Acta Historiae Medicinae, Stomatologiae, Pharmaciae, Medicinae Veterinariae 32 (2013)

ACTA HISTORIAE
MEDICINAE STOMATOLOGIAE PHARMACIAE MEDICINAE VETERINARIAE
2013
NAUNO DRUTVO ZA ISTORIJU ZDRAVSTVENE KULTURE
ACTA HISTORIAE
UREIVAKI ODBOR: Glavni i odgovorni urednik Nikola SAMARDI (Srbija) Izvrni urednik Sinia MII (Srbija) Predsednik Drutva Eduard DAJ (Srbija) Sekretar Olivera VUKOVI (Srbija) Tehniki sekretar Vladimir ABRAMOVI (Srbija) lanovi Mirjana ROTER-BLAGOJEVI (Srbija) Hana LANGO ALLEN (Velika Britanija) Zoran OSI (Srbija) Ruica BOOVI-STAMENOVI (Srbija) Milica BAJETI (Srbija) Vedrana RAI-MILI (Srbija) Dragan ILI (Srbija) Lea SCHOLEY (Velika Britanija) Josip VRANDEI (Hrvatska)
ACTA HIST. MED. STOM. PHARM. MED. VET. 2013 / 32 / 1 / 1-198 / Beograd / 28. X 2013. UDC 930 (61+615+619) / ISSN 0352 - 7840
ACTA HISTORIAE
Beograd
MMXIII ANNO XXXII FASC. I
ACTA HISTORIAE
MEDICINAE STOMATOLOGIAE PHARMACIAE MEDICINAE VETERINARIAE Godinje se tampa jedna sveska asopisa. Prva sveska 1961, 1, 1, 1-192. tampana je 1961. CIP - , 61+615+616.31+619(091) ACTA historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae / glavni i odgovorni urednik Nikola Samardi. - God. 21, br. 1/2 (1981)- . - Beograd (Brankova 20/I) : Nauno drutvo za istoriju zdravstvene kulture, 1981- (Beograd : Slubeni glasnik). - 24 cm Godinje. - Prekid u izlaenju od 1992-2012. godine. - Je nastavak: Acta historica medicinae, stomatologiae, pharmaciae, veterinae = ISSN 0352-7778 ISSN 0352-7840 = Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae COBISS.SR-ID 3778306
Izdanje ovog asopisa nansijski je pomoglo Ministarstvo prosvete, nauke i tehnolokog razvoja Republike Srbije. Publishing of this issue was nancially aided by the Ministry of Education, Science and Technological Development of the Republic of Serbia.
SADRAJ / CONTENT
Uvodnik / Editorial Introduction Nikola Samardi, Istorija zdravstvene kulture i obnova asopisa Acta: Nove teorijske i istraivake pretpostavke Nikola Samardi, History of Health Culture and Acta Renewal: New Presumptions in Theory and Research 9 21
lanci / Papers Sinia Mii, Upotreba vode u linoj higijeni oveka srednjovekovne Srbije Sinia Mii, The Usage of Water in Personal Hygiene in Medieval Serbia Marija Koci, Razvoj zdravstvene slube u Veneciji (M) agistrato) alla) ) sanita) ) ) (Development of Medical Services in Venice) Vladimir Abramovi, The Appearance of Plague in Two Minority Communities: Hungary at the Beginning of the 18th and Hawaii at the End of the 19th Century (Pojava kuge u dve manjinske zajednice: Ugarska na poetku XVIII i Havaji na kraju XIX veka) Zoran V. osi, K ratak istorijski pregled prouavanja cirkulacije krvi i leenja arterijskog pritiska (A Brief Historical Overview of the Study of Blood Flow and Blood Pressure Treatment) Dragan Ili, Ethnodentistry Research in Serbia and Montenegro (Etnostomatoloka istraivanja u Srbiji i Crnoj Gori) 33 36 45
57
69 79
Zdenko Samarija, Habsburko vojno zdravstvo u Slavoniji i Srijemu do ukidanja Vojne krajine (Habsburg Military Healthcare in Slavonia and Srem Until the Abolition of the Military Frontier) Ivana iri, Major Museum Collections of Medical Instruments in Belgrade (Velike muzejske zbirke medicinskih instrumenata u Beogradu)
95 121
Prilozi i osvrti / Contributions and reviews Radovan Samardi, Dubrovako naslee u XIX i XX veku (The Heritage of Dubrovnik in 19th and 20th Century) In memoriam Prof. dr Slobodan orevi (1921-2012) - Haris Daj 143 135
Bibliograja / Bibliography Vladimir Abramovi, Istorija medicine i istorija zdravstvene kulture. Bibliograja Srbije, Hrvatske i Slovenije 1990-2012 Vladimir Abramovi, Prikazi iz istorije medicine Evropa Vladimir Abramovi, Prikazi iz istorije zdravstvene kulture Evropa Uputstvo za autore Instruction for authors 149 191 199 201 205
Nauno drutvo za istoriju zdravstvene kulture je svojim osnivanjem 2010. uspostavilo kontinuitet s nekadanjim Savezom naunih drutava za istoriju zdrav stvene kulture Jugoslavije. Prvi predsednik Naunog drutva bio je prof. Slobodan orevi (1921-2012), koji je bio predsednik Saveza naunih drutava za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije. Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae bio je asopis Saveza naunih drutava za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije. asopis je nekoliko puta menjao naziv:
1961-1978 Acta historica medicinae, pharmacie, veterinae; 1979-1980 Acta historica medicinae, stomatologiae, pharmaciae, veterinae; 1981-1991 Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae; 2013Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae; Nauno drutvo za istoriju zdravstvene kulture i urednitvo je obnovom asopisa uspostavilo kontinuitet s njegovim prethodnim izdanjima.
Samardi, N., Istorija zdravstvene kulture i obnova Acta
Predgovor UDK: 94:61(4-12) ; 050.486:61Acta Historiae Medicinae, Stomatologiae, Pharmaciae, Medicinae Veterinae ID: 202537740
Nikola Samardi Redovni profesor, Odeljenje za istoriju Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu ika Ljubina 18-20, 11 000 Beograd, Srbija nsamardz@f.bg.ac.rs ISTORIJA ZDRAVSTVENE KULTURE I OBNOVA ASOPISA ACTA: NOVE TEORIJSKE I ISTRAIVAKE PRETPOSTAVKE* Ukoliko se iroko tumai, istorija zdravstvene kulture obuhvata istraivanje stvarnosti razvoja i primene znanja i, istovremeno, neznanja i zabluda o medicini i medicinskim naukama; istoriju mentaliteta u kontekstu zikog i mentalnog zdravlja; struktura svakodnevnog i privatnog ivota; istorije demograje i zaraznih bolesti; najzad i prolosti ljudske biologije u istorijskom kontekstu. Zdravstvena kultura dotie i kulturu preivljavanja. Na podruju Zapadnog Balkana i Jugoistone Evrope vana je istorija granica: drutvo, institucije, meunarodni ugovori, promet ljudi, roba i mikroorganizama, regulacije i krenje regulacija. Odnos prema granicama i razgranienjima drava, nacija, rasa i veroispovesti spada u karakteristike mentaliteta i kulture miljenja smetene u paradigme proizvodnje kolektivnih identiteta i kolektivnih razlika. Istorija zdravstvene kulture otkriva dvojstvo racionalnih uticaja i tradicionalnih vetina u kojima se proimaju pozitivna iskustva s magijskim poimanjem ivota, stvarnosti i ritualima. Ukoliko je osnovana pretpostavka da su ljudske jedinke mahom racionalne i odgovorne kad su u pitanju zdravlje i ivoti do kojih im je stalo,
* Ovaj rad nastao je u okviru projekta Modernizacija Zapadnog Balkana Ministarstva prosvete, nauke i tehnolokog razvoja Republike Srbije (ev. br. 177009).
Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 9-20
istorija medicine i njenih srodnih nauka obino otkriva veoma egzaktne osobine stvarnosti koja je obino u senci ideja i dogaaja. Razvoj medicinske kulture iscrtava najnije niti drutvenih interakcija. Medicina je putanja usvajanja sopstvenih i tuih ideja, znanja i tehnologija, i njihove naknadne provere. Stanje u zdravstvenoj kulturi otkriva stvarnost drutva i njegovih vrednosti: zdravlje i bolest, bogatstvo i siromatvo, raanje, umiranje, zika i mentalna sposobnost, empatija i drutvena solidarnost. Medicina je regulator bioloke evolucije, koja je ljudsku vrstu uinila posebnom. U tom smislu je vana korelacija istorije medicine i njene primene sa istorijom socijalne zatite koja je imanentna ljudskim zajednicama od njihovih poetaka. Ljudska vrsta je prva bioloka grupacija koja je izuzeta od prirodno regulisanog biolokog razvoja. Ljudsko drutvo je izuzetak u tom smislu da je doputalo razvoj i reprodukciju jedinki koje bi u prirodnom okruenju bile odbaene kao manje vitalne i sposobne. O medicini kao pozitivnom i negativnom iniocu u tom smislu postoje razliita miljenja. [1-3] Rasprave o medicini, u novijoj istoriji, takoe se odnose na vana pitanja nauke, ili medicinske i socijalne etike. Bioloka istorija Jugoistone Evrope ponekad otkriva fenomene istovremenog vika i nedostatka ljudi, na prostoru koji je oskudan u prirodnim resursima koji obezbeuju neometan ekonomski i drutveni razvoj. Dijalog medicinskih i humanistikih nauka zasniva se na potrebi uzajamne podrke pred izazovima drutvene dinamike. Humanistike nauke okrenute su budunosti i u tom smislu da je razvoj nauke nepredvidiv, a dinamika toga razvoja iznenauje savremenike sumom i bogatstvom otkria. Medicina nikad sama za sebe, izdvojena iz istorijskog konteksta, nije mogla davati vane odgovore na pitanja kolektivnih, drutvenih poremeaja. Na drugoj strani, istorija zdravstvene kulture verovatno je bila zapostavljena pred prioritetima razvoja fundamentalnih medicinskih nauka. Medicinski koncepti i medicinska praksa otkrivaju sloenu, nekad i skrivenu mreu uzajamnih drutvenih uticaja. Stanje zdravstvene kulture odraava razvoj nauke, tehnologije i drutvenih odnosa. Pitanja medicine prodiru u osnovna pitanja drutvenog stanja i dinamike: zdravlje i bolest, bogatstvo i siromatvo, demograja, starenje i starost, patnja i smrt, istorija raanja, umiranja, bolesti, bola i zadovoljstva, odnos prema nezatienim drutvenim kategorijama i pojedincima, odnos prema drutvenim manjinama, uvoenje, irenje i preobraaji novih ili uvezenih stranih 10
ideja i vetina. Izuzimajui najnaprednije kulture i novije vreme njihovog razvoja, prolost oveanstva protekla je u umiranju dece, bolovima, traumatskim povredama, hroninim i akutnim i neizleivim bolestima, kratkom, nesrenom i nedovrenom prosenom ljudskom veku. Istovremeno je ljudska vrsta, zahvaljujui medicini i drutvenoj zatiti (svesnoj ili spontanoj), jedina u biolokom svetu svesno oblikovala tokove prirodne evolucije, ili ih je uinila sasvim posebnim. Kontrola, izmene i usmeravanje evolucije vrsta namenjenih ishrani i ostalim ljudskim potrebama takoe dorinose zakljuku da je ljudsko drutvo odstupilo od prirodnog razvoja u smislu njegove spontane prakse i logike. Istorija medicine istovremeno prati promenu obrazaca zdravlja i bolesti, i razvoj primene medicinskih znanja i vetina, profesionalizacije, institucija, obrazovanja, dijagnostike, terapeutike. Upotreba biomedicinskih otkria je od kraja XIX veka ponekad teila da potisne sloene drutvene, etike, ekonomske i politike aspekte bolesti i njihovog leenja. Savremene rasprave su zasenile fundamentalna pitanja medicinske nauke i etike. Dananji prioriteti su trokovi leenja, njihova dostupnost, ekonomska odrivost. Medicina je pod pritiskom globalne demografske eksplozije i rasprava o trokovima leenja, o ljudskoj ravnopravnosti ili jednakosti u sistemu zdravstvene zatite. Vladine institucije, privatni sektor, analitiari i profesionalci uestvuju u diskursu prilagoavanja sistema promenljivim ekonomskim i politikom konjunkturama. Sistem zdravstvene zatite je jedan od najsloenijih izazova, ostajui gotovo nerazreiva kontroverza savremene politike, ekonomije i etike: uloga drave, privatnih ili meovitih institucija i kompanija, pitanje solidarnosti bogatih sa siromanim, podrazumevajui regulaciju te solidarnosti, uloga sistema obrazovanja (jo jedne kontroverze), javnosti, medija, verskih i ostalih nevladinih organizacija. Medicina nije usamljen, izolovan sistem. Odgovori na sva drutvena oboljenja nisu samo medicinski. Drutvena pitanja obino ne podrazumevaju iskljuiva, jednostavna objanjenja. Regulacija drutvene evolucije u izvesnom smislu, naroito etikom, u korelaciji je s pokuajima regulacije evolucije u prirodi. Posebnost oveka, u odnosu na ostatak prirode, je i u posebnosti njegove evolucije, koju reguliu drutvo, drava, nauke, tehnologija, i u njegovoj sposobnosti da spontano ili namerno unitava itave vrste, ili njihove bioloke promene prilagoava svojim potrebama. Demograja i epidemiologija su prioriteti koji doprinose ukidanju granica izmeu medicinskih i socijalnih sistema i tradicija. Menja se struktura bolesti. U razvijenim sistemima to vie nisu zarazne bolesti koliko hronine i degenerativne, koje prate nove stilove ivota. Nove bolesti (gotovo po paradigmi paradoksa o Ahilu i kornjai), 11
kao da izmiu naunim istraivanjima i odgovorima. U razvijenim zajednicama se zbog niske stopa nataliteta, ali i male smrtnosti dece i poveanja prosenog ivotnog veka, korenito menjaju drutvene i ekonomske prilike. Razvoj globalne civilizacije, uporedo s napretkom svih nauka, omoguio je nove pristupe istoriji ljudskih zajednica koje su se razvijale na marginama, ili izvan domaaja evropskih uticaja. Odbacivanje evrocentrizma podrazumeva uvide u tokove one globalne istorije u kojoj su pojedine ljudske zajednice bile ili ziki izolovane, ili udaljene od vrednosnih uticaja koji su, zahvaljujui upravo globalnom prostiranju te civilizacije, postali opti. Postupna demokratizacija nauke, pre svega u njenoj primeni, vremenom i skidanju drutvenih barijera obrazovanju i naunim studijama, bila je istorijski iskorak zapadne civilizacije koji je njen primer uinio posebnim, dok su njeni uticaji postali zajedniko dobro globalne zajednice. I u istorijskoj perspektivi, medicina je jedna od egzaktnih nauka koje svoja interesovanja, metode i primenu vezuju i za moralna naela. Svaka zdravstvena kultura otkriva sloenu strukturu drutvenih odnosa, ekonomije, politikog ureenja i kulturnih veza. Istorija zdravstvene kulture je takoe specinog porekla. U evropskoj tradiciji, nju su istraivali lekari, ili istoriari koji su glorikovali svoju nacionalnu kulturu i njene znaajne linosti. Svaka kulturna grupa u istoriji imala je svoj sistem kategorija bolesti. Istorija bolesti i njihovog leenja je jedna od potvrda razlika u istorijskom iskustvu. Disparitete u zdravstvenoj kulturi nije uspeo da poniti ni savremeni globalni razvoj, institucionalizovan na osnovu iskustva Drugog svetskog rata. tavie, pojedinana iskustva, pristupi, ekonomski resursi i etiki kodovi otkrivaju njihovu raznovrsnost. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, u smislu ivotnih uslova i zdravstvenog statusa jedna petina oveanstva nije u boljem stanju od vremena pre dve hiljade godina. Prolost medicine, ljudske biologije u drutvenom kontekstu i zdravstvene kulture naroito se prepoznaje i u prelomnim razdobljima, u diskonitnuitetima istorije civilizacija. Jedan od takvih diskontinuiteta, ujedno i prva pojava koja je objedinila evropski prostor, koji je prvi put bio zajednica povezana istovetnim oseanjem straha, uasa, beznaa i panike, bila je Crna kuga iz sredine XIV veka. Bila je poetak ne samo zajednike kolektivne istorije straha, nego i dubok potres koji je dugorono izmenio vane drutvene odnose. Naredni takav diskontinuitet bio je Prvi svetski rat, praen globalnom pandemijom gripa. Totalni Drugi svetski rat bio je prva 12
globalna prekretnica. Bio je najintenzivnija, najtraginija politika, drutvena, kulturna, time i zdravstvena kataklizma u itavoj poznatoj ljudskoj prolosti. Na marginama ljudske drame masovnog umiranja i patnji, ostavio je snana moralna pitanja upotrebe oruja za masovno unitenje, rasizma, medicinskih eksperimenata i ideolokog usmeravanja ljudske genetike. Moderna nauna medicina zasnovana na biolokim ispitivanjima prati se tek od poznih ezdesetih godina XIX veka. Biomedicina je bila koncept bez istorijskih presedana, zasnovana na konkretnim otkriima da bolesti sa slinim simptomima izazivaju razliiti patogeni, koji deluju nezavisno od uslova poput mentalnog stanja rtve ili njenog ekonomskog statusa. Ali su i na poetku XXI veka stare infektivne bolesti (ponekad u mutirajuim oblicima), i dalje najrasprostranjeniji uzronici globalne smrtnosti. Samo deo sveta je u postmodernom vremenu, koje je prevladalo predmoderne izazove. Veliki deo stanovnika planete i dalje ne raspolae svakodnevnim pristupom izvorima iste vode i sanitarnim uslovima, i uskraen je smiljene i stalne brige o kontroli infektivnih bolesti. Istorija medicine, naroito moderne naune medicine, obuhvata sloene procese koji zapoinju u laboratorijama, a nastavljaju razvoj u, vremenom, sve irim drutvenim krugovima. Moderna nauka i medicina se zasnivaju na dubokim istorijskim korenima, ali njihov neposredan uticaj na drutvo i kvalitet ivota obuhvata svega poslednjih vek i po. Bez obzira na okolnosti u kojima je globalni uspeh naune medicine podudaran globalnom irenju zapadnoevropske civilizacije, daleka prolost medicine odnosi se na bogato ljudsko iskustvo koje je uspevalo da prevlada kulturne i politike granice. Zapadna nauka je bila uspena pre svega zahvaljujui sposobnosti da primenjuje tua iskustva i uspostavi kontinuitet zasnovan na racionalistikoj lozoji. Moderna nauna medicina, biomedicina, nastala je na Zapadu, ali je i u drugim delovima sveta, pre 1860, bilo pokuaja suoavanja sa stvarnim uzronicima bolesti, i samog denisanja bolesti. Istorija medicine omoguava razumevanje sveukupnosti ljudskog iskustva. Medicina ima i kulturni i moralni karakter. Napredne medicine u predmodernom vremenu, kineska, indijska, ili pacika ostrva, u razdoblju od sredine XVII veka kad su se pojavili zapadnoevropski, potom i severnoameriki trgovci, koje je pratila oruana sila, mogue je razumeti upravo u njihovom kulturnom kontekstu, sa sopstvenom logikom i integritetom. Medicina ukazuje na dominantne kulturne odlike svake zajednice i svakog vremena. 13
