S T O M AT O L O K A P R O T E T I K A

Stomatologija

Vlaknasto ojaani kompoziti i ceromeri u stomatologiji

dr. sc. Veeslav Bergman1, prof. dr. sc. Adnan atovi 2, Danijel Fiket, dr. stom.2
1

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, 2Stomatoloki fakultet Sveuilita u Zagrebu

Tenja kliniara da se metali potisnu iz uporabe u ustima i zamjene nemetalima, koji se i estetski bolje uklapaju u zubne nizove, rezultirala je pojavom kompozitnih materijala na tritu, koji su u iroj klinikoj primjeni od devedesetih godina dvadesetog stoljea. Primjena ovih materijala pokriva skoro sve klinike discipline stomatologije, od fiksne i mobilne protetike, do konzervativne stomatologije, parodontologije i ortodoncije. U radu su prikazana tehnoloka i mehanika svojstva vlaknasto ojaanih kompozita, te njihove prednosti i nedostaci

uvremena stomatologija poznaje mnoge materijale kojima rjeava kompleksne probleme, poput nadoknade propalih zubnih struktura, nadoknade cijelog zuba ili zubnog niza. U te svrhe upotrebljavaju se fiksni protetski nadomjesci, podravani prirodnim zubima ili implantatima. Najee koriteni materijali su metali, keramika i akrilatni polimeri. Ovi materijali ne zadovoljavaju niz parametara u mehanikom, fizikom, kemijskom te biolokom aspektu. Iz tih razloga kontinuirano se istrauju novi materijali, uz poboljanja svojstava postojeih. Devedesetih godina dvadesetog stoljea u iroku kliniku uporabu ulaze vlaknasto ojaani kompoziti (FRC) Fiber reinforced composites. Istraivanja tog materijala i primjena u drugim industrijskim granama poela je puno ranije, naroito u aeronautici, brodogradnji, te prvenstveno u razvoju svemirskog programa pedesetih godina. Prva eksperimentiranja u stomatologiji izvode se ezdesetih i sedamdesetih godina, i to ojaanja poli (metil metakrilata) staklenim vlaknima1, karbonskim vlaknima2 i aluminijskim i safirnim nitima3. Osamdesetih i devedesetih godina preporuuje se ojaanje baza proteza vlaknasto ojaanim kompozitima4, primjena u fiksnoj protetici5, u ortodonciji kao drai mjesta6 i splintovi7. Danas je uporaba vlaknasto ojaanih materijala iroka zahvaljujui njihovim svojstvima: velikoj vrstoi u odnosu na teinu, nekorozivnosti, translucenciji, radiolucenciji, dobrim vezujuim svojstvima, mogunosti lakog popravljanja i relativno jednostavnom laboratorijskom rukovanju.8 Tehnoloka i mehanika svojstva vlaknasto ojaanih kompozita Vlaknasto ojaani kompoziti imaju irok potencijal za primjenu u razliitim klinikim sluajevima, meutim stomatolog i tehniar moraju poznavati osnovna svojstva ovih materijala i razliite tipove kako bi ih mogli primjenjivati u svakodnevnoj praksi. Ovo zahtijeva dodatnu edukaciju cijelog tima i nabavu opreme za rad s vlaknasto ojaanim kompozitima. Vlaknasto ojaani kompoziti sastoje se od dvije komponente: vlakana, koja osiguravaju krutost i vrstou, dok matriks podupire ojaanja i omoguuje plastinost pri rukovanju. Matrica je polimer ili smola ojaana staklom, polietilenskim ili karbonskim vlaknima. Vlakna su razliitih konfiguracija: primjerice najee koritena unidirectional istosmjerna vlakna duga, neisprekidana, paralelna, zatim isprepletena i utkana (woven, braided). Vlakna su promjera 7-10 m, i proteu se duinskom osi nadomjeska. Staklena vlakna se kao ojaanje nalaze u materijalima koji se koriste u zubnim laboratorijima, dok se polimerna ojaanja, poput polietilenskih vlakana, mogu upotrebljavati za direktnu uporabu na pacijentu u zubnim ordinacijama. U klinikoj se uporabi za

