdje su ljeti hanume i agiM djeca uivali.
Od posla i muke ni na um mu nije nikad palo da
se oeni j kako-tako; a govorio mu je
aga, nemoj bolan, Dan, da samuje, oeni se pa
tl i neto sklepati Govorio je, aga,
nema fajde duu gariti, ali on - kakogod okrene,
najvolio je kako je - samovati. Kad se vri-
jeme okrenu naopako, pa oni to su u buni kolo
vodili izbjegoe pred vezirom j sultanom, Dan se
z,aimade, porazmisH, dobro i duboko, odahnu nakon
tolikog vakta, podrigJ1U.e kao sit, prejeden
pa da se oeni. Iako u godinama, pogr-
bljen. ivakan tekim radom i ivotom, lAl
mjesec curu, privede je i okrenu enluk.
, Kad se sve smiri - i ona go!ema, _
radost od dobivena imetka, i kad se nauiva enina
tijela i dobrih jela, i kad nasiti dobrom zemljQm.
stablima ljiva, koevima i stadima stoke, Dan
da razmilja, da sve vie i ozbiljnije tone u neku
izmaglicu straha. se kao krivac to sjedi u
i na tudeut. Dok je bio sluga i bezimenjak.,
bar je bio slobodan da mimo zaspi, da gleda oblake"
hvata krupnu pastrriiku koem pod lm.acima jza
vodenice, da II kmetima. Sad, nakon ovog
naglog pre\'rata u ivotu, niti da mirno ?.aspi, niti da
slobodno hoda. Odsvakle mu se da
vreba puka, odzvanja glas: "Zar tako
Dan!'! Jedva si da izgubimo i odmah si
poljubio vezlru i on ti - ko kome ko svoj
149
svome odmah pola mog imanja i zajimeta! Deder,
Dan, poloi u rabol"
Ni kao novi gazda l Dan se nije naj-
bolje snalazio niti zna narediti, niti podviknuti, ni
izmjeriti. i da samo slua, da se
ivota samo sklanja s puta agi i njegovoj i
sinovima, oborena zatvoren u sama sebe s
devet brava i Dan je sve prepustio svojoj
!eni, 3 ona niti se plaila. niti se krila od sluga i
kmetova. niti se kome uklanjala s puta. Jedra. zdrava
seljanka, i i najmua, ona
jeJ'rlo-!m<lU!I:mal'!) zemljom, i ljudim., i i
njim samim. Danom!
I te dok je neko nezvan i neman tukao po
vratima dok sc Dan nespretno i bojaljivo
da spadne II dO"ji hajat da priupita ko je i ta
trai u ovako kasne sate cna mu je govorila:
Prvo dobro odmjeri pa onda digni mandal s
vrata!
Silazio je s u ruci, I ruka i on sav, i
u ruci i noge pod njim, pa i dubokl. stnni basamci
to vode iz gornjih odaja II hajat sve se
treslo, drhtalo, otimalo u njemu i iz njega: Ko li je,
Boe moj Stvoritelju? Aga? &oid-aga! On je, on.
Bezbeli, Hi on ili mu Vratili sc ... ko im sad
devap ko u pogledati, Boe moj
...
Tako stie pred teka hrastova vrata. s
liznu glatko, sjekire jza vrata i
on se dohvati dr',alicu, pa upita:
150
-Ko je u dobar i bolji sahat?!
Glas mu se hripav, Nije
njegov, to iz njega viri strah,
Zato jo jednom, dnblje, vikuu:
- Ko si, Bouji robe, u ovo doba no6i i ta
- Ne baljezgaj, Don, otvaraj vrata! - glas ga
oine ispod same sise, pa ukoso ode u ile, prorovi
malo po zamuti mu mozak u glavi, jeknu
ti njemu i odazva se prijekim, stranim glasom stra-
ha. Prepoznade: Demir, agin najstariji sin. Onaj to
se pod bio na Sarajevskom polju i
nasjekao Anadolaca kn pljeve, Onaj goropadni De-
mir, snana ljudina, hitra i oka i koraka. svilene kou
- , ---
i zelenih
- Jesi li ti 'Demir-aga? - grobnu II njemu to ime
kao d.a ga ubLpuka, kao da sam sebi _sasu vrelo
olovo u
-- Ja sam - sad je glas bio ttL povjcrljiviji,
oprezniji, glas spreman na pogodbu i nagodbu, glas
koji vie ne strai.
- Sad ja, sad, Demir-aglll batrgao je Dan
oko mandaja, pomicao ga nespretno, ustreptalo; kad
otvori, ta prvo vidjeti; puku ili sablju? Smrt ili
ivot? Mora da zna da je prisvojio njihovo, mora. I
kako mu pogledau tl lice pa makar i ne bile
cijevi) niti otrice sablje? Kako sjesti na s
aginim sinom naporetke i
Mnndal se pomicao teko i onda vrata
svjeina i gluho doba prvj, Zlltim
151
zaigra na bradatom licu, pa na gunju, na na
oruju.
- Akamhajrulah, Dan! - Demir. Pusti me
da ...
- Hajiralah, bujrum i maalah! -,odahnu Dan i
se s vrata, a Demir u prolazu spazi u njego-
voj ruci sjekiru pa zastade, pogleda ga prodorno
zelenim, vodnjikavim pogledom:
- ta ti Koga to i koga se to
boji, Dan?
- Runa vremena, aga. Niko nikom ne vjeruje,
niko nikog ne poznaje. Pa mi ena veli: "Metni
sikiru iza vrata, zlu I tako ...
- Olden ti ena? - Demir ga je dok je on
nanova, neto spretnije, zamandaljivao vrata. - Kad
si se oenio, Dan?
- E, moj, lijepi Demir-aga, kad? I sam se pitam,
kad? me, pa smo ko govedo na so, Eto,
ko velim ...
- ta: ko veli? Dopalo ti aginsko, pa zasjeo ...
Eto, je. To je za njega. je
da daje devap, da polae crn za crnu rabotu.
A sve do skora je njegov ivotni biQ
suza. blistav kao sve do ovoga ...
- Gore aga, gore - pokazivao je Demiru
rukom basamke kao da je Demir u svojoj
stranac, kao da je tu prvi put, a on, Dan, gazda,
...
- Ti ispred mene, Dan - Demir. - Ne
vjerujem ti vie. Dan, se kao to se}
152
vakat promijenio. Da sam znao da se u to izmet-
nuti, to si sad. svojom bih te rukom, Dan ...
Demir ne dovri misao, uuti, ali su mu
nastavljale da govore i on krenu ispred njega s
u ruci, bosonog, s lahkom drhtavicom u
prsima, i dok su basamci kripali pod teinom nji-
hovih tijela, Dan je svaki da mu aga
zabode no u i u tom stranom, maglovitom
stanju, ispee se u zastadae
obojica kao da ih neko ustavi - aga se sjeti s nekom
bolnom ranom pod srcem svoje mladosti, sile i
meraka, ovog istog hajala, soba prekrivenih
mima, zastrtih kadifom,. zarova na pende-
rima. dolafa, rafa po kojima su slukinje redale one
najkrupnije dunje od se mirisa topila ova pros-
trana okruena inepreglednim
panjacima. Zaboli Demira djetinjstvo, zabolje ga i
onaJcratk.otrl!i..!!a slasfpobjede u Travniku i sjeti se
zastava i cike kad su ulazili u Sarajevo a on, jedan
po jedan, prvak na bijelu konju, u redu alaj a,
iza Gazije Huseina, begova i aga, prvaka.
Pa se sjeti munjom i poraza, raspada svog to se
kovalo toliko vremena, bjekstva se sjeti ponajdublje
i A sad ga predata na
dobo, oteta i data drugima - ovom nekadanjem
slugi, Danu i drugima kao to je on -jo
i on samo puhnu iza sebe nekakav dert
i jed.
- Od sam ja ponovo aga, a ti sluga, Dan.
I tako ostati dok sam ja II ovoj A ako Bog
153
dadne pa sve krene kako mislimo, j kad odem iz ove
opet i nanova voditi da samja ovdje
gospodar. Razumi.ic li to govorim, Df.an'!
- Sve kako kae, aga. Sve ...
Na tome se zavrilo niti je Demi! kasnije spo-
minjao njegovu pohlepu, a niti je Dan vie ra7.-
miljao u strahu za svoj ivot. Ponovo je on bio
sluga, i ta ga promjena nije nimalo zaooLjeia, jer kad
.. lui, da
poLovinu svog drugome, onda ga nIta ne
moc vie ga je otkud da on najed-
nom, gotovo preko postane vlasnik toLikih
dobara. Ali, Danova '.ena nije sve lahko i jed-
nostavno podnosila. Njoj je sve smetalo niti Je
imala hrabrosti da podvikne na sluge i kmetDve u
avliji. niti dase izdirena slukinje, niti dazapovijeda
Danu. Svud u u avliji i ti talama i koevima,
odsvakle ih jej vie nju nego Dana, vrebale agino
prisustvo, mada on nijednom., II je kod njih
skriven i tajan gotovo mjesec dana, nije izaao iz
sobe. su ga kako kasno hoda po sobi,
kako kripe podnice, kak .. vadi sahlju IZ kanije,
kljoca horozom. !{ranu mu je donosio
Dan na velikoj, bakamoj II nekoliko sa-
"" hana i od q:istog srebrn, a razgovarali su njih'
dvojica rijetko i to samo kad je Demir to elio.
l svaki razgovor bi
- ta ima novo, Dan? Ima Li to sumnjivo?
Pripazi na onu svoju enturinu da se pred kim nc
izlane."
154
;:- Sve j e mirno kao Niko ne pita, nikoga
nema. A za nju, ne brini, moj lijepi Demir-aga! ona
usta ima, a jezik nema! Nita ti ne beri brigu ... nego,
ako dadne Bog da se vrati sve na staro, neto mislim,
kako bi se ti, moj aga, sretan osjetio, ..
T" je Dan izgovarao iskreno, bez ikakve zadnje
mislir zlih namjera, kao onakav
se znao odranije, bez mrlje, Potpuno se uivto
u.\mtt-odnosc sluge i gospodara, alije sad. u ovom
susretu nakratko, dok bl postavljao s jeli*
ma ispred age) u sebi pored poniznosti. jo
jednu brigu - li dati Bog da se age vrate? Da
bude kao nekad i veselo i sito i on u svemu rome
ponovo Dbn na koga 7.apovijedaju mu, pone-
kad g. pohvale, progovore poneku s njim, od
je on danima znao ivjeti kao da se najeo, i
prejeo_slatke, preslatke pite,
Ali, Demir-agaje bioncpovjerljiv, to je vrijeme
prolazilo ou se sve vi!;e zatvarao i utio.
Jedino kad bi Dan za koji tren s njim razgovarao,
a se utanje dimija i priguen hod njegove ene
po hajatu ili sobi nasuprot aginoj, Demi! bi ivnuo;
s lica bi mu bjeale zosjekotine bora, obrve
hi mu se na izvijaJe u nekom jasnom
vanju, a Hce rumenllo. i tada bi Dan oprezno.
hvfttao tc kratke agina raspoloenja
kao leptira i, unoset1 .se i da agu
malo razgal1, govorio:
155
-I me, moj lijepi aga, to se Dan u zamak-
Hm godinama ot.enio? Eh, to? Pustaje i dua i
bez ruke, moj aga, Jab!
- Pa kako 17..durava s
bockao bi ga Demiri kiljio u njega kao
da mu se ruga. i to je Dana II samo razga1ji-
valo, davalo mu povoda da se slobodnije ponaa
pred agam. da osjeti kako je njima sve zabo-
ravljeno, ali kad se svaki njihov razgovor
okretati na njegovu enu, na Hankiju, Dan II
sebi neto; da objasni nije umio, da pregori ni to nije
ali tl!jeto? Zna li mu lijeka, odakle to u njemu
i je?
NeznaDan,
Ali tu boljku i otima se da ne zamrzi agu,
da se ne porui ona nevidljiva kOju je tokom
ovug proteklog mjeseca izgradio prema njemu.
Dani teku i stigla ljetina, kmetovi, is-
tovara ju obaraju s kola bundeve.
ma i penice, sepete jabuka i kmke jeribasme. Dan
nadgleda i ena se \'r7Jna po avliji - ne da joj ejtan.
da zabada sV6j pa i sad ... Ion, kad
ujagmi, bad na pendere i ugleda agino lice uz
d.am. iza sputena zara, kako prati Hank.iju. Ponovo
u Danu ona boljka, Raste, bokori se, pali.
kad legnu, ena mu kae:
- Mora da pati aga u zatvont. Teko njemu. ..
- Jab odvl'llta zamiljeno Dan,
>
_ - gl!'."
__ -
156
- Sam sebe zatvorio. Zna kakvo je vrijeme, ..
- Bar da s nama jede, da popije kallV1I",
- JaIl - mnn<l\i' Dan,
Samo toliko, A",na ponovo:
- Reci mu neka se ne ustee zbog mene. Ne
krijem se ja od aginskQg pogleda, Kad me mogu
gledati sluge, moe i oo ...
- Jah - ponovo pristaje Dan, a ona boljka sad
jo vie prlji, muti nagoni ga da svata
pomilja,
I tako, aga s n;jima jesti, s :njima utroje
pozadugo u sjedjeti, pa i alio se Demir) ali ne
s njim, sa Rankijom. I jt.'tinom ju
_ dugo i rukom jc dotakao, a ona,
ootij" rospija, nita.. !.,_
kao nikad do tada ... ta je to? Je li to ta boljka?
Pita se Dan i se mislima.
Ali da motri na agu, da p;!i(;:;a-.;'u,
l d. pa, tako ti jc to, Dil/l, .l:LstaJ;:,
zahasao II godine, a ona mlada, ejtan u dueku,
ejtan u halvatu, a aga u najboljem dobu ... Eto, neka
ide neka ide zemlja, vodenica, krave, kocvi
l VOCflJ3C1 - - neka ide. i nije moje nikad ni bilo, ali
sad da ti i ena ode ...
Dan sad tatno ,,",,--Zna kao svoidian. Ali uti,
mim9 _ neki svoj t;\jm:rrit,

Jesen stie u eravinu i urke; slisti
ke, obrsti ume i gajeve, skresa trave do pod koljena,
zamirisa po furullama buhnjanuna, De-
157
mir-aga iYnuo kao dnlgi; ne uti
j
ne hoda 7.amiljen
po sobi i ne izviruje oprezno iza darnova
na avliju, nema mu na licu nijedne bore, a mu
gore nekom tihom, ali jasnom vatricom. Sve to
oprezno, naoko SJpireno. zapaa Dan, Hankija nije
-vise tuna zbog istine- a<ice-sve nanova postati agino,
ne ga ne kori u dueku to ne ode i ne
prijavi Demira suMnjama, pa da nanova ive slo-
bodno, ga:z.dinski. A i ako ga nelro vidi i dojavi
riaHma iH museHmu u Sarajevu, eto Sad oni
ni mukajet. Gotovo joj drago agino prisustvo u
Sve ih kako se gled.ju, kako
Ona mu kuha jela ponaizbor. pite i rahatluke, unosi
matrafe s dulsijom, doliva vino malvasiju, dvori
ga kao svog njega, D:I'.arul, tek pusti da joj
se u dueku primakne. a onda gotovo vikne:
.. Jopet nisi opr'o noge, d7ulupe!
Boluje to Dbm, smanjuje ga boljk. j u strahu i u
razumu, II neto neznano II njemu kao da .uije.-
stigla jesen. U ga.
.. Kako bi bilo, aga, da malo u lov. Dolje
u gaju srna do pa ko velim, da iskua j
oproba! oko!? Hah, ta veli?
_. Opasno je, Dan. Misli da me SfCe ne zaboli
kad kako dralovi iznad wne, a rikne
jelen u pri stranku? Eh, zeman-aman]
- Kad Sl sa mnom, ne beri brigu. pred
akam, zna hvala Bogu da jeleni u to doba izlaze_
Da krehnei jedoog, hah? -- potp.ljivao je Dan
Demjra.
158
- Pa kad misli da bi bilo ponajbolje?
Moe i sutra. aga - veselo se natrk:uje Dan.
- U dobar ....
Dan eni nita. Samo je opomenu da ne
izlazi j dodade - Aga malo
popodneva Danje napunio puke i kubu-
re, osedlao i sebi i Demm, konje, pripremio bisage
i kriomice pod unka svog vranca pritegao kratku
su se odozgo s iz njedara
Treskavice) sasula prva modrina. Jahali su
retke, utke. Obojica su bm zaokupljeni svojim
lima - aga brigom da ga neko ne prepozna, a Dan
da Jov uspije."
Stigoe pred gaj, odjahae konje i uzee puke.
Demir je dugo rrtierkao dugu vagao je II ruci,
zagledao da li je valjano potpraena i jesu li jo
kapaluci ukremenjeni Zadoe u umu. Svud je jo
ivim sjajem titrala a
jedini glas II mrtvoj, sumrakom
- ta tije, Dan? - gledao gaje Demir prodorno.
- ta bi bilo
l
aga? - trgao se. - Nita, mislim
neto ...
- Ja lijevo, :a ti desno, Tri puta zvizni ako to
spazi aga i krenu.
l tek to je okrenuo leda, Dan prinese obrazu
kundak puke, nakratko naniani i opali. Pucanj
snano raspori je od grla do trbuha
i ona .kleknu gro",oyiJ!),!)hohoknu..kao. j!l1llija-
.........
. Kad se vratIO. ena ga upita:
159
- Gdje je aga?
- Otiao sa odvrati nekakvim tudjm
gLasom i otvori oba pendera na njegovoj sohi.
Hvala Dragom Bogu kad ga sc kuta1'isasmo pre-
nerazi ga njen odgovor i on nita ne odvrati. r ne
poali to joj ne odgovorit prvi put se
vlasnikom svega to je mogao zamisliti, a ponajvje
vlasnikom sama sebe.
Te njti.je dotaknu, niti je poeli. Nakon svih
muka sad je morao razmiljati o njoj j pitati se ko je
ona ...
,
160
PLUbN
petka otkako se otvorila hajka,
odozgo s vrleti Gore prema Travniku, II tro-
moj, umornoj hIpi mrkih sV:de.n II
dinu i S konopom o vratu, Kahriman-basa Je vodio
svoj golem, neprocjenjiv plijen. Eto, nakon gerove
puna tri mjeseca, uz ivu muku i strahovanja: nepro-
spavane po bujadima i urvinama, uspjo JC uhva-
titi iva Mada
l dok su se ispred konjanika kroz maglu prvog
sVItanja ukazivala stremena ladovnicc i
pred Travnikom, Kahriman-baaje konjske
duine isprcdostalih suharija gotovo raz-
miljao:
E. Markane, kako naske dvojica, hah?
Kako. sinja kukavice?! Da je do mene kao to nije.
pasji i krmski sine, lagahno bih ja tcbc preko due
prevalio. Svu bih ti krv iz poganog tijela na pipu
pustio. Bih, na moju vjeru 1 duul Zna li
tl, za Boga ne znao, koliko si samo
karavana u crno zavio, hah? Znade h. s1nJa
kukavice? Koliko si meni j ovijem bedehma jada
zadao. a1 ti ti mene, Marko
zna to i ovaj moj parip, ne a kako bl 1
crna tico nesretnicol
Dok se s tim hrve II glavi l dok mnnolji sebi 1.1
bradu, oka sijevne u stra-
161
nu i mjerne zaregnut konop na jabuci sedla za
je kraj privezao hajduka. Iza sebe istovremeno
njegovo usopljeno disanje, kroz mehki
hod konja iza svojih leda do mu dopire klepet
opW'lIle i oruja, malo zatim ga trgne cik tek razbu-
ptice; svi ti zvuci u polumraku tek najavljenog
svitanja drhte u nckoj lagahnoj, vlanoj z1omorini.
j sam tu plijesan iz kiselog daha to izlazi IZ
njegove iz kostrijetne kabanice) pa i iz
neprane koe na rukama. [ konju se
nekako pokunjen 1 prljav. Slijepljene grive, pun
i trnja nakupljenih u toku vucaranja
kroz umu, kao da je i sam jedva prvu zgodnu
priliku p. da i njega, Kahrirnana, i onaj denjak
smotane strese II prvi jarugu.
Nije mu trebalo okretati glavu da pogleda iza
sebe oroovjela, uta i mrava lica svojih
Nije trebalo ni da ih pita kako im je - sve je
izviralo iz njihovih krrneljivih i iz
mlitavih pokreta 1 zle volje.
A zbog de?
Zbog ovog rusuza Marka Omoi':a! Em zbog
koga! A ko mlje on- pitao se Kahriman-baa. Ko?
Em, kad ga insan malo bolje mjerne i zagleda, nema
se rallta ni okrenuti a kamoli zbog njega toliko
vrijeme vrat lomiti po planini. Vidider ga, nu!?
Krivonog, nogu od puta po
glogu i kamenu. zaratitao II bradurinu ko Moskov.
sipljiv ko ovaj moj dutururn Vehbija - eto ko ti jc,
162
dragi moJ .. taj Marko Mrka Nedelja,
ih
'
p .
Dok o tome ramlilja, se odmah
pred otvara slJka zgun..'11Og Vehbije i istog
Lrenutka mu se vilice stegnu kad se malo bolje
PQprisjeti koliko mu je Vehbijino sipljivo kaljanje
pokvarilo zasjeda l zadalo muka. AJi, nije rnogao
bez tog varoanina i ihriktarage i na dale-
ko kalauza u svim ranijim i skoranjim
hajkama.
Kahriman-b3' se poduzeo ove naporne hajke i
nadmetanja po Gori j Ravnom Rostovu s
lukavim hajdukom na zapovijest
diz.dara i livanjskog kadije_ kojemu je ovaj isti Mar-
ko prole godine, na golemo ruglo, obrijao
i bradu 1
- ti i alosna majka poluglasno mu se
ote a odmah zatim rasplitati pretr-
gnutu u mislima s hajdukom. jaono 7.llpeh,
Markane'! Oli a'! Pa de bi, kukala ti nana,
no kod menzildija ro ih lani podjesen kod
ehitskih stijena i poobara iz busije! Tu smo naske
dvojica :?.apeli, sunce te nebesko sprJji1o! Tuj i nikud
dalje! Pa kad se neto samo dosjetim onc tvoje dreke
kad sa zlobrda vikne: "Ehcecj, Turci mrki vuci!
li. Turkesmce-ee!? Ovo vam je zla nedelja
osvanula!!' Jest, Markanc, sve tija pamtim, sve ti sad
na prste mogu izbrojati. sve. A ja te, Marko, sluam.
Poao ja u Poiimac, u Strukovder, da pokupim Ta-
hir-aginu Zna li dc? od tvog zuluma ni
163
kmet ne smije II kasabu da caru dadne carevo, agi
aginsko. E, j tamokarce je, Marko, iza tebe gare
ostajala, pa si ti tako, i nabasao na one
razularene konje i livanjskog kadiju. Beli si mu zort
utjerao ko niko na ovom svijetu, a zna li ko je on,
a? Niko drugi do Selim Firdus. ema kape, lijepo
si ga sklepetao i ko stambolski berber! Jesi,
Marko zI. nevoljo, jeSi. A on, kukavac, pomodrio,
sav II vatri, usta ne umije rastvoriti ... Ima
Marko, da ti ba Ftrdus sjediti II jab.
Kahriman-baa tu svoju neizgovorenu
du, koja nepristrasnu uhu vie na kafanski eglen
i mehak prijekor bez mrnje i njie u mozgu,
mijea je s i onim nemjerljivim zadovoljs-
tvom to ga moe samo njegova
poloaja i iskustva; povjereno mu je da goni i pro-
goni hajduka, a d. ne tedi ni snagu, ni suharija, ni
dukata. Da jednom zauvijek i dokusuri Mrku
Nedelju, Marka
I upravo zbog uitka to je posao obavio
s uspjehom, bt.'Z rane i mrtve glave, ali uz dosta
nevolja u skoro vuearanju po planini,
Kahriman-bainamrnja prema ovom hajduku i nije
vie tako srud.na. ni kao to je imala intenzitet
s hajke dok je postavljao zasjede, lomatao
se j drhturio s napetim kuburama pred po
Gore, kroz strah i oprez
da i njemu) starom i iskuanom predvodniku svih
ranijih i sadanjih hajki, zaigra damar nad lijevom
164
obrvom - on je, dr'se sad, Kahrimane, i nek ti je
Bog jedini na
K.hriman sad gleda,
razmilja, posve na drugi slast ovog
valjano izvrenog zadatka.
Eto, dok sa Markom nije sastavio i pogledao
ga izbliza II lice, on je o tom odvallom
i lukavom hajduku imao sasvim drugu sliku. Po
kasabi se o Marku uz kahvo I
erbe. uz mangalu i ognjite, po vezirovom konaku
medu paalijoma i ajanima, a, Boga mi, ako bi se
pravo i on sam, K.ahriman, po ko zna koliko
puta je u o ovom vidao strana
protivnika i ukletog krvopiju. Pa i kad su ga opre-
mali u hajku - se on toga do - dizdar
mu je stisnutih obrva nad pripominjao na ta
mu valja sve ohratiti panju - te daje Marko lukav,
vjet i dobar na puci i nianu, otet od Boga i od
vlasti. :1.edan krvi i ko znojan rob vode. ITaj ti se
svukud nade, odsvakle vreba, a ti Kahrimane,
kako zna i umije ... Otvon da iza tebe
mrtvim kocem ne pflklope ... !!
Ali, ta.ie sad ovo pitao se u nekakvom ne-
razgovjetnom, smrcnom Dok je u hajku kre-
tao prepun zle slutnje, straha i nadasve mrnje, sad.
nakon to je lukavstvom j uspio na
lahak uhvatiti hajduka, II njemu su sad i
mrnja, i strah, i oprez, pa i slllst pobjede sve se to
odjednom pretvorilo, rekao bih, u odapotu strijelu iz
luka, koja je fijuknuvfli, nestala u daljini!
165

l s.d kad pogleda ovog selj.ka zdepasta tijela i
krivih kad mjerne njegovu izderanu koulju,
kratke, hijele natek10 [ice od uboja i pesnica i
onaj konop to mu ga je ovio oko vrata, Kahrimanu
najednom da pljune j na hajku i na sama
Rai;1a li je tolike i dane strahovao, ne
prospavao 1 muka se Rata, mili bogo -
pitao se II sebi.
I kad bi ko nepoznat na njega bacio pogled kako
se umorno klima na jo umomijem kljusetu ispod
sebe. kako su mu ertena licu izgubilc i mog, naopak
izgled 1 kako mu vie nemaju one prvobitne
otrovne estine i vatre i bilo kakve relje da se sveti
i zasigurno je da II tom vodi
i sada!njem predvodniku ratrl<ane grupe suh;mja i
bedela, niko nc bi mogao prepoznati ljutu
zmiju Kahrimana!
Eto, na ta je spao,
Njemu se vie nikud i ne uri. Sve je zavreno j
otilo u nepovrat: i slatka jeza zasjeda, njuh
i raspoznavca svake staze u umI koji bi ga mogli
odvesti do Markovih jataka i oni slatki i
zorli srsi kad bi mu do uha i samog modanog ivca
doprll samo njemu umovi i apati ume; on
se Marka doimao na Istovjetan kao to je lovac
l nikad umsku zvijer.
All, je to - Kahriman je u tim
pritajenosti i vrebanjana poseban, skoro neobjanjiv
volio Marka Mrku Nedelju!? Da,
upravo tako; Sto puta volio ga je! Tako i nikako
166
Taman ga je toliko volio koliko je njemu
7.nano da njegova poloaja moe voljeti pri-
znanje i nagradu, Onoliko koliko se o Marko po
kasabi toliko je Kahrimanba. t.elio da se
o njemu. Ijo vie: l'Ene ti ga, onaj s brcima .. ,
Vidi U. torav bio, onaj prvi to su mu ko u
paina hrta, E. on ti je dobakao Marku
Jedan po jedan! Da mu je mjesto do vezira, ne bi se
prevario u
Kao u nekom polusnu) slatkom i punom zora i
metaka. Kahriman-baa se sad najednom, kao da su
ga hitouli iz zcmbilj. ispod samih oblaka, pitao kod
to sve ispred njega nestade i prhtnl u nepovrat? Niti
se radovao. niti pa ta mu ostaje? Ovaj seljak
to iza njegova konja povodi se l
padne'! Hrpa zlovoljnih suharija, izmodeni Vehbi-
ja, livanjski kadija ili dizdar? Carija danima
razglabati i blatiti sve to je propatio Os--
i kuditi mu rod i porod jer je, eto, umjesto
onog goropadnog hajduk. zboblio usput prema
iji nekakva grbavog kmeta!?
Jo dok su se sputali s planine, zapazio je
kako sc i kod njegovih pratilaca neto promijenilo u
dranju: oni vie ne grde hajduka ne biju
ga, niti na njega natjcluju konje kako su to s
I njima se, izgleda, da to nije onaj
prokazani i IzvIkani ukoijica to robi i
pali, vd seljak ispodno Rostava koji
nim danom, ko i stotine drugih, silazi u Donju
iju, pod Musalu da proda sepet kruaka oskofUa!
167
[ tek to je ta nova zapaanja sloio u glavo, u
Kahrimanovom mozgu ivnu nova slika, i to ona
kad se hajduk spotakao u 1l1nlku II hitnji i pao kao
protac na kamenu stazu. Konop kojim je bio 2a-
oko vrata zategao se j konj je, ko zna zbog
i zato - da ti zbog umora .li zato to je, i on po
svom hajvanskom osjetiQ nevolju
konj je stao kao da su mu sve noge ulegle u
crnu zemlju i ljut kamen, Nekoliko momaka iz
njegove pratnje bre-bolje su poskakali s konja i
urke pridigli bajduka, olabavili mu oko vrata
i ga nutkati s vodom I tepati mu kao
kakvom znancu kad se pijan spotakne i ljuljne u
Jarugu.
- zvonilo je u Kahriman-bainim uima.
nad
Pa i on sam, dabome, u tom zgromuJjanom se-
ljaku izderane i iskrvavljenih nogu, kukavcu
nad svim kukavcima koje je ikad II ivotu sreo i na
vidio eto, ni on u njemu ne moe
raspoznati kqjijc i njemu i druini iz hajke
zadao toliko grdnih muka!
- Boije -- ote mu se polugJasna i
prhnu .
. ta baoo -javi se iza njega Vehbija.
- Nita, ta bi bilo - trznu ramenom kao da od
sebe odgoni i Vebbiju i sve ovo to mu sc najednom
lllIkupilo u glavi
Jah, ta bi bilo? ta'! Da mu obja.\lljava sada i
kome to da objanjava? Tom ibriktaragi iz
168
IO noge lomi ud !Tke kad kadijino
zvonce danru prinesematrafu ili dezvu skahvom?
Da mu i kad ni samom njemu nije
jasno rata se lomatao po planini, strahovao i vrebao.
Da Vehbjji kae kako mu jc svega dosta - i baj-
i ume, i onili dukata? Hm, 7.ar bi
on to i razumio? Da mu izbroji kako mu je do grla
svega dosta i da bi od muke sad, da mu je kakve
zgode. pLjunuo i na diz.rlarevu volju i kadijinu zlo-
volju. Obojici bi smrsio sve to ima razmrcno ti
glavi i pud jezikom jer oni su ga, niko drugi, u ovo
uvalili, napojdali ga kao hrta da lomi noge i gine po
urvinil 7.ar Vehbiji o tome da kaznje kad je tup ko
tokmak!? Zar da shvati da su poslani ko psi ti umu
l da oni to su to sttljslili sjede na duecima i piju
kahvu, a ovamo, kobajagi: HNiko to, Kahrimanc, ne
moe bolje od tebe, nije ti prva hajka i prvi lov ... "
Fuj l - da pljune preko konjske grive ...
Htjede da ispljune gorku s jezika, ali
usta su mu bila suha j on samo vaknu vilicama i
trznu U7Aama.
Konj pod njim stade i obori glavu.
Sluao je dahtanje konja koji su naglo iza njega
zastali. Okrenuo se i prvo to mu kroz polumrak
dotakoe bilo je Vehbijino uvehla lice, a onda mu
se ustavie na hajdukovoj pogrbljenoj prilici.
Suharije su pristizale i ustavljale konje,
oko Marka utljiv, vijenac. Kroz
stisnute Kahriman je pol anka mjerkao njihove
glave oborene u konjske grive i vratove. Jesu II se i
169
oni stidjeli. ili mu se to samo to se konji
trzaju i zato vratove od hajduka?
ta - pitao sc. Sta ja Misle li i oni kao
i ja i znaju li da su a tle nekakvi lovci na
glavu?
On to nije mogao znati,
jedni su iz njegove pratnje posjgumo imali II
pameti da Kabriman-baa
iznurenog i neuglednog uznika to je s i sam
zamiljao da je ponajbolje i ne voditi plijen
kroz kad ne vrijedi ni piljiva boba, ali Ile bi
tako.
- Jesam li ja lovac ili brt to njui trag i Z\jerku
pred noge dizdara?! - izgovori glasno i
da ih prol1latra. za!ro sam ja pas? Zbog ooe kese
dukata koju dijeliti s vama, a ta je dukaf! Dukat
je sedlo. prah i olovo puke za mojim i vaim
pojasom, dobro but l matrafa
Vlna. ..
Svi su utjeli i Kahriman shvati daje uzaiud

Kao da samog sebe sumornog II
dui. on se nagnu nad sedlo j konop
i hajduka i kad mu ruke stigoe do
Markova vrata, on razveza i konop 7..3.
jabuku na sed1u, utke je okrenuo konja i ne
se vie na Vehbiju. ni na svoju pratnju, a ponajmanje
na hajduka Marka estoko je matnll2'.nuo
konja pa, kao da ga neko isgeruje iz vlasttte koe.
pobjee prema kasabl...
170

U tamnici je mogao mirno, gotovo
razmiljati, jer je shvatio da nema kud; niti ga
je to brinulo, niti je to elio, niti se nadao.
mu misli. gladnih struja po dubini
mozga, tako da je kao na dlanu ugledao - ivot se
pred njim opruao koliko je dug i irok.
se li polumraku tamnice unazad i
traiti pravu oit, onaj nevidljivi, tanani svjetla
kojim ide da sve postane jasno .. ,
Iz crnog nebo izleIje ptica. Krui, lomata krilima
imad zapaljenih vatri pored kojih je sjedila pobu-
njena vojska Lala. Iz kazano, kao da
- ih sad gleda ispred sebe, lagahuo titraju
pare. miris mesa, klokotanje
vode po bijelim kostima i ciku sokova jz prebijenog
granja na vatre,
Vojnici pjevaju pjesmu Vazmi, o Budimu, stare
pjesme su njihovi pomrli i davno
izginuli preihodnici,jo za Sulejmana
nog, kad su smirivali bune i pobune, ispjevali pod
zelenim carskim zastavama fl mjesecom i zlatnom
zvijezdom.
Vojnici pjevaju tiho, bolno, i on l sad, tolike
godine una7.lld, raspoznaje re glasove, oslukuje ih
kao daje ponovo tamo, tridesetak
dok je leao priljubljen uz kiselu vidinsku 7.emlju. I
J71
sad vidi kako sjenke PQb1mjene vojske igraju odsje-
vima ognjeva, kako sc diu kupe s
poredanim pukama na kamen, Nije vidio tijela
vojnika povaljena pored vatri, ali su svi iz opko)a
zrntli da su tu. Pored njega je bilo sedamdeset mo-
maka iz alaja i svi su imali osamnaest
godina sigurno to zna. isto straha i
neizvjesnosti od koje sc usta sue i jezik odrveni,
otekne kao .
Koliko li biti glava - razmilja"'je.
To je bila njegova prva II koju su ga poslali
kad je zavrio medresu i nakon to je upisan II
tefter Jatagan-konjice.
Brojao je vatre te upijao oosjeve to su se
sablasno iskrili i plazali po MtIoj, zemlji i
gledan utvare io ih je stvarao svaki pla-
men okn sebe. I nririse ljudskih tijela je
Mirise kapa, gunjeva, konjske piake, du-
hana i rakije.
Ponekad bi samo kroz tu ispred sebe
hodanje njegovo pjevu-
enje.
Znali su, izgleda. da dolazimo, ali nisu vjerovali
da smo doli tako blizu te njihovom logonL
Ponovo se pitao: koHko hiti poklanih,
ljudi i s njihove i s ove, tUegove strane?
I pjesma, to se kao dim s upaljenih vatri die i
preplavljuje ravnice, za koji deklk, 7.1$ pola sata
moda, rastrgana sabljama iskovanim u
Sarajevu, po Bjel.vama, po
172
u i serdarluku, gdje bolje
poznaju gvode i od same svojih sinova. A
pjesma je, se te zaista jmala u sebi
neku toplinu - bijae mekahna
j
previjala se
kao ena i od nje se ta prokleta ispred V idiua
bogatila, plavila se kao barun. a i zemlja se
pod njegovim tijelom pretvarala u enu,
novi ivot kad bude uniten ovaj ispred njega.
Znao je d. su pred njim isti ovakvi kao i
ovi s kojima je doao. da su iste vjere, da su
od krvi i mesa. Te su ih morali pobili. J'reklali
i ovu njihovu pjesmu o BUdimu, o o
ma Mehmed-pae to su ih od
starih, a ovi opet od jo to vojevahu ispred
njih. samo j jutro, koje neki od nje-
govih, ako preive, pokloniti molitvi krvavih ruku.
Odakle su, gdje su su sinovi,
Sutra ih gledati mrtve na Vidinskorn polju, iza
koga su barutine a zemlja ljepljiva, mrtva, puna
magle i bolesti kroz koju su progazili konjima.
Vidio je grobove iskopane plitkOj jer vojnici nikad
nemaju vremena da ukopaju pa
ni tri dana ne proda a zemlja ih izbw;;uje te im
i zmije piju a gavrani u jatima, uz krijetanje,
razbojite i kidaju. njih plavo, poduadulo
meso. I sutra jesti meso koje trn
ostaVIti njihove sablje. PO glasovima 'to jh je te
znao je da su njegovih godina, kad sc
voli j najmanje misli. Zar ova njihova pjesma to
Eto, znali su d" dolazimo i opet im je
J 7J
bilo svejedno - nisu se krili iza grmlja, sjede uz
vatre i pjevaju.
"Kad slomim ljeskov prut i kad povadite
sablje i navalite" se te strane presude to
ju je izrekao alajbaa "Sve i jednog pod
sablju, da niko ne izmakne!"
Pored njega su leali Muzafer, Mem, Orhan i
bubnjar Pedo. Pedo je bio krakat momak,
odnekud od Mostara, i teko je disao bi se
uhvatila magla. Muzafer je bio begovski sin iz Bi-
jeljine, pirgav, tih i nikad nije mnogo a
Orhan je s njim zavrio medresu i volio je da
Saadija, prevodio je Hajama i zanosio se vjerom.
Guravi Mem bio je nizak, kratkog vrata i jakih
miica, najbri na sablji i vjet na konju. Majstorski
je bacao koplje, a u njegovoj ruci je sablja postajala
zmiJom.
Evo ih, svi su u jednoj crti, pritajeni. Lee i ute,
lica su im pripijena uz zemlju koja mirie kisel-
kastim dahom, truhlim korijenjem, tek pokrenutim
sokovima. Lijevo od njega, povijenije malo, lei
prva grupa Jatagan-konjice. Konje su ostavili po-
dalje da hrzanjem ne bi pokvarili alajbain plan.
li?" - apnuo je Mem. "ta?" rekao je
glavu. "Pjevaju". "Nije pjesma, jaciju.
Mole se, zar ne ponovo se javlja. "Pjesma.
pjesma, jesi li gluh?" izgovorio je teko
sure naglas. Eno, klanjaju: Ehedu
enlailahe ilelah. Lijepo - tvrdoglavo se brani
Mem i stvarno tadje i on ugledao kako vojnici ustaju
sa zemlje, savijaju ruke na prsima i mole se Bogu.
dok zavre" - rekao je apa-
tom Memu, a on se pomakao k njemu toliko blizu
da mu je lupanje srca u prsima. UNe budali,
alajbaa i molitvu. Sad slomiti granu!" ''To
je

