Javno zdravstvo

KOLSKA MEDICINA

Specifine potekoe uenja zbrinjavanje djece s disleksijom u svijetu i kod nas

mr. sc. Tonka avlek, Angelika Tiinovi, dr. med.
Zavod za javno zdravstvo grada Zagreba, Sluba za kolsku medicinu

U veini je zemalja tek u zadnjih deset godina disleksija prepoznata kao ozbiljan poremeaj. Veina, ak 30 od 46 zemalja, navodi kako je tek od 2000. godine taj problem dobio svoje pravo znaenje u smislu stvaranja organizacija, odvijanja teajeva za uitelje, roditelje i adekvatnijeg pristupa djeci s disleksijom. Da se i struka ozbiljnije bavi ovim problemom, pokazuje injenica da se u zadnje tri godine potekoe vezane uz disleksiju ue kao dio obvezne fakultetske naobrazbe lijenika, profesora, uitelja i psihologa. U Hrvatskoj je edukacija o disleksiji, disgrafiji i diskalkuliji obvezatan dio programa specijalizacije kolskog lijenika ve vie od 30 godina, a potvrena je i novim programom specijalizacije. Specifine i preventivne mjere zdravstvene zatite za djecu i mlade kolske dobi te redovite studente obvezuju na ranu dijagnostiku i brigu o djeci s tekoama u razvoju, a osobito su usmjerene na edukacijsko zdravlje

pecifine potekoe uenja, osobito disleksija, vana su skupina imbenika kolskog uspjeha, uz naravno intelektualne sposobnosti, ope psihofiziko zdravlje i kod toga naroito zdravlje senzornih organa te socioekonomski status obitelji. Kako pak kolski uspjeh odreuje budui ivot mlade osobe, disleksija je u sreditu pozornosti interdisciplinarnog tima strunjaka. Kakvo je stanje u zbrinjavanju potekoa prikazali su autori u Internacionalnoj knjizi o disleksiji, u tisku.1 U njoj autori iz 46 zemalja diljem svijeta iznose svoja izvjea kako se nose s disleksijom, kakvo je stanje u svakoj zemlji, kako rjeavaju pitanja kolstva i disleksije, roditelja i djece kad je disleksija u pitanju. to je disleksija uope Ovisno o autoru i vjerojatnom stavu veine strunjaka, u velikom broju zemalja govori se ili o potekoama uenja (Australija, Bugarska, Maarska, Indija, Engleska...), nesposobnosti uenja, kao u Kanadi, ili definiciji koju navodi ileanski autor koji disleksiju naziva trajnom i ozbiljnom retardacijom itanja. U Kini se definira kao potekoe itanja, gdje je ideja i prihvaanje iste tek u zaecima. U zemljama poput Austrije, Hrvatske i Grke, te u Hong Kongu, disleksija se definira kao specifina potekoa itanja, pisanja i sricanja. Pristup je podjednako arolik. Posebno je vano izdvojiti viejezine zemlje (Filipini, Luksemburg, Indija, Kenija, itd.) koje zbog obveznog uenja vie jezika u kolama imaju specifine potekoe kod otkrivanja disleksije u djece. Ali te zemlje ujedno, budui da im je engleski jezik jedan od obveznih, imaju i bolji pristup rjeavanju disleksije za engleski jezik, dok se u nekim arapskim zemljama poput Egipta, koji ima tri obvezna arapska jezika, uenje ini ionako vrlo tekim. Kako je u ostalim zemljama Osim SAD-a, Velike Britanije, Poljske, Maarske i Izraela, koji su naveli podatke o praenju disleksije unatrag pedesetak godina, u veini zemalja je tek u zadnjih deset godina disleksija prepoznata kao stvarna tekoa, a ne kao problem dijete ne eli uiti. Veina,