ojaanja devitaliziranih zuba upotrebljavaju i kolii, izraeni od karbonskih ili staklenih vlakana. Najmoderniji sustavi vlaknasto ojaanih kompozita, sadre bis-GMA bisphenol glycidyl methacrylate smolu kao matricu. Klinika istraivanja ovih sustava pokazuju i dokazuju da kada se potuju postupci za uporabu materijala propisani od proizvoaa kliniki rezultati su zadovoljavajui uz ogranienje klinike primjene, navedeno u indikacijama i kontraindikacijama. Meutim, uz zadovoljavajua mehanika svojstva, neki autori navode nedostatak sjaja na povrini ubrzo nakon aplikacije u usta.9 Mehanika vlaknasto ojaanih kompozita je vrlo sloena, za razliku od klasinih dentalnih materijala koji su homogeni, uniformni i izotropni. Svojstva vlaknasto ojaanih kompozita ovise o orijentaciji vlakana. Za istosmjerne vlaknaste kompozite, kod kojih se vlakna proteu paralelno i u jednom smjeru, svojstva su bolja ako je sila paralelna sa smjerom vlakana, a slabija ako je sila okomita na smjer vlakana. Rezultat je postavljanje vlakana paralelno sa smjerom najjaeg djelovanja sila. S obzirom da je u ustima djelovanje sila viesmjerno, nije jednostavno potovati ovo pravilo.10 U stomatologiji i stomatolokoj protetici dva su najvanija mehanika svojstva vana za opstojnost materijala uoblienog u nadomjestak, vrstoa i krutost. Krutost materijala se iskazuje kao modul elastinosti. Visok modul je potreban za vlaknasto ojaan kostur ili bazu konstrukcije krunice ili mosta, jer oni podravaju oblaui kompozit ija je struktura krhkija. Modul i vrstoa u smjeru vlakana proporcionalni su volumenu i individualnim svojstvima vlakana i matriksa. Ova povezanost je poznata kao rule of mixtures ili pravilo mjeavine.10 Krutost i vrstoa istosmjernih vlaknastih kompozita je uvelike ovisna o svojstvima i volumenu vlakana. Zbog potrebe da vlakna budu potpuno impregnirana smolom, volumen vlakana je uglavnom ogranien na manje od 50%. Tipini preimpregnirani istosmjerni vlaknasti kompoziti sadre priblino 45% staklenih vlakana, iji je modul elastinosti 28-34 GPa, a savojna vrstoa od 600 do 1000 MPa. Ove vrijednosti su oko 10 puta vee od vrijednosti same dentalne smole. Materijali koji se upotrebljavaju u stomatolokoj protetici najee se testiraju na savitljivost i vrstou prije loma u laboratorijskim uvjetima, ime se odreuju njihove klinike performanse. Mnogi znanstvenici ukazuju na vanost zamora materijala i lomnu ilavost, prema kojima se materijali svrstavaju u odreene klase, ukljuujui i vlaknaste kompozite. Savojna vrstoa komercijalnih vlaknasto ojaanih kompozita je 300-1000 MPa, ovisno o preparaciji i geometriji uzorka.11 Savojna vrstoa metala je 600-1100 MPa. Kombinacija

M E D I X S P E C I J A L I Z I R A N I M E D I C I N S K I D VO M J E S E N I K W W W. M E D I X . C O M . H R

133

Stomatologija

S T O M AT O L O K A P R O T E T I K A

Slika 1. Razliiti oblici preimpregniranih vlaknasto ojaanih kompozita

Slika 2. Prikaz vlakana umetnutih u bis-GMA matricu

Slika 3. Mikroskopski prikaz ceromera/keramika zrnca umetnuta u polimernu matricu