- pobunilo se neto u njemu. "Ne
moemo ubijati ljude dok mole i dok im vjera zapo-
vijeda da se ne brane." sad dati znak
za napadU - siktao je Mem. "Ba njega briga ta
nalae vjera. On pobjedu!" Memovo lice se
ponovo odmaklo od njegova i potonulo u mrak.
Medu njima je bilo samo disanje. Nije mogao vje-
rovati da ubijati ljude u trenutku kad ne budu
pruali otpor, ali ba tada je do njegovih uiju resko
dopro zvuk slomljene grane, prasnula je u tiini
iakikotala se kao razuzdana ena, i tad su odrvenjela
tijela, kao da su nekom silom poletjela sa
zemlje. Zaorio se urlik to su gajo za vojnikovanja
morali Vidio je svjetlucanje sabalja i sjenke
svojih drugova kako u to ga je
zahvatio odsjev vatri, pa je i sam, iako zadnji, zbu-
njen, s nedovrenim mislima, ustao ne sablju.
Iao je, se, polahko kao kletvom,
jo drven, jo pod dojmom urlika i srebrnastih sje-
koja su se te pred njegovim izvijala,
padaJa negdje i ruila neto ... Jasno se kako
je znak napada trgnuo njegove drugove to su bili
pored njega. Mem je prvima sa isu-
kanom sabljom, a bubnjar Pedo za njim. Muzafer se
\
probijao prema najblioj vatri u skokovima. Ugle-
dao je mo probadaju ljude to su .tajali pred Bo-
gOIn, predani molitvi i sudbini.
Eno, l sad mll je II vidu lik Zarifa, to je
onaj to moda sutra postati
hoda ili imam u jednoj od damija. I on
vrti sabljom, die je iznad sebe i nejako sputa,
ponavlja udarac i on je II tom prokletstvu ubojstva
ugledao kako obori uz sam oganj na prostr-
toj kabanici na kojoj se mollo.
Prilazio je goloruk, Pred njim je
bila klaonica koju i sadpamti. Zato su mu ta
otra, se ne mogu potrati; ni tamnicom li kojoj
je sada. ni nadom, ni tugom, I kad bi poludio
t

mu se, to ne bi moglo ostati prekriveno tamom jer
mu se j sad kroz javlja sl(ajbain glas kojj
nagoni i upravlja tim
S njihove straue nije molbi, jauka, psovke,
niti jedne jedine Samo su sablje zavravale II
nekom miru OVU strahota, a one to bi se
pridizali od udaraca. alaj baa bi dovravao noem.
Iz poizvrtanih kot1ova prolivena pri-
jatno mirie Razmirisala se nagOljeJa
na, evili pepeo poliven iskre napola
pogaeni ognjevj, a preostali, tanki prave
jezive slike povaljanib i tijela, a gorej iznad
njih, obigravaju kao kakvl ejtani njegovi drugovi.,"
Ni dan danas ne zna ta muje bilo dab.ci pogled
na svoju ruku. Bila je krvava j pitao se tad. kao to
se ivota pilati: odakle? kako? kada? A krv
176
je ljepljiva, brzo sc sui, hladi mu nadlaktiCUl srne-
urava ko',u i zaVf{.te dlake. Urucije S\'ojoj tad vidio
i sablju. lona je bila crvena. masna. gadna. Kad ju
je potegao na koga, ta se desilo s njegovim razu-
mom, voljom? Koga je posjekao?
Ruko, je ovo krv? Ruko, kurva, koga si
ubila'! Sabljo, prokJetniee ... Pitao se i pitao, sto puta,
i udarao drugom rukom po onoj krvavoj i nita nije
niko ne pisnu, niko mu ne odgovori
Tu mu gasI se i sve se ispunjava
od koje ne moe dalje, klao
sam molitvu, mladost, Boga i pjesmu? SabJjaje stala
toga dvoga, popri se izmedu molitve i
Boga, mladosti i pjesrne.
- Allah rahmeteulahi! Bore moj, GOSPlldaru,
uzmi njjhove due pod nebeske kapije i podari im
mira i spokoja.
je Fatihu i zarnrzio svoju desnu ruku.
to su misHIi dok su se pre-
davali nebu? Svaki je, posigumo. imao svoje snove,
svo.iu ljubav, sanjao neku daleku molio Boga
da mu ta elja postane stvarnost Jer u molitvi se
najslade sanja kao na javi, sve se ispunjava. tu je
nadomak roke jer moli i znali. Vjeruje u tl> dn te
neko strano slua, smjeka se i
kima glavom. Tu su trenuci kad se vojnik li
mislima toplom dueku i tepsiji,

pire, zdjeli mlijeka, muepku i curi.
jargatluku.
177
,
Svi su oni nekud putovali u molitvi. Molitvom su
milovati ene, gladili im prsa j butove svojim e-
ljama i kidisali na njih se II slatkom polusnu.
Koliko je izginulo vojnika te II slatkim
lilvama, pred licem svojih dragih bogova'!
Stajao je sabljom, svjestan svog
II tom II prvoj svojoj bici. Razbaruen, bez
fesa, zavrnutih rukava na anteriji i modra lica sluaQ
je kako njegovi drugovi govore: "Ja sedam, koliko
ih ti slisti, Adule?" "Ko brojati, znam da mi ne
mogu stati na jednu ruku. tl 'IOnaj me napati.
Udatim jednom, drugi put i nit . Ne upada. Stoji
ovako ko to ti stoji, a sav krvav. Strano! Udarim
ti ga ja onda ovako, iza vrata. Tad upa-
de,",lI "Mislio sam da biti tee. Nagrabusi li ko od
naih?" Prepoznao je Tahirov glas. To je onaj ivi,
okretni brico. serhatlija to su mu ruke prekrivene
tnujasilom. I po licu mu se modre pjege od tekih,
tek zaraslih rana, "Jesi li vidio, Zarife?i Hah, Vlah!
Sve tako, po erijatu. Naklasmo se ko
pljeve! Sedmoricu i jednog nedoklana, evo ovijem
.. >I
mOJIm ...
momci. da pohrojimoP' udara ga alaj-
bain glas pravo tl rui ga, ravnj sa zemljom.
Da nije bio sablj011'l, mu se, pao bi.
Kroz odsjeve vatri promatra te momke i
na svakom ponaosob neku promjenu.
Kod sviju jc doskora bio strah. Dok su
leali znak 7.ll napad. linije straha bile su im
urezane ti lica, iz.virdo im je iz njihovih a sad
178
su to bm drugi nekakve utvare, krivci koje
nikada do sada nije vidio. J sam se pipao po
scbi, ra7.grtao pepeo ,voje dme luJnj_ rojio se
.mislima po tamnom vilajetu nedozova i pitao se
tada, kao to se jo uvijek i sada pita. li tamnici, ta
je to da !'ie ovi i on sam najednom i
tako strano izmijene? mu se da bi j sad, ako
bi im alajbaa naredio, ponovo sjekli i ubijali,
"Eto, vidi li, Muderize, kako se pravi
Tako s njima treba, paliijim i kunskim sinovima!
Digli se, na cara ... !!
Ugledao je pred sobom alnjb.ino lice sa sitnim,
zjenicama. Sijao se od zadovoljstva a po
obrvama su mu visile kapljice zgruane krvi kao
bobice crnog "
"KoJiko si ih ti, posjekao, hah?U
''Ne znam", rekao je. 'fNe znam, ali znam da smo
prevarili Boga. Pobili smo ljude na molitvi.
"
"Nji-
hova se molitva ne priznaje! Onl su izdali i Boga i
vjeru! Pravu je to ih nema!"
"Tj si, prljavi pasl" - rekao je
alajba.!i lagahno, jer tog obuzet strahotom
i prepadnut sabljom to ju je dl7.ao u ruci, nije mogao
da mrzi niti dase s.rdi. Zatitnjepomjeriotcinu tijela
sa sablje na koju se hio oslonio i podigao je do lica.
Drugom rukom je uhvatio za vrh, za onaj krvavi dio
j tako poao u nekQm bunilu prema njemu. Ni sad
ne zna da li ga je htio prekl.ti, da li prepasti, ali je u
svemu tome, u toj izmaglici pred samo
prasak kubure i uto sunce mu se najednom sruilo
17Q
na glavu i bilo je toplo. I tonuo je u toplo. I onda je
sve mirisalo na sumpor, na gare i gorku krv, na
digericu. Paje zaspao."
Bilo SC! strano U ustima je
biJa gorka pjena, a mu se tada da su mu oba
oka iziIla na vrh glave. Prvo to je ugledao bili su
leevi pobijenih vojnika pobunjenog vidinskog ja-
beg . Ugledao Je, razbacane ruke, otvo-
rene poderanu ispre-
turana tijela.
Jedan se na njega smijeio i gledao mu II lice
pravo kao da trai neto. Neki svoj dug, ono to su
mu uskratili Sto su raznijele sablje? Momak
je imao plavu koulju skrojeuu uz tijelo. Bila je
razdrljena. Na prsima nije imao malja. Lice mu uto,
a kosa kao slama razbacana po
Sve na njemu mrtvo, samo sijevaju eljom.
iv ic! Da li se tad varao?
Pokua se dAseu\jcli "Hej!" viknu. "Hej,
ti! Javi se, brate, aIro si iv! javi se.,," Nita, Vojnik
ga je i dalje gledao ivo, mehko. Kao da trai.
li vode'!" - ponovI. lj glavI mu se zavTtje,
zaumi. Kurum mu je ispalio iznad desnog
oka, je kost, sprio kosu, ali niJe ubio.
Sunce se pojahko radaJo iza barutIna i mekahno
peklo lice, je okrenuo glavu i ugledao stru-
vidio jejednu bubu kako noicama
glavu. Mrav mu stao na krvavoj ruci i kao da se pita
gdje je, kud ide, trna li smisla nasrtati na tu crvenu,
kou ili se vrabti'! Buba s-e strese, poletje j
180
on je prati dok je mogu Sti7.at1, zatim ponovo
gleda prema vojniku. Prepade se, tre, oivje, nesta-
de onog bola u glavi i sc gorka ispari.
. Vojnik sa. sabljom se pomaknu, krenu pTh'fl1a
njemu porebarke i on tek tad ispod, njcgoy-e
desne strane baneu zgruane km. Sablja ga Je,
izgleda, udari Ja po ramenu i raznijela desnu
ruku i sva rebra do pojasa. Bila je to str .. lna, otvo-
rena rana, ali on se ipak primicao s tekim
na licu.
to eli da me ubije'! Da se osveti za onaj
sinonji pokolj? I pravo je. Pravo. Momak se,
tim, i dalje primicaQ na lijevoj, zdravoj strani tijela
ne sablju iz ruke. vidio je. To se
vidjelo na vojnikovom licUj u s nekim metal-
nim odsjevom, s bionom to se kupila po krajevima.
Bio je goloruk. Traio je zato pogledom neto pored
,ebe, .li la'! Sablju, bilo to. Ugleda za
svojim pojasom kuburu. Je li puna'! D.lijojje prah
suh? Mu.e li se POU7,c!ati'!
A vojnik se i dalje primicao Sad ih je
samo korak dijelio.
da me ubije'?>! suhih usta. "Je li,
glavu mi
Ranjenik nije Djta odgovorio i iao je svom cilju.
Uporno j S jasnim odredenjem; ide da Zato
je hitro napipao kuburu i polabko nategao oba horo-
7.,. Bila je tn kratka puku to ju JC pomo od
kad su ga pozvaH u vojsku j nije znao da li je
napunjena ih mje, AH je zato bio slguron da za
181
koju minutu jedan od njjh dvojice umrijeti. Raz-
miljao je brzo se da neki izlaz iz
ovog iskuenja. Ako ne ubUe, ubijen. S ovim
to je bio pred njim i to je svakog mogao
izrnahnuti sabljom nije bilo razgovora. Zar ponovo
mora bez nude nekome uzimati ivot kao to je to,
moda. - pitao se li sebi dok mu je
vladala neka neobjanjiva sila, od ra::mma i
volje.
"Ne se dalje, krkljao je pokua-
bilo to jer vie nije imao kud; sablja ga
je vet mogla dohvatiti po licu."
"I elim da me ubija. se borim
duom j molim Boga da me ostavi na ivotu do jutra
kako bi me vai doubih, ali otili su", otili, nj mrtve
ne pokopae. Zato me mora ubiti, ti! da odem
pred Boij,:..!;.e kao ehit. Pucaj, ta -
lice se jedva je istiskivao iz sebe
Glas mu se gasio kao i pogled i mu se
d. svakog pasu, umrijeti pred njegovim