Odnos prema zdravlju i bolesti deo je sloenog sistema ponaanja i vrednosti. Medicina je deo kulture, i ima svoje mesto u strukturi mentaliteta. Otkrivanje sprege izmeu medicine i optih kulturnih fenomena otvara uvid u genome ljudskog ponaanja i ustaljenih normi. Ideje o zdravlju i bolesti pratile su kulturnu evoluciju, preuzimajui naslee prethodnih znanja. Medicina je bila jedna od ljudskih aktivnosti koja je relativno rano pokazivala racionalne tendencije. Primitivne kulture su esto pesimistine u odnosu na svrhu i sutinu ivota. One neguju izraeno oseanje individualne i kolekivne krivice u odnosu na nevidljivu natprirodnu silu koja upravlja svetom. Primitivni pristup religijskom verovanju je bojajiv i skeptian u tom smislu da je uzdran prema svakome novom znanju i sutinskoj promeni vana osobina primitivnih kultura. Istorijski karakter zdravstvene kulture ogleda se i u uvaavanju dostignua primitivne medicine, koja je imala uspeha u nametanju fraktura, tretmanu rana, upotrebi masae ili prirodne farmakoterapije, ukljuujui specinosti odnosa lekara i pacijenta. Kultovi su dugo pratili razvoj medicinskih nauka i njihove primene. Bez obzira na svoj spektakularan razvoj, od sredine XIX veka, medicina je sauvala, tavie i dalje razvijala, onaj etiki karakter koji ne potpada obavezno egzaktnoj verikaciji. U pojedinim sektorima ili sluajevima medicina je zadrala kodekse, pisane i nepisane obiaje ili rituale. Medicina je istorijska pojava, kao proces, kao dinamika razvoja, i po svome osnovnom karakteru. Medicinska nauka i praksa podrazumevaju upotrebu istorijskog znanja i iskustva. Istorija, opet, podsea na humani aspekt medicine koji se zapostavlja u nauno zasnovanoj medicini koja istie ulogu tehnologije. [4] Istorija se iznova pie. Ne postoji neka konana istorija. Svaka generacija istie revizionistike tenje, ne samo zbog novih injenica. Menjaju se pitanja koja postavljaju nove generacije. Tumaenja, sinteze, podloni su promenama. Istorija nauke je sama po sebi izvor o znanju, miljenju, stavovima, nekad i predrasudama svakog iskoraka, nekad i stagnacije. Istraivanje istorije je i dijalog sa sadanjicom. Ali je istorija medicine ostvarila i dostignua koja su u tom smislu konana da su utvrene injenice rekonstrukcijom razvoja medicinskih istraivanja, znanja i njihove primene, institucija, linosti. Nimalo sluajno, fokus se pomera na drutveni kontekst koji otkriva ulogu bolesti i leenja i, uopte, ljudske biologije, podrazumevajui prevenciju, etiku ili mentalitete. Svaki pacijent, pojedinano, u medicinskom i istorijskom, zapravo drutvenom 14
smislu, ostaje poseban primer. Priroda etikih sistema u medicinskoj praksi otkriva sutinu kulturnih kodova, obiaje, uverenja, predubeenja, zablude i karaktere. Istorije ena, roda i seksualnosti takoe upuuju na domen medicine i zdravstvene kulture. Studije porodice, promena u populaciji, i materijalnih uslova ivota i podstakle su ispitivanje istorijskih obrazaca bolesti. Bolesti su kljuna snaga u prirodi jednog drutva, materijalnih uslova i institucija. Iskustvo sa epidemijama otkriva gotovo sve aspekte drutva, politike i kulture. Bolest je metafora koja je vano sredstvo razumevanja moralnosti, vrednosti i uverenja u svakoj kulturi. Medicina je tokom istorije, do najnovijeg vremena, imala ogranieno dejstvo u obrascima ivota i smrti. Razvoj savremene medicine otvara i veoma praktino pitanje odnosa trokova i rezultata. Promene u prirodi nataliteta i mortaliteta tumae vane osobine svake ljudske zajednice. Vremenska razgranienja epoha, obeleena demografskim promenama, ukazuju na promene u dubokim i, obino sloenim odnosima raanja i umiranja, podrazumevajui razumevanje ivota i smrti samo po sebi. I kad su stvarni ljudi u prolosti iskuavali stvarne bolesti, medicina nije bila sutinski inilac u promeni obrazaca odnosa, prevencije, leenja i zdravlja. [5] Nauke se, najgrublje, dele na zike i bihevioristike. Elton Mejo (Elton Mayo; Harvard), podelio ih je na uspene i neuspene. U prvu kategoriju svrstao je hemiju i ziku, u drugu psihologiju i ekonomiju. Dr. Drejk (Drake) smatra da bi i medicinske nauke trebalo svrstati u neuspene, jer je bez obzira na sumu naunog znanja, ona takoe individualna vetina. Ima nauka koje su vrsto ustanovljene, kao biologija, i onih u procesu sazrevanja, poput politikih nauka. Ljudske interakcije pri tom ne doputaju da se uzajamno razgranie na bioloke i drutvene. Medicina se moe svrstati i meu bihevioristike nauke, budui da su ljudi i njihove interakcije sloeni i nepredvidivi. Bihevioristike nauke su kljune za razumevanje ljudskog drutva i individualnog ponaanja. Medicina traga za uzronicima bolesti i u ljudskim navikama i drutvenim odnosima. Teko je proceniti, pre svega zbog nepoznavanja svih neophodnih injenica, koje ostaju izgubljene u prolosti, u kojoj meri ispitivanje istorije, ili tekuih drutvenih odnosa, doprinosi unapreenju ivotnih uslova, kulture ili zdravih ivotnih navika. Uporedo s tim, moe se, ipak, primetiti, da su kulture koje su razumevale prolost u smislu korisnog predanja i opteg ljudskog iskustva, i ulagale u istraivanje i tumaenje istorije, istovremeno uspenije razvijale performanse nauke, tehnologije, ekonomije, 15
ivotnih uslova i drutvenih odnosa, ujedno i nauke o ljudskom zdravlju. Ispitivanje prolosti zdravstvene kulture, pre svega one koja se dotie dananjice, moe imati etike ili politike implikacije. Nekad su one i poeljne. Nauka ima pravo da nudi odgovore na savremene izazove: pitanja abortusa, eutanazije, planiranja porodice, puenja i regulacije duvanske industrije i potronje, istraivaka etika, nuklearna ili genetska istraivanja i njihova primena, ispitivanje stem elija, sistemsko ureenje zdravstvene zatite. Sve su to, istovremeno, i politika pitanja. Pokrivanje pitanja mira i izgradnje mira takoe se smatra izuzetno politikim, meutim, nasilje se, u razliitim oblicima, identikuje kao vodei globalni problem javnog zdravlja. Nasilje je istovremeno jedna od najvanijih tema istorijskog istraivanja. Neke od veoma usijanih rasprava u medicinskim asopisima bile su usredsreene na pitanja rata, politike represije, terorizma i odgovora na terorizam, krenje ljudskih prava, ili uopte na pitanja kolektivnog nasilja. International Physicians for the Prevention of Nuclear War (IPPNW), osvojili su Nobelovu nagradu 1985. za rad na irenju pouzdanih obavetenja o moguim katastrofalnim posledicama nuklearnog rata. IPPNW i BMJ Publishing Group izdavali su Medicine and Global Survival, meunarodni asopis koji se bavio pitanjima rata, nesrea, ljudskih prava i zatite prirodne sredine iz perspektive medicine i javnog zdravlja. [6] Ukoliko se posmatra u osvetljenju metoda i saznanja makro-istorije, istorija zdravstvene kulture takoe bi mogla ponuditi odgovore na pitanja kako je evropska civilizacija, koja je prethodno vekovima preuzimala istonjaka znanja i iskustva, uspela da ostvari svetsku dominaciju, isprva oplovljavajui svetsko more, i kako je svoja iskustva i standarde uinila optim, globalnim dobrom? U tom smislu je i globalni uspeh evropske, na istim osnovama postavljene i amerike medicine, mogue delimino objasniti evropskim izumom sistematskog ekonomskog razvoja. Taj izum inae je vezan za tehnoloke inovacije i njihovu, postepeno, sve iru primenu u svakodnevici. Primena tehnolokog razvoja, i njegovo neprestano podsticanje, spadaju u osnovne karakteristike evropske moderne. Nauni razvoj je postao samostalan, lian, personalizovan oblik intelektualnog istraivanja koje je doprinelo oslobaanju od drutvenih stega koje je nametala organizovana religija, i od politikih pritisaka centralizovane vlasti. Kao racionalan povratak zapostavljenom ili ideologiziranom antikom nasleu, renesansa je otvorila nove putanje istraivaima, pomorcima, pustolovima, trgovcima, ekonomiji i naunom razvoju. Vrednosti rada, inicijative i ulaganja podrazumevale su racionalizaciju i konkretnu upotrebu naunog saznanja. Zahvaljujui prihvaenoj praksi ekonomskog planiranja, koje je uticalo na sazrevanje 16
kulture planiranja budunosti za koju se podrazumeva da donosi sutinske promene, Evropljani su uili i na sopstvenom i na tuem iskustvu. Nauili su da koriste znanje. Sistematski otpor uenju od ostalih kultura bio je najvei hendikep Kineza na poetku modernog vremena. Arabljane je sputavala dogmatizovana, nereformisana religija, a njihovo jedinstvo, ono koje je dopustilo Evropljanima da unapred, u naelu, podele svet i krenu da ga osvajaju, razbijale izme i plemenske nesuglasice. [7] Ubrzan razvoj medicine, od sredine XIX veka, zasnivao se na sposobnosti zapadne civilizacije da preuzima tua znanja i iskustva, i otvara prostor istraivanjima, eksperimentima i primeni nauke. Globalni uspeh evropske civilizacije istakao je ulogu naunog i tehnolokog razvoja koji je, ubrzanjem istorije i svih strukturalnih promena, podstakao oseanja i razumevanje slobode. [8] Sloboda je, od antike, izvorni sastojak zapadne kulture, ali je najvaniji podsticaj novom razvoju sloboda koji je podstakao naunu revoluciju XVII veka, i njeno dugorono istorijsko naslee, bila emancipacija od organizovane crkve i njenih dravnih aspiracija. Odvajanje drave od crkve bilo je poetni iskorak u smislu osvajanja individualnih sloboda. Inae je organizovana religija nametala etika i epistemoloka ogranienja medicini i svim naukama koje su isticale sposobnost i potrebu oveka da upravlja procesima koji su se smatrali iskljuivim domenom boanskih i ostalih natprirodnih sila. Individualizam je postao i inilac dugoronog ekonomskog uspeha. Nauna medicina i njena iroka drutvena primena takoe su pripali kontekstu intenzivog ekonomskog zasnovanog na tehnolokim revolucijama XVIII i XIX veka. Uporedni razvoj ekonomije i medicine zatim se, od poetka XX veka, mogao pratiti u sve kraim, i ubrzanim ciklusima. Zapadnjaci su vremenom ovladali sklonou i vetinom da razmiljaju kvantitativno. Uvoenje induktivnog metoda dopustio je da se posvete uoavanju posebnosti, linih, karakternih crta, razliitostima i svakom detalju. [9] Reeksivno usvajanje znanja postalo je i osobina globalne civilizacije. Nauka, tehnologija, komunikacije i trina ekonomija smatrale su se, nedavno, nekom vrstom poslednje, postistorijske ideologije (Frensis Fukujama). Nauke su okrenute i prolosti i budunosti. Budunost je nemogue proricati na osnovu utvrenog znanja o prolosti. Nemogue je precizno predvideti budui razvoj ljudskog znanja, time i budunost sloenih drutvenih odnosa i pojedinanih dogaaja (Karl Poper). Ubrzano uveanje ljudskog znanja suoava se, u istorijskom razvoju, koji obuhvata i sadanjicu, sa ubrzanim promenama ljudskog drutva. Ekstreman rast stanovnitva povezan je sa ekstremnim zagaenjem ivotne sredine koje izazivaju zastarele tehnologije. Industrijalizacija i globalizacija podrazumevaju ne 17
samo drutvene, ekonomske i tehnoloke promene, nego i pojavu novih bolesti, i traganje za metodima njihovog spreavanja i leenja. Jugoistona Evopa se i dalje bavi problemima migracija koje su, od izbijanja Drugog svetskog rata, do najnovijih dogaaja u toku nasilne jugoslovenske dezintegracije, pokretala ratna dejstva, nasilna preseljenja, etnika i verska netrpeljivost ili ekstremno siromatvo. Migracije podrazumevaju preseljenje ne samo drutvenih vrednosti i navika, nego i naina ivota, a svaki nain ivota u sebi krije svoje zdrave i svoje nezdrave sklonosti. Istorijsko znanje i iskustvo su vaan oslonac pred izazovom budunosti. Istorija zdravstvene kulture u stanju je i da aktivno komunicira sa izazovima sadanjice. Globalna urbanizacija, kojom se gradovi stihijski pretvaraju u konglomerate nastanjene ruralnom populacijom i migrantima, okrueni nepreglednim prigradskim spavaonicama, namee suoavanje s novim izazovima pred potrebom ouvanja i unapreenja javnog zdravlja koje korespondira uslovima javnog prostora. Osnovna pitanja koja se u takvom kontekstu nameu odnose se na ureenje urbanog prostora, zatitu ivotne sredine i kulturno-istorijskog naslea, tehnoloki razvoj, ekasnost infrastrukture, strukturu i ekasnost javnih slubi, razvoj sistema javnog prevoza, regionalnu integraciju grada i neposrednog okruenja, ergonomiju i integritet institucija. Planiranje urbane budunosti ogranieno je i tradicionalnim tekoama projekcije budunosti, pre svega nemogunost prognoze drutvene dinamike i istorijskih incidenata, i neekasnou dravnih slubi koje po svojoj prirodi nisu u stanju da se prilagode ili podede trinim izazovima, a sklone su korupciji i samovoljnoj arbitrai, i, konano, inferiorne u odnosu na privatan sektor. Slina pitanja postavljaju se u svakom pojedinanom sistemu zdravstvene zatite. Evropska integracija Zapadnog Balkana inae podrazumeva jedno dubinsko i racionalno suoavanje sa istorijskim nasleem koje je doprinelo usporenom razvoju institucionalnih, ekonomskih i drutvenih performansi. Unapreenje ivotnih uslova u gradovima u kojima, prvi put u svetskoj istoriji, od proteklih decenija, obitava vei deo ukupne globalne populacije, a gradovi su preuzeli takav primat i u, istorijski preteno ruralnoj ili nomadskoj Jugoistonoj Evropi, zavisi od razvoja sloene strukture javnih ustanova. Javno zdravlje, ziko i mentalno, u neposrednoj je zavisnosti od ekasnosti zdravstvenog sektora, od infrastrukture, od unapreenja urbanog javnog prostora. Urbana istorija Jugoistone Evrope i dalje traga za zanimljivim i vrednim odgovorima u tom smislu: na koji nain su se gradovi prilagoavali geoklimatskim uslovima, resursima vode, hrane, energenata ili radne snage, kako su urbana svakodnevica, njihove institucije ili nedostatak institucija delovali na javno 18
zdravlje, da li se urbanim planiranjem obraala panja na unapreenje socijalnih kontakata, time, posredno i javnog zdravlja, kakav je bio pristup istoj vodi, s kakvim su se bolestima, i onima povezanim s problemima urbanog razvoja suoavali u svojoj prolosti, kako su se suoavali sa izazovima bolesti, loe ishrane, siromatva i drutvene nejednakosti? U kojoj meri se ulagalo u javno obrazovanje, u razvoj profesionalnih vetina, osnovnu zdravstvenu zatitu, pristup i ouvanje iste vode, odlaganje otpadnih materija, javnu higijenu, rekreaciju i zabavu, transport i komunikacije, energetiku, ureenje obala i parkova, brigu o deci? Vano je i pitanje antropologije i kulture urbanog siromatva. U pomenutom kontekstu zanimljive su uloga i sudbina etnikih zajednica, enklava i geta.
* asopis Acta ostae posveen pitanjima koja su ispunjavala njegov sadraj od osnivanja, 1960. Od toga vremena protekle su, meutim, najmanje dve epohe: oko dve treine Hladnog rata, i ona koja je nastupila 1989. Raspad Jugoslavije zaustavio je poetkom devedesetih rad na ovom asopisu koji je bio jugoslovenski, i to je bila njegova prednost, i objanjenje uspeha u jednom zavidnom kontinuitetu, koji se upravo ponovo uspostavlja njegovom obnovom. Acta se, danas, pojavljuju u globalnoj eri. Nimalo sluajno, Acta e deo sadraja i aktivnosti posvetiti pitanjima zatite mira, stabilnosti, ljudskih prava, urbanog ureenja i javnog zdravlja. Acta e ostati posveena pre svega prolosti i budunosti Jugoistone Evrope, prostora koji je pokrivao Savez naunih drutava za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije. Drutvo je bilo dugo aktivno, 1955-1990, i ostavilo je tragove koji su dragoceni i neizbrisivi. Jedno je od naih najvanijih privatnih naunih institucija, koje su nastale i razvijale se zahvaljujui linom entuzijazmu i unutranjoj prohodnosti nekad zajednikog jugoslovenskog kulturnog prostora. Kontekst se, u protekle dve decenije, od nestanka do obnove Drutva (1990-2010), znaajno promenio: dezintegrisana je jugoslovenska zajednica, sa svim katastrofalnim posledicama: gubitak vie od 100.000 ljudskih ivota, ranjeni i osakaeni, prognani i obespravljeni. Prevlaujui diskurs, logika i kultura protekle dve decenije bili su u svakom smislu suprotnost ukupnom angaovanju prof. Vere Gavrilovi i Slobodana orevia koji su rukovodili Drutvom i asopisom Acta. Upravo zahvaljujui nasleu njihovog humanizma i dalekovidosti bilo je mogue, i to je imalo smisla, obnoviti Drutvo i Acta, podrazumevajui potrebno prilagoavanje i 19
sadraju vremena koje je u meuvremenu proteklo, i potrebama aktuelnog stanja u nauci i drutvenom kontekstu. Ovaj projeklat nastao je i na uverenju da je obnova svih navedenih performansi jugoslovenskog drutva i njegovog mesta u evropskim i svetskim okvirima zapravo jedan od imperativa koji se postavljaju pred budunost razvoja Jugoistone Evrope u celini, bez obzira na sve unutranje stvarne ili izmiljene razlike. U uverenju da bi me u toj ideji i danas podrali, i da bi ta ideja, s njima, bila bogatija zahvaljujui njihovom ogromnom iskustvu, kompetenciji i dobroti, ovaj rad i obnovljeni asopis Acta posveujem Veri Gavrilovi i Slobodanu oreviu.
Reference: 1. Mazumdar PMH. Eugenics, Human Genetics and Human Hailings. The Eugenics Society, its Sources and its Critics in Britain. London and New York: Routledge; 1992. 2. Agar N. Liberal Eugenics : in Defence of Human Enhancement. Blackwell Publishing; 2004. 3. Glad J. Future Human Evolution. Eugenics in the Twenty-First Century. Hermitage Publishers; 2006. 4. Brandt AM. Emerging Themes in the History of Medicine. Milbank Q. 1991;69(2):199-214. 5. Halliday R. Medical Futility and the Social Context. J Med Ethics. 1997 Jun;23(3): 148-153. 6. Bloom JD, Sambunjak D, Sondorp E. High-Impact Medical Journals and Peace: A History of Involvement. J Public Health Policy. 2007;28(3):341-355. 7. Lendis D. Bogatstvo i siromatvo nacija: zato su jedni bogati, a drugi siromani. Beograd; 2004. 8. Patterson O. Freedom. Volume I, Freedom in the Making of Western Culture. New York: Basic Books; 1991. 9. Clunas C. Modernity Global and Local: Consumption and the Rise of the West. Am Hist Rev. 1999 Dec; 104:1508-1509. 20
Samardi, N., History of Health Culture and Acta Renewal
Nikola Samardi Professor, Department of History Faculty of Philosophy, University of Belgrade ika Ljubina 18-20, 11 000 Belgrade, Serbia nsamardz@f.bg.ac.rs HISTORY OF HEALTH CULTURE AND ACTA RENEWAL: NEW PRESUMPTIONS IN THEORY AND RESEARCH* Taken in wider context, the history of health culture encompasses research of factual development and knowledge application and, simultaneously, of ignorance and misapprehensions on medicine and medical science; history of mentality related to the physical and mental health; structures of everyday and private life; history of demography and epidemical diseases; human biology in its historical framework; the culture of human survival. In the Western Balkans and Southeast Europe a history of borders is specially noticeable: society, institutions, international contracts, people tracking, ow of goods and microorganisms, regulations and their breaching. Relations to boundaries and state, national and religious demarcations are important features of culture and mentalities implying production of dierences and invention of collective identities. History of health culture reveals duality of rational inuences and traditional skills where positive experiences are interwoven with rituals and magical perception of life and reality. If assumption that human individuals are generally rational and responsible when their health and lives are at stake, history of medicine and related sciences usually reveal that exact characteristics of reality are more often than not overshadowed by ideas and events. The development of health culture depicts nest threads of social interaction. The
* The Ministry of Education, Science and Technology of Serbia supported this study on the basis of contract No. 177009.