ak 30 od 46 zemalja, navela je kako je tek od 2000. godine taj problem dobio svoje pravo znaenje u smislu stvaranja organizacija, odvijanja teajeva za uitelje, roditelje i adekvatnijeg pristupa djeci s disleksijom. Da se i struka ozbiljnije bavi ovim problemom, pokazuje injenica da se u zadnje tri godine potekoe vezane uz disleksiju ue kao dio obvezne fakultetske naobrazbe lijenika, profesora, uitelja i psihologa. Treba napomenuti da je u Hrvatskoj edukacija o disleksiji, disgrafiji i diskalkuliji obvezatan dio programa specijalizacije kolskog lijenika ve vie od 30 godina, a potvrena je i novim programom specijalizacije. Specifine i preventivne mjere zdravstvene zatite za djecu i mlade kolske dobi te redovite studente obvezuju na ranu dijagnostiku i brigu o djeci s tekoama u razvoju, a osobito su usmjerene na edukacijsko zdravlje.2-5 Kakvo je stanje danas Autori navode da u Argentini, Filipinima i Novom Zelandu postoji limitirano znanje o disleksiji, jer je slubeno ne priznaju niti ministarstvo kolstva niti psiholozi, dok Velika Britanija, SAD i Kanada imaju dugogodinje iskustvo u radu s disleksijom. Ipak, veina je zemalja u zlatnoj sredini. Njih karakterizira rad strunjaka logopeda s djecom koja se identificiraju u koli kao djeca s disleksijom. Broj strunjaka je relativno dovoljan u velikim gradovima (jedan logoped na tri kole), dok ih u manjim mjestima ili nema ili su u privatnom sektoru. U Hrvatskoj nije uposlen dovoljan broj strunjaka, iako je zakonom predviena pomo logopeda djeci s tekoama. Promjene zakona su u tijeku te e biti omogueno zapoljavanje potrebnog broja strunjaka u radu s djecom. Kako prepoznati problem U veini zemalja to je mogue tek u drugom razredu osnovne kole, osim u onim zemljama gdje postoji obveza pohaanja tzv. male kole, kada imaju testove, zasebne za svaku zemlju, koji odgovaraju pretpostavci da bi dijete moglo imati potekoe itanja i pisanja. U Engleskoj, vedskoj, Norvekoj i Poljskoj prilikom upisa u prvi razred postoje testovi koji ukazuju na mogunost disleksije, a

80

MEDIX OUJAK 2004. GOD. X BROJ 52

KOLSKA MEDICINA

Javno zdravstvo

provode ih lijenici. Put do dijagnoze disleksije kod djeteta je kompleksan. esto poinje kao problem ponaanja, navode autori iz Rusije, kotske, Junoafrike Republike i Japana. U kotskoj je vie od 50% mladih u popravnim domovima dislektino, dok su u Japanu dislektina djeca zajedno s grupom vrnjaka koja imaju dijagnozu ADHD-a i autizma. Ono to je zaista specifino, a to navode autori iz Rusije, jest da djeca ljevaci priueni denjaci pokazuju obilnije i kompleksnije forme disleksije. U gotovo svim zemljama lijenik, psiholog i logoped, postavljaju dijagnozu, navode autori. U Hrvatskoj Pravilnik o upisu djece u osnovnu kolu te Pravilnik o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju obvezuje timski viestrukovni rad komisija. Pri upisu u osnovnu kolu i u tijeku kolovanja komisije utvruju psihofiziko stanje djece, te u sluaju tekoa u razvoju provode postupak utvrivanja primjerenog odgoja i obrazovanja djece s tekoama. lanovi komisija su lijenik specijalist kolske medicine, pedagog ili psiholog, defektolog i uitelj kole, koji zajedno obavljaju procjenu psihofizike zrelosti i pripremljenosti djece za upis u osnovnu kolu. Postoji mogunost uvoenja jedinstvenog skrininga za specifine tekoe uenja koji bi se dogovorio izmeu navedenih struka.6,7 U suradnji sa Suvagom provedeno je pilot-istraivanje PLS testom, rezultati su u obradi i bit e prezentirani. to se ini kad je problem uoen Zbrinjavanje ovisi o dravi i o tome je li kola u dravnom ili privatnom sektoru. U privatnim kolama stanje je bolje, navode autori iz Kenije, Singapura i Japana, dok je u drugim zemljama poput SAD-a, Engleske, vedske, Poljske, Izraela i u redovitom kolstvu nazoan adekvatan broj strunjaka. U veini zemalja postoje brojne udruge, volonterski edukacijski teajevi, ali svi oni ovise o sponzorstvu i vlastitoj snalaljivosti. Vlade tih zemalja nemaju sluha za ovaj problem niti ga kao takvog prepoznaju. U njima se eka i do est mjeseci na terapiju logopeda (putem socijalnog osiguranja, npr. u vicarskoj i Francuskoj). Zanimljiv je primjer Singapura, gdje je bivi predsjednik vlade priznao da ima disleksiju i donirao izdanu svotu novca, to je medijski dobro popraeno, pa su i predrasude o disleksiji postale mnogo manje. Zahvaljujui timskoj suradnji u komisijama, u Hrvatskoj se tekoe djece uglavnom rano otkrivaju, te sve vei broj zbrinute djece s disleksijom zavrava srednje pa i visoke kole. Autori su pratili djecu s tekoama 10 godina i utvrdili da je disleksija uoena kod 8,5% djece s tekoama.8 U veini zemalja postoji problem prelaska u srednju kolu. Budui da je potrebno proi pismeni test, za dijete s disleksijom on je automatski diskvalificirajui. Neke zemlje su taj problem rijeile tako da se djeci koja imaju dijagnozu (lijeniku) disleksije omogui produeno vrijeme pisanja testa, koritenje velikih tampanih slova i kompjutora. Podatke o kolovanju disleksinih studenata nisu mogli iznijeti jer ih ili nisu pratili ili pretpostavljaju da je veini djece s disleksijom teko doi do tog stupnja edukacije. Zanimljivost je da vedski fakulteti imaju program i za disleksine studente. Taj problem u Hrvatskoj nije dovoljno dobro rijeen pri upisu u srednju kolu, a osobito prilikom upisa na fakultet. Disleksija kod odraslih Iskljuivo se temelji na terapiji putem privatnog sektora ili radu volonterskih organizacija. Neprepoznata je i tom problemu se kod odrasle populacije posveuje minimum pozornosti. Kakva je prevalencija disleksije u svijetu Veina zemalja koje su unatrag pet godina poele pratiti problem disleksije u uenikoj populaciji navodi podatak od 3 do 4%, dok one koje problem prate vie desetaka godina navode sljedee podatke: Izrael 8%, SAD i V. Britanija 10%, Kanada 14% uenika u kojih je dijagnosticirana disleksija. Kompleksnost problema je golema. Za ilustraciju dobro je na-