"Tako ti Stvoritelja ... pucaj" moUo je ranjenik
posljednjim snagama ivot od
smrti.
"J){)bro" - "Ako ba
podigao je kuburu prema vojnikovoj glavi i preko
dvije naporedo sastavljene cijevi male puke vidio
je pramen ute kose na njegovom licu, izmedu dva
nategnuta horm2 stajale su mu gotovo zgas1e,
plave, prekrivene bijelim krilima bione.
182
U momentu kad je glava klonula na
prsa, a ruka kojom je prjdravao slomila pod
nom njegova tijeJa
t
povukao je oba i kroz
plamen je posve jasno vidio kako zrna pogodie
vrhove grmlja i7,a vojnikovih . Zapazio je, toga
se dobro njegovo lice preliveno nekim
rumenilom. I osmijeh mu je, mu se, stajao na
usnama.
Bio je sretan jer jevjerovao daje umro
i da postati
jesam li te rastemo sablje i one
krvi" -- aputao je prste Ila kun-
daka kratke puke. Zatim ju je odhacio daleko ispred
sebe i razmiljati kako da se iz ovog
belaja.
I sad, mnogo godina unazad, strese ga to strano
i on pogleda svoju desnicu, koja je kratkim
lancem bila spojena sa lijevom rokom.
"Eto, uvijek zajedno, ajednajc kriva", proaputa
i da hoda uz kameni zid tamnice.
DELA TOV SAN
Za lje1nih ega, kad rijcka Bosna i utanji
na nekim mjestima kao topovski fililj,
nekako poraste u visinu i :l8.dobije jo
nakostrijeeniji j crnji izgled. Ispod njenih l.idtna, na
mjestu gdje se vodeni tok zanosi ulijevo i kao u
kakvom bunilu i strahu st:rmaka pjenuavu ispod
kamene II te dane iz korita iznikne mrka i otra
stijena koju danas stariji ljudi nazivaju delatskim
kamenom. Zagleda li se namjernik ma10 paljivije.
mu se da II ljetnoj jari II zelenoj vodi rijeke lei
crno ruku i
povaljen nauznak,
o tom neobii5nom kamenu nastala je ravno
prije stopedeset godina, u doba kad je
Abdurahman, adutant Kar. Mahmud-pae, zavra-
vao svoj krvav i nezahvalan posao II pobunjenoj
Bosni. Pohvatane posavske j kntjjke kapetane i
ljude to nisu uspjeli preko Save,
nakon kratkih i prijekih osuda II Travnik--u i bosna-
brodskom kadiluku, nizarnhje su sproveJe u vran-
tvrdaV\! da tamo dolazak Tatara s
smrtnim osudama i:t: Carigrada, a svaki
je u Vranduk trebalo da dojae i carski delat.
Posada utvrde, sastavljena mahom od
ljudi iz Vrace, Buljije i Temaua, koji su se najed-
nom nali II i stranih zbivanja
IB4
poslije bogovske pobune, doivljavali Sll dolazak
okovanih velikaa kao smak svijeta;
Tatara s kalil-fcmanom i dolazak carskog delata
preraslalo je domaaje njihoVlh razmiljanja, p. su
i to su se saaptavale po tabiji i kraj
karnica, dobijale i ne'\jerovatne razmjere.
Svima je pred igrala stralina slika - jednima
je carski delat na dina s tekom, blistavom
sabljom, brcima i hradom do pojasa, drugima se
utvarao u crn kaftan, krvavog Jica i
Jj enilI a njih je, ko zna zbog
njegov konop obvijen oko
tog vrata, Jer, ako bi se pravo potegla i razvidaio, na
ovom bijelom svijetu i ne bi bilo Boijeg roba koji
nije neto skrivio ili mravu, ili caru gospodaru,
Deset dana pred veliki Hadijski bajram II vean-
kulu stigao Je i delat Dafer; ujahao je kasno
kroz kapiju pognut i nekako uinut u
struku ispred dvojice svojih pratilaca i tovarnog
paripa, koji je s obIju strarut samar. du-
guljaste sandukeutegnute konopom. Moglo se satno
nagadati ta je II tim drvenim tabutima - jesu li teki
nad74lCi otrih sablje kojima se odsijecaju
glave i ruke, ili su daske za davljenje, a m07m je "
njima bilo sijaset drugih, jo naprava
ih pri ruci vazda ima pouzdan i nemilosrdan carski
d'l;clat? Ko bi to umio
Dolje, u dubini kamene kamule, u nekadanjem
pdak-tersanu, koju su Turci na brzinu pretvorili u
nalazili su se nekadanjI
185
derY'entski kapetani Naim
Saret-beg cazinski eh-haa Aladin,
i ajani, Salih i em-
Ovaj zadnji je bio II nekom
daljem srodstvu s bosanske bune, Husei-
nom-kapetanom Pored njih, II ne-
kadanjem spremitu baruta i ostale debhanc, bili
su unski i njihovj istomiljenici - dva ro-
dena brata zatim zet uskopjanskog kape-
tana Firdusa, Ali Jusuf i najstariji medu njima, ug
ledni posav,ki serdar i daleko poznati pobornik
prigovora sultanovim refonnama,
Malik-beg iz Pow,iee.
Sutradan, nakon dolaska u
delat Oafer sc budio iz nekakV'. memljiva, tekog
polusna; soba II koju su ga smjestili da bila
je i s one jedne uske maz.gale II zjdu
iznad njega II odaju je ulaziu, kao kakav isplaen
jezik od suhog zlata, trak sunca, je sluao
promukao glas mujezina s tvrdavske damije, neko
daleko, nerazgovjetno dovikivanje ljudi izvan be
dem", um rijeke i gukanje grlica. U toku prije
nego tc je smoden napornim jahanjem od T ravni-
ka zaspao, mu sc da romor ljudskih
glasova iz susjedne odaje i pokuavao je, se
sa snom, da razabere bar kakvu IZ tog grgorenja
to je izviralo u tiini iza kamenog zjda.
Ne jo tekih ruku i nogu, s kiselom
li gledao je kroz polustisnute
metlice trepavica zlatno talasanje svjetlosti na
186
suprotnom zidu, koje se skladno, kao po nekom
dogovoru. mijealo sa umljenjem rijeke i gukanjem
grlica na indranom krow r u svom, l u
probudenom ivotu oko sebe, Dlafer je otkrivao
razliku prethodne i ovog jutra to se
oglaavalo ivotom, i mu se
zavuklo u glavu pitanje: Je li smrt, ajutro ivot?
kao u nekoj tajnovitoj busiji, se
svog ivota i svih onih potucanja s vojskama i
u ovoj to ju je ispra-
tio j ugazio II novo jutro u zindanu i onih
kinih i pod dmnjavim krovovima
uz dreku komordija i uznika, ciku ena to
su ih vojnici razgoljavali gladnih u
nUl se kaljavi putevi, tanki
to ih je jeo uz konjske sapi i to su
preostajale u dnu kazana iza redovne voske i bat-
bozuka: u njegovoj glavi mJsLi su se motale kao
usplahirene guje kao da su ga pitale da II je
razumio da ga je dar stvorio da bude svemu
Ivom na teret 1 da samo ponekad, kad vojske 1:1:\'0-
juju po'Qjede ili doive poraze. kad se vlasti
ili raspuste - da li je razumijevao da bi ga tek tada
iz one duboke kao l7. kakve
i bezdane kace i postavljali na svjetlo dana
uz kvrgav panj da dovri ono w ni vojska ni car nisu
stigli, niti mogli da urade? Pa, i tada, u tim rijetkim
trenucima spoznaje da je nekom potreban i da
ga zovu po imenu, to nije za Dafcra bila prava
radost, niti vezirska milost i nagrada,. bi se prije
IR7
moglo jedna nova kazna i ponienje; bi
popadale mrtve ljudske glave i razila se svjetina,
17.oharah pobjednika i u srmu nagizdanih
paa i juzb3a, Dafer je ponovo padao u anonim-
nost. II onu nevidljivu kacu iz koje su ga vadili.
Za tolike godine slubovanja nagledao se i nas-
jekau bezbr<ijnih glava - i onih to su varali i izda
vali, i onih to su biH i zanesenjaci, a
ponajvie onih to su stajali na svakoj vojsci iza
koje se i sam vukao i koje je iz daljine sluao i na
kratak mig potezao konop iza pojasa usmr
bezbroj nesretnika od kojih je pola carske
vojske strepilo. Ali ne bi prolo mnogo vremena l ti
lb i). na je pokret prstom uzimao serdarima i
paama ivote, i sami su obarani na koljena pred
"jegove noge d. im sabljom glave. U sve-
mu tome dela! Daier Je otkrivao jednu te istu
pojavu - i pobjednici i tO su doskora
vladali svim ivotima oko sebe. i oni to su bivali
uadbijeJri - svi oni su nakon pobjeda podizali
dore, nagonili i narod i vojsku na meraje i mejdane,
izvodili kadije i mule, sudili u imc Boga i sultana, i
nakon svega traili od "jega da bude carska ruka
koja davi i odsijeca glave i da gleda zatim krvave
panjeve i slua dreku pomahnitalog svijeta oko
sebe."
Mnogo puta je htio napustiti i vojske i pae,
i kadije, i zalomatati se bestraga u iroki
bijeli svijet} daleko od svih nadl.aka i panjeva, sa
balja i dasaka za davljenje. Ah uvijek bi ga, II tim
188
riJetkim trenucima lomova i odvanosti, opomi-
trzao promukao apat: "'Neko mora
i to. to ja za ivota i to s Boijom
voljom l ti, jer je, Du
fere, ovaj vascijeli iroki .svijet,
jednu malu pogreku koju vie nije htio da po-
pravlja, i je stv01io deJata. On svijet nije
mogao uredIh bez delatske ruke. Uvijek Sinko,
biti onih to misle i ,ade ito Dragi Bog
zapovijeda, i to je ona Njegova,
greka, i zato dobro upamti da ti pred
vidom vijeka stajati hrastov panj j ljudski
vrat. Odrekni se svoje ruke i nikad ne
priznaj. da je tvoja vet carska. Kad glava padne ili
kad ivot zamre pod konopom na tas-taht.i
nebu i reci: tevekeeltum Allah - u ruke,
I sinko, kako ti i
nevidljiva ruka spira iz mozga i iz due strahotu
smrti to ti bude pod nogama ... Il
. Je .to zai:rta sve tako? Da li samja Bo1Jja volja
l da lt le mOla ruka sultanova? Aku je tako, zbog
sam ja onda svu svoju mladost proveo u onoj
dubokoj kaci, zalo mi jc odredio da se kao
posljednji pas iza svilI vojski i pobjeda, zbog
me svi mrze i preziru kao da bolujem od
J li polagati kOlne za svu silesiju smrti to
su iza mene ostajale. jer tt 1judl, makar su bjli krivi
ja li caru. ja li Bogu, meni nisu rekli nl crno ti
noktom, pa opet sam ihja pobio? Ako je tako ko to
je otac kazivao, onda je greka na
189
drugoj strani - zatoje ba moga oca, a zatim imene
okrenuo da uzimamo ivote ljudima koje nikad ti
ivotu niti smo vidjelI, niti su nam to naao
Sto 10 nije Dragi Bog svojom emerli rukom, odozgo,
sa sedmog kata nebesa, posvravao. hah?
s glavom na svojoj smotanoj kabanici
od jednako ,je, o svom
ivotu, posmatrao onu igru bljetave, ustalasane
svjetlosti po naboju kamena II zidu ispred
sebe; kao kakva eena sablja od zlata, ta
svjetlost je, mu se, s: kamena skiilala memlu i
kao jed zelenu mahovinu i otkrivala mu
slike pred i stvarala u glavi.
Da Ii bi mu nakon dok bi u sebi
apatom izgovarao "u Tvoje ruke, Svemo-
bivalo Jake, i da li je samim tim sa sebe
skidao krivnju za smrt onoga kome bi ll200 ivot''?
Zapisuje li to Bog II Svoje knjige, i da li kad i
njegova dua bude stigla pred Boije lice, On
aferim. Dafere! Valjano si radio za ivota, gledao
sam Ja, misli da nisam, ali, ne misli kao to misli
da ja ne znam da si ti, robe mnj. mnogo puta mene
iz mojih misli trzao. Pitao si se, je ii vidim li ja
to to ti a1 Vidim, sve ja i vidim i
Ali, ali ta ako je Bog prespavao laj njegov
i kratki ivot? Zar kod tolikih golemih i
vanih zbivanja na ovom neizmjernom svijetu Bog
ima vremena za njega, i da li moe uopte one
tajnovite koje izgovori nakon svakog pogub-
ljenja? ta. uistinu. ako i to
190
ipak nije le Ll nog da li on sve vidi
i ...
Zna li Bog kakvi su delatovi sni, ta sanja i da
li ima tvrd san? Javljaju li mu se u dugim,
besanim unakaena lica
prikazuju li mu se obcz.g:lavJjene utvare i da
li s onog drugog, neznanog svijeta, njihove
glasove i optube'? Je li bilo dana, dok je jahao iza
vezirskih seb..a i vojski. sam i i od onih
ko.iima je sluio, s pogledom u sapi konja upovocu
to je sanduke sa nadacima i sabUama -
da li mu se kad prikradala kakva sjenka, lik ili
uspomena na be7hroj onih to su svuda ,- od Vidina
i Trakije, Basre i BHole-ostajali iza njega pod utim
humkarna zemlje? ta biti kad i ako se
dogodi da ga i Bog odgurne nogom II dehenem, kao
to su ga za ivota otiskjvah II onu kacu?
Zna li d1--eIat za strah, ima li duu. srce? to mIsli
M,elat dok se nadvija nad ravnicu i dok gore
vatre, vriju ka7.ani naput\ieni komadima
mesa, ili dok ispod nekog od raz.polih sjetno
kuca saz? Sanja Ji o jednom jutru ovome,
dok u zraku trepti gukanje zaljubljenih grlica i igra
zlatni vez sunca - moe li d.t.elat sanjati svoj san u
kome po stazi kroz avliju ulazi II
kao i ostali i izuva umiva ruke i sjeda
sa enom i djecom za sofru?
Pitao sc, kao da to o razmilja stisnutih
trepavica i i dod1rirna spoljnjeg ivota
j nije njegova tegoba i ivotno breme, niti da je on
191
delat kojega su po ko zna koji put, poslali da obavi
ono to je preostaJo od pobjede i zuluma.
od ljutih i nemilosrdnih Ennena i LaZJl. neko
sasvim drugi. njemu nepoznat i stran o
kakvom je kao i svi njegov] vrnjacI iz djetinjstva
matao l gradio kule po zraku."
se kako mu je Kebir, prvi kod
panja, se posao sastojao samo da
savije g1avu i nesretnika za
njegovom oku i ruci ispravno izvrenje smrtne kaz-
ne i koji je za tako sitan posao dobivao isto toliko
dukata kao i on sam -- e, taj isti Kebir mu je ponekad
tunio Ji biti kakve DodDafere,
da se i oeni s haimm. a? Pust je tvoj ivot
ko Kara-kum pustara, a ,-ve Je prolazno ko rosa do
sunca. Oeni se, Dod Dafere, ko lasta
grujezdo pa ivi ko ostah mHet i Boill rob, de ... "
tiKu-, tamo! Tebi tvoje a meni moje hise od
ivota" - odgovarao hi II tim rijetkim i
stiskao ohrve nad duboko ukopanim pod
j Kebir je obarao nosinu zemlji i na.-;tavljao
da otri nadak ili da podmazuje lojem dugu
sablje, ali ta pitaoja, se jutros dok je leao
poleduen II odaji ispod tvrdavske tabije, ostavljala
su u njegovom samotnom i stranom ivotu, kao to
iskra, zapaljenu vatricu; bilo je bezbroj u
kojima se, spoznavi sve muke j ponj;tenja., nad-
nosio duom nad taj 1 grijao kao
smetovima zameten, prutnrLao jabandija.
I 7'.ato je prije no to je primio izun j
dever-dovu od bosnabrod'!kog kadije, uniao II pri-
zenmu odaju gdje se nalazio
ba-dcfterdar Hatun-efcndija i zatraio da mu
prijed isplati dva dukata po glavi osudenik . Hatun-
-efendija se i Dafer mu je tad zapazio
nekakav osmijeh na licu dok je odvezivao
kesu sa zlatolTI. - m,or Dafere? .. pitao je
!kiljeci Ilatun-efendija a onda prevrtati tan-
kim prstima tefter ispred sebe na pekunu. - Je li
prijeka Dor Dafere? ponovo je kiljio II
njega, - Prijeka je, ba-Barune ... Prijeka da ne moe
biti Kaparisao bih a zgoda vern
takva, a kasabhji se uri, a ment se uri, a ja ko
rekoh, eto! - je izgovarao, a onda sc
Hatun-efendija nasmijao i rekao: - Maalah, nekje
i Dor Dafere! - i onda da
broji sve jednu po jednu dok nije
la zadnja zlatica s turom i jazijom sultana
Medida. .. I kad je osjetio umilnu teinu
zlata u aci. znao je posigumo da onaj u
Podbrijeju bjti njegov i da nakon povratka iz
Vranduka predati izun vezirovom Naz-Ma-
liku j otvoreno mu svoju namisao da je ostario
i da muje ruka one a vid utanjio: "Naz-
-efendija, dosta je bHo. evo sam ti piman, aKebira
sam taman toliko koliko mu je nude. Muhu
sabljom rasijeca i mnijem da mi biti valjana
odmjena, a carskoj VOlji potaman. Halalosum mu
bilo na obadva svijeta!l!
Putem od Travnikaje stalno sebi ponavljao tu to
pamom slubeniku i nije se osvrtao na
seoske rnuhtare to su ga usput, od mjesta do mj.esta,
glasnom drekom: . Sklanjaj sc s ceste ide
carski d:'.elat! .. na doksate da vidite carsku
ruku, tti. ljuuudi! se u sedlu mislio je to
dalje. to juje unaprijed platio nalazila
se na osami uz rcbrajednc uzbrdice na Bojni, i to
onom zapadnom grohotu kamenitog brda to se
okomito otiskuje prema Kali-bunaru i odakle za-
put prema Karau1i i Vakufu. mu se
avlija i raspored soba II toj niskoj Mali ljivik
iza nje i loza to se uspinjala pored ulaz-
nih vrata su ga na u Prizrenu
i zato se nije mnogo dVOU1Uio kad jc vlasnik zam-
jenio sve na mededija,
za Vr.mduk oborene glave i polu stisnutih
to su mu poluzalvorene i sad dok lei
u pod tvrdavskom tabljom, pitao se u glavi
kakav posao da okrene; mogaoje otvoriti kasapnicu,
a zatim da obrne trgovat koama, a Ilije mu
bila daleka ni pomisao da se javi RadTahu. to je
odnedavna i baibozuk ba-
ratanju sabljom i da mu se ponudi lAl lhtiju? Hm y sve
se moe kad sve.,"
se Dafer prhutavim daidk
oIlog njegovog s bezbrojnim kamarama
arenih i okruglih lokuma
llosutih sitnom, prainom. izredanih hr-
pica gurabija i kupica tahan-halve, Dobro je pamtio
194
tog visokog, mravog Leventinca i po
noj Jozi, se umio hvaliti njegovom .ocu kad bi
ga za ruku. II rijetkim zgodama, izvodio u i
kad bl u miriljavi na prizrenskoj
Jaz-ja1iji. IrDOOor Mea" - kao da sad daidin
glas - "ja malo radim ali dobro ivim. Ti radi carski
posao, a bogami ti tanko ide
j
je Ji tako? Jer vazda
rode, ene a ih izvoditi na Jaz-
i do smaka svijeta djeca lizati ovaj aretli
a to je ono to sam od mog oca, on od
svog, a ovaj, opt.>t, od svog i sve tako. I svi smo mi
znali tu slabost djece, Dod!or Mea, II preko njih
jo vie smo upoznaH mekahna srca njihovih
jo li tako. hah? l deder mi, Dodor Mea. upli
prstom U oca koji odbiti da razvee kesu i odbiti
da kupi djetetu aku reza<iija, ili dva lok,mla! Upri,
de! E, ne moe, dabogme! U tome i jeste tajna ovog
posla, ba kao to je carstvo kojemu ti slui zasno-
vano na slabostima bezbrojnih carskih sluga i
benika, naroda i fukare,.,
Da, se tih daidinih
se svog uznojenog dlana li gQlemoj
kojom gajcvooio na j se kao sad onog
kokota kojega je nosio u drugoj ruci.
mu se da su ga razmiljanja na te daleke
doivljaje vie umorila dokje jahao, vie l od samog
krivudavog puta od Travnika prema
kuli, aH pomisao na trenutak kad Jednom zauvijek
bata1iti delatovanje nakon to pogubi ovu sedmo-
ricu i zadomiti svoj dom i
]95
u posve nov ivot - ::ove te razgovijetne nade
su da mu ovo jutro, to se uvuklo kroz mazgaJu i
pruilo svoju zlatnu ruku, razgaljuje duu i iscjeljuje
umor i nekud kao mamen, konj vra-
nac. A onda. Boga mogao bi sc oeniti i
okusiti slast enskih njedara j mehkotu njenihruk:u ...
Pa. ako bi bilo Boije milosti j volje, se i
a tojcono na .. Nije
Dafer Boija pogreka" iv sam ja stvor, nita na
meni niJe naopako postavljeno i se ne
jem od drugih ... Ako sam bio delat. ako ... i dobro
je to gdje me niko ne poznaje ... Pa ta?
Ako neko j sazna, pa ta? Carsku sam volju
Bogu se Gospodaru klanjao, a carska i vezirska ruka
nikad no odgurkuje svoje je li de? Ako
mi ko ivot bude i vjere mi hjepe, zna
Dafer gdje je poin konak... M. ko bi mene i
poznao! ko? Kad obrijem ove l skrcem bra-
du, pottreem s fesom u jednu crtu, nazujem
venecijske II ute ko to ih nose
ljudi, Bog me UbiO ako me i Kebir i Azil
uzmognu poznati, a kamoli tamo neki .. Ni sam sebe
vie znati. Nisam ja vie Boija pogreka. a ako
j jesam bio, vie nisam, pa makar i orilo i gorilo!
Neka Dragi Bog trai s.ebi novu pogreku i I1Dvog
delam i neka mu taj dalje popravlJa onu Njegovu
zabunu kad je stvarao ovaj vascijeli dunjaluk od
mord do mora! Eto Njemu Kebira, eto Azila, neka
oni popravljaju tu fa1inku! Dosta je meni mrtvijeh
glava i krvavih panjeva! Dosta, povrh glave! Jah!
196
Ko ma koliko bi Dafermatario i u glavi razmr-
avao klupka misli da ga nije ll3
w
jednom trgla buka konjskih kopita i vika straara 5
tvrdavskih bedema: - carskom glasniku
- vikao je neko. - Otvarajte kapije, ide carski Tatar!
Eeeeebej. ste vi mene!? Otklapajte kapiju i
napravite mjesta carskom glasniku!
- to jc to ... Boijom da i te prode
aputao je, a onda se hitro pridigao, zasukao
rukave i nad s vodom uzeo abdest. Iz bisaga
jc izvadio prostirku i zadue
sedmorice kojima ce pred ikindiju na
tabijl uzeti ivote.
Nj sam nije znao da li se moHo za te nepoznate
ljude ili je razmiljao o ODom na Bojni
kojeg kapari,ao, ali ruka
trgla iz tog dvostrukog polusna, shvatio je da je pred
njim stajao Kebir. - - kazan je - Hej, Dor
Dafere, li to zborim'! biti prekini
dovu! Hej, rasani sc, ta ti jc - drmusao ga je Kebir.
- Sultan im oprostio ivote ...
je to bio glas? Da lije to doista hio Kebir. ili
Azil? Je li da je Tatar umjesto katil-fcr-
mana donio oprost bosanskim hund7.ijama? Ne, to
se nikad nije dogodilo za ovih tridesetak godina
otkako zna dclatsk1 zanat... Prestao je da
da se pita, da se polahko se okrenuo i
u vratima ugledao Kebirovo jzmodeno lice i
barske a onda promuklo upitao: - Je li
istina to wort?
197
- Istina je, sultan im se smilovao ... Sad ih
otkovati ... Odoh osedlati konje pa da krenemo ... -
Ma, je li to ... ozbiljno? - jo nije mogao da shvati i
govor mu se kidao kao trubo konac. - Nije valjda,
biti - mucao je. - Nije valjda jo jedna greka ...
- Da opremim konje - njihalo se pred njegovim
Kebirovo tijelo u vratima odaje.
- Konje? - pitao je. - Kakve konje?
- Konje ... takve, nae konje ...
- Mog ne opremaj ... ni iv ni mrtav! li to
ti zborim?! - vikao je
smoden tom i stranom
koja je najednom u njemu ruila i onu
i avliju i sve srmom protkane slike, Dafer nije
kad je Kebir pritvorio vrata, niti da li je to na kraju
rekao, a zasigurno nije ni kako vrijeme
lagahno i nezamjetno prolazi i da se kroz mazgalu u
odaju prvi suton. mu se da se sav ivi
svijet sunovratio u onu duboku kacu punu mraka iz
koje su ga jutros izvadili i da vie pouzdanog
i tvrdog nema oko njega za ta bi se pridravao da i
sam zauvijek ne potone. A gore, na tabiji,
upravo na panju gdje je trebalo pogubiti
kapetane i begove, je oprezno raskivao Da-
ferove rtve.
- Sultan im oprostio - aputao je u nekakvom
bunilu, izbuljenih kameni naboj
koji ga je dijelio od odak-tersane. - A rata im je
oprostio, rata? - pitao se. - Da ne lae onaj pasji
sin? Ili on, ili Tatar? Jedan od njih dvojice lae. Zna
198
li Kebir da sam unaprijed uzeo kati l-paru? Krivo
mu, knnku, to sam kaparisao ... da osta-
nem do kraja ivota Boija pogreka, to je! Svi
da me vrate u kacu, pa da me vade kad im se prknu
htjedne ...
utio je teko a onda se u njegovu upa-
ljenu svijest kao otar no zabode nova,
misao. "Vidi, kako se toga nisam sjetio? To su oru
potplatili Tatara! Ta bosanska gadija ... vidi, vidi,
kako to nisam znao, kako? To su oni potplatili i cara
i Tatara, a ko zna, zlatom su kupili i i vezira i
onog matraka Kebira? Sviju su ih zlatom kupili i svi
bi mene u kacu ... II
U posve mozgu jedino je jasno vidio
sebe kako ga bezbrojne ruke dave i guraju u nekakav
itak i hladan mrak, i zato je naglo kao da ga
neko goni, poao prema sanduku s nadacima i
sabljama, i u urbi i usplahirenosti ni opazio nije
kako je rasjekao podlakticu, niti da mu krv lije niz
ruku. S tekom blistavom sabljom krenuo je prema
vratima. "Ako je pogrijeio Bog, i ako su zlatom
kupili sultana i Tatara, nisu mene" - itala je iz
njega mrnja, i jedino to je tog htio to su bili
oni nepoznati uznici; uzak hodnik je bio i
pust, ali on razabra vrata od i otisnu ih nogom.
Svud po sobi mu se da vidi mnotvo blijedih,
lica, i on da izmahuje sabljom, i
to je vie udarao i sjekao ljudska tijela, njih je
bivalo sve vie; hrpe ruku i ljudskih
glava punile su Sav li znoju od neprestanog
199
izmahivanja sabljom, sve se branio od
utvara, i samo bi na dok bi si.jev sa
O<h;jevom sablje rastavljao tamu uspijevao
ugledati svoju krvavu ruku, i to ga je po opnama
preosta1ograzuma uvjeravalo daje odaja zaista pW1a
n.opakih duman .
se natrake oprezno je uzlazio uz
penice, a onda sve dalje preko puste tvrd:avske ta-
bije. U mraku se spotakao na oboren panj s rasko-
vanim lancima, a zatim, se u
krug i sabljom, zapeo o nizAk 7Jd. Ko zna ta
je prema koritu rijeke, ali kad su ga
sutradan nah mrtva na otroj litici u vodi, niko nc
htjede da ga pokopa, jer niko nije znao da li su ga
dolje otIsnule ulvare ili se stnnaknuo niz
bedeme. Voda ga je daoa, kad udarie
ljetni p1juskovi, otplavila maticom,. ali i danas onu
otru i stijenu ispod i
putnici i s oprezom i strahom obilaze.
Daferova elja da se otme od svoJe prolosti i ne
ostane BOIJa pogreka i danas se vidi ispod vran-
kule kao skamenjcni san carskog detam ...
200
KAZNA
Dok je ispred sebe posmatrao pogurena i umorna
giasnikova jz Carigrada, sultan Medid je tek
ostaviti prijestolje i
OhCI umtnvati malOa2IJske pobune; trebalo je da
produ samo dvije godine pa da se dogodi ovo to mu
je po tajnom glasniku Topal-paa!
A sadraj te ru'.ne vijesti bio je kratak i jasan kao
dan: ba-defterdar. nekadanji vaJjje iz
Jedrena Makbul-h<!j potkradao je carsku riznicu! U
poduem pismu to g. je zguvanog drl'"o II ad
Topal-paa je potanko opisao razvratno ponaanje i
ivot carskog ministra fmancija .- ku-
povao je naJskuplje konje od Laza, banove
i. zadu1.bine, priredivao gozbe i dobavljao ponaj-
lJepe Jermenke. Na kraju te poruke paa ga je
ponizno moHo da sc hitno vrati u Stambol kako bi
kradljivcu dravne bolhane odmjerio i
strogu kamu ...
Sedmog dana) nakon to je vojevanje predao II
ruke pal';e. sultan se kriomice otisnu
prema Carigradu i prvo to je kad je ujahao
kroz gradske kapije bilo je da svrati u
kolu Adami og)an II Galata saraju i da iz redova
muderi7..a i ,ejhova odabere sedam najmudrijih sta-
raca. On im je naredio da se zatvore u damiju i
smisle dostojnu) ali kaznu 7.a
201
Makbulbeja. Istog danaje naredio da se otvori tajIla
istrag'd leda ministra financija i kad je sve ura-
sultan se povukao u svoje odaje da
odluku ejhova 1 mudcrisa.
Mudraci su puna 1ri dana. Njihovi uvehli
pogledi od napornog razmi.ljanja bili su tupi i go-
tovo ugaseni.
-- S Boijom pronaao sam kako da
kaznim prc:stupnjka - iz ugla tiinu razdrma jedan
glas i svi podigoe glave.
- Kako, ejh-Aslane? upita njemu najblii.
- Tn se ne kazuje. To samo sultanu, i to
na njegovo uho - odgovori starac.
- Zal;to nama ne kae - uglas upitaju iz
kole Adami oglan.
To nije za vae ui. To mora samo
car. To nije dostojno za vac ui,,,
- Ti eli da se istakne pred carem i da nas
ponizi - rekne ljutito ejh Daut, a ostali kirnnuc
gJavama II znak potvrde i sumnje.
., Mislite ta vam volja - odvrati ljutito ejh
Asian, ali znajte da krivo mislite o m{''TI.i! Ko se moe
pred carem rugobom koju nosim u glavi? Ko?
- Ali >:bog smo tu. Zato smo tri dana i tri
lupnU glavama o zid - ponovo sc javi ejh Daut
i upre pogled u njega.
- Razmiljao sam i o tome i vi biti zadovoljni
ovom kaznom -- smireno izgovori starac
u njima sumnju da sc eli pred sultanom l
istovremeno njih poniziti U njegovim I
202
gova carska svjetlost biti zadovoljna ovim to mi
je kao nekim dolo ti pamet i zbog to
ne bi bila Ilaa mjS3O? Neka to bude naa
pamet!
-- Da, ali mi nismo sigurni da sultanu da
smo ro to ima II glavi l:Imisliii - muklo
se javi starac Lajtan,
- Dosta! Prekimmo ovo natezanje! Car nau
odluku, a ml jedan drugog -
ejh Daut i ustade. Ti, ejhAslane, ti to ima tu
stranu 7..amisao O kazne za podlog i
zivog carske bolhaznc smjesta pred
cara J kai mu svoju tajnu kao da je izmiljena u
svnkoj ud naih glava ...
Savjet mudraca se raziao, a ejh Aslan je uzeo
abdest, obukao latu i navukao ute, mekah-
ne meslve na noge i zaputio se prema carskom
konaku.
Proao je Topkali-kapiju i uao u carski saraj, ali
je sultan tog dana imao poslova i zato je ejh
morao tri duga dana j tek pred
dana mu je dao znak da biti primljen.
Vrata na kapijama sultanovog dvorca, sa se
visokih, uskih prozora gledalo pravo na more, otva-
rali su mu cvnusL Ispred njega je s
fenjerom i mahao njim lijevo i desno, to je bio znak
da carskom gostu niko ne pravi smetnje.
ejh Aslan je dostojanstveno uz ste-
penice prema gravnom ulazu u carski dvorac. N a
svakoj od trideset i osam kamenih stepenica stajao
20)
je s ohiju strana po jedan amski ili alepski Arapin
s dugim kopljem II ruci. Nijemi, ukipljeni, pogleda
uprtih nekud ispred sehe, oni SU se ejhu kao
nestvama se uz s!epenjk on nije primi-
jetio kako je najednom jza njegovih leda nestalo
Vrata pred kojim se naao najednom
su se sama od sebe raskrilila i on je kao kroz izma-
glicu punu blje!tavog svjetla ugledao beskrajno du-
prostorijU j, koje je dopirala svirka. U toj
iznenadnoj tiepoti starac je gotovo izgubio svaku
stvarnu vezu sa svijetom jz kojeg se zaputlo u ovo
nepojmljivo bljetavilo -7eabomvlo je 1 kako se
zove l zbog je doao u ovu ljepote i sjaja.
Ali! hvala i to se rasprilo j on
je, jo uvijek ne do kraja da na ovom
svijetu postl\Ji takva ljepota, ugledao sultana, koji je
mato pokrenute glave u stranu sluao dostojanstve-
nika sa svoje desne strane kako mu neto tiho govori
u uho.
Sultan Medid je imao okruglo, svjetlorumeno
vedre i :f.ive i crnu, potkresanu bradu, koja
je oko usnica bila proarana sijedim dlakama. Bio Je
odjeven II zlatom dojamu. Naslonjen o
prijesto, car se igrao sa majunom, 7latnom
II krletki koja mu je bila s lijeve strane postavljena
na visokom stolcu,
ejh Aslan se primicao polahko, pognut II tijelu,
odan, ali dostojanstvena izraz.a na Hcu, upravo ona-
ko kako i muderizima i carske
!kole Galata-saraj iz Jedrena. Starac je
204
vrlo dobro znao da su kakav je on oduvijek
bili od koristi svim hivim i pa i ovom
sadanjem sultanu, i svi su odreda cijenili njihovu
mudrost i zato se ejh sigurnim pred carskim
licem 1 njegovim brojnim dvorjanima.
- Ti, mudri sigurno vanu poruku za
cara? - trgnuo ga je gJas onog dostojan-
stvenika s kojim se sultan dok je starac
prilazio prijestolju, tiho saaptavao.
- Da, ja donosim ono to mi je dolo II pamet dok
SOlO razmiljali o i njegovom grijehu i to
elim saoptiti samo svijetlom sultanu - tvrdo je
odvratio cjh. a sultan se Trepnuo je onim
malim prema svom veziru kOj] je takoder
biO onim to je f ostali dVOIjanl su
se mjerno, u zgledali, jer niko do tada nije bio
toliko pa i drzak:> da trai bez okoJienja
takav ustupak - razgovor II oka sa sultanom
Mcdidom. Ali. stari cjh Aslan je uporno piljio II
carevo lice j svi iz njegove okoline mogli su zak-
da je to neki prkosan, Zato
sultan prekide neprijatnu tijnu u carskom saraju:
- Tvoje dranje je izazovno, all ja sarn
milostiv kao to je milostiv i te
zbog nam ovdje, javno i glasno, ne rekne svoje
ulisli?
- care, misao je ptica i ja ne bih htio da
pobjegne. Ova odaja je toliko prostrana, a mIsao je
opasno i strano i sumnjam vim mojim
iskustvom i knjigama to sam ih i iz njih
205
mnotvo toga da bismo je mogli zadrati.
Ova mjsao je samo za tvoje ui - od'vTati
starac i ponovo upre svoj svehli pogled u sultana.
Dobro, rekne sultan. preko
tvoje drskosti i pravila mog divana i
s tobom nasamo, ali ako tvoja misao ne
bude dostojna moje panje i moje milosti, budi
da ti evnusi odsijeku jezik?!
- Neka mi Bog bude na i neka se izvri
tvoja volja
t
care, tvrdo pristane ejh Aslan.
Tad sultan dade znak da je divan zavren i pozove
starca da ga slijedi.
to su jedan drogom rckH. niko nije saznao, a1i
tek kad je mudrac izaao zdrav i iz sultanovih
odaja i kad je jasno i glasno izgovorio pozdrav na
rastanku sultanovom selarn-tauu, bilo je jasno da
je sultan bio zadovoljan onim to mu je saoptio ejh
Aslan. Jo iste sultan Medid je dozvao zapov-
jednika dvorske i naredio mu je da utamni-
preda najpovjerljiv1jem straT.aIU, ali
prethodno da se obrije do i
da se UVe7Zt1 II konope odvede u iza carskih
vrtova, a zatim damu se tjeme i lice namau
medom.
- Tako uvezanog - da ni jedllimjedinim dijelom
ne moe ni mrdnuti - zagnjurite kradlj ivea II barsku
j to tamo gdje ima najvie komaraca - na-
glasio je sultan zapovjednJku dvorske strae. Asker
to ga odabrae neka bude uz dok ne
umre. a tj pred akam svakog dana
206
mene izvjetavati o ponaanju i mukama pas-
jeg sina! Jesi Ji me dobro razumio to ti zborim?
- Jesam, care - dahne pokloni
se i krene,
je sve kako mu je naao je
Amauta, jednog od vojnika i naredio mu
ono to je njemu sultan.
.- dobro pazi kad ga bude vezivao uz
kolac poboden u da ga potopi taman
toliko da mu iz vode proviruje samo glava. Lice i
tijelo mu namai medom i dobro pazi da upam1i sve
to se u toku dana deavati s Svaki
jauk
J
biJo to da izgovori - sve popamti i
mi kad sunce Je li tvrdo? - zakleo
je vojnika zapovjednik dvorske strae.
- Ko kremen, ba-efendija! Ko kremen - po-
Arnaut i nakon toga izvrio je upravo
ono to mu je naredio. Kad je bio
uvezan remenjem od nogu do ramena, doao je
berberin i obrijao mu a zatim mu je tjeme
premazano medom. Odveli su ga u najgJibaviju
- tamo gdje su bila legla krvoed-
nili komaraca, Kad je potopljen i privezan uz kolac,
Arnaut je sjeo na obalu, na dva-tri koraka daljine od
j da kad pasji sin
ispustiti svoju poganu duu ...
S prvim jutarnjtm zracima je oivjela.
Kliktale su divlje patke. su zmije, klokotao
je mulj i ivi gJib Se mijestio oko potopljenog rizni-
kao da ga mO\.'1le ruke i izdiu,
207
Jata gladnih komaraca su odmah,
som meda s tjemena j lica u
nebrojenim rojevima pohrlila i pokrivati gla-
vu nesretnog sultanovog blagajnika. Svaki i naj-
manji njegove glave bio je prekriven tamnim
velom bezbrojnih tijela malih krvopija.
Asker paljivo je posmatrao kako se
reni zraci cakle na \jemenu,
kako mu se lice od silnih ujeda koje mu zadaju
riJice gladnih komaraca. Zagrijana barutina je la-
udarala na truhlef, a Sllnce se nemilosrdno penjalo
ka zenitu.
bi se s vremena na vrijeme
otpuhIvao kroz nosnice one komarce
to Su mu pili krv i pokuavao da lagahnim maha-
njem glave tamo-amo har malo ublai muke to ih
je trpio, Da ne bi gledao strane muke
Dihril Arnaut, koji nije imao ni srca ni milosti
prema dumanu u otvorenoj i borbi,
sa stranom i polagahnom koji mu
nikad u ivotu nije nita naao je u
dui samHost. Okrenuo je glavu da ne gleda ispred
sebe jednu od najstranijih smrti koju je mo-
gao i zamisliti Pred podne. kad je estina
jare bila da nckada>njem
viSOkom carskom slubeniku o)aka bar na
muke i da s njegova Hca maramom rastjera popadale
komarce.
- naredbu -izgovori glasno. Vidim da
se ko ejtan u tamjanu. ti komarce s
208
lica da bar moe jo jednom do vidjeti
svjedo - i kad se spremao da izmahne rupcem,
mu dadne znak pokretanje-m glave tamo-
amo da to ne i da on to Ile eH.
- Ne dIraj ih. sad su siti i spavaju iz bare se
tek apat biveg
Asker sve po pravdi Boga
Potanko muje opisao sve to se deavalo
u toku dana, pa i ono kad mu je htio maramicom s
lica otjerati rojeve komaraca.
- l ta je kazao? - mrka liea i
Arnautovim priznanjem, pitao je
Kazao je da ih nc gonim, da su siti i da spavaju ...
-Dobro, to sultanu, ali znaj da za ovo
to St uradio pojesti poparu! Boijeg mi ime-
na, dan kad si prckIio moju
povijestl
baa je sve prenio sultanu i car ga je
vo, ;t.amiljeno sasluao a onda se okrenuo prema
zidu j dugo utio. Nakon toga se okrenuo OZarena
lica i naredio mu da osudenika odmah oslobodi
konopa, da ga izvedu iz: barutine, umiju i obuku i
na kraju da mu odmah vrate od riznice t Sve
koje: iz toga proizla7,e imaju mu se od
ukazivati, To je moja carska volja - izgovori
sultan i otpusti zabezeknutog
SuitaoDva odluka je zaprepastila sviju,
aputalo se po dvom o toj odluci kao o
nerazumno1, razloge zbog kojih je sultan
Medid pljunuo samom sebi u bradu. Ali, naravno
,
209
to niko javno nije smio Sta je utlcalo da mu
potedi ivot? Zbog mu je ponovo ukazao
povjerenje i dao riznicu s nebrojenim blagom?
Sultan je aputalo se po saraju - sigurno donio
tu odluku pri kratkoj pameti. Moda je pio bllniku,
ko zna?
je, nastavio vriti svoju
staru dunost: je dub.vljeno drvo za grad-
nju lada, mjerio kantarom dukate za dobavJjeni kat-
ran i olovo, zapisivao tl rabo prispjele dabine iz
rumenlijskog paaluka i tain i debhanu
za vojsku kao u najstarija vremena! I jeod1azlo
u dvor j sjedao na svoje staro mjesto
tl Velikoj porti, ponajbolje arapske konje i
zabavljao se s lijepim enama onako kako je to i
ranijih godina a1i na licu od tog dana
naglog preokreta u carevom dranju, na
licu je bilo zapisano pitanje: zbog je zasluio
takvu sultanovu milost kad se znalo za njegova
podla nedjela.
za tu sultanovu odluku doznaJi su i mudra-
ci i ponovo su tri dana i tri duge proveli u
lupanju glavama i u traenju odgovora na pitanje:
zato se car predomislio? No. odgovora niko nije
umio
Ja moram sultanu da traim
ljutito rekne ejh Aslan. Toje biJa moja misao j moja
kazna i zato elim da znam pravi razlog zbog
je car ponitio svoju odluku!
210
Sutradan ga sultan Mcdid primi kao da jc i
da pred carske odaje. uao
sultanu, on ga s osmijehom na hcu uzme pod ruku i
povede na minder. Kad su sjet., ejh Aslan
- Sultan-care, koljeno, zbog -
dalje nije imao snage i zauti.
Ti si mudrac, odgonetaj!
Razmiljao sam, 10 je duboka !ajna kao to je
duboko nebo iznad nas i nisam kadar da je odgonet -
nem - odgovori s mukom ejh.
Svakako osmjehne se sultan Medid. No,
kako smo nas dvojica ovdje sami i kako samo nas
dvojica znamo za tvoju prvobitnu zamisao o
kazne za mog tako i ti sad saznati
razloge zbog kojih sam postupio onako kako sam
postupio. Sluaj.
Starac je pristupio jo blie i car mu je
razlog zbog kojega je oslobodio i ponovo
mu vratio od carske kase.
- misao! - izgovori cjh.
- I ja mislim tako - potvrdi sultan. Da je straar
otjerao one. site, komarce s: njegova lica i tje-
mena, posve je sigurno da bi doli novi rojevi glad-
nih komaraca i ta bi se desilo. Dogodilo
bi se to da bi ti novi komarci gladni krvi, brzo
popadali na mjesta onih sitih. koji su se nasisaIi
krvi i drijema1i bezopasno na njegovoj
glavi. Zbog toga mi je dola misao u glavu daje i .Il
ljudima je i sa mojom riznicom. Da
sam ostavio novog blagajnika u riznici. on je po
211
strastima prema novcu potpuno komarcu.
Gladnom komarcu, Nije se nasisao krvi i
bi iz petnih ila da sisa dravnu blagajnu.
Krao bi i bre i nego doskoranji kojeg
sam bio osudio na smrt u ivom blatu. Stari
se dovoljno zasitio dravnog zlata, nauivao se
svih ivotnih slasti i zato sam ga vratio na njegovo
staro mjesto ...
- Ba sam budala nad budalama - kiselo se
osmjehne ejh Aslan i krene prema izlazu iz carskih
odaja.
Iao je niz iroko stepenite teka, olovna koraka
kao da je na nosio nebeski svod ...
212
TAJNA JEVREJSKE
Dodorevi prodadoe preko
Bio je to visoki, osmosobni kojeg je jo
za ivota Ma Dodor u svom odabiru dao ozidati
po ugledu na stare turske ali u unutranjostije
nastojao zadrati tlala franko
tl
udobnost i stil; vrata
na sobama su nabavljana u Osijeku, kvake od
utog, sjajnog mesinga izlivene su u Poegi, ajedan
plafon, i to onaj u njegovoj sobi pravljenje s mukom
i mnogom psovkom majstora nevi takvom pos-
lu, ba kao to su u svim modernim koje je
podizala austrijska ruka.
Po Dodorovoj smrti brojna porodica od pet
ivjela je od njegove mirovine i ni u
nije oskudijevala. Potar Nikola Skoko svakog pr-
vog u mjesecu, jo s vrha sokaka, vikao je: tiSto
srebrnih banki, ljiva ranki!" To je Dodore-
vima bio dobro prepoznatljiv glas i svi su poimenice
znali da novci skoro u i da - na toj maloj
svakog mjeseca na
- stari, brkati potar Skoko popiti pravu crnu kahvu,
se soba od nekoliko svijenih cigara duhana
i onda bi se ta to je dolazila s potarom
prenosila na planiranje to se nabaviti II Potro-
zadruzi - ko dobiti nove cipele, torbak za
kolu, koulju, ili neku drugu potreptinu.
213
Prije svoje smrti, koju je stari Ma Do<lit.or vrlo
dobro predvidio, kao i uvijek, strogim gJasom je
naredio iskupljenoj porodici da izvre njegove pos-
Ljednje zadatke- ko od djece kakvu srednju koJu
zavritlj kakav mu pokop biti, koje dugove i kada
vratiti vjerovnicima. Tako on sve svede pod konac
j zavjeta i za koji dan umnje. Ali kako rat uskoro
izbi) mnoga Maova ostat:" ncizvfena.
L1enzija je jedno vrijeme zastala u novoj dravnoj
upravi, sve poskupje i pa se siromatvo nag-
nu nad visoki nekadanjeg sudskog pristava
Maa DodonL Najstariji sin mu na jedvite jade
zavri kolu i ujagmi da se zaposli kao
pisar II Zempru, nekoj
-prodajnoj .zadruzi, a srednji,; tu onaj to mu
je otac na samrti bio namijenio da zavri Geodetsku
kolu i postane geometar !Ikoji se ivota
voziti II fijakero kao gospodin" taj
okrene verc .krunim branom iz Slavonije, Naj-
ne stie zavriti gimnaziju ali je zato vrlo
spretno pomagao II piljamici prvog komije eka
Biluma. Maova ne posta makar
.lc pred sami rat II Kolu srpskih sestara bila jedna od
najhistrijih
Ali kako i rat irna svoj kraj, tako l nevolje odoe
dalje - daleko im lijepa Penzija uskoro
kapati kao j prije rata, sve sc smiri i izmiri, ali ko da
vrati vrijeme, ko? No, nije samo to; kako je
Dodorevih bila i visoka i prostrana i u samom
centru grada, odmah je pala u novim vlastima j
214
godinama su II njoj po odluci Povjerenitva za
smjetaj prvo boravili ranjenici, zatim
kojekakvl slubenici dovedeni pitaj boga
odakle, tako da propadati jer stanari nisu
vodili ni o podovima, ni o zidovima sve je
beznadno propadaLo. Nekadanji visok i
vitak kao bijel drnJ, skapavali II l
ograda to je bila od ravnih, paljivo
sastavljenih daaaka, grobnu kao kad s.
raskreveLje usta. Osta samo pokoji direk, a
kapiju razvukooe i badavadije. Avlija je
vie na razbojite nego na nekada urednu,
cvjetnu oazu. kako sve
propada i da su bez da neto poprave i
dovedu II nekadanji, makar i pnbli7.an red, D7AldW-
rev) tajno, preutno, na prijedlog, dunijclie
odLuku da, zadnji stanar iseli, bez ikakvo
kanja i odobrenja vlasti, obore
i rasprodaju gradu - kamen, (.,"fljep i ciglu, a za
veliku sa svakovrsnim nadoe mute-
riju u svom prvom susjedu ek:u Bilunu.
Zgodno to smjslie; u sebi se ponajvie smijuljila
stara Dodorevica - kako li izgledati lice Dama
Kokota, slubenika Povjerenitva :za smjetaj kad
ugLeda za koji dao, stigne li pred avlijska IT.ta s
novim nalogom za useljeJye nekih novih stanara u
gornji sprat, da vie nema! E, to biti
i lijepo l zgodno - vidjeti Damovo pirgavo hee!
ek Bilun izbroja novce staroj Doo7.ore-
vid na je prst kod svakih deset izbro-
215
janih puhao je u njihove rubove da se ne
prevari i ne dadne vie nego to je bija pogodba. I
tako se to svri, tako preko pade,
klQnu kao bijel, vitak dral kud ga obore pukom
Dodorevi II meduvremenu II avliji
digoe neto nalik na baraku i tu su ljeto
jer se vlast dosjetila njihovoj majmuniji
pa, makar to bilo j protivno zakonu, stavie im
zabranu da kupe kaparisanu jevr.jsku i gle
ti sad goleme muke?! Ide jesen, valjaju se kini, teki
oblaci, a Dodorevi pod krovom. Hm.
kako da se izvuku, kako? Mati je isplatila i
kaparu i sav novac za u koju su namjeravali da
se usele, ali vlast stala 1 zapela iz petnih ila pa ne
da! alili se Dodorcvi i Predsjednitvu najvie
dravne vlasti, opi.ali sve kako je i ta je - kuko
propadaju pod vedrim nebom! komisija, raz-
gledae baraku u kojoj su IY,rodorevi ivjeli, mrJni
tamo, mrdnl arno - stie crno na bijelo i s golemim
otiskom Dod',orevi moraju kupiti jevrejsku
ud jedine preivjele - Hane Rihter!
"Kaem lija vama" -mahalaje stara J)7,()dore-
vica onim rjeenjem ispred "Pravda
je spora, ali dostina kao Bog!\! majko. ako
pravo i po zdravoj pameti, ta jevrejska je
nego to je bila naa? Zbog si ba
kupila tu bijedu?" - zamjerao je majci najstariji sin,
ali i ostala njena djeca - svako na svoj -
su se doista odluci. jer ta stara, ohrdana
s dva ispod stana na gornjem spru
2]6
tu, vie je na lijes nego na stamheni
objekat. Ali, mati je samo odntahivala tajan:rrvcl'lo
glavom, nekom neprikosnovenorn
tako da za koji dan, kadsc iselio tamonji
stanar, oni preselie u jevrejsku
Umjesto prostranih, svijetlIh soba
J
velikog
rita i s II novoj sredini zatekli su
dvlje nepravilnog istesane sobe s
jednim pro7.orom, dvoritem kojim se jedva moglo
kojim je dominirao dud i naheren
zAhud, Ispod bijahu dva "'Putena u
kojima su Rihterovi prije rata i pogroma drali
vinu kolonijalnom robom.
U su se teko snalazili pod krovom
koja im je bila tuda i strma i pomalo mrska, Svaki
iz obitelji Dodt.orevih, kada bi se s posla, ili
iz kole, po navici, upravljao bi sc soka-
kom koji jc vodio njihovoj nekadanjoj i tek
kad bi nagazili na razvaljene temelje svog i
nakazno izmijenjen Izgled dvorita i - dakle
svega za to su bHi duboko vezani i to je
tophnu i radost ivljenja - oni bi fie trzali S
u srcu i kao nazad, prema
koju su kupili ud Rihterovih, staru Dodo-
revicu nije progonila nostalgija za bivim
a trebalo je - ona je tamo dovedena kao nevjesta, tu
je izrodila djece, nauivala se prostranih
odaja, gostiju, Ona je. pored mnogih
prednosti stare dobila preseljenjem jedino to
to je s pro7.ora mogla posmatrati ivot grada na
2I?
glavnoj ulici 1 da tako, na svoj osebujan
II njemu. AH, stara Dodorevica je u
glavi, tajno, nikom nita ne imala i neto
drugo,jo jednu, veliku prednost to je nala tl staroj
jevrejskoj Bilajeto njena tajnovitamisao zbog
kojeje j i kupila ba ovu. Tamisao
u njenoj glavi bijae zlatna. golicava, zvonila je II
njenim uima i ona jedina je \jerovaJa koJiko ta
zamisao ima svoju teinu. Ona je s tom milju
7.atva.rala i s njom ujutru zagledala u svijet pred
sobom. Kad bi ostala samu u ila je od zida do
zida, paljivo razgledala moierajl podove,
dvaju dimnjaka, pragove; je pipkala po
dovracima, u podnicama, razmacima pod-
nica. PQnekad bi lahko lupnula prstom pu
u zidu, oslu.kivala, stiskala kapke i bi
zakanjavala da pristavi sc tim svo-
jim ispItivanjem soba i podova u ujima.
Za nju, bi osta1a sama, nikad nije bilo dosadno
da. kao obendijana,. vrJja po sobama od zida do
zida, od podnice do podnice, od ugla do ugla, Ah.
se, da stara najvie panje II tom svom zane-
unutranjosti poklanja
jednom dijelu poda II trudom i7.medu
dvije sobe. Ustvari, bila jc to jedna daska II pudu uz
sam dimnjak II uglu. Ta podnica je bila
ravno i zatim naknadno sastavljena. Ko
je to i zbog - razmiJjalaje Dodore-
vica. Rihterovi, ili stanari to su tu stanovali? Hm.
ko bi to znao Ma ko bio
l
ta podnica je nepl'i-
21R
rodno bila a zatim ponovo sastavljena, i
to tako da su i II daski bili
gdje su bili Da nisu moda vojnici tu
ostavih kakvu minu? Hm, ko to zna, ko? Tu, kod te
daske II podu Dod7.orevica je satima ne-
to da - ako Je radoznalost jako
mogia bi ispasti smijena u djece, a na taj bi
otkrila i svoju tajnovjtu zamisao vezanu za
kupovinu a ako tu zagonetku II podu ostavi
nerijeenu, moglo bi ba tu pud pudnicom u uglu,
uz sam diumjak, biti ba ono to joj nije dalo mira
ni ni to da
Alata nije imala. a ni dovoljno snage da to sama
uradi. Ako bi to sjekirom - daj sjekirom bi
doista mogla - ali ako to to zamilja da je pod
podom uz ditnn,jak ne hude tamo, ta djeci,
kako da ih uv:ieri, :ili kako da im to ruenje
poda'! sasvim je sigurno, daje poludjela. Pa
ta da se ta? Kako da se oslobodI misli koje su
je progonile da se ba na tom mjestu, tu i nigdje na
drugom mjestu, da, svakako, samo tu i nigdje - tu
pred njom, pod tom nakazno j nasilno
daskom, nalazi 7.akopano blago starog Ernesta Ri-
hteral No, ako i ne bude tu, onda je na nekom
drugom mjestu. Tu je II to zlato mora biti tu
negdje, nisu ga va\ida sa sobom ponijeli II logor, u
grob! Mora da je na tavanu. u jednom od ovih
zidova, pod nekom gredom, II dimnjaku ... Znala je
ona koliko su Rihtcrov:i bili bogati - su godi-
nama davah novce na pozajmicu i uzimali kao zalog
219
od mnogih zlatno prstenje. narukvice, dukate, teke,
draguljima sve... i gdje su to
sakrili prije nego su ih otjerali, gdje? Osim toga -
stara Dod1orevica se izvrsno - pred sam rat,
kad se ukati fl ulasko Nijemaca, kod tih
istih Rihterovih i danju i su dolazili i drugi
Jevreji iz grada: Gaunovi, Hajtnovi, Pesahovi, tra-
usovi.,. j svi su bogati i imali su to da sakriju. I ko
je moe razuvjeriti da to nije tu? Godinama je raz-
miljala o toj o blagu koje se u njoj krije i
sasvim je sigurna da to niko nije pronaao 1 sad kad
je kupila tu kad je ta tajna pred samim raz-
rjcenjem, ona ne eli da to propusti, ona to mora
uzetI... Dobro. ako taj sanduk sa prstenjem,
narukvicama, grivnama i napoleondorima l nije tl1
pod ovom podnicom u ondaje taj sanduk
zazidan u jedan od ovih zidova, ili uznesen tajom
opkovan i pri tajno, zazidan II dimnjak
na tavanu? Hm, moda je pod pragom, ili II
dvoritu pod dudom, moda su taj sanduk bacili u
zahodsku jamu da se niko ne dosjeti? Dakle, ti
Jevrttii su soj ljudi! ta njima sve
moglo pasti na pamet! No, cemo mi, Dodo-
revi. vama ukraj! se pa kud pukne, aU
mora! Nije ona luda, nUe nerealna, zna ona to
Blago je II njenoj i samo joj je smetala
jedna misao pa da povjeruje do kraja-
dobro, ako je zlato u zbog bi
Hana Rihter, jedina prWj"icla, starog Er-
nesta Rihtera, prodala tako glatko tu ako Je
220
znala da je zlato skriveno u njoj?! Tu je nastajao
tajac II glavi stare Dodorevice, tu se stvarala
nina, pucalo je neto i ruilo se sve U neki nepovrat
u kojj ona n*ie vjerovala, aH je tu, ona
postoji objektivno i ta onda? Zbog toga ona i nije
hljela djcci zbog je bai! kupila tu staru,
runu Da je znala odgovor na to pitanje,
ona bi im prvog dana ka7.a)a, ovako .. , Ali mora
tu ipak biti nekog izlaza, mora. Da, dabome' Ta
flana nikad nije dolazila u niti je, koliko se ona
ulazila u sVQju nekadanju Da. to ona
takoder zna, ali nije sasvim sigurna, jer ti Jevreji su
dosjetljiv narod -- je, i to vrlo da je
ta Hana ipak jednom dolazila tajno i pokupila
zlato i sad, naravnOt ivi u Zagrebu kao bubreg II
loju ... Da li je to Ne! Nikako! Hana je,
koliko se mogla sjetiti stara Dodorevica, bjla vrlo
mala i nikako nije mogla znati UI su radili odrasli,
Zar bi stari Ernest. tajanstveni
ili Saro Gaun ili Aleksandar traus ili Moa Hajam,
ili Juta Kopehnan, ili bilo koji od njih to su te
slono zakopali sanduk sa nakitom -- zar bi ti
iskusni ljudi to pred Ne, apso-
lutno ne! Zlato je ipak tu, Hana nita o tome nije
mogla znati. Nema nikakve dvojbe, tu je to, tu ... Ona
mora djeci osigurati Udoban., sretan ivot, a sebi
priutiti da to sve posmatra. Na. taj bi se
oduila za propmteno to je muu na samrt-
postelji. to bogatstvo ionako neko
mora i zato da to ne bude ona?
22!
Ali, ako ipak ne bude ispod ove daske pred kojom
i raztujlja taj sa ljatom, njeni sinovi
te biti :lauvijek siromrutci, tude sluge, a njen ivot
besmislen, monoton, proet bijedom na kOJu nije
navikla dokje mu bio iv. ta onda? ta, ta onda?
Ako tu, mora se traiti na dmgim mjestima,
mora d. je II skrivcn !'Ii nakit, to malo bogat-
stvo! Ona ga kako zvecka II nekoj maloj
krinji ... ne ba II tako maloj, U jednoj dosta poza-
manoj kutiji od kao II nekoj maJoj
tako nekako ... Kao da vidi svjetlucanje prstenja,
mirulua, ogrlica, narukvica ... pa kako da ne! ona
prepoznaje u toj krinji svoj prnten to ga je
morala davno zaloiti kud Kopcimana kako bi pla-
tila sudske trokove kad se posJye mu-
evljew :;meti S jednim od vjerovnika svog mua.
Da, vidi ona taj prsten II obliku ljive.
joj pred svjetlucaju silni kojima je
bio Pa i zbog tog prstena, za koji je vezana
njena mladost, mora traiti s jevrejskim
zlatom. Pa i kad bi Joj djeca kazala kako je to sve
skupa besmislen ona bi trada, I sav svijet
kad bi to rekao, ona bi vjerovala, jer ona 10 zna.
nepokolebljivo ...
Nije to prvi put kako stara Dodorevlca pada u
trans kojj je obuzme malo dublje porazmjsli o
tom ogromnom bogatstvu to ga krije jevrejska ku-
. .Koliko je puta pomiljala na trenutak kad pred
sobom imati to 7Jat01 Kako bl to izgledalo? Svjma
bi u mati kupovala bogate poklone, pa i onim
222
svojim nekadanjim susjedima to su je za vrijeme
rata ogovarali da je kriom sJuala Radio London.
Naravno - razmiljala je godinama o tome, jo dok
je bila u starom dok nisu preselili ovamo-
sve se to moralo oprezno, pametno. jer svijei
je zloban, ljudi samo misle da jedni drugima
neko zlo, Preselili bi II neko drugo mjesto, kupih bi
u nekoj zabitnj, maloj ne bi stvarala
poznanstva. djecI bi naredila da budu
rezni, da se u svoje sjenke pretvore) a mirovina bi
bUa njihovom lagodnom ivotu. Pa, dobro,
ako bi neko dublje da vodi o njima -
razmiljala je nekad - ona bi uvijek imala alibi: to
je njen miraz, njena muka - svi znaju da
je njen otac biO Da, naravno. ko bi
tad mogao Ito d. kae? Djeci bi otvorila malu trgo-
vinicu - ni veliki, ni maH obrt tek da se
zanimaJu, a bi poslala II Zagreb da zavri
kolu, a kasnije bi se naao
pristojan momak da joj ivot Or kako bi to
bilo divno! Pa i sama ona - razmiljala je-nije bila
osoba koja je otpisana, bi se pristojno,
ljetovala bi, putovala. Moda bi negdje srela i neko-
ga - nekog pristojnog finihmanjra. paljivu
ofiobu s kojom bi stvorila prijateljstvo ... 7,atO ne?
Djeca tu ne bi pravila '<unjerke,jer kad imjepruila
sve, zbog blje mjerili poprijeko? Iona, makar
u godlnama, i ne bogzna kako lijepa, ima pravo na
ivot. Dabome!
223
l zato, dok je tog dana pored pod-
jo je bila uvjerena da je krinja li
jevrejskim blagom tu. i,.qprelt nje, a ako nije tn, onda
je skrivena na nekom drugom mjestu. J zato, kad se
djeca vrate S posla i iz kole, im sve. Ne, vie
ne moe to tako! su tu gotovo mje-sec dana. a
ona nita ne poduzima. Djeca razumjeti ... nema
vie skrivanja ...
T tako je tajna objelodanjen . U prvi mah
su Dodorevi tu nOvost primili s dubokim
rezervama, su se i osmjehivali krto, preko
usana i iza nisu imali hrabrosti, niti
je bilo pristojno otvoreno kako je taj
o nebrojenom zlatu i bogat';tvu sulud! Ali,
kako je vrijeme odmicalo, pojmovi o
bogatstvu II njihovim zamiljaI\jima dobijati
sve jasnije dimenzIje. pa su se i jz
obitelji Dodorevm punekad s razlogom, ponekad
hez ikakva povoda, zaticati II matanju kako
otvaraju opre?no onu krinju s nakitom.
doista mrmljali su oni. Hm, do vraga, tu
ipak ima nek. logike aputllO j. najstariji od Do-
onaj to je bio zaposlen u Zempru. Onom
najmladem se kad bi legao, prividalo svjetlu-
canje dragog kamenja II stropu iznad glave i on je
u nekoliko navrata ustajao i oprezno, da ostalu
ne izbudi, primicao tok:rlu i penjao se kako
bi izbliza osmotrio strop iznad sebe. Polahko je
krinja s blagom izvrila svoje osvajanje svih
hovih ugnijezdila im sc u krv,'u kosti, sjela
224
II mozak j oni su, makar krinju i nisu vidjeli, niti
podrobno znali gdje s. nalazi u potpuno bili
svjesni njenog posjedovanja. "1 misli 7.3 onaj
automobil'!" - znao bi neko od starijih Dodorevih
upitati. "Pa te 'kode' to ih sad svukud ima i nisu
bogzna kakva vozila. Na Velesajmu biti izloena
i bolja kola, to tr.ba pogledati."
Oni su svakodnevno j sami da obilaze
prostorije, da njukaju po tavanu razgledaju
dvorite, pragove, pa i onaj prag preko kojega
se ulazilo u staru jevrejsku U polumraku
tavana najdublje se 7.a.dravao jz porodice
Dodo.revih; II polumraku tavana i objeene pau-
on je bau1jao l ispjtivao ozidani
dimnjak koji se zavravao iznad krova Zaviri-
vao je oprezno pod sastavke rogova,
ruku pod natisnute koruge. I to je kod svega bilo
Dodor je sebi uvrtio u glavu
da on biti ba taj koji prvi donijeti vijest da je
. krinja s bogatstvom najzad otkrivena. O, kakva bi
to bila divota! Svi bi ga shvatili kao sebi
ravnoga i vie ne bi morao drati jezik za zubima
kad bi ostali razgovarali,
1 dvorite je, razumljivo, biJo pod budnim, za-
miljenim pogledima Sad bi lo bila da-
narika u samoj medi, malo zatim dud, maio kasnije
kamene stepenice kojim se jz dvorita ui3.:l.ilo u
Jer, ko bi mugao ustvrditi da zlato nije ba
tamo, pod onim prvim stcpenikom, ili pod iljem
225
duda, u bIlo kom kutku dvorita? Ko to sa sigur-
moe
U toj napregnutoj kad niko nije htio
biti prvi s: nekim odakle da sc krene u
traenju s nakitom, po nekom preutnom
dogovonl pretraga jevrejske ipak. od
one podnice u uglu hodnika. Ioni jednog dana. s
nekim snanim nemirom na licima, s tremom u
svakom tijela, da razvale
dasku uz dimnjak. Donijee sjekiru. tu je bila i
lopatica za izgrtanjepepe1a iz a u bakarni lavor
stavljati zemlju Ispod daske. Oprezno,
kao da svakog na minu ili na
otrovnicu, Hi pak kao da im sad neko zaurlao iza
potiljka. su II strahu razmicanje
podnice, jzvaljivanje ebera i sjekire izdi-
zati onaj komad sumnjive daske. I kad se ispred njih
ukazala pravougaona povrina s vlanom zemljom,
svi su sc kao po nekom naredenju pred
qjihovim stajala je i
tajna. Niko nlje imao hrabrosti da prvi
razgrtanje nasute zem\te ispod odva1jene podnice,
jer kao da je svako od njih ponaosob u sebi
golemu odgovornost i straan poraz ako pod na-
sipom zemlje, hezobzira koliko bude otkopavil<J, ne
bude one krinje. AH, opet, svako od njih htio je biti
taj koji prljavih ruku, prstima po tom pra-
vougaoniku crne, vlane zemlje, osjetiti metalni
dodir kutije i prvi je izvaditi. Raz.apeti tim dvos-
trukim prikovan i nekim posebnim stra-
226
honl- jer to blago ipak nije bilo njihovo, a kako su
biii odgojeni da nita ne diraju to pripada drugome
i to nisu vlastitim rukama zaradili - su
teku kao prikovani, da se neko
izdvoji medu njima l7..agrebe zemlju, sluali lupanje
svojih srca II prsima.
"Hajde, Fern. zakopaj tu to -.
javila se prva mati.
!lAll, zato ba Ja? Neka to uradi Dema, NOt kreni
jednom) Dem!" - branio se najstariji D7Aldo(.
"Ipak ti" brisao je Dema znoj sa "Ti
SI prvi i taj posao ... "
"Ne. ja sam se dosta umorio dasku.
7M ne vidi koliko sam znojan? Valjda bl to mogao
Hasla. Majko, neka to obaVI Hast../'
"Dobro, kad sie svi tako klimavi. ja CUli - rekla
je mati j da lopaticom zemlju.
"Naravno. i mislio sam da to treba da ti.
Tn je tvoja ideja!! - iznad njena poti1jka, o:lbiljna lica
i napetih ila po vratu, govorio je Fema.
Ispod lopate zemlja se otvorila kao velika, crna
rana. Onaj bakarni lavor se brzo punio
zentljom. Stara Doo7.orevica je lopaticom 1':U
vicu hrZ(), nestrpljivo razgrtala zemlju. [la je njom
i po dubini i lijevo i desno. ali nita se ne pokaza,
Istina, lopatica bi ponekad udarila u neki u
gredi 7..a koju su bile vezane ustale podnice i tad bi
svi lahak trzaj u iznutricama a pred
bi im se pokazala ona skrivena krinja. Medutim,
kako se bakami lavor plmin zemljom, a ona rupa
227
ispred njih otvarala II svoj svojoj dubini, Dodorevi
shvatie s nekom dubokom tugom i vidnim raz0-
da na tom mjestu zlata nema.
"No, ta mislj, Fern, kako bi bito da podignemo
i ovu podnicu" pokazivala je stara na drugu.
susjednu dasku.
"Ne bih rekao. nikako ne bih rekao da to uradimo.
jer Jevreji su mudar narod, Neto sam razmiljao o
toj daski i doao do da su to oni narujemo
kako bi skrenuli panju s nekog drugog
mjesta. Koliko ja mogu znati, ta krinja bi mogla bili
na sasvim drugom. mjestu, To valja
znati,. Jevreji su vrlo mudar narod zar ti mudraci ne
bj mogli tu krinju da zakopaju u dvoritu, ili da je
jednostavno bace II ld07.etsku jamu? Ti su mogli
krinju uviti u tkaninu, ili II gumenu
j potopiti je u jamu bez bojaznj da nekom
padne na um da zlato trai na tom prokletom mjestu"
- posve mimo, s nekom totalnom
u glasu izdeklamovao je Fern svoj stav.
!IBogamu. kakav je to narod!'1 ljutito
ma. If Zlato bacati II "0 bogamu, pa to je da
stane pamet! Ali ja ipak mislim da moramo prvo
pretraiti od tavana do temelja! Jedni neka
trae u potkrovlju, drugi dolje u zaputenim
nima pod
"Da, ija tako misHm" -sl07j se stara DOOore-
VIca pomislivi s na :lahodskujamu.
Pretraga je nastavljena pojahko, predano, samo-
uvjereno. Svaki slobodan trenutak, kad hi se
228
ni nali na okupu, iskoritavan je za izmjenu mi-
lJenja, nagadanje odakle da koji pravac II
potrazi 17.abrati? 'l'raili su po zidovima kad bi se pod
njihovim prstima, kojim su kuckali po
multera" sumnjiv, mukao odziv. ili bi dizali i
izmjetali pragove pod vratima soba, iti su svako za
sebe. noeni neldm Instinktima, lunjali
po dvoritu. zabadajuci duge ipke U svako sumnji-
vo mjesto, I to su bivali uporniji a samim tim i
uvjereniji da je majka u pravu i da se ne vara u
svojim da blago stvarno postoji. nisu
nijednog trenutka posustajaJi. Stalno su, makar sva-
kim danom bi.va!i sve novim neuspje-
iznalazili neki novi, nagovjetaj
kojemu bi se odmah svi. 7.d'uno i bez pogovora
opredjeljivali i nastavljali potjeru za skri-
venim zlatom.
Stalnim kopanjem, razmicanjem i
njem. Dodorevi su i zidove i podove kuce teko
pa kad bi im ko od rijetkih komija b.h-
nuo II i ugledao sobe, stara Dodore-
vica bi im objanjavala kako se sprema da
iznutra preuredi i zidove mo)uje.
"To nas zlato poslati u grob!" - umjela je
ponekad II iskrenoj srdbi jer ju je tajna dovodila
do "Pa, gdje za ime Boga, sklonm taj
nakit? Gdje?"
"1'qjih je lukavstvo i odralo da ne propadnu" -
na tc upite odgovarao je Fern i zabrinuto
kimao g1avom.
229
UTo jc najlake kazati!" - otro bi se obrecnula
stara. flPitamja tebe ta ima II toj svojoj glavurdi'!"
U Dodorevima se javljati jedan no\-"
posehan nagon, ravan po snazI onome to je prvo-
bitno u njima proizvela krinja sa skriv("-nim blagom.
Bio je to, ustvari dodorevslci kapric da pobijede i
nadmudre tajnovite Jevreje koji su tu nekad stano-
vali. Stalno o njima i duge,
lscrpne razgovore o nekadanjim stanarima i njiho-
vom ivota jo od Sinaja i svijeta
pa do vjerskih progona, o njihovoj i1avQ:j upornosti
da sc odre II tom stranom haosu u koji su
religiji - sve je to kod I1fJ)dorevih
budilo neld poseban inat da istraju u svojoj nakani i
otkriju tajnu sa 7Jatom. Zato su s jo upor-
grizU svojim mozgovima onu predratnu
o kojoj je majka o kad su se u Rihtero-
voj a sada u ovoJ u kOjDj oni jjve, sastali svi
Jevreji kako bi nadmudrili i pedantne Ni-
jemce i lakome susjede i sve crne vragove ovog
svijeta. Ali Dodorevi Su u ivotu sve radili moz-
gom, pogotovo sada kad je utroeno toliko truda i
muke - oni j zametak tc jevrejske tajne.
kako da nef
Kapric da se razmrsi to je iza njih ostao
je od porodice da budu jo beskompromisniji
i - besrnisleniji: kopali su i gdje je bilo i
tamo gdje je besmisao. Ruili su,
jetah pragove, kopali po dimnjacima 1 tavanu, boli
dugim ipkama po dvoritu, se tajom u
230
ispod i dizali blokove kamena jz
temelja, gatima razbacivali prainu i podnice po
tavanu . .,
Jednog dana oborie i ulazne stepenice pa su ti
ulazili preko koso postavljene daske.
1'])0 vraga, majko, pa mi na kraju krajeva;
snliti ovu prokletu - ljut.io se najstariji
D7,odoL
"Pa, ta? je! Ako je i sruimo do temelja!
Zlato koje budemo nali dovoljno za pet ovak-
vih barabatijal" - ali posve odredena
bila je majka.
"Jo namje preostao zahod. majko'! --jednog od
narodnih dana rekao je Dem,
"Ne, zahodska jama ostaje zadnja, U toj
imajo toliko tih neistraenih kutaka i kulja.,. s)1tra
sama pokuati da vidim ta lei u onom po-
zidu" -" odvratila mu je mati
"Ali, majko, taj zid samo to nije pao. smo
ga toliko .. ,"
"Dobro, de ... valjda :r.nam ta Jo bi se
moglo desiti kad se sutra vratite iz kole i sa posla
da 7.:ateknete punu napoleondora ...
ja zlato. Tuje, kucuka mj u i1L."
Ujutro, kao i svakog dana, Dodorevi su
se razili svako za svojjm poslom, ali nijedno od
njene djece nije iz glave isputalo i dragu i
mrsku tajnu o skrivenom zlatu, I na poslu, i u koli
-. kako ko - svi su oni tJvjeli dvostruk ivot; ovaj na
poslu lli li kolskoj klupi, na ulici, u dvoritu s
23t
vrnjacima i onaj drugi, snaniji i intenzivniji kod
u strastvenoj hajci za nakitom i bogatstvom. I
zato su svi odreda jedva da se to prije nadu
u u onom intenzivnijem i sladem dijelu njihova
ivota.
Tog dana se prvi vratio Dem i kad je uao u
predsoblje, odmah je zapazio da je zid
oboren, a zatim, kad su mu se navikle na polum-
rak i haos od maltera i opeke, spazio je jednu
nu zatim njenu nogu ...
Drugi dan nakon to su ukopali majku, Do-
dorevi da obustave dalju potragu za zla-
tom, ali ih kapric nije naputao; bilo je dana nakon
ukopa kad su za stolom, iskupljeni
oko kao po nekoj tajnovitoj zapovijesti na-
jednom svi, istovremeno prekidali s jelom, podizali
glave sa zdjela i ispravljali se, paljivo
umove po
to ihjenajednom udruene zaustavljalo i privla-
njihovu panju?
Je li to bio duh, njen glas da ne. odustaju,
ilije to moda bio zveket onog nebrojenog blaga iz
metalne krinje to suje davno nekad sakrili Jevreji?
"Po meni, momci" - prekidao je tiinu F em - "po
meni preostaje jo samo zahodska jama i ja mislim
da to ovih dana" ...
HU svakom to srno jo ranije -
pristajao je Dem i onda bi nastavljali da bulje u
prazne tanjire ispred sebe ...
232
SA BROJA TRI
"Nisam im rekao sve" - aputao je. "Samo ja
znam kako je bilo dvanaestog oktobra hiljadu devet-
sto prve. Samo ja znam i niko drugi. Ni
oficir to je lagahno, nevoljko u visokim
ispred stroja iz kojeg su virila zapanjena,
zblanuta lica ljudi. Ni oni ispred, ni oni iza mene
nisu nita znali. Ja jedini to imam u mozgu, u
kostima i krvi, II i zraku to ga i sad, nakon
toliko godina, udiem. Izgleda da sam prevario smrt
i onog ispred sebe, i to samo za jedan
jedan izgovoren broj. Onje otiao, aja sam_ostao i
kazujem kako je bilo i ljudi se potom i
redovito kau sudbina, nevjerovatno!
I dok sam im ljudi bi me paljivo sluali,
jeiti su se neki od njih, a ja bih onda namjerno
prekidao Stanem - kao odmaram se, hvatam
predah, a nije mi bilo do odmora,ja sam samo pratio
pomno promjene na njihovim licima i sam:
se, jee, zgraavaju i pate. A zatim sam osluki-
vao kako diu. Da, zato me tako gledate? Ja sam
prekidao svoje kazivanje na onom mjestu
kad je oficir odbrojavao: ajns, cvaj, draj!
Jedan, dva, tri! Kad izgovori ta tri broja, on bi
pokazivao prstom i resko zapovijedio: raus! napolje,
van! Znate vi valjda vabe, zar ne? Pedantni do zlog
boga. U njih vam je sve po redu, nita izvan toga.
233
Sto se tu moe, takvi su valjda od rodenja, pa neka
im jc! Ali, da nastavim,
Dakle, svakog iz stroja izbacivao jc nje
oficir i ja sam vidio kako ljudi i prije smrti
umm, odrvene. se, a? Doista je rako bilo -
pre:l$,lvJjavah su metak u potiljak: i prije nego to bi
ih pogodio. To je susret metala i bcringovog mosta,
onog kraljenika to spaja Jobanju i stuh.
sam da su to mjesto na ljudskom tijelu Nijemci
detaljno a znate li ;.o:ato? eudno je i mali
ciozna, ali poto sam po to i prodajem: da ne
troe za1ud municiju. Moglo bi se da je to
ubijanje u potiljak po rljihovoj logici bilo racio-
nalno. Po nekima, Nijemci znaju na kom dijelu
ljudskog S!lU1 najlak\' mogu probuditi. Ko
zna, Ja sam na svoje vidio taj posao vaba
dvanaestog oktobra devetsto i prve godine.
Jednostavno, ljudi su tog dana umirali dvostruko,
Prvi put kad je Nijemac izgovarao onaj famozni broj
"tri" i drugi put kad bi ga iz Od tih
ljudi nije ostajalo nita. Zguvana umazana
blatom, gromade beivotnog mesa koje se
dri na nogama,.,
A on, kurvin sin - taj oficir to je
nonalantno, lagahno iao i&'Proo nas II 101ao
je kone rukavice od koe i dug,
utegnuti injeL Odmah uz nalu kaia to sam vrlo
jruono zapazio - s desne strane, stajao mu je maj ulian
revolver u utoj futroli. Da nije bilo to jest, da on
nije bio Nijemac, vjerujte mi, rekao bih da je to bio
posve dopadljiv momak. Dranje, struk, kapa, kre-
tanje, izgled lica, to mu je izviraia iz
pogleda .,., sve je odavalo dojam koji se dugo pamti.
Polahko je ispred stroja kao da ide kroz
aleju stabala, a pri tome je pazio da ne ispr\ja
Iza njega na nekoliko koraka ila su dvojica pod-
narednika u gumjranim kahanicama s automatima j
kad god bi on jzgovorio "raus" i pokazao prstom na
jednog od nas II stroju, oni bi onog s broja
"tri" i gurali ga kao desetak koraka i:-:pred
nas to smo ostajali postrojeni.
Eh) da, taj oficir o kome sam vam
govoriti, ali i svi oni te daleke godine. bm
su vlasnici naih ivota, a ivot nije samo od
dvadeset, trideset ili pedeset godina. <ti-baJ,
to su milioni mislil uspomena, radosti j tuga,. ljubavi
i botova, patnji i nadanja ... Pametujem, mudrijaim?
Lahko je meni sada da rezoniram, i briem,
analiziram, Tog dana meje muki bilo strah, jer sam
shvatio da mi ele uzeti sve to sam imao li ivotu.
Moje snove, moje nade, ljubav, iskustvo, pa me
danas i nije sramota priznati da sam istrahovao tog
oktobarskog dana sve strahove - od djetinjstva pa
do tog kinog oktobarskog dana. Zato ne volim ljude
koji kau da ih nije strah i da se nikad li ivotu nisu
uplaili. Zbog toga ponekad krupno opsujem ili
jednostavno okrenem glavu jer znam da lau. Zato
i ima puno lanih To je i razlog to vam
ovu punu straha, Istina je".
235
ao mi jc itwog aji ta mogu; sudbina ndabla
i ja za njega vie nita ne mogu izuzev da
kaem kaloo je bilo, pa kome se to svidjejo, kome
ne. MisHm da starcu vie nije potrebna satisfakcija.
Vie bi se reklo da je {)vo kazivanje molitva, neko
tiho priznanje da sudbina ipak postoji. Meni nije
teko da se svega prisjetimjcr sve je tu, Vidite -1u.
u mojoj glavi nalazi se jedan kalendar sa .likama,
onim kalendarima to ih moete li svakoj
jc stalo do nekog prnznovanja,
svetog Jurja, ili korizme, duhova ... tako jei s ovim
ovdje. Zadnjih godina ja vrlo prelistavam taj
nevidljivi kalendar, se, oivljujem, jeim se
i jer ono to mi il.ade pred njje ba za
praznovanjc. Redovito ugledam starca u iznoenom
kinom mantilu. Vidim ga jasno kako dri zembilj
tl ruci iz koga vjre jabuke i jedna 7.amotana cipela u
novinski papir. Sve mi se da je to bila naslovna
stranica "Signal!', Ide tako
po mom gazi po blatu ugalonama
koje i govori: ja vas. gospodine, pod
ruku." ako se dogooi da se pokliznem. Vi mi
zar ne? Znate kako je godine su moj
gospodine. Skoro sedamdeseta. Bio sam na trni-
ci kad sc ovo dogodilo. Ali, molim vas, ta je ovo?
Znate li mi, lijepo vas molim. ta namjeravaju
tj vojnici? Ja mishm daje u pitanju neka zabuna, 7N
ne? l vojska pogrijei. ali se to ... jer, na
koncu konaca, gospodine, ta smo mi krivi? Neka
trae na drugoj strani one koji im pale kamione i
236
provijant Uvjeren sam da to biti ponajprije djeca.
jer kome bi, mo1imja vas, palo na pamet da ispum-
pava gume na autima, iH da pali cerade na njima'! A
danas su vam djeca - da Dragi Bog Moj sin,
ako bi pravio usporedbu, dosta se kasno oemo i
Imam unuka i da znate, to vam moram naglasiti,
meni je zaista krivo to se on 07.enio. Nije ovo
neka bolest, niti sam ja opak,
- o, ne nikako ne! Meni je krivo samo zato
to taj moj nije na moju narav. Nita tom
nUe dovoljno dobro da ne bi na ruku
to prevrnuo ili pametovao ...
Vidim jasno. Dri onaj cekcr lijevom ru-
kom, a istovremeno kako mi prstima desne
ruke miicu. Oslukujem kako ljapkaju nje-
gove galo". po blatu ispod nogu, vidim jabuke to
ibJe imao u zembilju, onu poluzav*jenu cipelu koju
je digao od postolara s opravkc ... Tu mi je, odmah
ispred i trenutak kad je racija. Voj-
nici su ga tiskaJi u kamion poprijeko puke i
on je jedini od nas, a bilo nas je - onje
protestirao, pogLedom po naim hcima onoga
koji bi trebalo da se sloi s njegovim otporom Ni-
jemcima i njihovom brutalnom pOb1upku. Htio je
prona6j b110 koga medu nama koji na isti misli
kao on da ovo to se: - to bezrazlono hapenje
bez ikakvog pardona i objanjenja, dernjava kao da
nije o ljudima, o stoci ili razbojnicima da
su ti postupci neljudski i protiv svih pravila pravnog
ponaanja. On je, to sam duboko u sebi zapreo, bio
237
sudija Apelacionog suda, kojije tolike godine obav-
Ijao svoj posao tite6i pravdu i sad ...
nom ovakav rusvaj iz mira. To je ...
Medutim, niko nije imao vremena ni sluha za
njegove proteste od prvog izbczum1jenja. Niko ne
lzdvoji ni jednu jedinu pris-
tanka na Niko ne izusti niko ut:
otvori usta, niko nije da umiri starca.
Svi mi to smo bili ugurani u kamion prvo
smo biH pod dojmom Zbunjenosti, pa zatim neiz-
vjesnosti, a tek kad se sve II nama sleglo kao talog,
doa.o je pravi straha. Drali smo SVJ odreda
stisnute vilice, II glavama nam je biia samo
jedna misao, i tu smo misao svi odreda kao
golemu tajnu. kao neku skupocjenu, rijetku pticu.
U toj tiinl. muku i strahu, pred nama su iskr-
sa.vale najdrae stvari, najmiliji
uspomene i svi smo - da, ba bi sc moglo tako
- svi smo tlm naim unutranjim svetinjama h-ycli
zakleti vojnike da mi. kao ni nemamo ni-
kakve veze s tim paljenjem kamiona, S tim mangu
parijama, s porazbijanim izlogom u kome je bila
mapa. s naznakama pobjeda na istoku, aji
nije nita pomoglo. Naa usta su ostala zatvorena,
nismo imali glasa i svi smo se odreda pitali u
raku kamiona: zato srno tu, zbog su nas sa
ulice potrpali u te vrajje kamione kad nismo ni za
to krivi?
se da je jedini imao pctlje i snage
da glasno pobuni se, ali kad sam mu kaZaD da
238
nema nikakve koristi od toga, jer je ova situacija
jonako privremena, smrde sc naglo smirio, istopio,
ohamro i klonuo. sc na podu kamiona i
samo UlUahnUO: stvamo, vi imate pravo, gospo-
dine ... sigurno se sve razjasniti li jednu
jahuku?
Otvorio je onaj stari cekl,,'T kupljen, najvjerovat-
nije, jo dok je bio u prvim godinama
ivota, od svoje sudijske i pruio mi utu,
krupnu jabuku_ DeJies, jako su ukusne_ Neki ih
zovu kra1j Aleksandar. Uzmite samo, no?
li meduvremenu su vojnid ba tog trenutka po-
sputati zadnji dio cerade na naem kamionu,
batrgali su oko konopa i hatkica kroz koje su
ue i onda je kamion krenuo, Nijemci su
estoko pokrenuli maine i mi smo, noeni
jom, padati, hvatali smo se Jedni 7-3 druge) a
starac je bio pripijen Uz mene l mijo
stiskao miicu prstima, dok je IzmedU koljena imao
svoj zembiIj. Neko je tad iz dubine kamiona povi-
kao: nas, pogledajte l Voze nas izvan grada,
(l kad nekog voze izvan grada. onda neto
runo! T su tamo strijeljam Hei, neto
bismo jpak morali li?! Zar ne vidite
da nas voze pravo na klaonicu!
Nakon tog povika ljudi su sc uznemirili. Usta to
Smo doskoradrl.ali zapuena, najednom su se
rastvorila. Glasovi su klokotali, mijeali sc i postah
jedan nerazum1jiv, ali snaan grohot, ali, za veliko
je ovaj put utIO. Bio je uz mene
239
kao da ga vie nita ne zanima - nl ta biti, niti
ta bi se moglo poduzeti da OVQ to sc
lsprorokova1o Ni na mene vie nije
panju. Bio izgleda, i {fi vezan za neku svoju
nadu i u njoj .lc tog trenutka nalazio neki poseban
dosluh sa svojim Mene je bilo
,trah.
Neko tad razgovijetno. onaj mnu-
ali i da bi hi1oponajbo1je
i'kakati iz kamiona i bjeati! Hej ti - vikao je jedan
i711 mojih 1eda - evo ti no pa sijeci te konope i dii
ceradu! Drder. uzmi, u pohunraku se zaista zasvjet-
lucalo no"a, all ja nisam mogao
vidjeti ni jednu ruku da je krenula prema nou.
Uzmi, crko dabogdal - jednako je urlao onaj iza
mojih leda. Tek kadje ponovo nastala utnja}javlo
se onaj kojemu je vjerovatno bio poziv da
prihvati no i ceradu. Ima ruke. stjeci sam!
mene da uvali u li! Vrag te odnio
i s tim noem - dodao .Ic na kraju. Dabome. taj bl
htio da nas uvali u jo nevolju od ove: krenuo
.lc podmukao komentar nckoga kome nisam mogao
vidjeti pod ceradom lice, aji sam zapazio da glas
dolazi s one strane gdje je bio hrbat
kamiona. Pravo veli - pristajao je uz taj glas odmah
jedan trezven, pomirljiv. On l ne vidi da iza
naeg kamiona idu dva motocikla sa strojnicama, ..
budala! Eno i bornih kola' - viknuo jc jedan dngaj-
lija na ulazu kamiona. Bogtcmazo, ovo je ipak:
240
ozbiljno! Gdje nas ovako lijepo (skupie, da nn
..
Psovka je biJa prekinuta jer je kamion naglo
usporio brzinu i masa sc zaljuljala, ta ljudi
_ tek to se malo primirilo tresuckanje. upitao je novi
glas, BIO mi je nov i zbog toga to je u tom pitanju
bilo I to iz njega nije izvirao strah.
neto posve be7llZJeno - kao da se naao na nekom
proplanku pa sam scbe pita: ta ljudi? Odmah
se javio i onaj S noem; ta ste se ukipiH ko drvene
Marije? Gdjevamje petlja iz pameti, mora postojati
neki izlaz uzrujavao sc s noem, Zar ne
vidite da nas pobiti? Briga vas to ja imam djecu.,
briga vas ...
Glas sc smirivao, nestajao, nekako istog trena
kadje ustanovio daje nama na kraj pameti to to on
ima obitelj i to ... Tad je 1vnuo iz svog
mrtvila. Neto ga je trgnulo i on je sav zadihan
govoriti: - drmusao mi je miicu -
recite tom malodunom danas pobiti!
Dajte, molim vas, kaite onome to proklinje! Recite
mu da sve biti dobro i da ti vojnici nisu divljaci
da bi to mogli sebi dozvoliti. ta to on bulazni,
uutite ga, molim vas! Zato unosi nemir nas?
- je sada gledao prema mjestu odakle je
svjetlucao no. Zato bi nas, na koncu;
pobili? Ne ubijaju se tek tako ljudi pokupljeni s
ulice, bez sudenja, krivice, svjL>doka .. , Nijemci su
civiliziran narod. Hajde, kaite mu ...
241
je upiljio svoj pogled u moje lice i
ja sam mu kroz polumrak crte lica, suhe _
usne i pune straha, a dolje, ispod 2jenice, u
njihovoj dubini, titrala je neugacna, snana nada.
Strah sc potom kao poskok, spreman da II
ugrize, nadnio i nad mene. Mrlja straha razlijevala -
se vrlo brzo ija sam II njoj vidlO kako pliva -
lVOt, mladost i zrelost. .. mi se daje pod njom
nes!'\iala i jedn. dobroduna .tarica, koja ga je jutros
ispratila na vrata i pripomenula mu da na
trnici probere kiseie jabuke za trudlu, da sc pri-
prehlade i da od podigoe cipele s
opravke. Strah se zatim prenio II dubinu njegovih
zjenica i poput dima zamagljivao onaj snani poriv
nade to je do bio II njima,
lice izbliza i kroz poJu-
mrak, i samog sebe sam vagao na teraz.ijama hrab-
rosti i osjetio- sam da je tdJna straha II meni imala
prevagu - nisam se mogao pomaknuti s poda ka-
miona ispod kojeg su brundale osovine i tutnjali
kamenje i blato. Nisam bio sposoban
da se pokrenem i nije mi hito ni na kraj pameti da
prenosim savjete onome to je zahtijevao
da se noem preTeu konopi na zadnjem dijelu ce-
rade. Moda bih neto i poduzeo, aji jezik mi je bio
Utroba mi se
Kamioni su brektali, mi smo na nacln
postali tibi. izmireni s Nae glave su
se njihale, iz pogleda je izvirala predaja,
sam u tom mnotvu, je sudbina odjednom
242
postala kako pojedinac postaje dIO
a mnotvo dio svakog od MS. lmao sam
utisak da ljudi II tom trenutku imaju iste misli i da je
ba to stanje uslovilo da nas obuzme obamrlost i
opaka ravnodunost. Pitao sam se gdje je moja
hrabrost i da li sam je ikad imao? Jadno, la.r ne?
ponavljam, jer mnogi to izgovore kad im
Illi ta se tu moe.
Dok sam lutao lavkintima kOJnara, kamioni su
usporili i stali. Nije vie bilo inercije. smo
otvaranje vrata na voziJima, do naih uiju dopirale
su kratke, isprekidane vojnika.
Raus! nel, ne!'
Pod kruvom cerade u naem karuionu vladala je
tiIna. Bm smo sloni i neka ko ta kae, ali ja
mislim da je i to hio remltat straha. Svi smo se
pretvorili u uho i to uho je bilo jedan ogroman
lijevak kroz koji je do naih nutrina dopiralo i ono
to se stvarno izvan ove pameti
grobnice prekrivene gumiranom eeradom i to je
bilo izvan svake logike i razuma. Ja sam, naprimjer,
kapanje ulja iz osovine kamiona koja je bila
upravo ispod mene, vidio sam zatim i
bt!zbrojlle zavrmje, iroke glave eksera, ute, umr-
ljane podnice, coku1e ... l to je
ja sam posve jasno vidio jednog leptiral Znao sam
da je kasna jesen l da vani sipi kia, ali doivljaj
leptira je bio sndan, istinit, da mi nije bilo ni na kraj
pameti da se ra.zuvjeravam. Leptir je prhutao tekim,
arenim krilima ispod platnenog krova kamiona i ja
243
sam ga pratio pogledom, tako da nisam ni bio svjes-
tan ta se oko mene zbiva. Nisam vie na desnoj
miici prste, nisam raspoznavao
lica oko sebe, nisam bio ni svjestan kakva nam
strahota predstoji. No, to je bio moj krupan dobitak
- taj leptir. Moja panja je bila skoncentrisana na
njegovo tijelo jer sam ga vidio kako se noicama
opervaenim peludom za limenu ipku po
kojoj je bila razapeta cerada. Njegova krilca su
drhtala i tek tada sam se vratio II stvarnost: zar je i
tu ivotinjicu bilo strah?
Kad su vojnici spolja raspetljali uad i
dizati prijeklop cerade, da izlazimo van,
je teko pokuao da ustane, ali nije
mogao. Podigao sam ga i zbauljali smo se napolje.
Zemlja je bila blatna, iarana lokvama, a ispred nas
su bile puke i mnogo vojnika pod kacigama. Iznad
naih glava dizali su se pare od naih izdi-
saja. Disali smo otro i pare su se brzo
gubili. Ali, disali su i vojnici. Njihovi
izdisaji bili su dulji, sporiji, zavisno od toga da li su
stajali ili saginjah se ili micali ruke. Tad je
rekao: valjda to
U vojnici nas stjerivati II
grupu ispred vozila i postro-
javanje u jednu vrstu - do
rame uz rame. Dug, beskrajan red od stotinu ljudi.
Bili smo raznih uzrasta, godita, li kaputima, man-
tilima, golobradi, stari, mravi i krupni, svakakvi.
Svi smo gledali ispred sebe II ravnicu bez ijednog
244
stabla. Oko nas su, i sprijeda i otraga, vojnici na-
pravili utljiv vijenac. Zapazio sam da su ti ljudi u
kacigama i gumiranim kabanicama radili sve utke,
kao da su se unaprijed dogovorili, a mi smo - da, to
moram pomenuti - kao da smo svi gledali
ispred sebe.
smo se stidjeli? Straha, ovih dobro uvjeba-
nih vojnika, njihovaoIUja, ili svoje
iako smo bili i brojniji i od njih? Nisu li ti
pogledi uprti u zemlju bili neka vrsta pobune, mo-
litve nekom svom boanstvu, nekom general-bogu,
svecu ... Ne, nije to pravi svetac, ni pravi bog koji
sve stvara i rastvara, i vidi, onaj to mu ljudi
pale tanke ili deblje i trae ... Bio je to neki
na bog to ga svi nosimo u sebi kao zavjet, ili
strah, kao ljubav ili nadu ... Moda je to bio bog-
-nade? Starac je stajao desno od mene, ali sad mi
nije drao prstima miicu. Njegove galone bile su
do mojih cipela, ali on je, se, stao II
lokvu vode. Oktobar se bio duboko strovalio na
zemlju, u nebu su mrki teki oblaci, a iz njih
je u kosim slapovima prskala hladna kia. Oktobar
nam je, pored straha, bio u kostima. Tad je iz oklop-
nih kola izaao onaj oficir koga sam pomenuo s
ova moje Utegnut u struku
s onim majunim revolverom, on je polahko,
gospodstveno da prilazi naem jednovrsnom stroju.
Ne glavu, iskosa, ispod trepavica pratio sam
pokretanje njegovih nogu. Vrag me odnio ako to nije
bio hod oprezne srne, ili koketne uspaljue - tako
245
nam je prilazio} nogama zemlju i
one bare s nakupJjenom vodom. za-
pazio sam kako jedan vojnik ubrisa dlaw
nom lice j kako sc zagleda u nebo iznad glave. Vidio
sam kako se nervoza u dotad mima, ukipijeoa
tijela vojnika II kacigama. Jedni su popravljali oru-
je II rukama, drugi micali ramenjma, jedan od tri
podnarednika jc kaljlK'ao i oborio pogled n.
svoje
I tlId sc dogodilo. se dogodilo, zbog
vam i kazujem ovu ako bi se ona mogla
nazvati tim imenom. je apnuo: - Mogu ii da
predem na vae mjesto iz ove lokve? se '
na ovom nevremenu) a II vas je bolja - po-
kuao je da sc osmjehne. aii to nije bio smijeak, to
je bila grim .. ", i ja sam starcu ustupio svoje mjesto
u stroju i on je sad bio na onom suhe zemlje
na kome sam ja do tada sticajem okolnosti stajao.
Oficir je nailazio ispred nac vrste i mi smo
kako ko, miris njegove miris gumi-
rane kabanice, vonj njegova tijela - 10 je ona mjea-
vina znoja, parfema. karbolneurna i duhana. Na
lijevoj strani lica, odmah ispod donje usne, imao je
mlade, na ramenima srebrnu pletenicu s dvije za-
tubijene zvijezde. Ja sam bio siguran da je to
Odakle mi u tim trenucima
mogrizlice i jada pomisao: koliko ima godina?
Starac je stajao sad s moje lijeve strane i mladi
V crmabta je ispred naih tijela malo
zastao pred zagledao se na trenutak II
246
njega i onda nastavio da defilira, Kad je obiao
vrstu s do kad se nagledao
naih lica. pa i mjerkanja onoga to je imao na
glavi kariranI i to se II kamionu alio na
Nijemaca !Ikako su nas ovako hjcpo sakupili",
oficir je neto tiho rekao jednom od podllarednika
to su ga na udaljenosti pratili. Sadje poao s "repa"
vrste i je brojanje. bi njegov prst
7.astao na onome koji je II vrsti bio podnarednlk
bi ga iz stroja l predavao vojnicima,. oni su
ga jednom novom stroju, desetak ko-
raka udaljenom od nas. Tad se prst u
konoj rukavici zaustavi tik U? mene, na u
kiIlom mantilu.
TRI!
Htjo sam da protestiram. da viknem daje to moje
mjt.'Sto. ali podnarednik ga je gurao ispred sebe
i onoj manjoj grupi. Starac je jednako u
ruci drao svoj zembilj s jabukama za trudlu i
cipelom uvijenom u stranicu
pisa !lSignal".
Koga poubijati - njih to su odbrojani ili nas
tO' smo ostali?
Dok sam se pitao, ugledao sam vjetar. Cudi vas?
MOle se ponekad ugledati vjetar, vidjeti u kasnu
jesen leptir. Vjetar, kazao sam, idi Idi. ta
Idi, vjetre, nekud u granje, pod leptirova
krila, u boju mater, ali kidaj! Nije tl ovdje mjesto,
skloni se da te ne ubiju ...
247
Vojnici slomu. brzu pucnjavu. Pucali
su izbliza i mirno. Starac je pao prvima.
Njegov ceker mi je pokazivao u gomili tjelesa nje-
gov le.
Kad se i automatska vatra stiala i kratki
dimovi ugledao sam tri otkotrljane, ute
jabuke iz zembilja.
vjerovatno da do kraja ubije one to su
eventualno davali ?nake ivota, jedan vojnik se
sjabukamai onjednu Qdona tri krupna pLoda
mehko uttm - kao malo zlatasto sunce, jabuka se
otkotrlja i nestade u Lokvici prljave vode. Pitao sam
se usnjje da li je to sudbina, kama ili puka
to je starac sa mnom jzrnijenio mjesto II
stroju. Jesam li sretnik to sam preivjo rdciju j
strijeljanje dvarurestog oktobra? to vie starim, sve
vie teInu onih olovnih kugli kO.lC su
pokosile starca II kinom manti1u. Ponekad mi se
da je i u menj, kao leda, duboko
sakrivena i ivi svoj nesmiljen ivot olovna kugla s
proivljenog strijeljanj.".
248
RAKA
Mirisala je robika.
DYa brata Garabina, Rao i Vukoja, kopali su
aovima rupu u biti zatr-
pan Raduin Ilo. Malo dalje, vczlInlb ruku na le-
uznik je u tekim,
iznutrice su sve
pohapene i VrhovJjake; tra-
gornjim dijelom tijela,
meno da otpne zavezane ruke s ne da bt se
oslobodio i utekao, jer 7..3 to on niti je imao snage,
nIt bilo kakva jzgleda - da bi mu iz eluca lake
isticala teka, ljepljiva pjena.
BraCa Uarabin, Rao i Vukoja, bi sigurno
muklo riganje i svog
komije, zastali u knpanJu, pogledah Jedan drugog
ispod tekih obrva i krljak. nabijenih nad pa
nanovo kao da se utrkuju ko pnJe I v;e Izbaciti
zemlje iz rupe, zariH aove II rahlu, i bje!ut-
kom crnicu. Kako kopajU, tako sve manje
mogu iz rupe uhvatiti Hinu priliku
kraj brvana II lageritu Tvomice tapova.
zem1jurina raste ba na onoj s. k,oje su". u
argatluka mogli posmatrati sta Radusm
Ile. to mladi Garabin Rao.
- de, crn bio, svaki ti aova cmu smrt kUIDl
onom RadiinoID. on to kazuje mtmOrom da ga ne
249
Markica to iznad njih na stoji
oslonjen na puku trometku, ali i sam zna da to to
govori bratu zaustaviti smrt to stoji na rubu
rake.
Ne svravaju misli. ni a i bi oni
govore pokretima ruku kao u mohi kad svak.o
zna ta mu je Padne otkos, klisne li
zlatna pregrt klasa, ruka im je il titu, pa izmah.
noga u korak, iz bijele digerice kripi: hab-hoh-
hah-hoh i sve tako po korak, ukorak, noga za
nogom sve do odmorita i pa hajd' za bdegi-
jom, a znoj .- curak za curkom do pojasa!
Mirie ljetina, sunce na listu kruke, II
bunu, na sprIjenoj a polje puklo, bogma
oo pod brijeg, do Jusufuvc. i akama, Nikad
Vukoje pljuje II oba dlana kao kad hi se
kose i vreba okom ispod krljaka ustau Markicu s
krivom nogom i prebljenim stopalom u prelom-
ljenoj i po mjeri njegova sakatia cipeli.
Vidi: cravi Markica oslonjen o grlo puke stoji, ft
druga trojica iz zbira za strijeljaqje lee - kako koji
- pova1jeni po !rupcima l pue. katkad kape
na uznojenim busenima kose, gledaju u praznQ,
nebo iznad njih i pokatkad tnrkuu. po-
maknu nogu iJi ruku, ali ne nmogo panju
prema b.lv.nu pored kojeg je skrl,.n Raduin Ilo,
On, kukavac, gleda ispred sebe i da mu
Garabini izdube zadnju i narede zemljan tabut;
i gdje, kumim ja tebe Bogom, u taciju, uz
prugu, pod zidom gdje su do reko
250
bi rintale maine i pravile gospodske ki-
ohrane, tule i potpiraljke, bastune za sudije i gaz-
durine i za one to usred srijede kola,
kad je pazarni dan, ko mahniti i
izazovne hitnu tapinui viknu: Ko deder, momak
da ga pomakne!? Deder! A za pasom ukoso
gurnuta II kaniju, klima noina ko ruka ...
Ej, bogo bogovetni! mu je zadnja korak
ujagmila - Garahini, stariji i mladi, oba
uhvacena na prevaru kod i SO jo tridesetoricom
i nekim vie -- evo ti ih dc rodaku duberaku. Ilo
u zbjra1ite, u voz pa u logor, prema
kao to oni, tu kreh jednom, kreh dva
puta. oli jedno, oJi dva olova j tu de stoje,
li cm mrak, Bog ga zaman proklo."
Ponekad aov; krellllu, a kamen bjelutak ispod
njih cikne i obojici se najee dlake na i niz
strckne bijel jeze, pa potom aovi nanova
gri:mu podatnu rahlu zem\ju. podatnu 7.3. sjeme bun-
deve, za mahunu. za ranu ljetinu. Zemlja je ubijena
od duge vlage i hlada kraj zida i proarana
.ie pepelom i ugljenom prainom kojom sc godinama
ioe kotlovi za kuhanje drveta. Desno od njih je du-
hala s mnotvom prozora u limenim ramovi-
ma iza kojih vire pokupljeni sve komija
uz komiju. kum do kwna - to su oni to su ih zajed-
no knez Mihovil l logomilc. jebli matere svoje. na
la jz domamiti prvo pred a onda pred
djevi u magazu. I tu ih zabraviH do svitanja
251
] sad su m, pored stanice, pored pruge kojom ih
voz odvesti II
ti je pamet, Vllk:oje? to ti pamet ne prosinu
a? to ne vagnn Mibovilovu tada je zbor, da
je stigla vlast da s nama prozbori? A stalno si
da ti je pamet ko u popa Nove> je Ji? Jest, evo, na!
A umio sit kad andari nahrupe, da ih uzapri ko
mamene drijepce. ObJizne ih mekah-
nom rakijom i kaiom slanine, je li. Vukoje? Umio
si svakoj kravI urok kad im vimena presue j
pop te htiQ iz parohije na glog turit. Dobro ti zna
ta je govorio: I, nakazni, ne uzimaj mi
kruv! Pa i komandir iz Biinje kad navrne II selo, ti
mu prvi pod brk stane pa o Solunu, o
Boijaj, a dc si Vukoje? Nadmudri te
trblavi Jogormk i knez Mihovil, deveto mu koljeno ...
Oba Garahina mishma se kunu. ali
vrijedno rade od ljutnje. Misli su im ponao:mb, no,
opet, llzme li se uz neku podgradu i iste su
ko dvije sestre: ubit Raduina Ilu, a ta fi
nama, ej ...
Jo uvijek iznad rake> II kojoj ont pogrhIjeni
kopaju i dube, paljivo teku stranicu rupe ako se
zemlja odaspe. stoji Markica. Kapa mu na strani,
limeno U sijeva s nje kao a zrak vreo,
mirie odnekud zobika. Seljaci, i oni pozatvanmi u
radionici za doradu tapova i bastuna, to
kriomice vire kroz uzane i prate to- se
zbiva, 10\'11 dvojica to izbacuju zemlju iz rake svog
komije Ile, i ona ustaa to lijeno
252
pored trupaca i svoju redu da ustrijele uznika
i tako svre svoj posao - svima njima II
nosnicama burgija teak l omar miris avgustovske
zobike.
avgusta i kraj etve su dani 7",bike.
Kad ona umje, onda mjesec, sve do zadnjeg
kptira, mirie ulica, svaka ograda. Iz
tih cvjetova u obliku okrugl.stih bobica, po
uaremm talasima zraka teak. opotan miris zalu
datih sabalja, miris starih sanduka i oonara, dotapa
i koparana; dobro sloenih enskih anterija. Miriu
srebrna dugmad po pucalu-
cima i bjnjiima, Zuta, reska cvjetka zobike pretvara
se li tepeluk nanizan dukatima nad enskim j
fino svijenim obrvama, u pojasu od suhe snuc s
dvije nad pupkom, II zao'talu
halku na avJijskim vratima,
I sunce je mirisalo na zobikti.
Tog dana, dok su Garabini
saeima k:resali bridovt.'t take. nena je u
mutvaku salijevala olovo l istresala ga li s
vodom iznad Pindine glave - da mu strahove
to su mu se smi tl tijelo kad su ga bili II ustakom
logoru.
I nena umrkuje miris avgustovske zo-
bike.
I uznici II radionici mrkutaju miris
ljetine i zabe i ko zna ta misle dok uz zidove,
pod limenim i dok ponelci od njih,
kuranjji i eljnijih od onih to bi sve
253
htjeli znati unaprijed. To su oni rijetki providuri koji
raznose prve vijesti o ratu ili mJI14 o rodenju ili
smrti, o iH ubistvu. Oni prvi zapaze na puko-
met andarske bajonete na puIti, vide
vampira i gdje ga nema. Ti viruekaju oprezno ti
lagerite i prate Garabine kako iz
bacuju crnicu; i njih zobin miris prlji i
mak gradu, ili petom kilometru odakle su
ih pod f!1ukctama poveli --- se
teaci u svoje ljivike, ko vilenjaci obilaze panjake,
sjede po vodenicama j sluaju kako kamenje melje
mlivo, unjaju se oprezno utim. pU
M
teJjcima i zaviruju za plotove jer i tamo danas mirie
avgustovska zobika, ili zadu II po\ja sa itom
kukuI1lZIli obljub i zubom
- je Ji mu vrijeme, napreduje IL ..
I trojica ustaa to dokoni sjede na balvanima
zasigurno miris zobike; Mato Ba1maz je
bljedolik momak u bluzi od prostog: sukna i u crnim
pantalonama. Puku kao siguranciju dri no*
gama i Ile slua Ramu ni Iliju Grebu.
Dok ova dvojica. poluglasno on samuje i
ponekad oka hitne pogled na liu Radu-
ina, svog kolskog parnjaka, komiju s kojim je
godinama prtio kukuruza prema S!a-
kovoj vodenici. momkovo S njim i u kolu igrao.
Mato Balmaz okom i na Marldeu to
se ne iznad rupe j zapaa kako mu curak znoja
silazi niz obraz ispod kape i ponekad mu do uiju
dopre njegov unjkav glas: "Morete li vi hitrije,
254
ne uzimam motku"! Tad Mato kako iz
rupe i u nejasnim mlazevima da
Mjae. zemlja.
Matu Balmaza prolazi jeza, on skuplja ramena i
kupi tekc cokulc na nogama pod trupac na
kome sjedi. Ion, kao i Markica, udie ljut
miris zabe. Markica istovremeno i potrebu da
Ulokri i on ka zidu. namjeta onu sakatu
nogu i aluminijsku dugmad na licu i
mokri; posmatra kako ustro, u utom
mlazu vlai zid i s njega ljuti nabubrelu koru
posmatra svoje sp<>JovHo j se kad su ga
pregledali da jj biti sposoban da slui u
Ustakoj vojsci, kako je jedan od njih poluglasno,
preko stola, kazao svom kOlegi, nekom
skom satniku: HOvaj je zasigurno bio medu
cima kad je Bog dijelio pendreke, vidite li vi to
Markicin udje abnonnalan. koji je
ikad iko imao II i 7bog te obdarenosti,
valjda je tako sudbina htjela, Markica nije nikad
mogao uspostaviti polnu vezu ni sa orum izvikanjm
iz kupleraja pored kasarne, ali su mu
mnogi 7.avidjeli to oni to nemaju
nogama ...
ile Markica se pitao da li bi va-
ljalo logornika ili da i bez njega obavi
strijeUanje - nehajno makne glavu prema uzniku i
zapazi kako su mu laktovi mku vezanjh na
oslonjcni na trupac. Dok ga je mjerio
1
dva puta je
prstima proreze 7.a dugmad i usput se pitao
255
ta ako je izmigoljia ruke iz konopa i iza dri
skriven oblutak ko grumen sira? ta ako najednom
sune i zatekne ga tu pored zida i izmahne kamenom
pa posred
Markica uzdahnu i teko do jame. Prig-
nu se da na oku moe drati i ovu dvojicu u rupi i
onog s laktima na trupcu hrastova balvana, ali kad
se prignu, u kuku onaj dobro znani, mukli bol
s kojim se upoznao jo u djetinjstvu kad muje fijaker
unakazio nogu. ig mu sinu u mozgu,
mu se rastvorie - oko njega se roje djeca iz komi-
luka i uglas epa-klepo! I ba kao da se to sad
zbiva, on u jari popodneva, u mirisu zobike to
oko njega kao jasno vidi kako
padaju kamenice, klipovi i komadi starih potkova iz
lehtina dvorita. "epo-klepooo! epicaaa-Marki- ,
caaa!" mu u unim koljkama poruga i on
pokriva rukama glavu da ga kamenje ne pogodi,
se ispred suhe balage to po njemu frca i on
stiska zube ba kao nekad u djetinjstvu i ponovo
doivljava trenutak kad su mu ruke do-
prve, kliske grane lehtinog duda i kako se
desnom nogom odupire i pomae onoj lijevoj, kljas-
toj nozi i ide u visinu; dreka ispod njega nestaje, ali
on jednako, stisnutih vilica, gonjen kapricom i bi-
jesom, granu po granu, po ide
prema vrhu ogromne murve s koje se vidi
svijet i dimnjak, i ravnica, rijeka, stanica,
grad ... Zastaje jednonog, sam, visok i najvii.
kako mu srce lupa u prsima, ali vilice ...
256
- Kopiladijooo! -najednom drekne da se sve ori.
Uivao je u pobjedi i nije se tada pitao da
li ponovo na zemlju, na utrinu, medu
vrnjake, ili pasti i prebiti i onu zdravu nogu. Bili
su to trenuci koje on ni u snu nije mogao dosanjati
- da bude najvii i Ti to su ga svakod-
nevno poniava1i i sada su ispod njega,
ute, im i pune straha; zar je
da se kljasti Markica mogao ispeti na vriku murve,
epavko to ni loptu krparu nije mogao utnuti, ni
piriza poigrati, ni preko plota ...
Eto, i sad se ivo toga - te
kopiladije popeo se na sam vrh duda i ba ga briga
da li s te tek dosanjane visine ili na
njoj zauvijek, kao ptica, kao jastreb to jagmi pilad
ostati.
Markica iz tih dalekih dana, iz svih mnogobroj-
nih jutara i popodneva, kao iz pila karata, vadi samo
taj to jutro kad se iz prkosa i nekog snanog
gnjeva, za ogromno uspeo na vrh lehtine
murve. Pred mu ponovo jarka zelena boja
murve s plodovima modrim kao galica. I tad
je, u tom dalekom djetinjstvu, kao i sad, mirisala
zobika iza plota Rogine avlije i on je stisnutih ka-
paka nad utio i uivao u svojoj jedinoj,
pobjedi. Otada ga djeca vie nisu zaobilaz-
ila u igri kole, piriza, niti su odmahivala rukama
kad su se rasporedivala za igru loptom
lova uniforma na njemu sada, kapa, od
ute koe i revolver bubnjar, puka belgijanka,
257
srebrnaste oznake na reverima bluze i na kapi, is-
pravljen hod i posve mjetana
- vrnjaka iz susjedstva - sve se to,
zbilo preko ba kao to se i u njego-
vom djetinjstvu naglo, ni sam nikad nije rnogao
otkriti kako, dogodilo da se popeti na vriku
lehtine murve. Za njega je ova uniforma i nasto-
janje da ga pod svaku cijenu, i pored kljastosti,
prime u ustaku vojnicu, bila nova, jo
pobjeda.
Bol to ga je sjeknuo jz kuka i podsjetio
ga na runo djetinjstvo, na onaj fijaker koji mu je
stalno bio pred na sa eljeznim oko-
vom to mu je nogu, uvrede koje je zbog
nakaznosti svoje noge preivljavao - taj bol kupljen
mjesecima i godinama sad se s pogrbljenim
Garabina koji su kopali zadnje
Ili Raduinom.
Bez ikakva povoda je podigao puku i iz sve
snage spustio njeno na leda onom bliem
sebi i rubu jame, Rai Garabinu.
- Oca ti govorih li ti da pohiti! -
viknuo je. - A vi tamo, jebena kopiladijo!
- sad se derao na trojicu ustaa iz zbira.
to ne motrite na tog tamo, a ...
Ustae se trgnu, Mato Balmaz pride svezanom Ili
i apne: "Ne boj se, svima crni petak nad glavu.
te, Ile, bolit. Isusa mi Boga! Ko da te
ujede, i manje. Ti samo zamiri i okreni glavu
kad budu Nu, vidi, ovako!"
258
Mato toboe zaviruje Ili za leda i kao da pregleda
jesu li mu ruke sapete u zglobu, a usput
i pokazuje i i glavom i pokretom
kako bi on, ako bude nevolje i ako bi umjesto
njega bio ubijan on, Mate Balmaz; glavu,
stiska pervaze trepavica i stiska zube ... U
tom neobjanjivom polumraku pod
kapcima Mati godine, mjeseci - ona
tri razreda kole to ih je s Ilom proveo
u istoj skamiji, sva ona kola to su igrali pazamim
danom na trgu, vaari i cure, argije i
pjevanja, kukuruza to su ih prtili zajedno
prema Stakovoj vodenici... A sad: lIu da
ubiju ...
- Mate, reci im ... Mate ... N e daj da me
ubiju, a i rata bi, ti si mi svjedok, je li, Mato ... Zar
zbog podreska to sam ga u muci ispalio zar .. .
Mato otvori i u njih mu ulazi mrko, bes-
korisno Ilino lice, kahvene zjenice, udubljenja na
bradi, pa crna dva podlivka od udaraca ... Glas iti,
zjenice se ire - da popiju. Mato ne zna ta
sa sobom - da li da se vrati Rami i Iliji
Grebi na one balvane, ili da pobjegne Marki-
ci i kae: Ja ne mogu, pa ubij, eto ...
Sputa se uz uznika na balvan i
na korijenu jezika. kakvu je i po
podne osjetio kad su lIu ispitivali u Ustakom lo-
goru, a on bio u dvoritu. Tad se otvori prozor i
logomik ga je vabnuo: "Balmaze, ej, dojdider gore,
tebe trebam"! Kadje uao, opazio je lIu, alogomik
259
je rekao: "Ovaj ovdi zbori da si mu kolski
i da ste tri razreda ili skupa i u istu M"VU.
li'! Dodider kumpanijo, sjedi tuka uz njega,
taaakooo" - je logomik kao d. barata
uskrnjim tijestom.
Balmaz se da je u logomlkovom uredu
ugledao Iste ovakve Ihne zjenice: "Reci Mato, kai
ko Boga te ovom gospodinu da nisam nita
kriv! Ako sam i puko iz puke na Postaju, puko sam
Dd muke. ali ne na orunike, no II nebo! puko sam,
gosn - Mato se kako je Ilo
okrenuo glavu prema logorniku i njegovih zjenica
je nestalo - "Puko sam to mi je vatao 7)1 sise
onaj narednik - vodnik Raid, mate vi njega, onaj
to propusnice pregleda kad seljaci idu u
Pipo ti enu, ha? - Balrnazu zuje logornikove
II uima.
-. Jest, pipo i u njedra joj ruku gum kad je ila na
pijacu i nosila dvi kokoi da proda) so i gas da kupi
-- 110 je brzao kao da sustie samog scbe.
-- Iii - ponovo Matu bije rastegnut logomikov
glas. - ta bi spipanjem? - TI1irucka ovaj i to mu
miruckanje ovom njegovom mirkanju dok,
sjedi u dvoritu na balvanu uz lIu Ra-
duina. I ta je bilo dalje - ponovo se javlja lo-
gomikov glas.
- bilo je, gosn logomik, to da mu je ona
pokazala propusnicu i otkrila maramu s koare da
vidi ta nosi a on nju za njedra. Veli: "Deder, '
da vidim da nema ta u njedrima". -
260
kae njemu moja ena Anu!a,. on '\ioj; "Partizanska
sU vremena; snao, puna uma umnjaka, daj da
vidim ta njcdarca ... 11 i tako ...
- Iii - ponovo logomlk., sjeta se Mato i gJedi
ispred sebe II cakule.
- Pobudalijo ja od neke muke, eto ta je' Nadem
i s ruba mne opalim. ko biva da
moji da imam petlju, a ovamo me strah, de
ja na na domobrane, ajd, Boga ti! Neka
Mato kae daja nisam od togposia}jc li, Mato) kai,
kumim te Bogom, reci .. ,
... tc - Matu nanova strese eho logomi-
kova gLasa koji mu se zadrao u i sad
ponovo iz lijevog uha. Logornik to izgQvori
lahko, kao da otpi iz gutljaj vode. te,
makar ti to sa eninim sisama vjerujem. Znam ja
Raida} huljaje to j ali streljatu te i zbog
same nakane da se puke mai, eto ... Vodite ga ...
Mirie zobika
Sjede njib dvojica kao nekada u klupi do prozom
seoske kole - on i Ilo. Diu kao to Su nakad disali,
grije ih sunce kao kad su se iz kole utim,
putem.
Markica izgoni iz rake Garabine i gonj jh
u vetet gdje su i ostaH seljani, vrata i
na Ramu da privede Hu Radu.<;tna. Za-
ovaj se ne opire, ne moljaka, mimo kao
karl brava povedu pod zid. Survavaju ga u
mpu, a Mato jeduako gleda u svoje cokule.
261
_ Mato Markica i tura ruku niz kai
i vadi revolver doboar u kojeg staju meci i
nanova ta je, ta bleji kojeg boga!? Fataj se
posla, na - gura Mati u ruku.
ta ubiti? Svoj ivot, djetinjstvo, ta ...
Ilo, li to tl zborim, Ilo ...
Iz rake se ne ni glas, ni pokret se ne javlja,
samo mirie zobika.
Ruka s revolverom trai Hinu glavu,zjenice, t.:rdi
one s kukuruzom, one plsa1jke i tablice, spu-
ve, dvadeset kad se na prste, prut
od ljeske za nemirnu i nevaljalu kolsku .. ,
Ilo) boJiti, samo glavu makni, ne gledaj 'varno.
ej, Ito. Isusa mi boHt, ko da te ujela, vidi.
na ...
Odjekue jedan pa drugi pucanj, izbije
dim kao kod bi puhnuo cigaru. Odjekue i
drugi, ope! plav, dimuljak i nita. Tek da
bi ga oko sletjela uj.gmili da vidi, ali zato mirie
robika, ali pusto popodne. Seljaci se krste po
svom takonu i zgledaju, zasigurno II tim
pucnjevima trae svoje sudbine to ili Iznad
njih tavan I svuda okoJo bezbrojna okna u
limenim ramovima. Odnekud pisnu voz, zatutnjae
vagoni, pa nadvlada miris zobIke.
Markica prilazi rubu rake i posmatra
smireno Hiuo tijelo,
- Daj to 'vamo - istrgne iz Matine ruke revolver
i zadjene ga u konu futroJu za pojasom. ta je, ta
262
beni. a? ao ti ga, je li. Pa i parnjaci
s.te ...
Mirisala je avgustovska zobika ...
263
DAN KADA JE NESTAO HODAM
Posljednjih dana sve kada hi se budio,
)ogorniku se redovito smrkavalo pred - u
glavi mu je ostajao onaj ogromni pacov sa iljastom
njukom od kojeg se tako naglo i sad 22. avgusta
1941, godine, trznuo iz sna, iz sna se moglo
preko merdevina straha u stvarnost, stresti se 1 pri-
brati. othuknuti l opsovati kakav vaan iH nevaan
sakrament, ali gdje da skloni ro ro mu preostane II
mozgu i ta da sa slikom tavana od prije
pet-est godina? Onom nepromiljenom
kad jc saznao da je atentat na kralj. uspio'? Zbog
se morao te prcderati svinjskih kotleta i
zato se prelokao i zaboravio ubrisati brkove od
Da nije bio mrtav pijan. mogao je osjetiti
takora i njegove zube kako mu grizu hrskavicu
izmedu nosnica l zasigurno bi ga rukom i
zadavio. I sad - svaki dan. makm trajao dnk bi sitan
horoz sklopio krila na pJHkit hakorova glava! Pa i
kad malo prozebe, kad se jz nosnjca otisne slap sline
na brkove i kad pokua rupcem da ro ustavi, opet ga .
1:0 podsjeti na onu nepromiljenu deraneiju i pi-
janku. Kad govori - unjka, nije to kao kad ostali ljudi
7bore, kao da reve ukop, 'il magarac.
U glavi muje umjelo kao da kroz nju puevjetar;
sto i jedna misao, sve bra od bre i od
naklapale su se i sudarale, vr.cmale i
264
pitaje: ko mu je mogao garantirati da ball sad, dok
lei tek razbudeo u krevetu kraj primnuta prozora,
kakav umnjak iJi internacionalac na njega
hitnuti bombu krukaru s poteztcom? I dc si bio -
uide' ta si radio - nita! Ode Jere pod ledinu op!
Ili. moe j ovako - ide II red ko i ostali narod i flJta
ne sluti, a ako koga sretne, otpovrne pozdrav, ide
kao sretnik, kad najednom snaa iz koliare istegli
livor ko opanak pa njemu II toku !lli kai i - kreb! I
ode ti. Jere, krvcu ti svetih
U tim sve nasrtajima opakih misli to-
gomiku ni na kraj pameti nije stajala Margitina gola
stranjica, ovalne, pune sise, pupak kao zrno
graha, niti njene noge s jakim listovima. Nije bilo ni
Luce, ene mu, ni njenih gtupacija kako
joj smeta miris ljekarija u jevrejskoj ncstajala
su strasna II ve-kuhinji i
pajzu, gdje je postavljao miolovke od pletene ice,
nije mu li glavi bilo mjesta ni za one
kad bi ulovljene mieve potapao u kafu s
vodom ...
Popodne je, i to jedno od onih popodneva kad ::Iti
ega mijea li mirisom koe, a znoj se ne moe
razlikovati od konjske Jere Trtica se prevr-
po krevetu i noge ispod plahte koju je na
njega nabacila Luca. to god takne oko sebe, vrelo
je kao ika od njegova tijela - on ivo kako
II njemu dogorjeva polutka patke S re prIe-
nom koom po stegnu i krilu i pita se koji gaje vrag
siHo da onoliko dere bez ikakve potrebe',
265
Dok i bulji prema poluotvorenom prozoru
i slua svirca u busenu trave uz 7,ld, Jogomik
sc pokuava oteti strahu od paklenih misli i u
Klis, pod u jaru kamenja i vrebati
andare _. onog t:unjogu Ercegovca, materinu mu
ili onog narednika - vodnika Simuiju iz Kra-
jine, 'ljeb mu se u trbuhu opoganio!
li su sad, akrapi? Pod zemljicom, dakako, tu
im je mjesto! Bi dao, mu dva prsta s mke-
hjeve ili desne - d. mu je kojom 7.godancijom bilo
sad, ispred sebe, imati Simuiju vodnika. Pa, kako
smo, Silnulja, hah? Jebeno, je li, de? lzuhijala te
druina i ilom, porode moj! Ajme,
ajme! Nu, to ti je to pod okom, sinji?!
Podlilo, je li? E, Simulja, da vili, kako to biva kad
druina bije ko ti mene u gr.biku, pa II zindanu,
doljena pod kasarnom, pa II cugu i putem, i tl
!indt.am.? si me, Simulja, a sad doo redak n.
mene da bijem ...
Logornik Trtlca sa stolice revolver to
ga nose tenkisti !il velikim sklopom i dd,a-
i niani izbliza li usta: prst izjeden
hanom, znojav, s kalcifidranim noktom i roavom
koom miluje otponicu. Ujedno se pila s koliko bi
brzine, ako bi neko II sobu ubacio uspio da
je otpovrne niUrag kroz prozor'! Jen, dva - n.gib,
drhat.. ona piti i dimi i ja bez prilega - hop! Jo je
Jere stllli kurjak, ako trbuine, ako zaduhe i
kapka ... Ako i godinica, ako, neka ih je.
266
Nezadovoljan to pred sobom nema narednika
vodnika Simu1ju, on sputa ruku s revolverom na
stolicu pokraj kreveta, a zatim j7.A stakla upire
prema dvoritu i zapaa kako po
okrajcima kronjijabukovlh stabala uti, ali se '.hu-
njosti vrijesak dri dobro. Pogled mu ide krul'.no,
onoliko kojiko to dozvoljava ram stakla na prozoru
_ prema nastrenici j vellkom, granatom dudu iznad
dvorinog zahoda za advokato\ll poslugu.
Kad se nagledao pojedinosti preko ulice,
buljiti u dvoja razjapljena lavovska usta shalkama
zubi na jastucima plianog otomana.
Pitao se ima Ji II tom komadu jevrejskog nam-
jetaja stjenica, buha ih ruseva - onih .uckastih,
hitronogih baja kojih im. u svakoj po
reeto? Ne bi se moglo ret:' - po-
luglasno pa se obazrije po sobi da ga ko ne slua.
Okle u gosposkim i stvarima i buhe,
okle? E, da mije kako istjerat taj doktor!;ki smrade
iz zidova, bogo? Svenu Luca, pojede je miruh tZ
zidova.,.
Logomik se jo jednom upno svojom
voljom ne bi li nadovezao prekinuti aJi nije ijo;
odnekud iza une koljke i onog tvrdog zadebljanja,
kljucala su miija usta. PO podne, II tma taj
sastanak stabomikom - kucnu ga dunost po
Pazi. sunca ti, kojaje ura- zrikne na taman, pilotski
siferblat i Nakon to se umio, kao j
pred ogledalom je isplazio je:dk i lijevim kaiprstom
svojski s njega strugati skramu,
267
Kad ispljunu, opazi zgruane krvi i
okus na dnu jezika. Kad pomisli, kruva ti,
i nije nita drugo no krv i voda ...
Tek II sobi, ispred velike psihe II rezbariji za-
je dugmad i sa stolice je uzeo kapu s tri
pletena svrtnja na desnoj strani. skine s
vratnice ormara i II fu1rolu k1jukne revoiver. I ne
vie na umor, stresucka se niz stepenik na
dvorite. Opazio je enu kako sa susjetkom razgo-
vara preko niske ograde.
- Ide - kad ga ugleda.
- {) je pos o. je li tako, susjedo? --
na advokatovu enu j ti vL'-lruhinju. Margite
nije bilo i on se prisegnu pod paret i II
ugleda majunog, sivkastog mia koji se zasigurno
II znatielji ukoprcao u vra1llca kaveza. Logomik
dohvati ivotinjicu za vrh rep. i oprezno je
kroz otvor mreaste kupe, a zatim na ulicu.
je bio na dvoritu, ali zbog susjetke nije mogao
da se zabavIja s potapanjem mia. Iao je uz ulicu
po kome je bila pala mirna, iroka
sjenka i kad je stigao do potanske zgrade, iz brpe
jedan se izdvQji i stanc ispred njega i viknu:
Ruke uvis! Predaj se! -- mrkavac je II rukama drao
drvenu muketu j logomik iznenadeno zastane. Nije
znao ta da se na predaju i kad podie
ruke, primijeti mia, Na, rekne i baci SIvkaslog
prema
268
Kad je uao II Logor, tabornik je bio tamo
kao sat. Stajao je nz Fakijev sto i o
zapan.
- Spremni vikne logomik
- Vlast ne bi smjela da kasni - tabomik pokrene
glavu na tankom, koravom vratu.
- Jesam ponekad ali sam dostiall
ko onaj gore - logomik skide kapu j upre prst u
plafon na Boga. - je ko u paklu - doda
i trudne glavom prema svojoj kancelariji.
li? obrati se tabomiku.
Ovaj je i dalje nastavljao razgovor o
oblacima) strujanjima zraka, vakuumu koji stvara i
Trtica je to sve sluao iz svog ureda kroz nepritvo-
rena vrata i pitao se odakle tolika snaga u tako
mrlj.vom ta li mu ena daje jesti kad je
tako suh ko motka? Ima takvih ena, je on te
koje svoje ljude more na taj to im II
sanuu ili filovaou papriku s riom umuljaju sitno
sjeeanu konjsku dlaku i kad oni to pojedu, onda im
se dlake pozabadaju u crijeva i zato, ta god izjedu,
ne prima im se." Majke ti Boije, zar ima taki'
korpija na svijetu - pitao se, a onda ga trgnu ta-
bomikovo objanjavanje Fakiju kako bi valjalo to
prije jz pria-rnlja gimnazije iseliti domobrane: "Do-
mohrane) su domobranei. a daci su dad, kola je
kQlu) je li tako'! na odmorima vie od
njih bezohf1!Zllih i kojekakvih drugih svi-
njarija nego na svim satima pjevanja kro?
godinu ... "
269
- nismo se dogovorili da rakiju drite
pridiku iz nadzorrutva - vikne logornik prema vra-
tima, a zatim
"Nu, ga, mu boiji!"
T.bornlk Hado naslje<inikjake i
vene loze veleposjednika i jedin] kolovan i7.danak
nekadanjeg bosanskog begovata iz ovog kraja, va-
io je za osobu odanu ali samo zato to je
kao dugo godina slubovao po sehma sa '
ivljem hrvatske narodnosti. Prepanmdiju jejo pri-
je rata zavrio u Zagrebu i otuda je donio pune
bisage manira ukopljenm Evropejaca, govot'
gerskih i pedanteriju u odijevanju l k1tnjastu '
Izasvega toga nije se moglo skriti pravo,
tr.diciollalm vaspitanje ovog mcr.kluk i
bonovanstvo iz turskih vremena, silovitost u
dovanju l bolu, ncspokQj i nemirenje sa
da vie nijeonako kao nekada i da ona pusta
da Olje at crko, ali njisak ostao" nije nita drugo no
popiana uycha. Zbog upeicovane f..elje i!.:a i
bilo kakvom nad svijdom oko njega, Hado
je odmah, se uljuljala ustaka vlast, prihvatio
dunost ustakog tabomika. Vaio je ekspertom II
odgonetanju rebusa i davanju prognoza koje su
nekad. ko zna kako 1 na koji odslikavale
Onje na godinu ranije prorekao
"evropsku i sve to se zatim dogodilo. Nakon
uspostavljanja nove vlasti, Hado je
red funkcije vodio i slubu
svih kola oa Kotarske oblasti.
270
Kad su sjeli naporetke, logornik je iz stola iz
vadio fotografija i razastro ih ispred njega.
.- Ovo nikako nisu mogla navrljati djeca - rekao
je zamiljeno. Ovo je tekst intelektualca - nanirao
je mrekastu zavjesu koe po jagodicama i vrhu
gOnlie usne kao da ga neko ubada iglom u debelo
meso; taj bojan izraz tabomlk je stekao i ka1inije taj
manir pretvorio II navadu jo II koli, i to
nakon svakog uiju. I sam je
i vrele une koljke kad II
zgrijee pravio grimasu. On bj u svakom
W.njavanju prepoznavao sopstveno ka-
njavanje iz onih dalekih godina kad su ga za ovo,
za ono, natezali za klempave uj ili ljute
uspaljene Dok je istezanje Uiju trajalo,
on je od boju stiskao zube, lice 1 skupljao
gOTIljU usnu u majunu, naboranu surlu, ba kao to
je to i sada fotografije to mu ih
je pred nos turio Jere Trticu.
tri vagona na njima, a zatIm i ostale, na
kojima je svaki vagon voza bio posebno
i snimljen, tabornik je izraenije,
tanje nabirao masnu kou lica. Ne i ne!
Da Bog kae, nije! Ovo nikako nisu pisala djeca niti
polupismeni dripci! - udarao je dlanom po razastr-
thn fotografijama nu stolu.
- Dobro, kako to misli.
Logornik je s oprezom na licu pratio afektivnost
bbomikova izlaganja.
271
- Kako mislim, ti boijH? Kako mislim?
Lijepo! Evo. vidi li ovu crtu - prstom je pokazivao
na sredinji dio teksta napisan kredom du vagona
prve klase. Dakle, vidi Ji tu crtu to se nazire izmedu
prve i ostale dvije Zapaa Ji ovu crtu
"Poglavnik"? E, tu smo: Jere! Tuj smo!
ne pobjedonosno t.bornik.
- Da, i ta dalje?
Jere kolutne ne ni od
onoga na to je svoju panju skoncen-
trisao tabomjk.
Da Ih je neko promatrao II tom poloaju nagnute
preko stola jedan prema drugom, zasigurno bi po-
mislio kako njih dvojica igraju tablanct.
- Sta dalje, ta dalje? zabrzavao jc tabomilr.
To je stanka, eto to dalje!
H.dn izmakne malo unaza<l glavu
jer se iz logomikova daha kiseo vonj nes-
varene hrane.
-- Ta crta govori i vie nego to mi mislimo, ona
objanjava svc - sad je s priswjne udaljenosti obja-
njavao logomiku one linJje u tek:sru to je
stanku. odmorite za Tim pra-
vopisom se slue samo kolovani Jjudi i obrazovani
tipovi. ..
- Jebe ti tol Meni ta tvoja crta ne kazuje nita-
buboe logomik i otpuhne ne<adovoljan tako alos
nim a zatim uzme jednu od fotografija sa
stola i upiljI pogled II kredom ispisana slova dui
272
nom vagona prve ldase: HPoglavnik"
kin sin!"
- Dabome da ne govori, Crta nema usta, ali valja
imati pameti pa je razumjeti - staloeno uzvrati
nad7.omik Hado. Ti SIJ drugom
ovo je neto drugo. Kod ovoga ti pljuska ne
pomae,jok! Ovo je iznad razuma, kapira, a1 S ove
fotografije se vidi sve kao na dlanu. Ova crtica,
vidi. naoko kao mudo, ali nije!
Nije, Jere) nijel Ta crta, za sebe kazuje sve! Tabornik
se oprezno, da nc bi bilo isuvie upadno, na
OO Jogomikova lica i podigne
prst iznad svog tjemena.
To da imate stvar u svojim rukama
dahne logomik svog sagovornika. on se
samo II rijetkim trenucima ljudima na taj
i ro samo onda kad je bio u
intelektualnom kripcu.
- Sad je prerano govoriti o tome ta imamo a ta
ne u rukama, mH pokazati prstom u onoga koji
je napisao ovu svinjariju, ali ako bi se malo bolje
mozaik. sve je vrlo ...
- Mozaik? Koji m07.ajk? Upri samo prstom i
taj kujin sin ni omrknut, nl osvanut!
Zagrijan time to mu je nadzornik nagovijestio
delinkventa koji je ispisao uvredu za
glavnika, logomjk gorovo sa stolca, ali kad
je majo paljivije osmotrio nadzomikovo ravno-
duno lice i dranje, shvati da je ispao budala.
273
.- Jere} ustavi se malo, de! Stani, takvog te volim!
Ova crta nam da zamislimo kojoj sorti
pripada na protivnik i da fi tim II vezi
dvije stvari. Prvo, ovo nisu pisali polupismeni ljudi,
niti kakvi jebivjetri, osobe, potkovane
od glave do pete."
- Jebi se! - prasne Trtica jo prevaren.
Jebi, ne jebi, ali ja ti otvaram - jedna varnIca
kresne u zjenicama Hade Smiri igru,
danas ivci o mnogim stvarima, a ne taj
lvoj samokres na kaiu. U crti sva tajna - ne
se na logornikovo
izvadio cjgaretu jz kutije,
i stavio na donju usnu. Kamo da su to
b.t. djeca, ni po muke I Lako bi se to
je tu uvredu napisao kakav besposlen,
ili onaj to obigrava oko vagona sa
i kuvka po E, nije, brajko! To
djelo promiJjene
t
osobe koja zna
ta - gotovo presretan moe dr1ati intelek-
tualne pridike ovom bukvanu II uniformi, tat){)rnik
s uitkom ispuIitao dim kroz obje noS-
mce,
- Ti samo o crti, daj ti meni ime i prezime, aru:e"l,
a ne tu crtu. ta imam od te tvoje crte?
- Crta govori jezikom. a ti trai
prezime. Nisam ja Bog da ti sad na sat,.Illl p(}tm1m
ilegalu I
T .bornik estoko otpuhnu dim i zapazi kako
na logomjkovom licu uhvati nevoljka grimasa.
274
- Pisac tih slova i odmjereno upotrebljava
pravopis, jer ako se zadubimo U parolu "Poglavnlk
sjn". onda ga valja traiti medu vrlo
menim ljudima, a i to neto. Imamo prvi
orijentir kamo da upravimo nae noseve j na mo-
zak. Druga je stvar to mi ne znamo odakle j
na kojoj je stanici, oprosti, na kojoj je postajj na-
P1Slll10 to to pik ..
Logoonik je nekoliko trenutaka gledao ispred
sebe, a onda pokupi fotose i otpuhnu:
- ta biti ako fl ovom doglavnik?
- to bude! To mu se mera
ramenima tabomik Ali, ja imam rjeenje za to pis-
karanje ilegale. Svc ima svoju protivreu u poHtici,
Jere. Samo valja malo ovako: ...
- oti opet o toj crti na vagonu? Ta crta je
veprov prde za mene
l
eto ti to je!
- Polako, Jerkane, potako - pritiskao je dlanom
neto u vazduhu tabomik. to bi ti rekao ako bih ti
ja sad ponudio za to piskaranje i ko bi to
mogao Sta a?
Logomiku se zatcgoe vratne ile: da Ji je dobro
on zna ko je napisao uvredu na pog-
lavnika?
- Je li ko iz gimnazije? Kazuj, krvi ti svetih

