HELIODOR 'ETIOPSKE PRIE' (3. st) = prevedeno na franc. 1547., godinu dana prije tal.

Prijevoda Aristotelove Poetike; prepoznavanje postaje aktualna kategorija, a za to je razdoblje karakteristina pria o Martinu Guerreu (Natalie Zemon Davies 'Povratak Martina Guerrea') iz okolice Toulousea koji je 1548. napustio en i dijete i otiao u rat. Povratak Martina
Guerrea udesna je pripovijest po istinitom dogaaju, viekratno publicirana, bestseler jo u 16. stoljedu. Natalie Zemon Davis, o ijem je djelu teko odredivih anrovskih uzusa ovdje rije, potaknuta suradnjom na filmu napisala je taj historigorafski bestseler kako bi korigirala sva odstupanja od historijske istine do kojih je dolo pri ekranizaciji i, u skladu s naravi medija, najvedoj popularizaciji i mitologizaciji sluaja. I uinila je to maestralno. Povratak Martina Guerrea je knjiga, rekonstrukcija sluaja, koja iznad svega postavlja pitanje prava i pravde. Naime, nakon to pravi Martin Guerre napusti svoju branu lonicu, dijete i posjed, pojavi se ovjek koji se predstavi kao Martin Guerre. To suseljani prihvate, prihvati i ena, koja pored njega u braku procvate, dok je ona prva faza braka s istim bila itekako bodljikava. Stvar hoda nekoliko godina, sve je na svom mjestu, a onda, zbog pritiska imovinskih odnosa unutar porodice doe do parnice na kojoj se pokuava utvrditi kako je rije o lanom Martinu Guerreu. Optueni Martin, uz kooperativnu suprugu, gotovo uvjeri sud da je on taj za kojeg se predstavlja, to potvrde i brojni svjedoci, ali u odsudnom trenutku pojavi se pravi Martin Guerre i varalica bude osuen na smrt. ak i biva, jo maloprije vjerna, u strahu za vlatiti ivot, u bezizlaznoj situaciji, pritisnuta svjedoenjima, tvrdi da je prevarena. injenica je da nikome pojavom lanog jer radilo se o nadarenom varalici Arnaudu du Tilhu, ovjeku iznimne biografije i nevjerojatne memorije nije nanesena teta. Dapae, brana lonica funkcionirala je bolje nego ikada, posjedi, pomalo... Gledano funkcionalistiki, s obzirom na to koji Martin Guerre bolje funkcionira u sustavu, sve je na strani vjeta krivotvoritelja identiteta. Namede se pitanje koga je tu trebalo osuditi? Onoga koji je napustio enu i posjed ili onoga koji je sve doveo u red? Svi svjedoci procesa, od kojih je jedan i Michael de Montaigne, osjetili su neprilinost pravde u tom sluaju i intimno suosjedali s kriteljem zakona.

Pitanje je postoji li uopde nain da se uspostavi neiji identitet? Zakon je moda pogrijeio, a to iri paniku meu ljudima. U tom sudskom procesu, i opdenito u tom razdoblju, postoji problem krize identiteta. Heliodorov ljubavni roman o dvoje mladih: U ratnom pohodu kralj Hidasp hvata ratne zarobljenike meu kojima su Teagen i Harikleja. Oni dolaze pred kralja i kraljicu, jer je bio obiaj da se rtvuju najljepi mladid i djevojka kao zahvala za pobjedu. Kako bi se spasila od smaknuda, Harikleja govori da je kraljeva kdi, iako se njezina tvrdnja protivi svim zakonima logike kralj i kraljica su crni (Etiopija), a ona je bijela. Dravni autoritet (Hidasp) suprostavlja se nepouzdanim dokazima identiteta (Harikleja) = identitet vie nije lako dokazati, on postaje sporan. Djevojka Harikleja preuzima ulogu pripovjedaa - to je karakteristino za Homerove epove - prie koje priaju sami likovi slue kao retrospektiva da bi se saznao tijek dogaanja koji prethode pripovijedanju. Harikleja svojom priom nastoji spasiti svoj ivot . Tehnike uvjeravanja, pripovijedanja veoma su sloene, zato njena pria mora prodi kroz vie e tapa kojima se demonstrira Heliodorovo poznavanje Aristotelove Poetike. Suoavaju se dva poretka - in pripovijedanja koji se gradi na odgodi kako bi bilo uvjerljivije, a s druge strane in spoznaje koji se ne da uvudi u obmanu pripovijedanja (jer je on crn, a ona bijela). Hidasp brani autoritet zakona, autoritet istine pred priom koja hode stvoriti svoju istinu, to ini sukob dvije istine - pripovjedne i zakonske. Harikleja mora dokazati da je njegova kdi - zato najprije podastire papirus, svitak na kojem su upisani podaci, to on odbija prihvatiti kao dokaz, kao i biljege na tijelu te nakit. Kraljica je sklona djevojci, no kralj ostaje tvrd, on brani zakon - pria je izgubila vjerodostojnost. Ona mu pokazuje Andromedinu sliku kako bi dokazala slinost izmeu nje i Andromede koju je majka gledala pri raanju te on napokon prihvada njenu istinu.

Francuski prijevod Heliodora 1547. godine upozorava da se pitanje vjerodostojnosti pripovjednog identiteta obnovilo. Etiopske prie sada se naslanjaju na viteke prie. Je li mogue sauvati logiku u vrtlogu nevjerojatnih zgoda? To de pitanje dominirati poetikim raspravama 16. st, zaotreno i jednim aktualnim skandalom. Vlazquezove 'Dvorkinje' (1656) su umnogoemu indikativne za tu krizu identiteta. Prelamanje identifikacije - na platnu se vidi sam Velazquez koji slika jedno platno. Na tom platnu u platnu (koje ne vidimo) je kraljevski par, ali modeli kralj i kraljica su izvan platna, na naem poloaju, iako se vide na slici u odrazu ogledala. Svaka promatraka perspektiva ima jednu slijepu toku, jedni promatraju druge, ali nitko ne vidi cijelu sliku. To je prelamanje zrcala, tvorba identiteta u labirintu zrcala, a to je ono to obiljeava 16. st.