21
medicine is a path of acceptance of own and foreign ideas, knowledge and technologies, and of their consequent rechecking. The health culture shapes reveal realities of a society and its values: health and disease, abundance and poverty, births, deaths, physical and mental capabilities, empathy and social solidarity. The medicine is a regulator of the human biological evolution that made this species so special. That makes important a correlation between history of medicine and its application on one hand, and a history of social protection, an category immanent to human communities from their beginnings. Human race is the rst biological group distanced from a naturally regulated biological development. Human society is an exception, for it became the rst one to enable development and reproduction of those individuals that would be dismissed as less vital and capable in a natural environment. Opinions are divided if medicine is a positive or negative factor in that. Debates on medicine in recent history are also related to important issues of the science, or medicine and social ethics. Biological history of the Southeast Europe sometimes reveals phenomena of simultaneous surplus and shortage of people in an area having decient resources for unhindered economical and social progress. The dialogue of medicine and humanistic sciences is based on the need for mutual support in facing challenges of social dynamics. Humanistic sciences are focused on the future. They are aware that science development is unpredictable, its dynamics keep on surprising its contemporaries with a scope and richness of its discoveries. The medicine was never capable to answer on its own the questions related to collective social disorders. On the other hand, the history of sanitary culture was probably neglected while development of fundamental medicine sciences was prioritized. Medical concepts and praxis reveal a complex, sometimes even hidden network of reciprocal social inuences. Level of sanitary culture reects development of science, technology and social relations. Medical issues aect basic topics of social situation and dynamics: health and disease, abundance and poverty, demography, ageing and old age, suering and death, the history of births, deaths, diseases, pain and delight, stance towards unprotected social categories and individuals, stance towards social minorities, introduction, spreading and transformation of new and imported foreign ideas and skills. If most developed and recent cultures are ignored, history of humanity consisted of children dying, pain, traumatic injuries, chronic and acute incurable diseases, short, unhappy and incomplete human life. At the same time, through medicine and social protection, human race was the only one in biological 22
world that wittingly shaped natural evolution or made it very special. The control, changes and development of those species targeted for nutrition and other human needs also contribute to the conclusion that human society diverged from natural development and its spontaneous praxis and logic. History of medicine simultaneously follows pattern changes regarding health and diseases and increased application of medical knowledge and skills, professionalization, institutions, education, diagnostics, therapeutics. Use of biomedical discoveries since late 19th century sometimes overpowered complex social, ethical, economy and politics aspects of disease and its cure. Modern debates overshadowed fundamental issues of medicine science and ethics. Today, priorities are treatment costs, their availability, economic sustainability. Medicine is under pressure of global demographic explosion and discussions over treatment costs, human equality or equality within health care system. Government institutions, private sector, analysts and professionals take part in discourse on system adaptation to changed economy and political conjuncture. Health care system is one of the most complex challenges, an almost insoluble controversy of modern politics, economy and ethics: the role of the state, private or mixed institutions and companies, solidarity of rich with poor one and its regulative, the role of education system (another controversy), public, media, religious and other non-governmental organizations. Medicine never made a lonely, isolated system, and never was the only response to all social diseases. Social questions usually dont bring unique answers. Regulation of social evolution in particular, especially ethical sense is correlated to attempts of evolution regulation in the nature. Specicity of man in comparison to the rest of the nature is in specicity of its evolution regulated by society, state, science, technology, and in its ability to destroy the whole species or biologically change them according to his needs, either spontaneously or deliberately. Demography and epidemiology are priorities that contribute towards erasing borders between medical and social systems and traditions. Structure of diseases is being changed. In development systems those are not anymore communicable diseases, but chronic and degenerative as a result of new lifestyles. It is as if new diseases (almost as in paradox paradigm of Achilles and the tortoise) elude new scientic research and answers. In developed communities, due to low natality, low death rate of children and increase in average life span, social and economic circumstances are being radically changed. 23
Development of global civilization, together with progress of all sciences, enabled new approaches to the history of human communities that developed on the margins, or out of reach of European inuences. If Eurocentrism is disposed of, an insight can be achieved into tides of that global history where certain human communities were physically isolated or far from values that became general in the spreading of that civilization. Gradual democratization of the science, especially of its application, and removal of social barriers to education and scientic studies that happened in time, were the big step of Western civilization that made its example particular and made its inuence common asset of global community. From historical perspective, medicine is one of exact sciences that link their interest, method and application to moral doctrines. Each sanitary culture reveals complex structure of social relations, economy, political establishment and cultural links. History of sanitary culture also has specic origin. In European history, it was researched by physicians or by historians that gloried their national cultures and their important gures. Each cultural group in history had its own system of disease categorization. History of diseases and their cure is one of proofs of dierences between historical experiences. Disparities in sanitary culture were not annulled by modern global development, institutionalized on the bases from WWII. Moreover, specic experiences, approaches, economic resources and ethical codes reveal their diversity. According to data by World Health Organization, regarding life conditions and health status, one fth of humanity is in no better position than 2000 years ago. The history of medicine, human biology in its social context and sanitary culture is especially recognizable in breaking periods, in civilization history discontinuities. One of such discontinuities, also the rst event that united Europe and made it for the rst time a community linked by identical feelings of fear, horror, despair and panic, was The Black Plague (The Black Death) in the mid 14th century. It was the beginning of common general history of fear, but also a profound quake that changed important social relations in the long run. The next discontinuity of that kind was the World War One, followed by inuenza pandemic. The total World War Two was a total global turning point. It was the most intensive, the most tragic political, social, cultural and therefore health cataclysm in entire known human history. On the margins of human drama made of dying and suering, it left strong moral questions regarding weapons of mass destruction, medical experiments and 24
ideological redirection of human genetics. Modern scientic medicine based on biological research is being tracked only since late 1860s. Biomedicine was a concept with no historical precedents, based on certain discoveries that diseases with similar symptoms are being caused by dierent pathogens acting independently of conditions, like mental condition of a victim or its economic status. But even at the beginning of the 21st century old communicable diseases (sometimes in mutated forms) are still the most widespread causes of global mortality. Only a fraction of the world is in postmodern times, the ones that overcame premodern challenges. Large proportion of planets citizens still have no available everyday sources of clear water and sanitary preconditions; these people are still devoid of devised and permanent care in control of communicable diseases. History of the medicine, especially modern scientic medicine, encompasses complex processes starting in laboratories and continuing their development in ever wider social strata. Modern science and medicine are based on deep historical roots, but their direct inuence on society and life quality are evident only in the last century and a half. Regardless of circumstances in which a global success of scientic medicine coincides with global spreading of the Western civilization, distant medicine history is related to rich human experience that managed to overcome cultural and political borders. The Western science was successful primarily due to its ability to apply foreign experiences and establish continuity based on rational philosophy. Modern scientic medicine, biomedicine, emerged in the West, but in the other parts of the world before 1860 attempts were made to face real causes of disease and to dene a disease. History of the medicine enables understanding aggregative nature of human experience. Medicine is both cultural and moral in character. In the period since mid 17th century when traders from Europe and later from North America got in touch with them, progressive medicines of premodern times, Chinese, Indian, the one from Pacic islands, can be understood only in their cultural context, with their logics and integrity. Medicine implies dominant cultural characteristics of each community and each period. Stance towards health and disease is a part of complex system of behavior and values. Medicine is a part of a culture, has its role in mentality structure. Revelation of interaction between medicine and general culture phenomena opens an insight into genomes of human behavior and standing norms. Ideas on health and disease 25
followed cultural revolution, taking over heritage of precedent knowledge. Medicine was one of human activities that relatively early showed rational tendencies. Primitive cultures are pessimistic towards goal and essence of a life, they nurse empathic feeling of individual and collective guilt regarding invisible supernatural force that rules the world. Primitive approach to religious belief is timid and skeptical, so distrust towards each knew knowledge and crucial change make important attribute of primitive cultures. Historical character of sanitary culture is reected in respecting achievements of primitive medicine that was successful in fracture repositioning, wound treatment, use of massage or natural pharmacotherapy, including specic relation between a physician and a patient. Cults followed development of medicine sciences and their application for a long time. Despite its spectacular development since mid 19th century, medicine kept and further improved the ethical character that could not necessarily be exactly veried. In certain sectors and certain cases medicine kept codices, written or unwritten customs and rituals. Medicine is historical by its basic character. It goes without saying that medical science and practice use historical knowledge and experience. History, on the other hand, reminds on human aspect of medicine, the one neglected in science-based medicine that focuses on technology. History is being rewritten. There is no nal history. Each generation emphasize revisionist tendencies, not only because of new facts. Questions raised by new generations are changing. Interpretations and syntheses are being changed. History of the science is in itself a source on knowledge, thinking, stances, sometimes even on prejudices of each shift or even stagnation. History research is also a dialogue with present. History of medicine made some achievements that are nal in sense that facts are established through reconstruction of development of medical research, knowledge and its application, institutions, personalities. Not coincidentally, focus had shift towards social context revealing role of disease and cure and, in general, human biology including prevention, ethics and mentalities. In both medical and historical, i.e. general sense, each individual patient remains specic example. Nature of ethical systems in medical practice reveals the essence of cultural codes, customs, beliefs, prejudices, misapprehensions and characters. Research of history of women, gender and sexuality, also are transferred to medicine and sanitary culture. Study of a family, population changes and material conditions of living provoked research of disease historical patterns. 26
Diseases are key factor in the nature of a society, material conditions and institutions. Experiences with epidemics reveal almost all aspects of a society, politics and culture. The disease is a metaphor important in understanding morality, values and beliefs of each culture. During history all the way to modern times, medicine had limited impact on a life and death patterns. The development of modern medicine opens very practical question of costs to results ratio. Changes in nature of natality and mortality interpret important characteristics of each human community. Time delimitations of dierent epochs, marked by demographic changes, indicate changes in profound and usually complex ratios of births and deaths, implying understanding of life and death. Even when real people experienced real diseases in history, medicine was not a crucial factor in changes of relations, prevention, cure and health. Sciences are, roughly, divided to physical and behavioristic ones. Elton Mayo (Harvard University) divided them into successful and unsuccessful ones. He put chemistry and physics into rst group, psychology and economy into the other. Dr. Drake considers that medical sciences should also be put among unsuccessful ones, for despite the total scientic knowledge they remain individual skill. There are well established sciences, like biology, and those in fruition process, like political sciences. Human interactions do not let demarcation line to be put between biological and social ones. Medicine can also be put among behavioristic sciences, since people and their interactions are complex and unpredictable. Behavioristic sciences are key to understanding human society and individual behavior. Medicine seeks causes of human diseases even in human habits and social relations. It is hard to estimate, primarily due to lack of knowledge on relevant facts that remain lost in the past, to which extent study of history or current social relations can contribute to improvement of living conditions, culture and healthy living habits. It should be noted that, in parallel with that, those cultures that understood history and turned it into useful heritage and general human experience, also investing into research and interpretation of history, at the same time had more success in developing performance of science, technology, economy, living conditions and social relations, also of science on human health. Research of the past of sanitary culture, primarily the one reecting on present, can have ethical or political implications. Sometimes they are desirable. Science has a right to oer answers to modern challenges: issue of abortion, euthanasia, family 27
planning, smoking and tobacco manufacturing and consumption regulation, research ethics, nuclear and genetic research and their application, stem cell research, systematic regulation of health care. These are all, at the same time, political issues. Covering question of peace and peace building is also considered very political, but violence in dierent forms is identied as a prime global problem related to public health. The violence is simultaneously one of the most important subjects of historical research. Some very heated debates in medical journals were focused on issues like war, political repression, terrorism and response to it, violation of human rights, to issues of collective violence in general. International Physicians for the Prevention of Nuclear War (IPPNW) received a Nobel prize in 1985 for their work in spreading reliable information of possible catastrophic outcome of a nuclear war. IPPNW and BMJ Publishing Group were publishing Medicine and Global Survival, an international medical journal focused on issues of war, disasters, human rights and environment protection from medical and sanitary perspective. If considered in the light of methods and macro-history cognizance, history of sanitary culture could also oer answers to questions of how European civilization, for centuries before taking over Eastern knowledge and experience, could achieve global dominance after sailing seas of the world, and how it could its experience and standards make a general, global asset? From that point of view, the success of European, and on the same fundaments based American medicine could be partially explained by European discovery of systematic economical development. That discovery is also linked to technological innovations and their ever wider use in everyday life. Application of technological research and its permanent exhortation belong to basic characteristics of modern Europe. Scientic development became detached, personal and personalized form of intellectual research that contributed to liberation from social clamps imposed by organized religion and from political pressures of centralized government. Like a rational return to neglected and ideologized ancient heritage, the Renaissance opened new paths to researchers, seafarers, adventurers, merchants, economy and science development. Value of work, initiative and investments made obvious need to rationalize and specically apply scientic knowledge. Due to accepted practice of economy planning that aected culture of future planning, the one that brings signicant changes, Europeans learned from both their own and foreign experience. They learnt how to use knowledge. Systematic resistance towards learning from other cultures was the biggest disadvantage of Chinese at the beginning of modern times. Arabs were 28
hamstrung by dogmatized, unreformed religion, while their unity, the one that made Europeans in advance share the world and start their conquests, was broken by schisms and tribal disputes. Faster development of medicine since mid 19th century was based on Western civilizations ability to take over foreign knowledge and experience and make new space for research, experiments and science application. Global success of European civilization made prominent a role of scientic and technological development that, through sped-up history and all structural changes, inspired feeling and understanding of freedom. Freedom is since ancient times an original ingredient of Western culture, but the most signicant stimulus to new freedom development that bolstered scientic revolution in 19th century and its long-term historical heritage, came from emancipation from organized church and its state aspirations. Separating church from a state was an initial shift towards conquering individual freedom. Otherwise, organized religion forced ethical and epistemological limits to medicine and all those sciences that highlighted mans ability and need to control processes that used to be exclusive domain of divine and other supernatural forces. Individualism became a factor of long-term economical success. Scientic medicine and its wide use also came within scope of intensive economy development that resulted from technology revolution in 18th and 19th century. Parallel development of economy and medicine since beginning of 20th century could be noticed in ever shorter, sped-up cycles. In time, Westerners mastered vocation and skill to think in quantitative terms. Introduction of inductive method further led to noticing specicities, personal character features, diverseness and specic details. Reexive acceptance of knowledge became a feature of global civilization. Science, technology, communication and market economy were even lately considered some kind of last, posthistorical ideology. Sciences are turned towards both past and future. Future is impossible to predict on the basis of acquired knowledge on the past. It is impossible to exactly predict future development of human knowledge, therefore a future of complex social relations and individual events (Karl Poper). In the historical development including current time, accelerated growth of human knowledge is facing accelerated changes in human society. Extreme growth of population is linked to extreme environment pollution generated by outdated technologies. Industrialization and globalization connote not only social, economical and technological changes, but also appearance of new diseases and quest for methods to prevent and cure them. Southeast Europe 29
is still occupied with migration problems, the ones that from WWII till recent events of forcible disintegration of Yugoslavia initiated wars, forced migrations, ethnic and religious animosity or extreme poverty. Migrations connote moving not only of social values and customs, but also of a lifestyle, and each lifestyle hides within itself healthy and unhealthy inclinations. Historical knowledge and experience are important footing for future challenges. History of sanitary culture can actively communicate with challenges of today. Global urbanization that erratically turn cities into conglomerates of rural population and migrants surrounded by endless suburban dormitories brings about facing new challenges in order to preserve and improve public health correspondent with public space conditions. Prime questions brought by this context are related to organization of urban space, protection of environment and cultural historical heritage, technological development, infrastructure eciency, structure and eciency of public services, public transport system development, regional integration between a city and its surroundings, ergonomics and institution integrity. Planning of urban future is limited by traditional diculties to project future, primarily by inability to predict social dynamics and historical incidents and by ineciency of government services. These proved unable to adapt to market challenges, prone to corruption and self-willed arbitration and nally, inferior to private sector. Similar questions arise in each individual health care system. European integration of Western Balkans anyway connotes serious and rational facing with historical heritage that slowed down development of institutional, economic and social performances. In the last decades, for the rst time, majority of global population lives in cities. Such primacy was achieved even by cities in historically predominantly rural and nomadic Southeast Europe. The improvement of living conditions in cities depend on development of complex public institutions structure. Public health, both physical and mental, is directly dependent on health sector eciency, infrastructure and urban public space development. Urban history of Southeast Europe is still seeking interesting and rewarding answers: how cities adapted to geo-climatic conditions, resources of water, food, energy sources or manpower; how urban day-to-day life and presence or absence of institutions aected public health; did urban planning paid attention to improvement of social contacts and, indirectly, of public health; what was availability of clean water; what diseases were urban dwellers facing and what diseases are linked with urban development problems; how citizens dealt with challenges of diseases, bad nutrition, poverty and 30
social inequality? How much was invested into public education, development of professional skills, basic health care, accessibility and preservation of clean water, waste disposal, public hygiene, recreation and amusement, transport and communication, energy, banks and parks regulation, childcare? The issues of anthropology and urban poverty culture are also important. They make interesting the role and destiny of ethnic communities, enclaves and ghettos.
* Journal Acta will remain focused on those issues that made its contents since establishing in 1960. At least two epochs passed since: two thirds of the Cold War and another one that started in 1989. Breakdown of Yugoslavia in early 1990s interrupted this journal which was Yugoslav journal. It was its advantage and explains the success of its continuity, the one reestablished by its revival. Acta is nowadays published in a global era. Not by chance, Acta will devote some of its content to issues related to protection of peace, stability, human rights, urban regulation and public health. Acta will remain devoted primarily to past and future of Southeast Europe, a region once covered by Association of scientic societies for history of sanitary culture of Yugoslavia. The Association was active in a long period 1955-1990 and left mark that is precious and indelible. It was one of the most important independent scientic institutions that came into being and developed primarily due to enthusiastic individuals and inner communication within then joint Yugoslav cultural space. In two decades between disappearance and revival of the Association (1990-2010), the context changed dramatically: Yugoslav community was disintegrated with dreadful consequences: loss of more than 100,000 lives, injured and mutilated people, deported and devoid of human rights. Dominant discourse, logic and culture in past two decades were in every way contrary to overall engagement of professors Vera Gavrilovi and Slobodan orevi that led the Association and journal Acta. Heritage of their humanism and vision made it possible and useful to revive both the Association and Acta, with adaptation to the times that passed by and to the needs of science in current social context. This project came up also from belief that revival of mentioned performances of Yugoslav society and its place in European and global framework is actually an imperative to future development of Southeast Europe en bloc, despite all real or 31
contrived dierences within. Condent that they would support and enrich this idea through their huge experience, competence and benevolence, this paper and revived journal Acta I devote to Vera Gavrilovi and Slobodan orevi.
32
Mii, S., Upotreba vode u linoj higijeni
Izvorni nauni lanak UDK: 94:613.41/.47(497.11)04/14 ID: 202538252
Sinia Mii Redovni profesor, Odeljenje za istoriju Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu ika Ljubina 18 20, 11 000 Beograd, Srbija simisic@f.bg.ac.rs UPOTREBA VODE U LINOJ HIGIJENI OVEKA SREDNJOVEKOVNE SRBIJE*
Apstrakt: Rad se bavi istorijom line higijene srednjovekovnog oveka u Srbiji. Na osnovu medicinskih spisa, arheolokih nalaza i likovnih izvora vidljiva je svakodnevna upotreba vode u linoj higijeni (umivanje, pranje ruku i nogu, kupanje, pranje vea). Srednji vek potiskuje javna kupatila, ali se pojavljuju privatna, a na termalnim izvorima se organizuju banje (javna kupatila). Kljune rei: voda, higijena, banja, Srbija Ne MeSH: pranje, kupanje, srednji vek Upotreba slatke vode u privatnom ivotu je viestruka. U kupicama i raznim vrstama kraga donosila se voda u kuu za pie, umivanje, pranje i kupanje. enski lanovi kue su bili zadueni za snabdevanje kue vodom za kune potrebe i da odlaze na
* Ovaj rad nastao je u okviru projekta Naselje i stanovnitvo srpskih zemalja u poznom srednjem veku Ministarstva prosvete, nauke i tehnolokog razvoja Republike Srbije (ev. br. 177010).
