Gerontologija

MIKRONUTRIJENTI

Antioksidansi i oligoelementi u starijih ljudi

Ana Puljak, dr. med., Goran Perko, dr. med., Dijana Mihok, dr. med., Hrvoje Radaevi, prof.
Centar za gerontologiju, Zavod za javno zdravstvo Grada Zagreba

Centar za gerontologiju (Referentni centar Ministarstva zdravstva RH za zatitu zdravlja starijih ljudi) ZJZGZ organizirao je u Starogradskoj vijenici Grada Zagreba 27. sijenja 2004. godine jubilarnu 125. gerontoloku tribinu Antioksidansi i oligoelementi u starijih bolesnika. Suvremene spoznaje o slobodnim radikalima, antioksidantima i oksidacijskom stresu prezentirao je pred 263 doktora medicine raznih specijalnosti i drugih zainteresiranih strunjaka koji skrbe o zatiti zdravlja starijih ljudi, prim. dr. sc. Josip ulig, specijalist klinike farmakologije. Na tribini je proveden i praktini postupak orijentacijskog utvrivanja antioksidansa putem koe sa svrhom edukativne poduke o primjeni te metode

a vitaminsko-mineralni status starijih osoba i njihovu funkcionalnu onesposobljenost utjeu, uz fizioloke promjene uvjetovane starenjem, istovremena pojava vie bolesti i oteenja funkcije pojedinih organa i organskih sustava, nain prehrane koji nije u skladu s primjenom osam prehrambenih pravila za starije, te istovremeno uzimanje vie lijekova. Na taj deficit utjeu i psiholoki (alovanje, apatija i sl.), socioloki (izoliranost uvjetovana tekom pokretljivosti i sl.) i ekonomski imbenici. Potvreno je kako istovremeno uzimanje vie od tri lijeka u gerijatrijskog bolesnika moe dodatno uzrokovati i gubitak apetita, smanjiti osjet okusa i mirisa, ili doi u interakciju s drugim prehrambenim tvarima, smanjujui tako apsorpciju vitamina i minerala. Gerontoloko-javnozdravstvena istraivanja ukazuju kako unos pojedinih vitamina i minerala u prehrani jednog dijela starije populacije nije zadovoljavajui, a istovremeno u proizvedenim prehrambenim namirnicama njihova zastupljenost nije dostatna, to moe imati za posljedicu neprimjerenu opskrbu organizma starijih ljudi ovim zatitnim tvarima. Po preporukama gerontologa, kod zdrave starije osobe, primjena vitaminsko-mineralne nadopune, na osnovi procijenjenog vitaminsko-mineralnog statusa, mora biti pod nadzorom doktora koji skrbi za njezino zdravlje. Slobodni radikali i teorije starenja Danas postoji vie teorija o uzrocima starenja. Jedna od teorija kojom se nastoji objasniti proces starenja je teorija slobodnih radikala, prema kojoj je starenje posljedica njihove pretjerane produkcije (Loose cannon theory). Pritom se ne smije zaboraviti da je duljina ivota u osnovi nasljedna, to dokazuju i dugovjeni lanovi pojedinih obitelji, kao i gotovo podjednaka duljina ivota jednojajanih blizanaca (ukoliko uzrok smrti nije nesrea, odnosno nasilna smrt). Gerontoloka istraivanja takoer potvruju da, bez obzira na ovu injenicu, negativno zdravstveno ponaanje i loi ivotni uvjeti mogu znatno skratiti predodreeni ivotni vijek. U procesu starenja bitan je onaj trenutak kada poinje opadati fizioloka funkcija pojedinih organa. To se prvenstveno odnosi na tzv. aging hot spots organe, odnosno organske sustave koji nemaju sposobnost regeneracije oteenih stanica, a to su srce, sredinji ivani sustav i imunoloki sustav. Poznato je da su oteenja tih organa i organskih sustava najei uzrok smrti u starijoj populaciji. I brojne teorije starenja imaju dodirnu toku u tom procesu. Osim teorije slobodnih radikala, u znanstvenoj literaturi postoji teorija taloenja lipofuscina, teorija somatskih mutacija i teorija

