Ivan Kuan

ZAGONETNI DJEAK

I U POETKU TREBA BITI STRPLJIV

Tomo Branjc je objahao klupu i gledao zamiljeno kroz veliki prozor kolske sobe. Vani se vjetar igrao upavim oblacima. Jesen je ve bila tu i raznobojno je lie lijetalo uzduhom. U razredu je krao amor uenika i uenica. Bio je odmor prije posljednjeg, petog sata. - Ah - duboko uzdahnu Tomo. - to uzdie? - upita Koko, koji je sjedio u klupi, i poee se lijevom rukom iza desnog uha. Tomo nita ne odgovori i jo jednom duboko uzdahnu kao da je na rendgenskom pregledu plua kad lijenici trae da udahne to dublje moe. - to uzdie? - ponovi Koko i lijeno pogleda uvis, u svog prijatelja. - Nita - ree Tomo i zagleda se u oblake. Obadva djeaka uutjee. Tomo Branjc se doselio ve prije nekoliko mjeseci u grad. Njegova je majka nala posao u gradu i preselila se u stan svoje sestre, Tomine tetke. Mali se Tomo nije odvie veselio selidbi u grad jer je volio Zeleni Vrh u kojemu su ivjeli i gdje se rodio. Ondje je proveo djetinjstvo; stekao mnoge prijatelje i doivio mnoge pustolovine. Osim toga, bio se nauio na svje zrak, zelene breuljke, veliki vrt; a u gradu svega toga nije bilo. U dugim sivim ulicama osjeao se pomalo tjeskobno i kao da mu je ponestajalo zraka. Ipak, neto ga je veselilo: stanovao je u istoj kui sa svojim starim prijateljem Kokom i, tovie, iao je zajedno s njim u istu kolu i u isti razred. - Ah - uzdahnu on jo jednom i side s klupe. Bilo mu je dosadno i jedva je ekao da se zavri obuka. Ne zato to on nije volio obuku i uenje - dapae, bio je dobar ak i rado je iao u kolu - ve zato to je bio nekako umoran i

nezadovoljan. Jest, on se veselio dolasku u grad jedino zbog Koka koji mu je punio ui time kako se u gradu svaki as dogaa neto zanimljivo i uzbudljivo. Osobito mu je esto govorio o vlastitim doivljajima, o nekakvim duhovima koji su ga progonili a opet kao da i nisu bili duhovi nego ljudi, o nekom prijatelju koji je sad u bolnici i jo o kojeemu drugome. A otkako se Tomo uselio u kuu i nastanio tono iznad Koka - tome je ve vie od mjesec dana - nita se osobito nije dogodilo. Istina, obili su zooloki vrt gdje su se divili velikom, starom lavu, bili na utakmici i nekoliko puta u kinu; ali sve to nije bilo nita naroito. Svaki su dan zajedno uili, rjeavali krialjke, penjali se po krovu, pregledavali veliku Tominu zbirku slika starih fllmskih glumaca, ili u kolu i vraali se kui. To je bilo sve. Tomo opet duboko uzdahnu, zagrcnu se i nakalja. - Ide mi na ivce - ree odjednom Koko i okrenu se leima svom drugu. - Zato? - zgranu se Tomo. - Tako. Koko je pogaao to mui njegova prijatelja. Kad su se ljetos sastajali na Zelenom Vrhu i kad je Tomina majka govorila da e se vjerojatno doseliti u grad i u njihovu kuu, Koko je bio oduevljen i svata je priao Tomi o gradu. Ti nema pojma, govorio je, kako je divno ivjeti u gradu. Iza svakog ugla te eka neko uzbuenje, svaki se as neto uzbudljivo dogodi, nema dana da neto ne doivi... I sad, otkako se Tomo uselio u Kokovu kuu, dani prolaze, uglavnom, u dosadi i uenju. Koko se osjeao kao da je on nekako kriv zbog toga. Zelio je da izbije veliki poar, da se odri velika vojna parada, elio je makar da se i njemu samome neto neugodno dogodi, samo da ne mora gledati kiselo lice svoga druga. Najradije bi poletio do prozora i bacio se na ulicu. Polomio bi obje noge, dojurila bi kola za hitnu pomo, prestala bi obuka. Onda bi vidio, mislio je Koko pakosno i kriom pogledao Tomu. Onda vie ne izdra pa se prodera:

Ja nisam kriv. Ne moe se svaki dan neto dogoditi. Ti nisi strpljiv... - to-o? pogleda ga Tomo u udu. - to kae? - Kaem da bi morao biti strpljiviji. Ne moe se svaki dan dogoditi neko udo. Samo treba malo... - Ah - uzdahnu Tomo i odmahnu rukom. - Nekad treba samo malo pogledati oko sebe. ak i ne znamo to se oko nas zbiva. Ja te uvjeravam, kad bismo samo malo pogledali oko sebe, kad bismo samo... - Be-e-e - prekine ga Tomo i stade naglo na sve strane okretati glavu izbeivi oi tako silno da su mu nabrekle ile na vratu. - Eto, gledam na sve strane - pa nita! - Ah, ide mi na ivce - uvrijeeno ree Koko i opet se sasvim okrenu leima prijatelju kao da mu nije ni na kraj pameti da vie ikad u ivotu progovori s njim i jednu rije. to bi on htio? jedio se Koko u sebi. Uh! A kad bi se zbilja neto ozbiljno dogodilo, kad bi on doivio to sam ja sve doivio... onda bi se od straha zavukao u svoju sobu i drao se mami za suknju. Znam ja takve mokljane. Da je on doivio to i ja, ne bi bio ovako... ovako... Nije znao to kazati, ali je drhtao od bijesa. Ba bih mu elio... Ali od srdbe nije znao ni to bi mu poelio. - Ide mi na ivce - ree nemono i ustade. - Ako ti je dosadno, vrati se na Zeleni Vrh... - Ja bih se vratio odmah sutra, samo da mama moe. Jedva bih doekao - odvrati Tomo i teko uzdahnu. U taj as naie njihov kolega Marko Lukari, djeak crne kovrave kose i kao ugljen crnih oiju. Htjede proi izmeu njih oborene glave, ali ga Koko uhvati za rukav kako bi ga zadrao i pokazao Tomi da se on moe snai i bez njega. - Pusti me - ree Marko bijesno i ne odie glave da pogleda Koka. - Da igramo ah - predloi Koko gledajui znaajno u Tomu koji je buljio kroz prozor kao da se to njega nita ne tie - Neu - odreza otro crnokosi djeak i istrgne se.
-

A sad e, zna, i zvoniti. Moram pogledati jo povijest... Koko slegnu ramenima i poee se za uhom. Htjede izii iz razreda, ali se onda odjednom neega prisjeti i vrati Tomi koji je jo onako jednako sjedio na klupi, mlatarao nogama i piljio u oblake. - Eto, vidi - ree on tiho i pomirljivo - uzmimo, na primjer, tog Marka Lukaria. Kako je to udan djeak, zar ne? Ni s kim nee razgovarati, nee se igrati, nita ga ne zanima... toboe neprestano ui, a nita ne zna... Ne znam zapravo ni odakle je doao u nau kolu. Nema uope prijatelja. - Be-e-e - izusti Tomo prezrivo - pa to onda? - Pa mislim... ja sam, ovaj, htio rei... - zbuni se Koko i poee za uhom. - Na primjer, ako, ovaj, uzmemo njega, je li,... Tko zna zato je on takav, zato nas sve izbjegava, ide sam kui, nee poslije podne ni na tenis, ni na pinga. Tko zna zato... - Tko zna, tko zna, tko zna - upade Tomo i uzdahne. Znam ja. Tek je doao iz drugog mjesta. Iz Splita, mislim. Nije se jo snaao. Sve mu je tu novo, nije se ni s kim sprijateljio. - I nee se nikada ako ovako nastavi. Pa i ja sam doao sa Zelenog Vrha u grad i - to? Zar sam se ovako ponaao? Eto, i ti, na primjer. Kako bi bilo da ti ni s kim ne raz- govara, nikoga ne pozdravlja... da se ponaa, na primjer, tako uasno. Ne bi li to bilo udno ? - On nema roditelja - kaza Tomo ozbiljno i skoi s klupe. - Je li ti jasno? Koko uuti: sjetio se da ni Tomo nema oca i da ga je moda dirnuo u ranu. - Mislim... - promrmlja on. - Htio sam rei kako se nikad ne zna. Oko nas se svata skriva... Svatko ima svoju tajnu i svaki dan se moe neto udno otkriti. Na primjer, uzmimo tog Lukaria, meni je on, na primjer... -Na primjer, na primjer - ponovi Tomo. - Popeo si mi
-

se navrh glave s tim svojim na primjer. Skolsko zvonce jeknu. Bio je to poetak petog sata, po- vijesti. Tomo je odmahnuo rukom i otiao na svoje mjesto gunajui neto sebi pod nos i duboko uzdiui. Zbilja mu je bilo dosadno u gradu i eznutljivo je pomiljao na svoj veliki vrt na Zelenom Vrhu, na voke i vinograde. Kakva teta da se morao preseliti u grad! A taj Koko je zbilja smijean. Silom se trudi da neto izmisli, da ga neim zapanji. Ba je gnja- vator. Sve neprestano govori jedno te isto: na primjer, na primjer... Sjeo je iza Marka Lukaria i opet uzdahnuo. Sto bi bilo udno na tom djeaku? pomislio je jo jednom i odmahnuo ljutito rukom. A Koko se takoer ljutito vrpoljio u svojoj klupi. Ba mi ide na ivce taj Tomo! Kako ne moe shvatiti to sam mislio? Nikad ne znamo to se sve krije oko nas, kakvih sve tajni ima u blizini. Koliko sam ja toga doivio u po- sljednju godinu dana. A nekad misli - nema nita, sve je obino. Ogleda se, na primjer, i odjednom vidi... Ogledao se i nije vidio nita osim glava uenika koji su brzo listali prirunike povijesti. Za sobom je spazio tuno Tomino lice pa mu se smuilo. Morao je zapravo priznati da mu ivot ve dulje vrijeme nije bio osobito zanimljiv. Otvorie se vrata i profesor ue. Eto, uzmimo, na primjer, profesora Gavria, mislio je Koko uporno o jednom te istom. Nije li i on udan ovjek? Nije li mu ponaanje neobino? Tko zna to se tu krije? Tko zna kakvu on tajnu nosi u sebi? Kako samo, na primjer, zna otro pogledati! Evo, ba me je sad tako pogledao. A zato? Bez razloga. A tko zna... - Miliu, hoe li ve jednom ustati ili treba ti podnijeti pismenu molbu sa s petnaest kuna biljega? pitao je profesor Gavri. Koko hitro ustane. Cio je razred bio na nogama, samo je on, zanesen u svoje misli, zaboravio ustati pri profesorovu ulasku. - Hvala, Miliu - kaza profesor Gavri.

Mnogi se uenici zasmijuljie, a Koku se jo vie nakostrijei neposluna kosa. Nije ga smetalo to je ispao smi- jean pred razredom, ve ga je ljutilo to je profesor odista imao razloga prijeko ga gledati. Moda je ipak sve u ivotu mnogo jednostavnije nego to mislim, tuno zakljui, ali se sjeti to je sve doivio u svojih trinaest godina ivota pa se ipak zadovoljno osmjehnu. Treba biti strpljiv. Nikad se ne zna... - Je li moda malo penaest kuna biljega na molbi ili treba jo dodati, Miliu, a? - govorio je profesor Gavri. Pa koliko dugo u te moliti da ustane i pone odgovarati? Dakle, hoemo li ve jednom uti neto o kriarskim ra- tovima ili neemo? Koko bre-bolje smeteno ustane. Cio se razred veselo smijao.

II NEOBINO PISMO-SMO

Onda, Miliu, kako je dolo do treeg kriarskog rata? Koko se eao iza uha. Sto je profesor toliko navalio s tim kriarskim ratovima? Uili su ih i toliko puta prepriavali prole kolske godine, a sad, tek to je poela nastava, ve je zadao da ponove sve to su o njima lani uili. Koko se sjeao kako se profesor Gavri uvijek uivljavao u uloge povijesnih linosti o kojima se govorilo. Kad je bila rije o kriarskim ratovima, naprosto bi se uvlaio u oklope, jahao vrane konje, juriao tekim kopljem i probijao se prema Jeruzalemu. Ba je on udan ovjek. Kad bih mu mogao zaviriti u glavu, tko zna to bi unutra otkrio, premiljao je Koko. Ali o kriarskim ratovima nije znao ni beknuti. Jedino se sjeao da je netko juriao na Jeruzalem, samo tko, zato i kada - nije imao pojma. - Kada su muslimani ponovo osvojili Jeruzalem? pitao je profesor Gavri. Cupavi djeak je utio. Jedva je ekao da se te muke zavre i da sjedne. Kriarski ratovi su mu, nekim udom, potpuno ishlapili iz glave. Profesor Gavri je neto rekao. Koko je, crven u licu, brzo sjeo. Osjeao se tuno i glupo. Cuo je kako se opet netko smijulji. - Ti, novi, ti, ti, dolje - upro je profesor Gavri prstom prema stranjim klupama. Koko se preko volje okrenuo. Opet se morao nasmijeiti. Istovremeno su ustali i Tomo Branjc i Marko Lukari. I jedan i drugi bili su novi u razredu, sjedili su jedan iza drugoga i nisu znali u koga je profesor bio uperio prst.
-

Profesor Gavri je htio uti Lukaria. Taj se crni djeak oito svidio nastavniku iz povijesti, jer ga je, iako je tek bio poetak godine, svakog sata prozivao Lukari je doista prlino dobro znao povijest, a koji put, reklo bi se, i vie nego treba. To se profesoru svakako dopadalo. - Godine 1169. zavladao je Egiptom Saladin koji je uspio sjediniti Egipat s Bagdadom - poeo je Lukari kao navijen ne odiui glave dok je govorio. - On je htio ujediniti sve muslimane. On je htio da svi muslimani krenu protiv kranstva. Da to bude rat protiv kriara. Taj se rat zvao dehad, to jest sveti rat. I tako su muslimani godine 1187. opet zauzeli Jeruzalem. Tako je poeo trei kriarski rat. Taj je rat vodio car Fridrik. Njega su jo zvali Fridrik Barbarossa Ali taj rat nije sasvim uspio. U njemu se istaknuo Rikard Lavljega Srca. A Jeruzalem ipak nije pao... - A kako je zavrio Fridrik Barbarossa? - upita profesor Gavri koji je veselo poskakivao na podiju sputajui od vremena do vremena glavu kao da juria na jeruzalemske bedeme. - Umro je - kaza Marko Lukari. - Znam, znam - nasmijei se nastavnik - ali kako? - Pa poginuo je... - Da, poginuo je. Ali kako? Marko je utio oborene glave. Profesor Gavri je visoko digao glavu, otvorio usta, poeo zijevati kao riba, stao grcati i kolutati oima. Razredom proe agor kad se profesor, zatvorenih oiju i savijenih koljena, poe polako sputati prema podu. Svakome je bilo oito da se jadni Fridrik Barbarossa utopio u rijeci. Ali se Marko Lukari gradio kao da ne primjeuje profesorove muke da svojim uenicima doara smrt hrabroga cara. - Pa utopio se! - ne izdra Gavri i podviknu. - Kad sve tako dobro zna, kako si to mogao zaboraviti? - Utopio se - kao jeka i tiho ponovi Marko i jo nie obori glavu.

Koko je uporno promatrao Marka jer mu je bilo neugodno da gleda u profesora pred kojim se tako osramotio. udan djeak, mislio je Koko, sipa sve kao iz rukava i onda odjednom - kvrc! - i smota se, ne zna dalje..

A to je bilo dalje s kriarskim ratovima? - pitao je profesor Gavri. Marko Lukari je polako odigao glavu. Koko bi se okladio da su mu u oima zablistale nekolike suze. Zato to? mislio je. Ta valjda ne plae za Fridrikom Barbarossom! - S kriarskim ratovima je bilo dalje to - nastavio je Marko nesigurno - da je kralj odluio ii protiv parlamenta. To je bio pravi graanski rat. Parlament je drao u svojim rukama London, a kralj je drao Oxford (Oksford). Onda se jako istakao na strani parlamenta jedan ovjek koji se zvao Oliver Cromwell (Kromvel): Oliver Cromwell... - Oliver Cromwell?! - uskliknu profesor Gavri i naglo se ispravi kao da ga je tko ubo odostrag. - Pa to je tebi? Ti si sve pomijeao! Cromwell je ivio pet stoljea poslije Barbarosse. To mi nismo jo uili. Oxford, parlament, Oliver Cromwell! Otkud si sve to izvukao? - Pa vi ste rekli da ponovimo... - mucao je Marko. - ...kriarske ratove - upade profesor. - Ja sam primijetio ve i posljednji put da ti mnogo zna, sigurno dosta ita. I voli povijest. Sve je to vrlo lijepo. Ali samo mora polako govoriti, sabrati se. to ti vrijedi ako sva stoljea pomijea? Kako se ti ono zove? - Mirko, ovaj... Marko Lukari - spetlja se crni djeak. - Eto, vidi - dobroduno kaza profesor Gavri - kako si se smotao. Ne zna vie ni kako se zove... Razred opet veselo zabruja. Koko je pokuavao zamisliti koliko jo minuta i sekundi ima do svretka sata. Pomiljao je kako e ii s Tomom kui, ali kad se sjetio njegova kisela lica, nije se tome odvie ra- dovao. Uhvatio je prstima bilo i poeo brojati udarce: jedan- dva-tri-etiri... ezdeset je otkucaja jedna minuta. Kako je to dugo! Profesor je, tko zna u kojem ratu, juriao na podiju i sav se uznojio. A nije i ala nositi na sebi one teke oklope u kakvima su ratovali srednjovjekovni vitezovi! Oznojio bi se i jai ovjek nego
-

to je profesor Gavri. Napokon se razlegne zvuk zvonca. Za danas je bilo gotovo s obukom. Svi pograbie torbe i poskakae. A onda doe trenutak razoaranja. - Nitko da ne izlazi - kaza profesor Gavri briui znoj s ela. - Zaboravio sam vam rei: danas je cijepljenje. Bese-e. Sad e doi va razrednik i doktori. Val nezadovoljna gunanja proe razredom. Koko se umorno spusti natragu klupu i podboi rukama. Zbilja je ovo bio nekakav uasan dan. Tada odjednom osjeti kako ga netko lagano gura u rebra. Ve se htjede otresti, ali se ipak ogleda i spazi svog prijatelja. - Koko, Koko - aputao je Tomo drhtavim glasom. - Imam ti neto pokazati-ti. Koku je odmah bilo jasno da se neto dogodilo. S Tomina lica je bio potpuno nestao neveseo, kiseli izraz. Sad mu je lice bilo vedro i crveno od uzbuenja. Osim toga mu se i glas promijenio. A kad god bi Tomo Branjc, u posljednje vrijeme, bio uzbuen ili preplaen, obino bi ponavljao posljednje slogove u rijeima kao da muca. - Pokai - veselo kaza Koko. - Pssst! - anu Tomo. - Ne mogu ovdje. To je jedno pismo-smo. Prvo Koko, a zatim Tomo zamolie profesora Gavria da ih naas pusti van. Profesor se malo namrtio, otro pogledao Koka ali ih je ipak obadvojicu pustio. - Onda? - ree Koko nestrpljivo tek to izioe pred vrata. - Be-e-e - draio ga je Tomo drei ruke u depu u kojemu je oito neto skrivao. - Naao sam neto zanimljivo. - Daj pokai. - Iako to jo nita ne znai... moe biti glupost, moda je sluajno... - Pokazuj! - otro zapovjedi Koko, tako da Tomo ustuknu i odista posluno izvue aku iz depa. Prsti se rastavie i pokaza se zguvan list papira. Koko ga zgrabi, razmota. Die jednu nogu u zrak, savi je i, stojei samo na

jednoj nozi poput plamenca, poloi list na isprueno bedro i dlanom ga ispravi. Tomo mu se odostrag nadnese nad rame da bi i on mogao jo jednom proitati tajanstveno pismo. Draga mama i dragi tata. Primili smo vae pismo. Drago mi je da ste dobro putovali i da ste dobro. Mi smo dobro i zdravo. Moram vam odmah rei... Tu se pismo prekidalo jer je posljednju rije bila poarana flomiem. Koko se poee iza uha i sumnjiavo pogleda druga. Je li ga Tomo izazivao ili mu se samo rugao? Zato mu je po- kazivao ovo obino, najobinije pismo? - Onda? - upita Tomo slavodobitno. - to kae? - to kaem? - oprezno e Koko. - Obino pismo. Jesi li ga ti pisao? I to... - Obino pismo?! - zgranu se Tomo. - Tebi je to obino pismo? A ti pria kako se treba samo ogledati-ti i kako onda odmah mora otkriti to zanimljivo, kako treba samo malo pripaziti na ljude oko sebe-be? - uzbuivao se sve jae djeak. - I kad ja onda donesem ovako neto to je zbilja-lja udno, je li, onda ti kae: obino pismo. Be-e-e. - Dobro, dobro - pomirljivo ree Koko. - Tko je to pisao Nije valjda Barbarossa? - To je pisao-o - vano izusti Tomo odiui se na prste i upinjui se da doe do daha: - Marko Lukari. Eto, sad zna. Koko slegnu ramenima, a onda se odjednom naglo uozbilji. Naravno, nije bilo nita neobino u tome to je Marko Lukari napisao to pismo, ali je njemu ipak bilo drago to je Tomo prihvatio njegov savjet i to mu vjeruje. Ja sam mu tek onako rekao, mislio je on zadovoljno, da mi je taj deko udan, a Tomo je ozbiljno shvatio. Cak i pazi to Lukari pie. To mi je drago. To i jest najbolji nain da ovjek to doivi. Treba samo biti strpljiv... - Kad je zguvao papir i bacio ga na pod, pod moju klupu, odmah sam ga podigao. - uzbueno je govorio

Tomo. - Nisam nita ni slutio. Samo me smetalo to ga je bacio pod moju klupu. A kad je on priao ono o kriarskim ratovima, sluajno sam razmotao papir i imao to vidjeti! Zbilja, bio si ti u pravu. Nikad se ne zna... Naravno da sam bio u pravu, pomisli Koko ali naglas ipak upita: - Dobro, Tomo, ali ja ipak ne shvaam to ima udno u tom pismu? - Ti ne shvaa to je udno u tom pismu-mu? zamuca Tomo i odmahnu rukom. - Pa vidi to ovdje pie: Draga mama i dragi tata-ta... - Zar ne shvaa? - Pa to... - poe Koko ali se odjednom lupi po elu i podviknu: - A Marko Lukari je siroe bez oca i majke! Bravo! Bravo, Tomo. Ti si neto nanjuio. Za poetak je sasvim dobro. - Naravno - ree Tomo zamiljeno moda su ga neki ljudi posvojili i on te ljude naziva majkom i ocem, ali je ipak udno. - Ne, to otpada! - podviknu opet Koko. - Zna da je razrednik, kad nam ga je predstavljao, rekao da Lukari dolazi iz nekog akog doma, iz Splita. Zar se ne sjea? - Tako je! - pljesnu Tomo rukama. - Ima pravo. Jesam li ti ja rekao? - Ja sam tebi rekao - zadovoljno istakne Koko. Rekao sam ti: uzmimo, na primjer, toga Lukaria, on je meni vrlo udan! - Ja mislim, na primjer - veselo mu se naruga Tomo da moramo u razred. - Eno dolazi razrednik s doktorima. Ba se ne veselim tom cijepljenju. Nisu ga morali ba danas izmisliti. - Vrlo vano za cijepljenje - ree Koko, gurnu nedovreno pismo u dep i lupi akom po njemu. - Glavno da smo neto nali. To ne mora biti nita, ali i moe biti svata. Mene osjeaji ne varaju, jer sam ve svata doivio. A sad osjeam da bi to mogao biti dobar roman. - Kako misli: roman? - upita Tomo hvatajui kvaku na razrednim vratima.

da bismo mogli neto poteno doivjeti... Meni je taj Lukari bio ve od poetka vrlo udan, sumnjiv...

- Osjeam

III SAD GA VIDI, SAD GA NE VIDI

Kome cijepljenje nije bilo neugodno u djetinjstvu ili djeatvu? Sreom, kad je cio razred na okupu, i najvee kukavice ne bi htjele jedna pred drugom pokazati da se boje uboda igle. Ipak, svi su se neugodno mekoljili, micali i zbunjeno smjekali ba kao da misle o neemu desetome. Mala Marijana, velika brbljavica i najivlja djevojica u razredu, uutjela je i neprestano odvezivala i vezivala uzice na cipelama. Dva lijenika i jedna lijenica rasporedili su instrumente po stolu i klimnuli glavom razredniku. Profesor Menzura, razrednik sedmog a, izvadio je iz depa naoale i otvorio razrednu knjigu. Bilo je oito da e prozivati uenike po redu, po abecedi. -Branjc - prozva on i pogleda preko naoala, jer se djeak odmah ne pojavi. - Branjc, doi. Valjda se ne boji? Tomo je Branjc bio velika kukavica. Kad bi tko htio pobrojati sve ono ega se bojao - poev od pasa, visine, gro- ma, do vode i mraka - ispalo bi da je lake i krae pobrojati sve ono ega se nije bojao. Sama pomisao na lijenike, zubare i medicinske instrumente oduzimala bi mu dah. Pa i sad su mu koljena zaklecalakad gaje lijenica, smijeei se, pozvala da prie stolu. Dugo je oklijevao. -Hajde, uri, zna da imamo vanog posla - gurnu ga Koko u lea. - Treba da razgovaramo... o onome. Tomo velikim koracima prie katedri. Kokove rijei su ga zbilja ohrabrile. Jo je osjeao ponos zbog toga to je otkrio neobino pismo udnoga djeaka. Osjetio je kratak ubod u rame i, prije nego je uspio i pisnuti od bola, sve je bilo gotovo. Nije se, zapravo, ni imao vremena

uplaiti. - Tko je cijepljen, moe ii kui - rekao je profesor Menzura. Ali je Tomo sjeo u klupu saekati svog prijatelja Koka Milia koji je ekao da doe na red. Koko je, ekajui da ga prozovu, mislio o Marku Lukariu. Sjeao se kako je prije desetak dana, kad je poela kolska obuka, profesor Menzura doveo u razred crnokosog djeaka i predstavio ga novim kolegama. Profesor Menzura je rekao da Lukari dolazi iz Splita, gdje je bio u akom domu jer je bez roditelja, da je odlian uenik, i da e se svi zacijelo dobro s njim slagati, i da treba da mu svi pomognu kako bi se to bolje snaao jer je sad prvi put u Zagrebu. Od poetka mi je bio udan, mislio je Koko, od prvog dana. Svi su mu nekako htjeli ugoditi, sprijateljiti se s njim, a on nas je sve izbjegavao. Zove ga, na primjer, da igra ah - nee, zove ga u kino nee. I sad odjednom ovo pismo: Draga mama i dragi tata... Moramo mi ieprkati to se tu krije. - Lukari - prozvao je razrednik i ovo prezime prenu Koka iz razmiljanja. Uostalom, uskoro e i na njega red. - Ja sam ve cijepljen - rekao je odluno crnokosi djeak. Pozvali su ga, pogledali mu ruku i pustili. Pokazalo se da je odista ve bio cijepljen. Marko Lukari povue natrag rukav koulje, pozdravi profesora Menzuru i brzo izie. Za njim! pomisli Koko i naglo ustade kao da e i on prema vratima. - Hej, Miliu, kamo e? - upita razrednik. - Nisi se valjda uplaio cijepljenja? Eto, sad si ba ti na redu. Razred se opet zasmijulji. Koko slegnu ramenima i poe prema podiju. Danas su mu se, tko zna zato, cio dan smijali. Neka, mislio je, okreui ipak glavu da ne gleda iglu, tko se posljednji smije, najslae se smije. im je bio gotov, mahne rukom Tomi, koji potri prema vratima pozdravivi usput lijenike i razrednika. A Koko pojuri za njim i ne pozdravivi. S vrata ga vrati

profesorov prijekor i ponovo isprati priguen kikot kolega. - Za njim - ree vano Tomo poto je bijesno zatvorio za sobom vrata. - Pourimo za Lukariem dok nije odmaknuo. Treba da vidimo gdje stanuje i s kim stanuje. Hajde, bre. Samo da nam... k vragu! Koko ozlojeen zastane na mjestu i lupi se po elu. Bio je zaboravio torbu u razredu i sad ga je ve zbilja bilo stid ponovno se pojavljivati pred uenicima. Zamolio je Tomu da mu je donese. ekao je na hodniku vrtei glavom. Sto mi je danas? Sav sam smotan, mislio je. Sigurno e se neto dogoditi. Ja sam uvijek zbunjen kad neto predosjeam... Kad Tomo donese torbu, brzo sjurie niza stube. Dolje, pred kolskom zgradom, ugledae Marka kako odmie prema uglu. Opruie korake da ga sustignu. - Ali se moramo drati malo dalje - kaza Koko. - Da ne primijeti da ga slijedimo. - Onda, to kae? - pitao je Tomo ponosno. - to kae na ono, mislim, pismo, a? A to je pitanje zapravo znailo: to kae o meni, je li? Nisam li mozak kad sam sposoban otkriti ovako to neobino u naoj blizini? - Da - ponavljao je i Koko jedno te isto - rekao sam ti ja da se treba samo malo ogledati, malo pripaziti. Taj mi je Lukari... - Hej - gledaj! - povika odjednom Tomo. Pribliili su se irokoj ulici i tramvajskoj postaji. Plavi je tramvaj upravo zazvonio i poao s postaje. Marko Lukari, koji je i dotle brzo grabio, sad je potrao. Istovremeno su potrala i oba djeaka. - Mi emo u druga kola, hajde, bre - povika Koko i gurnu svog prijana. - Ne mogu-gu - vajkao se Tomo u trku - ja ne znam skakati u tramvaj. Slomit u nogu-gu... - Ne boj se, ja u ti pomoi. Gotovo da su i dostigli Marka pred samim tramvajem.

A tramvaj je ve klizio prilino brzo kad se crni djeak spretno vinuo u prva kola. S Tomom je bilo dosta muke. Uhvatio se za ruku na otvorienim tramvajskim vratima i sve bre trao uz jureu prikolicu, ali se nije usudio odvojiti od tla. Koko ga je odostrag uporno gurao. Napokon mu istrgne torbu i zajedno sa svojom ubaci na tramvajsku platformu. Ali ni to nije moglo natjerati uplaenog djeaka da pokua uskoiti. Tramvaj je jurio sve bre i gotovo vukao Tomu. Pribliavala se ivica koja je dijelila tramvajsku prugu od automobilskog kolovoza. - Pusti se! Ne skai! Pusti ruku, razumije li, pusti! stade vikati Koko zaostajui. Ali je Tomo bio kao opinjen; niti je pokuavao uskoiti, niti je putao ruke. Tramvaj ga je ve vukao prema ivici. Jedna ena vrisnu u kolima, kondukter uzbueno zazvoni, tramvaj se naglo, kripei svim konicama, zaustavi tik pred ivicom. Koko ugura prijatelja u kola i podie torbe. Ljudi su rogoborili, korili ih, kondukter brisao znoj s ela. Eto, tako nastaju nesree, govorili su svi. - to gnjave - protisnuo je Koko kroza zube. - Mnogo vie odraslih padne pod tramvaj nego djece. Vidio sam neki dan u novinama statistiku. - Jesam li ti rekao-o da ne mogu-gu - uplaeno je govorio Tomo. - Valjda ja znam ta mogu. Nisam jo nauio, nisam ja iz grada-da. - Samo da nas on nije primijetio. Zbog tvoje nespretnosti. Ako je, na primjer, pogledao van da vidi zato je tram- vaj zakoio, onda zna da smo uli u druga kola i moe svata pomisliti. Progurali su se do izlaza. Na svakoj postaji, kad bi se tramvaj zaustavio, Koko bi izvirivao da vidi hoe li i Marko moda izii. Napokon, ve u samom sreditu, djeak hitro iskoi iz prednjih kola i izgubi se u gomili prolaznika. Koko i Tomo takoer poiskakae. - Brzo, da nam ne umakne - ree Koko. - Ja vie ne skaem u tramvaj - napomenu Tomo za

svaki sluaj. - Pa tko i kae da emo opet u tramvaj? A, uostalom, ti si se tuio da u gradu nita jo nisi doivio. Da ti je, na primjer, tramvaj... hej, gdje je Marko? A Marko je ve bio daleko odmaknuo. Skrenuo je udesno, obiao Gradsku kavanu, i polako se poeo vraati u onom smjeru iz kojega su se bili dovezli. Bili su sad ve u Vlakoj ulici. - Znam - ree Koko - znam kamo ide. To sam i mislio, pa da. - Zato smo onda ili za njim i skakali ko ludi na tramvaj kad si znao kamo ide? Koko nita ne odgovori: Zato ne bi ljudi zapitkivali samo onda kad imaju to pitati? pomislio je ogoren posljednjim Tominim pitanjem. Uope, nekad mu se inilo da je mnogo stariji od svog vrnjaka. To je sigurno, od grada. To je sigurno to ja dulje ivim u gradu, pa sam prije ostario. Neki sam dan itao u novinama da se to zove tempo ivota. Kau, ima statistika, da ljudi u gradu, na primjer, zbog tempa ive krae nego oni na selu... - Eno ga, uao je u kuu - utee mu se Tomo u misli i tako pljesnu rukama da mu je torba pala na plonik. Ta je kua bila stari aki dom. Djeaci stadoe, i Koko zadovoljno klimnu glavom. - To sam i mislio. I u Splitu je ivio u domu, jer nema svoje kue, pa je i prirodno da opet i u Zagrebu stanuje u domu. Kad bi, na primjer, imao roditelje, onda bi... - A pismo-smo? Pa zna da u pismu kae, zna... uzbudi se Tomo. - Pa da - potvrdi Koko preko volje jer ga je ljutilo to se sam toga nije sjetio. Ta zbog toga su i doli ovamo, to je taj udni djeak, Marko Lukari, pisao toboe roditeljima kojih nema. - Idemo u dom, hajd.

Priekali su jo malo i onda uli na glomazna ulazna vrata. Kokov plan bijae jednostavan: danas ne smiju pretjerati. Naprosto e ui u dom i nekoga upitati - mora biti neka uprava ili to slino, mislio je on, iako nije nikad bio u akom domu - upitat e koga na kojem je katu i kojoj sobi Marko Lukari i otkada je ve u Zagrebu. Mjesto uprave naili su, u dnu mrana hodnika, na vratarevu kuicu. Ljubazni ovo ih je upitao koga trae. - Marka Lukaria - rekao je Koko. Pokazalo se da vratar nije nikad uo za djeaka koji se zove Marko Lukari. Koko je rekao da je Lukari, vjerojatno, tek prije deset dana doao iz Splita. -Ja ih sve znam napamet. Naveer, u mraku, ne treba ih ni vidjeti, znam ve po koraku tko ide - govorio je ovo. - A iz Splita nije nitko doao ve est mjeseci, valjda bih znao. Eto, ipak u pogledati u popis. Ni u popisu nije bilo Marka Lukaria. -Ali on je ovaj as uao u dom - ubaci Koko i posljednji svoj dokaz da Marko Lukari mora biti u ovoj zgradi. -He, sinko moj, sigurno je iao nekome u posjet. Propustio sam ih nekoliko, stranih. Moda je i on... E-e-e prenu se on odjednom i uzvi sijede obrve - pa to ga niste zaustavili kad ste ga ve vidjeli, a? Neto ste mi vas dvojica sumnjivi... Djeaci se bre-bolje zahvalie i izjurie van. -Vidi, njega nema u domu - ree Koko znaajno. -Sad ve zbilja postaje uzbudljivo - produi Koko i poee se iza uha. - Treba napraviti plan to emo i kako emo. Ja predlaem, na primjer... I dok su djeaci pomalo odmicali od akog doma u Vlakoj ulici, vodei vrlo ozbiljan razgovor o zagonetki koju treba rijeiti, crnokosi se djeak odvojio od tamnog kutka u dugaku hodniku i lagano uputio prema izlazu kroz koji su maloprije bili izili njegovi kolege. Proao je pokraj vratareve kuice i ljubazno pozdravio. -Hej, da nisi ti moda Marko Lukari? - veselo zovnu

sijedi vratar. Crnokosi djeak nita ne odgovori ve, pravei se kao da je preuo pitanje, samo zabrza prema izlazu. Da su Koko i Tomo mogli vidjeti izraz njegova lica, vidjeli bi u njemu neto zlovoljno i posprdno, ali moda i zaplaeno.

IV TKO E BOLJE PROMAITI

Zato su ba izmislili to gaanje? - tuio se sutradan Tomo svom kolegi, djeaku koji je u razredu sjedio s njim u istoj klupi. Djeak s naoalima, koji se zvao Emil, ravnoduno slegnu ramenima: - Meni je svejedno. Ja ne idem. Oi. Slab vid! Strana dioptrija. Ne bih pogodio ni slona. Ni na dva metra. Zato su me i oslobodili. Bar nemamo dva posljednja sata. Dobro je to. U tri ina! - I zbilja ne znam kako mogu izmisliti gaanje dan po- slije cijepljenja. Jo nas bole ruke koje su nam izboli, pa kako emo onda drati puku? Nikad nita ne misle. Bilo je, naime, objavljeno da se poslije etvrtog sata ide na gaanje. Gaalo se iz zranih puaka za prvenstvo osnovnih kola, a njihova je kola bila meu najboljima u gradu i oekivalo se da e se s II osnovnom boriti za prvo mjesto. Tomo je bio vrlo slab strijelac i propisno se obrukao na prva dva gaanja. Osim toga, jedva je ekao da u miru porazgovori s Kokom o novim planovima. Jutros je dugo spavao, pa su u posljednji as trali u kolu i nisu dospjeli gotovo ni progovoriti. Koko nije ba bio osobito nezadovoljan zbog toga to idu na gaanje. Ipak, otpala su dva sata obuke od kojih je jedan bio matematika, predmet to ga nije, blago reeno, previe oduevljavao. A, uostalom, on je bio jedan od najboljih strijelaca u cijeloj koli. Napokon, bio je jo jedan razlog zbog kojega se veselio tom dogaaju. Kad odjeknu zvonce, koje je objavilo zavretak etvrtog sata, on odmah pohrli prijatelju Tomi da bi zajedno ili na streljanu. Prolazei pokraj Marka Lukaria, koji je sjedio u klupi ispred njega, gradio se da ga ne
-

primjeuje. - Koko - doeka ga Tomo veselo - ja sam se neega sjetio. - Pssst - stavi. upavi djeak prst pred usta - vani emo razgovarati. Pred kolskom zgradom razredi su bili svrstani kao vojne jedinice, jedan za drugim. Nastavnici su se vano etkali oko odreda svojih uenika, opominjali, ljutili se. Napokon kolona krenu gradskim ulicama zastajkujui na uglovima, smetajui prometu i nadglasavajui agorom gromot grada. Dva djeaka na zaelju mogli su, aptom, u miru razgovarati. - Ba mi je drago - prozbori Koko - to danas idemo na gaanje. - Marko je izvrsno gaao dva posljednja puta. Bolje od mene. Sigurno emo i danas biti meu prvima i na kraju emo zajedno pucati kad bude trebalo odrediti momad za susret s II osnovnom. Tako e biti neprestano kraj mene, pa u ga imati na oku. - Ja sam se neega sjetio - ponovi Tomo i pljesnu rukama.v - to? ega si se sjetio? - Pa zna, ono juer, kad smo uskakivali u tramvaj. Ja sam zamalo slomio nogu, gotovo poginuo, je li? - Da, pa to onda? - nepovjerljivo ree Koko. - A to misli zato sam ja zamalo slomio nogu? - Zato to si nespretan! -Nespretan! - obrecnu se Tomo uvrijeeno. - Nisam nita nespretniji od tebe. Ja samo nisam ivio u gradu. Ja ne znam kako se skae u jurei tramvaj, koji ne zatvara uvijek vrata. Eto, to je. Da sam ja tako dugo u gradu kao ti, ja bih mogao... - Dobro; dobro. to hoe rei? Ajd, ve jednom! - Hou rei: zato Marko - tu Tomo sasvim spusti glas - zato taj Marko Lukari nije nespretno skoio u tramvaj, ve sasvim lako. Tramvaj juri, a on samo - hop! - i ve je unutri. A? to kae?

to? to onda? Ja isto tako mogu, na primjer, skoiti u tramvaj. Hop - i gotovo! On je spretan deko, i to je sve. - Vraga-ga! - Tomo se uzbuivao. - A zar nam nisu rekli da je on prvi put u Zagrebu, da nikad nije bio ovdje. U Splitu nema tramvaia. Kako se onda mogao nauiti skakati u tramvaj? A? Koko se zamislio i poeao iza uha. Njegov je prijatelj imao pravo. I koliko god se veselio ovom novom otkriu malo mu je i smetalo to je to palo na pamet Tomi, a ne njemu koji je bio poznat - bar je on tako tvrdio - po svojoj domiljatosti. Uistinu, dobro se prisjeao Markova jueranjeg skoka u tramvajska kola: crni djeak je naglo i sigurno potrao za tramvajem drei torbu u lijevoj ruci, lagano se prihvatio ruke na vratima, snano otisnuo lijevom nogom i desnom se meko doekao na prag; usput je jo malo i savio koljena i nekoliko se sekundi vozio uei da bi se onda polako i dostojanstveno ispravio. Bio je to prvorazredni skok prvorazrednog skakaa, pravog gradskog djeaka koji ne skae samo iz puke potrebe da stigne tramvaj ve i da pokae svoju spretnost i gipku otmjenost. Tomo je imao pravo. Za takav savren skok treba mnogo vjebe i iskustva. A u Splitu, kau, nema tramvaja. Gdje je onda Marko Lukari mogao nauiti tu vjetinu? - Vidi - ree napokon Koko znaajno - ja sam ti rekao. Rekao sam ti ja, a ti mi nisi htio vjerovati. Sumnjiv je to tip. Imamo sve vie dokaza. Ono s akim domom, na primjer. Dva su djeaka bila malo zaostala za kolonom, pa ih je profesor Menzura pozvao da poure i prikljue se ostalima. Prvi aki redovi ve su stigli pred ulaz u streljanu, na rubu ume. - Poslije emo se vratiti u kolu - apnu Koko prijatelju u uho - i pitati za Lukarievu adresu. Moda je i u koli dao krivu adresu, adresu akog doma. Ako je tako, morat emo na svoju ruku saznati gdje zaista

- Pa

stanuje, neprimjetno ga slijediti... Uostalom, imam ja jo jednu ideju. Saekaj me na ulazu u streljanu kad se zavri gaanje... Gaanje se brzo odvijalo. Tomo je bio meu najslabijima. Jo od rata uasno se bojao praska puke pa je, iako je zrana puka pucala prigueno, ipak kriomice stavio pamukau ui. Usto bi svaki put, povlaei okida, vrsto zamirio. Svega je dva puta uspio pogoditi plou s metom. Ubrzo je ispao iz natjecanja. Koko je bio meu najboljima. Iz prvih pet hitaca skupio je etrdeset i jedan bod: ubio desetku, devetku, dvije osmice i jednu esticu. U drugoj rundi bio je jo bolji: etrdeset i tri boda i ak dva pogotka u crnu toku u sredini okrugle mete. Na redu je bila trea runda. Ostalo je jo svega desetak najboljih strijelaca. Meu njima su bili Koko i Marko Lukari. Preko zvunika objavie da e sad u izlunom natjecanju biti odreena momad III osnovne koja e se poslije podne sastati s momadi II osnovne u borbi za prvo mjesto u gradu. Najbolji rezultat do sada, etrdeset i pet bodova, postigao je Marko Lukari, i svi su oekivali da e on i u ovom zavrnom natjecanju zauzeti prvo mjesto. Deset djeaka je leglo na strunjae i napunilo puke. Koko nije skidao oiju s Lukaria jer je sad ba bila prilika da ga nenapadno promatra. Marko je nekako uzbueno napunio puku i odmah, gotovo i ne nianei, opalio. Uzdah razoaranja proe skupinom promatraa: najbolji strijelac je promaio cijelu plou! Koko se prenerazio i nije uope pucao. To je on namjerno uinio! Sad vie ne moe biti prvi... Samo, zato je to uinio? Zato? mislio je grozniavo. Onda je poeo toboe polako nianiti gledajui ispod oka Lukarievu metu. Marko je opalio: samo estica! Sigurno se ne eli popodne natjecati sa mnom. Moda neto sluti pa me izbjegava. Pa dobro. Neu ni ja ui u momad, zakljui Koko.

Opalio je nasumce i pogodio tono u crni krug, u desetku. Onda je mirno napunio puku i dvaput za redom gaao u rub daske. Jo dva uzdaha su zanjihala okupljene uenike. Glavni favoriti Marko Lukari i Koko Mili ispali su iz natjecanja i nisu uvrteni u izabranu momad kole za odluujui susret s II osnovnom. Nastavnik tjelovjebe je alosno vrtio glavom, profesor Menzura palio cigaretu za cigaretom. Tom Branjc je nestrpljivo oekivao svog prijatelja pred ulazom u streljanu. I on je bio u skupini promatraa i zamijetio udan dvoboj izmeu Koka i Marka. Vidio je kako je Koko ispod oka promatrao svog glavnog suparnika u gaanju, ali je uoio isto tako ono to Koko nije zapazio: Marko Lukari je i te kako pozorno motrio Kokovu metu i silno se uzbudio kad je vidio da i on promauje. Kakvo je to udno natjecanje? Mjesto da se natjeu tko e bolje pogoditi, oni se natjeu tko e promaiti. Tu bih ja bio glavni! mislio je Tomo cupkajui nestrpljivo na mjestu i ekajui prijatelja. Koko dotra bez daha. - Nanjuio nas je. Moramo biti dvostruko oprezni - poeo je brzo istresati sve to se u meuvremenu u njem nakupilo. Jesi li vidio kako je namjerno promaio? - Jesam - ree Tomo samo ne znam zato? - Zato? - zgranu se Koko. - Pa to je bar jasno. Hoe da nas dvojica popodne ne budemo zajedno na gaanju. Izbjegava me. Kako ne shvaa? - Ali zato? - uporno je pitao Tomo. - Zato? Zato!? - razjedi se Koko i tresnu torbom o zemlju. - A to ja znam zato? Pa to i jest zanimljivo to ne znamo to se tu krije. A ti navalio pitanjima: zato, zato!? Moda, na primjer, hoe to danas poslije podne napraviti, obaviti neto to je bolje da ja ne vidim... razumije li... Zato hoe biti siguran da sam ja na gaanju jer mu tako ne mogu biti za petama. - Aha! - pljesnu Tomo rukama, - Zato si, znai, i ti

gaao mimo da poslije podne bude slobodan? Koko se zbuni. Na to nije ni mislio. On je opazio da Marko namjerno grijei pa je napreac zakljuio da tu neto nije u redu, da se krije neka podvala i da e, tko zna kako, bolji strijelac izvui deblji kraj. Zato je i odluio, bez razmiljanja, da i on ispadne iz natjecanja. A sad mu je, eto, Tomo objasnio. - Naravno - ree on vano kao da se to samo pa sebi razumije. - Naravno. Odmah sam pomislio: E, nee ti mene tako lako nasamariti. Nisu mogli ni pametniji od tebe, moj Marko, pa nee ni ti - Onda, sad idemo u kolu, je li? - upita Tomo. - U kolu? Aha, pa da, zbog adrese - sjeti se Koko. Da, sad emo u kolu... - uj - upade mu prijan u rije - samo kako ti misli saznati njegovu adresu? Nee li biti sumnjivo da doemo u kolu i samo tako pitamo: Molim vas, gdje stanuje Marko Lukari, a svaki smo dan s njime u koli. - Ma to bi bilo sumnjivo! Odemo u tajnitvo i lijepo zamolimo da nam kau njegovu adresu. On je novi uenik i ne znamo gdje stanuje a moramo da mu, na primjer, to poruiti ili odnijeti... neto to je, na primjer, zaboravio u koli, ili na streljani... Lako je to! Pusti samo meni! I dva djeaka zabrzae preko ledine prema koli. Tada Koko odjednom stade i lupi se po elu: - Eh, zaboravio sam jo neto. Imao sam jednu ideju. Mislim da je treba provesti... Doi! I zgrabivi preneraenog Tomu za ruku kao malo dijete, povue ga natrag prema streljani odakle su se uenici upravo razilazili u velikim skupinama. - Ma to je sad? Kakva ideja? - bunio se Tomo koga je Koko vukao gotovo jednako brzo i snano kao to ga je juer vukao onaj nesretni tramvaj. - Vidjet e. Odmah e vidjeti. Zastadoe pred ulazom u streljanu. U skupini uenica, koja im je ila u susret, odzvanjao je zvonki glas Marijane, njihove kolegice iz razreda.

Djevojica je, na elu skupine, iroko mahala rukama i neto tumaila kolegicama. - Evo je - ree Koko i lukavo se nasmijei - to je moja ideja. I pokaza na Marijanu.