- Postoji osoba koja bi to mogla napisati ti ovom
gradu.
T.bornik je ",d posve hladnukrvno vladao i Je-
rom Trticom, i logorom, i ustakom vojnicoUl, i ko<>
275
tarom i pljuckao s visoka i na doglavnika od kojeg .
je strepila Kotarska oblast i Popunidbeno '
zapovjednitvo.
Je jj ti to mene podjebljuje?
- Postoji osoba koja bi to mogla navrljati. To '
tvrdim, ne podjcbavam - u glasu Harle
sad je bilo neto nalik na
- A ko dc reci!
- eto ko je' Ludi Hud.m! On je kredom
ispisao na vagonu dok je voz stajao II stanici "Po-
glavnik - sintl, li me to zborim?
Hado pritisnu ostatak dogorjele ciga-
rete u pepelnici
- Ti, Jere, trai krivca, je li? Dabome. ti Sl
izvr!na vlast i ti mora krivca,
stagnira, je li? Po gradu se ire kako nam
vlakovi prolaze propagan-
dom, je Ji tako, ili nije? E, vidi, tu smo!
kriVca, pokazate! svoju revnost i je li
tako? Jest, dabome da jest! onima to
no. tebi iza kezc valje zbog te krabancije o
naem poglavniku. Ima ih, na pet ruku ne bi stali. Ti
uhvatiti krivca ... zapravo. on dobrovoljno
priznati da je na vagonu ispisao ono to je napisao i
ti to objelodaniti da svi i vide, Moe se j u
tisak dati. E, sad da vidimo ko je tu osoba to se
drznuia da napie takvu uvredu izvan svakog
zuma? Ko? Budalal budala, a budaletina je
niko drugi Hudam i on se keziti i kimati
glavom i upirati prst u sama sebe. grad pozna
276
ludog Hudama, ti si ovdje odskora, ti to ne zna, je
li'? Kapito, Jere? D07.ovi se, ta ko stidljiva:
nevjesta! Kapito!
Logomik se sav osovi na Doge.
kako to ... ovaj, pa taj !ludom nije kolac-
jedva protisnu,
.- Nije kolae?! I te kakav je on
Jere! on je od silne pameti i pobudalio! Taj ti
Hudarn bolje zna astronomiju nego direktor gimna-
zije doktor Rauinberger. on zna na zemlja
stoji, ali to nas ne zanima. Hudamje od silne pameti
pobenavio, to je fakat. i to upamtit Budale ne mogu
poludjeti, pamelni polude!
-I onda, ta da kad uhapslm tog Hudama'!
- TrtiC{l se sve vje zagrijavao za taboIDlkov'U ideju
svaljivanja krivnje na osobenjaka Hudama.
Kako dalje?
- Fino! Prvo ga obradit da dobrovoljno
prizna, a ti onda razglasi da je
pogrde na poglavnika. Slua li ti mene to ti
lborim, Jere? E, kad to sprovedemo. onda ga
nekoliko puta vezana i /oi plakatom objeenim na
prsima provoditi ulicama da ga svi vide, Kapira?
Suditi mu ne moemo, lud je, to svi znaju l ako ga
pusti nakon dan-dva, na ugledu i
nju. Jasno?
,- Jasno je meni - Jogomik - ali, ta biti
ako se prokljuje? to je fakat!
Ima i tome IlJeka ti naoj apoteci, Jere - pri-
brano tabomik. Neka ga ooda pojede ili
277
neka ga neko sutradan II rijeci? Zar to nije'
Jere, kako dane. Svata sc, iVu
i neopreznu moe dogoditi. ti, moj
Jere, nema svjedoka, je li?
II
Ko je ludi Hudam?
Nikao je u sreskom mjestu jo davno, J
nakon povratka srpskih trupa sa zapadnih granica
U gunguli prevrata i slave, jo dok su vojnici
na otvorenim vagonima mahali a1ren;m
i dok je voz nakratko stajao II stanici,
su mjetani darivali oslobodioce, i on
ko zna odakle izmigoljio iz voza i
u varo.
Dok se nova vlast smjetala u jo [ot:elje
bive austrougarske uprave, na Hudama niko
panju, a pogotovo nikome ne bi palo na
pamet da otkriva njegova karaktera.
Zato se niko iv ne kad je zakupio nal,uiit"'Dti.
radnju pored stanice u kojoj se
prevrata nalazila otkupna stanica vune i
a, niti kadje doljak unutra ubacio
pak kad je doveo majstore da zidove
prozore. Tu je on namjeravao otvoriti
onim rijetkim mjetanima to su ivjeli u blizi !
nekadanje otkupne stanice objanjavao je da
biti neto to oni nikad nisu vidjeli jer se
iivanje i brijanje, umjesto makaza i britve,
ljati Taj izum je posve nov i
278
ga je i kao tajnu donio iz
kao poklon nekog mudrog Jevrejina iz Praga.
Nekima je otvarao sanduke i pokazivao du-
guljaste galone s vodicom, koja izmi-
jeana s drugom, zelene boje, jednom iz onih mno-
gobrojnih staklenki to su bile II sanducima,
kao rukom skidati s bradurina i zaputenih
frizura.
I upravo kad je radnja bila a prozori s
dva iroka krila utisnuti izvana II zidove i kad su
majstori zavrili unutranja li gradje,
kao da ga je davo bacio li zembilju, stigao
i Hudam je nekoliko dana s njim provodio
vrijeme II hotelskoj sobi, tako da se najavljeni
salon pretvarati u vjebaonicu crne
magije. Zagrijan za nove, vjetine i uhva-
na Hu-
dam je od njega otkupio sijaset rekvizita, od
crnog sakoa i prugastih pa do pru-
i visokog, svilenog eira iz kojeg ga je bivi
vlasnik kako vaditi i bijele go-
lubove.
Hudam je danima i danima sjedio na sanduku u
radnji debelu knjiurinu Crne magije koju
mu je ostavio Kad bi mu dodi-
jalo sjedenje u salonu, izlazio bi s knjigom pod
pazuhom i satima etao pored rijeke, sve dok jed-
nom, zanesen nije strmaknuo s ohale u
vodu.
279
Rezultat tog napornog crne magije
iskazivao se kasnije na Eludamovom ponaanju;
razgovarao je sam sa sobom, zastajao bi II hodu i
okretao glavu kao da oslukuje neke glasove. U toku
dao. po nekoliko puta je u uti potanski sanduk
mnnoljio neke i tek tada su ljudi
,,,gledati tog nezna-
nog Ispod irokjh prozora njegova salona '
stalno su se prikradala i vrzmala djeca,
starijima sve to su vidjeh ih izmislili. Njima je taj
bivao JO o1kako su ga
vidjeH kako stoji na sanduku na jednoj nozi pok ..
riven s koje su treperile bezbrojne, zlatne
zvijezde.
Za Hudam. se tvrdilo po gradu da nikad ne spava
i d. se pretvara II sovu. Jedni su se kleli d. on
nita l ne jede jer iz njegovog dimnjaka Diko ni .
jednom nije zapazio ni najtanji pramen dima. za
prvu tvrdnju nije bilo dokaza, izuzev to je
cijele noel 01jrkalo svjetlo ispod zavjesa na pro-
zorima njegovog salona. ta se druge opaske, tu
se doista moglo naklapati svata Navodno g'd je
pekarski egrt Cal.menta vidio kako jede suhu krav- ,
lju ba.1egu. ali kako to nije bilo dovoljno uvjerljivo
ni blisko normalnoj pameti, jer niko ni u bunilu
nikad nije vidio bilo koga da jede kravlju balegu - ,
radozna1ci su radije prihvatili vijest kao posve mo-- ,
da Hudamu vile donose hranu i sputaju je
direktno kroz dimnjak na krovu.
280
Hudam je svakog dao. postajao osoba na koju
sve vie motre i uhode svaki njegov korak, pa je sve
bio tema razgovora. o njemu su ile
dotle daleko da su mu pripisivane natprirodne
l 7"tO su odoekud prologodinju suu l
njegov susret sa upnikom DupiIom kojemu je
Z\jezdo711anac u prolazu rekao: ne
mjerite to ne dolazim na lUise:, ali sutra
imati kiu. tt I doista, kad niko ni naslutiti nije mogao,
kia je iste padati, i to tako tcdro kao
nikad do tad . Zbog poplave te godine od ljetine nije
ostalo nita, aH Hudamovo nije zabo-
ravljeno.
Ogrnut svojim kinim m3ntilom, da II je bila zima
ili ljeto, s leptir manom pod bradom i crnom knji-
Uflnom ispod pazuha, on je obilazio okolna
prigradska naselja i ljudi su ga rado primali,
oni to su II njemu zamiljalil zbog svih onih
to zna na nebeski svod stoji. Ti
priprosti ljudi, svakojakim :tlvotnjm ne-
i gladne due za i bilo to bi im
bar ti podsvijest unijelo nadu da j za njih negdje na
ovom svijetu postoji radosna ivota, po-
stavljati su mu svakakva pitanja i on im je strpljivo
objanjavao kako oko njih svukud lce novd, nakit
i hogatstvo samo im se valja priviknuti vjetini da
to to tei nadohvat ruke poberu i uivaju, Za svoje
savjete nikad nije uzimao nita i tu jc i nesvjesno
podizaO svoj ugled kod pripmsta svijeta, Jer i kad bi
umanuo II ponekom iH savjetu, ljudi su
281
preko toga prelazili, da sve to nije pla-
nije zlonamjerno ni propalo.
Pred rat je Hudam postao sumnjiv sreskom
niku Policajci su nekoliko puta upadali u
njegov salon i vIiH pretrese, ali nikada nisu nali
nita opasnog i surmliivog po poredak i dravu.
Svaka Hudamove radnje i nastambe II
gradu je aputanjima i lnirkavim ne-
povjerljivim pogledima; govorkalo se kako je Hu-
dam pijun i da svake kad grad
usni i pijetlovi ne kroz icu iznad
oluka kojiko dnevno vozova prolazi kroz eljez-
stanicu, da Ji II njima Ima ili nema vojske i
ta se deava u kasarni pored kupleraja i
gdje se nalazi barutana i vojno skladite opreme. Da
je to zar bi badava svu tl salonu gOIjelo
svjetlo?
Hudam, nita (} tome nije znao pa zato
nije ni pokazivao hjlo kakvu niti pro-
mjenu u svog ponaanja. Upade PQlicije je
uzimao kao drage, posjete vlasti
i jednom kad su policajci on je njihovom
predvoclniku, vodniku Bari Kesniku poklonio b0-
s onom vodicom da njom trlja tjeme
tri puta dnevno uvjerivi ga da mu kosa biti i
i talasa <tija. Kad bi ga neko od radoznalih
mjetana presreo i upitao ta su policajci ponovo
traih u njegovom salonu, on bi se osmjehnuo i
kazao: uTrm nekog vraga kojeg su izgubili."
282
Tek kad se da je Hudam
s minareta ako mu muje-,dn jusuf-efendija Taba-
to dozvoh. ljudi se zapitae je li s njim sve
ali objanjenje je ubrzo dolo Hudam namje-
rava isprobati napravu sa krilima kako bi
dokazao svakome da i i bez aviona moe
letjeti kao ptica!
Iznova je njegov salon postdO mjesto odakle su
se irile Mnogi su ulazili i 05-
se da on zaista posjeduje krila i da je
jedan zid iscrtan krivim i pravim crtama, ali
kad je sve bilo spremno, mujezin se predomislio i
paljivo, da ga ne povrijedi, rekao mu kako minare
nije ba !lllj7.goclnije za te akrobacije i da se ako ba
elI letjeti kao obrati upniku i s crkve-
nog tornja ili pak s dimnjaka tvornice tekstila,
oko akrobacije sa damije dola je i ti
sresko pa je vlast jo jednom poslala
civilne agente da izvre dtltaljnu i us-
tanove ta jest, a ta nije oko tog Hudamovog pro-
Jekta. Agenti su marljivo pretraili oba krila od
1 masnog papira kojim domaclce uvezuju
gajone sa turijom, Ustali su od prve do zadnje
stranice onu crnu knjiurinu l sve to je bilo ispisano
rukom ili ali ponovo nisu nali ni TOr-
sumnjivog po dravu. Zatim su zasukali ru-
kave t otvorili limena vrata na dimnjaku jer su
vjerovali da bi tu moda mogla biti
smjetena kakva naprava kojom se vlasnik slui u
nedozvoljenim,. opasnim rabotama, Gurali su ruke u
283
gare i prainu i opet imje rezultat bio ravan nitici!
Jednom od agenata je sinula ideja da zaviri pod
daske poda pa su sve do kasnih popodnevnih sati
porili podnice i boli ipkama zemlju ispod njih.
zime Hudarn je ispod mosta kako
sjekirom razbija led i kupa se u rijeci. Neto kasnije
se da hrani golubove riom i da je bez udice
uhvatio ribu koju je ikad ijedan ribolovac
uhvatio na udicu. Ribu je poklonio pekaru Hajmu
jer je bio petak - dan kad Jevreji smiju jesti riblje
meso.
S se odigrao o ko-
jem je kockar Samija jo dugo vremena
nakon to je Hudama nestalo iz grada. Kockar se
kleo u oba oka da mu je Hudam pokazao iskrzan,
papir, onakav na kakvom se izra-
fotografije kod mjesnog fotografa Steve
ka i upitao ga: "Vidi li?" "tali - upitao je kockar
Samija jer je pred gledao prazan i iskrzan
karton. "Zagledaj se, stisni malo tako! Eto, sad
sigurno vidi? To je moja ljubav i moj ivot. Jesi li
ikad ita ljepe vidio u ivotu? Priznaj da nisi!"
Hudam je drao posve izbrisan fotografski papir
koji je vjerovatno nekad, pitaj Boga kad, i pred-
stavljao fotografiju po se tek
zamjetno za otro oko nazirala kontura nejasne boje.
"Umrla je" - je kockar Samija da mu je to
rekao Hudam. "Vidi li ovaj osmijeh, ove lice i
kosu? Umrla je prije trideset i jednu godinu u Pragu
284
i ja svake samo u ovu sliku gledam, milujem
Je ... "
Hudamje tad pred kockarem Samijom zaplakao,
a ovaj je - taj kockar od Pete do
koji je znao dok bi trepnuo neko okom
bez ikakva biljeenja koliko kota trista
deset hiljada komada jaja ako imje cijena dvadeset
i pet para - dakle, takav i vjetak je ponovo
zirnuo u onaj papir to gaje drao uroci i, za
strano on je doista ugledao kako se sa
papira najednom pojavljuje lik prekrasne,
djevojke s nujnim osmijehom na licu ...
Tog u grad su uli Nijemci i svi su se
sjetili Hudamovog da ispred zgrade
Hrvatskog doma svirati kapela limene glazbe.
Nakon rasporeda trupa po podne je ba pred tom
zgradom svirala limena glazba borbene
mareve.
Isti policajci, to su nedavno po nalogu sreskog
vrijali po njegovom salonu i traili kom-
materijal i sad su, izmijenivi samo
oznake na kapama, ponovo kuckali po zidovima i
sluali naperenih uiju li se iz kakve skrivene
upljine pod malterom odazvati kakva jeka da su
pronali ono to dugo trae - skrivenu
radiostanicu preko koje Hudam alje podatke Engle-
zima u daleki London!
Njega su prvima ustae privele u nadzornu
slubu kad su novinskih stranica "Hrvatskog
lista" leci, ali sve se zavrilo
285
sasluanjem s nekoliko krti h biljeki koje je <lje-
Taki kasnije bacio II korpu 7-3 otpatke. Tak-
vom ovlanom sasluanju doprinijelo je da se rag..
predu nova kako je Hudam ujutro osmog
aprila p=luhitrio inenjerijski vod bive jugoslo-
venske vojske l presjekao kablove na
mina ispod betonskog mosta. No tu verziju
nikad nije prihvatio kao i odbijao je bilo kakov
fll7govor o toj temi. To jc, naravno, podgrijavalo
u\-jerenje II gradu daje on ba ta tajnovita osoba koju'
su vidjeli Cigani onog kobnosjutra kad je baterijska
sklopka li napravi za paUenje mina krenula uprazno,
a most ostao na svom mjestu gdje jest
Hudamovo II nadzornu slubu
nje na slobodu stvaralo je nova i
sanja. Navodno je taj putez uSIake vlasti ..
trik kako bi Hudanl bez ,,,,,,iranj'ljudi mogao okolo
njukati za redarstvo. Bilo je ovakvih
Ludi nije lud se pretvara
prvog dana i da je on agent i
istog