pogreaka (Error-Catastroffe theory), koje se svrstavaju u grupu wear and tear teorije (umor i troenje organizma). Drugu grupu teorija ine razne teorije o genetskoj programiranosti (Genetic program theories) duljine ivota, prema kojima je duljina ivota pojedinca unaprijed genetski odreena. I meu ovim teorijama postoje razne, zapravo sline postavke, od toga da je unaprijed odreen broj dijeljenja pojedine stanice, prilikom ega nastaje sve vie tzv. staninog otpada, a ija koliina u odreenom trenutku uzrokuje degeneraciju i smrt stanice, do toga da kromosomi, povezano s prestankom mogunosti reprodukcije, alju signale tjelesnim stanicama da vie nije potrebna njihova reparacija nakon oteenja. Slino tumaenje daje i neuroendokrina teorija, dok se autoimuna teorija bazira na oslabljivanju funkcioniranja imunolokog sustava, koji godinama u sve manjoj mjeri prepoznaje vlastite stanice i tkiva te uzrokovanjem razliitih autoimunih procesa uzrokuje oteenja i smrt stanice. Svi tjelesni, stanini i genetski procesi navedeni u ovim teorijama zapravo se meusobno isprepliu i starenje, kao jedan vrlo kompleksan proces, vjerojatno je rezultat svega navedenog samo je pitanje koji je vremenski slijed tih procesa. Oksidacijski stres. Oksidacijski stres posljedica je prekomjerne produkcije reaktivnih spojeva kisika (oksidansi, radikali) uslijed poremeaja u ravnotei oksidacijsko-redukcijskih procesa u biolokim sustavima. Jednostavnije reeno, oksidansi u biokemijskim sustavima imaju sposobnost predavanja elektrona, dok antioksidansi (reducensi) imaju sposobnost primanja elektrona. Uslijed prekomjernog stvaranja slobodnih radikala nastaje oksidacijski stres koji je uzrok i karakteristika brojnih bolesti i zdravstvenih poremeaja kao to su kardiovaskularne bolesti, neurodegenerativne bolesti, karcinomi, dijabetes, autoimune bolesti. Posljedice oksidacijskog stresa posebno su izraene u starijoj ivotnoj dobi, za koju je i karakteristina poveana incidencija veine od navedenih bolesti. Posebno opsena istraivanja provode se u prouavanju etiologije i patogeneze ateroskleroze, koja je smatrana neizbjenim procesom starenja i degenerativnim procesom, a u zadnja dva desetljea otkriveno je kako je jedan od vjerojatnih uzroka oksidacijski stres. U teoriji nastanka ateroskleroze poetno oteenje lipoproteina male gustoe (LDL estice) uzrokuje stvaranje lipidnih peroksida, odnosno lipidnih radikala te dolazi do niza kaskadnih reakcija, koje su vrlo vjerojatno jedan od uzroka aterosklerotskog procesa.