V OPERACIJA BARBAROSSA Marijana je stanovala u njihovu kraju, nedaleko Heinzelove ulice i, kad ju je Koko pozvao u stranu i stao joj aputati u uho, rado je pristala krenuti s njima kui. - A o emu je rije? - zapitkivala je veselo Marijana poskakujui pomalo u hodu dok je koraala izmeu dvojice djeaka. Marijana je bila najivlja djevojica u razredu. Njezine krupne sive oi neprestano su se smijale, a glava joj se vrtjela na sve strane stvarajui veseli vrtlog smeih uvojaka. Bila je odlina uenica ali su je nastavnici ipak vrlo esto korili zbog njezine neobuzdane ivosti i brbljavosti. Ne bi proao gotovo ni jedan kolski sat a da ne bi, sred najvee tiine, dok je profesor neto tumaio, iznenada jeknuo njen zvonki glas Dobro je pjevala i bila glavna zvijezda kolskog zbora, a esto je nastupala i u solo-tokama. Priala je kako je njena velika elja postati pjevaica te da nastupati i pjevati na TV - Imam vrlo vaan razgovor s tobom - govorio je Koko gledajui preda se - vrlo vaan razgovor. Imam, zapravo ja i Tomo imamo jedan prijedlog, to jest, htjeli bismo ti neto predloiti... - Dobro, samo o emu je rije? - irile su se sive Marijanine oi. A i Tomo nije bio nita manje radoznao iako je naoko ravnoduno gledao oko sebe; ljutio se, naime, to Koko nije prvo njemu rekao to je naumio predloiti kolegici; a pred njom se opet pretvarao kao da je prirodno da je i on, Tomo, upuen u cijeli naum. Koko je zaostao u sjeni velikog kestena. Jako podnevno sunce prosijavalo je kroz jesenje lie arenilo po njegovu licu. Prevladavala je zagasito crvena boja pa mu je lice bilo nalik na lice crvenokoca iarano ratnikim bojama. Oi su mu se krijesile. Marijana se, pomalo

uplaena, prestala smje- kati. Tomo je piljio u zemlju i uzdisao. - Dakle - otpoe Koko sveano - u naem razredu ima jedan sumnjiv tip. Vrlo sumnjiv tip. - Tko? Tko je sumnjiv tip u naem razredu? - ivnu Marijana i sive joj oi opet narastoe. - Zato? Kako? Kako misli: sumnjiv tip? Zbog ega? Tko, je li? - De, de, ekaj - namrti se Koko kad ga zapljusnu bujica pitanja. - Nije vano tko je. Bar zasad. Vano je daje meni, to jest nama, taj tip sumnjiv iz vie razloga. Htjeli bismo ga malo poblie upoznati, ispitati, kojeta ispipati od njega, doznati tko je on zapravo. Razumije li? - ekaj - ree Marijana zaueno - pa valjda znate tko je? - I znamo i ne znamo - nasmijei se Koko. - Je li tako, Tomo? Tomo samo klimnu glavom i zagleda se u arenu kronju. - Nita ne razumijem - nastavi djevojica - ba nita. Sumnjiv je, te, ovo i ono, a ne znate ni tko je. Dobro, a to hoete od mene? - Htjeli smo te pitati hoe li suraivati s nama. A? predloi Koko. - Hou - sloi se Marijana veselo. - Samo kako? Tomo duboko, duboko uzdahne kao da ne moe nikako doi do daha. Bio je prilino ogoren na Koka. Da mu je prije rekao da kani umijeati u ovaj sluaj i neku djevojicu, on bi se otro usprotivio. inilo mu se da nije pametno priopavati ovu tajnu bilo kome, a kamoli djevojicama. udio se da se Koko ne sjea kako je u njihovoj velikoj pustolovini na Zelenom Vrhu - kad su dane i noi tragali za lopovskom bandom koja je potkradala siromane stanovnike - jedna njihova prijateljica svojim brbljavim jezikom gotovo omela njihov pothvat. Ali je Koko oito imao svoj plan i nije se mnogo obazirao na miljenje svoga starog prijatelja. - Onda ovako - nastavljao je Koko vano napuivi

usne i izvraajui oi. - Htio bih da ti bude neka vrst, na primjer, recimo... pijunke. Da pijunira za nas... - pijunka u korist jedne velike sile! - veselo ciknu Marijana a uvojci joj zaigrae oko glave. - Pa to je divno, to je fantastino. Ja sam toliko eljela biti pijunka... - ekaj da ti objasnim - kuao ju je Koko smiriti iznenadivi se i sam njenu oduevljenju - da ti objasnimo kako bi, na primjer... - Ba sam neki dan itala, izlazili su u novinama lanci o pijunkama. Cijeli niz lanaka o pijunkama. ene koje su odluivale ratovima - takav je bio naslov. Te su ene, zapravo, odluivale o pobjedi u ratu - oduevljeno se raspriala Marijana ne obazirui se na Koka koji nije mogao doi do rijei, ni na Tomu koji se jedio. - Ovako, kad uimo povijest, ini se kao da su mukarci uvijek glavni. Te neki carevi, neki Barbarossa, pa Dingis-kan, Napoleon i to ja znam tko - a njima su zapravo upravljale ene, pijunke. One su prenosile neprijatelju podatke o bitkama, o snazi i rasporedu vojske, one bi odvraale generale od pohoda jer bi im lano prikazale stanje, one bi... - Ma sluaj me ve jednom - nestrpljivo je prekine Koko. - Nismo sad u ratu... - Ali ti si rekao da hoe da ja pijuniram za vas. Kao pijunka za jednu veliku silu... - Daj, prestani ve jednom - upadne grubo i iznenada Tomo piljei u kronju kestena: - Nikad ene nisu odluivale u ratovima. Nisam jo nikad uo... - Prestanite vas dvoje - raesti se Koko i lupi nogom o plonik. - Nemojte se sad svaati kad ozbiljno razgovaramo. pijunke jesu vane, naravno. Evo, ovako. Ti se mora s njim sprijateljiti, da bi... - S kime-e? - otegnu Marijana nestrpljivo. - ekaj!. Da bude dobra s njim, da mnogo razgovara, i tako dalje. Da ide s njim kui iz kole, na primjer. Uope, da mu se priblii, da nastoji to vie

doznati od njega i o njemu. Gdje ivi, na primjer, s kime, odakle je doao, to radi... - Ma tko-o-o? Tko-oooo? - prodere se Marijana tako da je Tomo oinu pogledom i ustuknu poalivi to je poslije gaanja bio izvadio pamuk iz uiju. -... da nastoji ispipati to vie moe i umije - nije se zbunjivao Koko. - Pristaje li? -Pristajem ako mi u roku od deset sekundi kae o kome je rije. Brojat u: jedan, dva, tri, etiri... -Marko Lukari - ne izdra Tomo. - O njemu govorimo. -Da, on je udan - pomalo razoarano ree djevojica koja se u mislima bila odista prenijela u velike dvorske salone i koja je pomiljala da je oekuje zadatak da uhodi uvena generala ili predsjednika vlade. A djeaci se, opet, razoarae to i ona Marka smatra udnim, jer su to smatrali iskljuivo za svoje otkrie i tajnu koju ne moe svatko uoiti. -Slae li se? - upita Koko. - Trebalo bi da mu se odmah nastoji pribliiti. Da, tebi je valjda jasno da to nama ne bi nikad uspjelo, odmah bi posumnjao. Moda ve i sumnja. Zato se mi neemo, mislim nas troje, previe sastajati u koli. Ti e, ako dozna, na primjer, doi k meni kui i to mi kazati. Bilo bi dobro da ima uza se i neki notes pa da pribiljei, da ne zaboravi... -Ja nisam zaboravljiva - znaajno ree Marijana, odie se na pete i drsko zagleda Koku u lice: - Ima jo neto to nisam zaboravila. Kako ete mi platiti? Djeaci se zgranuto zgledae. Na to Koko nije ni pomislio. Nije ni pomislio da bi se Marijana mogla sjetiti traiti kakvu nagradu. Ta nije valjda traila novac? E, to bi bilo odvie! Tomo je duboko uzdahnuo i pomislio kako je on dobro znao da se s djevojicama ne valja uputati ni u kakve dogovore. A Marijana je, sjetivi se bajoslovnih imutaka koje su bile stekle neke pijunke o kojima je bila itala, vie u ali do- bacila ovo pitanje da vidi to e njezini kolege odgovoriti.

- ree Koko iznenada. - Ti skuplja slike filmskih glumaca... -Ne - povie Tomo kao da ga opet ubodoe debelom iglom za injekciju - neu-u-u... Ne dam svoje slike... -uti! Ide mi na ivce! - otrese se Koko. - Moramo neto rtvovati. Bez rtava nema uspjeha. Sluaj, Marijana, za svaku vaniju vijest, za svaki vaan podatak koji nam donese dobit e jednu sliku. - Divno! - oduevi se Marijana sjetivi se bogate Tomine zbirke na kojoj mu je toliko zavidjela jer je i sama, to je Koko dobro znao skupljala te stare fotograflje. - Za poetak, zato to sam pristala, morate mi dati bar jednu sliku. Hou... hou... hou... Clarka Gablea (Klark Gebl)! - Ne! - viknu Tomo i udari akom po stablu. - Ne dam ga! To mi je najljepa slika. - Dakle? - upita djevojica obraajui se pravo Koku, jer je naslutila da on ovdje vodi glavnu rije. - Sutra e dobiti toga Gabela - odluno ree Koko koji se ba nije mnogo razumio u fllmove i fllmske glumce. - Vrijedi, Tomo, je li? Tomo krgutnu zubima i jedva primjetno klimnu glavom. - A da vidite da nisam ba tako pohlepna na slike i da vam i inae elim pomoi - iznenada ree Marijana - evo vam prvog vanog podatka: Marko Lukari ima na torbi lokot. im neto izvadi iz torbe ili spremi u nju, odmah zakljua maleni lokot to se nalazi na njoj. To je dosta udno, zar ne? Jer se, onda, pitamo, zar ne: a to je u torbi? Smeokosa se djevojica oprosti od preneraenih kolega i veselo otcupka niz bulevar. Savez je bio sklopljen i zapeaen. I Tomu je poeo pomalo prolaziti bijes, jer mu se uinilo da bi ova veza s Marijanom mogla biti dragocjena. Lokot na Markovoj torbi! Kako to nisu zapazili? Odista, to je u torbi kad je on brino zakljuava? Koko je veselo trljao ruke i zadovoljno se smijuljio. I

-Znam!

njegov je prijatelj je ivnuo i ubrzo mu nestalo kisela izraza s lica. Nije mogao porei da se neto uzbudljivo ipak dogaa. Gotovo da se za to isplati i rtvovati sliku strarog Clarka Gablea. - Zbilja je ovo kao neka operacija - ree - Koko. - Kakva operacija? - zgranu se Tomo. - Pa gdje su nam doktori? I tko je bolesnik? Marko? - Ma ne - nasmija se Koko koga je Marijanina pria o pijunkama odista podsjetila na neke velike, tajnovite ratne pothvate. - Postoje i ratne operacije. To su ti ratni pothvati: Recimo, na primjer, Hanibalov pohod preko Alpi bi se danas zvao operacijom. Rommelov afriki pohod u II svjetskom ratu takoer su Nijemci zvali operacijom. Svaka operacija ima u glavnom tabu svoje ime. Na primjer, recimo, operacija Alpe, operacija... to ja znam kakva. - A kako da nazovemo nau? zagrije se Tomo. hoe li da to bude operacija Barbarossa? - Dobro - ree Koko koji se mutno prisjeao kao da je ve jednom uo da je i odista postojala nekakva operacija Bar- barossa u dalekom svjetskom ratu ali je zaboravio gdje se ona spominje. - Ne zvui loe: operacija Barbarossa. Tajanstveno je. I zna to: i Lukaria emo zvati Barbarossom. To e biti kao neka ifra. Nitko nee znati o kome govorimo. I dva se prijatelja hitro uputie prema koli. Otpoela je operacija Barbarossa.

VI TKO JE TAJ DJEAK?

Sutradan, rano izjutra, mnogo prije poetka kolske obuke dva su djeaka pola u veliko izvianje. Na komadiu papira koji je Koko drao u ruci bila je ispisana adresa: Marko Lukari, Zagreb, Alagieva 22. Juer su lako doli do adrese. Tomo je otiao u tajnitvo, jer je Koko smatrao da Tomo, kao novi, nee toliko upasti u oi. Uostalom, taj oprez nije bio ni potreban, jer su se nastavnici ve bili razili, i u tajnitvu se jedino zatekao profesor Gavri. - Ja bih vas molio-o - uzmucao se Tomo premjetajui se s noge na nogu - zbog ovoga Lukaria, znate, to jest, gdje stanuje... Znate, mi smo na gaanju nali neke njegove knji- ge-ge... Profesor Gavri je pogledao djeaka pravo u oi. Koko bi, da nije ostao pred kolskom zgradom, valjda opet pomislio kako je i taj profesor Gavri udan ovjek. On je, uistinu, cijelo vrijeme provodio manje-vie sam, nije se druio ni s kim, izbjegavao kolege. Uenici bi ga esto sreli kako se sam eta parkom ili gradskim ulicama. A najvie je volio dolaziti u kolu kad nije bilo obuke i sjediti u praznim razredima ili tumarati praznim hodnicima. Kad bi ga tko u tim trenucima zatekao, pozdravio i oslovio, on bi stresao glavom i inilo se kanda se budi iz duboka sna. Tako je i sad dugo i sneno buljio u djeaka koji ga je zatekao sama u tajnitvu i nije shvaao to se od njega trai. - Lukari? Koji Lukari? to? - nesuvislo je pitao. - Mislim... radi knjiga-ga, znate... koje je zaboravio... da mu odnesemo kui... Lukariu... znate, onaj... Barbarossa - omakne se Tomi. - A, znam, znam - sjeti se profesor koga je veliko povi-

jesno ime prenulo iz bunila prije nego sve drugo. - Znam, znam. Ti hoe njegovu adresu, je li, da mu odnese knjige koje je zaboravio. Je li? Tomo odahnu. Profesor Gavri je dugo prevrtao po ladicama, knjigama i spisima i onda, napokon, odnekud izvu- kao traenu adresu: Marko Lukari, Zagreb, Alagieva 22. Djeak se zahvalio i izjurio van, a profesor Gavri opet ostao sam zamiljeno gledajui u jesenje nebo. Koko je odluio da e tek ujutro krenuti da potrae tu ulicu. Prvo i prvo, nisu ni znali gdje je ta ulica, a osim toga je Koko smatrao da to poslijepodne valja preskoiti da ne bi postali previe sumnjivi ako ih Marko ugleda kako se unjaju oko njegove kue. I tako su se dva prijatelja sastala ve rano ujutro, u est i pol sati. Krmeljive Tomine oi jedva su i gledale u jutarnji svijet. On je bio veliki pospanac, i Koko ga je silom izvukao iz kreveta. Kod kue su rekli da ve u sedam sati moraju biti na streljani. - Gledaj - otvori Koko torbu dok su ili prema tramvajskoj postaji. - Vidi to sam ponio. Tomo zaviri u razjapljenu torbu i ugleda veliki dalekozor. udio se to e im ta sprava. - Uzeo sam ga od tate. Posudio - ponosno ree Koko. Rekao sam da nam treba za gaanje, da gledamo pogotke na meti. Tako se neemo morati previe pribliiti kui ve emo moi motriti izdaleka... Da mu ne budemo na oku a da sve vidimo. - to da vidimo? - radoznalo e Tomo. - to ja znam to! Pa u tome i jeste to ne znamo to. Dokle e tako glupo zapitkivati? - gotovo plano izusti Koko i od bijesa prijee dlanom ovamo-onamo po glavi, tako da jo vie razbarui upavu kosu. Tramvaj im je umakao ispred nosa, jer Tomo nije htio ni uti o tome da potre i uskoe. A nisu se mogli pjeice uputiti u ulicu, koju su traili, jer je bila dosta daleko. Koko ju je juer bio pronaao na planu grada.

Napokon se iskrcae u sjevernom dijelu grada i uputie stubmama prema Alagievoj ulici. Nije ju bilo odvie teko nai. Tomi se silno sviao ovaj predio, mnogo vie od onoga u kojemu su stanovali. Bile su tu mahom sve samo vile ili kuice napola sklonjene za gustim, arenim kronjama drvea. Zrak je bio svje, po drveu pjevale ptice, nigdje u blizini nije bilo ni jednog tvornikog dimnjaka, vladala divna, ju- tarnja tiina kao na selu. Tek bi ovdje-ondje zalajao pas, kukurijeknuo pijetao. Sve je to djeaka sjealo divnog, blistavog jutra u njegovu dragom zaseoku, Zelenom Vrhu, odakle se morao preseliti u sivi, dosadni grad. Na trenutak je zaboravio u kakvu su pustolovinu polako upadali, pa se ak nije pravo mogao ni prisjetiti zato su doli ovamo. Ali je njegov upavi prijatelj mislio za obojicu. - Ajd - gurnuo ga je Koko u lea primijetivi da je neodluan. - Naprijed. Idemo ovamo nadesno. Vidi, s ove strane su neparni brojevi i rastu nizbrdo. Trinaest, sedamnaest, devetnaest. - Stoj ! Preko puta se nalazila kua s brojem osamnaest. Kraj nje je bio broj dvadeset. Trea kua bila je ona koju su traili. Broj dvadeset i dva. Obojici djeaka silno zakuca srce. - Gle, sjajno - ciknu Tomo i pljesnu rukama. Pogledaj. Preko puta broja dvadeset i dva je neka novogradnja. Vidi. Moemo ui u nju i odande promatrati Lukarievu kuu. Koko pristade. Oprezno, sklonjeni pod sjenama granata drvea, dva se djeaka na vrcima prstiju douljae do novogradnje da izvide ima li koga u njoj. Hodali su kao po klizavici, ogledavali se, aputali i, jednom rijeju, ponaali se kao da im je cilj ne da ostanu neopaeni ve, naprotiv; da svakom upadnu u oi. Sreom, ulica je bila prazna. Prazna je bila i novogradnja inilo se da je gradnja

davno prekinuta: skele su ve natrule, buka meu opekama sasu- ena i popucala i, uope, lako se moglo zapaziti da ljudska ruka ve godine i godine nije bila takla ovu graevinu. Djeaci mugnue u mrano stubite. Nedovrenim betonskim stubitem bez ograde uspee se u visoko prizemlje. Potraili su najpogodnije mjesto koje e im posluiti kao promatranica. Naoe sobicu s malim prozorom koji je gledao pravo na ulicu. I na taj su prozori bile pribijene daske, tako da je onaj tko bi se sklonio u kuu mogao, nesmetano, kroz otvore meu daskama motriti van a da ga izvana nitko ne bi mogao opaziti. Koko i Tomo donesoe nekoliko opeka, sloie ih u dva stupia i preko njih poloie dasku. Sjedoe na tu klupicu i zadovoljno se zagledae na ulicu. Preko puta se nalazila kua koju su traili. Bila je to jednokatnica ali gotovo prava-pravcata vila, obrasla u brljan i gdjegdje skrivena iza rijetkih breza koje su rasle pred njom. Iza nje su se dizali j ablani. Oito je da se za njom prostire velik vrt. Na proelju bila su tri velika prozora, jedan prozori i ulazna vrata. Na zidu ograde jasno se isticala bijela ploica s crnim brojkama i slovima: 22 Alagieva ulica... - Eto, vidi - ree Koko znaajno ne znajui ni sam to bi rekao ni to bi sad valjalo poeti. - Da - kaza Tomo jednako neodluan. - Nali smo. I tupo se zagledae u kuu preko puta. inilo se da u njoj nema ni ive due. Teki su zastori prekrivali sva etiri prozora na proelju. - Hej! - sjeti se Tomo odjednom i pljesne rukama. Daj izvadi onaj dalekozor. Zato smo ga ponijeli nego da gledamo kroz njega? Moda to ugledamo... Koko izvadi dalekozor i lijeno ga prui prijatelju. A to bismo, na primjer, mogli vidjeti dalekozorom, mislio je u sebi posprdno. Ja sam mislio da emo mi to nekako drugaije, izdaleka, to ja znam to sam mislio. Kao

neemo se moi pribliiti, pa emo se popeti na neko drvo i gledati kroz dalekozor, promatrati izdaleka. Prava operacija. A ovdje je sve kao na dlanu. Kua ko kua. Nema to gledati, a najma- nje dalekozorom. to e gledati dalekozorom kad si deset metara daleko? Ali Tomo nije tako mislio. On je dugo vrtio kotai na dalekozoru sve dok obrisi kue nisu postali potpuno jasni: A onda je poeo polako prelaziti po njoj, metar po metar, kao pravi vojskovoa koji promatra neprijateljske poloaje na obzorju. - Pazi, otar pas - proita odjednom natpis s ploice i ponovi: Pazi, otar pas. Vidi! - to? Pazi, otar pas. Pa to onda? - A gdje je pas? Zar to nije udno? Koko odmahne rukom. inilo mu se da prijatelj ve ipak pretjeruje. Uope, mi smo sve ovo napuhali. Sve je to vrlo obino. Ili mi nismo dobro uli kad je profesor Menzura rekao da Marko Lukari nema roditelja, ili je ono pismo bila samo ala, ili... ga moda nije uope Marko pisao. Ja sam samo napunio glavu Tomi, jer mi je bilo ao to se dosauje a toliko sam mu napriao o gradu i o tome kako se ovdje svata dogaa. I sad on navalio kao lud. Silom hoe neku veliku pustolovinu. Ipak se ne dogaaju velike pustolovine ba svakoga dana. Pazi, otar pas! Vrlo vario! Kao da pas mora sjediti kraj ploe da ga svatko vidi. Sigurno je iza kue... A jesam i ja ba budala to se uputam u kojekakve budalatine! Bilo bi bolje da sam dulje jutros spavao. Ovako u cijeli dan zijevati... - Oh! Oh! Oh! - uzviknu odjednom Tomo i gotovo se srui nauznak od iznenadna uzbuenja a dalekozor, koji je pokuao dodati Koku, igrao mu je u ruci kao iv. Gledaj-daj, tamo-mo... Koko zgrabi dalekozor i pogleda kuu. Nigdje nije mogao zapaziti nita neobino. Nije bilo ni daka vjetra, tako da na brezama pred kuom nije treperio nijedan listi. Teki zastori na prozorima mirno su pokrivali okna,

kao nepomini kapci na oima usnula ovjeka. - Vidi li? - pita ga Tomo. - Ma to? Gdje? - razdraeno e Koko. - Gdje, k vragu? - Na vratima-ma, na ulazu-zu... Ne, ne na ovim vratima od vrta, na vratima od kue-e... Ime! Ime! Ime na vratima od kue! Koko upre dalekozor na ulazna vrata i pronae ploicu s imenom stanara. I on tiho vrisnu. Na mjedenoj je ploici jasno pisalo: Ing. KOMAN. U toj je kui stanovao, dakle, inenjer Koman, a ne neki Marko Lukari. - Naravno - izree Koko ozbiljno kad se malko pribrao od prvotnjeg iznenaenja - tako sam ja i mislio. - to si mislio? - ogori se Tomo. - Mislio sam ja to. On je u koli dao krivu adresu, izmiljenu adresu. Pa uj, poslije onoga s akim domom, kad nas je onako povukao za nos, jasno mi je bilo da on taji mjesto gdje stanuje. Oito je da nije doao iz Splita nego da ivi odavno u Zagrebu, ali da nee da se zna gdje stanuje. I zato je dao krivu adresu. - Ali zato? Zato? upavi djeak nemono odmahnu rukom. Ve mu je bilo smijeno odgovarati na ova glupa Tomina pitanja na koja su zapravo zajedniki traili odgovor. On jo jednom odmahnu i ustane. - Hajde, moemo ii, saznali smo ono to smo htjeli. A ja sam to i mislio. On ne stanuje ovdje. - Dobro, a to emo sad? - Sad emo... to ja znam to emo sad. Sjesti i razmisliti. Jo imamo vremena do poetka obuke. Jedva da je prolo sedam sati. Uostalom - sjeti se Koko odjednom - treba saekati da vidimo to e ispipati Marijana. Ja od nje dosta oekujem. E, zbilja, je si li ponio sliku onoga... Gabela?

Tomo alosno potvrdi glavom. Djeaci ustadoe i okrenue se da pou uputivi jo jedan razoarani pogled prema kui broj dvadeset i dva u Alagievoj ulici. Onda se Tomo sjeti dalekozora, to ga ostavie na onoj klupici, i vrati do prozora. Koko je ve poeo silaziti niza stube. - Tomo! - zovnu on kad prijatelj nikako nije dolazio. Tomo! Koko se vrati, jer Tomo nije dolazio niti se odazivao. Kad ue u sobiak iz kojega su maloprije promatrali susjednu kuu, ugleda prijana gdje stoji kraj prozora nepomian kao zid. Cinilo se da se posve ukrutio. Kad ga Koko jo nekoliko puta nestrpljivo pozove, djeak jedva malo okrenu ukoeni vrat. Izraz na njegovu licu prenerazi Koka. Nije nikad vidio Tomu ovako izbezumljena. - Gle-le-daj-daj - propenta Tomo i isprui drhtavu ruku prema otvoru meu daskama. - Prije-ko-ko-o. Nije bilo sumnje da je Tomo ovaj put ugledao neto ozbiljnije od ploice s natpisom: Pazi, otar pas. Ali Koko ipak preko volje prie prozoru promatrajui zaueno i nepovjerljivo svoga prijatelja. - Ajd, to je? - Gledaj-daj. Barbarossa-sa. Koko se trgnu, pritra prozoru i prisloni glavu uz daske. Na sugednoj kui bio je otvoren onaj najmanji prozor i bili se odmakli teki zastori. A na prozoru se lijeno protezao - nitko drugi nego njihov kolega Marko Lukari. - K vragu! - protisnu Koko kroza zube. - Tko je taj djeak?

VII DVOSTRUKA PIJUNKA

Tomo i Koko nisu ni slutili da je mala Marijana u to vrijeme ve bila zasluila ne jednu ve nekoliko fotografija filmskih glumaca. Ona je ve juer, dan uoi njihova jutarnja posjeta Alagievoj ulici, prvi put bila s Markom Lukariem, i to mnogo due nego se mogla i nadati. Poslije podne, negdje oko etiri sata, bila se otputila prema streljani, jer je htjela biti nazona odlunom dvoboju u gaanju izmeu II osnovne i njihove kole. Uope, ona je voljela sve djeake igre, ila na mnoge utakmice a i sama esto sudjelovala u igrama zajedno s djeacima. Najvie je oduevljenja i graje bilo u kolskom dvoritu kad bi ona stala na gol i kao pravi golman branila na utakmici, koju su inae igrali sve sami djeaci. Meutim, toga je poslijepodneva pisala domau zadau prilino dugo i zakasnila na veliki dogaaj. Kad je brzala preko ledine prema okrajku ume gdje se nalazila zrana streljana, ba su odjekivali posljednji hici. Prvi su se gledatelji ve razilazili. Smeokosa djevojica se ve htjela okrenuti i vratiti kui kad ugleda djeaka koji joj je iao u susret, sam, ispred vee skupine uenika. Ve ga je izdaleka poznala po laganu hodu, nekako lutkastim pokretima i nisko pognutoj glavi. Bio je to njezin novi kolega iz razreda Marko Lukari. Ne odiui glave, on skrenu ulijevo i pouri prema cesti. Proao bi mimo nje a da je ne bi, ini se, ni primijetio. - Marko - zovnu ga djevojica zvonko. - Marko! Isprva se uinilo da je nije ni uo, a onda zastao, napola odigao glavu i promrsio kroza zube: - Bok!

I odmah nastavio brzo kroiti kao da mu nije ni na kraj pameti da bi ovaj susret mogao potrajati dulje od jednog trenutka. Ali nije poznavao Marijanu ni njezinu upornost. Djevojica potra za njim i uhvati ga za rame, vjerojatno tono na onom mjestu gdje je bio cijepljen. Djeak tiho jaukne, zastane i neprijateljski pogleda u vesele sive oi svoje ko- legice. - Imam ti neto vano rei - izusti Marijana sablasnim aptom ogledavajui se kao hajkana zvjerka - neto vrlo vano za tebe. Ima neprijatelja u razredu... - Hm? - zapita crni djeak malko zadignuvi glavu. - Imam ti neto jako, jako vano rei. Ima neprijatelja koji ti spremaju... neto - nastavi Marijana. Samo ovdje ne moemo razgovarati. Treba se skloniti nekamo na sigurno mjesto gdje nas nitko nee opaziti. Uvjerena sam da vrebaju na tebe. - Zato? - upita crni djeak i skupi obrve. - Tko? - Kaem ti da ne mogu ovdje govoriti. Opasno je. Idemo nekamo drugdje. Kamo si ti poao? Kui? Marko Lukari dugo nije nita odgovarao nego je neodluno stajao na istom mjestu i gledao u travu. Smea djevojica je nestrpljivo cupkala na mjestu i obazirala se. Nije zapravo ni sama znala to je naumila, jer se isprva zaletjela. Znala je da ga mora poto-poto zadrati i nagovoriti i, prije nego je i promislila, neoprezne su rijei sletjele s jezika. Ispeci pa reci, mislila je ljutei se na samu sebe. Trebalo je prvo smisliti to zapravo hou rei i o emu hou s njim razgovarati. Oh, ovako sigurno ne rade prave pijunke. One su sigurno opreznije. Sigurno sve unaprijed dobro smisle. A opet, tjeila se ona dalje, treba se zapravo ba sad pokazati. Lako je kad sve ide kao namazano. Treba se snai i izvui ba u guvi. U kakvim je sve neprilikama bila Mata Hari, pa se ipak znala... Tu se djevojica sjeti kako je zavrila Mata Hari, uvena pijunka koju su Francuzi strijeljali u prvom svjetskom ratu, i skiseli se. Nita, ve u se snai. Smislit u neto usput...

- Idemo na rijeku - odlui se ipak Marko. - Na Savu? - Da, na Savu. Ionako moramo. Radi herbarija. - Zbog ega? - zgranu se Marijana. - Her... - Zna da je rekla profesorica... to jest... ova, zna

iz

bilogije... naime, ja bih htio imati svoj herbarij, zna... - Aha - sjeti se djevojica - to je ono kad se skupljaju razliite biljke, pa se preaju. Ali nitko nam nije rekao da skupljamo biljke. Zato ti to onda radi? - Znam da ne treba. To ja onako za sebe. Idemo na tramvaj ako nee ovdje govoriti - sabrano ree crni djeak i popne se na tramvaj. Marijana ue za njim mislei kako je dobro to je Sava dosta daleko pa e putem stii smisliti to e mu rei. U tramvaju su stajali gotovo okrenuti leima jedno drugome i cijelo vrijeme nisu prozborili ni rijei. Sjetila sam se, pomisli veselo smea djevojica, sjetila sam se. Zato ja ne bih bila dvostruka pijunka? itala sam da su svi veliki pijuni bili uvijek dvostruki. Eto, Cicero je radio za dvije velike sile, za Nijemce i za saveznike. Tako je, ini se, i najlake. Pa ak i kad slute da ih vara, jo im se isplati da te dre jer skuplja dragocjene podatke. Osim toga, mislila je ona dalje veselo pocupkujui iza djeakovih lea, ula sam da su djevojice u ovim godinama mnogo pametnije od djeaka. Zato ih ja ne bih nadmudrila? Kad izioe iz tramvaja, na posljednjoj postaji, Marko hitro skrenu udesno i, gotovo se ne obazirui na kolegicu, brzo zagrabi rijenom obalom. Marijana ga je jedva stizala. Izbili su na istinu obrubljenu umarkom. Sasvim uz obalu bila je hrpa ljunka. Nekoliko starih amaca ljuljalo se na nemirnoj vodi. Djeak se hitro spusti na hrpu ljunka i saeka da Marijana dotri do njega. - Sluam - ree on hladno. - to si mi htjela rei? Djevojica prieka da doe do daha, sjede pokraj njega na ljunak, podboi se i zagleda u njegovu pognutu glavu koja je tono pokrivala sunce u sutonu.

Zato si takav? - upita ona blago. - Grub. Povuen... Neu predavanja - prekide je on. - Govori. Ako ima to. Inae: zdravo. Dakle? - Dobro - pristane ona oprezno. - Ti ima nekoliko neprijatelja u razredu. Ne trpe te, mrze te... - Tko ? - Pa Marijana je malo oklijevala - Koko, Emil, Tomo, ja ne znam da li ih ti sve i zna... Emil je onaj s naoalama... - Da, znam ih. Istina, za Emila nisam slutio. Znam i da me mrze. Ali zato? Zato? Djevojica se opet duboko zamisli. Onda joj napokon pade na um neto to je silno obveseli. Skoro je ciknula od ushita, ali se suzdri. - Zna, ja jo nisam sve doznala. ula sam kad su govorili o tebi, danas u streljani. Mislili su da nema nikoga u blizini. Ja sam imala nekog posla iza plota, stid me rei. Dogovarali su se kako ti nee dati mira, kako ti moraju biti za petama, kako e te uhoditi... i... - tu je djevojica zlokobno zautjela - onda su poeli neto aptati nisam ula to. Sigurno si im se neto zamjerio, moda oni to znaju. - to? to znaju? - skoi bijesno Marko i stade kao sumanut nogama razbacivati ljunak i zatim ga rukama bacati u vodu. - to oni, do vraga, znaju? to mi ne daju mira?! Marijana se prilino uplai, jer se djeak ponaao kao da je poludio. - Marko? - zovnu ga ona tiho. - Marko, smiri se. - Nemoj me zvati Marko. Mrzim to ime? Jasno? - Ali zato baca kamenje u vodu? Prestani, molim te, i sjedi. - Mrzim tu rijeku, razumije li, mrzim vodu. Jasno? Napokon se Marko smiri i sjede pokraj djevojice. Oboje su neko vrijeme utke gledali u sivu vodu rijeke to je protjecala mimo njih. - Ja imam prijedlog. Naravno, ako ti pristaje - ree djeak neto mekim glasom nego to je do sada govorio. -

Hoe li mi pomoi? - Naravno da hou. Ti mi se svia mnogo vie nego drugi. Tih si i skroman, i ne galami toliko koliko onaj glupi Koko, i ne pravi se vaan... Hou - spremno prihvati djevojica. - Htio bih da sazna zato me progone, to sam im ja skrivio. - Aha - obveseli se djevojica. - Hoe da budem pijunka. Samo, znaj, pijuni su dobro plaeni - dometne ona obijesno. - Pa dobro! - Marko ozbiljno pristade. - Koliko trai? Koliko hoe da ti platim? - Ima li slika fllmskih glumaca? - upita Marijana. - Slika filmskih glumaca? Ih, imam ih koliko hoe. Tata mi je lani poklonio cijelu kutiju. Donio je iz Njemake. Dobro, dat u ti slika koliko hoe. - Ima li Stewarta Grangera (Stjuart Grender)? - Onoga staroga? Ih, najmanje dvadeset velikih, krasnih slika. - Dobro. Ja ih hou zaraditi. Ne mora mi ih poklanjati. Za svaku vanu obavijest - dvije slike. Vrijedi? - Vrijedi - sloi se crni djeak. - Sutra emo se opet u ovo vrijeme sastati ovdje. Ili, ne, prekosutra, u subotu. U subotu u sedam sati kod ovoga ljunka. - Onda, sad idemo, je li? - ustade Marijana kojoj se ve odista urilo kui jer se bojala da se roditelji ne zabrinu to je tako dugo nema. Iako je postala opasna i potkupljiva pijunka, Marijana je, jednako kao i dobra uenica, bila i dobra ki. - Ne - ree Marko. - Ja ostajem. Volim gledati rijeku. - Pa malo prije si rekao da ju mrzi. Nema ni pet minuta... Kad si bacao kamenje. Crnokosi djeak ustade i pristupi joj. Prvi put, otkako su doli ovamo, podigao je potpuno glavu. Sad je tek vidjela kako ima crne-crne oi.

to - kaza on potmulo i spusti sasvim glas odat u ti jednu tajnu. Vidim da si dobra. Dola s mi pomoi dobrovoljno, pa neu biti neiskren. Samo se zakuni da je tajnu nikome nee odati. - Kunem se, kunem se, kunem se - zabrza Marijana, cupnu na mjestu a uvojci joj zaigrae. Nije jo mogla vjerovati da je tako blizu trenutak kad e saznati glavnu tajnu udnog i nepristupanog djeaka. - Kakva je to tajna? - Moj pas - kaza djeak i opet obori glavu. - Tu se utopio moj pas. Moj dragi Reksi. I on zaokrui neodreeno rukom po irokoj povrini rijeke, po objema obalama, otoiima i sprudovima. - Pas? - zgranu se Marijana. - Pa zar se pas moe utopiti? On zna plivati... - Da - ree Marko - znam da zna. Ali ja sam Reksiju bacao grane u rijeku. On je skakao u hladnu vodu i donosio mi ih natrag. Bio je ve gotovo mrak. Bacio sam jo jednu veliku granu. On je ve bio u vodi. Iscrpljen, zna. Mislim da ga je udarila. U glavu... Vie ga nisam vidio... Djevojica istinski mrcnu. Postade joj nekako hladno i tjeskobno i poeli se to prije vratiti kui. - Jadni Reksi! - ree ona zamiljeno i doda ivo: - Zar si doveo svog psa iz Splita? - Iz Splita? - zaudi se djeak. - Ah, pa jasno, jasno da sam ga doveo iz Splita. U vagonu. Neprekidno je bio sa mnom. Dragi, dobri, stari Reksi. U djeakovim se crnim oima zaiskrie nekolike suze. Marijana se oprosti s njim, potvrdi jo jednom da e doi ovamo u subotu naveer ako je puste roditelji i uputi se brzo prema tramvajskoj postaji. Prije nego e zamai za umarak, osvrnu se prema mjestu na kojem je ostavila djeaka. Sunce je zalo i na blijedo ruiastom nebu ocrtavala se crna prilika djeaka koji je nepomino sjedio na hrpi ljunka i buljio u mutnu vodu rjeine. Nije znala bi li ga alila ili ne bi. Zapravo, govorila je

- Zna

sama sebi, ne treba mu previe vjerovati. Imaju pravo Koko i Tomo... A ba sam se zgodno sjetila da upletem i onog Emila, ispalo je istinitije... Imaju oni pravo. Veliki je laac Marko. Svata je danas nalupetao, ali se koji put i zaletio. Sigurno je da neto skriva. Ne radi se samo o psu... I poto doe kui, Marijana ode u svoju sobu, istrgne iz biljenice list papira i uredno na njem ispie flomiem: Izvjetaj broj 1. U dananjem razgovoru s (ime je ispustila) sam sve ovo zapazila i saznala. 1. U Savi mu se utopio pas (navodno), pas pa se utopio, ali tako on kae 2. Kazo je profesorica iz bilogije a imamo profesora Erjavca 3. mrzi svoje ime Marko 4. reko je jedno da mu je tata kupio toga psa najme prije nego se utopio u rjeci a on nema oca jer je bez oca. Djevojica proita izvjetaj, zadovoljno se osmjehnu, veselo zavrti glavom i iroko se potpie: Marijana, pijunka u korist jedne sile.

VIII POTA U ULINOM KANALU je taj djeak? - ponavljao je Koko eui se iza uha I buljei u prazan prozor preko puta s kojega je crnokosi djeak ve nestao. - Kako: tko je? - udio se Tomo diui se na prste i virkajui kroz otvor izmeu dasaka. - Pa znamo tko je... Marko Lukari. Mi samo ne znamo zato on, ovaj... zato je takav, zato se tako ponaa... je li? - Mi ne znamo uope tko je taj djeak! - odluno ree Koko i zamisli se. - Nemamo pojma tko je on! Kako ti to nije jasno, a? - Nije mi jasno - skrueno ree Tomo. - Uope mi nije jasno. - Pa zar on ne lae u svemu, zar nas nije vukao za nos s onim akim domom... zar nismo otkrili, po onom skakanju u tramvaj, da je ve odavno u naem gradu, iako tvrdi da je doao prvi put ovamo, iz Splita... Pismo roditeljima iako nema roditelje, a? Zar si to zaboravio? estio se upavi djeak pomalo a kosa mu se od toga sve vie kostrijeila. - Sve sama la i izmiljotina. - I? - to: i? - raspali se Koko i baci torbu na pranjavi pod. - Vidi da na vratima pie Koman! Ne pie Lukari, nego Koman. Moda to nije uope on. Tomo zinu u udu. Nije se usuivao dalje zapitkivati jer mu se prijatelj ve ozbiljno razljutio. A glavom su mu se rojila kojekakva pitanja na koja nije nalazio odgovora. Kako to Koko misli da on nije uope on? Pa valjda ipak postoji! Vidimo ga svaki dan i sad smo ga vidjeli prijeko. Moe, naravno, svata slagati i izmisliti, ali ne moe sam sebe iz- misliti. Nita, morat u saekati da vidim kako e
- Tko

se to rasplesti. Meni je drago to je zapetljanije. Kad ve rtvujem svoje drage, stare slike, onda se bar hou dobro provesti. Najvie bih volio kad bismo otkrili da taj Marko Lukari, kako kae Koko, uope ne postoji ve da je... izmiljen, da je neki duh, da je samo kao na filmu... to ja znam kako, nekako neobino, nevjerojatno. - Ne znam to uiniti - progovori Koko zamiljeno. Aha, pomisli Tomo zadovoljno. Ne zna ni on. Ba mi je drago. Ali glasno nita ne ree. - Morali bismo krenuti u kolu, jer e skoro sedam i pol sati. A ne smijemo se maknuti odavle prije njega jer moemo ba na njega nabasati. Sad bi morao i on krenuti... -Pa to je bar jednostavno - usudi se ubaciti Tomo i pljesne rukama. - Priekat emo dok on ode, pa emo polako za njim... - Oh! ide mi na ivce! - planu opet Koko. - A kako zna da e on uope ii u kolu? A? - Pa mora u kolu! Svaki dan je dolazio na vrijeme. - A koliko nas je ve puta prevario, a? Sto zna to e sad napraviti? ljuti se Koko. - Moda, jednostavno, ostane kod kue, a moda naprosto nestane. Ode nekim podzemnim hodnikom; ili preko vrtova, ili to ja znam kako, moda i helikopterom. Sve se moe od njega oekivati. Vie se ne bih udio kad bih ga odjednom ugledao u helikopteru! - U emu? - zaprepasti se Tomo koji je pomislio da bi helikopter moglo biti nekakvo posebno odijelo u koje se preruavaju tajanstveni djeaci poput Marka Lukaria. Koko odmahne rukom i ne htjede pojanjavati to je helikopter, to prije to i njemu samome nije bilo potpuno jasno kakva je razlika izmeu helikoptera i obinog zrakoplova. Naravno, nije ni mogao slutiti da e ba helikopter... Ali, o tome kasnije, kad doe vrijeme. U to je vrijeme Tomo i dalje buljio u kuu preko puta oekujui da e se dogoditi neko udo. Tako je Koko i zapazio naglu promjenu na njegovu licu.

ga - izusti Tomo propinjui se na prste. - Ide-de. I Koko proviri. Uistinu, vrata susjedne kue se polako otvorie i na njima se pomoli cmokosi djeak sa kolskom torbom ispod ruke. Koraao je vrlo oprezno kao da ui hodati. Polako je zatvorio vrata i ogledao se oko sebe. Onda je, isto tako polako, otvorio druga vrataca, u ogradi, i iziao na ulicu. Koko je opet bre-bolje otvorio torbu i izvukao iz nje dalekozor. Htio je tajanstvenog djeaka, u miru, dobro prouiti i promotriti. U razredu to nije mogao, jer bi bilo odvie napadno. Ovo je bila savrena prilika. Prinio je dalekozor oima i Markovo mu se lice nalo nadohvat ruke. Ugledao je crne oi ispod velikih obrva. Cak se stresao i ustuknuo kad je Marko podigao oi ba prema prozoru iza kojega su oni bili sakriveni. Naao se, naas, s njim oi u oi i otar pogled crnog djeaka sledio mu krv. Bio je, naime, zaboravio da mu je Marko samo prividno tako blizu. i inilo mu se da ga odista promatra iz daljine od svega nekoliko centimetara. - to radi? Gdje je? - zapitkivao je Tomo piskutavo. - Suti! Ide mi na ivce - odsijee Koko grubo, ali odmah poali to se tako otresao na staroga prijatelja pa se smeka: - Evo ti dalekozor, pogledaj sam. Tomo je to jedva i doekao. Propeo se to je vie mogao, kao da e zbog toga bolje vidjeti, i uperio dalekozor. Oekivao je svaki as da e se to strano dogoditi. Ali se nije dogaalo nita znaajno. Iako, treba znati, ponaanje Marka Lukaria nije bilo ba nimalo prirodno. Dugo je stajao pred kuom, onda vie puta pogledao niz ulicu i uz ulicu, dabi, napokon, zabrzao prema gradu. A prije toga se jo jednom osvrnuo na kuu i zagledao u prozore zastrte tekim zastorima. Onda je lagano potrao. - A-a-a - propita odjednom Tomo i stade udarati nogama i truditi se da mirno dri dalekozor koji mu je igrao u ruci. - A-a-a: Vidi-di.

- Eno

Prijatelj mu nestrpljivo istrgnu dalekozor iz ruku. Marko je bio odmakao pedesetak metara. Zastao je kraj jednog stupa i, ogledavi se jo nekoliko puta i uvjerivi se da u blizini nema nikoga, naglo unuo. - to radi? - pitao je Tomo bez daha. - Sad ui. Aha, stavio je torbu na zemlju pokraj sebe. Ah, eno lokota, dobro se vidi. Imala je pravo Marijana. Gle, gle, stavio je ruku u dep - govorio je Koko glasom komentatorakoji na telki prenosi vanu utakmicu. - Izvadio je kljui iz depa. To je sigurno od lokota. Pa da, tako je. Otvara torbu. I... i... Vadi iz torbe pismo... - Pismo-smo? - uzbueno izusti Tomo. - To je ono pismo, sigurno je to ono pismo. - Stavio je pismo-smo - zamuca i Koko nehotice. - Prestani zamuckivati jer u se i ja jo od tebe nauiti mucati... Poloio je pismo na zemlju, ustao. I odlazi. Ode. - Ode? - prenerazio se Tomo. - A pismo? ...smo? Koko spusti dalekozor i djeaci se zbunjeno zgledae. Zato je djeak ostavio pismo na zemlji? Zar se pisma ostavljaju na zemlji? Da nee moda tko doi po to pismo? Moda je to ugovoreno mjesto na kojem on ostavlja pismo za neku osobu? Jo su neko vrijeme piljili kroz prozor nedovrene graevine. Prolo je, istina, nekoliko ljudi, ali se nitko nije ni osvrnuo prema mjestu na kome je crni djeak bio poloio pismo. - Ajd! Idemo! - ree Koko poto se Marko bio odavno izgubio niza stube, koje su se sputale prema tramvajskoj pruzi i gradskom sreditu - Da vidimo kakvo je to pismo. - Moramo i u kolu - napomenu mu kolega. Zakasnit emo. A i bilo bi umnjivo da ne doemo... Djeaci izioe na ulicu i uputie se stupu kraj kojega je maloprije uao Marko Lukari. Kakva li razoaranja! Ono to se s niskog prozora novogradnje nije moglo razabrati ni kroz dalekozor, sad se razjasnilo: Marko je bacio pismo u otvor ulinog kanala. - Htio bih znati zato on baca pisma koja napie,

zato ih ne predaje na poti ili bar ne stavlja u potanske sanduie - eao se Koko iza uha. - E, ovo je zbilja previe. - Moda e to pismo nekome stii... - ubaci Tomo bojaljivo - ...i kroz kanal, a? Koko odmahnu rukom, i zaglea se u kuu iz koje je Marko iziao. - Zna to - ree poto je malko porazmislio - ti e sam u kolu. Prvi sat imamo tjelesni. Rei e neto nastavniku... ispriaj me, izmisli neto. Nee biti napadno ako samo ja izostanem. A na drugi u sat doi. Ni s Marijanom nemoj razgovarati. Jesi li razumio? - A ti? Kamo e ti? Koko znaajno pokaza glavom na kuu broj dvadeset i dva. - Ja idem pogledati tko tu zapravo stanuje. Ajd, pouri da ne zakasni. Vidjet emo se na prvom odmoru. I dok je Tomo, maui torbom i premeui svakojake misli po glavi, urio u grad, Koko se oprezno primicao kui broj dvadeset i dva. Zastori su bili razgrnuti samo na onom prozoriu na kojem se bio pojavio Marko. inilo se da u kui nema ni ive due. Ako ima psa, mislio je Koko gledajui ploicu s prijeteim natpisom, kako onda da ga taj pas nije ispratio kad je odlazio? Pa moj bi Car najradije sa mnom otiao u razred... Ali djeak zakljui da je jalovo samo razmiljati. Treba, prije svega, neto uiniti ako hoe to objasniti. Koko gurnu vrata na ogradi, ue u dvorite i pozvoni na ulaznim vratima. Pozvoni jo jednom, ali nitko se ne javi. I onda se, napokon, negdje u kui zaue polagani koraci.