33
reke i potoke da peru ve. U Kotoru se ve prao na reci kudri. [1] Voda se pila iz aa i pehara, a za njeno donoenje korieni su bokali i krazi, meu kojima se razlikuju kondiri veliki i mali, ibrici i badraci. [2, 3] Srednjovekovni umetnici su verno slikali ae i putire, posebno prilikom slikanja Svadbe u Kani. [4] Voda se donosila sa izvora i bunara. Javni bunari na trgovima po gradovima i studenci po selima opta su pojava u srednjovekovnim srpskim zemljama. Bunari za snabdevanje vodom su postojali u svim tvravama, gradovima i palatama. Pojedini dvorovi su imali i sanitarne vorove to je inilo ivot u njima udobnijim. U tom pogledu istiu se palate u Golubcu, Smederevu, Pei, Beogradu. [5] Meutim, u mnogim srpskim gradovima vodovoda nije ni bilo ili su ve postojei zaputeni i loe odravani (Skoplje, Zemun). U celoj Evropi, pa i na Balkanu, loa higijena, upotreba ustajale vode izazivaju kod stanovnitva razne bolesti, a stalno je prisutna malarina groznica i sve paratifusne groznice. Po tadanjim shvatanjima najstraniju bolest onog vremena kugu izaziva nezdrav vazduh koji nastaje raspadanjem leeva i vode. [6] Zbog svega ovog primetno je nastojanje, posebno viih slojeva drutva, da se obezbedi kvalitetna pijaa voda. Tekue i izvorske vode igraju veliku ulogu u linoj higijeni srednjovekovnih ljudi. Svi su se bar jednom dnevno umivali, a vlastela je svakako prala ruke pre i posle jela, posebno ako se obedovalo prstima. Na Zapadu je pranje ruku predhodilo svakom obedovanju i njime se svaki obed okonavao. [3] Pri pranju ruku sluga je iz vra polivao vodu na ruke, a ispod je drugom rukom drao posudu ovalnog oblika (rukomije) u kojoj se prikupljala voda od opranih ruku. Ovaj nain pranja ruku je prikazan u Starom Nagoriinu (1317) u sceni Pilat pere ruke. [7] Ovde je srednjovekovni umetnik oslikao scenu koja mu je bila poznata iz svakodnevnog ivota. Na alost, nema ni posrednih podataka o zavisnom stanovnitvu, ali se moe pretpostaviti da je pod uticajem crkve i iz straha od bolesti i ono redovno odravalo osnovnu linu higijenu. U crkvu se nije moglo ii prljav i neopran, a verski ivot je zahtevao prisustvo u crkvi barem u nedelju. Za razliku od antikog Rima i njegovih uvenih termi, u srednjem veku kupanje se obino obavljalo u prostorijama u kojima se spavalo. Pored pranja ruku nai likovni izvori prikazuju i scene sa pranjem nogu. Srednjovekovni slikar Starog Nagoriina je u sceni Pranje nogu prikazao realnu radnju i sud u kome se peru noge. To je posuda okruglog oblika, neto dublja, sa postoljem i kratkim stubiem. [7] Poto se kupanje povlai u sferu privatnog, javna kupatila potpadaju pod propise i nadzor, a imuniji slojevi grade svoja privatna kupatila. Aleksandar, mitropolit nikejski, dospevi u zat34
vor ali se da mu nedostaje udobnost privatnosti kupatila. [8] Rimska kupatila su se ouvala izvesno vreme, ali se sve vie namenjuju bolesnicima. Za kupanje izvan kue ostaju reke i bazeni po banjama. Srednjovekovna Srbija je bila bogata termalnim izvorima (Banja Pribojska, Banja kod Mitrovice) koji su bili u upotrebi. Neki od njih (Gamzigrad) bili su u upotrebi i u antiko vreme. U povelji Svetog ora kod Skoplja pominje se njiva i banja u njoj. [9] Jasno je da se radi o termalnom izvoru to predstavlja posebnu vrednost pa se zbog toga i navodi u povelji. Pod uticajem crkve od VIII veka poinje uzdravanje od estog kupanja, tako da e se u Vizantiji XII veka kupanje tri puta nedeljno smatrati preteranim. Kalendari su propisivali, u zavisnosti od godinjeg doba, tri do osam kupanja meseno. [10] U higijenskim spisima, koji su bili prisutni u srednjovekovnoj Srbiji, preporuuje se ee kupanje u junu i polivanje nogu hladnom vodom, ali se u avgustu treba uvati hladne vode. U novembru se preporuuje kupanje, a u decembru ne, dok se u januaru valja ee kupati. [6] Moe se verovati da su se ovih uputstava pridravali bar oni pismeni i njihova okolina, a da se deo prostog sveta donekle ugledao na njih. Dolaskom vizantijskih princeza na srpski dvor, prvo Jevdokije, ene Stefana Nemanjia, pa Ane, ene kralja Radoslava, a zatim i Simonide 1299. godine, ene kralja Milutina, izvren je snaan uticaj Vizantije na svakodnevni ivot dvora i vlastele. Moe se zakljuiti da je taj uticaj bio vidljiv i u ovoj sferi ivota. Krajem srednjeg veka na Zapadu kade i kupatila postaju toliko obine da vie nema uzdravanja od estog pranja tela. Kupa se u kadi u spavaoj sobi ili parnom kupatilu. U Srbiji se takoe kupa u spavaoj sobi. Sudei prema dosadanjim arheolokim nalazima prostorija sa ureajima za zagrevanje vode izgleda da nije bilo. Sauna postaje rairen obiaj u germanskom i slovenskom svetu. Godine 1416. grad Baden ima oko 30 javnih kupatila. [11] Nai izvori ne govore o javnim kupatilima u Srbiji. Moralo ih je biti makar u banjama koje su koriene i u lekovite svrhe. U povelji Svetog ora Skoropostinog kod Skoplja, odreuje se da jedna etvrtina vode reke Slivtice ide na potrebu manastiru i banji. [9] Ovde se oigledno radilo o kupatilu, a poto je odredba o vodi Slivtice postojala i pre kralja Milutina (1300) verovatno je i banja (kupatilo) iz predhodnih, vizantijskih vremena. Dolaskom srpske vlasti ono je nastavilo da funkcionie. Ovde je potrebno naglasiti da freske naih vladara i velikaa (kralj Milutin, car Duan, despot Stefan Lazarevi, despot Jovan Oliver, Vlatko Paskai) odaju negovane ljude dugih kosa i brada, to je zahtevalo njihovo redovno pranje i uopte 35
negu tela. Slika o prljavom i zamaenom srednjovekovnom vlastelinu i oveku je stereotip koji uglavnom ne odgovara istorijskim injenicama. [3] Posredan dokaz o voenju rauna o linoj higijeni nalazimo i u medicinskim spisima. Tako se za poremeaj u radu organa za varenje, kao uzrok navodi, izmeu ostalog, to to su mnogi ljudi navikli da se kupaju, a nemaju uvek uslova za to. Tretman leenja predvia i kupanje u mlakoj vodi. [12] Ovde se posredno govori o navici kupanja srednjovekovnog oveka to govori o tome da su mnogi paljivo vodili rauna o linoj higijeni. Takoe, mala deca su morala redovno da se kupaju. Kupanje malog deteta srednjovekovni slikari su prikazivali u ciklusu Roenja Bogorodice ili Isusa. Iz prikaza ove scene vidi se kako se ova radnja obavljala. Deca su kupana u posudi koja je bila veoma slina krstionici. To je okrugla, dublja posuda sa postoljem i kratkim stubiem. Bila je metalna ili od mermera. Dok jedna enska osoba sipa vodu u posudu iz bokala, druga koja dri dete, desnu ruku dri u posudi probajui tako toplotu vode. Ova scena je lepo prikazana na freskama Roenje Bogorodice u Svetom Ahiliju u Arilju (1296) i u Kraljevoj crkvi u Studenici (1313/1314), kao i na freski Roenje Hristovo u Sopoanima, na severnom zidu podkupolnog prostora. [7, 13] Slikar je ovde slikajui religijsku predstavu prikazivao svet i predmete svoga vremena. Seosko i stanovnitvo katuna bilo je upueno na kupanje u rekama i potocima, ili na kupanje u kui, u buretu, abru ili koritu. U gradovima je lina higijena bila razvijenija, posebno tamo gde su bile velike kolonije dubrovakih trgovaca (Prizren, Novo Brdo, Beograd, Smederevo). U naim srednjovekovnim tekstovima iz medicine, za leenje nekih bolesti (groznica) preporuuje se kupanje u mlakoj vodi, a neke vrste lekova za odreenu bolest (jetra) treba da se popiju pri kupanju u banji. [6] Sam termin upuuje na posebnu prostoriju (banju kupatilo), a ne na kupanje u buretu ili koritu. Da je srednjovekovni pisac pravio razliku izmeu ova dva naina kupanja vidi se i iz hilandarskog medicinskog kodeksa gde se za leenje groznice, izmeu ostalog, propisuje da se pacijent najpre banja u buretu, a ne u banji i da voda nije mnogo topla. Pri tome da umiva lice i ruke ruinom vodicom. [14] Jasno je da se ovde preporueno kupanje obavlja u buretu, a ne kupatilu (kadi). U okviru imunih kua, posebno u gradovima, mogla je postojati i posebna prostorija za kupanje banja. Posebno ureeno kupatilo za sada nije posvedoeno u arheolokim nalazima ispitanih palata u srednjovekovnoj Srbiji.
36
Reference: 1) T. : ( ). ; 2004. 2) . : . : - , , . . ; 2004. 51 66. 3) . . ; 2007. 4) . . ; 1988. 5) . . ; 1997. 6) . . ; 1990. 7) . . ; 1966. 8) , , . 1. 1000. . ; 2000. 9) , , . 1. ; 1975. 10) Breje L. Vizantijska civilizacija. Beograd; 1976. 11) , , . 2. . ; 2001. 12) , , . . 24. ; 1988. 13) . . ; 1991. 14) . . . ; 2005.
37
38
Mii, S., Usage of Water in Personal Hygiene
Sinia Mii Professor, Department of History Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu ika Ljubina 18 20, 11 000 Beograd, Srbija simisic @ f . bg . ac . rs THE USAGE OF WATER IN PERSONAL HYGIENE IN MEDIEVAL SERBIA*
Abstract: The aim of this paper is to show the history of personal hygiene in medieval Serbia. The everyday use of water in personal hygiene (washing of ones face, hands and feet, bathing, laundry) is documented in medical writings, archaeological ndings and visual art. There is a suppression of public baths during the Middle Ages, but the emergence of private baths is evident, along with arrangement of spas (public baths) at thermal sources. Keywords: water, hygiene, health resorts, Serbia Non MeSH: bathing, Middle Ages, washing
The usage of freshwater in private life is manifold. The water for washing, drink and bathing was brought into the house in various cups and jugs. Female members of the household were responsible for the water supply as well as the laundry, which was performed at rivers and streams. In the city of Kotor, the laundry was performed
of contract No. 177010.
* The Ministry of Education, Science and Technology of Serbia supported this study on the basis
39
on the river kudra. [1] Water was drunk from cups and goblets, and for its supply the pitchers and jugs were used, among which dierent types of kondirs (type of jug large and small), ewers and badracs (type of pitcher) are discerned. [2, 3] Medieval artists have accurately presented cups and chalices, especially when painting the Wedding at Cana. [4] The water was brought from springs and wells. Public wells in city squares and villages were commonplace in medieval Serbian lands. Wells also existed in all forts, cities and palaces. Particular courts had sanitary facilities, which made residence more comfortable. In that aspect the palaces in Golubac, Smederevo, Pe and Belgrade stand out. [5] However, in many Serbian cities, waterworks were non existent, and those available were neglected and poorly maintained (Skoplje, Zemun). In whole of Europe, and on Balkans as well, bad hygiene and usage of stagnant water have caused various diseases among population, and the malaria and all types of typhoid fevers were rampant. In accordance with existing conceptions, the most dreaded disease of the era the plague was caused by unhealthy air, which is in turn generated by decomposing corpses and water. [6] Because of all that, the eort to secure quality drinking water is evident, especially among higher echelons of society. The running and spring waters played very important role for hygiene of medieval people. Everyone was washing his or hers face at least once daily, and the aristocracy washed its hands before and after meals, especially if the food was consumed with ngers. In the West, every meal was preceded and completed with the washing of the hands. [3] While washing hands, the servant poured water from a jug and simultaneously held an oval-shaped vessel in which water from washing was collected. This manner of washing of the hands is shown in the church of Staro Nagoriane (1317) in the scene Pilate washes his hands. [7] The medieval artist presented there the familiar scene from everyday life. Unfortunately, we have no data on the subordinated populace, but it can be assumed that they kept the basic hygiene, out of the fear of disease and under church inuence. One couldnt enter church while being dirty and unwashed, and the religious life demanded church presence at least on Sunday. Unlike ancient Rome and its famous thermae, bathing in Middle Ages was usually conducted in sleeping chambers or bedrooms. Besides hand washing, our sources depict the scenes of washing of the feet. Medieval painter of Staro Nagoriane has shown realistic act and vessel in the scene Washing of the feet. The vessel presented is round, somewhat deeper, with pedestal and short pole. [7] Because bathing 40
withdraws into private sphere, public baths fall under regulations and scrutiny, and wealthier classes build their own private baths. Metropolitan of Nicaea, Alexander, complained during his imprisonment that he missed comfort and privacy of bath. [8] Roman baths continued to exist for some time, but they were increasingly dedicated to the ill. For bathing outside ones house, rivers and pools in spas remained. Medieval Serbia was rich in operational thermal sources (spas of Priboj and Mitrovica). Some of them (Gamzigrad) were used during the antiquity. In charter of the monastery of St. George near the city of Skoplje, the cultivated eld and spa was mentioned. [9] It is obvious that a thermal source was meant. It represents special value; therefore its mentioned in the charter. Under the church inuence begins, from 8th century on, restraint from frequent bathing. In 12th century Byzantium bathing three times a week was considered excessive. [10] The calendars prescribed three to eight baths per month, depending on a season. In scriptures on hygiene, which were present in medieval Serbia, more frequent bathing in June was prescribed, along with perfusion of feet with cold water, but one should keep away from cold water in August. Bathing is advised in November, but not in December, while in January more frequent baths are recommended. [6] It is probable that these guidelines were followed by literate people and their surroundings, and that part of the commoners looked up to them, at least to some extent. With the arrival of Byzantine princesses on Serbian court, at rst Eudocia, the wife of Stefan Nemanji, then Anna, the wife of King Radoslav, and subsequently Simonide in 1299, the wife of King Milutin, the strong inuence of Byzantium was exerted on everyday life of court and nobility. It may be concluded that this inuence was visible in this sphere of life as well. The bathing tubs and baths are so common at the end of Middle Ages in the West, that theres no more restraint from frequent body washing. Bathing was conducted in bedroom or steam bath. In Serbia, bathing is conducted in bedrooms too, and it seems that, according to the archaeological research, rooms with devices for heating water were nonexistent. Sauna becomes widespread custom in both Germanic and Slavic worlds. In 1416 the city of Baden had around 30 public baths. [11] Our sources are silent regarding the question of public baths in Serbia. They had to exist, at least in spas that were used for medicinal purposes. In the charter of the monastery of St. George near the city of Skoplje, it is ruled that one quarter of the water from river Slivtica was to be used by the monastery and its spa. [9] It is obvious that the bath was meant, and 41
because this regulation existed before King Milutin (1300), probably the bath (spa) itself was from previous, Byzantine times. It continued to operate after the arrival of Serbian rule. It is necessary to emphasize that frescoes of Serbian medieval rulers and aristocrats (King Milutin, Emperor Duan, Despot Stefan Lazarevi, Despot Jovan Oliver, and Vlatko Paskai) give the impression of men with well kept long hairs and beards, which demanded orderly washing and general body care. The image of dirty and greasy medieval nobleman and commoner is stereotype that in general doesnt correspond with historical facts. [3] The circumstantial evidence on personal hygiene is found in medical scriptures. Thus the cause given for disorder of the digestive system is, among others, that many people bathe, but without adequate facilities. The treatment envisages bathing in mild water. [12] This is the indirect mention of medieval bathing habits, which indicates that a lot of people took care of their personal hygiene. Also, small children had to be bathed regularly. Medieval painters displayed bathing of an infant in the cycle of Birth of Jesus or Virgin Mary. The representation of this scene shows us how this action was performed. The children were bathed in a vessel which looked very much like baptistery. It is a round, deep vessel with pedestal and pole. It was made from metal or marble. While one woman pours water from the pitcher, the other one holds the child, while trying the temperature of the water with her right hand. This scene is beautifully presented on the frescoes The Birth of Virgin Mary in the church of St. Ahilije in Arilje (1296) and in the Kings church in Studenica (1313/1314), as well as on the fresco The Birth of Christ in the monastery Sopoani, on the northern wall under the dome. [7, 13] There the painter depicted the world and objects of his time. The inhabitants of villages and katuns (pastures) were bathing in rivers and streams, or at the house in barrels, tubs or troughs. In cities, personal hygiene was more developed, especially where large colonies of merchants from Dubrovnik were present (Prizren, Novo Brdo, Beograd, Smederevo). In Serbian medieval medical texts, recommended treatment for certain diseases (fevers) was bath in the mild water. Certain types of remedies for particular disease (liver) should be drunk while bathing in the spa. [6] The term itself refers to a special room (spa bath), and not to the bathing in a tub or in a barrel. It can be seen from the medical codex of Hilandar that the medieval writer made distinction 42
between this two types of bath. According to this codex, the treatment for the fever required, among other things, that the patient bathes rst in the barrel, and not in the spa, and that the water is not very warm. During this procedure, the patient should wash his or hers hands and face with rosewater. [14] It is clear that this document recommends bathing in a barrel and not in the bathroom (bathtub). In wealthier houses, especially in cities, special premises for bathing could exist the spa. Specially arranged bathroom has not been corroborated in the archaeologically surveyed palaces in medieval Serbia. References: 1) T. : ( ) [The church organization in Serbian lands]. ; 2004. 2) . : [The kitchen and the table: dishes in everyday life]. In: - , , editors. . ; 2004. 51-66. 3) . [The usage of internal waters in Serbian medieval lands]. ; 2007. 4) . [Graanica The painting]. ; 1988. 5) . [The housing in medieval Serbia]. ; 1997. 6) . [The Serbian medieval medicine]. ; 1990. 7) . [The old Serbian painting]. ; 1966. 8) , , editors. [The history of private life] 1. 1000. g. ; 2000. 9) , , editors. [The monuments of medieval and modern history of Macedonia] 1, ; 1975. 43
10) Breje L. Vizantijska civilizacija [The Byzantine civilization]. Beograd; 1976. 11) , , editors. [The history of private life] 2. . ; 2001. 12) , , editors. [The medieval medical writings]. 24. ; 1988. 13) . [Sopoani]. ; 1991. 14) . [The sense of smell of old Serbian writers]. . ; 2005.
44
Koci, M., Razvoj zdravstvene slube u Veneciji
Izvorni nauni lanak UDK: 616.981.45(450.341)13/17 ; 614.2(450.341)13/17 ID: 202539020
Marija Koci Nauni saradnik, Odeljenje za istoriju Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu ika Ljubina 18 20, 11 000 Beograd, Srbija marijakocich@gmail.com RAZVOJ ZDRAVSTVENE SLUBE U VENECIJI (MAGISTRATOLL ALLA LL SANITA )*
Apstrakt: Ovaj rad prati razvoj sanitarnih slubi u Veneciji, od trenutka kada se za njima javila potreba u razvijenom obliku, i koje su bile u funkciji da kraja nezavisnosti Venecije. Venecija je doivela svoj najvei uspon tokom ovog perioda zahvaljujui trgovini sa Levantom. Meutim, kao to je istorija pokazala, to je imalo i negativne strane. Jedna od njih je bila kuga, koja je kosila stanovnitvo Evrope u vie navrata, pri emu nikoga nije tedela, pa ni Veneciju. Kljune rei: kuga, lazaret, Crna Smrt Ne MeSH: Venecija, Magistrato alla Sanit Key words: plague, lazaret, Black Death Non MeSH: Venice, Magistrato alla Sanit
* Ovaj rad nastao je u okviru projekta Modernizacija Zapadnog Balkana Ministarstva prosvete, nauke i tehnolokog razvoja Republike Srbije (ev. br. 177009).