98

MEDIX OUJAK 2004. GOD. X BROJ 52

MIKRONUTRIJENTI

Gerontologija

Slobodni radikali. Slobodni radikali su, u kemijskom smislu, kemijske estice koje imaju jedan ili vie nesparenih elektrona u vanjskoj ljusci te imaju izrazito visok stupanj reaktivnosti, odnosno brzog spajanja s proteinima, lipidima, nukleinskim kiselinama, ugljikohidratima. Na taj nain moe doi do oteenja tkiva, a mogu nastati i novi reaktivni spojevi koji dodatno oteuju tkiva. Slobodni radikali zapravo su oni imbenici koji, ukoliko se stvaraju u prevelikoj koliini, oteuju stanicu, odnosno uzrokuju oteenja tkiva i organa uzrokujui time i razliite bolesti. Slobodni radikali nastaju i tijekom normalnog aerobnog metabolizma. Ravnotea u metabolikim procesima pomaknuta u smjeru nastanaka vika slobodnih radikala, mogla bi biti jedan od uzroka starenja ljudskog organizma, tim vie to stariji organizam ima smanjenu mogunost obrane, odnosno vjerojatno je da kompleksni antioksidativni sustav, koji se sastoji od velikog broja karika, starenjem poputa u jednoj ili vie njih. Na taj nain nastaje zatvoreni krug izmeu procesa oksidacijskog stresa i starenja organizma kao uzroka i posljedice. Upravo na tome mjestu antioksidansi, koje starija osoba moe uzimati u obliku suplemenata, imaju svoju ulogu. Ipak, treba naglasiti da najnovija istraivanja ukazuju kako je i razina podnoenja oksidacijskog stresa organizma, a bez njegovog oteenja, vjerojatno individualna. Vodei se time, idealan nain terapije antioksidansima bio bi temeljen mjerenjem razine oksidacijskog stresa kod pojedinca. Antioksidansi. Ljudski organizam posjeduje endogene antioksidativne sustave koji ga tite od tetnog utjecaja slobodnih radikala. Pritom su posebno vani antioksidativni sustavi poput enzima superoksid-dismutaze, glutation-peroksidaze, katalaze, te antioksidansi topljivi u mastima i vodi poput glutationa, vitamina E i C, karotenoida i vitamina A te koenzima Q10. Antioksidansi se mogu podijeliti u tri osnovne skupine. Jedna skupina antioksidansa onemoguuje samo nastajanje slobodnih radikala. To su primarni antioksidansi. Sekundarni antioksidansi su oni koji unitavaju ve stvorene slobodne radikale, dok tercijarni ispravljaju ve nastala oteenja stanica. Bitno je naglasiti da odreeni slobodni radikali, kao enzimi, nastaju u organizmu (endogeni), dok se druge unosi u organizam prehranom, odnosno dodacima u prehrani. Drugu skupinu ine pojedini vitamini i minerali. Vitamini i minerali kao antioksidansi Vitamin E (alfa tokoferol) vitamin je topljiv u ulju. Nalazi se u sojinom i suncokretovom ulju, peninim klicama, kikirikiju, orasima, bademima, ljenjacima. Preporuena dnevna koliina je 8 mg za ene i 10 mg za mukarce. Glavni mehanizam njegovog antioksidativnog uinka je antiaterogeno djelovanje, zatitom LDL-a od oksidacije, ali i smanjivanjem adhezivnosti i agregabilnosti trombocita. Na taj je nain vitamin E najkorisniji u prevenciji ateroskleroze, koja je uzronik brojnih kardiovaskularnih i cirkulacijskih poremeaja i bolesti u starijem organizmu. Smatra se da je ovaj vitamin i najaktivniji kao antioksidans. Pojedina istraivanja govore i o njegovoj uinkovitosti kod usporavanja progresije Alzheimerove bolesti, ija je incidencija u starijoj populaciji u sve veem porastu, a javlja se sve vie i u mlaim dobnim skupinama. Pretpostavlja se i njegova vana uloga u prevenciji karcinoma prostate, koji je sve uestaliji u mukaraca starije ivotne dobi, te uloga u smanjivanju uestalosti karcinoma kolona i karcinoma dojke. Vitamin C (askorbinska kiselina), vitamin topljiv u vodi, nalazi se u najveim koliinama u svjeem vou (posebno u agrumima) i povru. Dnevne potrebe ovog vitamina iznose oko 60 mg za oba spola. Njegova normalna razina u krvi iznosi oko 40 mikromola/l, dok je na razini stanice oko 14 mikromola/l. Najvanije obiljeje vitamina C je izrazita antioksidativna sposobnost kao istaa ve nastalih slobodnih radikala i njihovog tetnog djelovanja na nukleinsku kiselinu u stanici. Omoguuje ponovnu reciklau alfatokoferola iz spoja s radikalom, detoksici-