IX DVOSTRUKE BILJENICE

Poto je nastavniku tjelovjebe ispriao priu o tome kako se Koko poskliznuo izlazei iz tramvaja i dobro ogrebao, pa se zato vratio kui da opere i povee ozljedu, Tomo se polako vraao uz prazno kolsko stubite u razred. Nastavnik tjelesnog je znao dobro da Koko voli tjelovjebu i port i da ne izbjegava namjerno te satove, pa je povjerovao Tominoj isprici. A onda se malo bolje zagledao u djeakovo lice koje je bilo blijedo i beskrvno, valjda od ranog ustajanja, jutarnjih uzbuenja, neizvjesnosti i ovih lai o Kokovoj nezgodi koje su mu tako teko silazile s jezika. -to je tebi? ini se kao da si bolestan. Da nema gripu, je li? - nastavnik mu opipa elo. - Pa da, vru si. Nemoj se ni svlaiti. Danas je dosta hladan dan pa bi se mogao jo i razboljeti. Vrati se lijepo u razred i spremaj se za idue satove. Tomo je to jedva doekao. Bio je on slabaan i krljav i nije volio tjelovjebu i port, jer je bio loiji, sporiji i nesposobniji od ostalih. Jo je podnosio nekako sve one igre u kojima je objema nogama vrsto stajao na zemlji, ali im je trebalo skoiti u zrak i odvojiti se od tla, kao u vjebama na spravama, njega bi oblio znoj od straha. Kad je trebalo preskoiti konja, on bi se, to od straha to od rastresenosti toliko zbunio, da bi pogrijeio u koracima, pa bi nespretno pao na nj ili ga naprosto obiao. A bio je sretan i zato to mu se ukazala prilika ostati sam i razmiljati o Kokovom i svom pothvatu. Uao je u razred i sjeo za katedru, na stolicu s koje

inae nastavnici gledaju njega i ostale kolege. Dugi redovi klupa, ovako prazni, djelovali su tuno. Reklo bi se da je tu pred njim olupina velikog broda na kojem su svi putnici izginuli u stranome brodolomu. Uh, mislio je, zato sam tako tuan? Sto bih htio? Neki dan mi je jo bilo strano dosadno. Danas smo na tragu... nije se znao domisliti na kakvu su zapravo tragu. ivot je ipak lijep, jer je uzbudljiv, pun dogaaja... nenadanih... treba se samo ogledati. Djeak se iroko nasmije praznim klupama, pljesne rukama i veselo skoi s podija. Uputi se izmeu redova klupa milujui ih u hodu rukom. Napokon sjede na svoje mjesto, stavi obraze meu dlanove i zamisli se Marko Lukari! mislio je Tomo. Kakav djeak! Baca pismo u ulini kanal! Napie pismo i, mjesto u potanski sandui, baci ga u kanal... Nevjerojatno! Tko je jo uo da se pisma bacaju u kanal? Zanima me je li nalijepio i marke?... I onda, kakvo pismo? Sad je ve postalo oito da Marko nema roditelja, jer stanuje kod nekog Komana. A, ipak, zato je onda pisao pismo koje poinje rijeima: Draga mama i dragi tata...? Tko bi to mogao objasniti? A tko zna je li to pismo, to ga je bacio u kanal, isto onakvo kakvo sam ja prekjuer naao... Moda je upueno nekom drugom... Kakav djeak! I Tomi odjednom kliznu pogled na klupu pred njim. Bila je to klupa u kojoj je sjedio tajanstveni djeak Marko Lukari. Djeaku srce zaigra od uzbuenja. Nadohvat ruke, ispod klupe, nalazila se Lukarieva torba. Ona ista torba koju su jutros Koko i on izdaleka napeto motrili kroz dalekozor! Ona ista torba iz koje je izvadio pismo i bacio ga u ulini kanal. Trebalo je samo pruiti ruku, dohvatiti je - i otvoriti. to li se skriva u njoj? Tomo osjeti kako mu se elo znoji. Bio je zbunjen i pomalo prestraen kao da mora preskoiti gimnastikoga konja. A i grizla ga je savjest. Zar je doputeno preturati po tuim stvarima? Nije li to drsko? A to bi bilo da ja ba

otvorim torbu, a u tom asu on ue u razred. Barbarossa, Marko. Ili bilo tko drugi. to bi deki pomislili o meni... Jo bi mislili da sam lopov... Samo bi mi to trebalo... Djeak turi ruke u depove da ih smiri i nasloni se na klupu piljei u stup. Ali se glava, nekako sama od sebe, polako sputala prema klupi Marka Lukaria. A to bi rekao Koko..., pomisli Tomo, to bi rekao kad bih mu ja rekao... kad bih mu rekao to sam naao u torbi... ta sam opet otkrio... opet ja... Taga je misao uasno drakala. Primijetio je da ga Koko malo potcjenjuje, da ga ne smatra za odvie bistra, da moda ak i misli da je nesposoban; da je nesposoban on, Tomo, koji je otkrio ono prvo pismo od kojega je sve i poelo! On da nije sposoban sam neto uiniti, otkriti, rijeiti? Ba u mu pokazati! Ba u mu pokazati! Napokon se odluio. Nije smio gubiti ni aska. Skoio je i poletio do vrata. Otvorio ih. U hodniku nije bilo ni ive due. U vratima, na alost, nije bilo kljua. Inae bi ih zakljuao. Za svaki sluaj. Brzo se vratio do Markove klupe. Duboko je uzdahnuo i izvukao torbu. Drao ju je oprezno u ruci kao da se boji da e prasnuti kao bomba i raznijeti ga na komade. Uostalom, on se ne bi mnogo ni zaudio sve da i nae pravu bombu. Tako je neto ba i oekivao. Sto se zna, ponavljao je u sebi, od njega se svata moe oekivati. Moda dri unutra no, pitolj, masku... vrag bi ga znao to. A i jest teka! Oprezno poloi torbu na klupu i nagne se polako nad nju kao lijenik nad pacijenta na operacionom stolu. Onda odjednom ustukne i odahne. Lokot! Sasvim je zaboravio na lokot o kojemu je juer govorila Marijana. Pa da, torba je bila zakljuana. To je najbolji dokaz da u njoj krije neto vano, mislio je Tomo, iako mu je zapravo odlanulo kad ga je ugledao. Ta sad bar ima opravdanu ispriku to nije mogao zaviriti u tuu torbu. A ipak, da pokua... Ponovo se nadnio nad torbu pokuavajui otvoriti

lokot. Prvo ga je ogledao sa svih strana. Vidjelo se da je vrst. Na njemu je pisalo: Made in Germany. Brzo se uvjerio da ga nee moi otvoriti. Spopadao ga je gotovo bijes i on je, zaboravivi na grinju savjesti to provaljuje u tuu torbu, po- eo vui lokot ovamo-onamo nadajui se da e ipak popustiti. U tom se trenu naglo otvorie vrata razreda... Tomo htjede bre-bolje strpati torbu pod klupu ali promai. Torba ispadne na pod, a on se okliznu i srui glavake u klupu kao da ga je tko odostrag udario maljem po tjemenu. Dok se koprcao na podu, nastojei se izvui ispod klupe, razredom se razlegao zvonki smijeh. - Ha, ha - smijala se mala Marijana tako da su joj velike sive oi prosuzile - to si se toliko uplaio? To sam samo ja! Djeak je zbunjeno ustajao otresajui se poput psia koji izlazi iz vode. Gotovo da bi mu bilo drae da je i sam Lukari upao u razred nego to je pred ovom djevojicom ispao ovako smijean. - Be-e-e - naceri joj se on u lice. - to se kesi? Be-ee... - Pa kad si smijean - kaza Marijana otirui dlanom suzne oi. - A ti to u tue torbe zaviruje, je li? - Valjda zna... - posramljeno ree Tomo oborivi oi. Nemoj gnjaviti. Ti bar zna... - Znam, znam - nastavi djevojica veselo. - Ba mi se ovako svia, zbunjen i uplaen. Ti nikad ne bi mogao biti pijun - a ja, vidi, mogu. Ni okom ti ja ne trepnem... Nego, uj, gdje je moj Clark Gable? - Evo ga u mojoj torbi. Dat u ti ga poslije. - Daj ga odmah!

Djeak izvue torbu i iz nje veliku fotograflju poznatog starog glumca. Duboko uzdahnu i prui sliku Marijani. Djevojica veselo poskoi, poljubi sliku i otri do svog mjesta. Jo jednom pogleda u sliku, oduevljeno zavrti glavom i stavi je u svoju torbu. Onda izvue iz torbe list papira, okrenu se otro na potpeticama i odsjenim vojakim korakom otkoraa prema Tomi, koji ju je motrio napola u udu i iekivanju, napola prezrivo i srdito. Sto smo se, vraga, s njom sprtljali? Sve je to Kokova ideja. Uvijek on ima neke morske ideje... Meutim djevojica otrim korakom prie Tomi, stade u stav mirno, salutira i prui papir: - Prvi je zadatak izvren, gospodine kapetane. Moete javiti u glavni stoer da je pijunka izvrila svoju dunost i podnijela prvi ratni izvjetaj. Djeak blenu preneraeno u nju i uze papir. Nije mogao vjerovati svojim oima i uima. Ona je ve, ini se, uspjela neto izmamiti iz onog nepristupanog, utljivog i osornog klipana! Moda je, na kraju krajeva, Koko ipak imao pravo kad ju je bio odabrao za saveznika. ... reko je jednom da mu je tata kupio toga psa najme prije nego se utopio u rjeci a on nema oca kako znamo jer je bez oca, proita Tomo u sebi i radosno pomisli: Aha! Rekao sam ja... To se vidi i iz onog pisma... Dragi tata... aha... ali koga onda to on zove ocem? To e moda ba sada Koko doznati. - Onda, jesi li proitao? to kae? Nisu li dragocjeni podaci? Traim za njih samo tri slike... Stewarta Grangera i... neka, to u ja ve sama izabrati. Ima ih ti mnogo, znam. To zbilja nije previe. Tri slike za ovakav izvjetaj! Nego - djevojica se lukavo osmjehnu i primiri. - to nije sve... imam jo neto, neto to vrijedi isto bar dvije slike. - Be-e-e - bijesno se iskesi Tomo. - Ne dam.. Ne dam ti vie ni jednu. Dostaje tvoga ucjenjivanja. Ne dam ti, i gotovo. - Gle! - ree Marijana kao da je preula ono to je govorio i izvue iz depa na suknji siuan svijetao

predmet. Tomo je odmah shvatio to je to: bio je to kljui od lokota na torbi Marka Lukaria. Krasno! pomisli on. Naravno da joj moram dati dvije slike za taj prokleti klju. Koko bi me ubio kad ih joj ne bih dao... A ako ona ovako nastavi, ode za sedam dana cijela moja zbirka... - Brzo - ree Marijana. Moramo pogledati to ima u torbi, jer moram vratiti klju. Uzela sam ga iz njegovih hlaa, dolje, u garderobi kraj gimnastike dvorane. Ima jo petnaest minuta. Za deset minuta klju ve mora biti opet na svom mjestu... Dakle, dvije, velike, lijepe slike, koje ja izaberem. Vrijedi? Tomo neto promrsi kroza zube, to je znailo da pristaje, i istrgne joj kljui iz ruke. Podie torbu s poda i opet je poloi na klupu. Kljui kljocnu u lokotu. Torba se otvori. Djevojica se, bez potrebe, prope na prste da bi bolje vidjela. I ona i Tomo su uas zaboravili na slike oko kojih su se toliko natezali i ve su gorjeli od znatielje da vide to njihov tajanstveni kolega skriva u torbi kad je ak zakljuava lokotom. Tomo zavue ruku i izvue nekoliko biljenica, knjiga, nekoliko bijelih listova papira, olovku i naliv-pero. Nije bilo ni bombi, ni noa, ni pitolja. Obina aka torba kakvih ima sigurno nekoliko desetina milijuna na ovome svijetu. Djeak razoarano uzdahnu. - Gle, evo nekog pisma! - dobaci odjednom smea djevojica i s dva prsta izvue iz udbenika matematike veliku bijelu omotnicu. Zar ba sve mora ona pronai? jedio se Tomo uzimajui joj, prilino grubo, pismo iz ruke. Na njihovo veliko razoaranje bila je to samo prazna omotnica. Tomo proita adresu. Vjetim, ispisanim rukopisom pi- salo je na kuverti: Vera Koman, Zagreb, Alagieva 22, Hrvatska. Oito je da to nije bila omotnica za ono pismo koje je prekjuer pisao Marko. Bilo je to pismo koje je netko uputio na onu kuu pred kojom su on

i Koko jutros straarili. - Odakle je pismo? - upita Marijana. - Iz Mu-n-chena - proita Tomo sa iga. - Iz Miinhena, valjda - ispravi ga ona. - ita se: Minhen. To ti je njemaki grad. - Be-e-e - iskesi se Tomo. - Valjda znam. Minhen je glavni grad Njemake.... - Glavni grad Zapadne Njemake je, ako hoe znati, Bonn ili, zapravo, Berlin. Ti to ne moe razumjeti. Tomo odmahne rukom i poe vraati sve stvari u torbu. I tada, dok je prevrtao u rukama biljenicu za matematiku, tiho je kriknuo kao da mu je tko stao na nogu. Ipak, ipak je i on neto pronaao. - to je? - upita radoznalo djevojica propinjui se na prste. Nita nije odgovorio. Drhtao je od uzbuenja i neprestano prevrtao biljenicu u ruci. Nije bilo nikakve sumnje. Bila je to biljenica za matematiku. Najednoj je strani pisalo: Matematika, Marko Lukari, VII a, a na drugoj strani: Matematika, Mirko Koman VII b. Tomo poe grozniavo prevrtati ostale biljenice. Na svakoj je bilo jedno te isto. S jedne strane je ispisano ime Marka Lukaria, a s druge strane Mirka Komana. Zagleda se tupo u sive oi djevojice, koja ga je neto zapitkivala i radoznalo promatrala, i ponovi isto pitanje koje je ovog istog dana ve bio izustio njegov prijatelj Koko: - Tko je taj djeak?

X NAJVEI VULKAN NA SVIJETU

Vera Koman je sjedila za stolom i rjeavala krialjke. Bila je to njena omiljena jutarnja zabava Ustala bi i, prije nego bi se umila ili dorukovala, otvorila jutarnje novine i potraila krialjku. Uzela bi olovku, brisalo i kemijsku. Prvo bi rijei ispisivala olovkom, da ih moe brisati, a onda bi, kad ispuni cijelu krialjku, prela kemijskom preko slova. Bijae to ena neodreenih godina. Sigurno je bilo da je prela etrdesetu, ali koliko se pribliila ezdesetoj, teko bi bilo ustanoviti. Lice joj je bilo gotovo bez ijedne bore, a kosa posve sijeda. Vjeito je nosila crninu smatrajui da je to jedina otmjena boja. Trljala je oi, zanosila se, uzmahivala rukama i trzala nogama pod stolom. Bilo je dana kad se inilo da su krialjke uklete: ne moe ni maknuti. A gdjekad, opet: sve je gotovo, sve rijei ispisane, i onda ti, usred jedne rijei, manjka jedno jedino slovo koje nije povezano s drugim rijeima. To su tek prave muke. Obino se to dogaa s vulkanima. Vera je bila strunjak za vulkane, ali danas je ipak kod jednoga zapela. Grozno! ljutila se ona i igrala nogama ispod stola. Najvei vulkan na svijetu! Sigurno su se zabunili. kaem ja. Nisam nikad ula za njega. Kau: najvei vulkan svijeta. Znam za Etnu, Vezuv, Popocatepetl, pa ak i za onaj Apo s otoka Mindanao, koji uguraju u svaku treu krialjku. Ali na to je ovo nalik... aunaloa. I, naravno, nemam prvo slovo. Tako to oni namjerno naprave! Nema gdje ni pogledati, ni u atlas, ni u leksikon... Oh! To e mi zagoriti cio dan, kaem ja...

I tako Vera nije isprva ni ula zvonce na kunim vratima. Onda je, napokon, polako pola otvoriti vrata nosei sa sobom novinski list s krialjkom i ponavljajui neprestano neobino i nepoznato ime neznanog vulkana. Pred vratima je stajao upav djeak koji se zbunjeno smjekao i nespretno eao desnom rukom iza lijevog uha, tako da se morao izvijati u pasu. - Dobar dan, gospoo. Dobro jutro - ree Koko. - Aunaola - kaza sijeda ena mjesto odgovora. - Molim? - zgranu se Koko. Dobro je promotrio enu koja mu je otvorila. Gledala ga je nekako odsutno, kroz njega, a novine su joj drhtale u ruci. Da nije luda? pomisli Koko ustuknuvi za jedan korak. U toj kui sve moe biti... - Sve moe biti - ree odjednom ena gledajui negdje pokraj Koka, ba kao da je pogodila njegovu misao, a onda nastavi: - Sve moe biti: i Baunaloa, i Caunaloa, i Daunaloa, i Eunaloa. - Ja sam htio zamoliti, to jest htio sam pitati... Znate, je li Marko kod kue? - Mirko? - zapita Vera i strese glavom kao da se vraa odnekud u ovaj svijet. - Mirka trai? - Da, Marka traim - potvrdi djeak ohrabrivi se i ne primjeujui da ona ne spominje isto ime. - Valjda Mirka, a ne Marka. Trai moga neaka, je li? - Lukaria traim, Marka Lukaria, onog deka to stanuje u ovoj kui, onog crnog. Ide u VII a. Zajedno sa mnom. Sijeda ena se uporno zagleda u djeaka. Pomislio je da e opet poeti govoriti one udne rijei. Dizala mu se kosa na glavi. - Nema ovdje nikakva Lukaria, kaem ti ja - odvrati ona ipak prilino mirno. - Valjda zna itati. Vidi to pie na vratima. Pogledaj. Koman, inenjer Koman, kaem ti ja. Nema tu nikakva Lukaria, shvaa li? - A ne stanuju li tu moda dvojica, mislim, na primjer, dva djeaka? - drznu se upitati Koko.

Ma kakva dva djeaka! Pa valjda ja znam. A to ti zapravo hoe? - Vera je bivala sve nestrpljivija i ve prihvatila kvaku na vratima kao da ih kani svakog asa zatvoriti. Koko se odlui na oajniki potez. Gurnu nogu u otvor vrata, poput drskog provalnika, da ih ena ne bi mogla zatvoriti. Vera se toliko zbuni da i ne stigne kriknuti od iznenaenja. A idueg trenutka djeak je ve govorio bez daha: - Gdje su Markovi... to jest... Mirkovi roditelji? Moram razgovarati s njima vrlo je vano... strano vano... - Nema ih - tiho protisnu zbunjena ena. - Nema ih... - Aha - kaza zadovoljno Koko - mislio sam ja to. On nema roditelja, oni su za vrijeme rata... - Ma oni su u Njemakoj, kaem ti ja! - podviknu Vera pokuajui silom zatvoriti vrata. - Hajde, makni nogu, kad ti kaem. Zvat u u pomo! - U Njemakoj - tiho progovori Koko i poee se iza uha. - Znai, njima je on pisao pismo. Znai da on ima roditelje, znai... znai... Vera ga je preneraeno sluala a onda polako otvori vrata. Na njezinu glatkom elu pojavile su se dvije duboke bore. Nije mogla tono razabrati o emu drski djeak zapravo govori, ali je slutila da neto nije u redu. Usne joj se skupile u udan gr. Ona klimnu glavom i pozva Koka: - Hajde, ui. Doi da razgovaramo. Djeak spremno prihvati poziv i ue u stan. Unutra se poe na sve strane ogledavati i ne zapazi nita naroito. Stan kao i toliki drugi na ovom svijetu. Vera ga ponudi sjesti. - O emu si htio razgovarati? - upita ona sjedajui i odla- ui novinski list s nerijeenom krialjkom. - to si elio rei o Mirkovim roditeljima? - Htio sam rei, na primjer - uzvrpolji se Koko na stolici eui se iza uha - htio sam rei, znate, to se tie njihova sina... Je li on uvijek bio takav?
-

Kakav? Pa strano udan, uasan. Ni s kim ne razgovara, ni s kim se ne drui... ne govori... kao da ga to strano mui, kao da mu se to strano dogodilo... - Ja nisam nita kriva! - viknu odjednom Vera suznih oiju. - Ja nisam nita kriva... Ja... Djeak ju je preneraeno promatrao. Stajala. je pokraj stola, krila ruke i plakala ponavljajui da ona nita nije kriva. - Vj ste mu teta? - upita on tiho. - Ja sam sestra Mirkova oca - kaza ena kroza suze. Ja nisam kriva... Nije trebalo ni da dolazim iz Splita, kaem ja. Sve se urotilo protiv mene. I taj... to ja znam, Aunaloa... otkad sam dola, otkad se to dogodilo... - to se dogodilo, to? - zapita Koko uzbueno. - Nita... nita se nije dogodilo... ja nisam kriva.. Znam da se on strano promijenio... otada... ne moe ga se poznati, mi ne razgovaramo, samo... Djeak se vrtio na stolici. Nije bilo nikakve sumnje da je na dobrom tragu, ali je osjeao da od ove smetene i uzbuene ene nee vie nita doznati. Oito je bilo da ona neto krije. Koko je shvaao da postoji jedna karika u nizu dogaaja koja je naglo izmijenila Marka Lukaria, odnosno Mirka Komana, i bio je uvjeren da e je prije ili kasnije otkriti. Treba samo biti oprezan i strpljiv. Odluio je Veri ne spominjati svoje slutnje i ni jednom rijeju ne isticati dvostruko ime njena neaka. - Ja bih vam htio pomoi, to jest, njemu bih pomogao, Marku, naime Mirku - poe on polako. - Treba saznati to mu je zapravo, to ga mui... onda emo mu moi i pomoi... - To je lijepo od tebe. Vidi se da si mu prijatelj - ree sijeda ena. - Treba mu pomoi, da... bit e mi strano ako se njegovi roditelji vrate iz Njemake i zateknu ga ovakva... A ti ve davno ide s njim u kolu, je li? - Da, ve jako dugo - oprezno e Koko. - On u Splitu
-

nije nikad iao u kolu zar ne? - Nije, ne, nije - odvrati Vera. - Dolazio je k meni samo za ljetnih praznika... Bio je uvijek tako veseo, iv, drugi djeak... Da, drugi djeak! pomisli Koko. Naravno da je drugi kad ak ima i drugo ime. Ali zato je on izmislio novo ime? Zato je kod kue Mirko, a u koli Marko? Tako bi beskrajno dugo mogao postavljati tisue pitanja bez odgovora, kao Tomo. Mjesto zapitkivanja treba neto uiniti. Treba tetu Veru pridobiti za sebe. Ona je dotle izvadila rupi i brisala suze. - to je najgore... - nastavi ona mrui. - Oni se uope ne javljaju iz Njemake... Ve petnaest dana kako su otili, kaem ti ja, pa ni jedno pismo... Ne znam to se dogodilo, a nemam ni adrese da im piem... A Mirko, kao da ga nije briga... kae: ve e se javiti. On uzima pisma. To je bar jasno, pomisli Koko veselo obradovavi se to je bar neto utvrdio. I on se s njima dopisuje. Samo mu je stalo da teta Vera ne zna... Tko zna zato... - Pozvali su me iz Splita da budem ovdje dok se oni ne vrate iz Njemake... I sve je poelo tako lijepo, prvi dan smo se tako dobro slagali, kaem ti ja, Mirko i ja. I sada odjednom... - Treba mu pomoi - ubaci Koko spremno i lupi dlanom po stolu tako da se ena stresla. - Ako pristajete moemo se nas dvoje, na primjer, udruiti, vi i ja. Ja u vam ispriati sve o njemu to znam, kako se ponaa u koli, doi u vam rei im neto doznam, a vi ete meni rei ako kod kue neto primijetite... Pristajete li? - Pristajem, naravno. Ja bih mu tako rado pomogla, kaem ti ja. Samo ne znam... - Vano je, pazite, najvanije je da on ne dozna da smo mi u dogovoru. To bi sve upropastilo. Moramo imati neki dogovoreni znak po kome u znati kad ga nema kod kue. Ja zazvidim ovako... ili ne, bolje, stavite to u prozor. Eto, ovu vazu. Kad je vaza u prozoru, znat u da

ga nema kod kue. Slaete li se? - Ah, to je najlake. On skoro vie nikad i nije kod kue. Doe, rua i odmah ode. Uzme torbu i kae da ide uiti s kolegama. S kim on ui? - Koliko ja znam - ree Koko vano - ni s kim. Ba ni s kim. On nas sve izbjegava... u posljednje vrijeme. - Da - sjeti se odjednom Vera. - I to gaanje, strijeljanje, to ja znam kako vi to zovete. Prije se toliko veselio tome. Pa ti zna da je lani bio prvi, najbolji u Zagrebu. I otac se strano veselio. Obeao je da e mu donijeti novu puku iz Njemake. I zamisli... pa ti zna, kaem ti ja, ove je godine sasvim propao. Kae: Ne da mi se, nemam volje, ba me briga. Samo tako sa mnom razgovara... A ja nisam kriva, nisam mu nita uinila... Nisam onda ni bila kod kue kad... Koko ju je paljivo promatrao. Opet se rasplakala. Bilo je oito da zna neto to mu nije htjela rei. A on je vrsto odluio je o tome zasad ne zapitkuje. Uostalom, postigao je ono to je htio. Prodro je u kuu tajanstvenog djeaka. Sklopio je savez s njegovom tetkom, ba kao i juer s malom Marijanom. Mree su bile razapete i operacija Barbarossa se uspjeno razvijala. Treba samo biti strpljiv da nekom nepromiljenou sve ne pokvari. I upavi djeak ustade. Zidna je ura otkucala osam i pol sati. Ako dobro ne pouri, zakasnit e i na drugi sat. - Velika ti hvala - ree Vera briui ponovno suze. Zbilja sam ti zahvalna, kaem ja, ba je lijepo da se toliko brine za svoga kolegu... A bit e ti i on poslije zahvalan, i njegovi roditelji... Joj, kad bih bar znala zato se oni ne javljaju... Njena iskrena zabrinutost dirnu djeaka. Bilo mu je navrh jezika da kae kako on vjerojatno sluti kakva je sudbina pisama iz Njemake, ali se ipak savlada. Strpljenja, malo strpljenja, pomisli. Tetka Vera ga isprati do vrata, zagrlivi ga oko ramena kao staroga dobrog prijatelja. A na vratima ga pogladi po razbaruenoj kosi i ree:

onda te oekujem. Doi to prije. I ja u pripaziti. A kako se ti zapravo zove? - Emil! - slae Koko kao iz topa ne znajui ni sam zato je ba uzeo ime svog kolege u naoalima. - E, jo neto, Emile - sjeti se Vera odjednom - da ne zna sluajno, moda ste ba uili u koli, koji je najvei vulkan na svijetu? - Znam - ree ponosno Koko sjetivi se odjednom to su znaile one udne rijei kojima ga je sijeda ena bila doekala na vratima. - Najvei vulkan na svijetu je Mauna Loa. Na Havajskom otoju. - Tako je! - oduevi se Vera. - Tako je! Znai slovo M. A odakle ti to molim te, zna? Znai da ste zbilja uili nedavno u koli... - Ma ne - ree Koko veselo - znam iz krialjki. Tetka Vera se nasmijei i isprati ga maui rukom sve dok se on ne izgubi iza ugla. Vulkan Mauna Loa potpuno je zapeatio prijateljstvo s djeakom i ulio joj neogranieno povjerenje u njega i njegove dobre namjere.

- Dobro,

XI

JEDAN VIE ILI JEDAN MANJE

Profesor Menzura i Koko gotovo su u isti mah uhvatili kvaku na ulaznim vratima u razred. Dok se profesor, oboruan ogromnim estarom i trokutima, uzaludno muio otvoriti vrata a da mu ne ispadne iz ruku golema razredna knjiga ili naoale koje su mu spuznule navrh nosa, djeak je opet jedva uspijevao disati. Koku se cijedio znoj s lica, jer je od tramvajske postaje do kole trao kao pravi sprinter na kratke pruge. - Hajde, Miliu, otvori mi vrata - ree Menzura. - Ba si se uznojio. Ja ne znam zato tu tjelovjebu ne prekinu malo prije, tako da se uenici mogu dobro oprati i odmoriti do idueg sata... Kako ovakav moe pratiti obuku i biti paljiv na satu? No, no. Tomo je duboko odahnuo i tiho pljesnuo rukama kad se na vratima, iza profesorove ele, pojavila upava glava njegova prijatelja. Mala Marijana je bljesnula krupnim sivim oima. Marko Lukari, crni djeak, jo vie oborio glavu. A tada se Tomo poeo vrpoljiti na mjestu, izdizati se i pogledati Koka. Na alost, Koko je sjedio u prednjim klupama, u redu kraj prozora, a Tomo u posljednjoj klupi srednjeg reda, i bilo je nemogue bilo kakvim znakovima sporazumjeti se s njim. A toliko toga mu je trebalo to prije saopiti! Toliko je toga htio od njega uti. Prije svega, bilo je tu rjeenje zagonetke s pismima.. Pisma! Pa da, napisat u mu pismo. Nekoliko trenutaka kasnije uenik, to je sjedio u klupi iza Kokove, gurnu ga u lea. I Koko razmota papiri, komadi lista iz matematike biljenice: Koko!

Mogu ti odma rei da sam svata otkrijo jerbo sam otvorijo torbu tojest lokot jer sam imao klju. Prvo da ti kaem za pisma. Najme nije on piso ve su to pisma koje je dobio pa ih baca od njegovih tate i mame iz Njemake. A drugo najvanije da sve teke koje ima pie na njima duplo ime najme s jedne strane Barbarossa a s druge strane pie kao to smo vidili gore u onoj ulici kad smo bili. to je bilo u kui kad te nije bilo tako dugo molim da mi odma odgovori T. Koko se poee iza uha. Nije mu se svialo to mu prijatelj pie ovako otvoreno, neuvijeno. Ako padne sluajno u ruke Marku, odmah e sve shvatiti. A nije ba poeljno da i bilo kome drugome dopadne ovako udno pisamce. Kako je neoprezan! jedio se Koko u sebi. Ovako moemo sve upropastiti... Pih, napie Barbarossa i misli da odmah nitko nema pojma o emu se radi. Ratni izvjetaji se drukije piu, u pravim operacijama. Nekad se piu u iframa pa nitko ne moe razumjeti... Sjeam se kako sam jednom naao takavjedan tajni plan, jedva sam ga proitao... Eh, ba je taj Tomo neoprezan. Vidi se da je tek doao u grad... Ali ba kad se spremao napisati otar odgovor, osjeti po- novno udarac u rebra. Dodali su mu novu poruku nestrpljivog druga iz posljednje klupe. Koko! Saljem ti ovde izvijetaj nae pijunke. Odmah mi odgovori jer me zanima to je bilo tamo gore u onoj ulici. T. B. Koko odmah, prije nego je i pogledao Marijanin izvjetaj, napisa i posla Tomi novu ceduljicu: Operacija Barbarossa treba se odvijati u najveoj tajnosti. Ako mi pie, mora pisati tako da samo ja razumjem. Budi pametan i bolje se strpi. K. M.

Onda je polako razmotao Marijanin izvjetaj i sa zadovoljstvom ga proitao. inilo mu se da je poeo hvatati konce ove zamrene pripovijesti. Naravno, nije mogao ni slutiti zato Marko Lukari ili, bolje reeno, Mirko Koman igra dvostruku ulogu. Ali bilo je mnogo i ono to su dosad uspjeli otkriti. Zapravo, zvualo je nevjerojatno: djeak s dvostrukim imenom i prezimenom! Zagledao se u plou. Profesor Menzura je po njoj neto crtao i, mlatarajui golemim trokutom i estarom, pridravajui kredu zubima i neprestano se okreui prema razredu, uznojio se ba kao da je sad on na satu tjelovjebe. Koko je vidio kako se miu profesorova usta, ali mu se inilo kao da gleda nijemi film: nije uo ni jedne jedine rijei. Bio se zagledao u tri velike krunice, koje je profesor Menzura naslikao estarom na ploi, tri velike krunice sa zajednikim sreditem. Takve se krunice, kao to je profesor rekao, zovu koncentrine. Ali za njega, za Koka, to nisu bili obini geometrijski likovi. Mjesto njih vidio je povrinu vode. Bili su to kao virovi koji nastaju kad se kamen baci u rijeku. Sve ljepe i ljepe, mislio je Koko itajui ponovno Marijanin izvjetaj. Pas, pa da se utopi! E, to jo zbilja nisam uo. Znai da je on zbilja imao psa! Pa da, ona ploa gore: Pazi, otar pas. Cudno da njegova teta nije nikako spomenula tog psa... Ona mi je isto sumnjiva. Jasno je da vie zna nego to govori. Mauna Loa, uh! - Od ovih dijelova, od ovih elemenata - govorio je profesor Menzura briui znoj s ela i pokazujui na geometrijske likove to ih je nacrtao na ploi - moemo sastaviti, moemo konstruirati cijeli, kompletni geometrijski lik... I Koko je uzeo papir i olovku i dao se na posao da pojedine dijelove izvjetaja sastavi i da tako vidi to e dobiti. Evo, kako je to ispalo: Barbarossa ima dva imena. Jedno je pravo, a drugo izmiljeno a ne zna se zato mu to treba.

Barbarossa nee da teta zna da dolaze pisma iz Njemake od njegovi roditelja. Barb. nije htjeo da bude prvak u gaanju kao lani. Zato ? Barb. je navodno izgubijo psa i ne zna se kako i je li to samo jo jedna njegova izmiljotina. Djeak pokua zagladiti neposlunu kosu i zadovoljno se osmjehnu papiriu koji je ispunio. Cijeloj su prii, istina, jo nedostajali rep i glava, ali je ve ipak to bila - prava pria. Htjede ve ceduljicu poslati svome kolegi u posljednju klupu, ali se predomisli. Bila je previe razumljiva pa je bolje da ne doe u kakve radoznale ruke. A sad je odluio pratiti predavanje profesora Menzure. - I tako smo od svih tih likova - govorio je profesor dobili jedan novi lik... Za to se vrijeme Tomo uasno vrpoljio na. svome mjestu. Nikad nije toliko elio da se kolski sat zavri. Pod klupom je drao list dananjih novina a novinski mu papir igrao u ruci. Tomo je bio na sto muka. Nije ni sam znao kako se ovo dogodilo. Njegov kolega iz iste klupe, Emil, uvijek je uza se, u torbi, imao hrpu novina. U svakoj je prilici itao novine. Kad bi se, za odmora, svi uenici i uenice razmiljeli po hodnicima i kolskom dvoritu, Emil bi skinuo naoale, razastro novine po klupi i itao. Kad bi dolazio u kolu i odlazio iz nje, iao je ulicom itajui novine i sudarao se s prolaznicima. Povrh svega, Emil je itao i pod satovima. A izmislio je za tu priliku i poseban trik. Emil je bio kratkovidan, za itanje mu naoale nisu bile potrebne. On bi ih, za vrijeme obuke, malo zadigao na elo. Sjedio je u zadnjoj klupi i s katedre se inilo kao da gleda pravo u kolsku plou. A mjesto njega gledale su samo naoale, dok je on pohlepno itao najnovije vijesti ispod klupe. A Tomo, koji je inae bio vrlo paljiv za nastave,

danas nije mogao pratiti predavanje profesora Menzure. I za njega je danas profesor govorio kao u nijemom filmu. Emil, koji je inae sve vjebe znao unaprijed, itao je mirno novine. - Daj meni - apnu Tomo koji se pomalo ljutio i na Koka zbog otrog pisamceta to ga je maloprije primio. Daj mi jedan dio novina... - Evo ti portska stranica - ree Emil dodajui mu novine. - port me ne zanima. Ni Tomu port odvie nije zanimao ali se nadao da e bar tako razagnati misli to su mu zujale u glavi. Rasklopio je list i poeo itati. Tako mu je pao u oi lanak: Prvenstvo zagrebakih kola u gaanju zranom pukom. Proitao gaje i ostao bez daha. Proitao ga je jo jednom. Nije bilo nikakve sumnje, nije se prevario. Htio je odmah javiti Koku, ali nije znao kako. Gledao je pred sobom Kokovu cedulju: Operacija Barbarossa treba se odvijati u najveoj tajnosti. Ako mi pie, mora pisati tako... Odluio mu je pisati. Tko bi doekao svretak sata da mu ne priopi ovakvu novost? Trebalo je samo dobro smisliti kako e pisati da se osjetljivi Koko opet ne naljuti. Tomo, istina, nije znao to su ifre, ali se dosjetio da treba promijeniti neke rijei, ba kao to su Marka prekrstili u Barbarossu, tako da poruka bude samo Koku razumljiva. Dugo je, dugo premiljao i mekoljio se u klupi, ali je ipak uspio sastaviti poruku. Ponosno je predao presavijenu cedulju Emilu, a ovaj je pruio ruku s ceduljicom, ne odiui oiju s novina, prema susjednom redu klupe. - Donesi ovamo tu cedulju! - prodere se iznenada profesor Menzura koji je opazio Emilovu kretnju. - Kakav je to nain! Ja ovdje predajem, a oni se igraju, dopisuju... Koko se okrenu i bijesno oinu pogledom Tomu koji se zadovoljno smjekao ne oseajui opasnosti. Marijanine velike oi jo okrupnjae. Profesor Menzura uze ceduljicu i popravi naoale spremajui se proitati je.

U razredu zavlada tajac, mnogo dublji nego za nastavnikova tumaenja o geometrij- skim likovima. Profesor Menzura, oklijevajui, glasno proita: Koko! Evo iz dananjih novina: Juer je u Jeruzalemu zavreno natjecanje za prvenstvo osnovnih stalea u gaanju lukom. U momadskoj konkurenciji pobijedili su ratnici III kriarskog rata, a u pojedinanom natjecanju takoer ratnik iz III kriarskog rata I R... Najvee iznenaenje je neuspjeh Barbarosse II, koji je u prolom ratu premono osvojio prvo mjesto a u ovom ratu ga nema ni meu prvih deset... Pa to je ovo? Jeste li vi poludjeli? Razred se grohotom smijao. Sreom, u taj je as odjeknulo zvonce. Profesor Menzura je strpao pisamce u dep i odmahnuo rukom. Koko je saekao da iz razreda izie ne samo profesor, nego i Marko Lukari, onda je potrao do svog kolege. - Pa to je tebi? - grozniavo je aptao Tomi u lice. Jesi li zbilja poludio? Kakav Barbarossa drugi? Zbunjeni Tomo gurnu mu pod oi novinski list sa portskom rubrikom. I Koko proita: Juer je u Zagrebu zavreno natjecanje za prvenstvo osnovnih kola u gaanju zranom pukom. U momadskoj konkurenciji pobijedili su uenici III osnovne kole, a u pojedinanom plasmanu takoer uenik III osnovne Ivica Rai. Najvee je iznenaenje neuspjeh Mirka Komana koji je lan i premono osvojio prvo mjesto - ove godine ga nema ni meu prvih deset... - Mirko Koman! Aha! - vano ree Tomo. To je on! - On! Pa to: on, on! Kao da ja to odavno ve ne znam. Odmah mi je bilo jasno. I on u kratkim crtama ispria svoj razgovor s tetkom Verom. Naravno, malo ga je iskitio. Ona, Vera, nije htjela uope razgovarati ni odgovarati na njegova pitanja, a on, Koko, uspio je kojeta izmamiti lukavim pitanjima. Tomo ga je sluao razjapljenih usta i bilo mu je ao to je njegovo otkrie dvostrukih biljenica i pisama iz Njemake

sad tako beznaajno. - Znai - izusti Tomo oprezno - sad odjednom imamo jednog vie, zar ne? Tko je onaj drugi, onaj Koman, a? - Ne, ba obratno! - odluno e Koko. - Sad imamo jednog manje. Uope, nemamo Lukaria. Tko je Marko Lukari? Gdje je? Njega uope nemamo... Tomo nije razumio, ali je klimao glavom. - Pa to emo sad? - Sad treba prvo otkriti u koju kolu ide Mirko Koman... Taj tvoj Barbarossa drugi - nasmijei se Koko. Dobro si mu ime izmislio. - Pa on ide s nama u razred!. Pa ta tu treba otkrivati: Evo, sjedi tu ispred mene... - Uh, uh, uh! - uhvati se Koko za glavu. - Kako ne shvaa? Uostalom... vidjet e. Uskoro e se sve razjasniti. Meni je gotovo ve sve jasno.

XII

PROFESOR BEZ OKLOPA

I opet je posljednji sat bila povijest. Profesor se Gavri znojio pred velikom zemljopisnom kartom jer je opet juriao, penjao se; gaao iz luka, padao s bedema i, jednom rijeju, izvodio sve ratnike vjetine srednjovjekovnih vitezova. Bila je subota. I pomisao na dananje poslijepodne i sutranji slobodan dan unosila je nemir u razred. Svi su se mekoljili i smjekali ne sluajui nastavnika. Emil, koji nije smatrao da je vie uope potrebno drati novine pod klupom, slobodno ih je rairio po klupi sklanjajui se ipak iza irokih lea Marka Lukaria. Ali tada doe do malog sukoba. Marko se odjednom naglo spusti u klupi, naprosto klizne leima niz naslon. Novine, koje su jednim dijelom bile pod njegovim leima, poderae se. Emil najprije bijesno gurnu crnoga djeaka u rebra a onda dohvati sve to je god naao pod klupom i stane mu bacati u glavu. Kako se i ne bi razljutio! Kolega mu je oderao tono polovicu krimia u nastavcima koji je upravo kanio proitati. I tako su po crnoj glavi Marka Lukaria poeli pljutati zguvani papiri, korice kruha i sira, komadii olovaka, gumb, kemijski uloci i jo kojekakve sitnice i otpaci to se mogu nai pod akom klupom. Marko se okrenuo i bijesno oinuo pogledom Emila. Onda se smirio, prignuo i poeo skupljati svu tu tanad koju je kolega s naoalima bio sasuo po njemu. I tako je, nemajui drugoga posla, poeo briljivo ispravljati sve zguvane papire koje je Emil bio pobacao. Odjednom se

naglo okrenuo prema djeaku u naoalama i viknuo da je odjeknulo razredom: -Gade! Gade-e ! Sve se glave okrenue prema posljednjim klupama. Profesor Gavri preskoi bre-bolje nekoliko stoljea, izvue se iz oklopa i vrati u razrednu sobu. - to je to? Kakva je to galama u posljednjim ratnikim redovima? Jesu li se oklopnici pobunili? Ali sve se brzo smirilo. Samo je Tomo Branjc bio rumen u licu kao pun mjesec. Obrazi su mu gorjeli kao da ga je tko dobro iukao. On je, naime, dobro znao zato se Marko toliko raspalio i zaboravio. Bila je to njegova, Tomina, neopreznost i krivica. Odluio je Koku o tome ne spominjati ba nita, jer bi mu prijatelj odrao sigurno stranu bukvicu. A dogodilo se to ovako. Tomo je s nestrpljenjem oekivao svretak posljednjeg sata pomiljajui na sve ono slobodno vrijeme koje je pred njima i koje e, nema sumnje, upotrijebiti za konano ijeenje zagonetke o tajanstvenom djeaku, Marku Lukariu. Neprestano je pogledao na njegova iroka lea i crnu glavu to su bili tako blizu, nadohvat ruke. I taj djeak, koji je tu tako blizu, tako obian... taj djeak da uope nije taj... to jest da ima krivo ime... da on nije on, mislio je Tomo vrpoljei se u klupi. I tako je, i ne primjeujui, na istrgnutu papiru iz biljenice ispisivao drugo ime tajanstvenog djeaka. Mirko Koman, Mirko Koman, Mirko Koman... Jednom, triput, deset puta, pedeset puta. Sam se zaudio kad je primijetio da je tako ispisao cio list. Brzo ga je zguvao i odluio da ga, im se zavri obuka, baci. Ali, na alost, Emil je poremetio njegovu nakanu. Bacio je zguvani papir u glavu crnom djeaku. Marko ga je razmotao, ispravio i - proitao na njemu svoje drugo ime. To ga je, oito, toliko prenerazilo da se nije mogao savladati ve je planuo smatrajui da ga Emil namjerno

izaziva. Pomislio je, valjda, i na Marijanino upozorenje na obali rijeke, i sve mu je bilo jasno. Osjeao je da su mu na tragu. Tomina neopreznost bila je za njega pravodobno upozorenje. Uskoro se javi zvonce i uenici i uenice poee hitro izlaziti iz razreda kao da se boje da bi opet netko mogao izmisliti cijepljenje, gaanje ili bilo to drugo, i zadrati ih u koli. Emil, rairivi novine i itajui roman u hodu, brzo proe pokraj crnog djeaka kao da se boji da e ga on napasti. Koko saeka Tomu pred vratima. Mala Marijana, dosljedna svojoj tajnoj ulozi pijunke, proe pokraj njih kao da se i ne poznaju. Samo izvadi iz torbe veliku fotografiju Clarka Gablea i poe je ponosno pokazivati kolegicama, koje su zavidno uzdisale i za starim glumcem. U razredu su samo ostali profesor Gavri i Marko Lukari. Isprva nisu ni zamijetili jedan drugoga. Profesor je odsutno gledao kroz prozor, a uenik nepomino sjedio u svojoj klupi i, podboivi se, duboko o neemu razmiljao. - Gle, ti si jo ovdje! - zaudi se odjednom profesor Gavri i sie s podijuma. - Zar nisi uo da je zavrio sat? Crni djeak zbunjeno ustade, ali ne odie glave. - Da moda i ti ne voli prazne kolske sobe kao to ih ja volim? - upita profesor Gavri prijateljskim glasom prilazei ueniku i stavljajui mu ruku na rame. - Ja ti najvie volim ovdje sjediti i gledati u prazne klupe. Ili etati meu njima. To me tako smiruje... Marko Lukari polako podie glavu i ispod oka pogleda u nastavnika. Ispod upavih Gavrievih obrva ljubazno su se smijeile stisnute oi. Djeak se malko osmjehnu kao da eli pokazati da cijeni profesorovu prijateljsku naklonost. Uistinu, profesor je povijesti ve od prvog dana zavolio novog uenika VII a. Nije to bilo samo zbog toga to je Lukari dosta dobro znao povijest. Zapravo, on je i nije osobito znao. Poeo bi obino dobro nizati dogaaje, godine i imena, a onda bi se zapleo, pomijeao stoljea i

uutio. Kao ono prekjuer kad je Olivera Cromvvella silom htio ugurati u kriarske ratove. Ne, nije ga Gavri zavolio kao uenika, sviao mu se naprosto kao djeak. I sad je gledao te njegove krupne crne oi ispod guste crne kose i inilo mu se da se u njima neto skriva. Profesor Gavri je bio uvjeren da dosta poznaje i ljude i djeake. Uoio da se Marko Lukari nekako izdvaja od ostalih, da je ozbiijan i osamljen. Ili su njega drugi izbjegavali, ili je on izbjegavao druge. Vidio je u tome djeaku neto to ga je podsjealo na njega samoga. I zato mu je bio tako blizak. - Idemo - ree on blago. - Nema smisla da tu dulje ostajemo. - Da, moram ii - zamiljeno ree djeak, skupi u torbu sve biljenice i knjige, ugura i onaj Tomin list papira i zakljua torbu lokotom. - Zato zakljuava torbu? - zaudi se profesor Gavri koji je imao u depu sveanj kljueva i isto tako zakljuavao sve to se samo moglo zakljuati. - Tako - kaza crni djeak. - Ne volim kad mi drugi kopaju po torbi. Ne volim kad mi tko dira moje stvari. - Eh, moj Marko - izusti profesor nekako znaajno i zagrli Marka. I tako zagrljeni izioe iz razreda i iz kole. Profesor Gavri je stanovao u blizini kole. Kad se naoe pred vratima njegove kue, on pozva Marka da svrati malo do njega. Crni djeak se nekao. - Ne, hvala... ne mogu, moram u kolu... to jest kui... ekaju me s rukom... - Hajde, bar malo - navaljivao je ljubazni nastavnik. Djeak je napokon popustio, iako je napomenuo da moe ostati samo kratko jer mu se vrlo uri. Uli su u stan profesora Gavria. Djeak je malo ustuknuo i zapanjio se. Unutra je bilo mrano i neugodno. Pokustvo je bilo, uglavnom, crno, zastori su bili crni, a po zidovima su visile slike u crnim okvirima: bile su to, uglavnom, fotografije jedne lijepe ene i jednog

djeaia kudrave kose i sitnih svijetlih oiju, kao i u profesora Gavria. - To je moja pokojna ena... i sini... oni su poginuli u ratu za bombardiranja... - protisnu profesor Gavri i onda, otresavi glasom, ivlje doda: - Hajde, sjedi, napravit u ti limunadu. Crni djeak sjede i ponovo se zagleda u slike u crnim okvirima. Kad se profesor Gavri vrati u sobu s ogromnom asom limunade, primijeti da djeak jo jednako gleda slike. Zato uzdahnu i ree: - Ti to najbolje razumije, zar ne? Ti zna kako je kad ovjek nosi neto duboko u srcu, neto to mu zagorava ivot... to se ne moe zaboraviti. Marko ga zaueno pogleda. Otkud bi on neto mogao znati o takvim munim osjeajima? Otkud profesor Gavri sluti da bi on mogao ita znati o njima? - Ti si isto izgubio roditelje u ratu - kaza tiho profesor Gavri. - Rekli su mi tako... - Ah, da - gotovo s olakanjem ree crni djeak, pocrvenje i obori glavu. Tad poe pijuckati limunadu kako bi malo dobio na vremenu i pribrao se. - Na tebi se vidi - nastavi profesor blago - na tebi se vidi da nosi u sebi neku tajnu, zna. - Tajnu? - upita djeak. - Dobro, ne ba tajnu. Ali neto to ne voli spominjati, to ne treba svatko znati... to nije za svaije ui... Ja sam to dobro uoio. Eto, na primjer, govori ti meni o Barbarossi. Zna sve tono i lijepo. Onda, odjednom - stop. Ne moe vie ni usta otvoriti. Ne moe se sjetiti da se Barbarossa utopio u rijeci. Vidio sam da su ti misli odlutale. - Da - sloi se djeak. - Nisam mislio na Barbarossu... - Eto, vidi. To se dogaa i meni. Zamislim se i vie ne znam to govorim. Zato se uvijek i nastojim uivjeti u ono o emu govorim. Kad govorim o nekom ratu - ja onda zbilja ratujem, ubijam, ginem. Moda je to vama nekad i smijeno, kad gledate iz klupa. Ali ja se moram tako

ponaati, naprosto moram. Onda ne mislim... Crni je djeak klimao glavom. Odista je zavolio tog ovjeka. - Mene ne vole u razredu - ree djeak odjednom. - Sigurno sam im nekako udan... a ne volim ba ni ja njih... previe zabadaju svoj nos, znate, u ono to ih se ne tie... njukaju... ne, ne volim ih. - Jest - sloi se profesor Gavri koji se prisjetio da je mali Tomo iz VII a odista dolazio juer u kolu traiti kunu adresu Marka Lukaria, ali se sad naprosto nije usuivao to spomenuti da jo vie ne usplahiri ovoga djeaka - vidio sam ja, osjetio.. Takvi su neki ljudi. Oni odmah osjete kad tko nosi u sebi neku tajnu i ne daju mu mira. - Tajnu? - zgranu se djeak. - Pa ne ba tajnu. Ono neto skriveno to nosimo u sebi. Zna. Ti me sigurno dobro razumije... Djeak ga je vrlo dobro razumio. Mnogo bolje nego to je profesor Gavri i slutio. Znao je to znai nositi u sebi tajnu koju ne moe nikome saopiti. to je najgore, to nije bila tajna na koju je mislio dobroduni nastavnik povijesti. Bila je to prava-pravcata muna i strana tajna na koju je nastojao i ne misliti. - A znate - ree Marko odjednom ne diui glave i piljei u praznu au u ruci - znate da ja onda nisam zaboravio kako je poginuo Barbarossa... - Nisi zaboravio? - zaudi se Gavri i guste mu se obrve skupie. - Pa zato nisi rekao? -Tako - ree djeak zamiljeno. - Nije mi se dalo. Gadi mi se. I ne volim rijeke. Razumijete li? Ovoga puta profesor Gavri nije razumio ali je brzo zaklimao glavom. Ustao je i razgrnuo tamne zastore kao da svjetlou nastoji izagnati mrane misli iz ove sobe. Marko je ustao i oprostio se od profesora. - Ti samo doi. Kad god hoe - govorio je on glasno ueniku na vratima. - Ja sam uvijek kod kue, ako nisam u koli. Doi kad god hoe. Pozvoni pet puta, jer inae ne

otvaram. Kad god hoe da razgovaramo... ili ako me treba bilo zbog ega, nemoj se ustruavati. Djeak se zahvali, rukova i izie na ulicu. Prije nego e krenuti prema tramvajskoj postaji dobro pogleda niz ulicu i uz ulicu. Htio se, oito, uvjeriti nije li mu tko od njegovih radoznalih kolega opet za petama. Dokle god mu je pogled sizao nije bilo nigdje ni jednog djeaka. Ulicom su hodali jedino odrasli. On stisnu torbu pod mikom i zabrza niz ulicu. Odlanulo mu je kad se uvjerio da ga nitko ne slijedi. Ali nije ba bilo tako.