45
Poetkom drugog milenijuma Venecija je poela da razvija trgovinu sa istonim Mediteranom, zahvaljujui olakicama koje je dobila od slabih vladara Vizantije. U ovom periodu uspostavljeni kontakti tokom narednih vekova dalje su unapreivani. S druge strane, obino stanovnitvo kratkog ivotnog veka bilo je okrenuto lokalnoj sredini u kojoj je trailo leka za sve svoje bolesti, u doba kada je nain leenja gravitirao je izmeu nalaenja utehe u natprirodnom i pukog sujeverja. Prekretnicu u istoriji Evrope predstavlja velika epidmija kuge poznata kao Crna Smrt, po svom karakteru vrsta bubonske kuge. Na tlu Evrope kuga se prvo pojavila u Mesini na Siciliji oktobra 1347, zbog ega pojedini istoriari pretpostavljaju da je ona dola sa Istoka. Kugu izaziva bacil Yersina pestis. Ova bakterija duguljastog je oblika i egzistira u stomaku insekta Xenopsilla cheopsis (koga prenose pacovi). Jedna Yersina pestis moe se razmnoiti na hiljade jedinica za samo sat vremena. Bibliograja radova koji se odnose na Crnu Smrt i kugu u ranomodernoj Evropi posebno onih koji su publikovani u Italiji, objavljena je u: Testi poseduti dalla biblioteca34 Scienze34 34 della34 34 Storia34 34 e34 34 della34 34 documentazione34 34 storica34 34 la34 34 Peste34 34 del34 34 1348. [1] Po teritorijalnom obimu gde se epidemija proirila ona predstavlja jedinstveni sluaj u istoriji predmoderne Evrope. Kuga je za samo nekoliko godina (1347-1351) koliko je trajala ova epidemija, odnela treinu stanovnitva Starog Kontinenta. [2, 3 pp300310] Od toga vremena ona postaje endemina pojava u svim delovima Evrope tokom naredna tri stolea. Iako postoje nedoumice zbog ega se Crna Smrt pokazala ovako razornom, ona je po obino stanovnitvo i sve vladajue hijerarhije imala katastrofalne posledice. Jednaei je sa Boijom kaznom koja se sruila na hriane zbog njihovih grehova, katolika crkva osim eleginog patosa u njenoj deskripciji, nije mogla da ponudi drugi nain za saniranje njenih posledica. Venecija je Crnu Smrt iskusila na vrlo bolan nain. Veliki deo njenih podanika postao je rtva epidemije, sa kojom njene vlasti (na tadanjem nivou) nisu umele da se izbore. Tek nakon to je kuga odnela znaajan broj rtava Veliko Vee izabralo je 1348. tri lana, koji su dobili ovlaenje da prate koliko ljudi dnevno umire u pojedinim delovima grada i organizuju njihovu sahranu. Propisi doneti te godine ostali su na snazi tokom prve polovine XV veka. [4 pp753] Nakon to se Crna Smrt povukla interesovanje vlasti za sanitarne mere odjednom je splasnulo. Poetkom tree decenije XV veka Venecija je pokuala da proiri svoju teritoriju na istonoj jadranskoj obali. Pod udarac njenog oruja dospeli su Bar, Ulcinj i Skadar. Ovo je izazvalo strah da kuga koja se pojavila u tim oblastima ne bude preneta na 46
teritoriju Venecije. Ovo se razaznaje iz pisanja Marina Sanuda, koji prepriava odluku iz 1423, donetu upravo ovim povodom. Senat je reio da sagradi karantin na mestu gde se nalazila crkva sv. Marije od Nazareta. Poto je ovo mesto pripadalo monasima sv. Augustina, predvieno je da im bude ustupljena zemlja u delu grada poznatom kao San Chimento . Majstor Gabrijel ovlaen je za izgradnju lazareta i organizaciju njegovog osoblja, koje je trebalo da broji etiri sluitelja za obolele mukarce i isto toliko za nadgledanje obolelih ena. Lazaret je trebalo da ima priora i kapelana sa platom od 40 dukata godinje, dok su ukupni trokovi njegovog izdravanja padali na teret Ocio del sal . Deo Marina Sanuda koji se odnosi na osnivanje prvog lazareta u Veneciji navodimo u originalu, jer se jezik kojim se on izraava, u odreenoj meri razlikuje od dananjeg italijanskog : Per la peste che scomenz in questa Terra fo preso in Pregadi []or per Nazaretto, dove debe star amorbodi, il luogo di Sanata Maria di Nazaret, qual erra d i f[r]atti di Santo Augustin della Caritade, et foli datto per cambio il luogo di San Cimento et questo fo fatto per mezo di maistro Cabriel de l ordine delli Eremitani et fo preso di fabricar detto locho per li amorbatti dove li fosse d il viver e medegadi e fatto uno prior con quatro serventi per li homeni et 4 per le femene e uno capellan con ducati 40 a lanno et le spesse, et si paga la dita spesa per l Ocio del Sal. [5; I p22] Kada se pojavila nova opasnost od kuge Senat je 17. oktobra 1440. ponovo imenovao trojicu plemia da ispitaju i proue uzroke koji dovode do kvarenja vazduha . [2] Prema odluci donetoj 1464. trebalo je da se na Gospod i zatitnik Isus Hrist moli za milost. Od patrijarha je traeno da na prve znake kuge naredi itanje molitvi u svim crkvama i manastirima u gradu, da bi se odvratila opasnost od opake bolesti. Apelovanje na verski sentiment logino je u uslovima kada je katolika crkva jo uvek imala najvie uticaja na formiranje stava prema svemu to je okruivalo oveka, pa i prema bolesti. Tom prilikom Senat da imenovao dvojicu graana (popolani) u svakoj gradskoj etvrti (sestiere). Svako od njih dobijao je platu, najvie 4 dukata meseno iz Ucio del Sal. Oni su zadueni da redovno obilaze poverene im etvrti i da svakog za koga posumnjaju da je oboleo od kuge odmah smeste u lazaret, na nain koji odgovara njihovom drutvenom statusu. Njihov prevoz morao je biti zavren u najkraem roku. U tu svrhu stajala su im na raspolaganju dva broda iznajmljena od Provveditore al Sali. Pored njih, druga dva broda stajala su usidrena u delu grada pozatom kao Nova Zemlja ( Terra Nova) i dva na Rijaltu. Izabrani popolani trebali su da vode rauna o tome da kue onih za koje se utvrde da su oboleli od kuge budu propisno evakuisane. Po nalogu Senata oni su bili duni da ubede njihove stanare da napuste grad. Pri svemu tome oni su imali prava da im ponude i odreenu sumu novca, da bi ih privoleli na takvu odluku. U obavljanju dunosti 47
oni su mogli da se konsultuju sa don Fulgencijem, koji se dobrovoljno ponudio da poseuje zaraene osobe. [6] Navedena mera predstavljala je u datim okolnostima praktino reenje u sistemu, koji jo uvek nije posedovao instituciju zaduenu za zatitu javnog zdravlja. Ustanova poznata kao Nazaret pokazala se od velike pomoi u odbrani grada od irenja zaraze. Meutim, ona nije mogla biti potpuno ekasna zbog toga to su se mnogi koji su napustili lazaret nakon to su bili izleeni vraali u grad, prenosei zarazu osobama s kojima su dolazili u kontakt. Provveditore al Sali dobio je 1468. ovlaenje da sagradi novi karantin (locum) na mestu Vigna Murata. Svi oni koji napust e lazaret nakon to se izle e morali su prei u karantin i tamo provesti 40 dana. Tek nakon toga mogli su se vratiti u grad. Kako je mesto Vinja Murata pripadalo monasima sv. ora predvieno je da im Provveditore al Sali isplauje 50 dukata meseno na ime rente. Senat je ove providure ovlastio punom odgovornou za sve trokove, koji budu nastali u toku izgradnje ovog karantina. [6] Kontakti sa Osmanskim carstvom koji su tokom XV veka postali ei, i trgovina sa Levantom i severnoakom obalom (koje su vaile za izvorita kuge), nagonili su vlasti u Veneciji da budno motre na zdravstveno stanje, u prvom redu mornara i stranaca. Vlastima je postalo jasno da su mesta u gradu koja su naseljavali mornari bila prva zahvaena kugom. [4 pp753] U razdoblju od 1456. do 1528. kuga je 14 puta pogodila Veneciju. [6] Posebno se po njeno stanovnitvo pokazala opasna epidemija iz 1478. Kuga iz 1479. ne pominje se u analima koji tretiraju ovaj period zbog ega se moe pretpostaviti da ona nije imala po stanovnitvo Venecije razorne posledice. [7 pp245-249] Veliki broj rtava koje je kuga tom prilikom odnela otkrile su Senatu potrebu da izdvoji posebnu Magistraturu, kojoj bi bio poveren nadzor nad zdravljem stanovnika u sluaju epidemije. [4 pp753] Ovo predstavlja preloman momenat u istoriji Venecije, kada se po prvi put javila potreba za formiranjem posebnog tela, koje je kasnije postalo nosilac njene zdravstvene kulture. Senat je 1485. izglasao dekret, koji je predviao imenovanje trojice plemia sa zvanjem sopra la Sanit della Terra. Oni su imenovani na godinu dana, nakon ega su druga trojica plemia preuzimala njihova ovlaenja. [4 pp754] Kako ga je Vetor Sandi u XVIII veku razumeo taj propis on nij e znai o da su pomenuti slubenici d elovali u okviru posebn og Magistra ta , ve su ostali u okviru Ucio al Sali . Za svoj rad dobijali su platu upravo iz ovog Magistrata. [4 pp754] Savremeni istoriari smatraju da je najkasnije do 1490. dolo do izdvajanja zdravstvenog ureda u Veneciji. [6] Karlo ipola smatra da je na osnovu odluke Senata od 7. januara 1486. bio ustanovljen 48
Zdravstveni Magistrat (Magistrato alla Sanit ) . Pomenuta odluka predviala je da se svake godine biraju tri plemia sa zvanjem Provveditori al Sanit . Oni koji su tom prilikom nominovani od strane Senata, nisu smeli da odbiju ovu slubu. [2] Ono to je posebno plailo mletake vlasti u vreme epidemije kuge bila je raspojasanost i kriminalno ponaanje, u porastu posebno kod niih slojeva gradskog stanovnitva, koje je bilo najbrojnije. Strah od smrti budio je u ljudima sentimente nesvojstvene obinim okolnostima. Spoznaja da sutranji dan moda nee doekati uticalo je da mnoge potencijalne rtve pomora ponu da namiruju svoje u normalnim okolnostima neprimerene sklonosti. Raspusniko ponaanje koje je nekontrolisanu seksualnost koristilo kao ventil u emocionalnoj samoodbrani od suoavanja sa smru, uticao je na pad javnog morala. Meutim, ono to je posebno brinulo vlasti predstavljala je injenica da su se upravo u vreme epidemije deavali teki zloini, rastao broj krivinih dela, i u krajnju ruku, postojala potencijalna opasnost od pobune. Sa razvojem zdravstvene slube u Veneciji pod dravnu regulativu dospele su i obaveze medikusa, na koje se odnosi odluka Senata iz 1514. Kada je Magistrat za zdravstvo obaveten o sumnji da je neka osoba obolela od kuge on je u roku od nekoliko sati, najvie dana, morao da poalje medikusa da pregleda bolesnika i utvrdi da li se radi o kugi. Pored toga i da li na telu obolelog postoje apostema , carbon over altro segno , karakteristini za ovu bolest. Ukoliko bude potvreno da se radilo o kugi mesto je moralo odmah biti stavljeno pod karantin, zajedno sa svim stanovnicima i onima koji su dolazili u kontakt sa zaraenom osobom. Zatim su na lice mesta izlazili notar i pomonik Magistrata da bi pod zakletvom ispitali stanovnike. Prvi je bio ispitivan vlasnik kue, potom i ostali kako bi se utvrdilo odakle je poticala bolest. Ovaj zakon je od znaaja jer je utvrdio ponaanje medikusa, koji je bio u obavezi da obolelima i onim osobama sa kojima su oni bili u kontaktu prui neophodnu zdravstvenu negu. Medikus je po ovom zakonu morao da odlei u karantinu 22 dana, bez obzira da li je bio u zikom kontaktu sa obolelim ili je stajao ispred vrata i samo ispitivao njegov urin. [6] Tokom XVI veka u nekoliko navrata (1504, 1537, 1553, 1582) preuzimane su mere koje su upotpunile njen rad. Njima je bila odreena organizacija i obaveze svakog podanika na potovanju donetih mera, posebno u vreme epidemije. [4 pp755-756] U ovom veku velika epidemija pogodila je 1576. Veneciju, ijim se istraivanjem bavio Paolo Preto. [8] Kuga ovog puta nije ostala ograniena samo na teritoriju 49
Venecije, ve je zahvatila veliki deo Apeninskog poluostrva. Prema zakljucima pojedinih istoriara u ovom dobu epidemija kuge nije bila toliko esta, ali je zato imala ubojitije dejstvo. Tokom epidemije 1576. u gradu je umrlo 25% od ukupnog broj stanovnika. [6] Do kraja XVI veka Venecija je posedovala dobro organizovanu zdravstvenu slubu, iji je obrazac funkcionisanja pokuala nametnuti i svojim kolonijama. Svi gradovi i trgovaka uporita, posebno ona koja su imala razvijenu trgovinu sa Levantom, morala su da potuju odredbe Zdravstvenog Magistrata, u prvom redu one koje su se odnosile na karantin. Kada je Fajns Morison iz Alepa, gde se zadrao nekoliko dana, hteo da otputuje za Kandiju, koja je tada bila sastavni deo Mletake Republike, on je morao da izdri karantin (kako ga navodi u itineraru Quarantana). U Alepu je u to vreme (1596) rezidirao mletaki konzul, koji je bio u obavezi da izda dokumenat Morisonu, jer je on odavde odlazio na deo mletake teritorije. Ovo je posluilo kao odlian povod Fajnsu Morisonu da se upozna sa propisima, koje je mletaka vlast u ovo vreme nairoko primenjivala. Putnici koji su iz Alepa odlazili u Italiju morali su sa sobom da ponesu i zdravstvenu potvrdu ( Testimonie of Health ) zvanu Boletino pre nego pou ili se vrate. Kako je ovaj putnik primetio Venecija je bila mnogo rigoroznija u tim stvarima, nego ostale italijanske drave. Kao glavni razlog toga Morison navodi njenu trgovinu sa Carigradom, u kome je kuga neprestano bila prisutna. [9; II pp75] Nasuprot Veneciji Osmansko carstvo kasnilo je sa izgradnjom sanitarnog sistema, ali je i ono od XVII veka poelo intenzivnije da primenjuje sistem karantina. [10] Meutim, na sve evropske drave u organizaciji zdravstvene slube, pre svega, karantina imala je najvei uticaj Venecija i druge italijanske drave, koje su prve poele da primenjuju ovaj vid zatite. [11] Izmeu 1613. i 1666. Evropa je bila opustoena serijom epidemij kuge. Prema skorijim istraivanjima epidemije koje se javljaju u razdoblju od 1613. do 1635. pripadaju ciklusu koji je odreen kao indijski. Time je ukazano da je glavno polazite bacila koji je pet decenija u ciklusima odnosio stanovnike Starog Kontinenta, bila Indija (1611). Drugi ciklus koji otpoinje ve 1636. i traje do 1666. odreen je kao levantski , pri emu je za njeno izvorite ubiciran Carigrad. Ono to je posebno pogodovalo da kuga punih pet decenija pustoi Evropu predstavlja injenica da se ona od 1618. do 1659. nalazila u konstantnom ratu. [12] Kao posledica latentne opasnosti od pojave kuge i, s druge strane, razvoja meunarodnog prava, koje se u razmiricama Tridesetogodinjeg rata (1618-1648) uobliavalo, dolo je do sklapanja prvog meudravnog sporazuma, koji se odnosi na zdravstvenu zatitu u sluaju 50
kuge. Sporazum je zakljuen 5. septembra 1652. izmeu Velikog toskanskog vojvodstva i Republike enove, dok su njegove odredbe predviale zajedniko delovanje njihovih zdravstvenih slubi na saniranju posledica kuge. [13] Za jednu od najveih epidemija kuge koja je pogodila Apeninsko poluostrvo tokom XVII veka odgovorna je bila nemaka vojska, koja je septembra 1629. upala u severnu Italiju. Navedeni stav potie od Alesandra Tadina, zika i jedno vreme prvog oveka zdravstvene slube u Milanskom vojvodstvu. O nemakim vojnicima koji su se ulogorili kod jezera Komo Tadino pie: questa gente Alemana per il pi del tempo contaminata di peste, per la mala regola del vivere, & anche per esser molto sporca in ogni cosa. [14 p13] Tadino aludira na injenicu da su nemaki vojnici ve bili zaraeni kugom pre nego to su upali u Italiju, a kao glavni povod tome istie nehigijenu i njihov lo nain ivota. Batista Nani prihvatio je ovaj stav. [15; I p495, 16] Poetkom 1630. za novog mletakog duda izabran je Nikolo Kontarini, u vreme dok je Venecija bila zauzeta odbranom Mantove. U to vreme kuga je uveliko kosila sukobljene vojske, zbog koje je panski general Spinola ostao bez velikog broja vojnika. Marija, sestra panskog kralja, koja je obeana za nevestu Ferdinandu, kralju Ugarske i sinu habsburkog cara, iz panije je doputovala s velikom pratnjom u Napulj. Ovde je odlueno da putovanje nastave morem od Trsta a odatle u Be, jer je kuga uveliko pustoila teritoriju od enove do Milana. I Francuska vojska koja je ratovala u severnoj Italiji postala je rtva ove epidemije. [17 pp322,338-339, 15, 18] Zaplaeni smru koja je lebdela nad njima, stanovnici Venecije po ko zna koji put potraili su spas u molitvama. Senat je sudei na osnovu tadanjih istorija apelovao na ljudsku svest da ostane pribrana, delujui na podanike putem njihovog verskog sentimenta. Prireivane su velianstvene verske procesije u kojima su uzeli uee najugledniji ljudi drave. S odobrenjem pape kanonizovan je nekadanji mletaki patrijarh Lorenco ustinijani. Navodimo rei iz Nanijevog dela: But in the State of the Venetians, and in the City, the malignant inuence exceeded the remedies, till the Senate vowing a magnicient Temple, under the protection of our Lady of health, sending a rich Lamp of Gold to Loretto, a resolving to sollicite with the Pope the canonization of the blessed Lorenco Justiniani, Patrician and Patriarch of the City, besides publick and private Prayers, with Alms and Fasting, God being pacied, the scourage ceased. Whereupon towards the end of the year, the City was with great solemnity published free from Contagion, but the scars remained for a long time. [17 p350] Tokom epidemije 16291632 od kuge stradalo prema pojedinim raunicama 30% mletakih podanika. [6] 51
Po istoriaru, gotovo savremeniku tih deavanja, Batisti Naniju tokom te epidemije kuga je odnela 60.000 ljudi u gradu i 500.000 u Terafermi. [17 p350]
Slika 1 Naslovna strana knjige Alesandra Tadina objavljena u Milanu 1648.
Jedan od znaajnih opisa lazareta (karantina) u Veneciji sredinom XVII veka potie od don Martinucija , koji je priredio knjigu Franeska Sansovina Venecija Najplemenitiji Grad. Martinucijev doprinos ovom delu je nesumnjiv, jer je on u formi dopuna (adittiones) zabeleio promene u urbanoj strukturi Venecije, koje su se desile tokom prve polovine XVII veka . Prema ovom delu oba lazareta Stari i Novi nalazili su se u gradskoj etvrti Santa Croce . Za Stari lazaret (Lazaretto Vecchio) Sansovino je zabeleio kako je crkva sv. Lazara u prvo vreme sluila za leenje leproznih lica. Oba lazareta, sudei prema opisu Martinucija, bila su izdvojena na ostrvu. Graevinu koju Sansovino pominje kao Stari Lazaret zapravo predstavlja karantin, koji je Senat odluio da sagradi 1423. Na ovom mestu Sansovino potpuno preuzima podatke koje je u svoje vreme izneo Marin Sanudo. Ove redove Sansovino je napisao krajem 52
XVI veka kao oevidac kuge, koja je opustoila Veneciju i njenu Terafermu 1576. Po njegovom opisu Stari Lazaret imao je priora s dostojnom platom, nekoliko medika mada ne navodi njihov taan broj & altre persone pronte per i seruigi degli ammalati. [19 p232] Tokom ove epidemije u ovom lazaretu pomo je potrailo 8.000 zaraenih osoba. [19 p232] Karantin koji je nastao preko puta Starog Lazareta 1468. do vreme kada je Sansovino zasnovao svoj rad ve bio poznat meu stanovnicima Venecije kao Novi (Lazaretto Nouovo). On je imao 100 prostorija za bolesnike i karantin u kome je osoba, koja je napustila Stari Lazaret, morala da provede u kontumaciji 22 dana. Sansovino koji je tokom kuge izgubio jedanaestogodinju ker i suprugu dobro je upoznao organizaciju institucija, gde su one jedno vreme potraile utoite. ovek koji je na najgori nain iskusio kugu zabeleio je da je tokom ove epidemije 8.000 do 10.000 ljudi prebaeno u lazarete na vie od 3.000 barki. [19 p233] Prireiva Sansovine knjige don Martinuci primeuje sredinom XVII veka da se tokom epidemije 1630-1631 pokazao sav njihov nedostatak. Usled velikog broja obolelih nedostajali su medici, hirurzi i lica opremljena odgovarajuim lekovima. [19 p233] Ovakvi komentari otkrivaju da je pojavom krize u Veneciji, meu prvima stradala njena zdravstvena sluba. U sklopu reforme 1628. odlueno je da se za potrebe ovog Magistrata na godinjem nivou iz blagajne izdvaja 4.000 dukata. [20 p220] Sve do 1721. zdravstvena sluba Venecije smatrana je bez premca u Evropi. Holandski konzul traio je detaljne informacije u vezi sa njenom organizacijom i funkcionisanjem. [2] U ovo vreme zdravstvena sluba ponovo je postala aktuelna usled strahovite epidemije kuge koja je pogodila Marsej. Ona je podstakla Ludovika Muratorija da napie krai traktat u kome je primarno mesto stekao opis obolelih od kuge. Njih Muratori, zasnivajui svoje delo na izvetajima medikusa prema oiglednim simptomima koje je bolest na njihovom telu izazvala, klasikuje u etiri grupe, pri emu razmatra svaku pojedinano, predlaui lekove i medicinski tretman za svaku. [21] Zdravstvena sluba u Veneciji tokom pomenutog veka razvijala se u skladu s napretkom u nauci, u prvom redu u medicini. Prvi registrovani esnaf medika u istoriji Venecije zabelen je 1321, kada je i nastao njegov statut. Meutim, nakon osnivanja Magistrato alla Sanit rad i prijem lanova u ovom esnafu postao je predmet nadzora ovog tela. Vie puta je u istoriji Venecije posebnim zakonskim regulativama utvrivan nain bavljena medika lekarskom praksom, za ta je, pre svega, bio potreban doktorat odbranjen na jednom od tadanjih univerziteta. U XVIII veka primeuje se vea sekularizacija obrazovanja, to je sluaj i sa najznaajnijim 53
mletakom obrazovnom istitucijom Univerzitetom u Padovi. U pomenutom veku detaljno se ureuje medicinska praksa i uslovi pod kojima se lekari mogu baviti svojim profesijom, anticipirajui pojavu zakonodavstva o zdravstvu. [20 pp 208-226] U tom smeru kreu se i obaveze, kojima je Zdravstveni magistrat u ovom periodu bio optereen.
Reference: 1. Testi poseduti dalla biblioteca Scienze della Storia e della documentazione storica la Peste del 1348. Universit degli studi di Milano Bibioteca di Scienze dell Storia e della Documentazione Storica (Medioevo, Et Moderna, Et Contemporanea). http://www. sba.unimi.it/les/bstoria/peste.pdf, 1-6. (19. 11. 2011) 2. Cipolla CM. Public Health and the Medical Profession in the Renaissance. Cambridge: Cambridge University Press; 1976. 3. Sabellici MA. Historiae Rerum Venetarum Ab Urbe Condita Libri XXXIII. u: Degl Istorici delle cose Veneziane I quali hanno scritto per Pubblico Decreto. tom. I-X. Venezia: Appreso il Lovisa; 1718. 4. Sandi V. Principi di Storia Civile della Repubblica di Venezia dalla sua fondazione sino all anno di N. S. 1700. Della parte seconda che contiene i tempi sono al 1500. Volume secondo. Dall anno 1450. sino al 1500. Venezia: Presso Sebastian Coleti; 1755. 5. Sanudo, MG. La vite dei Dogi, 1423-1474. vol. I-II. [pr. Frison C ]. Venezia: La Malcontenta; 1999. 6. Chambers D, Fletcher J, Pullan B, ur. Venice. A Documentary History 1450-1630. Toronto: Renaissance Society of America, University of Toronto Press; 2001. 7. Sagredo A, ur. Annali Veneti dall Anno 1457. al 1500. del Senatore Domenico Malipiero ordinati e abbreviati del Senatore Francesco Londo. u: Archivio Storico Italiano ossia Raccolta di opere e docmenti rieguardanti la Storia d Italia tomo VII parte Primo. Firenze: Gio Pietro Vieusseux; 1843. 8. Preto P. Peste e societ a Venezia nel 1576. Venezia: Neri Poza; 1978. 9. Moryson F. An Itinerary Containing his Ten Yeers Travell through the Twelve Dominions of Germany, Bohmer-Land, Sweitzerland, Netherland, Denmarke, Poland, Italy, Turkey, France, England, Scotland, & Ireland. I-IV. 54
Glazgow: Printed at University Press; 1907. 10. Panzac D. Quarantaines et lazarets: l Europe et la peste dOrient (XVIIeXXe sicles).Aix-en-Provence: Edisud; 1986. 11. Vanzan-Marchini NE. Venezia e i lazzaretti mediterranei. Venezia: Edizioni della Laguna ; 2004. 12. Cipolla CM. Cristofano and the Plague. A Study in the History of Public Health in The Age of Galileo. Berkeley-Los Angeles: University of California Press; 1973. 13. Cipolla CM. Fighting the Plague in Seventeenth Century Italy. Wisconsin: The University of Wisconsin Press; 1981. 14. Tadino A. Raguaglio dell origine et Giornali sucessi della Gran Peste. Contagiosa, Veneca, & Maleca seguita nella citt di Milano, & suo Ducato dall Anno 1629. sino all Anno 1632. Con le loro successive Provisioni, & Ordini. In Milano: Per Filippo Ghisol; 1648. 15. Nani B. Historia della Republica di Veneta. vol. I-II. In Venetia: Per Combi, & La No.; 1686. 16. Ripamonti G. La Peste di Milano del 1630. Libri cinqui. Cavati dagli Annali della Citt e scritti per ordine dei LX Decurioni. Milano: Tipoigraa e Libreria Perolla e E.; 1841. 17. Nani B. The History of the Aairs of Europe in this present Age, But more particularl y of the Republick of Venice. London: Printed for J. M. for John Starkley; 1673. 18. Nani B. Historia della Republica Veneta, Degl Istorici delle cose Veneziane, I quali hanno scritto per Pubblico Decreto. tom. VIII-IX. Venezia: Apresso in Lovisa; 1722. 19. Sansovino F. Venetia. Citt Nobilissima, et singolare. Descritta in XIIII Libri. Con aggiunta di tutte le Cose Notabili della stessa Citt, fatte & occorse dall Anno 1580. sino al presente 1663. da don G. Martinioni. Venetia: Apresso Steano Curti ; 1663. 20. Sandi V. Principi di storia civile della Repubblica di Venezia. Dall anno di N.S. 1700. sino all anno 1767. vol. I-III. Venezia: Presso Sebastian Coletti; 1769. 21. Muratori, LA. Dettaglio della Peste di Marsiglia Publicato da i Medici che hanno operato in essa, con alcune osservazioni. In Milano: Nella stamperia di Felice-Carlo Mosca; 1721. 55
Summary The development of medical services in Venice started in the mid 14th century and it was predominantly inuenced by the outbreak of the plague (Black Death), after which the rst health care regulations were introduced. Several decades on, the organization of the health care service was nalized. Regulations passed by the Senate in the mid 15th century were of major importance. Several decades later, a separate Magistrate (Magistrato alla Sanit) was set up to deal with public health care. This institution continued to operate in an almost unchanged form until the nal fall of the Republic of Venice in 1797.