nakon to su saznali da je r:
sasluanje u logor. intervenisali izatoje
brzo putenl Navodno, Hudam je
davanja varoi Njjemcimajavio gdje se nalazi hote)
tl kome su bili smjeteni OfICiri, a kako je hotel
II hlizini njegovog salona, oni su s
pogodili upravo gornji sprat te
jednom jedinom bombom! Toj verziji pridodao
neko i da Hudam kao pravi vabo,
286
govori j da se je prije rata druIO s Rudol
w
fom Rilom, kojije sada voda Kultuthunda!
Zhog svega toga sad pred njegovim
vie nije bilo niti mu je ko na ulici prilazio
da s njim Ljudi su se plaili ludog Hu-
dama. Umjesto dobrohotnosti. krenue nove
ali sada s prizvukom
- Je U, Boga ti, pade li nam kad na pamet da sc
zapitamo od ta budala ivi kad ga niko nije
vidio da bilo ta radi izuzev to iz dana II dan izvodi
majmunarije?
- E, ta ti je na mjestul - kimali su 7.abrinuto
glavama i svako je na svoj osoben zamiljao
ludug Hudama kako broji dukate i napuleoodore,
preJistava kad se duboko marke i
ustake kune. Poneki od njih, razigranije mate i s
manje rezona zamiljali su ga kako 1Z jednog od onih
sanduka li salonu to ih Je jo prije
trid(""Setak godina vadi tajne pretince od kovanog
pune nakita i dragog kamenja, odvaja ih i
prodaje Boga pitaj kome i gdje ...
jet bilo je dana kad bi Hudama najednom
nestalo i niko ga sa njje mogao ali
to se u prijeratnim vremenima nije uzimalo zdravom
razmiljanju, ali sadje i to bio ra7Jog vie tvrdnji da
Hudam nije lud i tc kako pametan, promlljen i
opasan
Kad su ga ustae uhapsile, nakon to je II stanici
otkriven vagon po cijeloj duini su bila ispisana
slova "Poglavnik - sin'\ u gradu je to bila
287
prvorazredna sen7.acija. Ujutro su ga dvojica ustaa
s pukama o ramenu provela kroz sve ulice i svako
je na njegovim prsima mogao vidjeti komad kartona
'na kome je pisalo: "Ja sam poglavnika!"
Ljudi su bili zbunjeni i posramljeni, oni
to su,aputanjem irih kako je Hudam opasan
i dounik. Opovrgnuta su miljenja da je on
agent, ali ko je Hudam? Sad
pravo aJi zagonetno pitanje, na koga nIJe hdo m.'?""
odgovora, ali kad je Hudama, dan pnJe
doglavnikova dolaska na miting, nestalo,
ruko nije mogaopretpostaviti da su ga ustae
transportom s jo tridesetoricom i
bovljaka otpremih u u logor IZ kOjeg nlJe
bilo povratka.
Nekako potkraj rata kockar nad kockarima S.-
mija je da je. se za. prvog
svitanja. vidio na svoje kako Hudam Ide po
ogradi betonskog mosta.
za veliko - svi su mu vjerovali. ..
288
MANUET! GOLUBOVI
Kasno tt je. sve, starkelja! Okasnio si sa. za-
dunicom. - dobacivao je redovito kapo dok bIon
s mrvicama kruha pokupljenim s klimavih b!ago-
stoinva, i pogrbljen u
ma, izlazio na pn:'stor za PT?zivku da
nahrani golubove to su po krovoV1ma logor-
skih barak .
Starac Malmet jc svakodoevno trpio podrugljiva
bo<kanja tog surovog koji je nadzirao ba-
rake j blisko s upravom logora. Njemu Je
estoko smetalo to s toliko panje brine o
pticama pa je podgovarao i svoje j cin
v
karoe da i oni ismijavaju panjU prema
pticama.
Manuetje navikao na te svakodnevne
ljke. on hrani ptice dvije godine, od prvog dana
kada je u beskrajnom dugom transportu za stoku
dotjeran II logorske 7.ice. On nije
niti se uputao s logoraima u on Je
neprestano bio zabrinut i l. S11
ga upisivali u knpgu. ?O
tjemena ili odvodili na kupanJc- onje odbtJao bllo
kakav kontakt i zbog toga su se mnogi pitali: kakav
je taj ima li jezik. umije ll, li?
se pitao i Basera, ofic1rkollJ1Ckog puka,
prvl susjed to je spavao na drvenom kre-
289
vetu iznad leaja starca Manueta. Zbog taj
vraiji starkelja ne odgovara na njegova pitanja? Taj
italijanski oficir, ivahan i koji je u afektu
ustrijelio iz revolvera svoju ljubavnicu Zinu, sestru
visokog civilnog funkcionera u okupiranoj Dalma-
ciji, se to Manueta ne zanima njegova lju-
bavna drama. On je svoj na stotine puta
s kim god je stupio u razgovor i zato muje
indolentnost tog vraijeg starca ile na nerve. On
jednostavno nije mogao razumjeti svog prvog kom-
iju u baraci broj sedam, nekadanjeg sudiju Kotar-
skog suda II mirovini, da ga, ako ni zbog onda
bar profesionalno, ni ne zanima njegov
ljubavno-kriminalni ubojstva.
Naravno, Talijan nije mogao razloge te
utnje, ali da je bio upoznat da je Manuet nasilno i
bez ikakvih vrijednih razloga jednostavno pokup-
ljen sa ulice u raciji nakon paljevine italijanskih '
kamiona i da je otada u njemu pukla i ona zadnja,
nevidljiva nit kojom je bio vezan za ljude,
zasigurno kapetan Basera ne bi imao takvo
miljenje o njemu.
Za Manueta su, nakon hapenja i II
logor, svi ljudi - i oni to su mu sudili, i,'
oni to su ga sproveli u ovaj vraiji logor, pa i ovi s
kojima je bio ivjeti i trpjeti suro-'
vog ivota - bili samo blijede siluete
onog svijeta iz kojega su ga nasilno otrgli i doveli
ovamo. Eto, da je bar malo o tome znao '
kapetan Basera, on nikada ni jednim
290
svog ne bi ponaanje penzioniranog
sudije Manueta Savantelija.
U nedostatku tog nasilno prekinutog dodira sa
svijetom oko sebe, je bila nuna makar
kakva-takva zamjena i on ju je naao u pticama. S
njima je do mile volje mogao aputati im
krune mrvice, tepati im i radovati se. U je
ptice mogao posmatrati samo iz daljine, a onda, kad
su se golubovi na njega navikli, kad su dobro
kakav je, to eli - i to sve nekim svojim
instinktom - da mu se i da bez
zaziranja zoblju krune mrvice s njegovih dlano-
va. To osvajanje ptica i njihove naklonosti za djedicu
Manueta predstavljalo je teinu neke posebne, in-
timne pobjede. Bili su to, ustvari, inepojmljivi
momenti II kojima je on, izgubljen II hrpama
jednako odjevenih logoraa, istih izgleda i pona-
anja, bio svojevrstan izuzetak, onakav kak-
vim je bio prije ove u koju su ga uvalili. Pa
I to svakodnevno za njim i podsmje-
huju se njegovoj brizi za golubove uz zlurade prim-
jedbe damu "je kasno da svom sudijskom poslu trai
oprost zbog presuda" - on je to sve pod-
nosio, a ponekad muje ta pozornost okoline moda
i godila. Takav stav je bio neki njegov
i izazov logoraima koji su bili i i snaniji od
njega, a to je opet po njemu bio siguran znak da on
ne pripada ovim surovim uslovima.
njega i okoline deavala
su se prve godine rata kadje u logorima i kaznioni-
291
cama biJo koliko-toliko hrane, ah kad se rdt uW"",
obroci se umanjivati, tako da je starac
nuet s tekom mukom, sc s gladnim
logoraa i njihovim prijetnjama. jedva prona1azio :
mrvice za svoje golllbove. Sve to bi prikupio moglo :
je stati samo ujednu aku, a i to malo kruha
je poniavanjem j psovkama, aH sve bi to on
brzo zaboravljao bi se naao napolju, u drutvu '
svojih ptic . kao da razbacuje biserje, starac
je ptice vodio da svaka mrvica dos-
pije do gJadoih ptica.
- Matori, kad si tako duevan, zato onda tim
posranim pticama ne dadne svoje sljedovanje kru-
ha? Zato nam sc mota ispod n<>gu i skuplja nae '
mrvice? - vrlo o1hiJjnog lica i otrim glasom mu je
priprijetio deurni kapo II trepezariji, tako da mu je
Manuet mogao izbliza vidjeti ZlIkrvavljcnc bjel ...
Nemoj da te vie vidim kako semota ispod
stolova, te poslati do stotinu vraijih vra- .
gova!
nekIm nemirom za
binu ptica kojima se obavezao po nekom preutnom
dogovoru osigurati bar desetinu od one nekadanje
mrvica kako bi preivjeli, djedica Manuel
je da od svog doevnog obroka kruha odvoji
jedan dio za golubove. i sam je osjetio da
mu pola kukuruznog kruha moe biti do- '
da preivi. npa, ako pravo, ja ne radim
mnogo, svaku kretnju na najracionalniju
mjeru i zbog da strahujem" A i s tim nitkovIma
292
to mi prijete nedu imati vie nikakvih nevolja. Da,
tako biti najbolje!! - sam se saaptavao
otvoremh pod daskama iznad sebe na kojima
se neprestano vrtio u snu oficir Basera.
Danima bi na dok su golubovi oko
njega, II talasima, i sami smanjivanjem
logorskih obroka hrane, padali i pre-
tralvali svaki busen trave, Manuet je preivljavao
neto to nije biJo shvatljivo ni Talijanu Baseri, ni
ostalim logora.<iima. Ve1.a.ne za tavan logorskih ba-
raka i upravnu zgradu od betona. price su
jedino bile na logorsko dvorite, za pro-
zivni trg i za mali, improvizovani park s nekoliko
ibkrivljenih klupa. Za golubove to su se izlegli na
tavanima i oiucima baraka i koji su upravo na ovom
stranom prostoru napraviH svoje prve probne
tove - za te ptice drugog ivotnog prostora i nije
bilo. One nisu umjele poJe1jeti u polja preko visokih
zidova, zaleprati prema rijeci ili prema nekom dot-
gom jzvoritu na kome bi i lake i bre mogle
do hrane. Zbog svega toga se i na njihovim tijelima
ogledati ivot logora. S
dmge strane, zbog upadno smanjenih dnevnih
ka jela, logorai su kao ostrvljcni kurjaci, zaagrenih
i ispijenih lica tumaraH za vrijeme obavezne
etnje ne bi II nali krumpirove ljuske ili davno
zaturenu koru slanine jo iz onih, boljih dana. U tom
hezizlazu mnogi od njjh, oni to su radili
na teitn poslovima, okrenue svoju panju
prema golubovima. Po zabitim kutkovima logora
293
kuhali su ih u starim limenkama Ionako s kostima,
samo povrno od perja, gutali kao
rednu zaStru i nasladu.
Starac Manuet je s uasom utvrdio da je u njego-
vom jatu svakim danom sve manje goLubova. Nije
vie medu njima biJo onog krupnog, bjelovratnog .
goluba, ni onog s proaranim krmma, niti potpuno
bijclog ljepotana to se najupornije jagmio za
cama kad jhje hranio. Manuetje,
ptice, upoznao svakog posebno njihuve
odlike, broj u jatu, koliko je bilo starih, pa i one
to bi ko zna odakle 7",lutali na krovove logorake
upravne 7.grade ili na barake II kojima su logorai
spavali
I sad, nakon tog i napasti, kad su ptice
postale meta i gladi. jato sc svak1m
danom smanjivalo. S tekom II dui, mo.-
da jednakom to ju je osjecao zbog svoje
sudbine i je bio da bilo
ta poduzme i odbrani golubove -- svoje jato koje
mu je biJo neto najvrednije na svijetu, neto kao
neka spasonosna nada ili svjet10st to mu je
grijala duu, Bio jeto njegov golemi ivotni gnbitak.
i on se tome morao suprotstaviti, ali Kako?
Kad hi nekom od logoraa pokuao gowvo mole"
glasom iznuditi bar malo za ptice - da
je to to se s jadnim pticama pravi ovaj
iH onaj od mnogih kojim bi upravljao svoje molbe,
odmjerio bl ga krvavim pogledom: "Pazi, pazi. pa
ti; stari vrae, ima jezik? Cuj ako ne zatvori
294
taj svoj prokleti jezik, mogao bih i tebi zavrnuti tu
iju!"
I ta se tu moglo - pitao se. Da se obrati
oficiru Baseri, jer je znao da on irna
upliva na upravu logora? Da, mogao bi, ali on
upravo u tamanjenju ptica!? Ustvari, onje
prvi taj odvratni lov, fuj! Ne,
nikako njemu ...
lj jatu ptica starac je imao i svog goluba-mi-
ljenika i ni sam nije znao 7.hOg je izdvojio tu
pticu od ostalih jer je nastojao da sve voli istom
ljubaviju i da se II svakoj brine s podjednakom
panjom. Nije li njega i7.dvojio zbog kadifllStib
ea ili zbog sjajnog, pepeljastog pelja, ili moda zato
to mu se taj golub prvi stnnaknuo s krova na
ispruenu ruku? Zato je on toj ptici kriomice od
ostalih, pa i od samoga sebe i vlastite savjesti.
vajao mrvicu-dvije vie pa je i ptica izgleda to
jer je prva bi se njegova pogrbljena
prilika pojavila na prozlvnom trgu izmedu baraka.
je dugo promatrao njegove kljun,
oslukivao i kako taj grumen perja dr-
hturi u njegQvoj rucL PrijateJj!ttvo i ptice,
provjereno na najvitalnijem dijelu njihova zajed-
trajanja - na onim mrvicama kruha to bi ih
golub dobijao od Manueta i obratno - na pitomosti
j dubokom, iskrenom i nCl.amjenjivom povjerenju
sto ga je on kao najdrau nagradu dobijao od ptica,
To je u danima totalne gladi u logoru doseglo naj-
i razmjere. Kao da su i starac 1
295
njegov golub-miljenik shvatili da vie ne mogu
jedan bez drugQga i da im je dodir preko ispru'=
drhtave ruke s nekoliko mrvica kruha sve to i
jednom i drugom preostaje. Oni su se te
prisne ve?.e drali.
lJmjestopolovicekruhastaracje sada, u najteim '
trenucima izgladnjelosti. pticama. a posebno svom
golubu, davao gotovo dvije tako da je od
posljedica slabe l nedovoljne ishrane jednog jutra
ostao u baraci i odrvenjeJih udova.
&lg dana
t
kad je s naporom izaao. u prorijedenom '
jatu nije bUo njegovog mj benika. s ne-
kim nadljudskim naporom, obilazio je
okolo kao lud j pitao svakog za svqju pticu. J..o...
posebno oficir Basera, mislili su da
je s njim gotovo. Ipak, na on je svoju pticu
ugledao -bilaje iza dimnjaka glavne zgrade i teko
se kretal. po krovu. je bilo - kanjenici su
golubu slomili nogn. Starac jc pedigao raka i
nuo njome nekoliko puta, onoliko koliko mu je
snaga dozvoljavala. Mah"" je kao utopljenik, kao
osoba koja na horizontu vidi neto sasvim drago i
blisko. Ptica je na prepeznala tu peraka .
i je nespretan, teak luk imad njega, a 7.atim
se spustila na travu, tamo gdje su se
susretali,
"to je bilo
u
- - aputao je. "ta su tl duo,
ta? Slomili ti zlikovci nogu'i - nastavljao je i usput
vadio iz mrvice kruha. Ptica je
prodrljivo, kao nikad do tada, kljucala kao da je po
296
nekom tajnovitom upoznata da mora jesti to
vie ako misli preivjeti teku ranu na n01i I starac
je shvatio da je u tome spas njegovom golubu pa je
odustao da hrani preostale, rijetke golubove iz svog
jata. Teka srca se: sada niko nije vanijj od
ranjene ptice i da za nju mora sve mrvice
kruha. "To je sad na:lva11ijc) tako moram i nikako
- aputao jc dok je na daskama
sluao snano hrkanje kapetana Basere.
Narednih dana starac je kod goluba zamijetio jo
jednu osobinu koju do tada golub nije ispoljavao;
ptica je postala agresivna 1 estoka, Uuta i
raspoloena, Tukla je sve oko sebe, zaskak:ala se nad
preostalim golubovima., se za svaki
kruha. Pri lome je gubila iz vida da su te ptice njen
rod, isto jato. Rana je. za divno brzo zacjelji-
vaja, ali golub je ipak ostao na lijevu nogu hrom j
otada ga je starac prozvao epavkom. Na tu ilgo-
vorenu ptica se navikla j bi je njen skrbnik
izgovorio, golub bi kruiti iznad njega,
Jednog dana SC Manuet zbog mini
w
muma ishrane, razbolje. Oficir Basera izvijesti kapa,
ovaj upravu logora i na tome se sve zavri. jer oni
ni!iu mnogo marili za jednog starkelju, kojemu su
lonako izbrojani dani i 7.ato nisu ni prstom mrdnuli.
Kao da su SVJ eljeli da se rijee ludog
starca, ali on je stiskao zube. Znao je da su preostali
golubovi potpuno preputeni svojoj sudbini i glad-
nim logoraa. l izgjad.!\ielost, a za-
sigurno i godine u koje je zabasao sve je to
297
prikivalo tijelo za onih nekoliko dasaka na
Jedne kad su mislili da je starcu
stopostotno odzvonilo, Basera mu donese u limenki
malo tople juhe i starac je posrka zatvorenih
je s maha na mah kako mu se na
snaga i kako mu kroz tijelo struji 1 juria. krv.
Ukus te supe je bio blag i snaan i ta topla vodica
bez ikakvog i sadraja podsjetila ga je na
juhu koju mu je ena sluila ljeti u
malom. natktonjenom hladnjaku ispred
Sutradan, za golemo iznenadenje, Manuet je po-
lahko i oprezno tzaao na prostor za
prozivku i da trai pogledom svog epavim,
ali njeganij. bilo. Nije bilo ni drugih ptica. Krovovi
su bili goli. pusti j beivotni. Izgledali su jo
je nego ranije. Dugo je da spazi malu pepe-
ljastu grudvu na jednom od krovova, osvrtao se kao
Izgubljen, ali sve je bilo uzalud.
Prije prozivke i spavanja oficir Luidi :
Ba..I)era potapa ga po ramenu i poradova se iskreno
tn je pri:rD.ravio. a onda mu Objasni da je to od one '
juhe koju je posrkao. "T asupiea je, djedice, od
vaeg goluba. Onoga s kojim ste dijeliti zadnji
Jogaj. On vas je podigao iz mrtvih ... Il
Starac Manuet je leao skamenjeno Tnmo je s
nogu, prvo u nekom uasnom beznadu
ga ubiju, ali kad se tuga po njemu
kao talas mr,lIe vode, kad svaka njegova
pravedno bi on najednom u
prsima neko nemirno, drhtavo pomicanje.
298
"Srce" - mu li pamet pomisao, a1i je on
odmah izbrisa. "Ne, nije to srce. a1i ta je? To bi
mogao biti moj golub'l - se radosno, spa
sunOSOf) tu kao neto od
ivjeti stotinu dugih godina. "Dabome, to
samo moe biti on i niko drugi, nisu ga ubili ... "
aputao je dok je iznad njega u talasima dopiralo
hrkanje kapetana Basere.
299
UTA ANGORSKA
Ne, to vie nije bila Ollll koia je do neki
dan bila vesela i umiljata, S dugom.
dlakom. Sad je to bio pravi begalj.
Potar se svega to je bilo vezano za tu
angorsku dok ju je njeno milovao. Prizivao
je onaj dan kada su duboke rovove za
kanalizaciju televizijskog centra pod das-
kama, kojih je bilo svakud po gradilitu, prona.'li
angorsko Robusni Bokser, to je
zbog nekc na nekoliko mjesed zatvora,
prvi je, po mijaakanju, krenue u potragu
grede i daske. Izgreben,
zan po koljenima i laktovima kroz lavi-
rinte Bokser je sav sretan UZVIknUO:
- Hej. rajo, kuite li to sam naao!
Visoko iznad glave, s nekim oduevljenjem koje
njemu Djje bilo svojstveno, pokazivao je tu
grudvicu male i vlane njukice.
se oko njega ok.upilo pol. radilita i svaki od
zatvorenika-slobodnjaka, koji su polagali ogromoe
betonske cijevi za kanalizaciju, eHo je da s Bohe-
rom podijeli radost; svi su da je pipnu, pomi-
luju ili da je bar tek da dlan
njene dlake, dotaknu rukom.
- vi - vikao je brigadir. Dosta tih gluposti
s se ljake - nastavljao je
300
fi na licu mu sc vidjelo kao u zrcalu da
bi i on vrlo rado dotaknuo Njegov zadatak
jc bio da pazi na ispunjavao)e akorda poslodavcu i
zasigurno se plaio da ovaj ne
zarazi i tog dana ne urade
zadatke.
- Daj, vjere ti, da je malke pomilujem - gurao se
onizak gortak s Treskavice kroz hrpu znatieljnika,
koji je zbog neke a i zato to je umaru dao
estok degenek, morao Notprditi" nekoliko mjeseci.
Vidi, vidi, to jc kOS!llllto, pas joj odgrizo'
Nuto, nuto - tepao je gor:tak koju mu je
Bokser poturio pod nos.
Svaki od njih je imao to da kae, da
protepa neku njenu tepavicu, da je pomiluje rulje-
vitim dlanom. oprezno kao da ekspJo71v.
Bokser joj je odmab iz tetrapaka nasuo mjericu
mlijeka u praznu limenka od mesnog a
mnogi su, kao svoj doprinos
prilazili sa slaninom, ostacima gulaa, sirom,
- Daj, tu slaninu! Gdje si vidio da ovoliki
Boiji jede slaninu - Bokser je odgurkivao
one nasrtljive od svog ljupkog posjeda.
- Dobro, de, ta joj biti ako malo proba. De,
ti, maco probaj malke salijetali su Boksera, nutkaJi
svim i i kad je posao zavren, brigadir
sjede pored floksera pa i on spusti njeno
dlan na Ne u Boksera, Opre7J10,
izgovori:
- Mora se kretati, sad Ilmarka" , ..
301
- Pa, ta? - Bokser ga je gledao iskosa.
- Pa, to: ta s tom Vrati je pod
daske pa kad se sutra vratimo ...
- ta - buljio je u njega Bokser kao da je
pao s neba. Zar ovo Boije da ostavim pod
gredama? A kia, studen? Brigadiru, ima li ti due,
boiju ti matereinu?!
- Pa, ta misli - osvrtao se brigadir.
- ta mislim? - se Bokser, kao da je tek
sad shvatio da se moraju vratiti II zatvor.
Oko njih su se polahko iskupljali umorni
oko brigadira i Boksera utljiv
vijenac, svima je na licima bila sjenka zabrinutosti.
- brigadiru, moe li ti bar jednom biti
kaj ada, a? Ja je provercati u muriju. Dajte vi nju
meni, kad sam pronosio politrenjake konjaka, mogu
vala i to - javi se Stevo, neko vraije
s Didikovca kome nita nije bilo
- A ta biti ako ti mijaukne
kad budemo ulazili, a? - kimao je nepovjerljivo
glavom onaj gortak sTreskavice.
- Ti, stari, ne beri brigu! Znam ja svoj pos'o. Vai
Ji, rajo?! - Stevica je usijana lica promatrao hrpu
Izazivao je, vidjelo se, ali i traio kolek-
tivno odobrenje. Ako me ufate, ja u samicu!
- Eto ti brigadira, ako on kae ...
- brigadiru, matere ti tvoje, zaklopi
Ovako, vidi, a? mime, a Stevica to dok trep-
ne... nam ova A i mieva
ima, hajde, zamiri, ba te boli ...
302
- Kako ti to meni: ba me boli? Misli ti da je
meni pravo da ona tu pod gredama propadne ili da
je kakav pas rastrgne, je li?! - ljuti se
brigadir roavog lica. Uzimaj je, Stevice, i strpaj u
njedra pa neka bude to biti! Furaj!
I tako je mala pod okol-
nostima ula u zatvor i postala zatvo-
renik. Jedno vrijeme su je skrivali u kutijama od
cipela u kojima im je rodbina donosila u dane pos-
jete kolute krompirske pite ili a onda
- kad je maena i dobro hranjena porasla,
sklonie je u kartonsku kutiju od konzervi. S
vremenom i straari naviknue na a kako je
u prizemlju bilo mieva, niko nita ne poduze da je
izbaci iz njenog prebivalita.
je raslo brzo i napredovalo je svakim da-
nom, bivala sve ljepa i umiljatija. Naviknuta na
zatvorenike, bez bojazni se motala njihovih
nogu dok su za stolovima u blago-
vaonici i a oni su joj,
od svojih usta, kako ko i koliko, davali najbolje
komade mesa, kobasice, pa je s vremenom potpuno
izgubila interes za mieve i bilo joj je sasvim sve-
jedno da li ih u njenoj blizini ima ili nema. Slobodno
je etala iz sobe u sobu tokom dana i zatvo-
renicima-slobodnjacima provodila vrijeme u igra-
nju i maenju.
Potaru je bilo zanimljivo gledati te brojne ljude
raznih dobi starosti, socijalnog porijekla, inteligen-
cije i obrazovanja, kako pod istim okolnostima pri-
303
slobode, svi imaju ista osjeeanja prema toj
ivotinji Prvo su svoju panju kad bi
se s radilita bilajeta bjepa
Jo znojni, umornih tijela i spoljanjim ivo--
tom i dotaknuti u dno svojih dua to moraju taj ivot
po vioj sili provoditi IZmedu zatvorskih zidova, oni
su svu svoju njet10st i neku duboku s ma-
njim izuzecima. poklanja1i tom ljupkom stvoru; mi-'
lovaH su je i podizali do Jica i II tim trenudma nekog
toplog sjedinjenja njihova naru-
ena iznutra preivljavanjem sopstvenih
sudbina. najednom bi se raskravJjivala i
i toplinom. I pored i grubih
u kontaktima, za ogromno
prema angorki svi odreda su bili j
ljubazni,
Sve to je u njima ostavila sloboda, U
doticaju s nestajalo je i<;tog i iz njjbje
izbijao onaj pravi, zapreteni dio ljudskih Sve
je i zavrava10 se s tom umiljatom i
ivotinjom.
Ona je preko nekog svog, posebnog osjetila shva-
tila l dubinu te njihove pa711je pa im je
pruala umiljatost i povjerenje. I kad bj II zatvor
priSti7.JlO kakav novi kanjenik, ih pak ako je neki
od starih, to su kaznu izdrali ili bili pomilovani,
od1azlo -- je bila prvi ivi stvor s kojim su se
s punim povjerenjem upoznavali ili s iskrenom
gom opratali.
304
Potar je mnogo puta posmatrao njihova lica,
pokrete, sluao im dok su milov.li utu
i 7"'PaaO kako tvrde bore i natuten" obrve n.jed-
nom nestaju S njihovih lica, a umjestu zabrinutosti i
tuge, im oive, omekaju kao da su od vate,
pokreti ruku i sve to se II njima krilo najednom bi
provaljiva!o kao da u krilu, iti pod dlanom, dre
nekog izvadenog iz sopstvene duk
Nije bilo nikakve sumnje - ta promjena je bila
neto ID bi Potaru ;oabljesnuJo pred
otkako je sudbinu dijelio s tim ljudima, Bio je sigu-
ran da oni, utu angorku, joj
dlaku i kako im ona trlja glavom lica ili
nujno li naramku
l
ostvaruju susrete s nekim
od svojih S trogodinjim ili
kom to imaju istu ovakvu kasicu kao to je angor-
kina uta dlaka, eninu maznu ili .pat na
jt1stuku? On 10 nije mogao ali je te trenutke
duboko urezane nosio u sebi. Preobrat jednog
btjan. kakav je bio Bokser, ili neki od mnogih koji
S\1 i za bezazlenu stiskali pesnice, se
do tih granica da ih on nije mogao prepoznati, I
dugo, nakon to bi im se angorka izvukla iz zagrljaja
ill iz krila, njihova lica su zadravala blagost;
pod snanim unutranjim dojmovima Potaru se
du tonu u san i bude se iz njega,
Angorka je rasla, dl.ka joj je bivala sve dua, a
glava jo Ulniljatija i ljepa, Potkraj zime ona se
uznemiri. Nije jela niti se umiljavala i svi su to
7.apazili,
305
Ona vie nije imala strpljenja za milovanja i
tetoenja, a ni jeia vie nije kao ranije. Prvi se
dosjetio Bokser:
"- Sofiji stvor, valjda joj treba malo etnje?
tako, goluhice?
na jedno oko lopovski,
nalazio je rjcenje Bokser:
- Nema veze, curo, nit to nekako.
ti malke na kOr7,o, medu svoj svijet...
tako, jednog jutra, neopazice, dok su iznosili
smet.1je, uta angork:a je mugnula na ulicu.
Oni kojj nisu bili upoznati s Bokserovim planom
da se zakratko pusti napolje, kad su se
7ahrinUto su,. pitali ta je s angorkom. jedni
od drugih ono to lm je bHo na srcu, bezvoljno su
lutali bodnkima ih S prozora posmatrali zatvorske)
dvorite da je odlutala napolje. nije
bilo ni sutradan. Tek dana je zalekoe kad su
se vratili s rad1Uita. ali to vie nije hiJa ona
Sada je to bIO bogalj. Neko JU je, je na
ulicu i da se umiljava prola:micima, !estoko
udario nogom u kuk j slomio joj nogu. Ona sirota
nije razumjela da Uudi napolju nemaju smisla za
njenost prema utim l tako je njen prvi
susret sa spoljnim svij(..1om imao poslje-
dice.
- Boga mu materina posranog - vilica i
jo pesnica siktao je Bokser je na
krilu, dok ga je ona ti nekom tUnO
posmatrala.
- Vidite lt, ljudi, ta utadl krvnik? II
struku i srdita Uca zgraao sc onaj sTreskavice,
T ostali su s bolom na licima prilazili Bokseru i
7..agJcdali ranjenu angorku, Sve je bilo srueno II
njima. Jedino je Bokser, nakon to je preivio prvi
ok kad ju jc ugledao kako hramlje, poluglasno
govono:
Neka, curo, to, ... Kazao sam
ja tebi kakvi su oni tamo ...
l pri tome je neodredeno pomicao glavu nekud
izvan zidova zatvora, nekud daleko ... Ni sam
gumo nije znao na koga je mislio ...
307
HRAST
Hladolije sc vukao niz prisoje, pravo Mitra-
ina pod nastrenicom uz vrata dvije
skemlije l grubo sklepan sto od dasaka. Tek
to je ispratio pismQnou koji svakog
dana doprdeka na II planinu. l to samo ako
za nekoga II torbuljaku ima novine ih skupu i vanu
dravnu potu, Mitrain vrati pogled na
kovertu .. tQ je II lijevom uglu imala onaj opasan ig
za oko- zove ga sud da on. Mitrain, i sudija
raspredu davno spletenu o hrastu, o umarima
j argatima, O puci j roguijama.,.
Dok posmatra omotnicu, Mitrain II trbuhu
gorku, vodu, a misao kuca kao II
objema Goni ga misao da nanovo,
tolikih godina uranja II ranu jesen ]941, go-
dme kad su Nijemci kao mahniti opkoljavali Prlsoj
i sve zjvo jer su dan ranije partizani iz
zasjede napali njihovu motorizaciju i nanijeli im
golemu nevQlju. "
Zna Mitrain ta za njega ponovno raspli-
tanje te jesenske Zna koliko lo moe zaboljeti
u iznutrid. negdje u nekakvu neznanu pregratku
due koji se nikad i ne moe nhi bilo
kome Da mu potar nije donio to sudsko
pismo, 7Jisigumo bl misHo o penziji, o onom kaiu
zimtne zemlje pod krompirom. misli bl mu doticale
308
kravu ibu!ju to su joj zadnjih mjeseci is-
padati zdravi zubj od boUke kqju ni veterinar nije
mnio odgonetnuti o svemu bi on lahko mogao
misliti i svesti ali ovo sudsko pismo ne d::L.
Kroz stisnute pred njim se otvara prvo
modra. pa zatim l.agasita slika estoka kao ovaj
koverat to mu je na stolu ispred Otuda s
juina j gruhnule su puke slono kao da
idu svatovI, a zatim se od onih nekoliko niih
ispod njegove prolomila cika i strka bjealllje. gao
je vabo da uzme ujam zbog svojih gubitaka u
ljudstvu i motorizaciji koje su im nanijeli partizani
prije ove to ju je proivio i o kojoj sad konta i
razmilja,
Pucnjavu i lelek ena Mitrain nikad nete
zaboraviti, izbrisati a i daje htio i mogao,
nisu dali argati, sjekire i providuri. umari icapineri.
Pa j ovo pismo, pozivi i prizivi, potari i
sve jc kao noktom rovalo i kopkalo po dubokoj, tek
zarasloj rani II Mitrainovoj dui. Zato mu je slika
pred kao da se sve to zbiva upravo tu
ispred njega - razgleda lica i prepoznaje th,
komjnske glasove, oslukuje i pucnjavu
puaka, lave pasa, vidi i svoju pokojnu enu Anuu,
Mikana to ga ona dri za ruku".
Da je ko imao zgodu odakle posmatrati zgllrenog
Mitraina kako oslonjen o aku sjedi za stolom ispod
nastrenice, nema dvojbe da bi pomislio da starac
kunja savladan ljepotom zdravog planinskog zraka,
Pa i moglo bi se da on sanja, sanjari jedan dalek
309
I Usnil. mu se mndm kad je
sa enom, pokojnom Anukom i Veselkom II
i Mikanom iza sebe, zaprtio bjeati ispred
puaka i vatre popaljenih "Bre,
potegli Mikana, nas, kruv im njihov,
Pohiti ... "
I dok su bez igdje Ita li rukama urili kroz umu
j usplahireni za i svoje ivote,
Mitra3iin je najednom, taman pri izlazu iz umskog
gustia, osjetio udarac olova II visini svog pojasa
gdje muje u povojima bio Veselko,
je i kako se malianovo tijelo trglo iz sna... a zatim
kako mu je niz ruke krenuo topal mlaz !crv-
ce - mililo je kao kad bi dotakao smjet
peluda",
HAndo. ubie nam Veselka! - glas mu se
oteo i puke, lave psina, ciku Izbezum-
Ijenog zbijega. Lelek mu je ostao II prsima sve do
dana dananjeg i budio bi ga i drekne II njemu
neki skriveni Mitar, zdnnusa ga i pridigne: Zar ti je
do snaj grom te sagorio r Zar Sl smetnuo iz glave, je
lj?! Niko nije znao njegove sllOvidice, niti kad
bi ga iz sna i umora trlaO taj jauk pun
olovnog bola,
Zbog toga i sada, ispred vrata
1
ad jeze dri toplo tijelo i jasno vidi
enu n. kuljenima kako ad metaka ti-
jelom titi pod sobom trogodinjeg Mikana, Puke
su se pucnjima bHile. primicali su se i arJauci
ugojenih psina to su ih vodili na dugim
310
ispred muketa i ostale Znao je
vabo da oni to su izmakli njihovim pukama nisu
daleko, I<> puka nije stigla, zubi i
njihov njuh.
Mitrain sc strese od neke lahke jeze i prebaci
nogu preko noge ispod stola za kojim je sjedio pod
nastrenicom U? vrata, ali kapke ne
razmaknu - viruckao je kroz metlice trepavica u onu
na sama sebe. u sliku pokOjne
ene i trogodinjeg Mikana, Stitio ih je
to mu se probijala kroz navlake do zjenica
kako bi to due ostao na izlazu iz umarka s mrtvim
djetetom na rukama. Zna on cijenu te svjetlosti, ma
cijenu sna; ali -- mora da ispati. Patio bi on ko
zna koliko dugo da ga nije Anda povukla za rukav:
f'Eto nam ib za Bog s tobom ajmo.,,"
Nanovo su preko kra do Debine ume.
on nije prestajao da uz prsa onaj zamotuljak
s djetetom. nije prestajao da tepa: "Rode
Veso, pritrpi se, mi to, rano moja ... " Iz
povoja se nije rubia micalo, a krv se na njegovIm
dlanovima sasuIla. iza njih je i dalje prrpucavalo
oruje - sve dok ih na izrunku ume
jutro s povjesmima polegle magle. Tu se
predjcdnim izdvojenim Tu se i prekrstio
po zakonu i izgovorio: Tu ga sahraniti. bude
li zgode da prcduramo da mll biljeg upamtimo .. .'!
"ta" govorile su Andine I>Tu zakopati
VeseJka, eto ta ... "
311
I zaista, suhe grane, vie prstima.
bio je tog ranog jutra ispod hrastove mladice
i poloio Veselkovo tije1o, nabacio zemlju i po-
ravnao je dlanovima, a zatim jo jednom dobro
odmjerio mjesto i stisnutih zuba izgovorio: "Ajde
nema se vie rata stojat ...
Prole su zadnje ratne godine, vratila se
sloboda, oni, to su nad!ivjeli rat i pre-
boljeli rane, gf11diti na zgaritima ispod Prisoja.
Vratio se i Mitrain sam samcijan, ko okresan bor-
CDJI AmIa naprijeko ZJll11eteoa od tifusa trbunjaka
a Mikan se nek1ld zagubio nakon to su scmzdvoji1i
- sin u zbjeg kakvoj IDa:ici, on, Mitrain, II
brigadu da ratuje za slobodu. ZacljeijeJe su rane, bol
nadbijen pjesmom i mrsnim Dobrom.
tom i haljjnkom) dravnim poslom i svako-
dnevnim brigama na zadrunjlTI planditima stoke,
ali ono jznutra. ono to se i nikad ne moe
- to je progovorilo i Mitrain nazuo cokulc,
obuo novo, mitinga!ko odijelo, uzeo aov l trnokop
pa u umu Otisnuo se da iskopa Vese)-
kove kosti i da ih u kartonskoj kutiji prenese povi
i ugrobi gdje mu i otac i mati miruju, gdje mu
sestra. Ranka, najstarija od lei toliki vijek.
Tu sn i svi znani i neznani Mitrainovi - djed i
to ih je prvi rat s kolerom II zemljicu
poJegao.
Dok je iao kroz umu onim istim tragom kojim
je pr\jc sedam-osam godina bjeao ispred vabe !
njegove sile i ordije. je u grlu istu ovakvu
312
kao to je dok za stolom
razmilja i zapleta j II koji se sav zaroni kao
li hladnu. nabujalu vodu. Lahko je raspoznao mjesto
gdje je zakopao dijete; je bio trsit,
nat. pun cvrkuta ptica.. Otbuknuo je i kriomice se
prekrstio na isti kao i one kad je
le polagao pod mladicu stabla, skinuo je kaput i
zasukao rukave.
Neto ga je sjeknulo pod rebrima - je li sc to
javilo srce, ili dua progovorila II - nije znao.
Moda je to bio strah jer kad je aovom razgrnuo
zemJju, ugledao je ilje mladog hrasta kako se pre-
plelo s Veselkovimkostima. Stablo je branilo
jenjem svoj ujam j Mitrain je se o
dtalicu aova. Pitao se da li da l uhije
drvo i pokupi Veselkove kosti, ilL. Nema tu ni-
kakva "iH" - neto mu je zvrkoljilo iza uha i on se
ponovo maio aova, ali se jz: kronje javie
une, li, ni dan-danas, dok misli o torne, ne
moe se sjetiti od kojih ptica je bilo gnije7.Ao
li kronji drveta. mu se vrtjeti u glavi i zujati
II uujrn koljkama - uma je plesala oko njega kao
vrtlog pljeve na smetitu kad je vjetar razgonjQ II
virovc. Hitnuu je aov i sjeo, Sluao je
ptica iznad sebe II kronji drveta. sluao svoje srce
kako kucka 'll prsi1l1R, pod kouljom, i da
Veseika ostavi tu gdje mu je sudbina da
bude grob - pod korijenjem zdt11vog stab-
la. Ustao je i vratio x.emljll. pokrio ilje stabla
313
i utabao je bakandama. Zametnuo se i
trnokopom pa nazad.
tl Ako nemam Veselina iva, imam to drvo, imam
Neka raste, neka se grana, neka se
legu. Kud vie, eto mi djeteta ... It
I tako je mrtvi Veselin postao drugo
sin - gorostas) kakvog se poeljeti
moe. Svakog kad olist.ju ume i kada se
behar raspe polj,vicimakao snijeg, Mitra.'innazuje
otvori sanduk ispod kreveta i novo
konfekcijsko odijelo, ali nikad ne zaboravi pticama
ponijeti g:romuljak mrvica krulinng bljeba i zapuca
pravo II Ullll!l:ak, Veselinu. Sjedne perl drvo i slua
ivot ume. Mjerne mu isped t"'kih, plabovitih obr-
va grane, ponekad ustane pa obujmI stablo i konta
koliko je prstenja oko setike izraslo ,,, godinu dana
i "Rasti, guraj! Aferim ti bilo. neka
tebe.,,"
Pticama pod hrastom ostavi one rnrve to ih je
ponio u maramici.
Kad se vrati, pree voIove Jli unajmljuje traktor
pa ore njivu j sije krumpir, ponekarl7Me u kafanu.
Komije ga nutkaju da se eni, da ne flamuje, a on
samo odmahuje glavom: "Ajd s milim bogom, nije
to 7.3 mene ... Il
Potkraj ezdesetih godina se da drava
probija put. Izali geometri, izale sa spi-
sima, okupile se rabadijc i incgjcri i kud
pravo na prosjeHnu, kroz umu Zivinjiu, na onaj
Iira<t, na majulana VeseU,".
314
Kad je Mitrain to i uvjerio SC
1
krene u
u ali svi slijeu ramenima: Tako
su iodiliri ,kootlli i i,crtali. Vi,a sila, drue Mitre,
ta se tu moe, de? Mitrain nema kud: OrLava je
njegova, za nju je vojevao, aU i hrast je njegov, vie
no drt.voi! Da im objanjava - ne umije. A i da
umije, da li bi oni umjeli da gli razumiju? ta bi rekli,
a'! Pobenavio Mitar pod sijede kOf:e i ko
stara baka Jandulj.! A ako i jesi kako zbori, onda
drue Mitre, iskopati dijete o dravnom tro-
ku, skovati mu sanduk s lakiranim pokrovcem, oki-
titi ga vijencima i sa kolskom djecom II povorci Iza
sanduka dovesti ga gdje mu je mjesto i prilika. A
hrast'?! 'Ajd s milim bogom, drue Mitre! Hrast ko
i ostali hrastovi u umi! Puna ti je uma sve
baUi od boljeg, biraj!
Znl!O je Mitram da bi oni njemu tako odpovmuli.
Argumentovano, kao k.d se otkup skupljao za rad-
klasu i zato je urio stisnutih vilica i
irgate i majne, komisije i inenjere.
Nije dugo se on dobro tog vremena.
Brzo je do njega stigao haber da su 1l13ine stale pred
umarkom. Skinuo je s duva:ra puku: jednu
cijev je napunio za prvog ko sjekirom izmahne na
drugu je namijenio sebi, pod lijevu sisu pa
!leka onda sijeku l do ravnoga mota ... Komisija
stala, stali radnici sa svIjetlim stalj
bageri to korijenje, stala bome j vlast... Stao
i Mitrain ispred stabla) ispred Veselka j zaklonio ga
tijelom a obje cijevi pravo II onoga najkrupnijeg
315
momka sa sjekirom: ako si Sin} oini
tom meni vie ni bog-otac ni
marija. nj vabo i ni!ititi dijete! Taj hrast muje
sve Nema :ie nikakvog
umiranja! CuJete h VI to vam Ja zborim?
Ne, Mitrain nije ni tad nita rekao. Kome da
kae, njima? ta oni znaju () onoj noCl dok je upravo
na tom mjestu drao II rukama mrtvog Veselka? Ali
zbog su radnici spustili sjekire kao da im je
svega dosta? Zato su umari oborili krJjake i cijev!
puaka nanje, to. je tog dana bilo?
toga, deseti dan, stiglo je ovo sudsko pismo, Tu Je
na stolu. Ono ga je navelo da jo jednom razmilja
o hrastu, umi i dravnom putu i da sc pita da li bi
valjalo otvoriti kao kutiju bisera i sve
po redu sudlji kao bratu O djetetu. o ratu.
o o II koju kad god ima vremena - i
i danju- proviri rairenih zjenica.
utio je nekud daleko prema
plavIjeti iznad puta kojim mu je valjalu II grad, pred
sudiju.
"Majke ti Boije, valjda i II njemu ima due ko i
li meni samome", protisnuo Je SlUnom sebi u njedra
i iza stola U7&o onu omotnicu, Krenuo je ka
umarku, Da djetetu kae ta jc
316
lJV JEBAVANJE BOLI
Prije nego to je kroz lagahne dodire spoljnjeg
ivota oko sebe mogao shvatiti svoju
situaciju, II glavi mu se kao kroz finu,
mreicu gubiti zujanje osinjaka; su
ljuti i otri ubodi aoka osa. Prva.
misao se u pitanje: je li to povratak u ivot
ili novog nestajanja u nitavilu?
otvoriti iako je znao da ga strah
ogroman kao brdo, Ustvari, strah moda l
izvan njega II njemu samome. aj' t,o
bi novo odlaganjt: susreta s nelZVJcsnoscu
koja gaje stresla iz kome; kao ,da
kao tat u Jh kao da cun
ruku u njedra, se od oka da ne bi ponovo
razbudio onaj osinjak u glavi, pomicao je kou na
kosti, borio se njeno s na
jagodicama lica ispod i na objema sljepo-
T. ljupka panja kOJU mkada do tada
nije primijetio kod sebe mti Je pnmjefiJJvao bdo kad
prema nekome u ivotu, nagradi. ga bez
bez ijednog trnca u glavi, rastvon methce trepavica.
V rio oprezno jezario pogled II iroko lice prozora
Ispred sebe.
Kao da je zelenu svjetlost spolja. Ona
je dopirala Iza gustog granc: Trep-
nuo je nekoliko puta kajx.'1ma l uVJeno se da JC
317
da on postoji, da se svukud oko njega ivot
i da bi tc morao je nov
da bi saznao ta se nalazi pored i iznad njega,
valjalo je pokrenuti glavu, Stisnuo je zuhe i
je II jastuka, istovremeno je dao na volju
koi n. kosti da se ra.tee. Uspio je vidjeti
iznad sebe na visini bijel luster i kad je
pokrenuo zjenice navie i i7balansirao sliku ispred
sebe. raspoznao je nekoliko nemirnih. vinskih mui-
ea kako mahnito, II vrtlozima besmisla igraju oko
staklene kugle.
Obrabren tim uspjesima io je ipak tako
lahko i jednostavno uspostavio kontakt sa svijetom
izvan mraka s kojim je drugovao pod kap-
cIma, II njemu se rodi jedna nova elja kako bi bilo
upoznati prostor sa )ueve i desne strane? Obradova
se kad mu pode za rukom da pokrene glavu. od
lijevog ramena, prema njemu pojuri mali
na kome je stajala jf,l'unjena do po-
lovine nekakvom svijct1outom Neto
zbog radosti to je OO1lao svijesti, vie zbog Qnemo-
Sanjar pomi,lt kako mu se naglo pribli-
ava i izrasta II kupu; staklo se iskrilo bezbrojnim
i on - da bi sc odbranio od njihova
praskavog pribliavanja. brzo zatvori ali glavu
ne vrati u prvobiroi poloaj. Neka je za svaki
tamo - kad iznova smogne hrabrosti i otvori .
da istrauje uzroke zbog su se oDi
rasprskavali. Da to nisu one ose utih,
318
ljeskavih tijela koje su mu doskora, pred sam pov-
ratak II estoko bockalo mozak?
Smatrao je rog trenutka da je mnogo bolje za
njega ispred sebe imati ili tu
nego bijelu kuglu na stropu s vrtlogom I1lZigra-
nih vinskih muica. Dok je murio u prijatnoj hla-
dovini j uti1u Of.,<tnih duplji, niz ilica
kojim se sporo vuk1a tanka, krv ugledao
je kao na nekom panou smjenu u energam.
Likovi su, istina, utilom kao i sve to
mu se u predstavljalo nakon nesvijesti. Ta
okerasta boja poticala je od boje koe njegovIh
kapaka i dodirivala je njegove znatieljne
zjenice, pa je tako Arifuvo lice bIlo obasjano vota-
nIm bljeskom. S trake davno snimljenog razgovora
s koje se upravo sad emitira Arifov glas. on posve
jasno ra7.abire o Bloku e, u kome na svakom
spratu on irna po jednu
Mehka svjetlost pod Sanjarovim vjedima se
ide, sklapa se u sasvim odredene slike i on bez
napora raspo2.naje i ostale kamarate iz smjene, dvo-
jicu Stevicu i Nikolu, zatim vidi Joka,
i zaglunu buku elevatora. Sva ta lica i umovi koji
su mu bili itekako poznati izlazili su iz svijesti iz
onih nevidljivih i dubokih pretinaca u glavi; imao je
dojam da sU to votani ramovi iz konica.
pelud to ostane iza kad ih stric najur1 za
paljenom krpom kako bi lake i bre doao do meda,
Na tim Jicimakao da PHao
se nije li to zbog onog fatalnog trenutka kad su ga
319
7Atekli pored beskrajne trake. ili kad su u nedoumici
pitali jedan drugog je II iv i da li mu ima spasa?
Po nevidljivim merdevinama izdizao je prispjelo
na razinu dostupnosti logici, all negdje u
tom transportiran ju neto nije ilo, ruje timalo;
jedan manjkao ...
Zar je i Pa tek sad je doao svijestI. t to II
kad nije znao koliko ga je preostalo, ta ga dije1i
od smrti i kojim mostom mu se valja pl'Opentrati do
ivota. Ta spona izmedu neznanosti i mraka i shva-
da je ipak iv, bijae ona ruka deurne sestre
to ju je osjetio na svom vrelom tog
blagog, neopisivo doticaja koj! ga je trgao iz
kome i bio neka vrsta paperjastog krila to ga je
izdiglo u bjelinu ivota, stajala je misao: ta dolazi
sad? On je uspio na samo na jedan munjeviti
nakratko kao kad prasne puka, ugledati mli-
ruku ene. Kroz te tanke proreze shva-
je da se nanovo rodio, ali to nije trajalo dugo kao
to je prvotno poelio da potraje, jer sve je uteklo u
iroki, prostor tame, iz njega osje-
sigumosti - tu ruku" njen dodir, zanos da pije
toplo mljjeko iz velikog suda ...
Nije ni sad bio do kraja siguran da je stvarno
proao kroz fazu umiranja do ivljenja,
da li ga je ruka podsjetila na njegovu
ruku? U svakom mu se sad, i da je
umro i da mu vie nije bilo onu otru
liticu ivota za koju se uhvatio, posve je siguran,
stopostotno j neopozivo, da bi sa sobom i II smrt
320
ponlo ruku i ono pitanje u najdubljem
dijelu svijesti: da li su mi odsjekli ruku m ne?
Na jave i bunila, s kisellm ukusom u
usnoj duplji od posljedicaanestetika i tude
krvi koju su mu, vjerovatno, ulili u tijelo,
jasno je oslukivao po najfinijoj sluzokoi kako se
njegova preosta1a i ova tuda krv i mijeaju,
ispituju i obje zasigurno odakle
i lill rade tu, u njegovim obamrlim ilama. ..
hrabrosti da iznova pomjeri niti
da pokrene glavu s jastuka udesno prema svom
ramenu, utio je skriven i jedino siguran od
ranja II utoj skrami sklopljenih pod ko.stim
prevlakama preko zjenica i To je za
njega bilo trenutno jedino i7.bavljenje pred uasom
to se, uz pretpostavku da vie nema desne ruke,
ptimicoo hladnokrvan kao smrt
No, postojala je i utjeha - umozgu mu se otvarala
uzdanica kao proplanak koga se mora
- slika i to ba one ...
koje kojeg dana, datuma, kada .. Ne, tu je
pramo, tu nt.'IIla nita. Tu je nula. tu prestaje ... 0,
da! To je hila pred sutranjj praznik, aH koje je
10 sutra? Nije vano. nije vano. Vano je da
su se te svi radovaH to im je bila
naklo1\jena da ujutru budu slobodni, kod svojih ku-
se izduuje 1 ona ga sa svih
strana: i glasom, i likom. bojom ...
Kao i svakog daoa, godinama, jo od
osamnaeste - one najljepe godine kad se svake
321
sedmice zaviruje pod pazuh i broje dlake.
ili sputaju kradom i oprezom da bi
se ispod malog 1l:buba kiljilo II kovrtl. -
Sanjar sc uspinjao sedam metara visoko na plat-
fonnu eljeznim ljestvama ispod kojih su bili og-
romni kotlovi energane. Primao bi smjenske rezerve
ugljena od svog prethodnika i nakon to bi zatvarao
vrata l bar umanjivao nesnosnu buku
dinovskih turbina, bi njegov radni dan
lli zavisno od parnih i nepam:ih dana usedmici.
kripa valjaka koji su vakli beskrajnu tnlku s pri-
premljenim granu1acijama uglja prema
vim ustima bila je njegova jedina glazba za
sedam narednih salj.
ta je to - pitao se. Je li to kucanje sata i da li je
to sat smjene to ljaku u 23
sata? to je nema dvojbe! Velikje i s okruglim
i srcem... Kako je lijepo bIti jedan
ispred sadanjosti'! Samo jedan dan, mjesec,
li o godini da i ne Da to nije
lijepo, zar bi otac neprestano, makar i o
stvarima, hvalio prola vremena i s
tugom u glasu govorio kako su vodenice mljele
finije kukuruzovo brano nego to ga sad melju, da
su njive bile rahlIje i plodnije i da mu je ova
bila mnogo i ira i ljepa nego to je sadu ... Eto, umu
sama sebe - kao da sjedi u svake druge subote
kad bi dotazioda eto. uzmidersamo
sebe, na! Otkako se mu1ja po toj eljezari, ko da
kruv ne e? Utanjio si, utanjio i nonju ko da
322
sukna nema za panta1c! De samo nade tc s:ulunare u
kojim ko iosan ni ne more, de?
Nema dvojbe - to je to on brunda, broji,
kilji i glavu u stranu, upravo ovako kao to
on ovog trenutka dok se dr2i svoju na
jastuku u krevetu.
Iskorak od sadanjosti prema onome t() je bilo
neklUia velika jc nagrada Sanjaru da se spasi od
straha ta s njegovom desnom rukom?
Bre-bolje on nazor sliku. napinje ui j
slua: "Koliko popije vode. toliko iz tebe izade
znoja" -je li to Arif? On redovito u pauzama mudri-
jai i izmilja. Ko zna, moda i nije izmiljao, jer
vazda mu je u radnim pantalonama otraga II depu
virila sad utih, sad p1avih korica iskrzana knjiica.
A II knjigama. ako im se preda, vazda ima
poneto se naorua, pa i to sa znojem i
vodom ... I sad je znao da ti vrelini energane ni tri
litre mineralne vode nlsu dovoljne da ubiju ed, a o
znoju
UA krv da ne Koliko li sam samo krvi
ispiao za ovih dvadesetak godina? Brajko moj, ako
bi samo sve sabrao, plus kurlus mojih bubrega,
ti je to pogo lema ... liTo je glas
Stevice, najstarijeg radnika li pogonu energanc.
to si ozidao ko hotelI! - to se Sanjaru doimlje
kao Arifovo podbadanje, a ono to iz daljine?
Je P to kikot smjene. Cere se, vragovi) a kroz
to. ponovo Arif: "Ni ne mo.e iznaprav-
323
ljati bez krvi. a gdje da o2ida ko to je
tvoja ... "
U neravno zabodenoj. slici to se
uramila pod njegovim njie se Arifovo lice.
Njie se ba u sredini, u samom sazvijedu mozga,
i to II onom najmekem dijelu gdje je ranije
nakupljenu najteu tugu, onu
j
recimo, kao kad mu
je smjenovoda lani dao zguvan i pranjavim ruka-
ma i znojem umrljan relegram da je umro otac. Na
tom mjestu II mozgu odzvonie !1boga mu
blesavog, taj je zaspo ko Io 'u dva i dva, a pogledaj
manometre -pritlsakje pao a znate II da oni
svaki i rezuckaju
j
pi;u i kad ti na
blagl\jnu osnaesrog bub! Otfikare ti dvadeset
hodnv. na nebudnosti To je Nikolin glas, i to vrlo
Uutit glas, Lice mu ne moe ispod stisnutih
kupaka, niti ga zacrtati u mati, ali posve zna
da to on broji, Umjesto roga. iz mase
izranjakonrura elektronskog sata. Limena kutija kao
snano s kaza1jkama
prema njemu, osvjetljava unutranjost njegove 10-
ban,ie i domnmljuje mnotvo uporcdnih poimanja
tek isteklog vremena s ovim sadanjIm trenucima II
kojim ivi; to je onaj sat s jednom jedinom 1eluja-
vom kazaljkom to ga je osmatrao preko obrva imad
svoje glave u operacijskoj dvorani. Zvuci metala i
kripa utog, naboranog crijeva od gume, hrskavi
umovi gumenih rukavica koje su premetale po
staklenoj svjetlucave dugih drki i pri-
ce - to ga nasilno zadra da kao za kaznu istrpi s
324
onim dijelom svog u kome su svi utjeli i
kretali se oko i iznad njega kao da su duhovi.
Je li to bio razlog da se iznova sjeti svoje ruke?
Hi se ona sama