XIII ISTRAGA U TUEM TABORU Nije ba bila istina da je Koku sve jasno, kao to je maloprije tako uvjereno rekao prijatelju Tomi. Ali je ipak neto znao: znao je to treba poduzeti i kako e to poduzeti. - to emo sada-da? - zapitkivao je Tomo dok su jurili niza kolske stube i dok se uzalud trudio stii prijatelja koji je imao due korake i bre odmicao. - Za njim - kaza Koko. - A kako emo za njim kad jo nije ni iziao iz razreda? Moe samo on za nama, a ne mi za njim. Koko samo odmahnu rukom kao da i nije vrijedno objanjavati. Pred kolskom zgradom povue kolegu nalijevo. Sili su u vrt pred proeljem kole i sklonili se iza velikog zida, nedaleko ograde od reetki kroz koju se moglo gledati na ulicu. Ovako zaklonjeni iza zida i u sjeni gustih, velikih jablanova mogli su promatrati cijelu ulicu u kojoj se nalazila kola, a da njih nitko nije mogao vidjeti. - to emo sada-da? - pitao je Tomo jer mu je bilo drae ispasti smijean i suvino zapitkivati nego izgarati od radoznalosti. - Sad emo ekati dok se ne pojavi. Onda emo za njim. Da vidimo u koju kolu ide. - A kako zna da ide u drugu kolu? Pa kako moe jedan uenik ii u dvije kole-le? Tko je ikad uo... - uti! - prekinu ga Koko. Djeak, koga su ekali, pojavi se na velikom ulaznom stepenitu pred kolskom zgradom. Na njihovo zaprepatenje bio je s profesorom Gavriem! Tu ga je nastavnik povijesti bio zagrlio i neto mu ljubazno govorio. - I on! - lanu Koko i poee se iza uha.

bio sumnjiv. Uvijek. Govorio sam ja: Eto, uzmimo, na primjer, profesora Gavria. Nije !i on strano udan ovjek? Nije li mu ponaanje neobino? Tko zna to se tu krije... Znao sam ja. I ta Vera, na primjer. Oito je da svata skriva i nee mi rei. Svi ti sumnjivci, naravno, dre zajedno. Ali u im ja ve... ve emo im mi pokazati. Izvirujui polako iz sjene jablanova, djeaci vidjee kako profesor Gavri i njegov uenik ulaze u kuu. Znali su da ondje stanuje njihov profesor povijesti. Tomo duboko, duboko uzdahnu i sjede nemono na pod. - Sjajno! - poviknu Koko. - Ba odlino! Ovo mi je dolo kao narueno. Sigurno e se oni neko vrijeme zadrati unutra a dotle... e, dotle ti budi ovdje, iza zida, i pazi. Ako sluajno prije iziu, ili ako Barbarossa sam izie... onda ga slijedi. Ja u te ve nai. Ali sigurno nee. Ja odlazim naas... - Ali-li, to-o - uzmuca se Tomo ustajui. Prije nego je uspio i dorei, njegov je prijatelj letio ulicom kao strijela. Nije bilo druge nego ekati. Tomo jo jednom duboko uzdahnu, poloi svoju torbu na Kokovu i sjedne na njih piljei kroz ogradu u profesorovu kuu kao lovac koji vreba divlja. Koko je, meutim, izbio na tramvajsku prugu i vjeto se vinuo u plava kola koja su jumula mimo njega. Za pet minuta ve je bio u svom stanu i zadihan uletio u kuhinju u pratnji svoga velikog crnog psa Cara... - Mama! Mama! - povikao je s vrata. - Koko... - zgranu se domaica i ispusti iz ruke kuhau. to se, zaboga, dogodilo? Sin ju je ipak brzo umirio. Nije se nita dogodilo. Doao je za moliti za neto novaca koji su mu prijeko potrebni. Zapravo, on nije traio to mu ne pripada. Svakog je tjedna dobivao odreenu svotu za kino. A sada je samo molio da mu isplati za tri mjeseca unaprijed. - Ali zato? - pitala je majka briui ruke.

- to? to: i on? - Nita. I on mi je

ne mogu ti sad objanjavati. Rei u ti poslije. Samo, strano je vano. Molim te, pouri. Majka je otila u sobu i donijela mu novac koji je traio. - Samo nemoj poslije traiti kad ne bude imao za kino. - Neu! I hvala - poljubi Koko majku i jurnu van. Roditelji Ratka Milia, zvanog Koko, ve su se odavno nauili vjerovati sinu. Vie puta su se uvjerili da je odrasliji i ozbiljniji nego to se moglo slutiti. I zato, kad bi on neto nenadano zatraio ili zamolio, bili su uvijek spremni, ako su samo mogli, udovoljiti njegovoj elji. Znali su da se ne radi o kinu, ve da je posrijedi neto ozbiljno i vano. A Koko je ve dotle hitao prema Kvaternikovom trgu, gdje je bilo najblie stajalite taksija. Takav je, naime, bio njegov naum. im je izbio na Trg, potraio je pogledom meu taksijima onaj koji je dobro poznavao. Stari ford i debelog ofera, u koga je nos bio velik i modar kao rajica, nije bilo. Lanjske se godine, u jednoj uzbudljivoj pustolovini, bio sprijateljio s debeliin oferom i zavolio njegovu staru krntiju, taksi br. 133. Sad bi najvie volio da je njega nije opet naao a, na alost, nije imao vremena traiti ga po gradu. Pristupio je prvom automobilu i rekao oferu da bi mu taksi trebao na sat-dva. - A ima li ti toliko novaca? - nepovjerljivo upita ofer i zakilji. Koko mjesto odgovora turi ruku u dep i izvue pregrt novanica. ofer prestade kiljiti, klimnu glavom, otvori vrata i upali motor. Zapoinjao je novi, motorizirani pothvat u operaciji Barbarossa. Tomo je ve bio prilino ljutit. Kako me moe samo ovako ostaviti i otii a da nita ne kae? Najbolje e biti da i ja odem. Pa neka vidi da se ne moe tako sa mnom postupati. to se, vraga, pravi toliko vaan... Ali u tom asu, tono pred kolskim zidom za kojim je on sjedio, zakripe konice i zaustavi se velik crn

- Joj,

automobil. Djeak se hitro skloni za zid. Ali ga iz auta pozva poznati glas: - Hajde, bre! Ulazi. Tomo upade bez daha i srui se na stranje sjedite pokraj Koka, koji ga je doekao slavodobitno se smijeei. Ali nije imao mnogo vremena uivati u prijateljevu iznenaenju. Otvorila su se vrata na kui profesora Gavria i na njima su se pojavili nastavnik povijesti i njegov uenik. Srdano su se oprostili, rukovali, i crni je djeak iziao na ulicu. Ogledao se oprezno na sve strane kao da oekuje neki prepad a onda je zabrzao niz ulicu. - Vidite li onoga djeaka? - nagnu se Koko prema ofera.. - Onoga crnoga? - zakilji ofer. - Da. Njega emo pratiti... neprekidno emo voziti iza njega. Kad ue u tramvaj, na primjer, ii emo za tramvajem, znate... i tako dalje... Kad izie, onda opet dalje... - Hej, kakva je to glupa ala? - okrenu se ofer dvojici djeaka. - Daj ti meni unaprijed plati, a ne da mi poslije klisnete kad se navozate po gradu... Koko mu dadne neto novaca. - to emo sada-da? - pitao je Tomo kad auto polako krene za crnim djeakom. - Slijedit emo ga sve dok nas ne odvede u svoju drugu kolu. Jasno? - apnu Koko. - A ako nas opet prevari... Kao ono s akim domom? - Nee. Sad ne zna da ga pratimo. A, osim toga, u kolu mora... A, osim toga, bi li ti mogao malo utjeti? Uistinu, djeak je uao u tramvaj. Kasnije je preao u broj etrnaest. Tramvaj i taksi krenuli su na Medveak. Marko izie iz tramvaja na stanici ispod stuba to vode do Alagieve ulice. Koko ree oferu da parkira kola nedaleko od stuba. Poe veliko iekivanje. ofer je neto gunao preda se, neto o tome koliko zapravo gubi s time to ovdje sjedi, a sad bi ba moda imao posla. Koko ga je smirivao

obeavi da e mu ekanje platiti dvostruko i gurnu mu odmah u aku jo jednu novanicu. Bio je jedan sat i etvrt. Crni se djeak nije mogao dugo zadrati kod kue, ako eli stii u kolu. Koko je znao da nastava u svim kolama u gradu poinje tono u dva sata. Barbarossa je mogao na ruak utroiti najvie petnaest minuta. Tu, u neposrednoj blizini njegove ulice, nije bilo nikakve kole i trebalo je raunati da e mu trebati sigurno pola sata da stigne zaista do svoje kole. - Eno ga! - ree ofer veselo, i djeaci vidjee u retrovizoru iznad njegove glave kako je veselo zakiljio. Kao da je I sam poeo uivati u ovoj hajci. - Hoemo li opet za njim, a? Koko je potvrdio. Operacija se nastavljala. Crni je djeak brzo sjurio niza stube i opet se u podnoju dugo i oprezno ogledavao na sve strane. Oito nije nita sumnjivo primijetio, a crni automobil, to je bio parkiran stotinjak metara vie, nije zacijelo ni zapazio. Mirno se uputio na tramvajsku postaju i opet popeo u tramvaj. Crni taksi je opet krenuo tragom crnoga djeaka. im je Barbarossa - Koko ga je u sebi najradije tako nazivao, jer su mu dva imena i prezimena i u mislima samo stvarala zbrku - im je Barbarossa preao u drugi tramvaj, Koko je naslutio kamo tajanstveni djeak ide. A kad se iskrcao, on povika: - Druga! Jasno! - Da vozim do Druge osnovne? - upita ofer mislei da je to novo nareenje malih, udnih muterija. - Ma ne... - kaza Koko. - To jest, da, samo polako... opet za njim... samo za njim...

Uistinu, crni djeak je skrenuo u Krianievu ulicu i uputio se prema velikoj zgradi II osnovne. Susreo je skupinu kolega i srdano se s njima upustio u razgovor, smijui se i udarajui ih po leima. Bilo je oito da se sad sasvim drugaije ponaa i gotovo bi se reklo da to i nije onaj isti djeak. A zapravo je i bilo tako: Marko Lukari je sada postao Mirko Koman. Koko zaustavi taksi, plati oferu i vie nego to je obeao, i dva se djeaka sklonie u veu preko puta kole. Obadvojica su jedva disali od uzbuenja. - to kae? - ree Koko. - Jesam li ti ja rekao? A? Tomo je utio i samo duboko uzdisao. Bilo je jasno da Koko ve ima razraen plan i za nastavak operacije. U istu kolu, Drugu osnovnu, iao je i njegov brati Pero Mili. Koko je znao ak i razred: VIII a. Odluio je njega potraiti i pokuati od njega doznati neto vie o Mirku Komanu. U najkraim je crtama izloio svoj plan Tomi, ali nije odgovarao na bezbrojna pitanja koja mu je prijatelj neprekidno postavljao. - Jesi li vidio da je nosio sa sobom i papue za tjelesni? - pitao je Koko. - E...da, vidio sam - slegnu Tomo ramenima. - Pa to onda? - Pa to onda! - ponovi Koko. - To znai da danas ima tjelesni! Jasno? Tomo nije znao zato bi bilo vano to Barbarossa toga dana ima sat tjelovjebe, ali je odluio vie nita zapitkivati. - Kad je tjelesni - pouri Koko objasniti - valjda zna da se ve za vrijeme odmora ide u dvoranu ili dvorite. I u razred se vraa kasnije nego obino. Jasno? Vidi, znai da imamo dva odmora koje treba iskoristiti. Kad njega nema u zgradi. Da nas ne vidi... Kad zvono objavi poetak kolske obuke i graja se po razredima stia, dva djeaka hitro pretrae ulicu, uoe u kolu i potraie podvornika. Koko je doznao sve to je

htio: VII b, Barbarossin razred, koji se nalazio na drugom katu, imao je tjelovjebu tek trei sat; VIII a, razred njegovog bratia Pere Milia, nalazio se u prizemlju, nedaleko od ulaza. Djeaci opet izioe i proetae se. Koko svrati u javnu telefonsku govornicu i telefonira ocu u poduzee da Tomo i on ne mogu doi odmah kui, kako se kod kue ne bi za njih zabrinuli. Malo prije poetka treeg sata djeaci se vratie u zgradu II osnovne. Ve su izdaleka vidjeli da je dvorite puno djeaka u bijelim majicama, kratkim sportskim hlaicama i papuama. Jedan razred, a bio je to oito VII a, ve je bio spreman za sat. Tomo i Koko su se uljali uz ogradu kolskog dvorita pretravajui od jednog do drugog stupa, od jednog do drugog jablana. - Gle! - ree Tomo. - Barbarossa! Barbarossa igra nogomet! Uistinu njihov se crni kolega prikljuio skupini djeaka koja je, prije poetka sata, zaigrala najmiliju portsku igru, onu koju na satovima tjelovjebe obino nije doputeno igrati i mjesto koje se izvode kojekakve dosadne vjebe. A djeacima, koji su virili iza ograde, nije bilo udno, naravno, to uenici iskoritavaju slobodni trenutak i igraju nogomet. udno im je bilo to nogomet igra i Barbarossa! Ta znali su kako se u njihovoj koli izbjegavao pridruiti djeacima u igri, kako se pravio nevjet, kako je tvrdio da ne voli nogomet. A sad je bilo tako oito da je izvrstan nogometa! Kretao se lako, obilazio protivnike kako je htio, izvrsno driblao, pucao s obje noge. Bio je najbolji od svih koji su u tom asu igrali. Naravno, mislio je Koko. To je isto kao i s onim gaanjem. Boji se da ne bi morao nastupati za nau razrednu nogometnu momad. Onda bi morao i poslijepodne dolaziti u nau kolu. A on to, jasno, ne moe, jer je poslijepodne Mirko, a ne Marko, i mora biti ovdje, u svojoj pravoj koli... Ali nije bilo vremena za suvino razmiljanje.

Djeaci upadoe ponovo u kolsku zgradu. U prizemlju potraie VIII a razred. Koko zaviri u sobu, ugleda bratia i zovnu ga. Pero Mili se priblii neodlunim korakom. On ba nije odvie volio svoga mlaeg bratia Koka Milia. Taj je Pero bio vrlo visok i snaan djeak, sigurno najvii i najjai u razredu, dobro plivao, izvrsno trao i igrao tenis, bavio se boksom i maevanjem i ponaao se kao svi ljudi koji su uvjereni da im ostali nisu ravni u tjelesnim sposobnostima. Prije godinu i neto nije on s Kokom, mnogo niim i siunijim od njega, htio progovoriti ni jedne rijei. A ipak, kad je vidio da se o Koku pie u novinama i da su ak o njegovim doivljajima napisana dva-tri romana, poeo ga je malo vie cijeniti; ponekad bi se, kad bi opazio da tko od njegovih kolega dri u ruci knjigu o Koku, ak i otvoreno pohvalio: To je moj brati! Priao mi je on to sve... to je, Koko? Kako da si ti ovamo doao? Ba mene trai? - upita visoki djeak nastojei biti ljubazan. Koko se takoer nekako neugodno s njim osjeao. Valjda zato to bi ga ve poslije nekoliko minuta zabolio vrat od gledanja uvis. Ipak, eui se iza uha i cupkajui s noge na nogu, objasnio mu je zato je svratio u njegovu kolu. Zapravo, pravi razlog nije htio spomenuti. Ali je rekao da ga zanima jedan djeak iz sedmoga b. Pokazalo se da Pero ne poznaje Mirka Komana. Koko mu ga je pokazao s prozora gdje igra nogomet. Mirko je, po Perinu miljenju, bio previe sitan djeak da bi se on s njim druio. Njegovi su prijatelji bili samo visoki djeaci. - Ali, zna to, imam dobroga frenda u istom razredu. On ti moe neto rei o tom Mirku, ili kako se ve zove... Hajde, idemo gore u razred. Iaio je juer prst kad smo bili na treningu - zna, ja sad bacam disk i kuglu - pa je sigurno ostao u razredu. Koka je malo vrijealo to brati nije uope radoznao, to ne zapitkuje zbog ega on, Koko, dolazi u njihovu kolu i raspituje se o jednom ueniku. Ali, s obzirom da

mu je brati ipak sad bio od koristi, nije se htio ljutiti na njega. Djeak s iaenim prstom nije, oito, odvie volio svog kolegu, Mirka Komana. Rekao je da Koman samo dobro igra nogomet - i to je sve. A Koko je onda izvukao iz depa neke papirie s biljekama, meu kojima se naiazio i izvjetaj br. 1 pijunke Marijane, i spremio se kojeta pitati. Pero ga je zapitao da li je jo potreban, okrenuo se i iziao iz razreda fukajui. Koko je sjeo za katedru, a Tomo i veliki djeak s iaenim prstom u prvu klupu. upavi djeak za katedrom je rasporedio svoje papire po stolu i promatra sa strane bi pomislio da poinje prava sudska rasprava u kojoj e Koko biti sudac, Tomo, recimo, tuitelj, djeak s iaenim prstom svjedok, a nenazoni Mirko Koman optueni, jer krivcima, ako uspiju umai, moe se suditi i u odsuu. - Kako dugo poznaje Mirka Komana? - upita Koko strogo. - Kako dugo? Ve treu godinu... Od petog razreda odvrati djeak s iaenim prstom gledajui zabezeknuto as u Koka, as u Tomu. Da ih nije doveo Pero Mili, ne bi s njima htio ni progovoriti. - Znai da on ve treu godinu ide u ovu kolu - nastavi Koko. - Znai da je ve tako dugo u Zagrebu... - Ja mislim da je on roen u Zagrebu - upade djeak s iaenim prstom. - Ima li on roditelje? - Naravno da ima... Vidio sam ih kad su nekoliko puta dolazili po njega u kolu, autom. - Aha - znaajno e Koko. - A vi ste u koli, na primjer, u povijesti uili o nekom Kromlevu, zar ne? - O Cromwellu? Da, jesmo... - zaudi se veliki djeak. -I profesorica iz bilogije trai da skupljate bilje, je li tako? - Da, profesorica Lah trai da imamo herbarij... - A jesi li primijetio da je nekako udan Barba... to

jest, taj Mirko? Da se malo promijenio... - Moda... moda jest malo - zamisli se djeak. - To je valjda zbog psa... - Aha! - Kae da su mu otrovali psa, Reksija. Ja ga znam, bio je jako lijep pas, vujak. - Ali zar se nije taj pas... - htjede upasti Tomo. - uti! - prekine ga Koko i zahvali se djeaku s iaenim prstom: - Hvala. I, nikom ni rijei. Pero mi kae da se u tebe mogu pouzdati, zar ne? Oprostili su se i izili. Koko je zadovoljno trljao ruke. Napokon je bilo sve jasno. Odnosno, injenice su neosporno utvrene. Mirko Koman je doista iao svakodnevno u dvije kole. U jednu pod svojim pravim imenom, u drugu pod imenom Marka Lukaria. Zato se njemu kojeta i brkalo u glavi, zato je Olivera Cromwella i ugurao u kriarske ratove! Naravno, ono o psu je izmiljeno, jer svakome pria drugu priu. - Htio bih znati to mu je uinio? - upita Koko odjednom i zastade na ulici. - to? Kome? - zgranu se Tomo i razjapi usta. - Moda ga je ubio. Moda ga dri negdje u podrumu, u lancima. Moda... - Ma to, koga? Daj reci! - Pa valjda Marka Lukaria! Vidi da njega jo, ili vie nemamo. Jasno? - A to ako on i ne postoji? - usudi se ubaciti Tomo. Koko ga bijesno pogleda i odmahnu rukom. I sam je to isto pomislio i nije naao nikakva odgovora koji bi ga zadovoljio. Zar bi uistinu bilo mogue, mislio je on ljutito, da je taj Barbarossa izmislio sebi jo jedno ime... Pa to ima od toga to svaki dan tri u dvije kole? Tko je jo uo za to: djeak s dva imena?!

XIV SUBOTA NAVEER: JEDAN SE DUGO PERE

Mala Marijana je nestrpljivo pritiskala na zvonce. Dugo je trebalo dok su joj otvorili. Tomina majka je, napokon, pusti unutra i pozove sina. Djeak i djevojica otioe u kuhinju. Tomo se mrtio i prodorno ju promatrao. Slutio je zbog ega je dola i zbog toga ga je hladna jeza podilazila po leima. - Poslao me Koko. On se kupa pa ne moe razgovarati... On se kupa pa ne moe razgovarati! bijesno ponovi Tomo u sebi. Ba je sad izabrao vrijeme za kupanje. A ja da se brinem za sve... Uope nije shvaao to kupanje po planu, svake subote naveer. I majci je uvijek tumaio jedno te isto: ovjek se kupa kad je prljav, a ne zato to je subota; isto je tako i s jelom, ljudi gladuju ve od dvanaest sati i to samo zato jer je obiaj da se rua u tri; nikada nije mogao shvatiti zato se ljudi ne bi kupali kad su prljavi i zato ne bi jeli kad su gladni, bez obzira koji je sat ili koji je dan u tjednu. I on se ba sad mora kupati kad zna da imamo toliko posla... - Evo, ovo ti je poslao - ree smeokosa djevojica i prui mu dva papira. Prvi je bio veliki list uredno ispisan flomiem. Bio je to novi Marijanin izvjetaj. Oito da je djevojica utuvila sebi u glavu da se pismeno obraa silama za koje radi. Tomo se namrti i proita u sebi: Izvjetaj broj 2 1. Bila sarn sad, opet sa njim na obali Save pa je opet bacao kamenje i kae da mrzi rjeku i sve ono drugo 2. Kae da ide odmah spavati jer da je jako

umoran. Ima opet kod sebe pismo iz Minhena i skriva ga pa onda opet vadi i sigurno je da je jako vano. Nije samo prazna omotnica nego i pismo. 3. Najvanije je da ujutro ide opet na rjeku jer kae da se odrava veliki zrakoplovni miting pa se moe letiti s helikopterima iznad cjelog grada i po rjeci i mene je pozvo. Marijana, pijunka u korist jedne sile. Opet ti prokleti helikopteri! pomisli Tomo ljutito, bez ikakva razloga, pokuavajui se sjetiti zato mu je Koko neki dan spominjao te udne zrakomlate koje on, Tomo, jo nikad nije vidio. to me briga za helikoptere... I djeak razmota drugu ceduljicu. Ona je bila iarana neurednim Kokovim rukopisom i mokra jer ju je, oito, pisao u kupaonici dok se kupao. Tomo proita: Tomo! Saljem ti Marijanu i njen izvjetaj jer se ja kupam. Proitaj i onda doi meni da se dogovorimo za poslije. Daj joj odmah tri slike za onaj klju od lokota i za sve. K. - Dvije slike su ti dosta-sta - promrsi Tomo kroza zube. - Nisi ba ti ne znam to uinila... Ti helikopteri, vrlo vano... i klju, no, dobro, klju... Dakle, dvije... a? Marijana se naglo okrene kao da e otii i onda s kuhinjskog praga, ne okreui se, mirno ree: - Dobro. Idem Koku rei da vie ne radim za vas. Djeak, naravno skoi kao oparen. Povue djevojicu za ruku natrag u kuhinju i ode u sobu. Zaas se vrati nosei pod rukama dvije velike kutije od cipela. Stavi ih na stol, otvori i okrenu glavu. Nije htio gledati kako nestaje njegova divna zbirka fotografija starih fllmskih glumaca. Djevojica brzo izabere tri slike, onda se odjednom lukavo nasmijei svojini krupnim sivim oima, zagleda u Tomin zatiljak i ree: - Imam jedan prijedlog. Uzet u samo dvije slike...

Ako mi ti kae to sve radite, to ste sve poduzeli... Mislim s ovim Markom... Koko mi nee nita rei, a ja ipak radim za vas... Djeak se naglo okrenuo. Uinilo mu se da je prijedlog prihvatljiv. Zagledao se u nasmijane sive oi. Marijana je u desnoj ruci drala dvije odabrane slike, a u lijevoj jednu koju je bila spremna vratiti svaki as u kutiju. Samo ako on bude htio. - Dobro - pristane Tomo bre-bolje da se pijunka ne bi predomislila. - Slaem se. I on ispripovjedi Marijani sve o pohodu u drugu kolu, o taksiju, Peri i njegovu prijatelju s iaenim prstom, o tome da su naumili noas straariti kraj Mirkove kue, o tome, napokon, da djeak, na koga su pazili, nije uope Marko Lukari, nego Mirko Koman. Marijanine oi su se sve vie i vie irile od zaprepatenja. Koliko e za ovu vijest dobiti slika od tajanstvenog crnog djeaka s dva imena! I djevojica, uzevi dvije slike, zadovoljno odiepra iz Tomina stana, djeak zadovoljno spremi sliku Roberta Taylora (Tejlor) koju je u posljednji as spasio. inilo mu se da ju je jeftino platio. On, na svoju nesreu, nije itao u novinama one lanke o pijunai u svjetskim ratovima i nije imao pojma o tome to su dvostruki pijuni ili, jo gore, dvostruke pijunke. Hitro je obuo cipele, sletio kat nie, i zakucao na vratima stana Milievih. Otvorio mu je Kokov otac koji se upravo s majkom spremao izii. Koko se jo kupao i ulo se kako je ba pustio tu. - Koko-o! - vikao je Tomo udarajui akama o vrata kupaonice. - Koko-o-o! A djeak se javi iz umnog vodenog slapa kao iz daljine od nekoliko kilometara: - to je? - pitao je Koko koji se nije volio dnevno prati, ali je zato oboavao ovo subotnje kupanje i nije ga nikada proputao. - to hoe?

to emo sada? - rekao je Tomo nastojei nadglasati um vode. - Bila je Marijana kod mene-e... - Aha! - odvraao je Koko zadovoljno se eui iza oba uha, to obino pred drugima nije mogao tako slobodno initi. - Pa ti odmah hajde gore, u onu kuu, ja u brzo doi... Netko mora biti na strai. Ja u doi kasnije im se okupam. - Ali ja imam jednu dobru ideju, jednu jako dobru ideju... - derao se Tomo lupajui po vratima. - Da, ii emo gore i u nedjelju, naravno - odvrati Koko kome su voda i sapunica sad ve potpuno bili zaepili ui, tako da nije gotovo uope uo srditog prijatelja. - Samo ti sad pouri! - Ba me briga, kad tebi nije stalo - viknu Tomo i okrenu se. - Pa da, kaem ti: jo samo malo - prodera se Koko za njim. A Tomo je, naravno, samo hinio da mu nije stalo. Uostalom naum, koji je htio provesti zajedno s prijateljem, provest e sam. Kao da i nije sposoban sam neto uiniti? Ovakva ideja Koku nikad ne bi pala na um! Ba e pokazati tome uobraenku, koji se mora kupati samo zato to je subota, iako ba veeras imaju toliko posla! Djeak se vrati u svoj stan i ue u majinu sobu. - Mama, ja bih te neto molio-lio - kaza nekako zbunjeno. - Izvoli, duo, to hoe? - Mama, ja bih te molio mreu, zna onu mreu kao... onakvu to nosi kad ide na trnicu kupovati ili u trgovinu... da mi je da... Molim te. Samo da mi je posudi. Za veeras- ras. - to e ti zaboga, mrea? - upita zauena mati. - Pa... neke knjige nosim... to jest, dobit u kod Marijane, i slike... - Zar ne moe uzeti torbu? - Ne mogu... treba mi ba takva mrea... molim te, ne mogu ti sve objasniti... dugo bi bilo, a meni se uri.
-

Majka nije vie zapitkivala, ve ga je pogladila po kosi, zavrtjela glavom i donijela mu dvije mree. Djeak ih je dugo prevrtao, irio i rastezao, onda napokon izabra onu veu i zahvali se majci. Ponovio je da ide s Kokom u kino Mosor na posljednju predstavu od devet sati. I Tomo onda brzo klizne niza stube. Zastane pred vratima Kokova stana. Jo je jednako iz kupaonice dopirao jak um tua i Kokovi bezuspjeni pokuaji da otpjeva neku pjesmicu. Neka se on kupa. Ala e zinuti od uda kad doe gore u Alagievu ulicu! Vani je ve omrkla no i gradom su sjale uline svjetiljke. Bilo je prohladno, i djeak je opruio korake da se ugrije, ali i da to prije stigne na cilj, do promatranice u Alagievoj ulici. Samo da upali! Samo da mi ovo upali! mislio je ekajui deveticu na tramvajskoj postaji. A u depu je stiskao u aci veliku majinu mreu.

XV

SUBOTA NAVEER: DRUGA PLAE BEZ MJERE

- Hoe li malo mesa to je ostalo od ruka? Pa za ruak gotovo nisi nita jeo. Samo si pobacao u sebe nekoliko lica i odmah odjurio. Mora jesti, kaem ti ja, pogledaj se samo kako si omravio - govorila je teta Vera neaku. - Nisam gladan - odvraao je Mirko ne odiui pogleda sa stola i prazna tanjura pred sobom. - Bar da popije malo mlijeka. Za to ne mora biti gladan, kaem ti ja... Popije kao vodu. - Ne mogu. Hvala. - A da uzme jednu naranu, je li? - Neu. Teta Vera uzdahnu, ode do prozora i proe rukom kroz sijedu kosu. Nije znala to uiniti. Mnogo je oekivala od ove subotnje veeri kada e, napokon, biti s neakom. Cijelog tjedna ga nije vidjela i gotovo da nisu ni progovorili. inilo se kao da je izbjegava. I sada, kad je napokon bio tu, nije uope htio razgovarati. Podboio se rukama o stol i niti hoe jesti, niti razgovarati. Teta Vera se opet polako okrenu licem prema sobi. Crni je djeak svejednako piljio u prazan tanjur. - Hoe li da upalimo televiziju? Sad je rok-koncert. A moda je danas i kviz. Kaem ti ja. Hoe li? - Ne - zavrti djeak glavom. Sijeda ena se opet zagleda u no pred prozorima i stane neujno kriti ruke. Dvije sitne suze zaiskrie joj se u kutovima oiju. Najvie bi voljela da se moe isplakati. Kad se jo samo sjeti onog prokletog rta na Siciliji! U krialjci jednostavno pie: juni rt otoka Sicilije. Nedostaje

joj prvo i posljednje slovo a rije sad glasi: ... EULAD... Pogledala je i u atlas gdje tono stoji da je najjuniji rt Sicilije Isola delle Correnti; kraj njega je jo, istina, i neki rt Passero, ali ni traga rijei ... eulad... To je da svisne! Sve se urotilo protiv nje. Kad bi se bar Mirkovi roditelji vratili iz Njemake, pa da bre-bolje skupi svoje stvari i vrati se u Split. Ondje e lijepo na svom balkonu, koji gleda na more i na palme, sjediti i u miru rjeavati krialjke. Eto, vani se i ne vide zvijezde. Kakva je uope klima u tom Zagrebu! Svaki as je oblano i pada kia. A dolje na moru vjeito sija sunce i uvijek je toplo. Samo da se oni to prije vrate iz Njemake! Drugi put e morati nai nekoga drugoga tko e im paziti na kuu i na sina kad otputuju. Tu se teta Vera opet naglo okrenu djeaku koji je nepomino sjedio za stolom. - Zna li da ni danas nije bilo pote? - upita ona drhtavim glasom. Djeak samo slegnu ramenima i ne pogleda je. - Pa to je uasno udno, kaem ti ja. Mene je ve strah da im se nije to dogodilo. Sigurno im se neto dogodilo, kaem ti ja. Inae bi se javili. - Aha - protisnu crni djeak kroza zube. - to: aha? - razjedi se nemona tetka. - Misli li da im se to dogodilo? Je li? Djeak slegnu ramenima i ustade. - Javit e se ve. Idem spavati. Laku no. - Ja u otii u tatin ured upitati da li se onamo javio. A moda je njima i ostavio svoju adresu u Njemakoj, kaem ti ja. Zna li ti gdje je tatin ured? - Ne - ree djeak. - Laku no. Uzet u budilicu jer moram ujutro ranije ustati. - A kamo ide ? - zabrinuto e teta Vera. - Svejedno. - Mirko, Mirko-o! - zavapi sijeda ena lomei ruke. Zato si takav? Zato si takav prema meni? Sto sam ti uinila?

Laku no. I djeak se okrenu i polako se poe uspinjati u svoju sobu na gornjem katu. - Laku no - shrvano apnu za njim teta Vera i srui se u stolicu. Pred oima jo se naoe novine s najnovijom krialjkom i nesretna rije ...eulad... stade kao ivo stvorenje treperiti na papiru. Sijeda ena unese lice u ruke i rasplaka se kao ljuta godina. Nije znala koliko je vremena tako provela. Bar da sutra doe onaj... kako se zove... aha, Emil, kaem ja, Emil... moda je on neto doznao, moda mu je jasnije zato je Mirko takav. Ba je on mio, zlatan djeak, onaj Emil premiljala je Vera, moram mu sve ispriati... kako Mirko nee jesti... ni razgovarati sa mnom... pa da, kaem ja, on uope nita ne jede. Smravio je strano za ovih nekoliko dana. to e rei njegovi kad se vrate? Podigla je glavu i sluala kako neak koraa goredolje po svojoj sobi. Bilo je oito da nije jo legao. A moda ne moe zaspati. Kako bih sad voljela znati to misli? pitala se teta Vera. Onda bi mi sve bilo jasno. ulo se kako je djeak otvorio prozor u svojoj sobi i umirio se.. Sigurno sad stoji na prozoru gol ili samo u pidami, kaem ja... A vani je hladno i, evo, sad pue i vjetar. Prehladit e se, kaem ja. Ali ne smijem otii gore i bilo to mu rei. Ionako je ljutit na mene, gnjavim ga, dosaujem mu... ini mi se ponekad da me mrzi, kaem ja. A sigurno e se prehladiti... Teta Vera obrie suze i ustade. Pristupi prozoru da vidi da li je vani zbilja tako hladno kako joj se inilo, ili je ona, nauena ivjeti u toplom morskom podneblju, drhturila ovdje na sjeveru im bi malo zalahorio jesenji vjetri. Prislonila je glavu na okno i zagledala se van. Onda se odjednom trgla kao da se neega preplaila. Nije mogue, pomislila je stresavi se, nije mogue da ga on eka... da Mirko njega jo eka... Modaje zato i otvorio prozor, jer se nada... Ne, nije mogue! A ipak,

- Nita.

moe biti, kaem, ja... Zato to ne bi moglo biti? On ga eka! I ona klonu elom na prozorsko okno. Ja nisam kriva... Ja zaista nisam kriva, nisam kriva... Istina ja da ga ba nisam voljela, ali samo zato to nije ni on mene volio... Ali to ipak ne bih mogla uiniti, nikada, kaem ja, nikada... Nije lijepo od Mirka da tako misli o meni, nije... I sijeda se ena u crnini opet rasplaka. A kao da je nekome bilo do toga da bude to nesretnija; kad god bi stisnula kapke, pod njima bi joj skakutala slova iz imena nepoznatog sicilijanskog rta: E-U-L-A-D... Napokon je iznova obrisala suze i pokuala se sabrati. Iz gornje sobe vie nije dopirao bilo kakav zvuk. Nije ula da li je Mirko ve legao ili je jo kod prozora. Uostalom, moda vani i nije tako hladno. Odluila je i ona otvoriti prozor. S prozora Mirkove sobe mlaz svjetla bacao je odozgo na zelenu ivicu i drvee pred kuom uti etverokut. Na kraju krajeva, nije ba ni bilo tako hladno. Vjetri jedva da je i puhao. Bit e da je ona samo silno uzrujana. Ne, ja nisam kriva, ponavljala je sijeda ena u sebi. Nije istina da sam ga mrzila, nije istina, kaem ja. Ima krivo Mirko ako misli da sam ga mrzila... Ah, moram sutra ipak to ispriati onome... Emilu. Zato sam mu to posljednji put pre- utjela? Da nisam moda i sama mislila da sam kriva? Onda joj se odjednom uini kao da je ula uanj negdje u grmlju pred kuom ili negdje iza kue, tko zna. Bilo je to kao da je vjetar u jednom jedinom naletu zaljuljao granje. Onda se u jo i neka lomljava. Zatim prigueni koraci. Sijeda ena osjeti kako joj se kosa die na glavi. Da nije Mirko siao u dvorite, pomisli ona zamirui, a da nije... da nije ipak on doao? I ona se oprezno sagnu kroz prozor. Tada se razlegnu vrisak. Uasan, stravian vrisak koji

propara nonu tiinu kao to kare resko paraju napetu tkaninu. to je najgore, teta Vera odmah poznade iji je to glas. Isprva se nije mogla ni maknuti s mjesta. Ruke su joj nemono visjele uz tijelo, oi piljile u tamu, usne drhtale. Onda se trgnu kao iza sna i potra uza stube viui: - Mirko! Mirko-o moj! to je, zaboga, Mirko-o? I teta Vera naglo upade u neakovu sobu. A soba je bila prazna! Propuh naglo zalupi krila otvorena prozora i zanjie veliku svjetiljku na stropu, koja poe treperiti kao da e se ugasiti. Sijeda se ena onesvijesti.

XVI SUBOTA NAVEER: TREEM JE DOSTA ZAVJERE

Tomo se isprva zadovoljno smjekao u tami i trljao ruke. Sjedio je u nedovrenoj kuici preko puta doma Mirka Komana, na malenoj klupici od nekoliko opeka i jedne daske. Bio je sretan i veseo. Ba je ivot lijep i zanimljiv, mislio je. Osobito za one koji znaju u njemu pronai uzbudljive dogaaje... Zagledao se u kuu preko puta. Tamni zastori bili su smaknuti s prozora u prizemlju, ali se ipak nije vidjelo to se dogaa u osvijetljenoj sobi. Tomo je, naime, bio cio kat vie pa je, gledajui ovako odozgo dolje, u susjedno prizemlje, vidio samo komadi poda kraj prozora. Dva-tri put je prozoru pristupila sjedokosa ena u crnini. Djeak je prije nikad nije vidio, ali je znao tko je: bila je to Barbarossina teta Vera Koman. Tada, odjednom, u tamnu prozoru na prvome katu kao da se otvori veliko uto okno. Netko je upalio svjetlo u sobi. Tomo malo ustuknu i skloni se u sjenu, iako je vani bilo sasvim mrano; bila je no bez mjeseine. Gle, to je Barbarossa. Uistinu, preko puta, u osvijetljenome prozoru vidjela se crna glava tajanstvenog djeaka. Crni djeak se neko vrijeme vrzmao po sobi, a onda je oito sjeo za stol. Tomo ga je sad mogao dobro vidjeti, jer je Barbarossa bio u istoj visini s njegovom skrivenom promatranicom. Jedino nije mogao razabrati to radi jer mu je vidio samo glavu i ramena. Ali, po tome kako je polako pomicao glavu lijevodesno, bilo je oito da ita ili pie.

Aha... mislio sam ja... samo da mi ovo upali! Ala e Koko zinuti od uda. On misli da samo on ima neke ideje, da samo on moe neto pametno uiniti. Samo ako mi ovo upali! Pozelenjet e od zavisti. Neka se kupa, neka se samo kupa. to se sad pravi vaan s tim kupanjem, kao da ga nije briga to se ovdje dogaa, kao da misli da se bez njega i ne moe nita dogoditi. Ba e vidjeti!... Ali, ipak, ve bi mogao doi... Zbilja, zato ga tako dugo nema? I djeaku u samotnoj, mranoj i hladnoj novogradnji postade odjednom neugodno. Tomo je, naime, bio kukavica. Zanijevi se ovako u uzbudljive misli i u svoju vanu ulogu, naas je zaboravio koliko mu je godina i kako je u tim godinama jo neugodno biti sam-samcat u mranoj, praznoj kui, u nepoznatoj ulici, u noi bez mjeseine. A, na kraju krajeva, nisu li on i Koko ve utvrdili da sve ovo s Barbarossom nisu isti poslovi i nije li opasno biti nou ovako sam u njegovoj blizini? Nije li Koko rekao da on misli da je Barbarossa onoga Marka Lukaria... Tomo se poe tresti i zagleda se u mrko nebo kao da se udi otkud sad odjednom ta hladnoa. K vragu, pomisli. Ba je Koko ve mogao biti ovdje. Pa ionako moramo ubrzo kui. Sigurno je ve deset sati. Ako smo rekli da u devet sati idemo u kino, najkasnije u jedanaest moramo biti kod kue. Mama e poludjeti ako ne doem na vrijeme... Pa, k vragu, to misli taj Koko? I djeak na promatranici kao da je odjednom posve zaboravio zato je doao ovamo. Njegov zadatak nije bio samo sjediti na klupici u nedovrenoj novogradnji i gledati u kuu preko puta da vidi nee li se to neobino dogoditi. On je doao i zbog toga da provede u djelo i svoj naum o kojem Koko nije imao pojma. Naum kojim je kanio zapanjiti uobraenog prijatelja. Ali, sad kao da je odjednom na sve to zaboravio. Nastojao je sam sebe uvjeriti da zapravo nema nikakva smisla ovdje sjediti kao tobonji zavjerenik i smrzavati se. Pa to bi se uope moglo dogoditi? premiljao je on.

Eto, Barbarossa je ondje prijeko. Dobro. I to onda? Neto ita. Pa to onda? Da ja buljim u njega dok on ita... Poslije e ii spavati, i to imam od toga to u vidjeti kad on ide spavati? K vragu. Sve su to Kokove morske ideje. Tako je Tomo navraao svoje misli sve na jedno te isto, na jedan jedini zakljuak: najbolje je ustati i otii to prije kui. Tko e mu smjeti ikada zamjeriti da se moda uplaio i klisnuo? Cega bi se, molim vas lijepo, uplaio? Nisu tu valjda gimnastike sprave da bi se bojao da e na njima polomiti obje noge i vrat. Cega bi se bojao: malo noi, malo hladnoe, malo pospanosti - to je tu strano? to bi tu moglo uplaiti momka kao to je on, koji je do danas ve doivio svata? On e otii kui, jer mu je naprosto glupo tu sjediti i jer hoe pokazati svom prijatelju, koji nikako ne dolazi, da se ne da vui za nos. ldem! odlui vrsto, ustade i sie niza stubite bez ograde. Prije nego e izii na ulicu, oprezno izviri iza hrpe opeka. U ovo doba su se mnogi ljudi vraali svojim kuama i svaki je as netko prolazio mranom ulicom. Mislio je da je ipak bolje ako ga nitko ne primijeti; za svaki sluaj. I zato oprezno promoli glavu. Ali je odmah naglo uvue, kao kornjaa kojoj je zaprijetila opasnost; imao je to i vidjeti! Preneraeno je motrio iza zaklona od opeka osvijetljeni prozor kue br. 22 u Alagievoj ulici. U meuvremenu, dok je on polako silazio nedovrenim stubitem novogradnje, crni djeak, zvani Barbarossa, bio je razjapio prozor svoje sobe. To, samo po sebi, jo ne bi bilo udno: nita prirodnije nego da se prije spavanja provjetri soba ili da se ak cijelu no ostavi otvoren prozor. Ali crni djeak nije zbog toga otvorio prozor. On je isturio glavu i brzo pogledao niz ulicu i uz ulicu. I u iduem trenutku ve se vinuo na prozorsku daku kao da e skoiti u dubinu. U tom ga je poloaju Tomo i ugledao. Kamo ide? I nee valjda skoiti odozgo, s prvog kata... Barbarossa nije ipak skoio s prozora. Cijela je

kua bila obrasla u gusti brljan, i on se poeo spretno sputati niz deblje grane. Zaas je bio na tlu. Tomo je pronaao rupu meu nabacanim opekama kroz koju je mogao promatrati kao kroz bunkersku pukarnicu. Volio bih znati kamo ide? mislio je on grozniavo, nastojei dosjetiti se to bi sad morao uiniti. Nee valjda... pa zato bi zato morao izlaziti kroz prozor? U svakom sluaju sad Tomo vie nije mogao ni smio otii. Neto se ipak dogodilo. Barbarossa nou izlazi kroz prozor da teta Vera ne bi znala kamo ide! I Tomo ponovno izviri. Ali crnog djeaka vie nije bilo pred kuom. Vidjelo se samo u osvijetljenom prozoru prizemlja zabrinuto lice tete Vere. Sasvim ulijevo Tomo je opazio kako se njie granje. Bilo je oito da Barbarossa ne kani izii na vrtna vrata kako ga tetka Vera ne bi ugledala, ve se provlai kroz gustu ivicu. A moda ipak... moda e mi upaliti! Dobro je to nisam otiao. Moda moja ideja ipak upali. Ala e Koko zinuti. Samo u mu pokazati i rei: Evo gledaj... Mogu ve unaprijed zamisliti njegovo lice. Ba mi je sad drago to nije doao. Neka se samo kupa. I Tomo morade obii hrpu opeka da bi mogao pogledati niz ulicu, prema onom mjestu gdje se nadao da e Barbarossa izbiti iz ivice. Ali nije bilo lako obii te proklete opeke. Ne samo to ih je bilo mnogo i to se spoticao o one koje su bile razbacane uokolo po zemlji, ve je morao prelaziti i neke jame u kojima se bijelio odavno sasueni kre. Uprljao se i izgrebao i onda napokon etveronoke ispuzao na istinu. Oito je izgubio mnogo vremena iza tih opeka, Barbarossa se ve vraao tamnom ulicom, pocupkujui u hodu kao da je zadovoljan poslom koji je obavio. Nita, pomisli Tomo. Nita. Lako emo utvrditi jesam li imao pravo ili sam se prevario. Ja mislim da je iao baciti ono pismo koje je Marijana danas vidjela kod njega...