Rad predat: 12. 2. 2013. Prihvaen: 25. 3. 2013.
Recenziran: 16. 3. 2013.
56
Abramovi, V., The Appearance of Plague in Two Minority Communities
Original Scientific Article UDC: 616.981.45(460)17 ; 616.981.45(739.9)18 ID: 202540556
Vladimir Abramovi PhD Candidate, Department of History Faculty of Philosophy, University of Belgrade ika Ljubina 18-20, 11 000 Belgrade, Serbia vabramov@f.bg.ac.rs THE APPEARANCE OF PLAGUE IN TWO MINORITY COMMUNITIES: HUNGARY AT THE BEGINNING OF THE 18TH AND HAWAII AT THE END OF THE 19TH CENTURY*
Abstract: Throughout centuries, plague was the most dreaded disease that scourged humankind. The emotional and psychological imprint of its consequences left considerable evidences in arts, literature, music, lm and even general consciousness. In this paper, however, we are concerned with the response of authorities to the occurrence of this disease by studying two examples of plague outbreak one in Hungary in the early 1700s and another in Hawaii at the tail end of 1800s. The temporal and spatial distance between two observed examples is used to underline the similarity of governmental attitudes toward aected minority communities, especially those considered responsible for the plague outbreak. Besides literature which addresses the subject, the collection of the 18th century sources from archives of Court War Council and Court Chamber in Vienna, as well as sources from Hungarian archives, were used. Keywords: plague, 18th and 19th century, Hungary, Hawaii, government, coercion
* The Ministry of Education, Science and Technology of Serbia supported this study on the basis of contract No. 177009.
57
Non MeSH: minority communities Kljune rei: kuga, XVIII i XIX vek, Ugarska, Havaji, vlada, prinuda Ne MeSH: manjinske zajednice Introduction From plague, famine and war deliver us, O Lord was a prayer that had been said through centuries by people stricken by those scourges. The plague here is understood as any disease that took numerous victims in the course of millennia of human existence. The great epidemic that had occurred during the reign of the Byzantine Emperor Justinian (541-542), the medieval Black Death (1348-1349) and later outbursts of this disease during early modern era were also referred as the plague. The topic of this paper, however, is not the very nature of the disease, but the reactions of governments on its occurrence and the attitude of authorities toward stricken minority communities, and especially toward those communities that were somehow considered responsible for the outbreak and spreading of the disease. We shall try to draw parallels between two cases of plague outbreak: epidemic of plague amidst Serbian community in Hungary at the beginning of the 18th century (17081713) and the plague epidemic among Chinese community in Hawaii at the end of the 19th century (1900-1901). This temporal and spatial distance emphasizes that not only the attitude toward the communities in which plague rst appeared is very similar, but shows that government escalated the use of means of coercion in the same way in order to implement its decisions. Those methods encompass a wide array of measures: introduction of quarantines and closure of the diseased or suspected of sickness into separate camps; imposition of doctors and medical sta; and in the end, use of the army, or the threats that it will be used. The governments always act authoritatively, regardless where they draw their legitimacy from. It should be noted at the very beginning that, according to the newest research, [1] Black Death epidemic in the 14th century and the similar epidemics in the following centuries (up until 1670) werent occurrences of bubonic plague caused by bacteria Yersinia pestis, but they were caused by lovirus which is related to modern-day Ebola. Numerous causes have been given to support this theory, such as: its high speed of transmission, a long incubation period, occurrence in unfavorable climatic 58
conditions, its appearance throughout the year and occurrence in latitudes that do not favor the survival of the eas (Greenland, Iceland, Scandinavia) which suggests that the Black Death wasnt caused by plague germ, which is much slower to spread between people and has a much shorter period of incubation. Also, plague would rarely infect several members of a household in which contagion had occurred, while the Black Death reaped the whole families. It is interesting to note the uneven results of the use of the quarantine, because it was very eective in preventing the spread of the Black Death, while it wasnt of great importance in stopping the plague. [1-4]
Historical background In order to better understand the context in which these events occur, we shall briey present the history of Eastern Europe in the early 18th century; than the history of American annexation of Hawaii; and in the end, the chronology of the last global pandemic of plague 1894-1950. At the dawn of the 18th century Europe was engulfed in ames of two great wars; in the West the War of Spanish Succession (1700-1714) was raging, while in the East Great Northern War (1700-1721) was fought. At the same time, the uprising of Francis II Rakocsi (Rkczi Ferenc, 1676-1735) erupted in Hungary (1703-1711), which was one of the largest rebellions against the Habsburgs during centuries of their rule. As its often the case, the ravages of war are inevitably followed by the epidemics. The plague appeared in the Balkan provinces of the Ottoman Empire, and then gradually spread through Hungary, than across Eastern Europe, Russia, Poland, Brandenburg, Sweden and the Baltic coast. The exact number of victims of this outbreak is not known. It is assumed that about 215.000 people died only in Brandenburg. It can therefore be assumed that the total number of casualties was over one million. [5-8] As for the history of Hawaii is concerned, we can say that the U.S. expansion, when it reached the shores of Pacic in the late 19th century, naturally transferred itself over this vast ocean. From this perspective, the annexation of Hawaii can be viewed as an adventitious step. During the second half of 19th century Hawaii saw a large immigration of white Americans, who were rich merchants and plantation owners or missionaries who have set themselves the goal to convert the indigenous population to Christianity. In addition to this emigration, we should note that the Hawaii was also home to the large Chinese and Japanese community. As the American 59
settlers had much greater socio-political inuence, they arranged a coup in collusion with part of Hawaiian aristocracy and overthrew the last Queen Liliuokalani and declared union with the United States. However, since this action was performed ad-hoc and without knowledge of Washington, both President Grover Cleveland and the Congress did not conrm the annexation. Only with the outbreak of Spanish-American War in 1898, strategic importance of Hawaii was realized, as a supply point on the way to the theater of war in the Philippines. Only then was the annexation ocially proclaimed. The provisional government, pending the territorial status, was conferred to Sanford Ballard Doyle, who was prominent leader of annexationists. When the plague arrived by ship from Hong Kong, he established the Health Board manned by eminent physicians whose task was to combat the epidemic. [9] One should bear in mind the distinction between the nature of government in the Habsburg monarchy and the post-annexationist authorities in Hawaii. The Habsburg government acts in an age where monarch ruled by divine right, which ultimately makes the character of his authority unquestionable. On the other hand, although the Hawaii Health Board had virtually unlimited power, the nature of their position actually acts as a limiting factor. They are essentially a group of citizens entrusted with the administration of the city in the time of crisis. Therefore, they were more susceptible to the inuence of various formal and informal groups. [9] Although the Habsburg government sees that its orders are carried out without much scruple, one must admit that its regime is, in certain aspects, much more favorable than the U.S. administration in Hawaii. Habsburg authorities are ambivalent: they are able to mitigate intolerance toward minority communities in case that, for example, well-being of Serbian merchants contributes to the state economy. Also, the endangered Serbs received rewood at the expense of the city or state budget. [10 pp 132,133,173] We should point out that this lenient attitude was inuenced by the armed assistance rendered to the dynasty by Serbs during combat with Rakocsis insurgents. In the contrast, the U.S. government in the Hawaii had a very dierent, more consistent view of the minorities, but it cannot be said that it was absolutely blind towards humanitarian problems detainees in the camps were provided with food and clothing at the public expense. [9] However, government did not consider welfare of all its subjects as necessary for prosperity of the country. This problematic was viewed through racist prism, in the line with anti-Chinese legislation on the mainland United States, which were, in turn, in accordance with 60
then widespread racist attitudes. For example, quarantine enforced during epidemic was conducted in such a way that it hindered business of Chinese traders. [9] The last plague pandemic and its chronology How the plague did struck this Pacic island at the tail end of the 19th century? The last plague pandemic originated somewhere in Southern China in the middle of the 19th century. It was reported in Hong Kong in 1894 and from that point on it spread across the world via wide commercial networks and waterways. The epidemic had reached worlds major ports: Buenos Aires (1900), Cape Town (1899), Porto (1899), Bombay (1896), Alexandria (1899), Sydney (1900), San Francisco (1900) and Honolulu (1899), among others. Apart from the suering that it had caused directly, bubonic plague become an endemic disease (as it was transferred to the local population of wild rodents) in some parts of the world that it visited, namely the Argentine pampas, prairies of South-Western USA, South African savannas and parts of Indian subcontinent. It is estimated that the number of deaths around the globe from this outbreak counts millions and tens of millions. The last signicant outbreak of plague associated with this pandemic occurred in Peru and Argentina in 1945. [11,12] Methods used to prevent disease Furthermore, we will show which measures were used in the prevention of epidemics. At rst, we shall see what we can put together from 18th century sources. They say that the cities authorities took action, but its rarely stated what those actions actually were. In the dispatches sent by the Court War Council to the generals in the eld or cities administrations, instructions to take precautions are often mentioned, but again without indicating specic measures. Also, letters and reports from the ocers to the Court War Council have been preserved; they mention that all feasible measures have been taken. However, apart from referring to the quarantine and the incineration of houses and clothing of the diseased, there are no reports on other actions. [10 pp160,161,170, 13 pp118,119,240,241,265,266,277, 14 pp65,69,168,183,189,190,238] However, some things can be inferred from the Hungarian General Norm of Health, which was enacted in 1770. The procedures discussed there are: the prevention of contact between infected and healthy and the ban on all public gatherings. 61
At border crossings, cattle had to go upstream in shallow rivers or streams. Pets had to be tied and held in separate cages. Stray dogs and cats had to be driven away or killed on the spot, because they were considered as the main carriers of the disease. It is interesting to note that there is no recommendation to eradicate rats because of epidemiological reasons. Only the 20th century brought a shift in this regard, when the systematic destruction of rats was conducted during the plague epidemic in San Francisco in 1907. [2] Papers and letters were regularly disinfected with sulfur fumes. In the case of the outbreak of epidemic, letters were rinsed in the solution of vinegar (hot or cold). Sometimes, salt water (warm or cold) was used instead of vinegar. Naturally, the implementation of quarantine was worked out in great detail. Those who survived the quarantine would have to take a bath in vinegar before being released. Bales of cotton and wool were opened and exposed to the air for a period of forty days, the same time span as the duration of the quarantine. It was thought that the fresh air destroys the plague. It is interesting to note that this measure was very eective, because eas - whether they are infected by the plague or not - cannot survive more than thirty-eight days without a host. Therefore, this measure eectively prevented the spread of the disease. [15] Two hundred years later in Hawaii, hygiene measures have not signicantly changed, although it was known that the bacteria Yersinia pestis was the cause of bubonic plague. Sulfuric fumes were still used as a means of disinfection of clothing of the diseased. Quarantine and baths were also lavishly used. Since Honolulu is the port city, special traps for rats were used, which were intended to prevent their movement across the bindings that connected ships to the quay. The only new assets applied are those that were created as a result of eorts of Koch and Pasteur in the eld of bacteriology the vaccine and serum against the plague. Unfortunately for the patients, serum was not proven eective, while the vaccine had only a half-eect. [9]
Governmental use of coercive measures How the escalation of coercive measures used by the government can be followed in dierent eras, and what parallels can be drawn between the bearings of the two governments towards minorities? What can be said about the reactions of these communities? The immediately apparent thing is that the Serbian and Chinese populations were both living in the separate neighborhoods of their respective cit62
ies. It should be noted that these districts were not homogeneous. For example, in the Serbian quarters of Hungarian cities (although Buda and Pest are the most mentioned, the sources tell us about other areas, such as: Arad, Komoran, Szeged, Csongrad) along with Serbs lived Armenians, Cincars and other nations. A similar situation was in Honolulu Chinatown, where besides the Chinese, who were the most numerous, Japanese and Hawaiians also lived. This lodging arrangement enabled the authorities a simpler implementation of the quarantine. [9] In addition to the closing of vulnerable population in their district, authorities resorted to the transfer of patients and potential patients in the special camps. In Hungary existing lazarettos were used, while in Hawaii government built shacks and set up the impromptu tent village in which the vulnerable population was interned. Also, one must not overlook the conviction of state authorities and the general public that the minorities Serbs and Jews in Hungary, and Chinese in Hawaii were to be blamed for the epidemic. [9,13 pp311,312] The burning of the houses of aected people was the most striking measure used. The government in Hungary soon resorted to this method, because they had previous experience with the plague. In addition to that, one of the reasons cited for resorting to the burning was the unwillingness of the Serbian community to enforce the decrees prescribed by the city government. That is, the Serbs did not want to empty the infected houses or take the medicine. [10 pp323,324] Board of Health in Hawaii had passed quickly through the array of means that were at its disposal, and nally decided to burn the homes of the aicted, which was the most radical method of struggle against the epidemic. The special tragedy of this decision lies in the fact that, due to unforeseen circumstances (sudden changes in the direction of blowing wind), re spontaneously aected much more space than previously anticipated, so the whole Chinatown was burned to the ground. [9] Although it seems that the intention of the Health Board was not to destroy the entire neighborhood, this event still provokes controversy. [11] One can notice the existence of the same sentiment in people who have lost their homes due to burning, regardless of era in question. Also, there was awareness in minority communities that implemented measures were used with particular severity against them. In order to illustrate this, we cite the words of a Serbian birov (city ocial) from Buda: We see that this disease aects others as well, but they are not subjected to the burning like we are. [16,17] The further evidence of the escalation of the means of coercion was a threat to use 63
the military, and ultimately its use. On several occasions the city authorities in Hungary issued warnings that the army will be activated to guarantee the enforcement of the regulations. We cite some examples below: Serbs in Buda were threatened that the army will intervene in the case that city porters refuse to transport infected patients. [10 pp 137, 138] Then, the Serbs were not exempt from payment of the contribution (war tax), in spite of the epidemic. This tax collection was conducted in Buda under the threat of military execution. [10 p150] Finally, Pest Magistrate took measures against the plague (ban on all public gatherings was issued, the quarantine proclaimed and the incineration of infected houses began) and threatened with use of the military in an event that Serbs try to resist the implementation of these decisions. [10 p324] Regarding the use of the military in Hawaii, things there were conducted in dierent manner. Initially a group of citizens - volunteers was used, but due to the extreme negative reaction of Chinatown residents, monitoring of the quarantine and implementation of other decisions of the Health Board was taken over the U.S. military. That work was eventually entrusted to the National Guard. [9]
Resistance of minorities towards measures taken We can note that in both cases there was a rapprochement between the minority communities who had been unied in a certain way by the disease and governmental pressure. There are recorded cases of convergence between Orthodox Serbs and Calvinists in the cities of Hungary, as well as Serbs and Jews during the burial of victims of the epidemic. Court War Council strongly urged that these phenomena are not to be allowed. [13 pp319,320, 14 p197] In Honolulu, there was a joint demonstration of the Japanese and the Chinese community, who protested against the pressure to which they were exposed. [9] An unusual type of resistance was the refusal to take medication. We do not know the exact reason why Serbs did not want to be treated, though refusal was mentioned in several reports. [10 pp323,324,401] We have a preserved report which says that a Serb prevented the treatment of his daughter with medicaments. She was then taken away to the quarantine, where she later died. There is, however, no mention of the reasons for the rejection of medical care. [13 pp304,305] We are better informed why the Chinese immigrants refused to cooperate. They favored their traditional 64
doctors; Western medicine was repugnant to them, and there was a widespread propaganda against the drugs of white devils. The particularly hated measure by the Chinese was the burning of dead bodies, because it undermined their taboo - they believed that cremation destroys both the body and the soul. [9]
Conclusion Finally, we can conclude that the reaction of the authorities in the defense of public health did not change signicantly between the two periods considered. We are not concerned with the emotional experience of the epidemic, because it remained the same throughout the millennia of human existence. It is important to note the observable immutability of the reactions of bureaucratic and administrative elites to the epidemic; we can even say that, over time, these actions turned to be even more repressive. Another noticeable trend is the escalation of the means of repression, which began with the declaration of quarantine, then use of the re, and use of the military in the end.
References: 1. Scott S, Duncan CJ. Biology of Plagues: Evidence from Historical Populations. Cambridge University Press (Virtual Publishing); 2003. 2. Emmeluth D. Deadly Diseases and Epidemics: Plague. Philadelphia; 2005. 3. McNeill WH. Plagues and Peoples. Garden City, New York; 1976. 4. Diamond J. Guns Germs and Steel: The Fates of Human Societies. New York; 1999. 5. Bromley JS, editor. The New Cambridge Modern History, Vol. 6: The Rise of Great Britain and Russia 1688 1715/25. Cambridge; 1971. 6. Grnberg A. Pestsulen in sterreich. Vienna; 1960. 7. Kis D. Transylvanian refugees and the plague in 1708-1709. Orvostort Kozl. 1993;39(1-4):83-105. 65
8. Karoly L. Public health of county of Tolna in the 18th century. Orvostort Kozl. 2000;45(1-4);51-76 9. Mohr JC. Plague and Fire: Battling Black Death and 1900 Burning of Honolulus Chinatown. New York; 2005. 10. , editor. XVII XVIII [Sources on Serbs in Hungary from the end of the 17th to the beginning of the 18th century], IV. ; 2005. 11. Echenberg M. Plague Ports: The Global urban impact of Bubonic Plague Between 1894 and 1901. New York; 2007. 12. Echenberg M. Pestis Redux: The Initial Years of the Third Bubonic Plague Pandemic, 1894 1901. J World Hist 2002;13(2);429-449. 13. , editor. XVII XVIII [Sources on Serbs in Hungary from the end of the 17th to the beginning of the 18th century], III. ; 2003. 14. , editor. XVII XVIII [Sources on Serbs in Hungary from the end of the 17th to the beginning of the 18th century], V, , (1703 1711) [Prints, transcripts and translations from the time of Rakocsis uprising 1703-1711]. ; 2005. 15. Balazs P. Empiric physiology in epidemiologic doctrines of the 18th century, Hungarian General Norm of Health in 1770. Acta Physiol Hung. 2006;93(1);23-32. 16. . , II, 1699 1790 [Serbs in Vojvodina between Peace of Karlowitz 1699 and Council of Temeswar 1790]. ; 1959. 17. . 1690 1740 [Serbs in Buda 1690-1740]. ; 1952.
66
Rezime Kuga je tokom vekova bila jedna od najuasnijih bolesti koja je pustoila oveanstvo. Njene emocionalne i psiholoke posledice su ostavile znatne tragove u umetnosti, literaturi, lmu, pa ak i u kolektivnoj svesti. Interesantno je posmatrati i kako su se dravne vlasti odnosile prema ovoj poasti. Prouavanjem dva primera epidemije - jedne u Ugarskoj sa poetka XVIII veka i druge na Havajima sa kraja XIX veka - moe se podvui slinost odnosa dravnih vlasti prema stanovnitvu zahvaenom epidemijom, pogotovo u sluajevima kada se to stanovnitvo smatralo odgovornim za izbijanje epidemije. Moemo zakljuiti da se reakcije vlasti u odbrani javnog zdravlja nisu znaajno promenile izmeu dve razmatrane epohe. Pri tome se ne misli na emocionalni doivljaj epidemije, jer je on ostao isti kroz milenijume ljudskog postojanja. Primeuje se postojanost u reakciji birokratskih i administrativnih elita na epidemiju, ak se moe govoriti i o tome da vremenom te akcije postaju represivnije. Uoljiv je trend eskalacije primenjenih sredstava, koje su poinjale objavom karantina, zatim upotrebom vatre, do pretnje vojskom i na kraju njene upotrebe.