visokog udjela staklenih vlakana i istosmjernog postava (arhitekture) omoguava relativno visok modul vrstoe ove vrste materijala. Mehanika ispitivanja i klinika opaanja pokazuju da vlaknasto ojaanje nudi vrstou i krutost potrebnu da izdri sile jae nego to moe izdrati vanjski kompozitni sloj.13 Kod preimpregniranih vlaknasto ojaanih kompozita vlakna i smolasti matriks su spojeni za vrijeme proizvodnog procesa. Ta tehnika rezultira jednakomjerno preimpregniranim vlaknima s matriksom.13 Preimpregnirani vlaknasto ojaani kompozit s istosmjernim vlakancima sposoban je izdrati 2-3 puta vee optereenje od nekih prepletenih vlaknasto ojaanih kompozita koji zahtijevaju runu impregnaciju.12 Indikacije za primjenu vlaknasto ojaanih kompozita Ceromeri i vlaknasto ojaani kompoziti imaju iroku primjenu u fiksnoj protetici: za izradu samostalnih krunica, krunica u nizu, mosnih konstrukcija od nekoliko lanova do semicirkularnih mostova u ogranienim indikacijama. Takoer se primjenjuju za izradu Maryland i inlay mostova. Ceromeri se samostalno upotrebljavaju za izradu vestibularnih faseta, prednjih krunica koje imaju privremeni karakter i nisu namijenjene uvjetima dubokog zagriza, kao i za fasetiranje metalnih kostura, samostalnih metalnih krunica i mostova. Tu vrstu materijala moe se upotrijebiti i za izradu svih klasa i oblika krutih ispuna inlaya, onlaya i overlaya. Ovaj materijal nije preporueno koristiti kod pacijenata s parafunkcijama, posebice bruksizmom.14 Nepreimpregnirani vlaknasto ojaani kompoziti, koji se koriste direktno u ordinaciji, slue za izradu splinteva, stabilizaciju pominih zuba, nadoknadu zuba koji nedostaje i izradu endodontskih kolia.15 Istraivanja mnogih autora su usmjerena mehanikim svojstvima. Veliina maksimalnih vanih sila u stranjem vanom podruju je 500 N.16 Vlaknasto ojaani inlay most zadovoljava vrstou pri takvim silama. Dosadanja in vitro istraivanja vlaknasto ojaanih kompozita pokazala su zadovoljavajue rezultate nakon simulacije uvjeta u ustima, ispitivanja vrstoe i vrstoe marginalne adaptacije adhezivnih molarnih krunica, inlay mostova i trolanih mostova. Dobiveni rezultati su ak nadmaili potpune keramike nadomjeske.17 Tako je vrstoa inlay mosta npr. bila oko 700 N, to navodi na zakljuak o njihovoj pouzdanosti za kliniku primjenu. Marginalna adaptacija adhezivno cementiranih vlaknasto ojaanih kompozitnih nadomjestaka pokazivala je statistiki nepromjenjive vrijednosti nakon simulacije uvjeta usne upljine od 5 godina.18 Takoer je zakljueno da oblaui materijal ima slina svojstva caklini u razdoblju od 5 godina i da uspjeno odolijeva okluzalnim kontaktnim silama.19,20 Scanning elektronska mikroskopija pokazala je da u razdoblju od 1 godine nema nikakvih promjena materijala, to su pokazala i klinika istraivanja.21 Studije su preporuile vlaknasto ojaane kompozite kao alternativu metalno akri-

latnim mostovima.22 Posljednja klinika istraivanja pokazuju da vlaknasto ojaani kompoziti uz odlina mehanika i fizika svojstva trebaju poboljanje oblaueg kompozita (ceromera) zbog troenja, diskoloracije, pucanja povrine i ekspozicije vlakana, te se uporaba FRC preporuuje kao provizorij.23-25 Zakljuak Tehnologija vlaknasto ojaanih kompozita predstavlja novost u klinikoj stomatologiji jer je tenja da se metali potisnu iz uporabe u ustima i zamjene nemetalima, koji se i estetski bolje uklapaju u zubne nizove. Primjena ovih materijala pokriva skoro sve klinike discipline stomatologije. U fiksnoj protetici upotrebljavaju se za izradu faseta, inlaya, nadogradnji, samostalnih krunica i mostova. U mobilnoj protetici slue za ojaanje baze totalnih proteza, u konzervativnoj stomatologiji za ispune, u parodontologiji za estetske udlage ili splintove, a slinu funkciju imaju i u ortodonciji za izradu estetskih draa mjesta. Zbog nedovoljnog povrinskog sjaja i mehanike inferiornosti u odnosu na metalnu keramiku ili kombinaciju metala s drugom vrstom estetske obloge, mnogi autori opravdano ovaj materijal nazivaju materijalom za provizorne radove, posebice u fiksnoj protetici. M