Tada je iznenadni i brzi razvoj dogaaja poremetio Tomine namjere. Crni djeak, zvani Barbarossa, bio je ve pred ivicom to je opasavala kuu. Htio je, oito, poi prema vratima ali se sjetio tete Vere koja je jo valjda mrcala i oajavala kraj prozora, pa se vratio prema ivici kroz koju je maloprije i bio iziao. Razmaknuo je rukama gusti i nestao u zelenilu. Onda se prolomio vrisak. Barbarossin vrisak. Bio je to vrisak djeaka koji je u smrtnoj opasnosti ili koji je ugledao neku stranu prikazu iz munoga sna. Tomo poslije nije znao ni to se njemu samome zapravo dogodilo. Oito da je od straha pao nauznak, u jamu sasuena krea. Nekoliko trenutaka nije ni dizao ni otvarao oiju, kao da sumnja da li je uope iv. Onda je polako dolazio sebi. uo je bezbrojne korake, kao da je nekoliko ljudi tralo u svim smjerovima. Negdje je neto palo. Negdje se neto zalupilo. - Koko! - tiho je zazivaa drui od glave do pete i kuajui se iskoprcati iz jame. - Gdje si, Koko?

XVII SUBOTA NAVEER: ETVRTI SE LUDO DERE

Mirko je jedva ekao da se oprosti od tete Vere i povue u svoju sobu. Znao je da ona nije nita kriva i nije joj zamjeravao. Ona mu je, nesretnica, nastojala ugoditi; ljubazno je skakala oko njega hotei mu pomoi. Ali, naravno, kao to esto biva u asovima oaja i uzbuenja, postizala je samo obratno. Djeak ju je izbjegavao kako je god mogao, jer nije htio odgovarati na stotine njenih dobronamjernih pitanja. Kaem ti ja ovo... kaem ti ja ono, ponavljao je ojaeno u sebi tetine rijei dok se uspinjao stubama. Zar ne moete bar malo utjeti i pustiti me na miru... Kaem ti ja, kaem ti ja. Mogla bi lijepo ijeavati svoje krialjke, i ja joj ne bih smetao. Ja se ne mijeam u njene poslove, pa to onda ona mene gnjavi? Uao je u sobu i umorno sjeo na krevet ne palei svjetlo. to sam ja skrivio da se toliko muim? pitao se on hvatajui se za glavu. Kome sam ja to skrivio? Ne mogu dalje vie ovako. Otii u i rei. Sam u sebe prijaviti. Ionako e se sve otkriti... Ustade, ugali svjetlo i zaustavi se neodluno nasred sobe. Oni su mi tipovi, Koko, Emil i ostali, oito na tragu. Zato im vrag ne da mira i zato zabadaju nos u tue poslove? Eto, onaj Emil danas s papirom. Napisao je tono moje pravo ime! Kako je saznao? Moda su bili ovdje, moda su njukali oko kue i vidjeli ime na vratima? Ali na vratima ne pie da se zovem Mirko. A moda sam i krivo proitao onu ceduljicu, moda je pisalo Marko Koman, a ne Mirko. Bio sam previe uzrujan. Uope sam neprestano previe uzrujan. To ne valja. Tako u se odati.

I crni djeak se isprsi, uvue trbuh kao na nekoj vojnoj smotri, popravi rukom kosu i nasmijei se svom vlastitom liku u velikom ogledalu kraj vrata. Jo nije sve izgubljeno. Uostalom, zar on i nije vjerovao da e se u meuvremenu dogoditi neko udo i da e se izvui iz te koe? Treba biti strpljiv i ne uzrujavati se, jer bi ba tako mogao sve upropastiti. Prije svega ne smije dopustiti da ti balavci iz razreda nanjue pravu istinu. Samo bi mu to trebalo! Onaj uobraeni Koko odmah bi to rastrubio na sve strane jer misli da je njegova dunost svuda zabadati nos. Pria se da se tako uobrazio otkad se o njegovim tobonjim pustolovinama poelo priati i pisati: Ala bi taj uivao da sazna pravu istinu! A prekjuer sam ih povukao za nos s akim domom! Primijetio sam ja da idu za mnom kad se onaj nespretnjakovi Tomo Branjc skoro sav polomio skaui u tramvaj... Pa, dobro, rekao sam ja, kad vas ba zanima kamo idem, neka vam bude... Doite samo za mnom da vidite gdje stanujem, hodite samo. Naprijed. Samo mi je ao to nisam vidio njihova lica kad su saznali da u onom akom domu nema ni traga ni glasa Marku Lukariu... Kad mu to ime pade na um, crni se djeak opet sneveseli i baci na krevet. Zabi glavu u jastuke i stade akama udarati po pokrivau. Neu vie misliti o tome! Rekao sam da neu. Nikad se neu izvui ako budem tako osjetljiv, ako se budem toliko uzrujavao. Ve sam svima pao u oi, svi vide da sam udan... I odmah se, naravno, nae neki tip kao to je onaj Koko, koji poinje eprkati, eprkati, eprkati... sve dok ne pronae ono to trai... Ali, ba nee! Crni djeak ustade i opet se hrabro i odluno nasmijei sam sebi u zrcalu. Samo sabrano i hrabro! Moda ga je ba ohrabrila ova radoznalost njegovih drugova. Da je ostao sam sa svojom velikom tajnom, sigurno je ne bi mogao podnijeti, prije ili kasnije bi ili poludio ili sve nekome priznao. Ovako je poelo naliiti vie na igru nego na ozbiljnu nevolju. Kao da se igraju

skrivaa: Emil, Koko i Tomo ga trae, a on se sakriva i ne doputa da ga ulove. I on se pomalo zanosio u tu igru zaboravljajui povremeno njen pravi razlog koji gaje tako muio. Samo da ne otkriju da idem u jo jednu kolu! Moram biti jako oprezan i jo ih koji put zavesti na krivi trag. Ne smijem dopustiti da me slijede do moje kole... Ako otkriju da idem u dvije kole, onda sam propao. Dosta je da me prijave jednom profesoru ili direktoru. Tada bi kola ispitala cijeli sluaj i... Nije se usuivao ni pomisliti to bi onda bilo, ve je opet zabio glavu u jastuke kao da e se tako obraniti od crnih misli. Samo bi jo trebalo da se moji vrate iz Njemake prije vremena... Samo jo to... Ja bih... ja bih pobjegao od kue... bih, ozbiljno... I tada se sjeti da jo ima posla prije spavanja. Bio je vrlo umoran jer nije ala svakog dana ii u dvije kole. Osim toga, iako su isti razredi, ipak nastava nije ba posve jednaka, niti se isto ui u isto vrijeme. Eto, na primjer, profesor Gavri zapeo je s tim kriarskim ratovima, a u drugoj mukoj ve ue o Engleskoj u doba Cromwella. Kako onda da se sve to ne smijea u glavi? Uzeo je torbu, otkljuao je i izvadio pismo. Onda se nalaktio na stol, sjeo i poeo iznova itati ono to je ve znao napamet. Bilo je to pismo od roditelja iz Njemake, pismo koje je jadna teta Vera tako eljno iekivala i koje joj on, na alost, nije nikako mogao pokazati. Proitao ga je jo jednom, i jo jednom. Nekoliko suza mu ovlai oi. Bili su to trenuci kad ga je s druge strane ulice motrio mali Tomo skriven u mraku nedovrene kue. Poto je vie puta proitao pismo, crni djeak uze papir i kemijsku, te poe pisati odgovor: Draga mama i dragi tata, primili smo danas vae pismo. Teta Vera ima jako puno posla pa kae pii im ti. Nema nita novo... I tako je nizao red za redom zagledajui gdjekad i u pismo iz Njemake, odgovarajui na njihova pitanja. Kad zavri,

krupni graci znoja bili su mu pali po elu. Proita to je napisao i duboko uzdahnu. Kad bi to bar bila istina! pomisli gorko. Kad bi bar bila istina ovo to sam napisao. Kako bih bio sretan! Kako bi bilo lijepo ivjeti... Onda izvue cio snop omotnica i poe pisati adresu. Omotnice su jedna za drugom letjele na pod. Na to je ve bio nauen i zato ih je nabavljao u velikim koliinama. A tko ne bi pogrijeio u pisanju ako se ulica u koju aljete pismo zove SCHWANTHALERSTRASSE? Stavi pismo napokon u omotnicu na kojoj je uspio ispisati njemaku adresu kako treba i zagleda se kroz prozor. Bilo je ve veoma kasno i nije mu se dalo izlaziti. Ali se tada sjeti da je jednom zauvijek bio odluio da je najpametnije odmah se rijeiti svih tih pisama. Pokupi omotnice s poda, zguvelja ih u papirnatu loptu, izvadi iz torbe marke i nalijepi ih na pismo. Onda pisma stavi u stranji dep na hlaama, prie prozoru, otvori ga i izviri van. Saeka dok se ulica isprazni i brzo se vinu na prozorsku dasku. On je bio vrlo spretan, a usto je i vrlo esto iao tim putem. Vjeto stade premjetati ruke i noge s povijue na povijuu i zaas saskoi na zemlju, u vrt. Poznao je dobro i put kroz ivicu. Iz sjene drvea pogleda prema osvijetljenom prozoru u prizemlju. Na njem se ocrtavao nepomini lik tete Vere. Kaem ja, kaem ti ja, pomisli djeak ljutito u sebi. to ona ne ide spavati? Uvijek misli da e se neto strano dogoditi... U iduem je trenutku ve razmaknuo gusti zimzelen i naao se na ulici. U daljini je vidio neke ljude, ali oni su se udaljavali. Dobro se ogledavao na sve strane. Ni traga Koku i njegovoj bandi. Zrak je bio ist. Naprijed. Samo hrabro.

Prvo je otrao do ugla odakle su se sputale stube prema gradu. Ondje je ubacio pismo u potanski sandui. Tada se hitrim korakom malo vratio i unuo kraj kanalskog otvora. Bre-bolje je unutra ugurao zguvane omotnice i ono pismo koje je jutros dobio od roditelja iz Njemake. Ni sam nije znao zato se ba odluio pisma bacati u kanal. Kad je dobio prvu kartu iz Munchena, prolazio je sluajno pokraj kanalskog otvora, proitao je i bacio unutra. I uinilo mu se da je to i sigurnije nego da ih spali. Pepeo se uvijek moe nai u pei, a ovako e pismo nestati bestraga, negdje u rijeci ili moru, kako je on sebi zamiljao. I sad je bio zadovoljan to je, iako umoran, obavio vaan posao. Dosta je veselo udario dlanom o dlan, zastao pred ivicom kad se sjetio da ne moe ui na vrtna vrata, jer bi ga vidjela teta Vera koja je valjda.jo piljila kroz prozor. Morao se vratiti istim putem. Crni je djeak vjeto razmaknuo granje i poeo se probijati kroz gusti. Bilo je mrano kao u rogu, i on je morao silno izbeiti oi da bi bar neto vidio. U jednom trenutku, kad ga neka grana snano oinu po vratu, on digne glavu. I tada je ispustio onaj prestravljeni krik koji je tako uplaio i tetu Veru i maloga Tomu. Nadohvat ruke, duboko skriveno u granju i osvijetljeno krtim svjetlom s prozora, gledalo je ravno u njega lice nepoznata ovjeka. Lice, koje je bilo teko razaznati u mrkloj mraini ali na kojem su se ipak jasno razabirale duboke, upale oi i velika brazgotina koja je sezala negdje od nevidljivog uha do sitnih usta. Crni je djeak jo jedan asak, okamenjen, buljio u duboke oi koje nisu ni zatreptale i onda pojurio u kuu to ga noge nose.

XVIII VELIKI ULOV U MALOJ MREI

Koko je zauo stravian vrisak kad je ve bio pri vrhu stuba penjui se prema Alagievoj ulici. I on potra to je bre mogao pomislivi da mu je prijatelj Tomo zacijelo u velikoj neprilici i opasnosti. I, dok je trao, grizla ga je savjest zbog toga to se tako dugo zadrao. A zbilja nije bilo nikakva razloga da ne doe mnogo prije. Ali takav je bio Koko. Tomo je imao pravo: Koko se pravio vaan. Prije nekoliko dana je tjeio prijatelja i uvjeravao ga da se svakog asa u gradu moe dogoditi neto uzbudljivo. I kad su se, napokon, nali na tragu tajanstvenog crnog djeaka s dva imena, Koko se pomalo pravio ravnoduan. Htio je pokazati kako je on znao da e se tako to i dogoditi i kako je on ve toliko toga proivio da ga ba svaka sitnica ne moe osobito uzbuditi. Vjerovao je da e takvim ponaanjem jo vie zadiviti svog starog druga sa Zelenog Vrha, Tomu Branjca. A ipak, duboko u sebi on je s i te kakvim uzbuenjem i zanimanjem pratio razvoj dogaaja. Sad je odjednom shvatio da je pretjerao. Kupao se gotovo dva puna sata i onda se jo dugo vrtio po kui. A ovamo je ak doao pjeice, zagledajui usput u sve izloge. I, eto, sad odjednom uje odozgo, iz Alagieve ulice, stra- an krik. Nije li se to dogodilo njegovu prijatelju? Zbilja je morao prije pohitati onamo. to ako su Tomu ranili, ubili, ako ga je zadesila ista sudbina kao onoga nepoznatog Marka Lukaria? Koko to sebi ne bi nikada mogao oprostiti. U brzini nije ni stigao pogledati ovjeka koji je protrao pokraj njega u suprotnom smjeru. Ali mu je ipak palo na um da bi taj neznanac moda mogao biti upetljan

u dogaaje u Alagievoj ulici o kojima jo nita nije znao i koje mu je bio najavio samo onaj prodorni krik to mu je jo jednako zvonio u uima. Zato se Koko ipak ogledao za njim i malo zastao. ovjek je jurio niza stubite preskaui sve po trietiri stube. Ovako odostrag, u nonoj nevidjelici, Koko je mogao jedino razabrati da je visok i pleat. Uinilo mu se jo da mu gusta, duga kosa pada gotovo na ramena, kao u djevojke. I to je bilo sve. U podnoju stuba - ili se to uzrujanom djeaku samo priinilo - kao da se dugokosom neznancu pridruila jo jedna sitnija prilika i kao da su obje utonule u mrak. Ali Koko se nije imao vremena dugo ogledavati. Pohitao je prema kui broj dvadeset i dva da bi to prije saznao to se dogodilo u meuvremenu i kakva je sudbina zadesila prijatelja Tomu. Ve je izdaleka opazio da je kua osvijetljena: gorjelo je svjetlo i u prizemlju i u prvom katu; ulazna vrata u vrt i u kuu bila su razjapljena i vjetri ih je lagano pomicao tamo-amo. Njihova kripa bila je jedini zvuk u blizini. Po okolnim kuama gasila se svjetla gdjegdje jedno za drugim i prozori zatvarali. Oito je da su bili poizvirili susjedi da vide tko vie i sad se opet uvlaili u svoje kuice poput pueva koji su zadovoljili radoznalost. Koko samo naas zastade nasred mrane ulice i onda odmah zamae u dvorite nedovrene novogradnje. Ve se htjede uspeti stubitem u prvi kat, kad u blizini zau neko stenjanje, krkljanje i poznati glas. - Koko! - zazivao je oajno i tiho mali Tomo. - Gdje si Koko ? upavi djeak se ogleda, razabra odakle dolazi glas, u tili as obie hrpetinu opeka i ugleda prijatelja, po svemu sudei ipak iva i zdrava. Inae ga je bilo doista alosno pogledati. Tomo se jedva iskoprcao iz jame sasuena krea i sad stajao na rukama i koljenima, prljav od glave do pete, drui kao prut na vodi. - Koko-ko! - ree on kad ugleda prijatelja.

- priskoi mu Koko. - Tomo, to se dogodilo? Jesi li iv, jesi li ranjen?... - iv sam-sam - mucao je djeak nastojei da mu zubi ne udaraju jedan o drugi. - Nije mi nita-ta... samo sam se uplaio ... malo-lo... - Ajd, priaj - nestrpljivo e Koko i sjedne na rub jame. - Ne. ekaj malo. I on, za svaki sluaj, izviri iza hrpe opeka. Na ulici vie nije bilo nikoga. Vrata na kui, u kojoj su stanovali Komanovi, bila su ve zatvorena. Zatvoren je bio i prozor u prvom katu. Onda se i na njem ugasilo svjetlo. Sijao jejo jedino prozor u prizemlju. Vladao je potpuni muk i ulo se samo uljetanje jesenjeg lia. Niotkud nikakve opasnosti. - Ajd, priaj! to eka? - ponovi Koko i udobnije se smjesti na rubu jame. Tomo je jedva pronalazio rijei i jedva su mu se otkidale s jezika. Upinjao se i mucao, kolutao oima, pljeskao rukama i trzao nogama. A ipak se moglo iz njegova blebetanja razaznati to se zapravo dogodilo. Koko se eao iza uha i premjetao se s noge na nogu kajui se sad ponajvie zbog toga to je propustio vidjeti uzbudljivi prizor. A Tomo - kako mu se sve vie vraala hrabrost i dar govora - poinjao se ve praviti vaan. Ispalo je kako je on u cijelom dogaaju bio vrlo priseban i smion. im je vidio da Barbarossa silazi u vrt kroz prozor, odmah je sletio u dvorite da izbliza vidi to e se dogoditi. Htio je ak, toboe, pretrati ulicu i skloniti se u ivici kroz koju je Barbarossa proao - ali nije stigao. Tada je ba, naime, Barbarossa zavritao i pobjegao u kuu. - A zato, zato je on onako zaurlao? - pitao je Koko. - Kako: zato? - udio se Tomo i pljesnuo rukama. Pa uplaio se-se. Strano se uplaio-o. - A ega se uplaio? To, naravno, nije ni Tomo znao. A nije htio pokazati

- Tomo!

da ne zna, jer bi onda morao priznati da se od straha sruio u tu prokletu jamu i da nije nita vidio. Zato se opet uzmucao pogaajui: - Pa... vidio je, zna, tamo-mo... unutra, u grmlju... zna-... - Aha! - udari se Koko po koljenima. - To je sigurno onaj ovjek! - Pa da - prihvati Tomo nasumce. - To je sigurno on. Koko ga otro pogleda i samo odmahnu rukom. Da sam bar ja bio ovdje, da sam bar pourio ovamo! Sad bih tono znao to se dogodilo. Je li se Barbarossa zbilja toliko uplaio ovjeka s dugom kosom? Uh, od Tome se nita ne moe saznati! A i kako bi se moglo kad sigurno od straha nije smio ni promoliti nosa iz jame. to nisam bio ovdje! Bilo je ve vrijeme da idu kui. Veeras se vie nita nije moglo uiniti. Koko je ustao i utke dao drugu znak rukom. Tomo je jedva ustao i stao se dugo otresati i otirati da bi se bar kako-tako oistio. Pomagao mu je i Koko udarajui ga kadto i prejako po leima i prsima. Kad su oprezno izili iz zaklona, u pustoj i mranoj ulici bilo je sve manje svjetala po kunim prozorima. Kua broj dvadeset i dva bila je ve potpuno utonula u mrak. Djeaci su brzo hitali mranijom stranom ulice prema stubama. - M-m-m - ree odjednom Tomo i zastade na mjestu kao ukopan. - Ja... sam... sasvim... zabora... vio-io-o... - to? - upade Koko napola ljutito napola radoznalo. to kae? - M-m-m...doi-i... doi ovamo-mo... I Tomo povue iznenaenog prijatelja i stade ga voditi za ruku, kao mlaeg brata, u onom pravcu kojim su i doli. Usput je opet poeo drhtati, ali oito ne od straha ve od uzbuenja. Uzalud se trudio ukrotiti neposluni jezik i kazati ega se sjetio. On je, u onoj pometnji, sasvim zaboravio na svoj naum kojim se toliko u sebi ponosio i kojim je kanio zapanjiti Koka. - Ma to ti je? Jesi li poludio? - ponavljao je Koko.

Napokon zastadoe tono pod ulinom svjetiljkom. Tomo je drhtao i pokazivao rukom u zemlju. Koko se mrtio sve jae. A tada Tomo napokon klekne kraj kanalskog otvora i poe tako glasno disati da se moglo uti na kilometar uokolo. Koko se sagne da vidi to prijatelj radi. Tomo je drhtavim prstima maknuo nekoliko kaljavih busenova s reetki kanala. Onda poeo drijeiti vorove na debelim prekama reetki. Bilo je oito da je neto, to je visjelo u kanalu, bilo privezano za kanalsku reetku. - to radi? to je to? - pitao je Koko naginjui se sve vie. - M-m - mumljao je Tomo izvlaei neto iz kanala. I onda, malo po malo, na krtom svjetlu uline svjetiljke, iz prljava, mrana kanala ukae se dragocjeni ulov. Koko je preneraeno gledao kako njegov drug izvlai obinu mreu s kakvom domaice idu u kupovinu. A u njoj, kao u nekoj sitnoj ribarskoj mrei, bjelasalo se neto nalik na uhvaenu ribu. Ali to nije bila riba. - M-m-vidi-di - propenta Tomo i prui Koku ulov. Koko brzo rastvori mreu i posegnu u nju. U ruci mu se nae pregrt zguvanih, praznih omotnica i jedno pismo. Omotnica i u njoj list. Djeak proita adresu ispisanu pisaim strojem: Mirko i Vera Koman, Zagreb, Alagieva 22. Hrvatska. Pismo je bilo iz Mnchena, od Barbarossinih roditelja! Oduevljeni prijateljev zagrljaj i poljubac u elo bili su nagrada Tominoj domiljatosti. Gorio je od ponosa i sree dok su trali niza stube prema tramvajskoj postaji i stiskao u depu pismo koje mu je Koko, kao njegov plijen, velikoduno prepustio. Trei, etvrti, peti ili tko zna koji put bili su ga ve proitali kad ih je napokon kondukter u tramvaju potapao po ramenima i upozorio da je tramvaj ve na posljednjoj postaji i da moraju izii. Djeaci su utke izili iz tramvaja i pjeke se uputili kui. U uzbuenju su

zaboravili sii na tramvajskoj stanici kraj njihove kue. Hodali su pustim ulicama i nisu uope govorili. Samo bi se pokatkad pogledali dugim znaajnim pogledima i udili se kako su jedan i drugi blijedi kao krpe. I tek kad su skrenuli u svoju ulicu i u daljini ugledali osvijetljene prozore kue koja ih je ekala strpljivo kao svjetionik brodove, Koko je malo zastao i potmulim glasom protisnuo: - Tomo, jesam li ti ja rekao? Jesam li ti rekao... - to? - lanu Tomo jedva ujno kao da se unaprijed boji odgovora. ... da je on onogaMarka Lukaria... Sad je jasno... iz ovoga pisma... on ga je... i ne usudi se dorei svoju misao. Oba djeaka jo vie problijedie i potrae kui kao da se boje ostati sami, ne zbog mraka, samoe i kasnih sati, nego zbog toga da ne bi morali dalje razgovarati o munim slutnjama.

XIX UKA

Ujutro su budilice zvonile kao lude. Bila je nedjelja i svakako je bilo udno to se uju budilice. Roditelji su znali da njihova djeca ne ustaju ba tako rado kad treba izjutra ii u kolu i bili su vini tome da im u nedjeljno prijepodne sinovi ili keri dugo ljekare u krevetu. I zato su bili zaprepateni kad su uli kako budilice zvone i po kui se ve tako rano uju koraci bosih nogu. Koko, Tomo, Mirko i Marijana, svi su ve bili na nogama i vrljali po kui. Osobito je rano ustao Tomo. On je imao mnogo posla. Prije svega, trebalo se okupati. Znao je da e ga roditelji prisiliti da se kupa toga dana, prije ili kasnije, jer je kod njih nedjelja bila dan kupanja. Uzalud je on opet dokazivao i objanjavao da bi se ljudi morali prati kad su prljavi i jesti kad su gladni. Majka nije htjela o tome ni uti tvrdei da reda mora biti. I tako, ma koliko njemu kruljilo u elucu u prijepodnevnim satima, nije smio prije ruka pojesti toliko eljeni komadi kruha s maslacem, niti je, drugom prilikom, kad ne bi bio gladan, smio odbiti tanjur juhe za rukom. to se tie kupanja, on je naao nain da se osveti. Kad bi nekad, poslije kole ili igre, doao kui prljav, nije se htio prati mislei bijesno u sebi: Neka, ba me briga, danas nije nedjelja... reda mora biti... I samo bi malo okvasio lice i ruke. I sino nije odvie ist legao u krevet, ali se tedio za nedjelju kad e se ionako morati prati od glave do pete. Upalio je plin u kupaonici i uzeo bocu s benzinom. Ve je odavno otkrio da se s onim finim, apotekarskim benzinom bez mirisa moe bolje i bre oprati nego sapunom. A sapun je mrzio iz dna due. Uzme, naprosto, krpicu i

skvasi je u benzinu i protrlja prljavo mjesto; benzin ishlapi, pa ak se ne treba ni brisati runikom. A toplom vodom je ipak napunio - kadu u koju ne bi ulazio, jer reda mora biti. Prvo je dobro oprao mreu, koju je bio juer posudio od majke, a onda poeo benzinom trljati koljena umrljana zemljom i sasuenim kreom. A voda je curila u kadu i odmah oticala iz nje. U tom je asu zakucao na vratima Koko, koga nije uo ni kad ga je majka pustila unutra. - Tomo! - vikao je Koko nadglasavajui um vode. - A? - odazva se djeak iz kupaonice. - Zar se ba danas mora kupati, ba sad kad imamo tako puno posla, je li? Nisi se mogao, na primjer, sino okupati ili danas poslije podne, a? A ti? pomislio je srdito ali i zadovoljno Tomo otvarajui pakosno i tu da bi bilo jo tee razgovarati. A ti si se valjda morao bajuer kupati... Eto, vidi kako je to. Reda mora biti. Sad u se ja praviti malo vaan... - Daj bar zatvori naas tu vodu, nita te ne ujem! urlao je Koko tako da su mu ile nabrekle na vratu. - ujem te, ujem te - odvraao je djeak iz kupaonice kao jeka. Dok je Koko bjesnio i vikao - Tomina majka i tetka su sreom ve bile izile u crkvu - Tomo se zadovoljno smjekao. Osjeao je da se od juer malo promijenio odnos izmeu njega i njegova prijatelja. Onaj trik s mreom i znaajno pismo koje je Barbarossa bacio pravo u nju mislei da ga baca u kanal, oito da su djelovali na Koka. Kao da su djeaci sad nekako ravnopravni i da se Koko vie ne moe toliko razmetati. - Onda, jesmo li se dogovorili? Sastanak kod mosta. Tko prvi doe, eka drugoga. Makar i nekoliko sati. Jasno? - upita Koko jo jednom poto je glavni razgovor ve trajao dobrih pola sata i poto su obojica ve bila promukla. - Jasno? - Ne, nee biti kasno - odvrati Tomo ne razumjevi pitanje od uma vode.

Koko odmahne rukom i izie. Petnaest minuta kasnije Tomo je zazvonio na vratima Marijanina stana. Djevojica je ve bila spremna. Na sebi je imala napadnu, ali i lijepu ruiastu haljinu s volanima i bijele sandale. Svud uokolo po stanu visjele su slike filmskih glumaca. Tomo je sa aljenjem, duboko uzdahnuvi, zamijetio meu njima i one koje joj je on bio dao kao nagradu za njen rad. - Hoemo li? - upita ona veselo i nasmije se svojim krup- nim sivim oima. - Moramo ve ii. Zrani slet poinje tono u osam sati, a ipak je dosta daleko. - Hajdemo - kaza Tomo osvrnuvi se jo jednom na slike. - Samo pazi! - opomenu ga djevojica. - Kad budemo ondje, neemo biti zajedno. Ja moram biti s Markom... s Mirkom ... ne znam ni sama kako bih ga zvala, moram paziti da se ne zabunim... Da, ja u biti s njim. Moramo paziti da nas ne opazi zajedno, da ne posumnja. Ako bude to vano, ja u ti ve nekako rei. Dat u ti znak. Nemoj biti daleko... - Dobro - sloi se Tomo namrtivi se zbog tolikih suvinih rijei koje je izgovorila i mislei kako ga je Koko opet udesio: mogao je ba i on ii na taj vraji zrani slet gdje se ionako nee nita dogoditi. Tko e se sad gnjaviti s ovom umiljenom pijunkom ? - Zna to - pljesnu Marijana rukama - ugovorit emo unaprijed znak. Tako se to radi, itala sam. A... a... recimo, ovako: kad ja skinem sandalu, zna, kao da mi je to upalo u nju, to znai da ti neto elim rei, i ti onda pripazi... znai da ti imam to rei. Onda u se nekako odvojiti od Marka, to jest Mirka... ah, zbilja u se jo zabuniti... a ti, onda, zna... - Ma znam, znam, idemo ve jednom nestrpljivo e djeak. - Jo emo zakasniti. Polazak. Iako nije nikada bio na slinoj priredbi, zrakoplovni slet nije uope oduevljavao Tomu.. Starinski dvokrilni

zrakoplovi lijeno su se prevrtali u zraku kao veliki komarci, a novi mla- njaci prelijetali su nebom tako brzo da si ih jedva mogao slijediti pogledom i da te je uskoro zabolio vrat od okretanja glave tamo-amo. I tek to bi se namuio da brzo izvije vrat slijeva udesno, naile bi jedrilice, ti letei puevi, pa bi opet s nestrpljenjem ekao da se na nebu pojavi neka bra letjelica. Napokon su nastupili padobranci i uzduh se zabijelio od velikih gljiva; Tomo je motrio i padobrance kako prilino brzo slijeu na zemlju i doekuju se to spretnije znaju kako se ne bi previe ugruvali i pitao se uivaju li oni zbilja u tim vratolomijama. Onda je, napokon, objavljeno preko zvunika da je sada stanka i da se moe, tko hoe, okrijepiti pivom, sendviima ili vonim sokovima. Tomo nije s oka putao malu Marijanu. Bili su se rastali ve pred zrakoplovnom lukom kako ih Barbarossa ne bi vidio gdje zajedno dolaze. Ona se sastala s crnim djeakom i stajala tik pred glavnom tribinom na kojoj su sjedili gosti, generali i asnici i s koje su preko zvunika objavljivali redom sve toke priredbe. Odjednom se Marijana okrene prema Barbarossi i neto mu ree, i on se udalji u mnotvu koje se poelo razilaziti na sve strane kao da i nije nita drugo ekalo nego da se priredba prekine i da se pojede neki sendvi. Tada se djevojica sagnu, skine sandalu i stade je istresati kao da se bila napunila zemljom. Tomo skoi s kamena na kojemu je stajao i pohrli prema njoj. Ona ga povue u stranu, prema sredini tribine, koja je bila opasana palmama u velikim loncima i drugim ukrasnim biljem. Sklonie se ispod velike palme gdje se inilo da su sigurni od bilo ijih radoznalih pogleda. - Pssst! - proapta tiho smeokosa djevojica. - Nemamo mnogo vremena. Samo toliko da zna... - Ne dam ti slike za bilo kakvu glupost! - upade Tomo odluno. - Ne treba mi tvojih slika - uvrijeeno odbrusi

djevojica. - Ja samo ispunjavam svoju dunost. Htjela sam ti rei da sad dolaze na red... helikopteri... Mi emo letjeti u njima... - Tko mi ? - Ja i ovaj... Marko... Mirko, zapravo. Pazi: ulazimo u one koji e letjeti iznad rijeke. Jesi li razumio? Oni su ondje dolje, vidi li? Eto, tako. Ovi ovdje e letjeti nad gradom, jesi li razumio? - to se tu ima razumjeti? U redu. Ja u se ukrcati u drugi ili trei iza vas. - Da, to je dobro. Za svaki sluaj. Iako u ja sve zapisati u izvjetaj pogotovo ako se to vano dogodi, ali ipak... Za svaki sluaj. Djeak se ogleda na sve strane i opazi da ih mnogo ljudi radoznalo i nekako podrugljivo promatra, ali nije znao zato. Uostalom, sad se i nije mogao na to obazirati. Barbarossa se mogao svakog asa pojaviti. Tomo klimnu glavom Marijani i izgubi se u mnotvu. A crni djeak, zvani Barbarossa, polako se vraao kroz ljudsku vrevu. U ruci je nosio dva sendvia po koje ga je bila poslala ljupka kolegica iz razreda. Duboko je bio oborio glavu i neprestano se sudarao s ljudima koji su ga prijeko gledali. Pod krmeljivim oima isticali su mu se tamni podonjaci od probdjevene noi. Usne je skupio u gorak osmijeh i vrsto stisnuo zube. - Evo - protisnu kroza zube i gurnu sendvie Marijani u ruke. - A ti nee? - upita ona veselo i iroko se osmjehnu. - Ne. - Idemo li tamo dolje... prema helikopterima... hoemo li odmah? - Da. Marijana ga, grickajui sendvi, oprezno pogleda ispod oka. Bilo je oito da se u ovih nekoliko minuta otkako je bio otiao po sendvie, neto dogodilo. Bio je prije ipak razgovorljiviji i ljubazniji, sad je oborio glavu i

utke koraao gurajui neobazrivo ljude oko sebe. - uj... Mirko... ovaj, uj, Marko, to ti je? - upita ona. - Nita. - Kako nita? to se dri tako kiselo kao da sam ti to napravila? to ti je, je li? - Nita, kad ti kaem. Bili su se ve primakli helikopterima; udne letjelice, koje neki zovu zrakomlati, mirno su stajale na travi kao veliki nespretni skakavci kojima je ponestalo snage da dalje skau kroz travu. Ljudi su znatieljno promatrali njihove neobine elise kojima su bili zakieni kao djevojice velikim manama u kosi. I Marijanu su zanimale udne sprave a ak ih se malo i pribojavala. Dok ih je gledala otvorenih usta, zaboravljala je i na svoju ulogu. Zato i nije opazila kako se crni djeak neprekidno ogledava kao da ga tko goni. Stali su u rep za karte. Onda je Marijana odjednom osjetila kako joj je netko stavio ruku na rame i povukao je. Zaueno se osvrnula i ugledala bijesno lice Mirka Komana, zvanog Barbarossa. - Ti ne ide sa mnom! - bijesno ree djeak. - Ali zato? - zgranu se Marijana. - to sam ti napravila? Zar ti nisam pomogla, je li? Zar ti nisam... - Mii se! - odgurnu je on grubo. - Vidi kakav si. A ja sam ti danas toliko toga rekla, rekla sam ti sve o tvojim neprijateljima, sve sam saznala, i da su bili u tvojoj drugoj koli, i da su ti nali dvostruke biljenice... zar mi se sad ovako zahvaljuje? - Eto ti, na! - viknu djeak. - pijunka! I opali joj takvu uku da joj se lijepa glavica nagnu na jednu stranu kao da e joj se odlijepiti od ramena. Dvije se suze pojavie u krupnim sivim oima. Okupie se ljudi, okruie saalno djevojicu i poee kuditi dananju mlade. A tajanstveni crni djeak, zvani Barbarossa, izgubi se u mnotvu. I u njegovim crnim oima zablistale su nekolike suze, ali njih nije nitko zamijetio.

XX TEULADA I DRUGE ZABLUDE

Sijeda je ena u crnini opet sjela za stol, unijela glavu u dlanove i vrsto ju stisla kao da se boji da e joj prsnuti. Nije htjela ni jesti, ni rjeavati krialjke. Najvie bi voljela kad bi mogla izagnati iz glave i sve misli. Ali to, na alost, nije mogla. Vera Koman je bila strano nesretna i jo se od sino nije uspjela potpuno oporaviti. Kakva je to bila no! Vjerojatno joj nikad u ivotu nije bilo tako teko i vjerojatno se nikad nije toliko uzrujavala. Uostalom, nikad se prije i nije jo bila onesvijestila. Zapravo se mutno sjeala kako se sve odigralo. Kad je upala u neakovu sobu i ugledala otvoren prozor i kad je shvatila da njega nema u sobi, da je nestao, osjetila je samo kako je izdaju noge, kako joj velika svjetiljka sa stropa pada ravno na glavu i kako tone u mrak. Sjeala se jo da joj je u uima odjekivao strani djeakov vrisak i da je u posljednji as pomislila da je sve gotovo, da vie nikad nee vidjeti svoga neaka jer mu se dogodilo neto strano. Kad se opet osvijestila, osjetila je da joj je lice potpuno mokro i da joj mlazii vode teku niz vrat i uvlae se u kosu. Otvorila je sasvim oi i primijetila da lei na podu a da iznad nje stoji njezin crnokosi neak i kropi joj vodom lice. Uzdahnula je s dubokim olakanjem i polako ustala na noge. - to je bilo, zaboga! Zato si onako vikao? - upitala je tek to joj se vratio dar govora. - Nita. Uplaio sam se - odvratio je neak kroza zube. - ega si se uplaio? - Svejedno - kaza on i uutje odluivi, oito, da dalje ne odgovara.

Dobro ga je pogledala. U tih nekoliko sati to ga nije vidjela silno se bio izmijenio: kao da je jo omravio, crne oi mu sasvim upale, lice problijedjelo, usne poplavjele; drhtao je cijelim tijelom i svaki as bi se zagledao u neku toku i onda otresao glavom kao da tjera nevidljive komarce. Vie nije iscijedila iz njega ni jedne jedine rijei pa su se razili a da nije uspjela saznati tajnu stravinog krika. Bila je uvjerena da nikada nee doznati ega se djeak zapravo preplaio i jedino je eljela, tko zna ve po koji put, da to prije dou njegovi roditelji iz Njemake, da to prije otputuje u svoj dragi Split i da zaboravi ove mune dane. I tko zna koliko je trebalo dok sijeda ena, zanesena u tmurne misli, nije napokon ula kuno zvonce. Trgla se, naglo ustala, zateturala od boli u glavi, koja ju je omamila kao udarac sjekirom, i brzo poletjela prema vratima. Moda je potar, obradovala se ona smetnuvi potpuno s uma da je danas nedjelja i da se pota ne raznosi. Mjesto potara pred vratima je stajao Koko koji je od nestrpljenja ve pocupkivao na otirau za noge. Sijeda ena nije ni mogla slutiti da taj djeak danas ima zapravo ulogu potara. - Izvoli. Ui - umorno ali veselo ree teta Vera. - Lijepo od tebe da si doao, Emile. Koko je ve zaboravio da se posljednji put, bez razloga, predstavio kao Emil i sad se isprva namrti, a onda osmjehnu. - Zato vi, molim vas lijepo - otpoe on strogo mjesto bilo kakva pozdrava - zato niste stavili vazu u prozor? - Vazu? - zgranu se sijeda ena. - O, sasvim sam zaboravila. - Nemojte tako, gospoo - nastavi Koko jednako strogo - to nije ozbiljno. Neemo tako nita postii. Dogovor je dogovor. Rekli smo da ete, na primjer, staviti vazu u prozor kad on nije kod kue. Tako da ja znam... - Da, oprosti, zaboravila sam...

Sreom - nastavljao je djeak ledenim glasom sreom ja znam pouzdano da ga nema kod kue. Ali drugi put pripazite. Neemo tako nita postii... Teta Vera se opet ispriala i uvela ga u sobu. Malo joj je bilo lake kad je saznala da ovaj djeak zna kamo je otiao njezin neak i nadala se da e Mirka zrakoplovni slet valjda raspoloiti. Sjeli su za stol, kraj velike zidneure kojaje kucala kao da tko ekiem udara u drvo, i zagledali se jedno u drugo. - Aha - sjeti se odjednom teta Vera i premjesti u stolici. - Ja bih te prvo neto molila... zna... neugodno mi je, znam da to nije tako vano, sad, ali me tako mui, kaem ti ja... Da se bar toga oslobodim, moda ti zna... - Vulkan? - upita Koko i nasmijei se. - Ne. Rt. Sad su, ini se, poeli s rtovima. I sijeda ena stavi pred njega novine s krialjkom u kojoj su se bijeljela jo samo dva neispunjena etverokuta. - Eto, vidi. Juni rt Sicilije... Nema ga u atlasu... Djeak se vano zagleda u krialjku i zamisli. Onda odjednom lupi rukom po stolu i ree: - Teulada! Pa da, Teulada. Samo to je juni rt Sardinije, ne Sicilije. Gle, pa tu i pie: Juni rt Sardinije. Vi ste to krivo proitali. Eto, pogledajte. Teta Vera nije mogla vjerovati svojim oima. Ta sigurno je stotinu puta bila proitala! Ako ovako nastavi, odista e poludjeti. Sardinija! Kako joj je to promaklo? Ve nije kadra ni krialjke rjeavati. Samo da se to prije vrati u Split. Srea to je ovaj djeak tako pametan i zlatan. Kad bi bar njezin neak bio takav! I sijeda ena zadovoljno unese olovkom u krialjku dva slova koja su jo nedostajala. Cinilo joj se da joj je sad djelomino popustila glavobolja, jer kao da ju je bar onaj dio mozga, koji je bio optereen udnim talijanskim rtom, prestao boljeti. - Molim vas lijepo, gospoo - poe Koko opet strogo -

idemo mi na na posao. to se to sino dogodilo? Sijeda ena je pokuala ispriati sve to je znala, ali je, sve u svemu, ispalo da nije znala gotovo nita. Jedan vrisak, nesvjestica i utljivi, prestraeni neak. Koko ju je gledao prodorno i ravno u oi. - I to je ba sve ? - Pa, kaem ti ja... to je sve... ja nita ne znam... - I nemate pojma ega se mogao Mirko uplaiti. Ili koga? - Ja zbilja ne znam... kaem ti ja... ne... - uzmuca se teta Vera i onda se opet odjednom rasplaka. - Ja nisam nita kriva, nisam, zbilja nisam... - Budite ozbiljni - ree Koko i ustane - morate mi sve rei. Ja ve od prije znam da neto tajite. Vi znate koga se uplaio Mirko? Je li? - Ne, ja ne znam, zbilja ne znam... Znam, samo... ali ja nisam kriva... mislim da me on mrzi zbog Reksija... - Reksija? Zbog psa? to je s njim? I tada teta Vera istrese pred znatieljnog djeaka cijelu svoju tajnu. Kad je doputovala u Zagreb, prvi put se srela u kui s Reksijem, divnim Mirkovim vujakom. Reksi ju nije volio. Jedva da ju je trpio. Neprestano je reao i gledao je poprijeko. Dva-tri puta se branila metlom i jednom ga je morala dobro udariti. Mirko, je to opazio. Nije ga jako udarila, zaista nije. Ali Reksi - kao to ivotinje ve znaju biti lukave - zavijao je i cvilio privijajui se uza svog mladog gospodara kao da trai zatitu. Mirko je planuo od bijesa. Vikao je na nju. I ona se uzrujala. Rekla je da bi psa najradije otrovala ili otjerala iz kue. Tada, jednog dana, kad se vratila kui zatekla je u ovoj istoj sobi, kraj ove iste zidne ure, neaka Mirka. Sjedio je u naslonjau, u pidami, zamotan u pokrivae i mokre kose kao da se maloprije kupao. Bio je utuen i bijesan u isto vrijeme. Gdje je Reksi? pitao je sa suzama u oima. I ona je priznala. Nije mogla vjerovati da e to tako zavriti i da se pas vie nee vratiti. Kadje Mirko otiao od kue, Reksi ju je pokuao ugristi za nogu pod

stolom dok je rjeavala krialjke. Uzela je metlu i istjerala ga iz kue, udarivi ga dva-tri puta dobro po leima i zavikavi: Mrcino! Gubi mi se s oiju! Da te vie nikad ne vidim... - Nisam mogla vjerovati da se vie nee vratiti, nisam znala da se ivotinja moe tako uvrijediti - turobno je govorila teta Vera stiui glavu koja je opet boljela sve jae. - A Mirko se tada povukao u svoju sobu i od onda je sve poelo. Jedva da i govori sa mnom. Reksi se vie nije vratio... - Ma kakvi! K vragu! - povika Koko udarivi akom po stolu. - Dosta tih pria o Reksiju! Nije pas u pitanju. Toboe se kao utopio - a pas se ne moe utopiti, toboe ste ga vi otjerali - a tko moe psa otjerati od kue? Moj tata je, na primjer, naeg Cara toliko puta premlatio i izbacivao, a on je pokorno sjedio pred vratima... Gluposti! Dosta mi je tih pria o psu. Ja sam mislio da vi bogzna to znate, a vi opet o tom Reksiju. Kakav Reksi! Gledajte vi ovo! I pred preneraenu sijedu enu, koju je zaprepastila ogorena bujica iz djeakovih usta, Koko svom snagom tresnu o sto umrljanu omotnicu iz koje je virilo zguvano pismo. - Nebesa! - izusti teta Vera kad uzdrhtalim rukama prinese pismo oima. - Pa to je od naih iz Njemake! Koko je nestrpljivo odmahivao rukom odbijajui odgovarati na brojna pitanja sijede ene koja je htjela znati kako to da je pismo upueno na nju a ona ga nije dobila i kako je on, Koko, doao do njega. Uostalom, ni djeak nije znao kako je Barbarossa dolazio do tih pisama. To sad i nije bilo vano. - itajte! - zapovjedi on otro. - itajte, molim vas lijepo. Nemamo mnogo vremena. Molim vas lijepo, gospoo, itajte! I teta Vera prinese pismo kratkovidnim oima i proita drhtavim glasom:

Dragi na Mirkec i draga naa tetice Vera, vrlo smo se obradovali kad smo primili pismo naeg dragog sineka. Ovdje imamo mnogo posla i svaki dan trimo iz tvornice u tvornicu i ne moemo vam pisati koliko bismo htjeli. Tjei nas da neemo biti jo dugo ovdje i da emo se opet sastati i napriati do mile volje. Kako se naa draga tetica Vera snalazi u Zagrebu? itamo u novinama da je kod nas ve dosta zahladnjelo pa teta sigurno ali za svojim toplim Splitom. Dragi na sinek, ti zna to smo te molili. Nadam se da si uinio sve to si mogao da naem dragom prijatelju Marku Lukariu uini boravak u Zagrebu i u naoj kui to ugodnijim. Drago mi je to kae da je Marko zadovoljan i da se dobro slae s tetom Verom i s Reksijem... Tu sijeda ena prestade itati i, iskolaivi oi, zagleda se u djeaka koji se bio naslonio na zidnu uru i smjekao. Koko joj nestrpljivo dadne znak da nastavi itati. I teta Vera proita dalje: ... s tetom Verom i s Reksijem. Marko je tako mio i tako dobre naravi da se sa svima dobro slae. Inae bi nam mogao i on napisati bar koju rije kad teta ve ne stigne od posla u kui. Reci Marku da emo se svakako pobrinuti da ga prebacimo u isti razred s tobom i da ga smjestimo u dom, ako ne i ostane kod nas. Eto, to je zasad sve. Zurimo se opet u grad. Piite nam odmah a mi emo javiti kad se vraamo u Zagreb im to bu demo znali. A zasad vas sve zajedno mnogo pozdravljaju i vole i steu apu Reksiju, Vai tata i mama. P S. Dragi Mirkec, pii malo itljivije nau ovdanju adresu, osobito ime ulice. Zadnje je pismo zbog toga lutalo dan dulje po Mnchenu, tj. primili smo ga sa zakanjenjem. Koko je kuckao prstima po zidnoj uri na koju se bio naslonio i pobjedonosno se smjekao. - to to znai? - protisnu napokon teta Vera poto je

jo jednom proitala u sebi pismo. - Kakav Marko Lukari? Pa oni misle da taj Marko stanuje ovdje, s nama. I o Reksiju nemaju pojma, kaem ja. Pa Mirko se, ini mi se, dopisuje s njima... to to znai, Emile? upavi djeak se poea lijevom rukom iza desnog uha i objasni joj, u glavnim crtama, sve ono to su dosad znali i koliko je smatrao da joj je uputno rei. Spomenuo je da ju je on ve, kad je prvi put bio doao ovamo, pitao stanuje li tu Marko Lukari. I tada, odjednom, teta Vera uzbueno skoi sa stolice i zatetura od boli u glavi. - Sad znam! Sad sam se sjetila! - povika ona. - Onoga dana kad je nestao Reksi... onoga dana je Mirko iao na kolodvor da doeka nekog svog prijatelja, iz Splita. Jest, i nai su mi rekli da e taj djeak stanovati neko vrijeme kod nas, rekli su mi prije odlaska... I onda je Mirko doao sam kui. Mislim da mi je rekao da taj djeak nije doputovao, tako neto, kaem ja... Nisam mnogo ni pitala, bila sam uzbuena zbog Reksija... Koko zadovoljno pljesnu rukama. inilo mu se da je pomalo skupljao sve niti dogaaja. Onog dana kad je nestao Reksi, dogodilo se, oito, neto i Marku Lukariu. Teko je vjerovati da nije doputovao, jer bi to Barbarossa naprosto mogao prijaviti u koli, kao to je rekao teti Veri. Ali, Barbarossa, zvani Mirko Koman, nije se, oito, usudio prijaviti. Njemu je naprotiv bilo, oito, stalo da se ne sazna da je Marko Lukari nestao. - Naravno, nikome ni rijei - ree on spremajui se otii i uzimajui za svaki sluaj dragocjeno pismo sa stola. - I dobro otvorite oi i ui, gospoo. Molim vas lijepo. Ja u opet uskoro navratiti. Moda jo danas. Za koji e dan sve biti jasno, jasno kao Teulada ili Mauna Loa. A dotle pssst! Imajte povjerenja u mene. I, molim vas lijepo, nemojte zaboraviti: kad nema Mirka kod kue, stavite vazu u prozor!