trdi ga i pronalazi u busiji
u koju se ,.avukuo prije nekoliko trenutaka? Vodi li
g. ruka negdje, pita li ga. Neto ga u prsima
- iz glave se otkida ovalan, bczbridan komad leda i
pada, pada. ta su s mojom rukom - pitao se
Sanjar.
Da li su je zakopali na groblju kuo ro
se zakopava ju ili bezimene posteljice s
bebama sprijcl;enim daive prinudnim ili zakonitim
Da li i l\iegov dio tijel., odvojen teste-
ricom i birutik:irn noem, lei moda u zem-
lju, iH su mu moda desnu ruku; kojom je godina-
ma strojeva, oovrtao tekim
francuskim matice zavrtanja - nisu li mu ID
ruku pomilovati i stavili je u veliki galon s formal-
dehidnm kako bi jc mogli posm.trati studenti?
Odakle mu ta mjsao'! Nije li ona u vezi s galonima
koje je gledao u ,.fovlma du cijelog hodniku kud
su neke godine iiii uz sindikalni popust na Velesa-
lam i razgledali izlobo s posve
com, mozgom, rukama ili drugim dijelovima ljud-
skog tijela u staklenim posudama ""ponjenim tim,
kako se kae - formaldehidnm! Jest, ba je taku!
Arif je to sebi zacvrljao u notes i kasnije se hvalio
da umre li ili mu se ta desi. dati svoje tijelo
doktorima da ga stave II iste onakve galone ...
325
Da, moda je to pomisao upravo odatle. Lijepa
misao - se Sanjar drao i nastavljao da sanjari
Studenh bi, a j profesori bl mogh
pokazivati ekskurzijama kroz staklo galona
njegove ruke? Vraga, a ta ako su izlomljene
a dlan i prsti jo U!llazani uljem i gare! od ugljena?
Pa j nokti., za noktima je vazda bilo one crne
skrame ... Nema veze, imaju doktori kojekakvih vo-
dica da to srede., ali sa uljevima ... Sanjar se jvo
da je na svakom prstu, po onim
od pregloba, imao i po dvije, pa i vie ro!avih kvrga
koje su ga posramljiva1e kad bi izvodlO Jelenu II
Rudarski dom n. igranko ... Nem. veze, nck. tih
uljeva! Boe, bi li iko ikad pomislio je to ruka?
Onako; na prvi pogled, mogla je biti s tamt.'Jla otfi-
karena od kakvog skitnice to je umro u
parku ili uz kakav pod mostom od muke i
rakije, ili da je na njega naletio automobil? Nema
nema veze, vano je da:ruka II onoj
i da se ne kao kad bi je zakopali II
zemlju. No, zasad valja murit1. muriti mora, i to
vrlo tvrdo i do bola. Valja izmiljati kojellta u ovim
trenucima ...
Naravski. na njegovoj se
i svoje ocjene iz anatomije da bi
kasnije, kad stupe u ambulante ili bolnice, s lab-
odsijeeali iste ovakve ruke. Jer kako svijet
uri i juri, va?.da biti onih koji unepanji
dolaziti u nevolju i gubiti noge ili ruke - to je fakat
1 on tu nema ta da zaobiJazt. I pored to
326
ga je vrebala i,prikrsjka dok se zadravao II mislima
na tim II saplitanju sa j
matom, u Sanjarevoj glavi bHo je. kako da ne, on
je to i razvrstavao, 1 ohrahru-
se ponosnim na da su
lijec'niei od mnogih odabrali ba njegovu desnicu
koja biti kao kakav spomenik, trajan, ali ne od
kamena. ne od bmn7.e kakvi se izlijeva ju u livnici i
usade na ozidan postament u parku ili za neke
svetkovine. topal, stvaran, tako iv-ivcijat!
Taj bi spomenik ostao i kad njega vie ne bi hiJo,
kad bi umro danas, sutra, za dan ili dva: Ljudi bi od
te ruke iz galona imali dvostruku korist - i oni to
bi se na njoj osposobJjavaH i oni koji bi pali u
nevolju kao to je 'Ova njegova, jer taj gubitak svog
tijela bi mogli kamije. ako im se prohtje, vidjeti i
onda namignuti: Dr' se, Aktivna sj ti,
dabome ...
Patnja s kojom se sve do maloprije hrvao II
krevetu izgledala mu je mnogo manja i
snoljivija ako bi mu rekli, ma koliko to bilo
teko, da kad god zaeli moe vidjeti svoju bez
javljanja portiru, slobodno ti, navrni ko II
svoje i kod svoga. Vidi onu rafu i onu vinjetu na
galonu - tamo ti je desnica . Ajd, II zdravlju!
Dobro, ta se tu moe. ta? Ruka mi vie
zavrtati rafovc, niti lopa-tati ugljen na beskrajnu
traku, niti otvarat] vrata, niti se zajebavati s onom
- sad sad II vratiju mater! Neka
321
i ona malo odahne, neka sc progospodi i nek slui
onim silnim da ta fino i korisno
tc vizuelne u
misU mu se najednom usplahirie kao
jato toskanskih kad ih poplalii kobac -
bijalie to um Odmah iza toga stie do
njegovih uiju jeka turbina, ventilatora, orljava pa-
rovoda lijigava cika valjaka Ispod gumi-
rane trake za transport uglja, To je bila mv 'prijatna
glazba koju je ovog najmanje poelio, ali ko ga
je pitao ta to on eli. ta iIi ta - sve se
samo od sebe naturalo i on je kao kakav osudenik
morao da uti i trpi. Morao je, na primjer, stati u
fi tom trakom i tim ugljenom to se odskora
svjetlucavo njihati u njegovoj mati j
zavati u eJevatoru ... a odatle se kroz Ujevak sasipao
direktno u nezajaljiva usta energane, u
pakleni oganj pod kotlovima iz kojih odalazi
para ...
Ma kako to elio nekom
ljepom slikom, kao to je to, recimo, na
onaj uti puteljak kojim bi subotom iao d.
starkeljc, ili nekim novim bolom - ne
onim kojt boJi, ne tim bolom, onakvim od
kakvog se drhti i od kog trepti sva dua - Sanjar to
ne uspijeva dohvatiti, jer to to ti njegovoj
svijesti je sasvim oporo i jadno titra u
svijesti ispod stisnutih Kao opomena da nikud
ne uri i da i to to mu se natura polahko i do kraja
istrpi planu kao da je neko namjerno po
328
mHionima i mIlionima nervnib u mozgu po;r.a-
p.ljivao svjetiljki. U toj raskoi kao na
pozornici ili na nogometnoj utakmici Sanjar
je ugledao svoju ali ne u detaIjima,.jer to bi
bilo isuvie ru;:l;no za njega. On se do
granica gdje prestaju a nadvladava
bol. Prcpoznav81ye nevolje izbliza. njeno
nje, traenje za nju naziva i bilo kakvu
da je kasnije, upita il ga neko za sve to to je preturio
preko glave. raspozna, mu je na gladak sapun,
Moe li razum objasniti j predvidjeti, ili dosluhnuti
nevolju, maler? Onako kao to to mievi II
rudarskim oknima i mmut prije odrona da
bjee glavom bezobzirice? Kao golubovi kad se
primakne zemljotres? Ili kao IO popla-
vu, iii na kako to i ivotinje instinktom
predvide poar, usov ili neto Zbog cega je
dato mnogo toga to ga i7.dvaja od ivotinja,
a zaboravljeno mu je dati namjerno iii
to Zbog tog nedostatka
mora biti hrabar, mora .tiskati zuba kao klijeta kad
stisnu ekser i trpjeti dok se smrt preko udesa pri-
bliava spokojno i samouvjereno po svoj krvav
ujam.",
Kao udar bez ikakvih poslje-
dica, Sanjar kroz tijelo osjeti opru1l1lje drhta-
vice i on ju je pratio sve dok nije dola do desnog
remena gdje se nalazila njegova ruka. lako je vet pri
dolasku svijesti, nakon osinjaka u glavi,
da pokrene glavu na tu, desnu stranu. kako
329
bi bio da ruke vie nema, on ipak
tog trenutka nije imao dovoljno hrabrosti za takvo
nakazno On to nije naprosto elio, on je
i dalje morao vjerovati du je sve san, da je s lukom
sve II najboljem redu, ruka je tamo gdje mora biti, u
onje
Da, jedno je neto eljeli, a po<ve drugo io on
desnu stranu svog tijela, rame, moglo bi
se - da je tu nekako sve ispunjeno prazninom.
i kako na tom mjestu ivi
njegov sve to ga je moglo zaraOOvati i zabo-
ljeti odjednom.l'raznina <e litil.kao to ju je osjetio
kako ga obuzima i onda dok je prvi put u ivotu
proveo kod Anuc u baraci. Da. upravo tako.
Noe je bila ludo puna svega - i blage rakije, i
batakll, i dima od cigareta, i Anuinih sisa,
bijelih bedara i pupka, a onda se sve iz njegovih
o<jetila ISpraznilo i on se ujutro kroz bagre-
mar kao dim, bez srca, due, bez krvi, samog
sebe.
Uz bol to je sada samo naslutiti na tom
mjestu, u ustima - kao kakvu pn,datrau
jeg, to. ustvari, i jeste .. SIl11jar ukus badema,
gui ga jezik i gorka sluzokoa drijela,
usne. sc utrkivala niz tijelo,
do nonih prstiju. Za ta da se pridri, ko mu
sada moe Je li se to desilo Ali,
kojeg ima li ijedno kojeg bi se mogao
sjetiti na kao to se sjetio da je II toj
smjeni, je iza sebe zatvorio eljezna
330
vrata s gumenim zamijetio da pod valj-
cima kripi uglavljen gmmen uglja. Toga se tvrdo
i tu uspomenu pod sklopljenim vjedima,
II razumu, ali tog nikako da se
sjeti. Da li su javili staroj, bratu? Morali su javiti ...
Ali, ko zna sve su to i onaj i
Ariicina, i Joko, pa i onaj Drcman ...
su to, ne se, no misle i kontaju:
prvo pa potekni! E, to je njihova parola!
Nema II njih urke i nizbrdice, jok! Vele i kontaju:
ko zna, moe da i preivi, pa bi uprskali motku ... a
ako okine, jedan je troak ... Koji je to dan bio, koji
je danas- to buni Sanjara. ali sve to moe u svijesti
ispisivati (} samom sebi - to je onaj grumen svijet-
lomrkog uglja. To je prvo slovo od kojeg sastavlja
Il1Q?.aik pun zubaca, masnih fleka, jeke
tora to transportni sto za dotur uglja u
energane.
Sagnuo se, se - polahko se podvukao pod
i prvo to je pokuliao konsno ura-
diti kad je primio smjenu bilo je to prokleto
v""jeuglja ispod valjka. Ali ... V,di prste svoje desne
ruke i rafctgcr sa je tijelom podupirao zaglav-
ljenu granulaciju, ah nc vidi ne
ljjegovo prikradaje Ispod tamnog postolja. Zloko-
han, zubat kao kurjaka, on je po-
lahko prvo uhvatio rukav od bluze, okusio
ga kao kad lisica '\iccne kokoki grlo i
pijucne krvcu, a zatim ga je uvrtao i onda ..
331
Sanjar se tre i dreknu svak.im
nervom ti sebi.
To je trenutak kad je ti mozgu osjetio estok,
nepodnoljiv bol od kOg'd mu se tijelo trglo
kao da su ga bacili II jaru visoke Eeee!.'!j} oeej.
Koliko je trajalo zaprepatenje, razumijevanje
podmuklosti ujeda u prsUl'/ Sekund, pola
sekunda, Boiji tren? Da, moe biti Boiji tren, ali
to je bilo i,uviedovoljno da u dlan
i da na njega pljusne novi talas bola; je u svakom
damaru kako mu prte kao ljeskovo
kako je na rubu ludila, ..
- Sanjar se sjeti i 1agahno ih pomilova
kapcIma, ali ih ne rastvori Imao je dojam da su to
glatke kugle, one biljurne loptiee , kojim se djeca,
kad na odmore u kolua dvorita, igraju,
ih da upadnu u na
br.linu iskopane rupc.
su htjele da pobjegnu ispod njegova
Jezik ga je bio izdao. Bio je suh, drven j guio
mu je onaj prorez kojim jc jo mogao da uzme zrak.
Noge? Ruke? Kako je da u jednom takvom
st:ranom momentu sve to si volio i pouzdavao se
u to - kako to odjednom okrene leda!?
Izdajice! Kurvine i2'.dajice - stiskao je zube kao to
ih je stiskao one od monstruoznog
svoju pedlanicu, Kolikojetrajala ta spoz-
naja beznadnosti i ko ga je najednom pokrenuo,
oamario iza leda i viknuo mu: tc odnio, ima
no II depu! Vadi taj posrani no i sijeci ruku, dok
332
ti nije smrskao i rame! Mrdni se j
ne pizdi! Ajde! Bre, majku ti Isusovu."
Mrdni se - lijevom mkom, pognut, lJ ponia
poloaju pred strojem, Sanjar je munjevito
krenuo prema unutranjem depu pantalona i brzo
napipao tijelO ..
Eh, Koliko je pUll! njim rezao slaninu i luk
desnom rukom, vadio kratkim, irokim
komade mesnog nareska iz sjekao renje-
ve lubenice i jeo pod topolom za ljetnih pauza s
Arifom mirisne dinje?
- Jebem ti - misao opsova i
onaj reanj dinje- piam ti na dinju,
a de mije ruka! Ajmo dalje, ko na ajde ...
se nogama i koHko-toliko
krvavu Saujar je i.kobeljao svoj
no na preklop i lijevom rukom ga uz grdne muke
prinio ustima. Ajde zubi, ajte rodeni1 otvorJte mi
vidite li ta biva, ta biti... Kruv vam va,
zubiiH!
No mu je od boja ispao ispred samih usta i on je
vidio kako lomi nadlakom onu
najtvrdu muku kost u tijelu koju ni dobra
- kad izmahne II tapinom ne moe da
pr.bije,
Sanjar 7.afuluri od bola, N. mu izbie krupne
gmke znoja i on se koliko je dug istegnu ; tabanima
dotaknu hladne krevetske ipke. Odupirao se o njih
upravo S onakvom eslinom kao kad je krenuo na
sve iH nita je jedino mogao suprotsta-
333
Viti ivot. smrt je bila tu. Ruka je nestajala j sad
je bHo na redu desno rame, pa vratni kraljenici i -
kurlus! Daci
l
predstava je zavrena, gasirno. svjetla.
'ajde', ajde ...
Povukao je snano raskomadanu. krvavu ruku
sebi se svom snagom o potporanj
transportnog stoJa, Valjci su traka Je drhtaJa,
a Sanjar je snano, kao mkad u vukao,
kao",
Kroz zasjenjen pogled kao kroz. kakvu usijanu
zavjesu zapa:r.io je prije nego je sve potonulo u tamu
kako je traka zastenjala i onda kao ranjena
naglo stala. Elektromotorna sklopka je
izbacil. uredaj i je izgubio bitku ...
Je li to bila podvala - da i u smrt ode s iluzijom
kako je zajebao mainu snanu ko pet volova?
ti tek zamjetno su mu se
caJe usnice, Pa l ako su je odsjekli, imaH su ta da i
sijeku, je li tako, a? Jo kad bije ... u onaj pa
da ko De bi oni iskasapljenu
ruku u gaJon pa da pokazuju studentima, jok'lmaju
oni ruku od potara, od one fine gospode to s
repkama pogube glave kad se pjani ko mila majka
S kakvih izleta i tako to."
I upravo kad je sve sveo pod pravi konac, Sanjara
tre glas u vratima sobe:
- Drugovi, tie ... molim vas polahko, na
rna ... i to na i bez
Kroz metlice trepavica prepoznao je svoju smje-
nu - Arifa. Nikolu, JosKu i Stevicu. Nije rastvarao
334
!
!
i
I
aji je kroz onaj majuni prostor izmedu
ugledao kako oni na pored njegova kreveta
ostavljaju nekakve a zatim polahko, na-
frdke izlaze. Kad su se vrata zatvorila. u njemu se
stVllIllti jedan mekahan i razli se
najednom ravnomjerno po iznutrici j kad
dotaknu duu. ono .to se nikad J materijalnim
ne mOe Sanjar pod stisnutim
cima suze,
Onaj vrlo prostor izrezuckan metlicama
trepavica kroz koji je zrikao u ivot,. najednom
bljesnu kao raznobojna prskalica.
sc od sopstvene due. Sa.l1jar da
pipa lijevom rukom po ispred sebe, Prsti
su mu prelazili preko onih zamotuljaka i
po kosmatoj povrini oprezno se uUaH kao
d. prvo dugme na bluzi,
ali nije bilo bi mogao ubrisati SU7...e. Tek
kad je dlanom krenuo navJe - prL'"l1la ushitu Hi
grdnom - prsti mu dotakoe neto vrlo
mekahno i njeno i on tim ubrisa a zatim ih
irom otvori
Pred licem je drao prazan rukav pidame od
plavog satena.
Usplahiren i gotovo bez zraka u on ga
bre-bolje vrati onamo odakle ga je pobrao, prema
desnoj strani postelje gdje su leali nje-
govih kamarata iz Energane,
335
Umrknuo se jednom, dva puta i stisnuti
zube jedan novi, nepoznat bol to mu se
prikradao iz dubine duk ..
336
UAHTU
U gradu su se rano zatvarale kafane i restorani, a
s posljednjim vozom prema ravnici i na
stanici. Novembarski mrazevi nisu
dozvoljavali sjedenje na klupi u parku, hau.<tori
zgrada i podrumi su II tim vremenima bm pod
strogIm nadzorom Istina, II gradu je
jedino radio hotelski bar, ali za konzumativnu ulaz-
nicu trebalo je imati novca bar za jedno oujsko
pivo. Nije mi preostajalo nita drugo da hodam,
Jo ranijih sam sebi zadao krunu
rutu oko centra grada. Polazna stanicaje
bil. gradski park, a onda sam iao Sarajevskom
ulicom, Obalom i Kontrolni punkt Je
bUa mjesna crkva sa osvijetljenim zvonikom na
kojemu je bio veliki sat. Tu sam kontrolisao vrijeme,
bjh se otiskivao u svoj maraton bi
se ispraznile ulice i pozatvaraje kafane, II kojima
sam se prislonjen uz radijator grijao. Tako
sam svake do ranih jutarnjih sati - do onog
prvog ranog voza i otvaranja -- propje-
trideset i sedam krugova, put dug oko pedeset
j dva kilometra. Maraton se 7.avravao na c1jez-
stanici, gdje sam i upoznao jedeog hladoog
jutra Dimija.
Nije mi na osobu koja nema svoj dom jer je
imao pristojan krombi kaput, ulatene cipele i areni
337
al oko vrata, Istina, za sve ono dugo vrijeme izla-
enja po parku za dana. njegova masivna
figura mi se sama po sebi nametala da o njemu
razmiljam. U prvo vrijeme sam mislio da je penzi-
oner. pa rekonvalescent jer je hramao na jednu nogu,
a zatim sam otkrio da se vrlo drui S grupicama
gradskih hipika i momaka sklonih deparenju i alko-
holu.
Kao i kad hih zavrio svoju ophod-
nju, mrtav umoran, podvijao bih ruke pod glavu i
ispru:i.en na klupi osmu uru da oivi
od vreve i djevojaka kojt su vozom stizali
iz okolnih naselja u grad. se d. od-
morim noge, sam kako se Dtmi prepire s
deurnim bez d""l1e nike. [danas mi
je zagonetka z!!to je taj s crvenom IIakom
oko one zdrave ruke bio tako rigorozan prema meni?
dok je vani stezao estok mraz, od njegove
dobrohotnosti je zavisilo da li koga ostaviti do
ujutro II toploj Mene k.o zna zbog
bi otk:ueala dvadeset i ura, izgonio u
hladnu Neki su imali da tu provedu II
spavanju vrijeme do jutra. Jc li mene izgonio
zbog toga!to kraj mene nikad nije vidiopumu torbu,
dijete ili zato to sam mu na "finog gospadina<l
s ili iz jednostavnog razloga to mu se
moja nije dopala? Moja razmiljanja o tom
deumom slubeniku, od dobre volje zavisi moj
spas za tu, jedau od bezbrojnih illa su dotle da
sam sebi utuvio u glavu darne on mM.da ne trpi zbog
338
toga to mu je neko meni pt) izgledu kriv za
njegovu invalidnost?
D.kle, taj deurni to jutro se otro
prepirao sa Dimijem.
- Ti si! -- vikao je deurni. - Pi.ao si u
Nemoj ti meni svojih folova, sve RU meni rekli, sram
te bilo!
Dimi je govorio tiho. Pravdao se mahao
rukama. Ja nisam mogao ti kakvim se argumen-
tima pokubvao odbrdl1:iti od optube da je
dok je s vanjske strane bila
mokrio u uglu, ali je bilo d. to nije bilo
dovoljno za deurnog. S treskom je zatvorio vrata
i zasigurno je poao do svog efu da mu
raportira o ovom incidentu.
- Mokrio si - okrenuo sam se prema njemu i on
me pogleda mirkavo. Lice mu je bilo
zakrvavljene. Izgledalo je da mu se
jetra pretvorila u utipsk od alkohola.
- pa ta - progundao je i priao na moju
klUpu. _. A gdje da piam kad vrata?
- Tamo gdje Sl morao - pnstanem.
- O tebi znam sve. Ti SJ propali novinar?
Gledao me je ravnodunim pogledmn, a onda iz
unutranjeg depa zimskog kaputa izvadio sme-
uranu kutiju s cigarama.
- Na - kazao je, - smo mj, Mene zajeha-
vaju za a tebe pitaj Boga zbog Mora
da si im se podobro zamjerio, je li?
339
Dok smo otpuhivali dimove, preutno smo se
sponv,umjeU da dijelimo sudbinu ljudi
koji vie nemaju gdje Qtputovati, niti da im ko drag
i zabrinut za njihove sudhine stigne neklm od
zova kad pristignu u st.anicu.
Sa Dimijem sam jednu veliku kolu
kako se bez zaziranja mo'.e presresti posve neznan
i zatraiti od njega dvoballku za porciju graha
bez priloga, ili krenuti pred II potranju kar-
tonskih kutija koje se rastrgane po duini mogu
poredati preko klupe II parku i tako bubrege
da ne izmrznu kad me savlada umor i nesanica. On
mi je demonstrirao kako se rano izjutra, u prolazu,
sa i posve hladnokrvno, iz rastvorenih
krinja pred prodavnicama moe uzeti vre-
s mlijekom, ili jo topli kruh dok ga II urbi i
nepanji istovaraju iz velikih limenih automobila.
Dimije kao na dlanu znao svaku zgradu koja nema
ulaz! podrum nad kojjm nije
eljezna On me je upoznao i sa haustorom
obdanita, pod krovom smo pro-
veli i jednu novogodinju Preko njega sam
doao u kontakt sa sjtnim kradljivcitna, majunim
trafika, drogerima i hipidma bogatih 1
uglednih roditelja s kojima su izgobili svaki kontakt.
Mnogi od njjh su bili neprestano u sukobu sa 7..ako-
nom i prekrajnim normativima sudije.
Park je hio mjesto gdje se konzumirao alkohol,
prlila slanina na iznad improvizovanih i
kratkotrajnih vatrica loenih kartonskim kutijama.
34!J
Na osamljenost, s kojom sam se hrvao i koja me
tohke sedmice i mjesece pritiskala, u
jevih poznanika, najednom sam 7.aboravio. hnao
sam da, ipak. pripadam nekome, da moj
ivot ima svoj smisao i da dani prolaze bre. Zim-
zeleno grmlje iza svake klupe krilo je ko-
njaka, staklenke ljutih feferona. zamotuljke slanine
ili preostaju mezu od prole tako da smo ja i
Dimi znali gdje lei na
Ali, bi se pribliila svi nai poznanici su
odlazili svojim mi nismo imali kud. Prema
je bio put zatvoren, kafane su sputale
plehnate roletne, a iz mraka, odozgo iznad naih
glava. sipalaje hladna rosa, a noge su nam mrzle do
kostiju. LJ smo :)paljivali kartonske kutije i
tako sc spasavali od onda kad
nismo mogli prikupiti dovoljno novca da steknemo
privilegiju i II bar mjesnog hotela.
To su bili dani kad smo i ja i on padaH u neku
teku, bolnu j kao da smo mali
ta koji od nas dvojice misli i za udi, naa su
vrio je vjerovatno. lvjela jedan ivot; on je
oborene glave snatrio o svojoj eni, o stanu II kome
ona ivi i prima valere, o ravlloj Slavoniji iz
koje ko zna zbog poao da po
a zatim - sigurno ne mogavi
od svog bola j od samog sebe--ponovo doao nazad.
Nagrizen unutranjom boljkorn za koju nije bilo
nikakva lijeka, II godinama i predat alkohOlu, ta
341
ljudina je, pored mene, umjela da
trpi
Bezizl3:4 i strah od onoga to tek
valju preivJeti, su da Dimi svakim danom
sve tee izlazi na kraj s ivotom u kome
se naao. Ja sam, medutim, svaki svoj unutranji bol
prebrodavao, ne :.rato to sam bio kova j
snaniji od njega, izjednostavnog razlo-
ga to sam znao vjetije otrpjeti svoju prolost j to
sam, moda, vie vjerovao da jednom ipak biti
bolje. Alkohol sam uzimao samo onda kad sam
morao i kad se nisam htio izuzeti od Dimijevog
drutva, koji su me s vrlo pos-
matrali, se, da nisam
Jednom su me stavili na kunju. Primicao se
i oni su U kokoinjcu zapa.zili dobro
utovljene kokoke i prvi put su j preda mnom pravili
plan da ih pokradu. Mene i Dimija nisu u
tuj poduhvat, aU su njega obavijestHi da na
mene pripazi. Ja ne znam kako je to s kokoinjcem
prolo, ali sam primijetio da je njihova
otpala. Tako kolegij me je nakon izvjesnog
vremena promovisao zu svog pa
sam svaki dan imao osiguran u
cigarete i redovitu nadoknadu tl novcu za
boravak II baru mjesnog hotela.
Jednog januarskog neki od momaka
nam je donio vijest: tamo i tamo, stotinjak: metara
od parlt", otkrio je 7"" oboljelog
Dimija i mene. RadiJo se O ahtu za kontrolu paro-
342
voda koji nije vlasnitvo, na njivi je, u blizini
nema ni paSl\ ni ljudi, unutra je toplo kao II raju, aht
je izbctoniran i a kao najvaniju pogodnost. taj
od betona ima i eljezni poklopac!
Kupili smo dvije i ruma i
krenuli s momkom u sklonite. Momak nam je
putem kako je lani u ahtu bogovetnu
zimu bogovski proveo AI Kapone, jedan starkelja
kojeg je Centar za socijalni rad zbrinuo u
dom. Dakle, je bilo slobodno.
- Nije loe - kv.ao je Oim kad smo se upentrali
il aht niz i navukli iznad sebe limeni
poklopac.
Unutra je zaista bilo toplo. Zidovj su bm vreli kao
ugakna ukojoj se peku blagdanski kruhovi.
Kad smo zapalili svijeeu, mogli smo ovla osmotritl
nae S desne strane su bije tri velike djevi
sa zavrtnjitna kroz koje je para, a na lijevoj,
nama, bila je prislonjena debela.
tapina koju je najvjerovatnije iza sebe ostavio Al
Kaponc.
Blago njemu - dahne Dimi, kao da je pogodio
moju misao. Taj bogovski ivi. Sve mu donose na
noge, tri obroka, televizija, novine, j pida-
ma, krevet i kupanje . .,
gutljaj'! - nudim mu mali mma"
s crncem kovrdave kose na etiketi.
iznad nas je ivio jedan grad svoje
buku automobila, glasove ljudi to prolaze
ulicom, kako se prazne s podmuklom
343
tutnjavom eljezne are na jednoj od visokih
u eljezari Imao sam dojam kao da smo ivi zako-
pani U betonskoj grobnici j dok je Dimi
tavljenim usnama otpuhivao j hvatao svoj daleki,
polusvisli !'lan, ja sam se jedne kojom
su nas plaili stariji dok sam bio se
kako je jedan umro i kako su ga polumrtva
zakopali i kako je upra .... o te jedan pijanac, to
je imao sa svjeih humki uzimati ostavljene
boce s rakijom za duu pokojniku, promuklo
dozivanje iz groba i lupu po lijesu. Pijanac je. na-
utekao glavom bezob;drice od straha i tek
sutradan, kad je onaj u grobu zasigurno umro,
on je to je na groblju. Njemu, me-
niko Ilije vjeroV1ID i daje to to je stvarno
ili nije. j odmah, iste svi su znali da je
pijanac, a takvima niko ne poklanja panju kad
Tako je ta onoga polumrtvog kotala
a istina je ostala kao jo jedan
dokaz da je alkohol zlo nad svim nevoliarna! Da je,
recimo, te pijanac imao pri ruci lopatu i da
nije imao priiven glas hallldnanta, da se nije upla-
io lupe i priguenih povika iz groba, sve bi imalo
zavretak. Izgleda da je II ivotu redovito
sve u punoj suprotnosti ...
1 dok sam se toga u pamet mi dolari
da nad naim glavama neki revnosni
kontrolor parnih cjevovoda zatvori potpuno metalni
poklopac to smo gadnneklen.vukli i da kroz lijeb
kakav komad ice'! Dojsta
l
razmiljam. to
344
bi bilo s nama dvojicom? Dimi uveliko
u snu i brblja kojetarije pune hezveznosti.
trza sc s vremena na vrijeme kao ivotinja.
a sve dublje svoje pramenje II betonski
kvadrat u kome smo nali konak, Ja, makar sam
umoran kao najil'erpljenije nisam mogao da
sc domognem sna jer sam bio posve uvjeren da na
nar;; motri opasnost grozomomim Iako sam
bio da smo deumom II
reldi zauvijek dovidenja i da smo
konobarima to su nas izbacivaJi u mrznu iz
kafana pokazaii :ipak, ponovo se naao neko zbog
koga je valjalo strahovati!
Dabome, to je posve sigurno kao to su dva i dva,
i vie nego sigurno, stopostotno - kad
mi zaspimo tvrdim snom, a obojica i
rano i brzo - taj revnosnik, taj
kontrolor ahtuva za regulaciju parnog grijanja i
naravno da odmah zapa7.iti, nije
kako je limeni poklopa< ponovo pomakout (majku
im opet 'u nekog boga tu traili) j on ga
do kraja na metalni okvir, iz depa
komad ice I je klijetima (deurni ima
klijeta, Ima icu i za takve priLike, jer zato bl bio
deurni kontrolor, dodavola!) i a mi?
Stresao sam se od jeze iako je u ahtu bHo vraki
toplo.
- Hej, Dimi guram ga laktom i pokuavam da
ga upozorim na da nas deurni zaklopi
metalnom ali on se saUlo promckolji i
345
pokua opru.iti noge, ali ga suprotni lid betonskog
tlpomenu da ne mo1,e dalje, da se kroz
zid ne moe ni glavom ni nogama i Dimi se u snu
zaustavi u protezanju. Na licu sam mu pri Qdsjevu
zapazio pitanje: moe li se daJje, ima li
pravo da se oprui i ko mu to branL-.
- Ra:lmrdaj se, li? Moram ti neto
ponovo ga dnnusam ali Dimi je
mrtav. Dimi se ne ne reagira. Pitaj Boga
koliko nas dvojica nismo spavaH kao iva i
shvatio sam da ne vrijedi ni pokuavati da ga raz-
budim. Ponekad smo u parku, pokriveni papirnatim
ili kartonskim kutijama. dok se iznad nas
rasprskavala ledena izmaglica, na pm", ko-
liko smo sati II Jednoj sedmici odspavali kao ljudi i
ispadalo je - malo sati, niti jedan dan u nedjelji. a
valjalo je hodati, presretan i poznanike i one to ih
nikad nismo ranije vidjeli 1 traiti dvadeseticu 7..<1
grah i dvije krike kruha. Ponekad smo lagali da smo
gladni, a bili smo zaista gladni, ali nismo kupovah
kruh i prene girice u kartonskoj tacni - kupovali
smo II samoposluzi rum. one male od
ciUtra j ga grijali smo se iznutra., Ioih smo u
parku vatrice, a plamen bi privukao panju miJicio--
nera i oni bi nas upozordvali da park nije nikakav
kamp i da se vatra mue loiti uz rijeku, iroko nam
polje. Milicioneri su odlazili za svo-
jim poslom, nisu nas zapisivali, niti gonili II zatvor,
jer ko smo bili nas dvojica? Kaznu ni::;mo imali
platiti, a za zatvor je valjalo neto
346
delikt. Recimo, razbiti izlog. ili u samoposlugu
pa natrpati d7.epove konzervama, ih, na
II mesnici zbobliti s vjealice objeenu
salamu. Oni bi malko i prtmirili na tu vatricu jer su
znati da karton hrLO izgori, da nema mnogo dima i
tako se to zavravalo. Rum je imao svoje spaso-
nosno djejstvo upravo u takvim situacijama, ali
Dimiju je sluilo i 7.a neto neko
njegovo j sa svijetom oko :nje-
ga, ali i sa svijetom kojeg vie nema, i za patnju to
on taj, zasjgurno drag svljt.11. ne moe vratiti
mu sc .. "
Svega sam se te nae prve II
ahwl pod zemljom tri metra i s metalnom
iznad naih glava, Misli su mi se tukle su
mc umorom i nadvladavale me. O, Boe,
kako je sretan ovaj Dimi to kao ratimanl
traktor! Njega nita sad ne progoni, on ivi
kao jedim malj, kao jedan dobroduni maLj koji
nikad nikog udariti po glavurdi. 0, kako spava.
Zavidim mu; on sutra lake podnositi neprestano
kretanje ulicama a ja se kao prebijen pas jer
od spavanja nema nita, Jednostavno, morao sam
deurati zbog da nas onaj klipan, onaj
revnosni kontrolor ahtova ne zabravi zauvijek!
Ko bi dozivanja na pustoj utrini ispod
zemlje?
Ponovo mc spopade grozomorna misao. DOZI-
vam Zolu i uivijavam se u ulogu njegovih za-
II oknu. Boe, kako je to
347
Bar da je umjesto drndavog Dimija pored mene ona
cura, hajdede, izdrao bi i tu poptanu smrt,
ali ovako?
Buka grada iznad nas jenjava, glasovi su sve
ljedj, grad po)ahko ka tIini, a nama
svoju ogromnu, sivu guzicu. prozori viespratnica
su sigurno jo osvijetljeni, nisu svi
jo su upaljeni ekrani televizora i :ispijaju se negdje
kokteli, tuca se i podriguje. pijanci se
za nas niko ne zna, nik.o 7.3. nas
ne pita, ne misli ... ili ipak, moda ipak nek.o
na nas misii.. moda jedino ... ali ko? Moe li sc
naslutiti ko na nas dvojicu misli... Ne, bolje se ne
pitati i zato sam podigao prema metalnom ok-
lopu i kroz prikrinuti dio imad ahta
osmatram emu, moda za nijansu manje crnu tamu
nego to je ova naa u betonskom kvadratu i zato
sam,. 10 tvrdim samom sebi, umjesto da
bezuSj:ljeno Dimija, gledati bogo-
vetnu u onaj crni prorez ocrtane tame iznad nas
i zakleo sam se strahom, sutranjim danom
punim neizvjesnosti i bijede, kleo sam se svim l
te .- san me nadmudriti l
i dozvoliti tamo nekom revnosnom majmunu
da nas ive sahrani tl ahtu ...