rajui inhalirani ozon u pluima. Moe sniziti i koliinu iona eljeza i bakra, koji slue u prijenosu radikala. Oksidirani oblik vitamina C ima snano antioksidacijsko djelovanje u zatiti DNA, membrane lipida i proteina od oksidacijskog stresa. Smatra se da je ovaj vitamin vrlo koristan kod bolesnika s osteoartritisom, dijabetesom i aterosklerozom. Kod bolesnika s dijabetesom sniava razinu inzulina, LDL kolesterola i triglicerida u plazmi te tako djeluje pozitivno na raspoloivost glukoze. U sprjeavanju ateroskleroze sudjeluje sprjeavanjem LDL kolesterola od oksidacije. Protektivno djelovanje vjerojatno je i kod karcinoma laringsa i jednjaka, karcinoma eluca, guterae, rektuma te karcinoma dojke i grlia maternice. Beta karoten-provitamin A (ostali karotenoidi i biljni pigmenti), vitamin topljiv u ulju, nalazi se prvenstveno u zelenom lisnatom povru, mrkvi, mlijeku, siru, jajima. Dnevna potrebna koliina ovog vitamina je oko 5 mg dnevno za oba spola. Smatra se da je glavni mehanizam njegovog djelovanja neutralizacija molekularnog kisika u pobuenom stanju, koji je zapravo pretea svih slobodnih radikala. Dio ovog provitamina u stijenci crijeva i na razini perifernih tkiva pretvara se u vitamin A. Treba naglasiti da razina beta-karotena u krvi i tkivima ne podlijee homeostatskom nadzoru pa je na taj nain direktno povezana s unosom. Ipak, do predoziranja ne moe doi zbog izluivanja vika ovog vitamina bubrezima. Smatra se da ovaj vitamin djeluje protektivno kod nekih malignih bolesti (karcinom kolona, karcinom plua) te da poboljava djelovanje imunolokog sustava organizma i smanjuje incidenciju infektivnih bolesti. Fizioloki, potreban je za sintezu vidnog pigmenta (rodopsina), sudjeluje u rastu i diferencijaciji epitelnog tkiva, kotanog tkiva, a vrlo je bitan i za reprodukciju i razvoj embrija. Koenzim Q10 snaan je antioksidans ukljuen u proizvodnju energije u stanicama organizma i njegova je antioksidativna aktivnost usmjerena na zatitu od oksidativnog oteenja lipida membrane. Manjak koenzima moe dovesti do poremeaja rada srca pa i do srane insuficijencije u nekim sluajevima. Koenzim Q10 primjenjuje se u prevenciji karcinoma, srano-ilnih oboljenja te se koristi kao suportivna terapija srane insuficijencije, hipertenzije, kardiomiopatije, angine pektoris, eerne bolesti, a opisano je i njegovo protektivno djelovanje tijekom operacije na srcu. Nekoliko studija ukazalo je i na pozitivan uinak koenzima Q10 na imunoloki sustav. Uobiajene dnevne koliine koenzima unesene hranom su 50-150 g (mikrograma), dok farmaceutski pripravci u obliku tablete sadre 1 mg. Osim vitamina, za odvijanje velikog broja biokemijskih procesa u organizmu potrebni su i oligoelementi ili elementi u tragu (selen, bakar, cink i dr.), iji nedostatak moe rezultirati funkcionalnim oteenjima ili poremeajima metabolizma. Selen pozitivno utjee na imunoloki sustav, stimulira metabolizam i titi organizam od tetnog utjecaja slobodnih radikala. Istraivanja ukazuju da je manjak selena u organizmu povezan s malignim i kardiovaskularnim bolestima. Preporueni dnevni unos za odraslu osobu iznosi 5570 g. Enzimi koji sadre ion bakra sudjeluju u prevenciji oteenja od slobodnih radikala, kao i u odravanju strukturnog integriteta tkiva. Preporueni dnevni unos za zdravu odraslu osobu iznosi 1,5-3,0 mg. Cink je unutarstanini kation, ukljuen u strukturu i funkciju staninih membrana, sudjeluje u metabolizmu nekih vitamina (npr. vitamin A) te titi stanice od oteenja nastalih uslijed puenja, konzumiranja alkohola i dr. Preporueni dnevni unos za zdravu odraslu enu iznosi 12 mg, a za mukarca 15 mg. S nutricionistikog gledita, osobito za starije ljude, korisna mediteranska prehrana sadri mnoge vane minerale i bogata je prirodnim antioksidansima kao to su vitamini E, C, beta karoten, lycopen (rajica), organski sulfidi (luk, enjak), te polifenoli (dje-

M E D I X S P E C I J A L I Z I R A N I M E D I C I N S K I D VO M J E S E N I K W W W. M E D I X . C O M . H R

99

Gerontologija

MIKRONUTRIJENTI

Slika 1. Demonstracija orijentacijskog odreivanja vitamina i minerala putem koe u sudionika Gerontoloke tribine

Slika 2. Prim. dr. sc. J. ulig tijekom izlaganja o atioksidansima i oligoelementima u starijih ljudi