XXI TEHNIKA DVADESETOG STOLJEA

Tko ne zna to je mikrofon? udesna mala sprava u koju se govori na radio-stanici ili televiziji i iz koje glas putuje icom i zrakom po cijelom svijetu sve do prijamnika u naoj sobi. Tko nije vidio pjevaa ili govornika pred mikrofonom? Na velikim priredbama, u dvoranama, na telki ili na otvorenom, kad treba veliko mnotvo sluatelja uti rijei jednog jedinog ovjeka koji nema tako snaan glas da bi ga nekoliko tisua ljudi moglo uti, postavljaju se zvunici svuda uokolo. I dok ondje, na dalekoj pozornici ili studiju, govornik ili pjeva stoji pred mikrofonom, njegov glas uju dobro i oni u posljednjim redovima dvorane ili u kui. Mikrofoni i zvunici su, nema sumnje, divni izumi. A ipak se dogodi ponekad da nam, sluajno odmognu i pomrse raune. Da vidimo. Mirko Koman je tog jutra jedva doekao krenuti na zrakoplovni slet. Cijelu je no probdio piljei iskolaenih oiju u strop. Kad se sino rastao od tete i legao u postelju, uzalud je stiskao oi. San nikako nije nailazio i on je pred jutro bivao sve budniji. Kad bi od vremena do vremena osjetio kako ga hvata lagan drijem, u sumraku ispod sputenih vjea ugledao bi odjednom sablasno, blijedo lice s brazgotinom, i naglo bi se prenuo. Uspravio bi se u krevetu i u dva se maha jedva svladao da opet ne zavriti. im se zora uuljala u sobu, malo je ivnuo i ohrabrio se. Pokuao je misliti na zrakoplovni slet i na to kako se tog dana jo moe dogoditi neko udo koje e ga izbaviti njegovih muka. Bilo mu je, zapravo, krivo to se uope dogovorio s Marijanom, jer bi najvie volio da cio

dan bude sam. Ali, kad je doao na uzletite i utopio se u arenu mnotvu, kad se nadisao svjeeg zraka i nagledao plavog neba, nije mu bilo krivo ak ni to to je uz njega i ta brbljava kolegica. Tumaio joj je zrakoplovne akrobacije, govorio o vrstama zrakoplova i prednostima helikoptera. A Marijana mu je potanko ispriala to su sve njegovi neprijatelji iz razreda poduzeli i to su sve ve bili otkrili, iako sama uope nije vjerovala u onu priu o dvije kole i dva imena. Crni djeak ju je sluao ak nekako veselo i pomalo uivao to se toliko osoba ozbiljno bavi njime. Dok je iao po sendvie za Marijanu i gurao se kroz mnotvo, zadovoljno je gdjekad zabacivao glavom. I smijao se glasno. Kao da mu se odjednom uinilo da je sve ovo bezazlena igra koja e svriti kao i sve igre: obino i veselo. I tada, ba kad je pruao novac za sendvie, zauje glasove iz zvunika koji se nalazio tono nad njim. I drugi su ljudi podigli glave prema zvuniku mislei da se priredba ve nastavlja. A onda ljudi razabrae da je to sluajan razgovor dvaju osoba koje su se nehotice primakle mikrofonu na tribini. Crni je djeak preneraeno buljio u spravu. Nije bilo nikakve sumnje: dobro je poznavao glas djevojice koja je govorila. - Pssst! - aptala je Marijana. - Nemamo mnogo vremena. Samo toliko da zna... - Ne dam ti slike za bilo kakvu glupost! - odjeknuo je Tomin glas i veina se nazonih nasmijala. - Ne treba mi tvojih slika - nastavljala je Marijana. Ja samo ispunjavam svoju dunost. Htjela sam ti rei da sad dolaze na red... helikopteri... Mi emo u njima letjeti... - Tko mi? - Ja i ovaj... Marko... Mirko, zapravo... Mirko Koman vie nije sluao. Bijesno je stisnuo zube i pomislio: Tako, dakle! Ona ispunjava svoju dunost! Dat u joj ja dunost po gubici... I to je i uinio. Poto je uio smeokosu kolegicu, izgubio se u mnotvu a glavom mu se opet rojile najcrnje

misli. Kad je ve bio na izlazu iz zrakoplovne luke, zastao je i vratio se polako prema onome mjestu s kojega e uzletjeti helikopteri. Vrlo vano, mislio je on. Ja moram ispuniti svoj naum. To je najvanije. Ne smijem se obazirati na ovakve glupae... i izdajice. Ne smijem gubiti glavu, inae sam zbilja propao. Samo hrabro. Treba uiniti sve to mogu prije nego se predam... Oni balavci ionako nee nikome otkriti pravu istinu... A u meuvremenu je Tomo tjeio malu Marijanu. Probio se do nje kroz gust obru radoznalih promatraa i zatekao ju zaplakanu. Dvanaestogodinja pijunka nije jo bila dorasla svom zadatku i nije znala kako podnijeti ovakve neprilike. Iako se silno ponosila to sudjeluje u ozbiljnim dogaajima, im je pretrpjela ozbiljnu, obinu uku, bila je spremna odre- i se pijunskog posla i igrati se neozbiljnih ali ugodnijih igara - Nemoj plakati, molim te - govorio je Tomo ogledavajui se u nedoumici. - Ljudi gledaju... - to me briga, hou kui... kui-i - cendrala je pijunka. - Dat u ti slika, dat u ti Erola Flynna (Flin) - pokua djeak. Na njegovu alost Marijana je prestala plakati im je spomenuo slike starih glumaca. Tomo duboko uzdahnu i sad njega zapekoe oi kad se sjeti da e mu se zbirka opet prorijediti. Ali, neto je ipak postigao: djevojica je prestala plakati a, to je glavno, radoznali ljudi se poeli razilaziti. Zauo je veliku buku i okrenuo glavu u smjeru odakle je dopirala. Prvi je helikopter bio upalio motor, elisa mu se ve tako vrtjela da se od nje vidjela samo krunica u uzduhu. Prvi su putnici ulazili u udnu letjelicu. I tada, odjednom, djeak ugleda meu njima i Barbarossu. - Brzo! - viknu on bez ikakva objanjenja i naglo povue djevojicu za ruku.

Marijana nije bila previe oduevljena letom. Ne zato to se moda bojala, ve zato to joj je obraz jo bridio i to je bila duboko razoarana neslavnim svretkom svoje pijunske uloge; a nije mogla shvatiti kako i zato je zavrilo tako neugodno. Ako se tko bojao, bio je to Tomo. On se uasno bojao visine i, naravno, nikad jo nije letio u avionu niti se penjao na crkveni toranj, pa ak ni na drvee. Djeaci sa Zelenog Vrha uvijek bi mu se rugali dok su ga posprdno gledali kako nemono stoji ispod voke a oni se naslauju marelicama i gaaju ga odozgo koticama. Uope, im bi mu se obje noge odvojile od vrstog tla, njega bi hvatala jeza. Zato je i mrzio skok udalj, skok uvis, ili gimnastike vjebe na spravama. U ovom je asu zamirao od pomisli da se sam upusti u ovaj letei pothvat. Zato mu je bilo toliko stalo da djevojica poe s njim. Nije ak mnogo ni mislio na Barbarossu i svoj zadatak, ve mu je glavno bilo izvui ivu glavu. - Hajde, idemo-mo - vukao je on Marijanu prema aparatu koji je ve jeao i huktao a elisa mu se pomamno okretala i dizala vjetar. Ali djevojica se pomalo poela veseliti letu i, kad su napokon platili jeftinu kartu, progurali se i sjeli na prva mjesta iza pilota, ve se veselo osmjehivala i obijesno vrtjela smeu glavu na sve strane. Tomo se vrto drao naslona kao da je na zubarskom stolcu i da e mu lijenik sad upati zube; istina, to jo nije doivio, ali se zakleo u sebi da e se prije otrovati nego dopustiti da mu tko vadi zub. - Hej! - zovnu odjednom poznati glas iz stranjeg sjedala helikoptera. - Hej, Tomo! Tomo se iznenaeno osvrnu. Helikopter je ve bio pun i upravo su zatvarali vrata. Unutra je stalo svega desetak osoba. Izmeu nepoznatih glava ugleda i jedno poznato oblo lice s okruglim naoalama iza kojih se uope nisu vidjele oi. Bio je to Emil, njegov kolski kolega iz iste klupe.

E - pozdravi ga Tomo neodreeno ne znajui bi li se radovao ovome susretu ili ne bi. Marijana samo klimnu glavom i zagleda se van. S nestrpljenjem je oekivala as kad e se helikopter odvojiti od zemlje. Tada zavezae putnike pojasevima za sjedita i ponudie im dalekozore. Kako je cijela kabina helikoptera bila u staklu, moglo se gledati na sve strane i putnici su spremno grabili dalekozore. Tomo isprva odbi uzeti dalekozor, odluivi da e cijelim putem gledati samo u pilotova lea, ali se onda sjeti zato se uope odluio na ovaj let i ipak ga uzme. Prinese ga oima i zagleda se u helikopter ispred njih. Kroz veliko staklo se Kjepo vidjela crna Barbarossina glava. Crni je djeak sjedio sam na stranjem sjedalu i takoder drao dalekozor u rukama. Tomo osjeti prazninu u elucu. Motori jae zabrujae. Helikopter ispred njih odlijepi se od zemlje i krene okomito uvis. Tomi je cijela utroba krenula nekamo prema grlu. Za- boljele su ga ui. I kad se usudio opet ogledati oko sebe, Marijana ga udari po ruci i oduevljeno ree: - Gledaj! S lijeve strane cijeli je grad stajao nagnut kao da ga je neki div podigao na nevidljivu stolnjaku u nakani da sve te kuice istrese u rijeku kao domine. Tomo je gotovo vrisnuo kad je vidio kako se katedrala nagnula. Operacija Barbarossa nastavljala se u zraku. - Divota - pljesnu Marijana rukama. - Ha! - zau se Emilov glas. - Tehnika! Dvadeseto stoljeel U tri ina! K vragu! pomisli Tomo. Meni se povraa. - Gle, ve smo nad rijekom! - oduevljavala se djevojica. - Pet stotina metara visine! - dobacivao je Emil. Valjda nee dugo trajati, tjeio se Tomo. A onda je ipakupravio dalekozor u helikopter ispred njih. Kako je to bio udan prizor: aica ljudi u prozirnoj helikopterskoj kabini, ba kao u najlonskoj vreici, a odozgo zavezana vrpcom-elisom, lebdjela je izmeu neba i
-

zemlje. Grad je ostao ve daleko otraga. U daljini su se ve vidjeli dimnjaci velike eljezare u oblinjem gradiu. Tada su oba helikoptera neko vrijeme mirno letjela u zraku kao kad jastrebi na Zelenom Vrhu vrebaju pilie. I zatim polako poela kliziti nad rijekom u suprotnom smjeru, natrag prema Zagrebu. Tomo nije skidao oiju s Barbarosse. Njegovo je, Barbarossino, ponaanje bilo vie nego udno. Dok su svi ostali putnici radoznalo gledali dalekozorima na sve strane, crni je djeak neprekidno buljio gotovo tono poda se kroz prozirne bokove helikoptera. Bilo je oito da ga drugo nita ne zanima osim onoga to je mogao vidjeti dolje u dubini. I Tomo se odlui oprezno pogledati dolje. Malo mu se zavrtjelo, ali se ipak nekako pribrao. Kao na zemljovidu vijugala je pod njima svijetla rijeka. Ovdje-ondje bili su po njoj razbacani otoii. Tb je bilo sve. Nita neobino. Opet rijeka, pomisli Tomo. Ne moe on bez rijeke. Nije mu dosta to sjedi na obali, kako kae Marijana, i bulji u nju, nego je jo mora iz visine gledati... E, jest neki udak... A to je meni zbog toga muno u elucu, to nita... Tada se odjednom poe neto udno dogaati. Helikopter se malo zatresao, motor zastenjao, piloti poeli udno gledati jedan u drugoga, putnici se uzbunili. I poeli su se sputati pravo prema povrini rijeke! I to oito mnogo bre nego je pilot elio. Tomo je vidio kako pilotu po vratu cure krupne kapi znoja. Drugi je helikopter, meutim, mirno nastavio letjeti prema uzletitu s kojeg su bili poletjeli. - Padamo! - vikao je Emil. - U tri ina! Kvar na motoru! Deset mrtvih i tri lana posade. Tehnika pogreka!

Usred sveope graje i metea, helikopter se sasvim sretno spustio na otok. Pilot je jo dugo obamro sjedio u sjedalu. Uzalud je drugi pilot uvjeravao putnike da je slijetanje bilo unaprijed predvieno. Uskoro je morao priznati da se dogodio manji kvar, posve mali, siuni kvar na upravljakim ure- ajima, koji e biti popravljen za desetak minuta. Dotle se putnici mogu proetati po otoku. - To ti je tehnika! - oduevljeno je tumaio Emil Marijani i Tomi kad su opet stajali na vrstom tlu. Pokvario se jedan arafi i gotovo! Dum! Deset mrtvih i tri lana posade. Bila bi sutra naa imena u novinama... - Da se proetamo - predloi Marijana. Tomi ba nije bilo ni do ega. U elucu mu je zbilja bilo muno, jo mu se vrtjelo u glavi, noge mu drhtale, Emil mu je iao na ivce. Sa zaviu je gledao za helikopterom koji je odnio Barbarossu prema zranoj luci. Bio je to alostan otok. Uglavnom obrastao u ipraje i a, jedino je u sredini bio okien pravim zelenim umarkom. Obale mu bile gole i pune krupna ljunka. Svi su putnici pohrlili prema umici. Jesenje je sunce prilino peklo i, poslije uzbuenja zbog prisilna sputanja, kao da su se svi putnici eljeli malo osvjeiti u hladovini gusta drvea. Emil se bio negdje izgubio, a Tomo i Marijana su utke hodali. Dok djevojica ne progovori: - Neu se vie igrati... gotovo... dosadilo mi je to... zato da me onaj klipan uka ovako pred svijetom? Zbog vaih gluposti... i izmiljotina. Djeak htjede neto rei, ali samo slegnu ramenima. I bolje, pomisli u sebi. Rekao sam ja Koku. to smo se uope spetljali s njom? Samo alim slike. Kako bi bilo da ih traim natrag? U tom asu banu pred njih iz grmlja njihov kolega s naoalama. U ruci je neto drao i bio prilino uzbuen. - Gledajte! - ree on pokazujui zauenoj djevojici i djeaku obinu kapu i obinu biljenicu. - Gledajte to

sam naao u umi. Vidio sam dobro kad je Marko Lukari uao u drugi helikopter. Da mu ovo ipak nije ispalo odozgo? Nije valjda bacio, a? Tomo mu istrgne biljenicu iz ruku... - Gdje si to... gdje si to naao-ao? - uzbueno upita Tomo i munina mu u elucu odjednom proe.

XXII OTOK, NO, OLUJA, STRAH, ITD.

Prola su ve tri puna sata otkako Koko eka kraj savskog mosta. im se spustio od tete Vere u Alagievoj ulici, odmah se ukrcao u tramvaj i stigao ovamo. Vidio je u daljini zrakoplove, helikoptere i padobrance i grizao usne od nestrpljenja i dosade. Dvije stotine dvadeset i tri puta je preao mostom s jedne obale na drugu i onda iznemoglo sjeo na prevrnut amac i nastavio ekati. Da bar nije ugovorio sastanak na ovako glupom mjestu! Koliko bi bilo zanimljivije da je mogao otii na taj zrani slet i letjeti u helikopteru nego razgovarati sa sijedom enom od koje se ne moe nita doznati, jer misli samo na vulkane i rtove iz krialjki. Ali to se moglo uiniti? Ipak je njegov posjet bio previe odgovoran a da bi ga mogao obaviti Tomo. Od prolaznika je uo da se jedan helikopter sruio u rijeku i da su svi putnici poginuli, njih dvadesetero. Onda je uo kako dvije ene u prolazu takoer govore o helikopterskoj nesrei u kojoj je poginulo etrdeset putnika. Koku se ionako upava kosa jo vie nakostrijeila. Uvijek se tom Tomi mora neto dogoditi kad mene nema u blizini, mislio je jetko ba kao da njegov prijatelj namjemo i njemu usprkos upada u ovakve neprilike i smrtne pogibelji. I kad se Koko ve htio uputiti prema gradu, ugleda u daljini djeaka i djevojicu koji su se primicali gotovo trkom. Bili su to Marijana i Tomo, ivi i zdravi. - Pa gdje ste? - upita Koko razdraeno. - Briga vas to ja ekam... A tada je Tomo poeo nadugo i nairoko priati,

objanjavati, izmiljati. Marijana je sluala oborene glave. Ona je zapravo bila dola slubeno podnijeti ostavku na dunost pijunke u korist jedne sile. Koko je i nju paljivo sasluao eui se desnom rukom iza lijevog uha. Onda se rukovao s njom kao da se vie nikad nee vidjeti i kao da se nee uskoro istim tramvajem odvesti kui. - Hvala - rekao je upavi djeak sveanim generalskim glasom - hvala na svim uslugama koje si nam uinila. Ti se ima pravo povui ako ti je dodijalo. Ali, ne bih te ja tako lako pustio kad ne bi bio siguran da ovog... da onog tipa imamo u aci. Tvoja nam pomo vie nee biti potrebna. A za nagradu e, na primjer, dobiti jo jednu sliku, koju izabere... sliku slavnog glumca iz Tomine zbirke. Tomo zausti da neto kae, ali uutje. Samo neka se on pravi vaan! Prealit u i tu sliku, jo i tu... to on tu pria da ga imamo u aci. Kad bi on znao to ja imam u aci! I Tomo vrsto stisnu dragocjeni zamotuljak pod rukom. Kad izioe iz tramvaja, oprostie se od Marijane i krenue kui. Tomo vragolasto upita pocupkujui u hodu: - A to emo sad? to e sad? Ima li ti neki plan? - Sad emo lijepo sjesti i o svemu dobro promisliti. Treba popisati sve podatke, sve to znamo. A onda napraviti, na primjer, ratni plan... ekaj samo dok doemo meni, u moju sobu... Koko je bio uasno ponosan na svoju sobu otkako mu je otac bio kupio pravi pravcati pisai stol s osam ladica, po etiri sa svake strane. Bilo je to pravo mjesto za kovanje planova i rjeavanje zagonetki, kao to je tajna djeaka s dva imena i dva prezimena. Koko dade prijatelju stolac ispred stola, a on se sam zavali u naslonja s druge strane. Onda otvori donju ladicu i izvue iz nje papiri s dosadanjina rezultatima operacije Barbarossa. Tu je pisalo:

Barbarossa ima dva imena. Jedno je pravo, a drugo je izmiljeno a ne zna se zato mu to treba. Barbarossa nee da teta zna da dolaze pisma iz Njemake od njegovih roditelja. Barb. nije htio biti prvak u gaanju kao lani. Zato ? Barb. je navodno izgubio psa a ne zna se kako i je li to samo jo jedna njegova izmiljotina. Djeak se zamisli i precrta reenicu: Barb. nije htio bi prvak u gaanju kao lani. Zato?, jer mu se inilo da na to pitanje sad zna odgovor. Crni se djeak naprosto nije mogao natjecati sam sa sobom, u dvije kole istovremeno! I tada Koko dopisa: Barbarossa je iao na kolodvor doekati Marka Lukaria prije desetak dana. Marko Luk. je dolazio u Zagr. u kolu i stanovao bi kod Komanovih. Nestao je. Navodno nije doputovao. Isti dan je nestao i pas. On zadovoljno pogleda to je napisao i onda slubeno, kao da razgovara sa strankom u svom odvjetnikom uredu, zapita prijatelja koji je neprekidno lukavo mirkao i vrpoljio se na stolcu ekajui svoj as: - Onda, Tomo, to je bilo u helikopteru, odnosno u zrakoplovnoj luci? Jesi li to neobino opazio? Nemoj sad priati opet o tim glupostima kako ste se skoro sruili u rijeku. Mislim, jesi li to opazio... to se tie Barbarosse? - Naao sam ovo - ledenim i ravnodunim glasom prozbori Tomo, prie stolu i poloi na nj dva predmeta. Naao sam ovo na otoku na koji se helikopter prisilno spustio... Koko se namrti i prvo dohvati kapu. Paljivo je ogleda sa svih strana. Bila je to obina, tamnoplava djeaka kapa. Bila je samo umrljana blatom i prainom. Djeak je prezrivo odloi na stol. I onda dohvati biljenicu. Dugo je motrio korice, onda polako dignu glavu i naglo skoi na noge: - Nije mogue! Nije mogue! To je previe... Jo jednom uzme biljenicu sa stola. Na njoj je pisalo urednim, krupnim zelenim slovima: BILJENICA ZA MATEMATIKU, MARKO LUKARI, VI b, SPLIT. Nije bilo

nikakve sumnje da to nije bio Barbarossin rukopis. On je pisao mnogo neurednije i sitnije. Ne, to nije bila jedna od onih uvenih dvostrukih biljenica s dva imena koje su juer silno zbunile Tomu. Prvi put su imali u rukama neto to je zbilja pripadalo pravom Marku Lukariu; imali su njegovu kapu i biljenicu. On je bio na ovom otoku. Marko Lukari je uistinu postojao! Koko polako sjedne da bi sauvao dostojanstvo i rasporedi kapu i biljenicu na stolu kao dokazni materijal na sudskoj raspravi. Isto je ovako vano sjedio juer poslije podne za katedrom dok je ispitivao bratieva prijatelja u II osnovnoj. A Tomo je, toboe ravnoduno, buljio u strop, mlatarao nogama koje je nehajno bio prebacio preko naslona stolice i pokuavan zvidati. - Prestani se napuhavati - ree Koko bijesno. - Dobro, naao si ove stvari vane dokaze. Sad smo na sigurnom tragu Sad imamo dokaze da je istina ono to sam ja tvrdio. Rekao sam ti ja... to se sad pravi vaan? Morao si i ti neto napraviti, na primjer... Sad nas tek eka posao. Moramo raditi brzo i odluno, jasno? Treba potopoto spasiti Marka Lukaria. Jasno? - Kako... zato ... - zbuni se Tomo i prestane zvidati. Koko mu ukratko ispria ta je sve doznao u Alagievoj ulici kod tete Vere. Tomo nije mogao vjerovati svojim uima. - A zna li koji je to otok? - upita Koko poslije krae utnje. - Znam. Naao bih ga i u mraku - odvrati Tomo uvjereno. - U mraku! - prihvati Koko. - Dobra ideja? I morat e ga pronai u mraku... Uostalom, ekaj da pogledamo plan grada, sad u ga donijeti ... Kad Koko donese plan grada, oni ga rairie po stolu i nadnijee se nad njega, ozbiljno i sveano kao vojskovoe prije bitke. Operacija Barbarossa sve je vie bila nalik na pravu ratnu operaciju. Tomo upre drhtav prst prema rijeci to je s juga

dotjecala u grad i pokaza malenu svijetlu mrlju u plavoj boji rijeke. - Evo ga, tu je! To je taj otok... *** - Je li to taj otok? - pitao je Koko mnogo kasnije istoga dana kad su dva djeaka stajala na obali rijeke. Ve se hvatao mrak. Oblaci, koji su prije vremena umotali sunce u meke krpe, naglo su napredovali prema sredini neba i gutali prve bojaljive zvijezde. Posred rijeke, koja je u sumraju blistala kao ulateno srebro, jasno se nazirala sivkasta pruga: otoi na koji se tog jutra prisilno bio spustio Tomin helikopter. - Da, to je taj otok - odvrati Tomo ponosno. Ve su prilino okasnili. Po Kokovom planu trebalo je se jo pod okriljem prvog mraka iskrcati na otok. Zato su ve u rano poslijepodne bili na obali rijeke ne bi li nali neki amac. Pokazalo se da amaca ima na biranje, ali ni u jednom nije bilo vesala. Koko se jedva sjetio od koga bi mogao posuditi vesla. Naravno, od bratia Pere, svestranog portaa. Ali ni Pero nije sam imao vesla ve ih je morao posuditi od jednog svog prijatelja, pravog veslaa. I tako je cijelo poslijepodne prolo u traenju ta dva neophodna komada drveta. amac su lako odabrali. Koko je bio ponio klijeta kojima su, zajednikim snagama, iupali iz tvrde obale kariku o koju je bio lancem privezan. to se tie amaca, bili su i jedan i drugi prilini strunjaci. Isto se tako nisu bojali ni veslanja. Naime, dok su ivjeli na Zelenom Vrhu kraj grada, nedaleko od njihovih kua nalazilo se poveliko jezero. Na njemu su nauili dobro veslati i plivati. Odabrali su dovoljno vrst, ali i prilino lagan amac. - Treba ga odvui uz vodu - ree Koko. - Ovo je rijeka, nije jezero. Moramo paziti da nas struja ne pronese mimo otoka. Zato emo krenuti odozgo. Jasno? Prije nego e povui amac uz obalu, Tomo se uzverao na nasip. Dokle god im je pogled sizao, nigdje nije

bilo nikoga. Prohladne jesenje veeri nisu mamile etae na obalu rijeke kad je svjeeg zraka bilo posvuda u gradu. Sad je djeak prvi put i opazio da je poeo puhati prilino jak vjetar. - Moe! - obavijesti on Koka kad se vratio. - Nema nikoga. Grdno su se namuili dok su amac odvukli stotinjak metara uzvodno. Tomo se bijesno sjeao onog crtea iz udbenika fizike na kojem konj lako vue po vodi natovarenu barku koju na suhu ne moe pokrenuti ni nekoliko konja. Vraga je lako, mislio je ojaeno. Samo kojeta izmiljaju i crtaju, a volio bih ja vidjeti njih kako bi vukli obian amac... Ipak, uskoro su se ukrcali i duboko udahnuli zrak kao da se ne spremaju veslati nego roniti. U tom asu ve se bilo potpuno smrailo a oblaine su sasvim zastrle nebo. - Isprva moramo veslati to jae moemo - upozoravao je Koko - a kad ve budemo sasvim blizu otoku i kad budemo sigurni da ga neemo promaiti, onda moemo pustiti da nas struja nosi, jasno? - M-m-m - promrsi Tomo i prihvati se vesla. Ali su uskoro uvidjeli da je zbilja sasvim drukije veslati po jezeru nego u brzoj rjenoj matici. Ve su bili mokri od znoja i dlanovi im bridjeli od vesala, a - iako su ve bili dobro poodmakli od obale - nisu se ba mnogo pribliili otoiu. inilo se, uope, da je otok mnogo dalje nego su isprva mislili. - Ja ne mogu vie-e - ree odjednom Tomo - idemo natrag. - Mora - odluno e Koko. Osim toga, ne moemo vie natrag. Sreom, vjetar je puhao s istoka i, kako je bivao sve jai, malo je zadravao amac koji je rijeka brzo nosila. Ali je zato bilo neugodno, onako oznojen, osjeati na leima i vratu ledene prste vjetra. U daljini se razlegnu grmljavina. Nailazilaje oluja.

Pada kia - protisne Tomo slabim glasom. - Palo mi je nekoliko kapljica na glavu. Evo, sad opet... pala mi je na nos. - Ajd, uti! To je od vesala. Nije to kia. Moe valjda bar malo utjeti. Ali uskoro zaumori kia po povrini rijeke. Grmljavina je dolazila sve blie. Djeaci su bili na pola puta do otoka. Stenjali su i pokuavali veslati to bre mogu, ali se inilo da stoje na mjestu. - Ajd, priaj neto - izusti odjednom Koko izmijenjenim, mekim glasom. - to si uutio... Reci neto. - Mene je strah-ah - propenta Tomo. - Eto... - Ma ega te je strah? - Pa, tako... strah me Reksija koji se tu utopio... - Ti si lud! - obrecnu se Koko. - Kad si uo da se pas moe utopiti? Zna da je to Barbarossina izmiljotina. - Ne znam - odvrati Tomo. - A ako se nije utopio i ako je iv, onda me ga je jo vie strah, ... uj, Koko, zato mi nismo ovamo ili po danu? upavi djeak nita ne odgovori. U svakoj bi drugoj prilici odbrusio prijatelju da je to pitanje glupo; prvo, nisu imali vesala, drugo, ha, takvi se pothvati uvijek obavljaju nou, sigurnije je, nitko te ne moe opaziti, i jo iznenadi protivnika. Ali sada se i on osjeao sve nelagodnije i nije bio raspoloen drati drugome prodike. - Boji li se jo? - upita on blago umjesto odgovora. - Da - odvrati drugi. - Sve vie. - A ega se sad boji? - Svega. Oluje. I mraka-ka. Bojim se da emo se prevrnuti u rijeku. Ja bih natrag. Koko... uj, Koko-ko, zna to? - to? - Ja mislim, zna, i ono danas, s helikopterom... Ja mislim da je ono bilo namjerno, zna, protiv mene. Htjeli su da poginem, da me se oslobode - plaljivo je piskutao Tomo, a glas mu se sve vie gubio u vjetru. - Htjeli su da... - Ama tko?
-

- Ne znam tko... nai protivnici... - A tko su nai protivnici? Barbarossa?

Drugi djeak uutje i Koko u da mrcnu. Ali u tom asu odie glavu i pogleda u mrak preda se. Na veliko udo zamijeti da su tik pred dugakim uskim rtom otoia koji se pruao ravno prema njima i koji s obale nisu mogli vidjeti. - Gle - povika on oduevljeno. - Teulada! - to?! - zgranu se Tomo i jo vie uplai pomislivi da je rije o nekom rjenom udovitu. - Ma, ovaj, hou rei: rt - nasmija se Koko sam sebi. Rt! Razumije li to to znai? Evo, deset-dvadeset metara od nas... Ako ovako nastavimo, udarit emo ravno u njega. Posljednjim snagama djeaci prilegoe uz vesla. Za nepunih deset minuta dno se amca nasuka na ljunak. Bili su pristali na otok. Izioe iz amca a onda ga izvukoe sasvim na obalu da ga rijeka ne odnese. Po njima je lijevala kia i ispirala znoj. Bilo je mrano kao u rogu. Samo bi gdjekad bljesak munje, kao u kazalitu, sablasno osvijetlio pustu obalu otoka. - to emo sad? - pitao je Tomo drui od studeni i jo od kojeega. - to emo sad! to emo sad! Mene je strah! Bojim se! Hladno mi je! Bit e oluje! - prodere se ljutito Koko kome se vratilo samopouzdanje i koji je ve bio spreman srditi se na prijatelja. - Pa to neprestano cmizdri kao da ti je pet godina! Ajd, uti bar malo. Zar ne moe utjeti ako nema to pametnije pitati? - Ja sam mislio-io... - tiho propenta Tomo. - Ti si mislio! Nita ti nisi mislio... Kao da ne zna, na primjer, zato smo ovamo doli. Naemo na ovom otoku biljenicu Marka Lukaria, za kojim tragamo ve dva dana, i sad ti pita: to emo sad? Pa to nam je jedini pouzdani trag dosad! Treba pretraiti otok, jasno? - Ja sam naao biljenicu i kapu - jedva ujno ree Tomo.

Ti nisi ni bio ovdje... Ali zato vie tako na mene? Zar me ne smije biti strah? Uope, meni je svega dosta. - Aha! - viknu Koko. - Sad ti je dosta. Zamijesio si cijelu kau i sad ti je odjednom dosta. A sjea se kako si jo nedavno kukao i gnjavio: kakav je ovo grad u kojem se nita uzbudljivo ne dogaa? Rekao sam ti ja, treba se samo ogledati oko sebe. Eto ti, sad ima! Zar nije dosta uzbudljivo? A tko ti je kriv kad ti i sam ne zna ega se vie boji, ivih ili mrtvih pasa... i jo kojekakvih gluposti. Ba mi ide na ivce. - Be-e-e - kaza Tomo bijesno i uutje. Hladan vjetar i ledena kia ohladie i njihovu srdbu. Glasovi im se stiae, rijei omekae. Tomo pokaza neodreeno rukom prema sredini otoka gdje se vidio crni pojas ume u kojoj su bili nali kapu i biljenicu nestalog djeaka. Brzim se koracima uputie prema gajiu. - Oprosti - ree Koko - ja sam svinja.. - Oprosti ti meni odvrati Tomo - ja sam prasac. Zaoe u umarak gdje se nije vidjelo ni prsta pred nosom, ali je bilo ugodno jer vjetar nije bio tako jak kao na istini. Koko izvadi iz hlaa depnu svjetiljku. Dugo je prtljao i tresao pokuavajui je upaliti. - K vragu! - odustane napokon. - ini se da se smoila baterija. A u tom asu zaue kako se ipraje u blizini kri pod neijim koracima. Djeake odjednom obasja mlaz svjetla. Tomo vrisnu. - Ha-ha! to vi tu radite? - javi se poznati glas. - K vragu! - izusti Koko kad prinese dlan oima i privikne se na svjetlo. - to ti tu radi?
-

XXIII BIJEG

Sijeda je ena kriom motrila neaka. Bio je malo crven u licu jer je cio dan proveo na zraku, ali su mu bile crvene i oi kao da je plakao. Sjedio je utke za stolom i piljio u tanjur pun groa. Onda je rastreseno dohvatio slanik i privukao ga tanjuru, otkinuo jednu bobu i prismoio u sol. Stavio je u usta i po izrazu na licu nije se moglo vidjeti prija li mu posoljeno groe ili ne prija. Onda otkine jo jednu, pa jo jednu bobu, uvalja ih u sol i proguta. - Sto to radi? - ne izdri teta Vera. - Bit e ti zlo; kaem ti ja. Cijeli dan skoro nita ne jede a onda guta slano groe... Bit e ti zlo, kaem ti ja. Djeak samo slegnu ramenima i odgurnu tanjur s groem. A onda zamiljeno ree: - Da, odvratno je. Teta Vera ga je i dalje gotovo uplaeno motrila. Pokuavala je zamisliti to se krije u toj glavi ispod guste crne kose. Da nije vjerovala onom milom djeaku Emilu, najradije bi obasula neaka stotinama pitanja. Ako se zaista ne ljuti na nju zbog Reksija, zato je onda ovakav? I, prije svega, zato doputa da se ona toliko uzrujava zbog pisama iz Njemake; zato ih skriva pred njom i zato odgovara i u njezino ime? Pamet bi joj stala i glava bi ju jo vie zaboljela kad bi pokuala rijeiti tu zagonetku. A odgonetka je bila tako blizu, nadohvat ruke, u toj crnoj glavi. to li je u tom asu mislio neak dok je ovako rastreseno zobao slano groe? A crni se djeak trudio ne misliti ni na ta. Samo to mu to, naravno, nije uspijevalo. Jer i najgluplje i najpraznije glave ipak neto misle. A glava crnog djeaka

nije bila ni glupa ni prazna, i u njoj su se rojile najrazliitije misli. Sve jedna munija od druge. I on odjednom ustade odluivi ipak otii u svoju sobu, iako mu se nikako nije onamo ilo. Htjede ve otii, ali zastade i pogleda saalno tetu Veru. Ovako uplaena pogleda, blijeda, sjedokosa, u crnini, s rupcem na glavi, zbilja mu se smilila. Vidio je kako vreba svaki njegov pokret, oekuje neku toplu rije. Bilo mu je uasno ao to je takav prema njoj, to mora skrivati ona pisma iz Njemake iako zna koliko se ona mui zbog toga to nema nikakvih vijesti od brata i njegove ene. A kako je moglo sve biti drukije! Djeak nesigurnim korakom prie teti Veri, nagnu se i poljubi je u sijedu kosu. - Laku no, teta - ree on to je mogao umilnije i doda: - Nemoj se ljutiti na mene, molim te, nisam ni ja kriv... - Oh, Mirko - doeka teta Vera veselo i isprui za njim ruke, ali ih brzo povue bojei se da ga opet ne ozlovolji. Laku no, srce. Crni se djeak pognute glave uspe uza stube i polako otvori vrata svoje sobe. Mrzio je sad tu sobu, taj prozor, zidove i nadasve krevet u kojem je posljednjih dana proveo toliko gorkih noi. Ta prole noi nije ni oka sklopio! Cijeli se dan nadao da e se dogoditi neko udo, da e se okonati njegove muke. Ali je prola i nedjelja, i nita se nije dogodilo. Nema uda! Bilo mu je ao i male Marijane i ljutio se na sama sebe to se onako prenaglio i uio je pred tolikim svijetom. to je ona, napokon, kriva? Jedini pravi krivac za sve bio je samo on, i nitko drugi. Zar je mogao oekivati da e biti drukije? Obru e se polako stezati oko njega i jednoga dana - hop! - samo e ga epati. Priao je prozoru i zagledao se van. Olujni oblaci su prekrili cijelo nebo, vjetar lamatao granjem u vrtu, kia

poela ibati po oknima. A kako je jutros bilo lijepo i vedro! Kad je stigao na uzletite i umijeao se u ono mnotvo koje nije nita znalo o njemu i njegovim mukama, osjeao se mnogo bolje. Gledao je u vedro nebo, smjekao se i olako mislio: Cijeli je dan preda mnom. Dogodit e se neto do veeri... siguran sam. A sad je bjesnjela oluja i bilo mrano i tjeskobno kao i u njemu. Sjeo je opet na krevet i unio glavu u dlanove. Htio je plakati, kao ono u zranoj luci, kad se bio rastao od Marijane, ali mu suze nisu nikako nailazile u oi. Tupo je buljio u pod i mislio moe li se ovako poludjeti. Osjeti li ovjek onaj trenutak kad postaje lud? Recimo, sad si jo razborit, onda - dum! - i ve si luak. Zar se ovjek ne moe u posljednji trenutak svladati? premiljao je on samo da odagna druge misli iz glave. Mislim da bih ja uvijek bio toliko pametan da ne bih dopustio da poludim... A kad pomisli da sutra opet mora u kolu! U dvije kole! Ima li u ovom asu ijedan djeak na svijetu koji istovremeno ide u dvije razliite kole, u dva razreda? Jo mora napisati dvije matematike zadae i nauiti dvije vjebe iz zemljopisa. A, osim toga, kako e sutra pogledati Marijani u oi, kako e se sresti s onim radoznalim njukalima? Onda mu odjednom iskrsne pred oima lice koje je sino ugledao u grmlju pred kuom. Blijedo lice upalih oiju i s velikom brazgotinom. Lice, koje je bilo tono toliko nalik na... ah, nato ne smije ni pomisliti! Znao je sigurno da to ne moe biti isto lice. I u onom kratkom trenutku ipak je opazio razliku. Ovo je bilo lice starijeg ovjeka, u to nije trebalo sumnjati. Ali otkud da se nae u njegovu vrtu, ba ovih dana, takvo udno lice? Kad bi... U tom asu zazvoni kuno zvonce. Kratko pa dugo. Djeak skoi kao uboden. Tko bi sad mogao biti? pomisli on oajniki, poletje do prozora, rastvori ga i zagleda se van.

Pred vratima je stajao potar! Gotovo je! pomisli djeak. Propao sam! Sad e teta Vera sve saznati, i onda sam propao... A kako se sad odjednom, u ovo doba, stvorio potar? Sigurno hitno pismo iz Njemake. I on me je izdao! mislio je djeak grozniavo. A tako smo se lijepo dogovorili... Uistinu, crni je djeak bio u dogovoru s potarom. Zamolio ga je da mu potu ostavi preko puta, u novogradnji, ispod jednog kamena. Potar, koji je dobro poznavao obitelj Komanovih, naravno, da se isprva nekao, a onda, kad ga je mali pokuao podmititi novcem, sasvim odbio. Deset godina ja nosim potu u ovu kuu pa u je nositi i sad kad su tvoji roditelji u Njemakoj. Ali... ali ona je luda! ubacio je djeak u oajanju. Ne smijete njoj predavati pisma.. moji roditelji su vas zamolili... nezgodno je da se zna, ali moja teta, vi je ne znate, ona je malo... luckasta. Svaki dan podere sve novine u kui, kalendare, svata.. sigurno bi i pismo... Ali potar nije nita obeao. Sutra, dok je Mirko bio u koli, dugo je pred kuom prevrtao u rukama prvu dopisnieu iz Njemake. Onda je odmahnuo glavom... i ipak se odluio. Priao je vratima na kojima ve deset godina predaje potu i pozvonio. Otvorila je sijeda ena u crnini i doekala ga neobinim rijeima: Aunaloa, aunaloa... Jadni se potar zbunio, uspetljao i nije predao dopisnicu mislei da je sijeda ena zbilja sumanuta. A Mirko Koman je, na svoje veliko zadovoljstvo, iste veeri naao dopisnicu ispod kamena u susjednoj novogradnji. U meuvremenu je teta Vera otvorila vrata i neto razgovarala s potarom a djeak je razabrao da to nije njihov redovni potar. Ovaj se bio dovezao motociklom i ulo se kako pred ulazom breke motor. Ali nije bilo vano koji je to potar. Glavno je bilo da e teta Vera za koji as saznati cijelu istinu. Crni je djeak znao da postoji samo jo jedan izlaz:

bijeg. im su se vrata zatvorila, a potar, zbog kie, pretrao razmak od kue do motocikla djeak se ve vinuo na prozor. U slijedeem se asu ve sputao niz mokre grane brljana. Bez razmiljanja je, jo s povelike visine, skoio u vrt. Poskliznuo se i pao u blato. Onda je, mokar i umrljan od glave do pete, izbio kroz ivicu na ulicu. I Mirko Koman, zvani Barbarossa, iban vjetrom i kiom, poeo je bezobzirice trati niz ulicu ne znajui ni sam kamo je krenuo, ali vrsto odluivi da se vie nikad ne vrati kui. Dotle je, meutim, teta Vera uurbano hodala amotamo po sobi traei naoale sve dok nije shvatila da ih ima u depu od kune haljine. Drhtavom rukom ih je nekako natakla na nos, a onda sjela da bi dola do daha. Jednom je rukom drala uzbibane grudi a drugom rukom brzojavku koju joj je maloas bio uruio potar. Brzojavka! Poslije svih ovrh uzbudenja jo i brzojavka. Nikad ih nije voljela. Kad javljaju neto ugodno, ljudi ne alju brzojavke, jer o srei piu opimije. Brzojavke uvijek donose zle vijesti. Uzela ju je jo jednom u ruke i, ne otvarajui je, obrnula ovamo-onamo kao da je vae na dlanu. Onda vie nije mogla izdrati. U dva-tri nagla pokreta razderala je omotnicu, ispravila drhtavim dlanom papir i proitala sadraj brzojavke. Naas je zurila pravo preda se, zbunjena i iznenaena, kao u trenucima kad joj nedostaje koje slovo da bi zavrila rije u krialjci. Onda naglo skoi i povika: - Mirko, doi ovamo! Brzo, Mirko. Mirko! Ali neak nije odgovarao, nije se javljao. Sijeda ena se ipak odlui uspeti i pokazati mu brzojavku. Brzo, sva zadihana, ustra uza stube, pokuca i otvori vrata. Soba je opet bila prazna! U otvorenom prozoru su se vidjele okomite niti kie i kosi bljesci munje. Teta Vera zatetura ali se ovaj put ne onesvijesti jer se, oito, bila donekle navikla na neakove none nestanke.

I onda, blijeda u licu, ruku nemono oputenih niz tijelo, nesretna ena, koja je u ovih nekoliko dana bila ostarila nekoliko godina, lagano sie niza stube u donju sobu. Umorno sjede za stol, ispusti brzojavku na pod i udari glavom o stol. Tada poe jecati i plakati tako da su joj ramena igrala a stol se tresao. - to u sada? - ponavljala je kroz pla. - to u sada?

XXIV U TRI INA

- K vragu! - ponovi Koko pomalo ljutito. - Tko bi mislio da emo tebe ovdje nai? to se ti u ovo petlja? - Pa to si ti... - jedva napokon izusti Tomo i pljesnu rukama. Pred njima, svega nekoliko koraaja daleko, nekakvim udom posve suh i nasmijan, stajao je njihov kolega iz razreda - Emil. - Ha-ha! - veselo e Emil. - Ja sam vas i oekivao. Mislio sam da ete doi. U tri ina, ala ste vi tvrdoglavi. - ekaj, ekaj - ljutito e Koko - kako ti to misli? I to se ti uope plete u nae poslove? - Ja? to se ja pletem u vae poslove? Ha-ha! Ba mene briga. Ja sam se ovdje prisilno spustio. Tehnki kvar. Kvar na motoru. Tomo zna. On me, inae, uope nije zvao kad je helikopter kretao. Bio sam na drugoj strani otoka. Ba je Tomu bilo brige. Ha-ha. To se zove prijateljstvo! Tomo se zaljuljao od zaprepatenja. Kako je mogao uope na njega zaboraviti? U onom silnom uzbuenju kad je ugledao biljenicu i kapu, prestraen zbog leta i neugodnog sputanja, on je bio posve zaboravio na kolegu iz klupe. Emil se zbilja bio uputio na drugu stranu otoka, a Tomo je obeao da e ga zovnuti im helikopter bude spreman za polazak. Meutim, stiui u ruci biljenicu i kapu Marka Lukaria i mislei na to hoe li se sretno vratiti u zranu luku, Tomo je bio sasvim smetnuo s uma pozvati i Emila. Zaudo, i poslije, kad su se Marijana i on ve uvukli u staklenu pticu, nije se sjetio kolege. Marijana,

ako se i bila sjetila, nije nita spominjala. A nesretnik je, eto, cijelo vrijeme proveo na ovom otoku i tko zna kako bi jo dugo ostao da nisu oni naili! - Pa to misle tvoji kod kue? - zapita Tomo istinski zabrinuto. - Oni e poludjeti od brige... kad se nisi uope vratio kui... mama e ti poludjeti... mora joj se odmah javiti... da se odmah vrati, a? - Ha-ha! - vano ree Emil i skide naoale da ih obrie. - Budi bez brige. Mislim ja na sve. Unaprijed sam rekao da idem u posjet prijateljima. Ondje u ruati, veerati i spavati, rekao sam. Moda. Moda doem tek sutra poslije kole, rekao sam Ha-ha! I ne znaju za helikopter, zrani slet... Ha-ha! Ja sam raunao na to. Dvadeseto stoljee! Tehnika pogreka. Tres! Deset mrtvih putnika i tri lana posade. Ha-ha! Ni Tomo, a ni Koko nisu dobro poznavali Emila. S njim gotovo da je bilo i nemogue razgovarati jer je neprekidno itao novine. Tko bi se onda i mogao sprijateljiti s njim i upoznati ga? Viali su ga jedino u koli i nita poblie nisu znali o njemu. A Emil se po neemu razlikovao ne samo od njih, ne samo od svih njihovih kolega u razredu, nego i od velike veine djeaka negove dobi u svijetu. Ve negdje od svoje osme ili devete godine taj siuni djearac s naoalima uoio je i shvatio da svaki dan vrebaju na ljude tisue razliitih opasnosti. Osobito kad je nauio itati i poeo dan na dan gutati novinske stupce, saznavao je to se sve u svijetu dogaa: epidemije, poari, eljeznike i zrakoplovne nesree, atentati, provale, umorstva, pljake, brodolomi i jo stotine drugih nesrea. Cinilo mu se da i na njega vjeito vreba tisuu opasnosti i da je, kad bi naveer legao u postelju, tog dana samo nekim udom ostao iv i zdrav. I zato je Emil odluio da ga nikakve neprilike ne smiju iznenaditi. Kad bi sjedao u vlak putujui s roditeljima na more, uvijek bi pomislio: Gotovo je s nama.