Submitted: 21. 3. 2013. Reviewed: 27. 4. 2013. Accepted: 16. 6. 2013.
67
68
osi, Z., Istorijski pregled prouavanja cirkulacije i leenja pritiska
Pregledni nauni lanak UDK: 616.12-008.331.1-085 ID: 202541836
Zoran V. osi Docent, Univerzitet u Novom Pazaru Klini ki kardiolog specijalista Klini ko-b olniki Centar Dr Dragia Miovi - Dedinje Heroja Milana Tepia 1, 11000 Beograd, Srbija cosiczoran@yahoo.com KRATAK ISTORIJSKI PREGLED PROUAVANJA CIRKULACIJE KRVI I LEENJA ARTERIJSKOG PRITISKA Apstrakt: Rad je posveen istoriji prouavanja arterijskog pritiska od antikog perioda do XX veka. Galenova saznanja su smatrana tanim sve do 1628. i otkria Vilijama Harveja, koji je prvi prepoznao ulogu srca u pokretanju krvotoka. On je svoje otkrie objavio u knjizi De motu cordis koja je izvrila veliki uticaj na kasnije procedure merenja krvnog pritiska. Poetkom XX veka merenje krvnog pritiska postaje rutinski postupak, da bi u drugoj polovini XX veka bio drastino unapreen upotrebom savremenih farmaceutskih sredstava. Kljune rei: cirkulacija, puls, arterijski pritisak Ne MeSH: leenje, posmatranje kroz epohe Keywords: circulation, pulse, arterial pressure Non MeSH: treatment, historical overview Arterijski pritisak je pritisak koji pravi krv pritiskom na zidove arterija. Arterijska hipertezija je stanje u kojem je prisutan povien pritisak u arterijskom krvotoku. 69
Arterijski pritisak se menja tokom dana u zavisnosti od aktivnosti organizma, temperature, ishrane, emocionalnog stanja, fizikog stanja ili lekova koji se uzimaju. [1] Arterijski pritisak je strogo kontrolisana fizioloka varijabla i konstantno se odrava u okvirima normalnih intervala, ali se tokom 24 sata moe pribliiti ekstremnim vrednostima (bilo u smislu povienja ili snienja vrednosti) iz razliitih uzroka (npr. teka telesna aktivnost). Ukoliko su vrednosti trajno poviene, dolazi do stanja hipertenzije. Arterijska hipertenzija predstavlja najmasovniju hroni nu nezaraznu bolest savremenog ove anstva i jedan od najzna ajnijih preventabilnih faktora rizika sr ane , cerebrovaskularne , renovaskularne i periferne vaskularne bolesti oveka . [2,3] Merenje i pra enje vrednosti arterijskog pritiska u organizmu oveka po elo je da se prepoznaje kao rutinski deo klini kog pregleda i evaluacije tek po etkom XX veka. [4] Puls se posmatra i odredjuje mnogo vekova ranije, jer je fiziki i praktino bio dostupniji za praenje i merenje. [4] Tuma enje arterijskog pulsa je predmet medicinske pa nje sa dugom istorijom i pomo u kvaliteta pulsa se tada indirektno pratila i hipertenzija . [5] Prosta palpacija pulsa je opisana kod Egip ana u starom veku , ali stvarno merenje pritiska krvi u pojedinim delovima cirkulacije po inje sredinom XVIII veka eksperimetima Stivena Hejlsa ( Stephen Hales). [6,7] U kineskim dokumetima poznatijim kao Yellow Emprrs Emperors s s Classic f of Intrn Internal Medicine pominje se puls protoka krvi: Ni ta ne nadma uje ispitivanje pulsa i zbog toga se ne smeju praviti gre ke prilikom njegovog ispitivanja . Prepoznavanje predominacije Jinga ili Janga mo e se razlikovati blagim oslabljenim pulsom slabijeg pritiska i jakim grani nim pulsom . Srce uti e na silu i puni pulsom krv . U pomenutom delu dalje sledi : Ukoliko se koristi previ e soli u hrani puls postaje tvr i . [8,9] Postoji i opis hipertezije je u spisu drevnog indijskog doktora Sushruta iz VI veka pre na e ere , u kojoj je opisano preko 300 hirur kih procedura i 120 hirur kih instrumenata u kojoj je humana hirurgija klasifikovana u 8 kategorija . On je iveo i praktikovao svoje le enje na obalama Ganga u oblasti koja bi odgovarala lokaciji dana njeg grada Benares u severnoj Indiji . [10] Tekst je preveden na arapski jezik u VIII veku . Glavni na in le enja sastojao se u smanjenju volumena krvi i to pu tanjem krvi iz vene ili pomo u pijavica . [11] Venesekcija kod jakog i stvrdnutog pulsa je prisutna kao terapija izbora i u arapskom tekstu Al Azkhora (Terapija). [12] N a tom pristupu se zasniva i venesekcija kod apopleksije . Indirektno se prepoznaje 70
da neki faktor u krvotoku pravi sve te manifestacije i problem. Danas znamo da je to povieni pritisak. U tom dobu vaila je i jedna interesantna reenica koja je primenjiva i u kasnijim vremenima: Nita nije pogubnije za oveka u godinama od vrhunskog kuvara koji radi za njega i lepe mlade ljubavnice pored njega. U vreme Periklove Atine delovao je Hipokrat sa Kosa, utemeljiva zapadne medicine. On prepoznaje problem neumerene ishrane i gojaznosti i tvrdi da je iznenadna smrt mnogo ea kod debelih nego kod mravih. [13] Hipokrat je verovao da je paraliza posledica apopleksije, a apopleksija poledica pletore mozga. Ispitujui lezije on je napravio opservaciju da se paraliza dogaa na strani suprotnoj od lezije. Venesekcija koja moe smanjiti pritisak bila je preporuena od strane Hipokratove kole radi spreavanja cerebralne pletore. Ovaj metod je ostao primarni nain leenja modanog udara do XVIII veka. Erazistrat sa Samosa (304 p.n.e. - 250 p.n.e.) je zajedno sa svojim kolegom Herolom, uvenim anatomom sa Samosa, osnovao kolu medicine u Aleksandriji. [14] Pokrovitelji kole bili su Ptolemej II Filadelf i Ptolemej III Euerget. On je prvi ostavio pisani trag o sranim zaliscima i zakljuio da srce nije centar oseaja nego da je pumpa. Prepoznao je i opisao razliku izmeu vena i arterija. Vena se izdie iz dela gde arterije, koje se kasnije prostiru po celom telu nastaju, i prodire u sanguineous ventricle komoru; i arterija izlazi iz dela gde vene nastaju i prodire ka komori srca. [15] U svom opisu krvotoka nije bio do kraja jasan, ali izgleda da je shvatio i pretpostavio da su venski i arterijski sistem na neki nain povezani suprotno dotadanjim shvatanjima. U sledeem pasusu istog teksta [15] stoji da je njegov stav drugaiji od ostalih koji su pretpostavljali da vene izlaze iz jetre, a arterije iz srca i da je povezao da je srce izvorite i vena i arterija. Bio je vrlo blizu otkria krvotoka, ali ipak je na to moralo da se saeka jo preko 1600 godina. Trikuspidalna valvula srca je dobila ime od Erazistrata. On je imao negativan stav prema putanju krvi i primeni purgativa u medicini. Njegove metode leenja bazirale su se na posebnim vrstama dijete, kupanju u posebnim kupkama, zikom treningu, frikciji. Za hirurguju je epohalna njegova primena katetera. [14-16] Rimska medicina je takoe bila usmerena na praenje i razumevanje stanja pulsa. Kornelijus Celsijus je 30. godine n.e. opisao poveanje frekvencije i pritisak pulsa za vreme zikog napora i duevnog uzbudjenja. [17] Klaudije Galen (129200), poznatiji kao Galen iz Pergama, bio je poznati rimski doktor i lozof grkog porekla. [18] Njegove teorije su imale veliki uticaj na zapadnu medicinu. Galenov opis anatomske grae temeljio se na seciranju majmuna, poto obdukcije ljudi nisu bile dozvoljene u njegovo doba, za razliku od vremena prvih Ptolemeja kada su one bile 71
dozvoljena na preminulim osuenicima na smrt. [14,20] U okviru Hipokratove teorije telesnih tenosti Galen razvija taj deo dalje predpostavkom da razlike u ljudskim ponaanjima i raspoloenjima dolaze kao posledica neravnotee odnosa etiri telesne tenosti: krvi, ute ui, crne ui, sluzi. Galen je verovao da se cirkulacija sastoji od dva jednosmerna sistema distribucije. Njegovo shvatanje bilo je da je venska krv vezana za jetru, odakle je distribuirana i preuzimana od organa tela. Smatrao je da arterijska krv nastaje u srcu. Njegovi stavovi u vezi apopleksije i pletore usporili su razvoj i razumevanje celog problema imajui u vidu i njegov nesporan autoritet koji se protegao na itav milenijum. Tvrdio je da je puls tj. pritisak pulsa kod apopleksije slab i negirao je da pletoricndi pulsni sindrom opisan od strane Erazistrata povezan s modanim udarom logom. [9,14] U medicinini tog doba bilo je iroko ukorenjeno pogreno miljenje da je apopleksija poseban medicinski entitet bez posebne veze sa povienim pritiskom. [15] Galenov opis rada srca, arterija i vena odrao se sve do 1628, kad je Vilijam Harvej (William Harvey) opisao krvotok sa srcem kao pogonskom pumpom [20,21] i pojavom pisanih opisa i ilustracija ljudske anatomije koje je napravio Andreas Vezalijus (Andreas Vesalius) 1543. Postoje pisani tragovi o postojanju pulmolarne cirkulacije zabeeni od strane Ibn An - Nasa (1210-1280, Kairo). [21] Na Zapadu prvi tragovi drugaijeg razmiljanja nalaze se kod panskog doktora Migela Serveta (Michael Servetus) koji je spaljen kao jeretik od strane kalvinista 1553. u svojoj 42. godini. Slina razmiljanja u vezi sa krvotokom nalaze se u radu italijanskog anatomiste Kolomboa ( Matteo Realdo Colombo ) koji je umro 1560. prirodnom smru. Andrea Cezalpino (Andrea Cesalpino; 1524-1603), lini lekar pape Klementa VIII, u svojim pismima prvi put spominje cirkulaciju krvi i pojmove mali i veliki krvotok. U XIX veku studenti medicine i dalje su itali Galenova dela kako bi nauili osnovne medicinske pojmove. Savremeno shvatanje cirkulacije i sledstveno tome arterijskog pritiska poelo je otkriima i prouavanjima Vilijama Harveja (1578-1657), koji shvata i opisuje sistemsku cirkulaciju u knjizi De motu cordis. Objavljena 1628, ona sadri 72 stranice i bavi se opisima cirkulacije krvi. Sadri 17 poglavlja, koja daju opis akcije srca i puta kretanja krvi. Cirkulacija krvi nije razmatrana kao teorija nego je denisana. [20] Harvi se bavio mehanikim procesom cirkulacije. On nije razjasnio to se dogaa s krvlju kada ue u srce, jetru ili mozak. U skladu sa vremenom u kome je iveo bio je optereen tradicionalnim idejama i argumentima. On je bio uenik klasine antike 72
medicine i autoriteta Aristotela u verovanju da je srce sredinji organ tela i osnovni princip ivota. Harvijevo otkrie cirkulacije nailo je na veliki otpor u tadanjim medicinskim krugovima to je izazvalo i nasijsku propast njegove privatne prakse. Njegova rojalistika politika uverenja i lini odnos sa arlsom I za vreme Engleske revolucije nisu ga inili ba najomiljenijom linou toga vremena. Malpigi ( Marcello Malpighi ) je 1661. prepoznao i objasnio pluni kapilarni krvotok. Gaspar Azeli ( Gaspare Aselli ) otkrio je hilusne krvne sudove 1622. Boreli ( Giovanni Alfonso Borelli ) je iste godine zaokruio dotadanja otkia i saznanja u svom delu De Motu animalium u kojem objanjava hemodinamiku i rad sranog miia. Koristei prvi mikroskop, Malpigi je 1665. otkrio crvena krvna zrnca u krvotoku abe. Riard Lover (Richard Lower; 1631-1691) je ustanovio razliku krvi izmedju venske i arterijske krvi i povezuje to sa ciklusom respiracije. Dokazuje da se ta promena boje krvi dogaa u pluima. Osnove za merenje krvnog pritiska postavljenje su od strane Stivena Hejlsa eksperimentom merenja pritiska kod konja 1733. Hejls je iveo i radio na Univerzitetu u Kembridu od 1702. Sa Vilijemom Stuklijem (William Stukeley) se bavio prouavanjem vrsta lokalne faune u oblasti Kembrida. Astronomija mu je bila druga oblast kojom je se bavio tako da je konstruisao model mainu koja ilustruje kretanje planeta. Ali za nas je najznaajniji njegov rad u oblasti ziologije; on je u dvoritu svoje kue sprovodio eksperimente s konjima. [7] On uspeva da izmeri arterijski krvni pritisak invazivnom metodom i to pomou cevice koju ubacuje u karotidnu arteriju i povezuje je sa vertikalnom staklenom tubom u kojoj se nivo menja u zavisnosti od pritiska krvi. Tim eksperimentom zapoinje ekgzaktno prouavanje problema pritiska krvi. U svojim kasnijom eksperimentima odreuje i kapacitet sranih komora kod eksperimetalnih ivotinja. Pedeset godina posle Hejlsa, Mari Poazije ( Jean Leonard Marie Poiseuille; 17991878) nastavlja put prouavanja arterijskog pritiska. On je poznatiji po svom radu iz oblasti viskoziteta nego po uvoenju u upotrebu manometra od ive za merenje pritiska i radovima na prouavanju otpora kardiovaskularnog sistema. [22] Roen je 1799. u Parizu, a postao je doktor 1828. Poazije je napisao doktorsku disertaciju o upotrebi ivinog manometra za merenje arterijskog krvnog pritiska. On je spojio manometar sa kanilom ispunjenom kalijum karbonatom koji se ponaao kao antikoagulant i kanila je plasirana direktno u arteriju eksperimentalne ivotinje. Manje arterije su bile kanalikulirane i Poazije je dokazao da postoji pritisak i u malim krvnim sudovima. Osim toga, u tom radu on konstatuje da protok krvi postoji u malim krvnim sudovima. Pritisak krvi u arterijama ne utie na pritisak venskih krv73
nih sudova. Pored toga prouavao je ziologiju krvotoka ali je prepoznao i znaaj viskoziteta krvi. [22] Prvi je poeo meriti krvni pritisak pomou ivinog manometra invazivno. Njegov hemodinamometar je posluio Karlu Ludvigu (Carl Ludwig) da po njegovom obrascu naini kimograf. Istorija medicine belei inicijalne opise hipertezije i razmatranja te bolesti od strane Tomasa Janga (Thomas Young) 1808. [23] On je bio osoba izuzetno irokih naunih interesovanja, od razvoja teorije i talasne prirode svetlosti do uea u prevoenju teksta sa kamena iz Rozete. Prouavao je i merio vrednosti krvotoka na eksperimentalnim psima. Dobio je vrlo precizne mere i vrednosti, kao i odnos u samom krvotoku. Poazijeovi radovi omoguili su Karlu Ludvigu [24] da razvije kimograf 1847. U svom lanku: A contribution to the knowledge of the inuence exerted by the respiratory movements on the course of the blood in the aortic system Ludvig, koji je bio inae profesor antomije u Lajpcigu, otkriva graki metod zapisivanja podataka merenja. Povezuje kanilu i manometar od ive sa doboom cilindrom premazanim ili nadimljenim au na kome se perom kontinuirano ucrtavaju dobijene mere. Firord (Karl von Vierordt) je 1885. konstruisao sgmomanometar. [5] Mare (Etienne Jules Marey) je 1860. unapredio i dopunio tu metodu. Karl fon Ba ( Samuel Siegfried Karlvon Basch) je 1880. konstruisao ivin manometar sa gumenom manetnom. [25] On je registrovao sistolni pritisak kao snagu potrebnu da se oblaterira puls. Riva Roi ( Scipione Riva Rocci) je 1896. razvio gumenu manetnu na naduvavanje koja okludira arteriju nadlaktice. [26] On je detektovao samo sistolni pritisak i to na osnovu toga to je paplpirao prvi puls koji bi mogao da oseti laganim izduvavanjem manetne. Kliford Olbat (Cliord Allbutt) 1895. uvodi koncept hipertezivne bolesti kao generalizovane vaskularne bolesti nezavisne od pojave glomerulonefritisa. [27] Prezentovao je svoje vienje senilne platore kao generalizovanog vaskularnog oboljenja. Odvojio je hipertenziju od generalizovane ateroskleroze i prepoznao ih kao dve razliite bolesti. Esencijalna hipertezija kao kliniki entitet biva prepoznata tek nakon razvoja neinvazivnih metoda merenja arterijske hipertezije kod ljudi i to poetkom XX veka. Merenje arterijskog krvnog pritiska postaje rutinska procedura od Nikolaja Sergejevia Korotkova. [28] On je 1905. opisao zvuke koje je uo stetoskopom pos74
tavljenim na brahijalnu arteriju ispod Roijeve naduvne manetne za vreme laganog izduvavanja iste. Kortokov je bio profesor Carske vojne medicinske akademije u Petrogradu u isto vreme kada je Pavlov tamo bio profesor ziologije. On je u svom radu precizno denisao na dve strane zvuke koji deniu sistolni i dijastolni pritisak. Kliniko merenje i praenje pritiska se rairilo po svetu. [29] Oto Frank (Otto Frank) uvodi naziv Hypertensia esentiale, [30] a Dejnvej ( Theodore Caldwell Janeway ) 1913. uvodi u upotrebu pojam Hipertenzivska kardiovaskularna bolest. Istraivanja sprovedena dvadesetih godina prolog veka otkrile su uticaj povienog arterijskog pritiska na zdravlje populacije. Mogunosti leenja bile su ograniene, a smrtni ishod neleene bolesti i njegovih komplikacija uestao. Tek u drugoj polovini XX veka dolazi do znaajnih dostignua u terapiji hipertezije. Pojava hidro hlor tiazida 1950. tiazidnog diuretika je jedan od tih pomaka. Otkriven je i stavljen u upotrebu netoksian i ekasan lek. ezdesetih godina prolog veka pojavlju se beta blokatori, a kasnije i ACE inhibitor. Bilo je potrebno vie decenija od klinikog prepoznavanja znaaja povienog arterijskog pritiska do perioda mogunosti njegove ekasne kontrole.
Reference : 1. Practice Guidelines for Primary Care Physicians: 2003 ESH/ESC Hypertension Guidelines. J Hypertens. 2003;21(10):1779-1795. 2. Chobanian AV, Bakris GL, Black HR, Cushman WC, Green LA, Izzo JL et al. The Seventh report of the Joint National Committee on prevention, detection, evaluation, and treatment of high blood pressure. The JNC 7 report. JAMA. 2003;289:25602572. 3. osi Z, Matunovi R. Hipertenzija. Beograd: Zavod za izdavanje udbenika; 2011. 13 4. Laragh J, Brenner B. Hypertension. New York: Raven press; 1995. Chapter Historical Development of Antihipertensive Treatment; 2741-2747. 5. Jeremy Booth. A short history of blood pressure measurement. Proc Roy Soc Med. 1977 Nov;70(11):793-799. 6. Gispen JGW. Measuring the patient in ancient Egyptian medical texts. Janus. 1957;54:224-227. 75
7. Hales S. Statistical essays: containing Hemostatics. London: Innys and Manby; 1933. 8. The Yellow Emperors Classic of Internal Medicine. [Trans. Ilza Veith]. London: University of California Press; 2002. 9. Ruskin A. Classics in arterial hypertension. Springeld IL: Chales C Thomas; 1956. 10. Roy PN, Mehra KS, Deshpande PJ. Cataract surgery performed before 800 BC. Br J Ophthalmol. 1975 Mar;59(3):171 11. Saraf S, Parihar RS. Sushruta: The rst Plastic Surgeon in 600 BC. Internet J Plast Surg. 2007;4(2). 12. Largah JH, Brenner BM. Hypertension pathophysiology, diagnosis and management. New York: Raven Press; 1995. 2741-2751. 13. Hippocrates. Genuine work of Hippocrates, 2 vols. [F. Adams, trans]. London: Sydenham Society; 1849. 14. Daj E. Erazistrat sa Samosa antiki Harvej. Beograd: Jantar grupa; 2007. 15. Smith W, ed. A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. Boston:Little, Brown and co.;1867. http://quod.lib.umich. edu/m/moa/ACL3129.0001.001/16 16. Aufderheide AC, Rodriguez-Martin C, Langsjoen O. The Cambridge Encyclopedia of Human Paleopathology. Cambridge University Press: 1998. 17. Celsus ACC. De Re Medicina [W. Spencer, trans]. London: Hineman; 1935. 18. Galen C. Introduction in Pulus and Teuthram. [M.Gregorz, interp]. London: Guliel Rovillinus; 1959. 19. Frampton M. Embodiments of Will: Anatomical and Physiological Theories of Voluntary Animal Motionfrom Greek Antiquity to the Latin Middle Ages, 400 BCAD 1300. Saarbrcken: VDM Verlag; 2008. 180323. 20. Harvey W. De Motu Cordis. Frankfurt; 1628. 21. Ackerknecht EH. A Short History of Medicine. Baltimore: The Johns Hopkins University Press; 1982. 114-117. 22. Poiseuille JLM. Recherches exprimental sur le movement des liquides dans les tubes de tres petites diametres. Arch Gen Med. 1828;550-554. 76
23. Young TJ: The Croonian Lecture: On the functions of the heart and arteries. Philos Trans R Soc Lond. 1809;1:1-31. 24. Ludwig C. Beitraege zur Kenntniss des einusses der respirations-bewegungeb auf den Blutlauf im Aortensysteme. Arch Anat Physiol Wissen Med (Mullers Arch). 1847;242-302. 25. von Basch S: Ueber die Messung des Blutdrucks beim Menschen. Z Klin Med. 1880;2:79-96. 26. Riva-Rocci S. Un nuovo sgmomanometro. Gaza Med Torino. 1896;47:981-1001. 27. Allbutt TC. Senile plethora or high arterial pressure in elderly persons. Transaction of Hunter Society 1895-1896, 77th session. 1986; 38-57. 28. Korotkov NS: K voprosu metodakh uzsledovaniya krovyanovo davleniya. Izvestiya Imperatorskoi Voenno-Meditsinskoy Akademii (Rep Imper MilMed Acca St Petersburg). 1905;11:365-367. 29. Jenaway TC. The Clinical study of blood-pressure. New York: D. Appeleton; 1907. 30. Frank O. Ein neues optisches fermanometer. Z Biol. 1925;82:49-57.