Slika 3. Prof. dr. sc. Zmago Turk iznio je pozitivna gerontoloka iskustva iz Slovenije

Slika 4. Prof. Turk u razgovoru s prim. dr. sc. J. uligom i prim. dr. S. Tomek-Roksandi na 125. gerontolokoj tribini

viansko maslinovo ulje, ajevi, svjee voe i povre, crno vino u umjerenim koliinama). Flavonoidi Flavonoidi su grupa polifenolskih antioksidansa koji su prirodni sastojci voa, povra, crnog vina i aja. Najvanija grupa flavonoida su antocijanini, flavonoli, flavodni katehini i flavanoni, a otkrivaju se i novi (hiperin, glukuronina kiselina, kvercetin...). Smatra se da je glavni mehanizam antioksidativnog uinka flavonoida u tome da djeluju kao istai superoksidnih aniona i lipidnih peroksi-radikala. Takoer, inhibiraju ciklooksigenazu, dovodei do smanjenja agregacije trombocita. U istraivanjima in vitro inhibiraju oksidaciju i citotoksinost LDL lipoproteina. Zapravo, umjerena konzumacija vina inducira transfer reakciju triglicerida i kolesterilestera izmeu lipoproteina i HDL-a, ime dovodi do porasta HDL-a, a smanjenja LDL-a u plazmi, dok ukupna koncentracija kolesterola ostaje ista. Na taj nain glavni protektivni uinak flavonoida bio bi antiaterogeni, uz ve spomenuto (vjerojatno) djelovanje na smanjenje agregacije trombocita. Jedan od argumenata zagovornicima teorije o ljekovitom uinku crnog vina je i tzv. francuski paradoks, koji se odnosi na injenicu da Francuska, koja ima najveu potronju vina po glavi stanovnika, ima i najmanju smrtnost od kardiovaskularnih bolesti (prvenstveno koronarnih). Meutim, injenica je da Francuska ima i najveu smrtnost od alkoholne ciroze na svijetu.

Ne smije se zaboraviti da se u starijoj ivotnoj dobi detoksikacijska funkcija jetre smanjuje, kao i da stariji ljudi uzimaju vei broj lijekova za koje nikako nije preporuljivo uzimanje u kombinaciji s alkoholom. I ovdje dolazi do izraaja individualni pristup, uz napomenu da niti u sluaju nepostojanja kontraindikacija za konzumaciju flavonoida iz crnog vina koliina unosa alkohola dnevno za starijeg ovjeka (kao i za ene i za srednju ivotnu dob) ne bi trebala prelaziti 15 g, odnosno 1 decilitar dnevno. Jednako tako treba imati na umu da se flavonoide moe konzumirati i kroz svjee voe, povre, aj, kavu, pa ak i okoladu s visokim udjelom kakaa. Posebno se antioksidativna svojstva pripisuju flavonoidima iz zelenog aja (epigalon kahetin) te crnom aju (teaflavin i tearubigin). S jakim antioksidacijskim uinkom zelenog aja povezuje se nia incidencija karcinoma plua, eluca, jetre, kolona, rektuma, pankreasa, prostate, dojke, jajnika, endometrija. Dnevni unos aja kod starijih osoba trebao bi iznositi 5-7 alica. Oksidacijski stres u hemodijaliziranih starijih bolesnika U posljednjih se 20-tak godina sve vie govori o ulozi oksidacijskog stresa u bolesnika na hemodijalizi, kako u nastanku i progresiji kronine bubrene insuficijencije, tako i u patogenezi komplikacija te bolesti kao to su ubrzana ateroskleroza i ishemijske lezije, oteenje imunolokog odgovora i ee upalne bolesti, hematoloki