Sudar s teretnim vlakom. Nepanja skretniara. Sto dvadeset i tri mrtva... I kad bi napokon izili iz vagona, on bi sretno odahnuo i zadovoljno pogledao roditelje koji nisu ni slutili u kakvoj su se opasnosti nalazili. A tako se Emil ponaao u svakoj prilici i redovno je na neprilike pripravljao i roditelje. Kad bi se ve napio hladne vode i prije nego bi ita i osjetio u grlu, rekao bi majci: Mama, boli me grlo. Mogla bi biti angina... A kad anginu ne bi ipak dobio, bili bi sretni i on i majka. Kad bi se spremao u kolu, strepei pri pomisli na sat matematike jer nije ni nauio vjebe ni napisao domae zadae, on bi za svaki sluaj unaprijed upozorio majku: Da, zbilja, mama... Zaboravio sam ti juer rei. Pitan sam matematiku. Slabo sam znao, zbunio sam se. Moda mi je dao jedinicu... I onda bi se sretan-presretan vraao kui kad ga tog dana profesor uope ne bi prozvao. I toga jutra, kad je polazio na zrani slet, oprezni Emil je mislio u sebi: Helikopteri! Htio bih se voziti helikopterom, itao sam u novinama da e se danas moi... E, ali je to opasno. Helikopteri su nova vrst zrakoplova, neispitani, nesigurni. Svata se moe dogoditi. Bolje da ne kaem kod kue kamo idem... Zato je izmislio priu da ide u posjet prijatelju gdje e i prenoiti. I zato je sad bio tako miran, jer je znao da se njegovi kod kue nisu zabrinuli. A i kad se helikopter poeo sputati, on se nije uplaio jer je i to oekivao. Takav je, eto, bio Emil. Nastojao je sve predvidjeti i njega nikakva neprilika nije mogla iznenaditi. I stoga je uvijek bio miran, zadovoljan i sretan. - Ma to me briga tebe i tvoj tehniki kvar! - upade odjednom Koko a onda u udu pogleda Emila i upita: - Ali reci ti meni, na primjer, kako si ti ostao suh na ovom pljusku? Djeak s naoalama se nasmija i pokae prstom uvis. Stajao je pod drvetom preko ijih je debelih, donjih grana bilo poloeno nekoliko dasaka. Eto, jednostavno. Naao sam nekoliko dasaka i

namjestio gore. Krov. Kao Robinzon. Robinzon dvadesetoga vijeka. Ha ha! - A baterija, odakle ti baterija? - Baterija? Ha-ha! Pa takve stvari uvijek mora imati uza se. Bateriju, no, hrane, zavoj, jod... Nikad se ne zna. Koko bijesno odmahnu rukom udei se samom sebi to gubi vrijeme s ovim udakoviem kad ih jo eka toliko posla a vrijeme brzo odmie. Ali ga tada sam Emil zapanji novim pitanjem: - Dakle, deki, doli ste traiti Marka Lukaria. Ali njega ovdje nema. Tomo i Koko okrenue glave jedan prema drugome iako se nisu umraku mogli ni dobro pogledati. - to? - snae se Koko. - to ti zna o Marku Lukariu a? Kojem Marku Lukariu? - Ha-ha! U tri ina! - veselo e Emil upalivi opet bateriju i naas osvijetlivi preneraena lica dvojice djeaka. - Pa zna se o kojem Marku Lukariu. Onome to sjedi u klupi ispred Tome i mene. Ja sam ovdje naao njegovu biljenicu... - Ti si je, znai, naao? - zaudi se Koko, a Tomo za svaki sluaj otkorai u stranu bojei se prijateljeva bijesa. - Ti si je, dakle, naao? - Jasno - ree Emil ponosno. - Samo, nije to sve. Vidio sam i ja da to nije od onoga naega Marka. Ha-ha. to buljite u mene? To nije isti rukopis! Naravno. Prijevara je posrijedi, imate vi pravo. Da, tako je. Ha ha. I, na njihovo veliko udo, djeak s naoalima ispria sve to zna o sluaju Marka Lukaria. Pokazalo se da on isprva nije u tom djeaku primjeivao nita neobino i tajanstveno, ali mu je upalo u oi da se Tomo i Koko udno ponaaju prema njemu. Pa vi ste ga obilazili kao minu, govorio je Emil smijui se njihovu zaprepatenju. Vidio sam kako ga slijedite, kako trite za njim, kako se skrivate iza kolskog zida, kako se vozite taksijem za njim... Ha-ha! A onda je jo dodao i to da je vidio kako je Tomo cijeli list papira ispisao imenom Mirko Koman,

Mirko Koman, Mirko Koman... Slutio je da se i to nepoznato ime odnosi na crnog djeaka to je sjedio u klupi pred njima. Zato je uinio pokus. Zguvao je papir i bacio ga crnom djeaku glavu. A kad je on proitao ime, koje je Tomo bio ispisao, bijesno se okrenuo prema Emilu i izustio: Gade! - Ja mislim - zavri djeak s naoalima osvijetlivi opet preneraena lica drugova - ja mislim da taj Lukari, ili kako ga vi zovete, Barbarossa, je li, misli da sam i ja s vama... Ha- ha! Koko bijesno zakripi zubima i poee se ljutito lijevom rukom iza uha. Uistinu je imao razloga da se ljuti! Mislio je da je njihova operacija Barbarossa tako dobro smiljena, tako prikrivena i tajnovita da nitko ne moe ni naslutiti to oni rade. A kad tamo, ovaj zvekan s naoalama, koji cijeli dan pilji u novine i uope ne gleda oko sebe, znao je tono svaki njihov korak, znao sve pojedinosti o njihovom velikom pothvatu i o zagonetnom crnom djeaku s dva imena. A Tomo je uzmaknuo jo nekoliko koraaja, u mrak. Radije je bio na kii, nego u Kokovoj blizini. Osjeao je kako Koko kipti i bjesni. U prvom redu, slagao mu je da je on, Tomo, naao biljenicu. Tko bi mislio da e u ovoj olujnoj noi zatei ovdje lukavog cvikeraa Emila? A, to je najgore, sad je Koko doznao i za onu zgodu s papirom na kojem je neoprezno bio ispisao ime Mirka Komana. Ubit e me, mislio je Tomo. Uh, bar da sam kod kue... - Dobro - ree odjednom Koko koji se pribrao i odluio sauvati hladnokrvnost - dobro. U redu. Kad je ve tako, kad ti sve zna, Emile, predlaemo ti da nam pomogne. Treba da do kraja rasvijetlimo tajnu Marka Lukaria. Jasno? Mi smo zato i doli ovamo, kao to ti zna. Jesi li ti dobro pregledao otok? - Hm, poznam ga kao svoj dep - odvrati Emil. - A to bih drugo radio ovo cijelo vrijeme otkako me Tomo ostavio ovdje? Nema ni ive due na otoku. Jedna sruena koliba. Odatle i ove daske. To je sve. Pust otok. ljunak. Sto

trideset i dva drveta. Bjelogorica. To je sve. - Nema nikakva psa? - Psa? - zaudi se Emil, a djeaci se obradovae to taj lukavac s naoalima bar ne zna nita o tajanstvenu nestanku Barbarossina psa Reksija. - Ne, nema psa. Aha, vi traite njegova psa. U tri ina! - sjeti se ipak Emil. Sluajte ovo! Ja to ve sluam dva puna sata. Sluajte! ujete li? Dva djeaka suspregoe dah. Isprva nisu uli nita osim jednolina uma kie i huke vjetra. Ali onda, kad bi vjetar naas uminuo, iz daljine bi doprli neki neodreeni zvuci. Malo po malo djeaci razabrae da to negdje daleko zavija pas. - Je li to na otoku? - upita Koko. - Nije - odvrati Emil - bio sam sve do rijeke. Ondje se jasnije uje. Taj je pas na drugoj obali... - Misli na obali s koje smo doli? - Ne. Na drugoj. Suprotnoj. Prijeko. S druge strane. Na jugu. Suprotno od grada... - Dobro, dobro - zaustavi Koko bujicu njegovih obavijesti. - Idemo na posao. Ubrzo se pokazalo to upavi djeak smatra poslom. Trebalo je amac odvui na suprotnu stranu otoka, da bi se mogli odande otisnuti prema drugoj obali rijeke. Bio je to vraki teak posao, a Emil nije bio toliko jak da bi se pomo njegovih miica naroito osjetila. Ipak, poslije vie od pola sata munih napora, amac se naao s druge strane rta. Djeaci uoe u nj. Kao to se moglo i slutiti, Emil nije znao veslati, pa su Tomini i Kokovi uljeviti dlanovi opet imali dosta posla. Sreom, sad im je bilo svejedno kamo e ih vodena struja izbaciti, pa su putali da ih rijeka nosi nizvodno veslajui sasvim lagano i primiui se polako obali. I kia je prestala, ali je zato vjetar sve jae puhao a valii ih zapljuskivali. - Treba imati motorni amac - zanovijetao je Emil

briui neprestano naoale. - Mali motorni amac. Motor od tri-etiri konjske snage. etiri milje na sat. U tri ina! Tehnika. Dvadeseto stoljee. Vesla u muzej. Napokon se nasukae nadrugoj, pjeanoj obali. Privezae amac i stadoe se ogledavati. Njihov se otok vidio u daljini kao mutna pjega. Sigurno su se bili spustili dva do tri kilometra nizvodno. Lave koji se, dok su plovili rijekom, malo po malo gubio, sad se uope vie nije uo. - Idemo! - zapovjedi Koko. - Treba nam pola sata dok doemo na mjesto nasuprot otoku. Ondje gdje je navodno - pas. - A kako zna da je taj pas ba Reksi? - upita Tomo i odmah se ugrize za usnu. Koko samo zastane i nita ne ree, ali Tomo ipak pouri naprijed da se malo odmakne. Emil se tiho zasmijulji. Njemu su ovi djeaci bili smijeni, ali i dragi. Volio je promatrati kako ozbiljno shvaaju sve ega se prihvate. Kad se opet zau psee zavijanje, Koko potra, a za njim i druga dvojica. Iza velikog pjeanog breuljka ugledae malu, ruevnu kuicu od dasaka. Prozorski kapci su visjeli kao ranjena ptija krila. Klimava vrata stenjala su i kripala pod naletima vjetrine. Iz limenog krova dizao se, kao velik kaiprst, naheren okrugao dimnjak. U prozoriima nije bilo nikakva svjetla i inilo se da nikoga nema unutra. Pasji lave naas umuknu. Oito da je pas osjetio kako se netko pribliava pa se smirio kao da premilja. A onda se opet jo bjenje razlaja. - Tu smo! - ree Emil. - To je taj pas. Sto posto! I ugledae psa. Bio je to divan, velik, mrk ovar, krutih, uspravnih oiju i lijepe, otre njuke. Samo mu je dlaka bila pokisla i ponegdje se nakostrijeila i umrljala od blata. Oi su mu sijevale u mraku kao krijesnice. Bio je lancem vezan uz kuicu, ali mu se lanac zapleo oko nogu i gotovo se uope nije mogao micati.

Koko mu prie na svega dva-tri koraka. Pas je, nastojei se propeti, pokazivao velike sjekutie, lajao i reao. - Reksi! - blago ree Koko i oprezno isprui ruku. Reksi! Reksi! Nemoj lajati, Reksi. To smo mi. Pas jo jednom zarea, onda se smiri i nakrivi glavu kao da razmilja. - Reksi! - zovnu Koko jo jednom i posve se primae. I tada pas poe odjednom veselo mahati repom i tiho cviljeti. Onda obori glavu kao da oekuje da e ga tko po milovati. Koko mu prie i pogladi ga. Rep mu se jo bre zavrti, gotovo kao elisa helikoptera. - Reksi, Reksi - uzbueno je govorio Koko grlei ga. - To je on! Nali smo ga! - pljesnu Tomo rukama. - Jasno - kaza Emil. - Jasno kao to su dva i dva etiri.

XXV OVJEK S BRAZGOTINOM

Onda su polako i oprezno prili rasklimanim vratima i pokucali. Iznutra se nitko nije odazivao. Koko zakuca jo jae, ali se unutra nita ne pomae. Vrata su bila vezana samo icom i on je razmrsi. Sa kripom se otvorie i djeaci uoe u kuerak. Emil posvijetli depnom svjetiljkom. Unutranjost nije mogla biti skromnija i siromanija. U kutu je stajala mala eljezna pe i hrpa mokrih drva, nasuprot nje stari, vojaki leaj s dva prnjava i iskrpana pokrivaa i s malo slame mjesto jastuka. Na drvenom zidu sklepana polica s hrpom poutjelih novina i nekolikim knjigama. Emil nae na prozoru prljavu petrolejsku svjetiljku, izvadi iz depa ibice, kresnu jednu i uee je. U mutnu, treperavu svjetlu petrolejke sobiak se inio jo jadniji. - Gle! - ree odjednom Tomo. - Koveg-eg. Prinesoe petrolejku drvenom koveiu to je stajao kraj leaja. O ruki je visjela ceduljica na kojoj proitae ime vlasnika: MARKO LUKARI, SPLIT. Djeaci ustadoe i pogledae se. Emil, koji ipak nije bio u sve upuen i koji nije znao toliko koliko su Tomo i Koko slutili, samo je znaajno kiljio kroz naoale gradio se kao da sve zna. A onda se Koko sagnuo i odluno otvorio kovei. Nisu ugledali unutra nita osobito. Nekoliko Lukarievih biljenica, kolske udbenike, rublje, odijelo, i to je bilo sve. Povrh kolskih knjiga stajala je Knjiga o dungli R. Kiplinga. Koko uze knjigu koju je i sam rado itao i otvori je.

Ah! Gledajte - ree on i pokaza otvorenu knjigu drugoj dvojici. Na prvoj stranici je pisalo neurednim rukopisom:
-

Dragom prijatelju Marku Lukariu za sjeanje od Mirka Komana iz Zagreba; Split, 25. srpnja.
- Sve se poklapa - izusti Koko zadovoljno. - Znai da su ljetos bili zajedno na moru, u Splitu. Poslije toga je trebalo da se Marko preseli u Zagreb, da stanuje kod Komanovih... a, mjesto toga, mjesto toga... on stanuje ovdje, u ovoj kolibi, ne ide, oito, uope u kolu, a Barbarossa ide u dvije kole... - Ha! Ha-ha! - nasmija se Emil stavljajui petrolejku opet na prozor. - Barbarossa! Jeste mu nali ime! Ali ime nije vano. Vano je da se tajna objasni. Treba rasvijetliti sluaj, tako se to kae. Ako mene pitate za miljenje, ja u vam rei to mislim. Vrlo jednostavno. Taj va Barbarossa prisiljava Marka Lukaria da ivi ovdje i zabranjuje mu da se pojavljuje u gradu. Razlozi jo nepoznati. Ucjena. Prijetnje. Zastraivanje. Skriveni planovi. Prijevara. Sve se to dogaa. Pogledajte samo svaki dan u novine... - Ali otkud ovdje Reksi? - zapita Tomo kad ugleda njuku psa koji je alosno virio kroz vrata. - Kako da nije s vlasnikom nego je ovdje? - Moda ga Lukari ne puta, tko zna - zamiljeno dobaci Koko. - Uostalom, ne smijemo biti nestrpljivi. Kad smo ve ovoliko saznali, treba jo malo priekati i sve e biti jasno. - to predlae? Treba plan. Bez plana nema nita. Uspjeh - to je plan - ree Emil i zakilji. - Predlaem da saekamo ovdje Marka Lukaria - sveano izgovori Koko. - To je najjednostavnije i najsigurnije. Kad on doe, sve e se razjasniti. - Ako doe - znaajno napomene Emil. - Ako doe - kao jeka ponovi Tomo. Koko odmahne rukom kao da smatra da je suvino s

njima razgovarati i sjede na leaj u vrstoj nakani ekati, bude li potrebno, sve do zore. Ali nisu morali dugo ekati. Prvo je Reksi povukao njuku s vrata i uzvrtio se nemirno pred kuom zveckajui lancem i tiho cvilei. Onda su se zauli teki koraci. Netko se pribliavao kui. A taj netko, sudei po tekom batu koraka, morao je imati stotinu kilograma. Je li to mogao biti Marko Lukari! ? - Mene je opet strah! - tiho anu Tomo. - Pssst! - ree Koko. - U tri ina! - izusti Emil. Koraci odjednom zastadoe. Zastade i dah djeacima. A onda se oglasi dubok, muki glas: - Bok, Reksi. A gdje nam je na Marko? Gle, u kui je svjetlo. Nije mogue da je stigao prije mene, objeenjak jedan. Kako se samo brzo izgubio. Vidi ti njega. Hej, Marko. Marko- o-o! Ali, kako se nitko od djeaka, naravno, ne odazva, teki koraci se primakoe vratima i snana ruka gurnu u stranu trona vrata. Na vratima se pojavi neznanac. Tomo jedva zatomi uzvik, Emil skide naoale da ih obrie i bolje promotri doljaka, a Koko se stade eati iza uha. Nije bilo sumnje da je on, Koko, odnekud poznavao pridolicu, ali se nikako nije mogao sjetiti odakle. Bio je to silno krupan i visok ovjek, prava ljudina; usko lice bilo mu je obraslo velikom, riom bradom, duga kosa mu padala gotovo na ramena a ispod gustih obrva prijetee gledale duboke, tamne oi; ali ono to je bradonji davalo okrutan izraaj, bila je duboka brazgotina koja se protezala lijevom stranom lica, od sitnih, uskih usana do velikog, klempavog uha. Bradati doljak namrti obrve i ue u sobu koja od njegove stasite pojave postade jo tjenja. Prie leaju, stavi ake na kukove i upita tako gromoglasno da se zaleluja stijenj u petrolejskoj svjetiljci na prozoru. - to ovo znai? Tko ste vi? to radite ovdje, a? Nekoliko trenutaka ni jedan od djeaka nije mogao doi do daha, a kamoli do rijei.

I onda se Koko odjednom sjeti gdje je ve vidio bradonju! Ta iroka ramena, taj visoki stas i osobito kosa koja je kao u ene padala na ramena! Ne, nije moglo biti nikakve sumnje: bio je to ovjek koga je prole noi sreo na stepenicama to vode prema Alagievoj ulici. Bio je to ovjek koji je, vjerojatno, onako prestraio Mirka Komana, zvanog Barbarossa, i izmamio mu onaj stravini vrisak na usta. Tko zna zato, Koka nekako ohrabri to ve pozna ovog neznanca i on ipak skupi odvanosti odgovoriti: - Oprostite... - uzmucao se. - Mi smo, ovaj... na primjer.... kako da kaem... nemojte se ljutiti Mi, zapravo, ekamo Barbaros... ne, hou rei, mi ekamo Marka, Marka Lukaria... - Marka?! - zagrmi bradonja. - Znai da me je ipak izdao! Vraji balavac. - Mi smo, na primjer .... zapravo... - petljao je Koko ne znajui ni sam to bi htio rei... - Izdao me! - govorio je bradonja kao za sebe. - A obeao mi je.. - Mi nismo krivi - nastavi Koko bojaljivo. - Mislim da nije ni on, to jest, na primjer, koliko ja znam... - Tako je - odvano upade Emil. - Stjecaj okolnosti. Obini stjecaj okolnosti. Bez predumiljaja, vjerujte. - Vjerujte-te - tiho jeknu Tomo. - utite! - prodera se bradonja i stijenj u petrolejki tako zadrhta da se plamiak malne ugasi. - utite kad vas ne pitam. Dakle, je li vas poslao ovamo Marko ili nije? uvajte se ako mi slaete! - Kako da vam kaemo - pokua objasniti Koko gledajui u pod. - Mi njega uope ne poznamo... Nismo ga nikad vidjeli, znate. Sad smo otkrili da ovdje stanuje... Knjiga o dungli, znate. Nismo imali pojma da je kod vas, na primjer .... ni Reksi... - Aha! - ree bradonja malo blae i tie. - I to biste sad htjeli? Vi ga traite, zar ne, njukate? Znajte da mrzim njukala. Sa mnom nema ale. - Idemo kui - apnu Tomo i spuznu s leaja.

ne njukamo - ree Koko odluno. - Htjeli bismo mu pomoi... ozbiljno... da se to sve rijei... znate... - Stjecaj okolnosti - doda znaajno Emil. - Suajte vi - ree bradonja ozbiljno ali dosta ljubazno. Hajde da se neto dogovorimo. Ja volim iste poslove. U maloga Marka imam veliko povjerenje, njemu vjerujem vie nego vama... Vama bi bilo smijeno kad bih vam rekao zato sam njemu odmah povjerovao. Ali moda mu vi zaista elite pomoi. On je vrlo, vrlo nesretan djeak, ja to znam. Ako ste mu doli da pomoi, i ja u vama. Ali ako me vuete za nos i hoete njemu podvaliti - onda me se, bome, uvajte. I pleati bradonja snano lupi akom po stolu. Koko je bio na sto muka. Vrpoljio se na leaju ne znajui to uiniti. Bojao se da udnom bradonji ispria cijelu istinu jer nije znao kakvu on ulogu ovdje igra i na ijoj je zapravo strani. Jedino je znao da ga se Barbarossa sino onako uasno uplaio pa je pomislio da nee pogrijeiti bude li se okomio na Mirka Komana. - Znate - poe on odluno - mi znamo da Marko ima neprijatelja. Jedan od njih je Mirko Koman koji bi... koji bi Marka najradije utopio u lici vode, na primjer... - Tako je - kaza odjednom bradonja izmijenjenim glasom - sad vam vjerujem. Ja znam za toga vrajeg balavca Mirka Komana. Meni je Marko rekao da mu je taj Mirko Koman neprijatelj. Strano ga je zanimalo da li je taj Koman ve u Zagrebu. Bio je negdje u Njemakoj. Pokazao mi je gdje ovdje stanuje. Sino smo ili onamo da vidimo. Ja sam sam otiao do kue u Alagievoj ulici poviriti... Jedan me se djeak, ondje u grmlju, pred Komanovom kuom tako uplaio da je vikao kao da ga kolju. Morao sam pobjei. Bio sam uvjeren da je ba to bio Mirko Koman. Danas je Marko odluio da sam ode pogledati. Pratio sam ga gore u Alagievu ulicu. Ja sam ostao na strai, kod stuba, a on se priuljao kui. Nije ga dugo bilo. Dodijalo mi je ekati i otiao sam do one kue da pogledam. Nigdje ga nisam naao. Kao da je u zemlju

- Mi

propao. Pourio sam ovamo. Kad sam ugledao svjetlo, pomislio sam da se ve vratio. Zabrinut sam jer ne znam to je sad s njim, to mu se dogodilo... I taj pravi Marko svata lae i izmilja, mislio je Koko. Zato je izmislio da je Barbarossa u Njemakoj kad je dobro znao da su mu samo roditelji u Mnchenu. A opet, kad je dobro znao da je u Zagrebu, koga se vraga ulja oko njegove kue? Tko bi se tu snaao... - Recite vi meni! - nastavi bradonja - recite vi meni, napokon, kako ste vi mene ovdje pronali i kako vi mislite pomoi malome Marku? Priajte sve to znate, pa ga onda idemo potraiti. Koko se dugo vrpoljio na tronom leaju. Ohrabrie ga dobroduni glas krupnog bradonje i njegovo sve ljubaznije dranje. Odluio je da je bolje ne petljati, skrivati i izmiljati, ve istresti pravu istinu. Ionako je sve bilo dosta zamreno, pa emu jo nepotrebno zapetljavati? I upavi djeak, kako je najbolje znao i umio, ispria sve to se dogodilo u posljednja tri dana, ispria cijelu pripovijest o djeaku s dva imena i prezimena, te o njihovim pothvatima u operaciji Barbarossa i o tome kako su bili nali na otoku Markovu biljenicu i kako ih je ovamo doveo Reksijev lave. Nije bradonja bio jedini koji se udio. Emil je sve vie u udu irio usta iako je kiljio u stranu i pravio se kao da ga Kokova pria ne zanima ili kao da je u nju dobro upuen. A za bradatog je ovjeka oito gotovo sve to je Koko ispriao bilo pravo pravcato otkrie. - Vidi ti Marka - rekao je bradonja zamiljeno. - Ja sam mu potpuno vjerovao, odmah sam mu vjerovao zbog... ne, neu vam rei, rugali biste mi se. Pa i sad vjerujem da je poten deko; samo je strano nesretan. Tko bi mislio da skriva tako veliku tajnu! I, zapravo, mi jo uvijek ne znamo tu tajnu. Vidite, ja sam njemu kojeta ispriao o sebi, priao sam i ono to nikome ivome nisam jo rekao. Znate da svatko ima svojih tajni... A on se, vidite, nije usudio rei... Rekao je samo da ga taj Koman

mrzi, jer je on u koli bolji u svemu od njega, rekao je da ga i Komanovi roditelji mrze, i sve tako neto, ve sam i zaboravio... A znate li kako sam se upoznao s Markom? I bradonja polako i opirno ispria kako je, prije desetak dana, jedne noi kad je puhao mnogo jai vjetar nego danas, bio na otoiu posred rijeke. Otiao se poslije podne okupati I biti potpuno sam, a predveer se htio amcem vratiti opet na ovu obalu. Ali se bila digla strana oluja i valovi su mu vratili amac na obalu. Kad se, negdje ve kasno u noi, bio stiao vjetar, zauo je pla i cvile. Nasred otoka, u umarku, naao je djeaka koji je sjedio na drvenom koveiu, grlio velikog psa i plakao. Bili su to Marko i Reksi. Marko je tada ispriao da je pobjegao iz grada jer ga ondje svi mrze i da je odluio ivjeti sam sve dok ne umre od gladi. Bradonja ga je ozbiljno shvatio i ponudio mu da podijeli s njim leaj u njegovoj skromnoj kolibici. Marko nije ni spomenuo da pas nije njegov. Proveo je tu ak osam-deset dana, utio, ponekad plakao i najvie itao Knjigu o dungli i neprestano spominjao kako bi bilo najljepe da ga rastrgaju divlje zvijeri u praumi. Sve dok se nije jednog dana sjetio Mirka Komana i predloio bradonji da odu do Alagieve ulice i pogledaju da li se njegov krvni neprijatelj vratio u Zagreb. - I, kaete, veeras se naprosto izgubio? - upita Koko kad bradati ovjek dovri svoju pripovijest. - Jest - potvrdi bradonja - kao da je u zemlju propao. Kad mi je dodijalo ekati na stubama, obiao sam cijelu kuu. Mislim da je to broj dvadeset i dva. Vidio sam kroz prozor kako unutri jedna ena u crnini plae za stolom... Ali Marku ni traga. - Teta Vera! - podviknu Koko. - Ako ona plae, znai da se u meuvremenu opet neto dogodilo. Ajd, idemo brzo natrag u Alagievu da doznamo to se zbiva. Veeras se mora sve rijeiti. - Samo odluno i smiljeno! Plan - to je uspjeh - sloi se Emil.

Hoete li i vi s nama? - plaljivo upita Tomo bradonju. - Hou - sloi se bradati ovjek - moramo potraiti Marka. Moemo povesti i Reksija, je li? Svi se sloie. Bradonja odveza Reksija s lanca, to pas jedva doeka i poe veselo skakati i lajati. etiri ovjeka i pas otputie se prema velikom mostu koji je grad spajao s drugom obalom rijeke.
-

XXVI OZBILJNA ISPOVIJEST

Profesor Gavri je ve bio obukao crnu pidamu, razmaknuo malo crni zastor da bi ga izjutra lake probudile prve suneve zrake i spremao se lei u crni krevet, kad na njegovim ulaznim vratima zazvoni zvonce. Pogledao je zaueno velike crne kazaljke na veliku crnu satu: bilo je ve gotovo deset sati naveer i naprosto je bilo nevjerojatno da bi mu tko sad mogao doi u posjet. S ulice, uostalom, nitko nije mogao zamijetiti svjetla, jer su svi prozori bili potpuno zastrti neprozirnim zastorima. Nitko, prema tome, nije mogao tono znati da li je on kod kue ili nije. Ali je profesora Gavria najvie zbunilo to je nepoznati noni gost pozvonio pet puta zaredom. Bio je to ugovoreni znak za koji su znali samo njegovi najbolji prijatelji. A te je mogao na prste nabrojati. U Zagrebu, koliko se mogao prisjetiti, svega su tri ovjeka znala da na njegovim vratima treba zvoniti pet puta, ali ni oni ne bi u ovo doba dolazili. Moda mu se samo priinilo? Profesor Gavri osluhnu. I tada se zvonce opet javi. Nije bilo vie nikakve sumnje: zazvoniloje opet tono pet puta. Nesigurnim korakom i nekako uplaeno on poe otvoriti vrata. Pred vratima je, kaljav i mokar do koe, potpuno ulijepljene. odjee i kose, stajao crni djeak koga isprva nije mogao poznati. A onda odjednom pozna u njem uenika iz VII a, koji je i juer bio kod njega i koga je pozvao da doe kad hoe. -Lukariu! - zaudi se profesor Gavri. - To si ti! Izvoli ui. Pa ti si potpuno mokar, kao da su te izvadili iz rijeke. Ui bre u sobu.

Oprostite - zbunjeno ree crni djeak ne usuujui se odii glave s koje je kinica obilno kapala. - Oprostite, profesore. Nisam imao kamo otii... to jest, nisam se stigao skloniti... bio sam ovdje, u blizini, a tako je pljutalo... vi ste mi juer rekli da doem kad hou, pa sam mislio... - Samo bre ulazi u sobu. Nee valjda da ti podnesem pismenu i ovjerenu molbu da mi ue u sobu veselo e profesor Gavri. - Meni je drago da si doao... Ui u sobu. Odmah u ti donijeti runik da se dobro istrlja i osui, a dotle u ti skuhati aj. I profesor Gavri ugura uenika u sobu. Gotovo da je bio razoaran to je crni djeak doao samo zato to je pljutala kia. On ga je bio istinski zavolio i bilo mu je stalo do toga da se crni djeak sprijatelji s njim; i to ne kao s nastavnikom povijesti, ve kao sa starijim prijateljem. Ali nije morao dugo ekati da se njegova elja i ispuni. Crni djeak, naime, nije bio doao ak iz drugog dijela grada zato to je lila kia. - Profesore... - neodluno izusti djeak kad mu profesor Gavri donese dva velika runika - htio bih vam neto rei... nisam imao kome, nemojte me krivo shvatiti... ao mi je to vas gnjavim time, ali sam doao da mi pomognete... - Izvoli, Lukariu, samo ti reci to hoe. Uinit u sve to mogu. Cekaj samo da ti skuham aj. Dobro se istrljaj ovim runicima, ozepst e strano... - Molim vas, profesore, nemojte me zvati Lukari kaza odjednom crni djeak kroza stisnute zube i obori glavu. - Zato, zaboga? - zaudi se profesor Gavri. - Zato... zato to se ja tako ne zovem. To nije moje pravo ime... Profesor Gavri se namrti. Nije mogao vjerovati svojim uima ali se gradio kao da nije iznenaen. Takoer nije htio nita zapitkivati jer je osjeao da je djeaku neugodno i da mu treba vremena da se snae. Zato ga samo pogladi po mokroj, crnoj kosi i ree:
-

Ti se samo dobro obrii i istrljaj, a ja u se zaas vratiti. Ve sam stavio vodu da zakipi, i aj e brzo biti gotov. Voli li puno limuna? Crni djeak zaklima glavom i pokua se nasmijeiti. Profesor Gavri izie hitro iz sobe. Kad se profesor vratio u sobu s ajnikom i priborom za aj, crni se djeak ve bio dobro obrisao jednim runikom, skinuo mokru koulju i umotao se u drugi, suhi runik. Tresao se od studene jeze i nemira. - Evo, popij dok je topao - ree prijazno profesor Gavri i prijateljski potapa djeaka po ramenu. - E, jesi dobro pokisao... to te natjeralo da se eta po ovakvu vremenu? Crni djeak brzo die glavu i na trenutak otro promotri domaina u crnoj pidami. Profesor Gavri ve poali to je ovako otvoreno poeo zapitkivati i stade smiljati kako bi to ispravio. Ali crni se djeak oito nije vie mogao obuzdavati i kriti u sebi ono to ga mui: - Pobjegao sam od kue - progovori on polako ledenim glasom. Profesor Gavri, koji je upravo srknuo aj, zagrcnu se ali ne ree nita. Odluio je vrsto djeaka ne obasipati pitanjima ve sasluati samo ono to mu on dragovoljno kae. Jer profesor Gavri je dobro znao da je besmisleno u svakidanjem ivotu igrati ulogu nastavnika i neprestano zapitkivati i dijeliti savjete. - Pobjegao sam od kue - ponovi crni djeak neodluno. - Nemojte misliti da se radi o gluposti... o nekoj djetinjariji... da sam itao u knjizi kako je zgodno pobjei od kue... ne, morao sam... imao sam ozbiljnih razloga... - Vjerujem - ree profesor Gavri i sjeti se kako je ve juer pomislio da taj djeak nosi u sebi neku veliku tajnu - vjerujem ti. Vidim da si ti ozbiljan. Djeak prvi put otkako je doao posve podie glavu. Oi su mu bile crvene od plaa, usne mu drhtale. - Znate, ja... - otpoe on drhtavim glasom. - Ja... to je
-

uasno, to je grozno... ne mogu... ne mogu!... I on se gorko rasplaka. Profesor Gavri ustade i zbunjeno se ushoda po sobi postajkujui svaki as pred djeakom i ne znajui to uiniti. - Ako misli... ako misli da ti ja mogu pomoi prozbori napokon profesor piljei u strop - ako ima povjerenja u mene... reci, molim te, to te mui... hajde, ovjek mora biti jednom hrabar, odlui se i gotovo! Poslije ti je mnogo lake. - Ja bih vam htio sve rei - jecao je crni djeak - ali me stid... ne znam kako poeti, odakle... stid me je i strah me je... mislio sam neprestano da e se dogoditi neko udo, ali sad znam da sam propao... dolo je pismo, znate, od mojih, iz Mnchena... sad je sve gotovo... teta Vera ve zna... I crni djeak se opet rasplaka i uuti. Silno se tresao pod velikim runikom, jecao i mrcao, ali veeras nije mogao ni slova protisnuti. Prolazili su trenuci, minute. Moda je tako proteklo i pola sata. aj se hladio, a nitko ga nije pio. - Zna to - ree odjednom profesor Gavri primaknuvi stol sasvim do djeaka i naslonivi se na njegov stolac - imam jedan prijedlog. Juer sam ti rekao, juer sam naslutio da ti zna to znai kad ovjek skriva neku tajnu... kad mu je u srcu neto to mu zagorava ivot. Eto, shvatio sam da ti razumije to sam htio rei. I nisam se prevario. Ti ima svoju tajnu koja te mui, ali je isto tako imam i ja... Tajnu koja e me moda muiti do groba. Sluaj me dobro, ispriat u ti ono to nisam nikad nikome priao. Moda e ti biti lake da onda i ti meni kae to tebe titi... Crni djeak polako podie glavu i zagleda se suznim oima u profesora. A onda tiho izusti: - Znam, vaa ena i sin... od bombi, u ratu... - Ne, vara se - ree profesor Gavri. - I to je, istina, uasna tragedija u mom ivotu, naravno, ali za nju ja nisam kriv... tu nisam mogao nita uiniti, nita pomoi...

ali jednom, drugi put, kad sam mogao pomoi... o tome bih ti priao... to jo nikada nitko nije uo... Sad djeak obazrivo uuti, otra dlanom oi i stade iekivati da profesor Gavri nastavi svoju ispovijest. - Bilo je to u ratu - tiho otpoe profesor gledajui netremice u jednu toku na stropu - bilo je to ve potkraj rata. Ja sam ve bio, moglo bi se rei, stari ratnik. Bili smo u napadu, juriali smo na neprijateljski poloaj. Odjednom smo se, na rubu ume, nali sami Milan i ja... Milan je bio moj stari znanac i prijatelj. Kad samo pomislim kako je to udno. Zajedno smo ili u kolu, zajedno smo studirali, zajedno sluili i pod kraj rata smo se opet nali u obrani domovine. Zamolili smo zapovjednika da nas vie ne rastavlja. I onda smo se zatekli pred onim poloajem... Profesor je Gavri neko vrijeme utio a onda nastavi uzbueno i sve tie: - Neprijatelj je otvorio vatru iz rova. Oko nas je palo nekoliko bojovnika. Izmeu mene i Milana poginuo je i na strijelac koji je pucao iz strojnice. Kad je strojnica umuknula, neprijatelj je otvoriojo eu vatru po nama. Poele su pljutati mine iz bacaa.. Tada vidjeh - tu profesor Gavri gotovo ostade bez daha - kako ispred Milana poleti zemlja uvis i sasu se po njemu... mina pade i pokraj mene i zatrpa me... nisam bio siguran jesam li ranjen u nogu ili nisam... Onda sam uo kako Milan, stenje... Treba uzeti strojnicu, uo sam kako je Milan doviknuo s mukom. ... pucati po rovu... to nam je jedini spas, ja sam ranjen... Ne mogu do strojnice, povikao sam ja, i ja sam ranjen u nogu Neprijateljska vatra je jenjala. Bio je to lo znak. Spremali su se u napad, na juri, na nas... I onda, ja sam se okrenuo i otpuzao u umu... Dugo je utio profesor Gavri, a crni se djeak nije usudio nita pitati, ve je opet poeo drhtati. aj je ve bio potpuno hladan, a alice nedirnute. Crni je djeak buljio u ovjeka u crnoj pidami a ovjek u crnoj pidami buljio

u strop. - Kad sam ve bio u sigurnom zaklonu daleko od rova.... pogledao sam prema mjestu gdje sam ostavio Milana.... bilo je potpuno izrovano od praska granata... njega vie nije bilo - produi napokon profesor Gavri a brada mu zadrhta. - Tada sam prvi put shvatio da uope nisam ranjen... Dopustio sam da neprijatelj usmrti mog prijatelja... - Ja... htio bih vam rei... - zamuca crni djeak ali se samo ugrize u usnu ne znajui to rei, ne znajui ak da li misli vie na profesorovu stranu pripovijest ili na vlastite nevolje. - A zna li to je najgore? - nastavi odjednom profesor Gavri zaarenih oiju i stisnutih obrva.- Najgore je ono to sam mnogo kasnije shvatio... Zna li to sam mislio u onom asu kad me je Milan zvao da mu pomognem i prihvatim strojnicu? Mislio sam na nau zajedniku prolost: on je bio uvijek bolji uenik od mene, bio je bolji student, bio je bolji profesor, i u ratu se vie istaknuo, imao je vei in, bio je svugdje i uvijek omiljen... Gavri opet zauti a onda doda potmulo: - Zamisli, on me zvao da mu pomognem, a ja sam mu u tom asu bio zavidan... i zato nisam prihvatio strojnicu i otvorio vatru na rov. A pomogao bih mu, ranjenome, da se povue u zaklon... Sve iz zavisti... jer, kukavica nisam bio, ja se nisam bojao za svoju glavu, dobio sam i dva odlija za hrabrost, zna... ali, ja mu zapravo nisam htio pomoi... Eto, to je moja strana tajna... pomisao na to gora je i od pomisli na smrt moje drage ene i djeteta pod ruevinama... Eto, sad zna... Crni djeak je zbacio runik s ramena i naglo skoio sa stolca. Svaki mu je mii na tijelu drhtao kao da ga trese elektrina struja.. - Profesore - govorio je uzbueno - ... profesore... to je uasno... mislim, hou rei... ne samo to vae, ne samo smrt vaega prijatelja... nego, oh, sad u vam zbilja sve rei... jedino me vi moete razumjeti... ne mogu vie

izdrati... Sve u rei... Profesor Gavri utke obgrli uzdrhtalog djeaka i posjedne ga opet na stolac. Mutnim je pogledom motrio crne djeakove oi i nestrpljivo ekao da se i djeak ispovjedi i da mu on pokua pomoi - kad ve ne moe pomoi sebi. - Znate... prije deset dana... - otpoe crni djeak nesigurno. - To jest... Ne, poet u iz poetka... Mama, tata i ja ili smo ovoga ljeta na more, u Split... kod tete Vere... i... U tom asu zazvoni zvonce na stanu profesora Gavria. I to ne pet puta. Zvonilo je pomamno, bez prestanka, kao da ga je tko vrsto, do kraja utisnuo a opruga popustila. Profesor ljutito skoi na noge i poleti u predsoblje zaepivi prstima ui. Cijeli je stan odjekivao od neprekidne i nepodnoljive zvonjave. - Tko je? - prodere se profesor otresito. - Mi! - zabruja vani nekoliko glasova, ali zvonjava ne prestade. - Mi smo... otvarajte! Profesor Gavri bijesno razjapi vrata.

XXVII BRZO, DEKI! BRZO!

to u sada? to u sada? - ponavljala je teta Vera kroz pla, a na stolu, gdje su uvijek stajale krialjke, mjesto vulkana i rtova nalazilo se sad malo jezero, jezero od suza. Tko zna koliko je vremena ve bila provela u ovome jadnom poloaju. Otkako je primila brzojavku nije se mogla smiriti. Pred oima joj je neprestano bila prazna soba u kojoj nije bilo neaka. Sjeala se s uasom njegova sinonjeg krika i uzalud se pokuavala dovinuti ega se djeak bio toliko silno uplaio. Bojala se, iznad svega, da e sva krivnja pasti na nju, a znala je da nita ne moe uiniti. Slaba su joj utjeha bile rijei onoga dragog djeaka, Emila, koji je tvrdio da se tu uope nije rije o Reksiju i da ona nije nimalo kriva. Samo da jo proe ova veer, mislila je, i sutra ujutro e odmah otputovati u Split, sjesti na terasu kraj mora i u miru rijeavati krialjke. I tako sijeda ena, nagnuta nad stolom, nije ni zamijetila kako je netko uporno promatra kroz prozor. Par radoznalih oiju dugo je motrio njen sijedi potiljak koji se tresao od plaa. Jedna se ruka primakla prozoru kao da e zakucati a onda opet naglo uzmakla u mrak. Jedna je prilika mugnula u ivicu i nestala u mraku. A sijeda ena je opet ostala sama i plakala. Kad je napokon zazvonilo kuno zvonce, isprva ga nije ni ula, a onda se trgnula i drhtavom rukom pokuala obrisati uplakane oi. Nesigurnim korakom, klecajui u koljenima, prila je k vratima i oprezno ih otvorila. Vani ugleda tri djeaka a za njima krupna neznanca obrasla u gustu bradu.
-

- obveseli se ona poznavi Koka iako mu je pokisla kosa bila jo pripijena uz tjeme. Pravi se Emil gotovo srui nauznak u blato od silnoga zaprepatenja. Otvaraju se vrata nepoznate kue, na njima se pojavljuje nepoznata ena, koju sigurno nije nikad u ivotu vidio, i ona ga odmah oslovljava po imenu kao da su stari znanci! A Koko se, ma koliko da je bio uzbuen, nasmijeio kutom usana gledajui kriom zaprepateno Emilovo i Tomino lice. Dok je jo premiljao hoe li im odmah rei kako se on sam, tko zna zato, izdavao pred tetom Verom za Emila, dogodi se neto to ga preduhitri. Reksi, koga je bradonja vodio na lancu, poeo je vui to je snanije mogao im su se pribliili stubama koje vode u Alagievu ulicu. A kad su se primakli kui broj dvadeset i dva, bradati je ovo morao upotrijebiti svu svoju snagu - koja ba nije bila mala - da bi zadrao psa koji se pokuavao otrgnuti s lanca. Ali kad je Reksi zauo uzvik tete Vere, vie ga nitko nije mogao zadrati. Naas se ukipio, naulivi ui, a onda snano potegnu lanac. Bradonja je posrnuo na klisku tlu i ispustio ga. U dva se skoka pas naao na kunom pragu i veselo poeo skakati na nju pokuavajui je liznuti velikim, crvenim jezikom. A kad se dosta naskakao, jurnuo je u sobu, u trku onjuio sve kutove, propeo se prednjim nogama na stol u sredini, zabacio glavu i zatulio iza glasa. Kao da tako najavljuje cijelom susjedstvu da se vratio u svoj dom. - Emile - mucala je zapanjena ena kojoj su sad suze sasvim presuile iz oiju - ti si ga doveo! Reksi je opet tu... oh, kako sam sretna... ah, bar se on vratio... Hvala ti, kaem ti ja, Emile, hvala... Koko stane na nogu Emilu, koji je zaustio da neto kae, i proapta mu na uho: Morao sam izmisliti neko ime. Uzeo sam tvoje. To nije sad vano. Nemoj da jo zapetljavamo... a pravi je Emil ozbiljno klimnuo glavom i

- Emile!

odgovorio mu u uho: Konspiracija. Razumijem. utnja je zlato... Kad se sijeda ena napokon sabrala, pozva cijelo drutvance da ue u sobu. Ali jo nikako nije skidala zadivljenih pogleda sad s Reksija sad s Koka koji se propinjao na prste od ponosa. - Nemamo mnogo vremena - ree Koko vano - doli smo samo da vidimo ima li to novo. Gdje je Barbar... to jest, Mirko? Gdje je Mirko? - Eh, kad bih bar znala - uozbilji se opet sijeda ena i sumnjiavo pogleda bradatog ovjeka kao da ne zna to sve smije govoriti pred neznancima. - Nemojte se ustruavati - ree joj Koko. - Sve su ovo moji ljudi. Moete slobodno pred njima govoriti. Oni meni pomau. - Oh, kaem ti - sjeti se sijeda ena i potra prema stolu - skoro sam zaboravila. Evo, pogledaj to sam dobila. I ona prui Koku brzojavku koja ju je bila toliko uzbudila. A upavi djeak vano proita naglas: Dolazimo noas u jedan etrdeset i pet stop sve vas vole mama i tata. - Vidi, kaem ti ja - ree alosno teta Vera. - Pa to? - zaudi se Koko. - to to znai? Vrlo vano. Oni se vraaju iz Mnchena, i gotovo. to to mijenja? Svejedno je. - Ali Mirka nema! Nestao je opet kroz prozor. Po onoj kii... Tko zna gdje je sad, kaem ti ja. to e mi oni rei kad se vrate? Zar sam tako pazila na njihovo dijete... Uh, poludjet u. to da radim? - Aha! - dobaci pravi Emil znaajno. - Sad imamo dva minusa. U tri ina! Komplikacije rastu. - A jeste li moda vidjeli nepoznata djeaka u blizini kue, gospoo? - zapita bradati ovjek. - Nikoga ja nisam vidjela, kaem vam. A kako i bih? Mislim samo to u njima rei kad noas doputuju i ne nau sina kod kue... - A gdje je on? - drznu se upitati Tomo.

Gdje je, gdje je! - raspali se Koko. - Prestani zapitkivati gluposti. U tome i jest to ne znamo... aha, sad sam se sjetio. Koko se duboko zamisli eui se lijevom rukom iza desnog uha. Naravno, nita nije mogao sigurno tvrditi, ali se isplatilo pokuati. Nitko nita ne upita i on sam nastavi: - Mislim da znam gdje bi Barb mislim, Mirko... gdje bi Mirko mogao biti. - Oh, Emile - oduevljeno izusti teta Vera, a pravi se Emil namrti i srdito zakilji kroz staklo. Sijeda je ena odmah poletjela da se obue, ali ju je Koko nagovorio da ostane kod kue, jer e oni zacijelo morati obii nekoliko mjesta a njezin bi se neak mogao u meuvremenu vratiti. Bit e bolje da pripazi na Reksija da ne bi opet odlutao od kue. Teta Vera se sloila i drutvo se od nje oprostilo. Pravi se Emil nije propustio zlobno predstaviti kao Koko i lukavo zakiljio. Tek to odmaknue od kue, Tomo upita: - Onda, Koko, kamo idemo? Nisi li ti to samo izmislio... zbog te ene... da je umiri, a? - Izmislio! - planu Koko - izmislio! To ti svata izmilja, a ne ja! Ti si izmislio kako si naao Lukarievu biljenicu na otoku, a naao ju je zapravo Emil. Oh! A tko ti je kriv to si juer sjedio na uima kad smo bili u taksiju... Ali ja nisam. Ja uvijek, na primjer, dobro otvorim oi, ui, i onda... - Nemojte se sada prepirati - ree ozbiljno bradati ovjek kad dooe do tramvajske postaje. - Misli li zbilja da bi mogao nai toga djeaka, Mirka Komana? Koko ispria kako je juer uo, dok su sjedili u taksiju nedaleko od kue profesora Gavria da je profesor na rastanku rekao Mirku Komanu da mu opet svrati u posjet kad god hoe razgovarati ili kad ga to treba. Po Kokovom miljenju Mirko Koman, zvani Barbarossa, bio je ovih dana vrlo povuen i osamljen, i nije imao nikoga kome bi se mogao obratiti. Zato je bio uvjeren da je Mirko,
-

im je opazio da je stigla brzojavka iz Mnchena, odmah otiao profesoru Gavriu. Na tramvajskoj postaji se oprostie na neko vrijeme od bradatog ovjeka. On se odluio vratiti u svoju kolibicu na drugoj obali rijeke, jer je slutio da bi se moda Marko Lukari mogao vratiti kui i uplaiti kad ne zatee ni njega ni Reksija. Djeaci mu obeae da e ga posjetiti jo noas i obavijestiti o onome to se u meuvremenu dogodi. I onda trojka krenu u drugi dio grada, u noni posjet nastavniku povijesti profesoru Gavriu. Kad je profesor Gavri onako bijesno otvorio vrata, prvi se snaao Emil koji se iza svojih debelih naoala osjeao sigurniji pred srditim nastavnikom nego druga dvojica. - Mi nismo doli sluajno. Sluaj ne postoji, znamo. Uzrok je naeg posjeta ozbiljan. Povijesna nunost. Povodje sumnja da se kod vas nalazi Mirko Koman, djeak s dva imena i prezimena. Vi ga znate pod imenom Lukari, Marko Lukari. Podvala. Prijevara. Trik. Zavaravanje... - to vi hoete od mene? - vikao je profesor Gavri. - Je li kod vas, na primjer, Barbarossa... hou rei Mirko, to jest Marko... A u tom se asu u sobi iza profesorovih lea zau neki um, zveket, lomot, buka, i profesor Gavri i sva tri djeaka pourie u sobu. Imali su to i vidjeti! Crni djeak, gol do pasa, poletio je do prozora, u oitoj nakani da umakne tim putem kao da je ve bio naviknuo da tako izlazi iz kue. Bio je ve razmaknuo teke zastore, prevalivi stoli s priborom za aj, ali nikako nije uspijevao otvoriti prozor jer je, u urbi i strahu, okretao prozorsku kvaku na suprotnu stranu. - Stoj ! - povika odjednom Koko zakoraivi nasred sobe. Ne mora bjeati. Marko Lukari je iv! Ove rijei, koje je Koko bio izgovorio tako odluno i glasno kao da ih je ve dugo spremao, prenerazie oito sve nazone. Lica djeaka se izduie, a profesor Gavri uzvi obrve ne zamjeujui krhotine svoga skupocjenog

ajnog pribora. Nekoliko trenutaka je vladala grobna tiina i ulo se jedino kako vani kaplje kinica sa strehe. A tada se crni djeak polako odmae od prozora i majim korakom prie Koku. Primae se licem tik do Kokova dugaka, kvrgata nosa i protisnu kroza zube: - Lae ! Koko isprva ustuknu za cio korak, ali se onda pribra i prie izbezumljenome crnom djeaku koji se opet poeo tresti. I pokua mu sve objasniti. Govorio je vrlo nevezano, zamuckivao, stotinjak puta bez razloga rekao na primjer, eao se iza uha, galamio i aputao. Premda ostalima nije bilo jasno sve to je htio rei, crni je djeak, zvani Barbarossa, oito dobro razumio Koka. Oi su mu se sve vie irile, prestao je drhtati i, kad je Koko zavrio svoju priu koja je zapravo nila nalik na ratni izvjetaj o operaciji Barbarossa, crni ga je djeak zagrlio i izljubio. - Hvala ti, hvala... ne zna kako sam ti zahvalan... Ja sam znao da e se dogoditi neko udo... I Reksija si naao! Ah, kako sam sretan. - Samo, sad jo nismo gotovi - ozbiljno doda Koko otimajui se iz zagrljaja. - Treba, na primjer, pronai Marka Lukaria. On je, oito, dolazio do tvoje kue u Alagievoj ulici i traio te... Tako kae bradonja, zna. Kad te nije bilo ondje - nestao je. Moda ti zna kamo je mogao otii? Pa ti ga zapravo jedini i poznaje. Mi ga, zamisli, nismojo ni vidjeli! Crni djeak se duboko zamisli. Profesor Gavri nije htio pokazati koliko ga zanimaju pojedinosti ove neobine prie koja je, kako mu se inilo, u poetku bila uasno ozbiljna, a sad se sretno svravala; kao i uvijek, odluio je da nee nita zapitkivati, ali je vjerovao da e mu njegov mali cmi prijatelj ve jednom sve potanko ispriati i odati tajnu o kojoj je poeo govoriti prije nego su upali njegovi drugovi. Emil je kiljio kroz naoale i mislio o tome da li je on samo sluajno naao biljenicu i kapu Marka Lukaria ili je to bila povijesna nunost. Tomo je srdito grickao usne ljutei se na Koka

to on neprekidno govori samo u svoje ime kao da on, Tomo, u cijelome pothvatu nije ni prstom maknuo. - Jao! - viknu odjednom crni djeak i naglo skoi sa stolca. - Nije mogue... Nije, valjda, mogue... Ta on moda misli... Marko moda misli da sam ja mrtav... Da je on kriv... A u tom sluaju... Oh, to je grozno... U tom sluaju znam to e napraviti... Uvijek je govorio da e to napraviti ako ikada... Brzo, deki! Brzo! Idemo, brzo! Moda jo stignemo... I ne oprostivi se od zbunjenog nastavnika u crnoj pidami, Mirko Koman, zvani Barbarossa, izletje iz stana kao tane. Kao da ih je povukao neki veliki magnet, poletjee za njim i ostala trojica, Koko, Emil i Tomo, iako nisu ni slutili kamo ih vodi crni djeak.