Toplota seu ahtu osjetno smanji, valjda su privr-
nuli ventile u termoelektrani. Ljudima sad nije pot-
rebna tolika toplina, sad ljudi
poodmaklo pokriveni jorgaruma, a.ngorskom
348
kako ko, pa zbog ne bi malo pritegli
topiovodc? Za nas oni ne znaju. Na nas ne
takav je izgleda ivot" takva je, moe biti. i smrt.
Ljudi imaju jednu prekrasnu osobinu da brzo zabo-
ravljaju ako nisu II pitanju njihovi intereSI, to
bi na svijet rekao: po guzici ni stotinu batina
ne boH! Fino, posve fino. Zar nije ivot jedan stalni
nesporazumI aH tako izmontiran 1 udeen da funk-
donira upravo savreno. dok moj drugar
ja bdim, Da li sam paljiv prema njemu, ili zato to
me je strah? Zavidim li mu, ili otrpJjujem svoj strah?
Nije li i ovo mog ivota uvjebavanje
smrti? Da, razmiljam, moglo bi biti. sam i
sam to doivio, i sluao sam od drugih ljudi da, kad
podu zubaru, premru od straha i d. im treba i po
nekoliko dana dok se odvale sjesti na stolicu i
se s Idijctima
t
pricom za anestetik, dodirom
i hrskavim kad klijeta zahvale
zub i da ga iz vilice, Nije li taj redosli-
jed neka vrsta uvjebavanj. boli i nije li ljudski
vijek uvjebavanje za prihvatanje smrti? Je li to ona
nada kad prvi put s upaljenim zubom utekne
ispred zubarske ordinacije, da je bol pre-
stao i da se upala korijena i ivca zuba sama od
sebe smiriti? Nije li i sa nama dvojicom
jer vjerujemo da sutra biti
bolje; neki nas presresti na ulici i
ponuditi nam posao, dodijeliti nam po garsonijeru.
nova odijela i tople, cipele? Vjerujem li II
takvo u II ljudski njihova 05-
349
i dobrotu? Kasnije sc ispostaviti da
je Diwlja. to ubilo, a mene koliko-toliko odralo za
neka nova, potmula iskuenja koja su dl)la.
Imao sam utisak da sam na mrtvoj strai, da
magacin s municijom, ili pukovsku zastavu
dok sam bio na granici Rumunjske. Da, preda mnom
je ljnija i ja buljim tamo, tl drugu stranu,
nezvana. gosta, a prst mi se ledi na otponcu
maingevere s doboem. I pored umor.:!, II meni je
neko sladunjavo da sam ipak
nekom potreban. Nuf.an sam ovom Dimiju. koji
boluje od jetre i slabog srca kako bi on mogao da se
odmori i da ne strahuje od ahtova. Spozna-
jem koliko sam bio !ito sam ga pokuavao
probuditi,jer ta bib imao od toga? Umjesto jednog,
imao bih dva umora i dva straha, moj i njegov, a k
tome i dvije neprospavane zar ne? Pitam se i
psujem samog sebe. Pitam sc kakav sam to ja tat i
pokvarenjak, kolika je teina ljudakog egoizma?
Vadim cIgaretu j pripaljujem ju dok grad iznad nas
U ahtu je jo toplo, t.man toliko da ruke ne
stavljam u depove. l beton je oko mene topal, cijevi
- ona tri svijena lakta to uviru li desni blok betona
- j kao usopljeni konji.
miijim cijukom i to je sve to sam tri metra pod
zemljom. Grad vie ne izuzev to
negdje daleko, prema stanici, klopot
teretnog voza,
sc lanjske zime,
Dimi ija smo imali sigurno sklonite
350
do jutra u jednoj zgradi na Odmutu, u podmmu to
nam ga je dobrovoljno ustupio jedan hiplk. nam
je dovukao i jednu rasklimatanu stranicu starog
pa smo, bi se uhvat10 sumrak. odvano
ili puni sigurnosti prema svom Ah to Je
trajalo samo mjesec dana jer nas je neko otcinkario
predsjedniku savjeta i ovaj je na ulaznu
reetku podruma postavio nov novcat katanac mar-
ke "Verthajrn"! Tako smo nas dvojica ponovo
provodili po zavjetrinama, tako nam je II susret
dolo lanjsko s prvim pticama,
sa suknjama od plia na zategnutim guzicama mla-
dih ena, Stigao nas je i razvigor. Mogli smo prati
carape i suiti ih u parku preko nasloua klupa. Prsti
su nanl bHi II raspadanju, a nokti izrasli i deformirani
kao u dinosaulUsa. Pranje koulja je n.
rijeci, ali kad zajazi maj. i to su bili dani
kad se moglo opru!iti na vrelu zemlju, sluati cvrkut
tek ispiljenih ptica, pmm.tr.ti iznad sebe oblake,
razapete koulje kako ib lahor landara po vrbovDm
grmlju. Tih dana sam sreo svog prijatelja iz mla-
dosti. Doao je kao putnik da posluje s
ovdanjIm trgovcima j on mije na rastanku - nakon
pristojnog ostavio sumu novca,
tako da sam mogao bar jednu prespavati u
hotelskoj sobi. Ali, od spavanja nije bilo nilIta kao
to odmora nije hilo nl te u ahtu. Naviknut na
tvrdu klupu i odmor II staw, kad sam
legao u mekabnu postelju, sna nije bHo. Vrtio sam
se i pitao se uzgred koji je to davo pa ne
35!
mogu u ovakoj ljepoti ni primiriti kad sam
umoran kao pas? Tek kasnije sam otkrio tajnu kad
sam naredne godine ponovo imao priliku da spavam
u postelji; a tajna je bila u tome to je valjalo
razastrti po podu i na tvrd patos.
Tog II parku se nije nita deavalo oso-
bito, izuzev to je Grk ukrao nekom pijanom
gh.uncu sat s ruke) to se Cupa vratio fi izdravanja
prekrbjne kazne 7Jltvora. Cicko je pod uticajem
konjaka razbio Jzlog Bistroa, pokupio sve to
je moglo stati II kafanski stoljnjak i onda otiao pred
Lamelu, i znane i neznane prolaznike i
svakom od kao je navodno na lotoli
dobio glavni zgoditak. davao po bocu viskija, ko-
njaka l pelinkovca. U osam sati strpali su ga u
Cicko je bio poten i sve je s nokta priznao
pa je all je ljeto bio tuan
poziv za sud ...
Pred mi se redaju uspomene u jarkjm
slikama, prepoznatljive do polahko
zamire. jer, ta je jedna ovakva za
jedno proljete, za debelu knjiurinu to sam je pre-
listao od prve do zadnje stranice?
Na onom dijelu ahta viri jutarnja
svjetlost i ja razbudujem Dimija na nedostojan