100

MEDIX OUJAK 2004. GOD. X BROJ 52

Gerontologija

MIKRONUTRIJENTI

poremeaji, neurodegenerativne bolesti, visoka incidencija karcinoma te ubrzano starenje. Na 125. gerontolokoj tribini dr. ulig prikazao je rezultate klinikog ispitivanja oksidacijskog stresa u starijih bolesnika na hemodijalizi. Pritom je istaknuo potrebu definiranja preventivne vitaminsko-mineralne terapije u bolesnika s kroninom bubrenom insuficijencijom podvrgnutih periodinoj hemodijalizi. Naime, u kroninoj bubrenoj insuficijenciji gubitak antioksidacijskih tvari tijekom dijalize navodi se kao jedan od moguih uzroka oksidacijskog stresa. Kontinuirano stanje oksidacijskog stresa i oslabljena antioksidacijska obrana zbog hemodijalize ukazuju na poveanu potrebu za antioksidansima. Konani rezultat istraivanja, koje je provedeno na tri skupine bolesnika koji su uzimali vitaminsku, mineralnu te kombiniranu vitaminsko-mineralnu terapiju, ukazao je da je najbolji uinak na koncentraciju antioksidansa, odnosno na njen porast, imala kombinirana terapija vitaminsko-mineralnim pripravkom. Jednako tako, pokazatelji oksidacijskog stresa (SOD, MDA) znaajno su se smanjili kod bolesnika na kombiniranoj terapiji. Zakljuno o primjeni minerala i vitamina (antioksidansa) u starijih ljudi Postavlja se pitanje koliko je korisno uzimanje vitamina i minerala kao dodatka prehrani kod zdravog ovjeka, odnosno zdravog starijeg ovjeka. Ukoliko bi se potovali uvjeti ekolokog uzgoja namirnica koje se koriste u svakodnevnoj prehrani, ukoliko bi procesi obrade i pripreme hrane bili takvi da to manje unitavaju sadraj antioksidansa u namirnicama, utoliko bi manja bila potreba uzimanja suplemenata. No poznato je da u naem nesavrenom svijetu to nije tako. Takoer, i sastav tla pojedinih podruja na kojima se uzgaja voe, povre, itarice razlikuje se od drave do drave. Ako se uzme u obzir i injenica da kod starijih ljudi mo imunoloke obrane vremenom opada, kao i da je sposobnost reparacije stanice i tkiva s godinama sve manja, upotreba vitamina i minerala koji djeluju antioksidativno, kao dodatak prehrani u starijoj ivotnoj dobi, svakako je opravdan. Naravno, individualan pristup kao najuinkovitiji i najekonominiji bio bi idealan. To bi znailo da bi trebala postojati mogunost barem orijentacijskog odreivanja razine vitamina i minerala kod starijeg ovjeka. Danas postoje razliite metode odreivanja razine vitamina i minerala u organizmu, od najegzaktnije u uzorku krvi, preko detektiranja putem korijena kose, do metode odreivanja putem koe, odnosno elektrodermalnim screeningom (aparatom po Vallu). Sudionici Gerontoloke tribine imali su priliku izmjeriti, ovom posljednjom metodom, razinu vitamina i minerala u svom organizmu. U strunoj raspravi prim. dr. Tomek-Roksandi prikazala je fokusirane gerontoloko-farmakoekonomske pokazatelje iz Registra zdravstvenih potreba starijih osiguranih osoba u domovima za starije i nemone osobe. Istaknuta je potronja minerala u individualnih starijih korisnika smjetenih u stacionaru odreenog analiziranog doma, koja ini znaajnih 26,27% od ukupnog broja propisanih lijekova u tom domu. Navedeni gerontoloki pokazatelj takoer potvruje strunu opravdanost stalne gerontoloke edukacije tima doktora ope/obiteljske medicine o utvrivanju deficita odreenih vitamina i minerala kod starijih bolesnika, kao i o njihovoj pravilnoj primjeni. U tijeku rasprave potvrena je opravdanost primjene vitamina i minerala u starijoj dobi pod lijenikim nadzorom, te prethodnim utvrivanjem njihovog vitaminsko-mineralnog statusa to je bitno zbog pravilnog utvrivanja vodee dijagnoze u gerijatrijskog bolesnika, odnosno pravilnog diferencijalno-dijagnostikog postupka. Slijedom toga, nedvojbeno je nuna reedukacija lijenika u dodiplomskom i poslijediplomskom medicinskom obrazovanju o preventivno-farmakoterapijskim uincima primjene vitamina i minerala, poglavito u gerijatrijskog bolesnika. Stariji ljudi esto uzimaju vitaminsko-mineralne preparate dulje vrijeme ili u koliinama koje znaajno premauju preporuene