XXVIII NE DIRAJ LAVA DOK NE SPAVA

Sprijeda su trali Koko i crni djeak, a za njima su, to su bre mogli, kaskali Tomo i Emil. Koko je neprekidno pogledao crnog djeaka koji je trao rame uz rame s njim i nije ni sam znao to da u tim trenucima misli o njemu. Poslije tri beskrajno duga i neizvjesna dana kad su bili gotovo neprijatelji, sad je odjednom doivio da ga crni djeak prijateljski grli i zahvaljuje mu kao da mu je uinio tko zna kakvu uslugu. A zapravo je Koko mislio da e ga Barbarossa tek sad zamrziti, da e biti nesretan to je proniknuo u njegovu tajnu. Naravno, Koko je bio silno nestrpljiv da iz prve ruke, od samoga Barbarosse, uje sve pojedinosti. Istina, hrabro je izvalio: Marko Lukari je iv!, ali nije mogao ni u snu pomisliti da e to tako djelovati na tajanstvenoga crnog djeaka. Nije valjda taj nesretni Barbarossa odista htio i pokuao ubiti Marka Lukaria? I zato? I zato se onda Marko Lukari ulja oko njegove kue, zato bradonja tvrdi kako je Mirko Koman toboe u Njemakoj? Zato, zato - stotine pitanja se rojilo Kokovom glavom, ali se on samo smjekao kao da sve razumije, pa ak nije ni pitao kamo tre. - Kamo idemo? - pitao je dotle Tomo druga s naoalama mislei da e svaki as pasti od umora. - Je li? - Ne zna se - odvrati Emil mirno. - Neizvjesnost. Iznenaenje. Nesvakidanji doivljaj. Pustolovina. Romantika. Kao da nismo u dvadesetom nego u osamnaestom stoljeu. Ha-ha. Ba je dobro. U tri ina! Nije monotono! - A jesi li ti razumio to su on i Koko priali? Tko je mrtav-tav a tko iv? - pitao je dalje Tomo. - Ne zna se - opet e Emil. - ini mi se da je ovaj... kako ga vi zovete, Barbarossa... prilino iv... A za drugoga

ne znamo. Vidjet emo. Tko se zadnji smije, najslae se smije. Ha- ha. - Ali ja bih morao kui - dobaci Tomo zabrinuto. Mama e se brinuti. Ne zna gdje sam... - Roditeljska briga. Instinkt - vano kaza Emil. - Tu nema pomoi. Zakon o odranju u prirodi. Darwin, orangutani... Gle, bogme, odosmo mi u park! Ve su se bili pribliili stadionu, kad crni djeak i Koko naglo skrenue ulijevo i prooe kroz velika kamena vrata to su vodila u Maksimirski park. - Mene je opet malo strah - ree Tomo tiho, vie za sebe, promatrajui ispod oka goleme stoljetne hrastove s kojih je vjetar rasipao kine kapi. - Kao tu! Igra prirode - zadovoljno ree Emil ne obazirui se na svoga kolegu iz klupe. I upali depnu svjetiljku da bar malo osvijetli put. Koko i crni djeak su ih ekali pod velikim hrastom, kraj neke ploe. Na svoje veliko zaprepatenje Tomo proita na njoj natpis: ZOOLOKI VRT - OTVOREN SVAKOG DANA OD 9 DO 18 SATI. I on u udu pogleda redom sva tri djeaka. - Idemo u zooloki vrt - objavi Koko ledenim glasom kao da se samo po sebi razumije da ovamo dolaze u ovo doba noi da bi obili krletke sa ivotinjama. - Kako? Sada-da? - uzmuca se Tomo. - Pa sad je zatvo- reno-no... nema nikoga... eto, tu pie: do est satiti... - Kako nema nikoga? Ima ivotinja koliko hoe pokua se naaliti Koko ali se na oskudnom svjetlu Emilove depne svjetiljke vidjelo da se vrlo kiselo osmjehuje. - Krenje propisa - dobaci Emil. - Kanjava se globom. Ali tko da nas globi kad nikoga nema? Ha-ha. Ovo mi se svia. U tri ina. - uj - ree Koko obraajui se crnom djeaku - ne bi li ti njima ipak, na primjer, objasnio o emu se radi. Meni je odmah bilo jasno, ali oni jo ne znaju.

- kaza crni djeak - zaboravio sam rei. Doli smo ovamo da potraimo moga prijatelja Marka Lukaria. Znate, on mi je vie puta rekao da bi dao da ga rastrgaju divlje zvijeri kad bi mu se to strano dogodilo u ivotu. Ja sam ve, znate, bio s njim i ovdje. To u vam poslije priati... On je rekao: ako bi to skrivio... kad bi mu sve dodijalo... da bi se najradije bacio u kavez. U lavlju krletku. Tako je rekao. A sada, siromah, misli da sam ja mrtav... to u vam poslije priati... i ja se bojim da je doao ovamo... oh, znate, ne smijem ni pomisliti... - Ja sam odmah pomislio - prope se Koko na prste ja sam odmah rekao: Knjiga o dungli. To je to. Sve je to on odande pokupio... - Ali ja ne idem u kavez, i gotovo - ree Tomo odluno.To je zbilja previe. Ja moram kui. Neemo se jo valjda s lavovima... - Kralj ivotinja. Divno! Nisu opasni kad nisu gladni. A nou nisu nikad negladni. Ha-ha! - dobaci Emil veselo. - Bre! - ree Koko. - Da - prihvati crni djeak - ne smijemo gubiti vrijeme. S lavovima nema ale. Eno, ondje je uvareva kuica. Hajdemo ga probuditi. Tko je ikada vidio lice uvara zoolokog vrta kad ga kasno u noi tko probudi iza sna? Prvo i prvo, on ne uje zvonce. Znai, treba ga probuditi ena. Ona mu polako i oprezno prilazi, dotie mu se ruke, nosa i vue ga za brk, ako uvar zoolokog vrta ima brkove. Ovaj je uvar imao brkove i zato je buenje bilo neto bre. Kad uvar zoolokog vrta osjeti dodir tue ruke na svom tijelu, on prvo pomisli da ga je obavio udav, a kad mu se ruka polagano dotakne obraza ili nosa, onda misli da ga dira slonica; a, napokon, kad ga povuete bezobzirno za brk, sigurno e opsovati i pomisliti da su se njegova kitnjasta brka doepali bezobrazni majmuni. Ovaj uvar zoolokog vrta bio je nalik na sve uvare zoolokih vrtova ovoga svijeta. Mrav, velikih brkova i vjeito pospan. Dugo je trebalo dok ga je njegova ena

- Da

uspjela razbuditi i, vukui ga za brk, utuviti mu u glavu da to nije bezazlena majmunska igra nego da ga netko ozbiljno trai. uvar je dobro protrljao oi, ogledao se na sve strane i, kad se uvjerio da nije u krletci, ustao je i iziao u predsoblje. Vani, iz mraka, virile su i buljile u nj etiri djeake glave nalik na etiri povelika zamorca. - to oete? - upita sneni uvar. - Mi smo doli... Zbog vrlo vane... - poe Koko. - Radi se o lavu... - ubaci crni djeak. - Kralj ivotinja. Mesoder - dometnu Emil. - Ne idem u kavez - zavri Tomo. uvar zoolokog vrta prekri ui rukama i vrsto stisnu glavu. Ova etvorica dizala su veu graju nego etrdeset papiga. Naravno da, ovako snen, nije mogao nita razumjeti i jedina rije koju je razumio bila je lav, ali ona nije bila dovoljna da bi shvatio to se od njega trai. - Sluajte - preuze opet Koko - ovo je vrlo vano. Radi se, na primjer, o ivotu i smrti. Mi mislimo da je on... to jest, na prijatelj... naime, zapravo, zbog Knjige o dungli... - Jedan je na frend u lavljem kavezu - odreza jasno i glasno crni djeak. - A nije gladijator - ree Emil. - Ja ne idem u kavez - ponavljao je Tomo. Spomenuti uvar zoolokog vrta nije bio jedan od bistrijih uvara ovoga svijeta, ali je ipak bilo dosta da mu se spomene lavlja krletka pa da i kasno u noi shvati to je posrijedi. - Oete re - kaza on - da ste vidili danas lava u kavezu je te? I zbog toga vi mene... - Molim vas lijepo, razumite nas - prozbori crni djeak. Morate nam pomoi. Mi mislimo da je jedan na drug u lavljem kavezu. - On je u opasnosti, na primjer, shvatite. Treba

pogledati! -estio se Koko. - Lavovi ubijaju rtvu udarcem ape - znaajno ree Emil. Napokon se uvar zoolokog vrta posve razbudi i shvati o emu govore veliki zamorci. Usta su mu se sve vie otvarala a brkovi pali nie nego u mora. - On je ko znai u kavezu moga lava? Va prijatelj, je l tako, klipani? Na alost, pokazalo se da oni zbilja misle kako se njihov prijan i kolega, po imenu Marko Lukari, u ovom asu vrlo vjerojatno nalazi u krletci kralja ivotinja. - Pa to je strano! Pa to je uasno! Pa to je grozno! povika uvar zoolokog vrta onim naroitim glasom kojim je samo vikao na neposlune bizone kad bi pokuavali oboriti ogradu. - Kaemo vam mi - upade Koko. - Pourimo. Treba to prije neto uiniti. uvar je zoolokog vrta hitro uskoio u hlae, koje mu je bila dodala ena, navukao prljavu koulju i brzo zgrabio tapinu to je stajala u kutu sobe. I cijela skupina brzo poe prema zoolokom vrtu. - Vraji balavci - mrmljao je uvar srdito sebi u brk to sve ne izmislite! Ui u lavlji kave. A ako se to dogodi, tko e odgovarati? Naravski ja. Ja u odma izgubit slubu! Kad izbie na mosti koji je spajao otok, na kojem se nalazio zooloki vrt, s ostalim dijelom parka, razlegnu se prodorna, grozovita lavlja rika. - Jao! - lanu crni djeak. - Gotovo je! - ree uvar zoolokog vrta. - Jadnik! - Znai, oni jedu i po noi, je li? - zapita Emil. - Ne idem u kavez - ponavljao je Tomo. - Ne bismo li mogli pomoi ako, na primjer, potrimo? - dobaci Koko. - Ah - ree uvar zoolokog vrta - ne moemo mi tu mnogo pomoi. Valja se uzdat u sreu. Mene je stra samo zbog toga to siromah ve ima jako slabo srce i visoki tlak

1
i asmu... Djeaci prenerano zastadoe ne vjerujui vlastitim u- ima. - Pa vi se to bojite za lava.. a ne za Marka? - upita Koko. - Naravno - odvrati ljutito uvar zoolokog vrta - on je ve jako star, dobri stari Remi, i ne smije se ope uzrujavat. Kae veteran da ima jako slabo srce. Ako mu se to dogodi, odma e me otpustit. - U tri ina! - izusti Emil. - Nemojte se smijat - nastavi uvar - nije on naviko da ga tako nou bude i gnjave. ujete kako siroma tuli od straha. Koko, Tomo, Emil i crni djeak, zvani Barbarossa, samo se pogledae i utke ubrzae korake. Od zaprepatenja naprosto nisu mogli ni rijei izustiti. Sad su ve brzali izmeu krletki. Ovdje-ondje, iz mraka, gledale su ih svijetle oi zvijeri. U tim trenucima nisu ni shvaali da su jedni od rijetkih djeaka koji su imali prilike nou posjetiti zooloki vrt. Ali, dok je uvara zanimala jedino sudbina staroglava Remija, koji se nije smio uzbuivati zbog slabog srca, djeake je jedino zanimalo hoe li Marka Lukaria zatei iva u lavljoj nastambi. I doskora djeaci ugledae prizor kakav osim njih etvorice valjda nije nitko iv vidio. Pred krletkom, a ne u njoj, okrenut leima prema njima, kleao je djeak, drao se grevito za reetke i tresao se od glave do pete. inilo se da nema snage ni da odvoji ake od reetke, a kamoli da se prebaci preko ograde u lavlju nastambu. Oito je bilo da je drhtao im bi na to samo i pomislio. U dnu krletke, ne pribliujui mu se odvie, hodao je gore- dolje ogromni lav, kralj ivotinja. Ali hod mu vie nije bio dostojanstven, ba kao to mu ni olinjala griva vie nije odavno bila otmjena. Hodao je korakom uzrujana starca, maui neprestano glavom, udarajui apama o tlo i zastajkujui da predahne. Neprestano je pogledao djeaka pred krletkom i bijesno frktao. Samo bi katkad,

kao da je posve izgubio strpljenje, razjapio eljusti, sjeo, na oskudnu svjetlu pokazao ute krnjutke i promuklo, umorno pokuao riknuti. Ali kao to Maksimirski park nije bio nalik na dunglu, tako ni njegova rika nije ni bila nalik na na slavni zov kralja ivotinja. Svjetlo Emilove depne svjetiljke pade na potiljak djeaka pred krletkom i Koko, Tomo i Emil prvi put ugledae Marka Lukaria. Bio je to sitan, krljav djearac a na blijedu mu se licu, od usta do uha, protezala velika i poduboka brazgotina. Koko se odmah sjeti rijei bradatog ovjeka s druge obale. Zato je, dakle, bradonja odmah pokazao toliko naklonosti i razumijevanja za nepoznata djeaka koga je jedne olujne noi naao na pustom otoku. Ova brazgotina, kakvu je imao i bradati ovjek, posluila je djeaku kao neka vrst iskaznice, preporuke! - Marko! - povika napokon crni djeak. - Marko, to sam ja! Blijedo djeakovo lice tupo je gledalo u pridolice i beskrvne usne jedva se pomakoe: - Mirko - tiho protisnu Marko Lukari. - Je si li to zbilja ti? Ti si iv? - Tiina - podviknu uvar zoolokog vrta. - Zar se ne moete bar malo smiriti? Dosta ste ga ve uzrujali. Dobri stari Remi, zato te toliko mue? I uvar hitro, s druge strane lavlje nastambe, ue u krletku. Oprezno se prikrade gledajui vie prema djeaku, koji se drao za reetku, nego prema nemirnom lavu, kao da se boji da bi djeak svejedno mogao nakoditi ivotinji. Onda prie kralju ivotinja, njeno ga zagrli i stane mu neto povjerljivo tepati u uho. A dotle su se grlili Mirko Koman, zvani Barbarossa, i pravi Marko Lukari. Ali nisu uspijevali mnogo to rei jedan drugome, ve su, uglavnom, uzdisali i zapoinjali reenice koje nikako nisu znali zavriti. - Sve je ilo po planu - ree pravi Emil. - Zastor pada. Svrena je komedija. Lav je ostao na ivotu. Ha-ha!

Be-e-e - iskesi mu se Tomo u lice. Koko nije nita govorio. Samo je zadovoljno trljao ruke, sretan to je bilo oito da e se cijela pripovijest zavriti sretno - njegovom zaslugom. uvar zoolokog vrta kaza da e jo malo ostati u krletci da umiri dobrog starog Remija, kome je srce udaralo kao klatno velika zvona. Djeaci se oprostie od njega i zahvalie mu se. Mirko upozna Marka Lukaria sa svojim drutvom. I u nekoliko krtih reenica objasni kako su mu oni pomogli da se oslobodi munih slutnji. - To nam jo morate ispriati - ree Koko. - Sve kako je bilo i zato je nastala cijela zbrka. - Hajde, priajte-te - pljesnu Tomo veselo rukama zaboravljajui da je ve odavno morao biti kod kue. - Detaljan opis dogaaja. Pogled unatrag. Objanjenje. Rekonstrukcija povijesti. ujmo. - Samo, ja mislim da bi prvo trebalo da se javimo teti Veri - sjeti se pravi Marko Lukari. - Koliko sam shvatio, ona se silno uzrujava i strepi. Treba je umiriti. - Tako je - sloi se crni djeak - ima pravo. A moemo priati usput. Idemo pjeice jer ionako nema vie tramvaja. - Priaj ti - ree pravi Marko Lukari. - Hajde, priaj! - rekoe Koko, Tomo i Emil jednoglasno. Pet djeaka prooe cio zooloki vrt, drvored perivoja, izbie kroz velika kamena vrata u grad i polupraznim se ulicama uputie u Alagievu gdje su ih nestrpljivo ekali teta Vera i Reksi. Ali nisu ni zamjeivali koliko su kilometara propjeaili jer su bili potpuno zaokupljeni pripovijeu koju je malo po malo ispredao crni djeak, zvani Barbarossa.
-

XXIX POGLED UNATRAG

- Znate... prije deset dana - otpoe crni djeak nesigurno. - To jest... Ne, priat u iz poetka.. Mama, tata i ja ili smo ovog ljeta na more, u Split, teti Veri. Bili smo dolje vie od mjesec dana. Jako je loe vrijeme bilo ovoga ljeta, znate. Kia i bura i vrlo malo sunca. A ja u Splitu nemam drutva, nemam prijatelja. Tata je, kad se moglo, po cijeli dan pecao, mama kuhala, a teta Vera sjedila na balkonu i rijeavala krialjke. Bilo mi je strano dosadno. Znate, vrijeme je bilo tako loe da smo se vrlo rijetko mogli kupati a drugo nita nije se moglo raditi. Split je za mene bio strano dosadan grad. I tako sam jednog dana, kad je bilo neto ljepe vrijeme, doao na plau i umoio noge u more da vidim da li je jako hladno. Bilo je kao da me rak uhvatio ledenim klijetima. Sjeo sam na obalu i zagledao se u puinu. Onda su naili tata i mama i odozgo, znate, s nekih stuba povikali: Mirko, Mirko! Zvali su me. Ali ja ih nisam odmah uo. Nedaleko od mene, na molu, sjedio je jedan djeak koji se okrenuo. Kao da mu se uinilo da zovu njega. Ja sam, znate, bacao kamenie u vodu i nisam se usvrtao. Umirao sam od dosade. Onda mi onaj djeak dovkne: Hej, tebe zovu! Ogledao sam se i ugledao mamu i tatu. Nije bilo nita vano. Prolazili su i usput me zovnuli. Rekli su da je more hladno, kao da ja to ne znam, i da zato ne ulazim u vodu. Onda sam otiao na molo do onog djeaka. On je

itao knjigu. Bila je to Knjiga o dungli. Nisam nikad prije uo za tu knjigu. Djeak je rekao da se zove Marko i da se zato okrenuo kad su me moji zvali, jer je pomislio da zovu njega. Onda smo se, znate, obojica nasmijali jer nam je bilo smijeno to se zovemo tako slino: Mirko i Marko. Kad bismo ili zajedno u kolu, u isti razred, rekao je taj djeak, moda bi bilo zabune. Zamisli, nastavnik kae: Mirko, a ustanem ja. I obratno. Nisam tada ni slutio kako u se jednom kasnije sjetiti tih njegovih rijei i provesti svoju glupu... ali, to vi dobro znate, o tome emo poslije govoriti. Dakle, Marko i ja smo se strano sprijateljili i on mi je odluio pokazati Split. Znate, svako mjesto vam je zanimljivo kad vam ga tko pokae. A, to je glavno, Marko mi je zbilja pokazao sve to je zanimljivo, i ja sam, znate, upoznao grad vie u taj jedan dan nego za cijeli mjesec dana. Sad sam tek vidio kako je Split predivan. Negdje iza podne Marko ree da mora u dom na ruak. Tako sam prvi put uo da nije u Splitu kod roditelja nego da ivi u akom domu. Dogovorili smo se da emo se poslije podne opet sastati. Rekao je da e mi po podne priati o sebi. I zbilja, doao je ve rano poslije ruka a sa sobom je opet nosio Knjigu o dungli. Bila je to ve sasvim poutjela knjiga. Raspadala se i listovi su iz nje ispadali. A i nije bila njegova nego iz ake knjinice. I im sam ga upitao zato toliko voli tu knjigu, on mi je odmah poeo priati o Mogliju koga su odgojili vuci, o stranom Shere Khanu (ir Kan), gospodaru dungle, nestanim Bandorlozima, panteri Bagheeri (Bagira) i dobroudnom Baloou (Balu). Morao sam obeati da u jo veeras poeti itati tu knjigu. A kasnije sam tatu nagovorio da je i kupi u knjiari pa smo je poklonili Marku. Je li ti propala, Marko? - A ne, nije - odvrati veselo Marko - nije se ni smoila. - Znate, ja inae ba nisam osobito volio itati -

nastavi pripovijedati crni djeak kad se ve primakoe sreditu grada - sve dok nisam proitao Knjigu o dungli. Poslije sam progutao mnogo knjiga! Ali pripovijest o Mogliju bila je prva koja me oduevila. Uope, poslije susreta s Markom, ja sam se nekako promijenio. Znate, moram priznati da ja ba nisam, kako da kaem, imao mnogo smisla za knjige, za uenje, za prirodu... nije me, znate, nita ba posebno zanimalo. ak ni port. Istina, bio sam dobar ak, ali onako usput, nikad se nisam vie zanimao od onoga koliko je bilo potrebno za kolu. A Marko, znate, on je bio sasvim drukiji. Zanimalo ga je sve na ovome svijetu. I mene je znao odueviti. Skupljali smo koljke, leptire, kukce, cvijee, razgovarali o dalekim zemljama, pomno itali. Ja sam se sasvim promijenio, znate, u nekoliko dana. Ne treba vam ni rei da su moji roditelji bili oduevljeni. I zato su, naravno, toliko zavoljeli Marka. To je za tebe najsretniji dan u ivotu kad si Marka upoznao, govorio mi je tata vie puta. Da, zaboravio sam rei to mi je Marko priao o sebi. Mogu priati, je li? Dakle, znate, Marko nije Splianin. On je iz unutranjosti, iz jednog sela. Za vrijeme rata mu je poginuo otac. A na njihovu kuu je pala bomba. Tu su mu poginuli, pod ruevinama, majka i mlai brat. On je dugo leao bez svijesti pod jednom gredom. Toga je dana i dobio ovu brazgotinu, znate. im se zavrio rat, doveli su ga u Split gdje je smjeten u aki dom. Ali Marko nije volio more, znate. Kroz nae je selo tekla prilino velika rijeka, govorio mi je kad smo sjedili na morskoj obali. Nisam se nikada kupao u njoj, jer ne znam plivati, ali bih vie volio ivjeti na rijeci nego na moru. Volim to tee. Onda kao da se uvijek mijenja cijeli kraj. A mora se bojim... Nije se nikako htio kupati, niti je htio uiti plivati. Sjedio je obino na obali i itao. Nosio je sa sobom uvijek dvije knjige. Onu koju je u to vrijeme itao i Knjigu o

dungli u koju bi svaki dan bar zavirio. I tako smo jednog dana poeli priati o Zagrebu. Bio je ve jednom u Zagrebu kad je njegova kola dolazila ovamo na izlet. Strano mu se svidio grad i zooloki vrt i jedino je alio to nije vidio rijeku Savu osim kad su preko nje prelazili vlakom. Tada je tata, koji je uo kako priamo o Zagrebu, jednog dana meni rekao: Zna to, sine? Kad se vratim kui, ja u zamoliti neke znance da Marka Lukaria smjeste u dom u Zagrebu. Moda bi se moglo urediti da ide s tobom u isti razred. Marko je prijatelj kakav tebi treba. Marko te izmijenio ve u ovih nekoliko dana... Marko, Marko, Marko... Tada sam prvi put osjetio kako me neto pecnulo u prsima. Moji roditelji nisu vie govorili ni o emu drugom, ni o kome osim o Marku Lukariu... Oprosti, Marko, molim te, ali je vano da kaem da bih poslije lake objasnio... Znate, ja sam postao, ini se, malo po malo ljubomoran na Marka. To onda jo nisam shvaao. Nisam imao pojma. Ja sam se zbilja veselio njegovu dolasku. Bilo je odlueno da e Marko u prvo vrijeme stanovati kod nas. Tata je sve uredio: Marko e biti primljen u dom, ali nismo ga uspjeli upisati u istu kolu. Nisu vie primali, znate, bilo je sve popunjeno. Zato smo ga upisali u III osnovnu, u va razred... Moji su morali naglo otputovati u Njemaku, pozvali su tetu Veru iz Splita. Napokon je jednogdana doputovao i Marko. Sveano sam se obukao, poveo sa sobom i Reksija i otiao na kolodvor da ga doekam. Doputovao je sam, s onim drvenim kovegom. Bio je presretan. Smijao se cijelo vrijeme. Nisam nikada vidio da je Reksi nekoga tako brzo zavolio kao Marka. Na tetu Veru se, znate, jedva nauio. Vodio sam ga po Zagrebu. Sutra je poinjala kolska obuka pa je trebalo da iskoristimo posljednji slobodni dan. Marko je imao samo dvije elje: da posjetimo zooloki vrt i da odemo na rijeku. U zoolokom vrtu je ve bio i kad je prvi put dolazio u Zagreb a ipak se, znate, i drugi put nije

odvajao od krletki. Svaku je ivotinju nazivao po imenu iz Knjige o dungli. Sjeam se dobro kako je rekao pred lavljom nastambom: Vidi, kad bih zapao u veliku nevolju... ja bih bez razmiljanja skoio meu ove zvijeri... A poslije smo, znate, otili na rijeku. Ukrcali smo se u amac, nas trojica, Marko, Reksi i ja... Tu crni djeak uuti, obori glavu onako kako ju je drao svih ovih dana i zauti. - uj, Marko, hoe li ti dalje priati? - upita on jedva ujno i jo dublje sagne glavu. - Neu. Ti pria mnogo bolje - odbi Marko. - Ne boj se. Sad je sve ve prolo. Crni djeak jo malo pouti a onda odie glavu i tiho nastavi: - Pao je ve sumrak. im je Reksi poeo cviljeti, znate, znao sam da nam prijeti opasnost. Pogledao sam u amac: voda nije nigdje ulazila. Onda sam shvatio. Spremala se oluja. Bili smo sasvim blizu otoka i mislio sam da je bolje da se ondje iskrcamo nego da pokuamo natrag na obalu. Veslao sam samo ja. Ali je ilo sporo. Vjetar je sve jae puhao. Crni oblaci prekrili su nebo. Bio je potpun mrak... onda... onda smo odjednom udarili u neto tvrdo... bili smo jo dosta daleko od otoka, sigurno je to bila neka podvodna hrid. Viknuo sam Marku: Dri se, ne naginji se! Ali bilo je kasno. Znate, amac se prevrnuo. Marko je vrisnuo, Reksi zacvilio, a ja sam zavikao u pomo... Uhvatio sam se za prevrnuti amac i pustio da me voda nosi... uo sam kako je amac, kad se prevrtao, udario u neto mekano, o Marka ili Reksija. Ali ja nisam nita poduzeo da im pomognem... Znao sam da Marko ne zna plivati... znate... - Mirko - prijekorno ree Marko Lukari - ti zna dobro da nisi mogao nita uiniti! Crni djeak je utio i opet stajao oborene glave. - To je bila Teulada - ubaci Koko iznebuha - hou rei, vi ste udarili u rt... onaj rt, zna Tomo.

je - prihvati Marko Lukari - mi smo tada zapravo ve bili na kopnu. Ja sam, istina, pao u vodu, ali me Reksi zgrabio za ovratniki izvukao... Pokraj mene je bio i moj drveni kovei... Vidio sam samo kako voda nosi prevrnuti amac, ali Mirku nije bilo ni traga... Bio sam siguran da se utopio... zbog mene... sjedio sam tako jo nekoliko sati plaui... Kasnije me naao bradonja i odveo u svoju kolibu. Kako je to divan ovjek! - Ali zato si danas htio skoiti u krletku? - zapita Koko. Danas? Eto, juer sam se isprva ponadao... Bradonja je uplaio nekog djeaka kraj Mirkove kue. Ja sam, naime, znao adresu i poslao sam bradonju onamo. Alagieva dvadeset i dva. I tako sam se ponadao... Mislio sam da je on zaplaio Mirka. Ali veeras, kad sam se priuljao kui i ugledao enu, u crnini, kako plae u praznoj sobi... Bio sam uvjeren da je ona crnina zbog Mirka... koji je mrtav, pokopan... - U tri ina! - kaza Emil. - Podudaranje dogaaja. Drama i pol! A onda crni djeak, koji je bio zaostao nekoliko koraaja iza njih, zamiljeno izusti kao da sam sa sobom razgovara: - Jesam li mogao pomoi ili nisam? To me jo jednako mui... Profesor Gavri mi je priao neto slino iz rata... Moda sam i ja u onom asu... moda nisam htio pomoi... Bio sam ljubomoran na Marka... Dodijalo mi to se u kui toliko govorilo o njemu: Marko ovo, Marko ono... Tata je rekao vie puta: Vidi, ja bih volio kad bi ti bio kao Marko... Moda mu ja zbilja nisam htio pomoi, Marku... Moda je to i Reksi osjetio, pa me zbog toga napustio... - Hajde, molim te, Mirko - obrati mu se Marko Lukari toplo i srdano - nemoj sad muiti sebe i mene. Dosta smo se namuili ovih dana... Gore glavu, molim te! Zapovijeda ti veliki Mogli, pobjednik Shere Khana!

- Tako

Crni se djeak osmjehnu, odie glavu i zagrli Marka Lukaria. - A to je dalje bilo-lo? - zapita zabrinuto Tomo.

vi sve znate - odgovori crni djeak. - Ja se nisam usudio nikome priati... odati... Odluio sam ii u obje kole, da to dulje odgodim strano otkrie... Zato sam i pazio da pisma iz Njemake ne dou teti Veri u ruke, da ona ne sazna za Marka... Ha, oekivao sam udo. I, eto, udo se i dogodilo... Zahvaljujui Koku, zahvaljujui vama... Dotle su se ve bili popeli u Alagievu ulicu. Brzim koracima pooe prema kui broj dvadeset i dva. U mranoj ulici jarko su svijetlili prozori u prizemlju kue inenjera Komana. I tada se odjednom razlegnu tresak razbijenog stakla. Reksi je izdaleka poznao glas svoga mladog gospodara i skoio kroz zatvoren prozor da mu to prije poleti u susret.

- Poslije

XXX SREOM SVRETAK

Trebalo je da proe vie od pola sata prije nego se stialo uzbudenje u Alagievoj ulici broj dvadeset i dva. Teta Vera je opet plakala - ali od sree. Za dva e sata svi zajedno poi na kolodvor da doekaju Mirkove roditelje na povratku iz Njemake, koji nee ni slutiti to se sve u meuvremenu odigralo. Teta Vera e u miru provesti jo nekoliko dana u njihovoj kui i onda otputovati u svoj dragi Split. Istina, ona nije tono razabrala to se sve dogaalo u ovih nekoliko dana ali je nije bilo ni briga: za nju je bilo najvanije da se sve sretno svrilo i da su Mirko, Marko i Reksi opet na okupu. A crni djeak je bio presretan to ga je Reksi tako veselo doekao. Strepio je da ga je pas moda zamrzio kad je onako ostavio prijatelja i njega u nevolji. Zapravo, nije se ba sasvim ni varao. Dobri Reksi je one burne noi trenutak oklijevao bi li se otisnuo za gospodarom ili bi pomogao djeaku koji se mogao utopiti. On je, za razliku od Marka Lukaria, vidio da mu gospodara nosi amac i da mu se nije nita dogodilo. Meutim, kad ga je kasnije bradonja vezao o lanac, jedva je ekao priliku da ponovno ugleda svoga gospodara. - Idem vam skuhati aj! - ree teta Vera briui suze radosnice. Koko i Tomo su naizmjence glasno kihali. Sad su poeli osjeati posljedice ledene kine kupke. - Upala plua! - govorio je Emil uvjerljivo. - Jasni simptomi. Smanjena otpornost organizma. Antibiotik. I dok su se Tomo i Koko brisali velikim runicima,

koje im je bila donijela teta Vera, crni djeak je pozvao Marka Lukaria da mu pokae sobu na gornjem katu u kojoj e od sada zajedniki boraviti i uiti. Sijeda ena u crnini doskora se vrati iz kuhinje s toplim ajem i velikim novinskim listom ispod ruke. I kad pogleda znaajno Koka, on odmah shvati o emu je rije i veselo upita: - Vulkan ? - Ne, nije... - Rt? - Ne, sad je jezero. ini se, kaem ti ja, da su sad poeli s jezerima, Emile. Evo, pogledaj. Koko sad ipak ree kako se zapravo zove i predstavi pravog Emila. Protumaio je sijedoj eni da nije ni njoj isprva vjerovao i da se bojao da ga ne oda neaku. Zato je bilo bolje da se lano predstavi. A Emilu nije bilo krivo. On je samo zakiljio kroz naoale i znaajno rekao: Konspiracija! Plan - to je uspjeh! - Jezero u etiopskom gorju? - zamisli se Koko i stade se eati iza desnog uha ana... ana... Tana. Pa naravno: Tana! Kako se nisam odmah mogao sjetiti... - Ti si divan! - oduevljeno usklikne teta Vera ispisujui olovkom ono jedno jedino nesretno slovo koje joj je nedostajalo da ispuni krialjku. - Mora doi k meni u Split, kaem ti ja... Sjest emo na terasu i cijeli dan rjeavati krialjke, hoe li? Ali Koko nije stigao odgovoriti. Ba su sva trojica, Tomo, Emil i on, bili prinijeli ustima alice aja i spremili se srknuti vrelu tekuinu, kad se odozgo, sa stubita razlegnu buka i trk koraka. Prvo, lajui, sleti Reksi i odmah apama otvori izlazna vrata. A za njim bez daha istrae jedan za drugim Mirko i Marko. - Brzo, deki! - povika crni djeak. - Idemo! Jako je vano! Teta Vera, odmah se vraamo... A poslije idemo ravno na kolodvor... Hajde, deki, bre! Salice poispadae iz ruku, aj se proli po stolu, a pre-

neraeni djeaci istrae opet iz kue. Samo je Tomo, trei na zaelju, zapomagao: - Ja ne mogu-gu vie-e. Hou kui-i... Jedan za drugim su sletjeli niza stube i nali se u ulici s tramvajskom prugom. Tramvaji, naravno, vie nisu vozili i djeaci su nastavili trati niz ulicu. Koko je uzalud pokuavao dostii Mirka i Marka i saznati to ih je sad natjeralo na ovu pononu trku kroz prazne gradske ulice. - Navika! - vikao je Emil u trku pridravajui rukom naoale. - Tre iz navike. Ne mogu se vie zaustaviti. Inercija. Ali Mirko i Marko zastadoe na stajalitu taksija. Otvorie vrata velikog crnog automobila i sruie se na stranja sjedita. Drali su otvorena vrata dok nisu unutra upali Koko i Emil. Posljednji je jedva dokaskao Tomo i, stenjui, sruio se na pod automobila. Crni djeak, zvani Barbarossa, ree nepovjerljivom oferu adresu. Bila je to adresa kue u kojoj je stanovao profesor Gavri. - Ali zato, to, kako? to emo sad kod njega? - pitali su Koko i Emil istovremeno. - Vidjet ete. Teko je objasniti - odvrati uzbueni crni djeak. - Ne smijemo misliti samo na sebe - dometnu Marko Lukari kome su se oi krijesile od ushienja. - Kad smo mi imali ovakvu sreu, treba da pomognemo i drugima... - Ja hou kui-i - tulio je Tomo bez prestanka. Koko je zamolio da se ipak smiluju prijatelju, jer je znao da mu je majka ve zacijelo zabrinuta. Auto je zato skrenuo naas u Heinzelovu ulicu i zastao pred Tominom i Kokovom kuom. Koko je poruio po njemu svojim roditeljima da se nita ne brinu i da e se vratiti kui za jedan sat. A mali Tomo je, shrvan od umora i uzbuenja koje je bio preivio u ova dva- tri dana, jedva jedvice iao uza stubite svoje kue. Malo je bilo vjerojatno da e uskoro poeljeti to jo doivjeti i da e se jo tuiti kako je u gradu - dosadno.

A ostala etvorica i Reksi ve su u taksiju jurili prema kui u kojoj je stanovao nastavnik povijesti, profesor Gavri. ovjek u crnoj pidami skoio je iz crnog kreveta. Nije mogao vjerovati svojim uima. Dva puta je uo daje kuno zvonce zazvrljalo po pet puta. Pogledao je na sat: bila je tono pono. Tko bi sad mogao biti? Odluio je da treba promijeniti ugovoreni znak, jer ovaj dosadanji oito ve poznaje previe ljudi. Kad je otvorio vrata, profesor Gavri nije se mogao snai od uda, ali je njegovo iznenaenje opasno graniilo sa srdbom. Ugledao je Koka, Mirka Komana i Emila. Svi su djeaci govorili u isti glas, objanjavali, mlatarali rukama, a nastavnik povijesti nije mogao shvatiti to je posrijedi. I onda, prije nego se uspio snai, tri para ruku su ga obuhvatila i ponijela niza stubite. uo je samo kako je za njim kljocnula brava na vratima njegova stana, osjetio je kako mu je netko gurnuo u ruke kljueve i on se ve naao na ulici. Onda su se otvorila vrata taksija u kojem je sjedio nepoznati crni djeak s brazgotinom preko lica, i ovjek u crnoj pidami ve se u iduem trenutku vozio ulicama usnula grada u nepoznatom smjeru. Profesor Gavri nije mogao doi do rijei. Da je bio sluajno omraen meu uenicima, moda bi i pomislio da je ovo prava otmica, ucjena ili prepad ogorenih aka na nastavnika; ali o tome nije moglo biti ni govora, jer su njega svi u koli oboavali. - to je ovo? Kamo emo? - upita on poto se bio malo snaao. - Kamo idemo? - Profesore - ree crni djeak ozbiljno - imajte povjerenja u nas. Ovo je najsretniji dan u mome ivotu... pa hou, znate, da i ja vas iznenadim... A profesor Gavri; koji se drao svojeg uvjerenja da nikada, izvan kole i nastave, ne treba previe zapitkivati, osobito ne uenike, utke se stisnuo u crnoj pidami i prepustio sudbini. U meuvremenu su ga upoznali s

Markom Lukariem koji se zbunjeno smjekao a oi su mu se iskrile u mraku. On je, od vremena do vremena kazivao oferu u uho gdje treba skrenuti. Poslije petnaestak minuta vonje automobil prijee veliki most, skrenu ulijevo, napusti cestu i produlji voziti po grbavu, pjeskovitu putu. - Stanite tu! - ree Marko Lukari uzbueno. Iza pjeanog breuljka nazirala se mala ruevna kuica od dasaka s okruglim dimnjakom koji se izdizao iz trona krova kao prijetei kaiprst. Marko Lukari, Koko i Emil poznavali su ve ovo mjesto. Crni djeak ree oferu da prieka i svi izioe. Stadoe gurati profesora Gavria prema kuerku u kojemu je prozori bio osvijetljen oskudnim svjetlom adave petrolejke. Marko Lukari odgurnu klimava vrata i sveano ree: - Izvolite, profesore! ovjek u crnoj pidami oprezno sagnu glavu da ne udari o dovratak i ue u sumranu prostoriju. Njemu u susret ustade s leaja krupna ljudina obrasla u kosu i bradu i s velikom brazgotinom na licu. Dva se ovjeka preneraeno pogledae. - Marko! - viknu bradonja zamijetivi napokon djeaka na pragu. - Nali su te ipak. Eh, ba mi je drago. Strano sam se uplaio. - A... vi ne poznate ovog ovjeka? - upita Marko Lukari bradonju a oi mu usplamtjee vie od petrolejke na prozoru.Vi ne znate tko je ovo? - Ne, nisam ga nikad vidio - mirno ree bradati ovjek i slegne ramenima. - A zar vi ne poznajete ovoga ovjeka s bradom? upita crni djeak, zvani Barbarossa, koji se bio takoer progurao u sobu. - Ne, nisam ga nikad vidio - zbunjeno ree nastavnik u pidami. Mirko i Marko se smeteno pogledae i posramljeno oborie glave. Znai da su se ipak prevarili! A u trenutku

oduevljenja inilo im se da je sve u ivotu tako jednostavno i lako rijeiti. Ipak, trebalo je dobroudnom bradonji i ljubaznom profesoru objasniti zato su ih ovako iznenada, usred noi, prisilno upoznali. I crni djeak, zvani Barbarossa, latio se neugodne dunosti da objasni. Mucao je i petljao, ali su svi doskora shvatili o emu je rije. Kad su Mirko i Marko bili maloprije otili u gornju sobu kue u Alagievoj ulici, poeli su razgovarati o kojeemu. I tada je Marko Lukari spomenuo dobroudnog i gostoljubivog bradonju koji je bio tako dirnut kad je na pustom otoku naao samog-samcatog djeaka s velikom brazgotinom na licu. Ispriao je, ukratko, i bradonjinu tajnu koju nitko iv nije prije njega uo. Bila je to jo jedna ratna pria. Jurialo se na neprijateljski rov. Strojniar je poginuo, a bojovnik i prijatelj nedaleko od bradonje bio je ranjen; trebalo je zgrabiti strojnicu, koja je leala svega pet metara daleko i otvoriti vatru po rovu; ali bradonja to nije uinio; viknuo je: Ja sam ranjen i poeo se povlaiti ne obazirui se na prijatelja; zapljutale su granate i vie ga nije nikad vidio; bio je uvjeren da je poginuo; poela ga je pei savjest i, im je rat zavrio, povukao se u osamu, u kolibicu, nadajui se udu, ali uda nije bilo; prijatelj se nije nikad pojavio. I eto, Mirko i Marko su pomislili da su bradonja i profesor Gavri ti nerazdvojni prijatelji, koji misle jedan za drugoga da su mrtvi. Ali, na alost, Mirko i Marko su se prevarili. Bradonja se ak nije ni zvao Milan kao Gavriev prijatelj, nego Milivoj. Dva se ovjeka, oito, nisu nikad srela ni vidjela. - To bi i bilo previe! - aptao je Emil Koku u uho. Ovo je ivot, a ne roman. Ha-ha! Ali su se profesor Gavri i bradonja ipak srdano rukovali. Nije bilo kraja njihovu udu kad su od djeaka saznali da su u ratu doivjeli gotovo isti grozni doivljaj i da ih sad mue iste muke. - Ipak smo neto nauili od ovih djeaka - govorio je

profesor Gavri obuhvativi bradonju oko ramena. - Ne smijemo klonuti, ne smijemo se prepustiti sudbini... Treba traiti, boriti se, biti uporan... Moda Milan i onaj va prijatelj nisu uope poginuli... - Imate pravo, gospodine profesore - zamiljeno ree bradati ovjek. - Imate, bogme, pravo... Mjesto da se skrivamo i grizemo, trebalo bi neto uiniti... Moda preko novina, preko radija, televizije... Moda jo nismo iscrpli sva sredsrva... - Dajte da sjednemo i smislimo to se jo moe poduzeti - oduevi se profesor Gavri i, kako se bio zagrijao, raskopa crnu pidamu. A djeaci se tiho povukoe. Mirko i Marko morali su otii po tetu Veru i onda na kolodvor pred Mirkove roditelje. Koko je rekao da je krajnje vrijeme da se i on vrati kui. Istina, ve je bio odrastao djeak i otac mu je kojeta progledavao kroz prste, ali se Koko jo sjeao nedavnih vremena kad je otac u ovakvim sluajevima skidao sa zida debeli remen. Djeaci se odvezoe taksijem, a dva se ovjeka upustie u dugaak, srdaan razgovor uz slabano svjetlo petrolejke. Kad Koko izie pred svojom kuom, dogovorie se da e se sutra svi sastati u Alagievoj ulici. A Mirko i Marko se zagrljeni odvezoe dalje. Brzi vlak iz Njemake zaustavio se na peronu zagrebakog kolodvora tono u jedan sat i etrdeset i pet minuta. Inenjer Koman i njegova ena nestrpljivo su izvirivali kroz prozor. A usred perona ekali su ih teta Vera, Mirko, Marko i Reksi. Iako je prolo svega desetak dana od njihova odlaska, sastanak je bio neobino topao. Majka i otac, naravno, nisu mogli ni slutiti to se u meuvremenu dogaalo. A skupina koja ih je doekala, doimala se tako sretna i slona da i nisu mogli nita posumnjati. Kasnije, u taksiju, dok su se vozili kui i dok su

Mirko i Marko ve zadivljeno pregledavali darove - blistavu zranu puku i veliki album slika filmskih glumaca inenjer Koman se njeno nagnuo prema eni i tiho joj proaptao u uho: - Vidi, draga moja, kako se deki divno slau. A ti si se bojala da e na sin biti ljubomoran na Marka... - Ti uvijek ima pravo - veselo odgovori majka crnog djeaka, zvanog Barbarossa.

O PISCU

Ivan Kuan je roen 1933. u Sarajevu.Od 1939. ivi u Zagrebu, gdje svrava srednju kolu i slikarski odsjek Akademije likovnih umjetnosti. Pie lanke i novele po asopisima i novinama. Prevodi s vie jezika, najvie s engleskoga, francuskoga i ruskoga. Objavljuje tri knjige novela, sedam romana, knjigu drama, te devet knjiga za mlade: knjigu pripovijetki (Strani kauboj) i osam romana (Uzbuna na zelenom Vrhu, Koko i duhovi, Do maa zadaa, Zagonetni djeak, Lae, Melita, Koko u Parizu, Ljubav ili smrt i Koko u Kninu. Kuanove knjige prevoene su no mnoge svjetske jezike, od albanskoga do afrikaana. Prvi je hrvatski kandidat za nagradu Hans Christian Andersen, najvee meunarodno priznanje za omladinsku knjievnost (kao Oscar ili Nobelova nagrada). Dobivao je mnoge nagrade za tiskana, izvoena ili snimljena djela, pa i Nagradu grada

Zagreba dva puta. Pie za radio, televiziju, film i kazalite. Ovo je izdanje ponovno priredio, grafiki pripremio za tisak sa sinom Danielom i sam likovno opremio i ilustrirao. Obrada:

BABAC