_. karte molim!
on se istog prenu, zatrepta u ne
gdje je i ko mu to trai voznu kartu.
352
i
I
- Nemam kartu - i pokua nanova poklopiti
od umora.
- Matori, di:1.emo sidrO', svanulo je! viknem
izbliza.
On me prostrijeli kao naj-
krvnika i promrmlja:
- Jebi se!
- S kim? - kesim se. ,- S kim, prdonja?
- S kim s Bogom ocem! Pusti me da
spavam, tek se smrklo- D"intine daje vani
jutro, d.asu autobusi krenuli po isplaniranim
linijama i da moramo van, u ivot iznad nas, medu
ljude, automobile, pod fasade u kafanu da
taksiste kako bi nam platili topal i
da se lsprjsianjamo uz radijatorska rehra ... On nita
ne dom3uje tek mzmrdanom pa ja nanova
da kupi prnje, da je vani dan i on se
pridie.
srno se i7. ahta polahko, oprezno tap-
stopalima po ubetoniranim eljeznim ljestva-
ma. Odgurnuli smo i gle predivnog nebo
je bilo bez ijednug oblaka!
Dimi Od07.dO. iz one kvadratne rupetine od ce-
menta takoder zapaa ljepotu neba i veli:
- stari, danas bismo izgleda mogli imati
slmce?
- Da - mu se napolju.
Moglo bi biti sunca ako s ne krene
jeme. Tamo ti je prava tvornica oblaka .. ,
353
Zguvani smo, kiseli i spolja i iznutra, ali ta to
mari? moramo jo jednom pokuati, a
onda mi Dimi teko
- Zar si zaboravio da nam je Cupa po
kolut pite?
- Stvarno, kaem. Stvarno sam na to zaboravio.
- onda pourimo u park - m.irni. - Ako
zakasnimo samo popiaj me, ako taj ne
pojede sve ...
S crkvenog tornja biju zvona, Jutarnja misa l
poziv na pitu.
U parku, na klupi lijevo ugledali smo Cu
pu. Kad smo razmotali novinski papir,
jemo da je pitl. jo topla i mi jc dijelimo na dvije
ravne polovine.
Tako je to kod nas, ne moe.
Kad smo zavrili s jelom, ,apalili smo cigarete i
Dimi se odnekud sjetIo da me upita kuko sam
spavao u ahtu.
- Bogovski - slagao sam.
nekako sredinom marta, Dimi
je iznenada mjesec ili dva nakon to mu je
regulirano pravo na mirovinu, Otada se i u mom
ivotu mnogo tota izmijenilo, tako da danas imam
na to i se utop1iti kad zastude dani, nH i
dan-danas uvjebavam san na udobnom leaju.
po tvrdim parkovskim klupama i betonu.
moje tijelo sc jo uvijek buni na ovu naglu promjenu
i ja pokatkad razastrem po patosu i odmah
,.aspim kao sretnile
354
Rado odem i na groblje d. humke mog
sina, ene i brata i redovito navratim na grob mog
prijatelja Dimija. Ukupan jc u pristranlm, u veli
kom drutvu onih bez ikog svoga, koji umru, naglo
i bez ikakve najave. Tu raste jedan samoniklijalJlan
i j. Dimijevu humku brzo gdje ostajem
najdue, ne zato to mi je bio u "ivotu i
drai od olOjih najrodenijih, zato to II blizini
im.jedan kamen na koji redovito sjednem i pripalim
cigaretu. Dok puim, pred mi iznikne ona
naa .to smo je proveli u ahtu. tri
metra ispod nivoa zemlje i ja se zapitam r.hog
mu, dokje bio iv, njkadnisarn pomenuo preivljeni
strah koji sam istrpio dokje on hrkao kao
traktor?
Deuram li j danas nad njegovim snom i da li
oslus1<ujem prikradanje neke nove slutnje? Nisu li i
ove moje sve posjete groblju, Dimi, stari moj,
najprostije uvjef.bavanje smrti?
Sutio je, se drao sna star) Usne ili je san
drao njega?
Tako je to s nama, ne moe biti...
355
BIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
LITERATURA
BIOGRAFIJA
Muhamed je roden 28, 9, 1932, godine u
Derventi, gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu, Fiio-
zofski fakultet, odsjekjugoslavenskih knjievnosti i ma-
tcmjegjezika, zavrio je u Sarajevu. Po zavretku studija
slubuje kao prosvjetni a potom novinar u Der-
venti, Prnjavoru, Slavonskom Brodu, Tuzli i Travniku.
Potkraj ezdesetih nakon teksta o pronevjeri u
viteAkoj zadruzi i osvrta pod naslovom
"Koga kriju knjige dugQvanja
ll
ostaje bez poslu, a 1972.
zbog verbalnog delikta je na tri i pol godine
:zatvora. Nakon izdrane kazne pet godina je bez za-
poslenja i stana, na rubu egzistencije. To je, medutim,
vrijeme njegove pune afirmacije. Nakon
hrojnih nagrada na anonimnim za novelu i
kratku objavljuje niz romana i pripovijetki za koje
dobija brojne knjievne nagrade: nagradu Zeljezare Si-
sak", nagradu lP "Svjetlost", nagradu Udruenja pisaca
BiH.
Umroje 1. oktobra 1996. godme u Zenici.
359
BIBLIOGRAFIJA
L NEMA SVJEDOKA. Svjetlost, Slltajevo,
1979.
2. SII..lCIJUMFRONT. Svjetlos!, Sarajevo, 1981;2.
izd. Svjetlost, Sarajevo, 1985 (Savremena
nost naroda i narodnosti u Bosni i Hercegovini).
3. TVE MUKE. Svjetlost, Sarajevo, 1983.
4. OSVETA. Veselin Maslea. Sara
jeva, 1984.
5. UVJEBAVANJE BOLI. Svjetlost, Samj.vo, 1988.
6. LIMENII..lJES ZA SALCBURG. SvjetIosI - Nalia
Sarajevo: Zenica, 1989.
7. SUNJI. Izabrane pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo,
1991. (Muslimanska knjievnost XX vijeka).
360
L
2.
3.
4.
S.
6.
1.
8.
LITERATURA
nemaludin: Muhamed ''Ham-Da-
gova osveta". Sarajevo 1984. Putevi, Banja Luka,
XXXIl1985, 3, 8381.
Jovan: I nepn]atelj je Muhamed Kon-
dijd: "Silicijumfront". Sarajevo 1982, (1981).
i;ka, LXXXl1983, 25097 (20.VIll).
Enes: Muhamed "Silicijum
front". Sarajevo, 1981. :ivoi, XXX111982, 1112,
480-581.
Dafer, Rizo: MuhamedKandiil: "Ham-Dagova (Ni-
veta". Sarajevo, 1984. Most, Mostar, XH!l985, 60,
124.
I7..et: Muhamed "Uvjebavanje
boli". Sarajevo 1988. 04;ek, XLIl1988, 24, 2425.
Boban: to trilOgija. Muhamed
Naa Zenica, 26. IX 19lB.
Zeljko: Snaga i usporetyfJ. Muhamed
KondiiJ, Odjek, XXXlll!1980, 1,24.
- Svijet romana Muhameda Izraz.
XXVllltl984, j 112, 587594; :ivot, XXXV!1986,
7-8, 69-&8; Dogledi. tekstovi.
Univer7.al, Tuzla, 1987, ,tr. 92108.
9. - "Silil.ijumji"oor" govor izmedu prolog i
,""vijet romana Muhameda Kondjda, II : Muhamed
Devad Karahasan: Izabrana djela. Svjet-
lost, Sarajevo, 1984f1985y sir. 5-14, Savremena knji-
evnost naroda i narodnosti Bosne 1 Hercegovine II
50 knjiga, knj. 47.
361
10. Branko: liubav prema Rosni. Muhamed
"Ham-Dagova osveta" i dn.tge Ve-
selin Maslea, Sarajevo, 1985 (1984!). Glas komuna,
Doboj, XXXIXlI985, 1411,6.
l L Jure: Evropsko proza. Muht111Ul
Vjesnik L.eljezareu Sisku, 9. oujka 1983.
12. Zilhad: Muhamed "Ham-Dago-
va osveta ". Sarajevo, 1984. Knjievna
XIV11985, 268 (!O. I).
13. Nikola: Epski zamah. Muhamed
Sartyevske novine, l]. VIII t 982.
14. Ivan: Muhamed nema
Sarajevo, 1979. !Jesn;k, XU1979, 11600
(l L XII).
15. Kemal: na iVO/ff. Mu-
hamed Kondiic: nema sVjedoka ff, tivo1,
XXXl1981, 5, 645-647.
16. Radmila: Muhamed "Si!icijum-
frant", Sarajevo, XU1983. 12612.8;
Radio Sarajevo progrl1Jt1;. XlIII 983, 40, 409-
41L
17, Boidar: Muhamed Kandiii: "ive muke",
Sarajevo, 1983. Doboj, lV1l985, 9, 169-
ln.
18, - Muhamed "Ham-Dagova osveta I' i druge
Veselin Masleila, Sarajevo, 1984 ...
Doboj, IV/1985, 10, 17()'172.
19. "(fvjebavanjeboli". Sarajevo,
1988, !Jesnik, XLVIWI988, 14618 (14. IV),
20. -- Muhamed Kondiid: "limeni lijes za Salcburg".
362
Svjetlost, Sarajevo, 1989, Oko, Zagreb, XVlll1989,
458,21; O.ijek, XLl111989, 17,23.
21. Branko: Antiratni roman. Muhamed
t;vot, XXXlJlI1984, 1-2, BI-lJ3; Duh;
kantar. Os/obodenje, Sarajevo, j 988, str. 199-20L
22. Mladen: Bol je bog. Muhamed
nema svjedoka". ivot, XXlXll980, 9, 525-
527-
23. Rist(J: Od Muhameda do Meh.
meda Selimovica. tillot, XXXl198J, 9, 255.
24. - Muhamed osveta". Sara-
jevu, 1984. OS/Qbrxknje, XLlll11986, 13494.
25. Vranje SaJ1Wunitcnje zla. Muhamed KOIl-
dM. Naa Zenica, 6.Vl1984, br. 1818.
26. Savo: Muhamed Kon.di(:: "SiUciju.m front".
Sarajevo, 1982. Odjek, XXXV119R2, 15-16, 19.
27, Radovan: ivota i prirode.
mei XU!1984, 1. februar;
Problemi. piSci, dela, KrYiga V. Maslea,
SO!lljevo, 1988, sir. 345-349.
Mustafa
363
SADRAJ
,
\ Enver Knzaz: HISTORiJA KAO OKVIR ZA 5
Muhamed SUNJI
...... .:::::: :::: :
Turklla .................. , . , ................ 49
ZemJja ....................... ..... 60
Dukat......................... . ........
Jatak " . " . . . ....... _. .... . ..... " " lS4
oo::::::::::: "i7i)
.. "' ____ '_ .. , ........ , ...
Musafir .. . . . . . . . . . . . .... " . . . . . . . . . .. 135
ena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Q'41l'
Plijen .................... "....... 161
... " ......... ___ , .. """ 171
J)elalovSlUl ............ _ ........ "0 ' ' 184
K:azna ............ , .. . .. .. .. .... ..2l!.b
Tajnajevrejske ........ ................ 213
sa broja tri . __ .' .. , .. '" __ ..... _ . __ "
Raka........................ . ......... 249
Dan kada je nestao Hudam . . . . . . . . . . . . . . . .. 2(,.1
Manuet i golubovi. ______ . . . , , . , . . 2g9
uta angorska .... , ... "... . . . . . . . .. 300
Hrast .. ,',.............................. 308
Uvjebavanje boli." ............................ 317
tj ahtu ... _ ... _ ..... " .... , ...... , . . . 337,
BIOGRAFIJA, BIBLIOGRAFIJA, LITERATURA" .. 357
Muhamed
sutNJ]

zajednica kulture
"Preporod"
Sarajevo
Br.milaca Sarajeva 30

ALIJA PlRrt
Lektor i korektor
BERNrSA
priprema
BZK "Preporod" - podataka"
JASMINKO
tampa
Tiskama OPTIMA, Ljubljana
Za tampanju
IGOR V[l)MAR
tampano II 3.000 primjeraka
1999.
CIP _ Katalogi7.acija ti pub1ikileljl
NacioollIna i lmivet7.itetska biblioteka Bosne i Hercegovine,
Sarajevo
UDK !?)K497,6
r
32
UDK821.163A(497-6).09 M,
UDK Ol2Kond:f.it M,

Su1nJi i Mu.itan:wd - Sarajevo' BZK lP PtefXl!od,
1999 - 363 lltr. : 21 Cln, knjIevnost II 100 knjiga)
za F.nvcr Kaznz' str. 5-23, str.
359, Bibliografija r Mustafa str. 3{iQ-363
ISBN
COBI.SS-LD 6420230
Na Qli.UQ1'U MlOt,l1m;tva obra:t(lvllnja, kullllW i s\X"!1.3, Bo!ma i
Hercegovina, FOOl'1aclja Bc!Ine l Hw.:egovi!le, broj: od
21.1.1996 godine, a pt"\mU 19, ll, mv 2. zakooa (I PUI'tVIli\1
.. rorrwtp!'OiM'(l(\a i usluga ("S.lubellj liSi RBiH", broj i 9195). djela-edicije
HoJnjOlJk.a u !OOkil.jiga su proill1od na pt>fez
na promet proiZ\!odlll us1uga,