dnevne doze. Zbog toga, kao i zbog mogueg interakcijskog djelovanja s drugim lijekovima, nuna je stroga lijenika kontrola i nadzor nad uzimanjem tih preparata. Zakljuak 125. gerontoloke tribine, koji je proslijeen i Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, uvrtenje je preventivno-zdravstvene mjere procjene vitaminsko-mineralnog statusa u starijeg ovjeka u osnovni preventivni Program za starije ljude, kao i potreba njegove provedbe. Na taj nain, tonijim dijagnosticiranjem i lijeenjem bolesti, unapreuje se zatita zdravlja starijih ljudi i ujedno se izbjegava iscrpljivanje pacijenta dugotrajnim i kompliciranim pretragama, te bi se racionalizirala gerijatrijska zdravstvena potronja. M

L I T E R AT U R A Beers MH, Berkow R. Biology of aging, The Merck Manual of Geriatrics. 3. izd. Philadelphia, Pennsylvania, 2000; 4-9. ulig J. Dijetetska terapija, antioksidansi i oligoelementi bolesnika na hemodijalizi (doktorska disertacija), Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu, Sveuilite u Zagrebu, 2002; 2-13, 54-66. Durakovi Z. Polipragmazija, Primjena lijekova u starijoj ivotnoj dobi, Zagreb, 1991; 345-7. Medi ari M. Vitamini. U: Medi ari M, Buha I, Bradamante V, ur. Vitamini i mineraliistine i predrasude. Zagreb, 2000; 19-28, 47-54, 69-76. Meier DE. The Cell Biology of Aging. U: Cassel CK, Walsh JR, ur. Geriatric Medicine. New York, 1994; 4-12. Perko G, Baklai , Tomek-Roksandi S, Puntari D, Vodopija I, Kai-Rak A. Pravilna prehrana starijih ljudi u zdravstvenom turizmu. U: Roani I, ur. Zdravstveni turizam za 21. stoljee. Opatija, 2000; 184-94. Perko G, Radaevi H, Mihok D, Tomek-Roksandi S. Promotion of active and healthy aging in Croatian elderly population. Wiener Medizinische Wochenschrift 2004; 154 Suppl:56. Sui M, eljko R. Lipidi u starijih osoba. U: Tomek Roksandi S, Budak A, ur. Smjernice za zatitu zdravlja starijih ljudi 1999. Zagreb, 1999; 169-72. Tomek-Roksandi S, Perko G, Lamer V, Radaevi H, Fukan N, Kurtovi LJ, kes M, Kurtovi LJ, ur. Tomek-Roksandi S, ulig J. Gerontoloki zdravstveni statistiki ljetopis za Hrvatsku 2001./2002, drugo dopunjeno izdanje, Zagreb; 2002; 351-9. Tomek-Roksandi S, Perko G, Lamer V, Radaevi H, Fukan N, Tomi B. Znaenje utvrivanja i praenja pojavnosti debljine E66 u starijih ljudi u Hrvatskoj i Zagrebu u 2001. godini. U: Kori M, ur. Zbornik saetaka I. hrvatski kongres o debljini s meunarodnim sudjelovanjem. Rabac: Hrvatsko drutvo za debljinu; 2003. Tomek-Roksandi S, Perko G, Mihok D, Radaevi H, ulig J. Risikofaktoren des ungesunden Alterns. Acta Medica Austriaca 2003; 30 (Suppl.1):8-9. Tomek-Roksandi S, Perko G, Mihok D, Radaevi H, kes M, Vorko-Jovi A. ivjeti zdravo aktivno starenje-3. knjiica uputa za ouvanje funkcionalne sposobnosti u dubokoj starosti. U: Tomek-Roksandi S, ulig J, ur. Zagreb: CZG ZJZGZ et al.; 2003; 3-31. Tomek-Roksandi S, Perko G, Radaevi H, Mihok D, ulig J. The Program of preventive health measures for the elderly in primary, secondary and tertiary health care. Wiener Medizinische Wochenschrift 2004; 154 Suppl:54. Wettstein A, Conzelmann M, Hei HW. Nutritive Assesment, Checkliste Geriatrie. Stuttgart, 2001; 101.

102

MEDIX OUJAK 2004. GOD. X BROJ 52