vesti odlomak iz lanka Sussane Bertschinger iz vicarske: Povrh normalnih problema vezanih uz disleksiju, vicarska ima dodatnu potekou to mora integrirati informacije i sisteme terapija na etiri jezika. tovie, svaki od 12 kantona ima svoju vlastitu nezavisnost po pitanjima kolstva i kulture. ak nije mogue dogovoriti niti koji je slubeni jezik. Situacija je za velik broj zemalja slina, pogotovo danas u vrijeme globalizacije i svjetske migracije stanovnitva. I na kraju jo jedna reenica iz Internacionalne knjige o disleksiji, koja daje izvrstan uvid u svjetsku bitku s disleksijom: Uoavanje problema ne znai nuno da je ve rijeen, no ukoliko se nikad niti ne uoi, ne moe ga se niti rijeiti. M
Zahvaljujemo prof. Nadi Lovri na pomoi pri nabavi literature i podrci.

L I T E R AT U R A 1. Smythe I, Everatt J, Salter R. International Book of Dyslexia, Second Edition (u tisku). 2. Prebeg . Higijena i kola. Zagreb: kolska knjiga, 1972. 3. Program specijalizacije kolske medicine, Narodne novine 33/94. 4. Specifine i preventivne mjere zdravstvene zatite za djecu i mlade kolske dobi te redovite studente, Narodne novine 30/02. 5. Pospi M. Neuroloki pristup kolskom neuspjehu. Varadinske Toplice 1997; 143-68. 6. Pravilnik o upisu djece u osnovnu kolu, Narodne novine 13/91. 7. Pravilnik o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju, Narodne novine 23/91. 8. arac S, Nimac E, Savi LJ, Koki V, Alihodi M, Toman I. Djeca s posebnim potrebama u redovnoj koli: uspjesi - dileme-mogunosti; III. Hrvatski kongres kolske i sveuiline medicine, Zagreb 2001.

M E D I X S P E C I J A L I Z I R A N I M E D I C I N S K I D VO M J E S E N I K W W W. M E D I X . C O M . H R

81