L I T E R AT U R A 1. Smith DC. Recent developments and prospect in dental polymer. J Prosthet Dent 1961; 12:1066. 2. Wylegalsa RT. Reinforcing dental base material with carbon fiber. Dent Technol 1971; 26:97. 3. Grant AA, Greener EH. Whisker reinforcement of polymethyl methacrylate denture base resins. Aust Dent J 1967; 12:29. 4. DeBour J, Vermileya SG, Brady RE. The effect of carbon fiber orientation on the fatigue resistance and bending properties of two denture resins. J Prosthet Dent 1984; 51:119-21. 5. Bjork N, Ekstand K, Ruyter UE. Implant-fixed dental bridges from carbon/graphite reinforced poly (methylmethacrylate). Biomaterials 1986; 7:73-5. 6. Diamond M. Resin fiberglass bonded retainer. J Clin Orthod 1987; 21:182-3. 7. Levenson MF. The use of a clear pliable film to form a fiberglass-reinorced splint. J Am Dent Assoc 1986; 112:79-80. 8. Meiers J, Freilich M. Conservative anterior tooth replacement using fiber-reinforced composite. Oper Dent 2000; 25:239-43. 9. Freilich MA, Duncan JP, Meiers JC, Goldberg AJ. Clinical evaluation of fiber reinforced fixed partial dentures; Preliminary data (abstract 2218). J Dent Res 1999; 78:383. 10. Agarwal BD, Broutman LJ. Analysis and performance of Fiber Composites. New York: John Wiley & Sons, 1980. 11. Freilich MA, Karamarker AC, Burastone CJ, Goldberg AJ. Fleksure strenght and handling characteristics of fiber reinforced composites used in prosthodontics (abstract 1361). J Dent Res 1997; 76:184. 12. Goldberg AJ, Burstone CJ. The use of continuous fiber reinforcement in dentistry. Dent Mater 1992; 28:167-73. 13. Freilich MA, Karamarker AC, Burstone CJ, Goldberg AJ. Flexure strength of fiber reinforced composites designed for prosthodontic application (abstract 999) J Dent Res 1997; 76 (special issue):138. 14. atovi A. Primjena ceromera i FRC (fiber reinforced composite) tehnologije u fiksnoj protetici. Medix 1998; 4(19):70-1. 15. Strasasler HE, Gerhardt DE. Management of restorative emergencies. Dent Calin North Am 1993; 37:353-66.

134

MEDIX OUJAK 2004. GOD. X BROJ 52

Stomatologija

S T O M AT O L O K A P R O T E T I K A

16. Hidaka O, Iwasaki M, Saito M, et al. Influence of clenching intensity on bite force balance occlusal contact area and average bite pressure. J Dent Res 1999; 78:1336-44. 17. Loose M, Rosentritt M, Leibrock A, Behr M, Handel G. In-vitro study of fracture strenght and marginal adaptation of fiber-reinforced composite versus all-ceramic fixed partial dentures. Eur J Prosthodont Restorative Dent 1998; 6:55-8. 18. Behr M, Rosentritt M, Leibrock A, Handel G. In-vitro fracture strength of resin-bonded posterior inlay-bridges using the fiber-reinforced Vectris/Targis system. J Dent 1999; 27:163-8. 19. Kern M, Strub JR, Lu X-Y. Wear of composite resin veneering materials in a dual-axis chewing simulator. J Oral Rehabil 1999; 26:372-6. 20. Knobloch LA, Kerby RE, Seghi R, Putten M. Two-body wear resistance and degree of conversion of laboratory-processed composite materials. Int J Prosthodont 1999; 12:432-8. 21. Gohring TN, Mormann WH, Lutz F. Clinical and scanning electron microscopy evaluation of fiber reinforced inlay fixed partial dentures: Preliminary results after one year. J Prosthet Dent 1999; 82:662-8. 22. Ryge G. Clinical criteria. Int Dent J 1980; 30:347-58. 23. Behr M, Rosentritt M, Latzel D, Handel G. Fracture resistance of fiber-reinforced versus non-fiber-reinforced composite molar crowns. Clin Oral Investig 2003; 7(3):135-9. 24. Carlo M, Ferrari M, Miceli GM, Scoti R. Clinical evaluation of fiber-reinforced composite inlay FPDs. Int J Prosthodont 2003; 16:319-25. 25. Behr M, Rosentrit M, Handel G. Fiber-reinforced composite crowns and FPDs: a clinical report. Int J Prosthodont 2003; 16:239-43.

136

MEDIX OUJAK 2004. GOD. X BROJ 52