Summary Arterial pressure is exerted by blood on arterial walls. Arterial hypertension is a condition which is characterized by increased pressure in arterial bloodstream. Every time when hearth makes a beat (i.e. makes a contraction) it pumps blood in the arteries. The measuring and monitoring of arterial pressure values in human organism has not been recognized as a routine part of clinical examination and evaluation until 20th century. On the other hand, the pulse has been monitored and determined for centuries before, as it is physically and practically more accessible for monitoring and measuring. Galens description of the function of hearth, arteries and veins was considered correct up until 1628, when William Harvey (1578-1657) described bloodstream with hearth as a driving pump. Our contemporary understanding of 77
circulation and therefore arterial pressure begins with William Harveys discoveries, who understood and published systematic circulation in his book De motu cordis. The measurement of arterial blood pressure becomes a routine procedure since Nikolai Sergeyevich Korotko, who in 1905 described the sounds audible with stethoscope which was positioned on brachial artery below Riva-Roccis inatable cu during its gradual deating. The research conducted during 1920s had discovered the inuence of increased arterial pressure on health of general population. The possibilities of treatment were limited and fatal outcome of untreated disease and its complications frequent. Only in the second half of 20th century the breakthrough was achieved. The appearance of hydrochlorothiazide in 1950 (diuretic of the thiazide class) is one of such discoveries .
Poslat: 16. 2. 2013.
Recenziran: 30. 3. 2013. Prihvaen: 1. 5. 2013.
78
Ili, D., Ethnodentistry
Review Article UDC: 615.89(497.11+497.16) ; 616.31(091)(497.11+497.16) ID: 202542604
Dragan Ili Assistant, Endodontics clinic Faculty of Dental Medicine, University in Belgrade Dr. Subotia 8, 11000 Belgrade, Serbia dragan.ilic@stomf.bg.ac.rs ETHNODENTISTRY RESEARCH IN SERBIA AND MONTENEGRO
Abstract: Ethnodentistry (E), the branch of ethnomedicine, might be dened as the scientic discipline which deals with collection and study on the folk customs in the scope of the knowledge on the causes and treating of the oral diseases, teeth and gums and orofacial diseases and anomaly. E records the survived empiric dentists experiences, archaic terms and witchcraft elements and inuence of magic elements to the oral hygiene. The rst E research in Serbia were ran by Vera Gavrilovi (1972), the professor-lecturer on the history of dentistry. There were no approved method for this pioneer research thus preliminary study resulted in many mistakes which pointed out to the construction of the adequate questionnaire valid for ethnodentistry research. Because of that and due to the political situation in the former Yugoslavia and later events (1991-2001), the polling was continued from 2002 to 2008. The aim of this research was to record the present folk dentistry knowledge (health culture) in 31 representative areas of Serbia and six of Montenegro (by the help of trained inquirers) concerning the data about treatment of oral and orofacial tissues (teeth, gums), dentists standing as well as magic and religious elements involved in. The data were collected through the authors and students of Faculty of Stomatology in Belgrade using modication of original method 79
on the sample of rural regions on the old person who were non-professional or professional folk dentists and herbalists by the additional help of local physicians and dentists. Operation on 1125 survey sheets classied into ve groups revealed the most data about toothache (61) and the least (7) of magic recipes. The most valuable obtained data considered to be about plants whose active ingredients has not been yet used in dental pharmaceutical industry. The valuable suggestions might be directed to the contemporary applied pharmacology and those herbs that are growing on the still unpoluted isolated spots. Collected data might be of use for some social sciences (ethnology, linguistics, history etc.) Analysis of data pointed out to the very few wrong methods of treatment in traditional dentistry whereas majority of them noted as benecial ones what depicted the health culture level of every single investigated region. Keywords: ethnomedicine, folk medicine, phytotherapy Non MeSH: ethnodentistry, ethnopharmacy, ethnobotanic, traditional dentistry, folk dentistry Kljune rei: etnomedicina, narodna medicina, toterapija Ne MeSH: etnostomatologija, etnofarmacija, etnobotanika, tradicionalna zubna medicina, narodna zubna medicina Background Ethnodentistry (E), the branch of ethnomedicine, deals with collection and study of the folk customs about causes and treatment of oral and orofacial regions. [1] This medicine branch also notes survived empirical dentist skills, wealth and diversity of its terminology, inuence of magic elements on the oral hygiene and treatment of orofacial region, particularly in part of people who was in close contact to the natural surroundings. Synonyms for E that could be found in contemporary literature such as folk dentistry, folk dental medicine, traditional dental medicine and traditional dentistry denote the same meaning. E besides ehnomedicine, ethnopharmacy and ethnoveterinary medicine present the branches of folk health culture. E is to be considered as interdisciplinary and composite eld of science hence the data obtained from investigation should be assumed much wider, i.e. systematically through the prism of archaeology, history, general medicine, pharmacy, sociology and culturo 80
logy of the specic region. [2] E investigations on the based on the clinical and laboratory tests on the scope of phototherapy had done all over the world mostly collecting the folk prescriptions in the large and middle-developed but densely populated countries (China, Brazil and India). The reason for doing so is still high participation of dental folk medicine in everdays life there, still cheap and what is the most important, reachable and at high level of dentistry knowledge. [2-8] Those countries studies encourage the scientists to investigate the hidden recipes and active substances in medicinal herbs, useful for modern man exposed to stresses and suering from the incurable diseases throughout the life. The E studies in Balkan countries gave encouraging results (Macedonia, Bulgaria, Romania) where people used to apply knowledge and experience of folk dentistry like in Serbia due to the lack of educated doctors of dentistry. [9,10] Traditional dental medicine has been developing through the centuries in the Serbia and Montenengo (SM), where the rst manuscripts had originated in medieval period (Hilandar medical codex, Chodos collection etc). Interesting material for E research is still unprepared and insuciently analysed (translated into Serbian) beginning with rare medieval Serbian medical manuscripts (Hilandar monasteries) that were concerned to the empirical, traditional and magic ways of treatment on the stomatological diseases and pathological descriptions as well. In that way, compound interventions have been applied only upon independency in 19th century when population advanced culturally and many educated doctors of dentistry schooled abroad began to arrive in Serbia. In previous centuries folk dentistry played important role concerning many wars, wounds, diseases and injuries left behind. In addition, Vuk Karadzic in his Serbian glossary mentioned around 130 medicinal plants. At the end of 19th century the famous Serbian physician Vladan orevi wrote a book Folk medicine then followed the others such as Vasa Pelagi who wrote about prevention and treatment of oral and tooth disease, cited medicinal herbs and other methods. [11] This inheritage was of great importance during and after The First and Second World War. Even after the Second World War, when public health was free of charge, medicinal plants were still popular for the common person. [8] Then systematically research began on the medicinal herbs conducting by J. Tucakov, French PhD scholar in 81
pharmacognosy in the scope of Institute for pharmacognosy at the Faculty of Pharmacy in the late 1940s in Belgrade. As the rst Serbian educated scientist in that eld, he wrote Treatment by herbs of many reprints where lot of dentistry plants were mentioned. As to our knowledge, there were no data from accessible sources of similar E. research had operated up to 1972 in Serbia and other Yugoslav republics. Then J. Tucakov gathered several enthusiasts in order to begin systematically research of the folk tradition on medicine, dentistry, veterinary medicine and pharmacy emphasized on critical and studiously observation of collected data. Four years later on (1976), they published the results of the rst E. study Folk health culture in the Socialist Republic of Serbia. [12] In the last century, up to 1970s, in the eld of E. doctors of dentistry in the country also did not use organized and systematically research that were only operated by ethnologists who did it only casually. Yet in 1972. V. Gavrilovic, Belgrade Faculty of Stomatology (BFS) professor, began to work on pioneer E. study continuously up to 1991. Concerning the methodology, preliminary study was designed to nd real good way of data collection. The nal years students of BFS were included into research from 1976 and on through the summer terrain practice. Some of them collected the data using E. inquiry upon return to their domicile regions. All activities were conducted and supervised by VG within the BFS curriculum on History of dentistry including new trained associates members (lecturers stu ). The pioneer mistakes that were dismissed in early 1980s when cleared questionnaire method began to give high quality results. Unfortunately, due to the socio-political situation in Serbia (1991-2001) E. research was stagnant but continued not until 2003, when some results about recipes for teeth and oral disease collected from SM had been reported. [13] There is need to record the ancestors dental medicine tradition as much as possible credible due to the strong and modern inuence of the West, East and Mediterranean regions which threatens to erase that ample canon of folk dentistry. Here is J.Tucakov to say : ...it would be the great responsibility in front of history not to collect so precious folk medicine treasure created through the suerings, pains and tears... [12] Concerning before mentioned, the close aims of this E. study were: 82
- collecting of folk tradition knowledge about causes and symptoms of mouth and tooth diseases (dental care, oral hygiene, and correlation to the general health condition) - studying on specic folk dental practice (professional traditional dentists, their curing doctrine and instruments, dentistry trade teaching, level of dental health culture, sorcerers and witch-doctors, patients attitude toward folk dentists and contemporary dentistry) - analysis of folk dentist terminology and knowledge on curing of dental diseases (jaw, gums and facial tissues as well as remedies preparation) - magic and religious inuence to the folk dentistry
Material and method This research was conducted on the subject that means small groups of domicile population to whom traditional dentistry was not ocial profession, several folk herbalist (healer), folk dentists as well as old persons from cities and distant villages and settlements who dealt with folk dentistry deep in the past. Collected data from all of them were recorded from memory, i.e. through the family background unfortunately without written papers arising from their own practice and lessons from teachers. Data of some Serbian regions gave doctors of dentistry and GPs who secondarily gathered them from local old patients, folk-dentists and herbalists. This collecting method was proposed to be enough authentic for all regions in the country. Preliminary study pointed out to the most appropriate data collecting way as immediate terrain method, whether it was individual or team. That method assumed direct data obtaining from all of those poled (subjects) through previously designed questionnaire. The research was running by the help of the trained pollsters: doctors of dentistry and students of BFS (nal academic years). The polsters were warned about language during the pool where inquiry answers should be respect in the sense of exact noting in local dialect. Doing so, the original idioms could be regularly and linguistically interpret and explain. 83
The data were obtained from 31 representative places around Serbia.* The neighbouring regions of Serbia were also investigated by the same methodology where Serbs are prevailing or minority population by the help of BSF students originated from those places in order to make comparative analysis.** The research is still in progress in the areas of East Serbia and Banat to cover the territory of whole country. The study was done by the questionnaire consisted of the next summarized content written in plain folk language: I. Recipes about oral, teeth and gums hygiene and are, teeth bleaching, tooth eruption and replacement as well as folk terminology concerning aforementioned II. Recipes about mouth sore (thrush, cold sore, aphtha, herpes) diseases of lips, tongue and skin around mouth and folk expression about them III. Recipes for tooth, gums and jaws treatment as well as folk terms about them IV. The profession of folk dentist, training and their instruments V. Magical (sorcery) rituals for tooth eruption, care of sound and treatment of rotten teeth. The lled-in lists of questionnaire were classied by places (Tab.1) and statistically operated (Tab. 2).
* Vicinity of Sombor, Subotica, Novi Sad, Vrac, Bela Crkva, Eastern Srem, Panevo, Poarevac, abac, Bogati, Loznica, Obrenovac, villages around Belgrade, Bukulja and Venac, Smederevska settlements on the mountains Fruka gora Rudnik, Divibare, Tara, Zlatibor and Kopaonik. Palanka, uprija, aak, Kraljevo, Kruevac, Ni, Pirot, Vranje, Kurumlija, Prijepolje, Priboj and ** (Mediterranean and landlocked areas of Montenegro - Pljevlja, Podgorica, Bar, Kotor, Herceg-Novi, Niki, Bosnia/Republika Srpska - Bjeljina, Brko, Kozara, Banja Luka, Podrinje and not prepared in this paper. FYROM Macedonian villages around Kumanovo and Skopje). The data of those regions are
84
Results and results discussion The results of collected and partially worked out data are stored at the Department for History on Dentistry (FSB) that was managed by Prof. VG and Prof. Danica Zagradjanin at present. Classied and prepared material consists of total 1024 enquiry sheets (535 from period of 1972-1975, 489 from 1976-1991 and 2002-2008 period). The 41 data were obtained averagely by inquiry form that was 41984 informations for whole research. The most enquiry lists were harvested in region of umadija where the highest number of research points were situated on especially during summer training course and voluntary masses 948 (83,4%). Precisely, the most plentiful umadija localities were Kruevac 650 (63.4%) and uprija 297 (20.5%). The majority of interesting folk terminology data (folk dental idioms) has still not worked out that would be classied as peculiar methodology unit of this research. The most answers from group I) are more or less similar prescriptions where 27 were noted (20.7% of total research data). These recipes and those from group 2) and 3) could be summarized as: teas (decocts, infusions, macerates), extracts, herbal mixture with or without combination of edible fruits, teas combined of mineral ingredients and/or woody parts of plants, herbal mixtures with addition of pure chemicals (alcohol, methylated spirit) or Mediterranean or subtropic fruits (lemon, lavender, rosemary, clove, coee grains) and some animal products (milk, cattle dung). The ample source of stomatitis presents group II (26 recipes -20.0% out of all data). Those were healing recipes of herbal mixtures and dietetic dishes. They are required to be the longer the better in contact to oral mucosa to expose salutary remedy effect. Very many idioms were recorded for variants of mouth sore conditions. Based on the gathered data the most voluminous was group III (61 recipes 46.9% out of all). That goes without saying if considering the great signicance of dental pain for common peasant who is away even from provincial city and occupied by everydays farmer chores having no time for qualied dentist visit. Nine folk dental therapists (men) were enquired and described in the group IV (6.9% out of all data). They were classied into four character types: 1) dental trade that is well kept secret learned from his ancestor handing on to succeeding genera85
tion within the family (four subjects). They are believed that trade secret discovering out of the family brings to the loss of curing power; 2) dental trade learned from the teacher handing down to others (one answer); 3) like type 2) but keeps healing secret only for himself (three enquired persons), 4) dental skilfulness learned as self-taught where secret of treatment condes only to his close relatives (one inquired). Some of them learned dental treatment interventions during war or military service especially extractions in position of doctors assistant (apprentice). In peacetime, at homeland, they used their own instruments (forceps) made of iron or combined with wooden handle or equipment brought from military ambulance. There were operators who charged for the services by reasonable prices, some used compensation payment while others treat free of charge. Group V contains only seven dierent recipes of magic power (5.5% out of all). Minority of those answers point out to the high rate of failure by that way of treatment among the people who are more and more enlightened even in isolated spots. They give up more and more magic remedies accepting new therapy methods, but still preserve the custom of folk traditional substantial prescriptions (I, II and III groups recipes) empirically approved as benecial ones. The authors of this study put the great eort into interpretation of medicinal herbs names and their synonyms as well as for classication on the similar, slightly varied prescriptions by composition and preparation mode that might be useful for botanical systematization of the phytotherapeutical species. There were many folk jargons recorded about anatomical dental terms in all questionnaire groups as well as for diseases and medicinal plants that is interesting material for ethnolinguistical research. Discussion and conclusion In addition to, considering the study on the whole, the aim of this research was to explain the good and bad ways of archaic treatment and remedies through the centuries, to establish among that crowd what is doctrinary and medicinal right but what is unscientically and wrong, harmful to ones health (toxic or inecient). The copious resulting material might be of condential origin due to voluminous 86
results and the direct method of data collecting, immediately obtained from the subjects such as folk therapists healers and common people, often illiterate ones, even from isolated highland and lowland regions of Serbia. The contemporary dental pharmacology and pharmacognosy should be beneted on the base of recorded recipes using herbs of still unpolluted areas around SM. The similar situation has already occurred in India upon completion of E. research (done in 2004) where 16 brand new herbal species discovered for treatment of dentalgia, aphtha, alveolar pyorrhoea, dental plaque and dental caries prevention. Those plants, up to that time, had not been recognized and classied in Indian ethnobotanical and phytotaxonomy literature! [6] Italian ethnologists made the same recording several herbal recipes in Albanian immigrant population in Southern Italy unknown up to then. The added animal constituents were similar to the Serbian mixture-prescriptions. [5] The plain population, mostly villagers and farmers were compelled to use cheap and within reach medicaments, which are amazingly similar to both Serbian and Dinka population (African mostly Christian Ethiopian-Sudanese tribe). Both of them used the ash mixture of burned cow dung for teeth cleaning by ngers. [14] Some of recorded plants in our E study have the similar benecial eect like sage. What a pity they are still not in use concerning the present of sage extracts in many dental products for oral care exposing, even ve useful act such as antioxidant, antimicrobial, antifungicidal, adstringent, antiinamatory and odorant. [15] Those plants are categorized into several pharmacological groups.* They expose useful eect in dental medicine through the next active principles: alkaloids, heterosides, saponins, ethereal oils of aromatic herbs, tannins, avonoids, mucinous matters, phytocides, vitamins etc. Most of them demonstrate antioxidative, immunostimulating and anticancerous eects. As to our knowledge, beside mineral substances the next inapplicable plant species and their derivatives in dental phytotherapy were noted in this E. study.** The benet
* sialogogues, antisecretolytics, tonics, adstringents, styptics, antiseptics, sedatives, antineuralgics, ** broom, rosemary, chilli, coltsfoot ower, yellow iris, licorice, marigold, black grapes, cranberry, spinach, henbane, celandine, walnut leaf, onion, petal and oil of red rose, immortelle, garlic, anaesthetics, vulneraries, antibiotics and corrigenses
87
of the study might be attributed to botany, botanic terminology, pharmacognosy and ethnopharmacy. As far as wrong mode of traditional dental treatment, the most of sorcery and magic curing was noted in rural, very isolated places of Serbia. Nowadays, in those regions more and more experienced advantageous herbal prescriptions are in use even near contemporary dental oces. However, traditional dental recipes are often adjuvant and even competitive to modern ones because it is cheap and previously experienced as eective one. Unfortunately, there are still no ways to collect the E. treasure from Kosovo and Metohia region due to political situation. That region would be of great interest due to existence of numerous isolated settlements with preserved customs in time interval too distant from contemporary life concerning ethnical and religious aspect of mixed population situated there. The obtained data from the neighbouring countries (Republika Srpska, FYROM - Macedonia) have not yet operated in the scope of comparative analysis.* They will be useful for study of immigrant change of life conditions and adaptation to new environments, similarity and dierences of folk dental medicine knowledge in Serbia and Serbs who live abroad, neighbouring nations, ethnic and religious groups. Usefulness of comparative analysis showed the ethnomedicinal studies in the regions of Eskimos, Papua island tribes, East Africans and Amazonian Brazil etc. [16,17] It is appropriately to quote the urgent and pressing words of Serbian pioneer in E, ethnomedicine and ethnopharmacy directed to generations to come. They pointed out even in 1976 of necessity to speed up the data analysis of E research in much detail because ...there is need to record the grandfathers medicine as soon as possible and truly because accelerative urban changes threatens to all of that heritage bring out of oblivion up to the end of 20th century... [12] The conrmation of aforementioned could nd in academician Prof. dr K. Todorovic foreword of book 700 years in medicine in Serbs. There he wrote ...Serbs were going through the history through the dierent phases of military glory and power, advanced social
root/leaf of blackberry, dandelion juice, yarrow, nettle, plantain, basil, chips of pine log, madder, common mallow, radish, grape hyacinth, rue, bilberry, blueweed, barberry, elder, calamus, hedge * Brko, Bijeljina, Banjaluka, Trebinje, Kumanovo, Mediterranean and Montenegro bindweed, orchid, pine marten resin, grain brandy, incense. landlocked areas of
88
structure and cultural ascent, then fall and internal trouble, discord, and mutual rivalry and clashes, military ups and downs as well as long slavery, migrations and suering where even bare life of nation was sometimes endangered... [18] Besides mainly biological aspect E in this study, socio-cultural focus might be of great importance for social science (ethnolinguistics, history etc.) analysed by professionals in those elds. Overall mentioned points to signicance of carried out E research and data operations what altogether calls for further extension of our study encompassing the multidisciplinary approach and comparative analysis thoroughly. Table 1 Distribution of 1024 classied questionnaires by enquiry sites around Serbia Sombor Subotica Panevo Poarevac uprija Rudnik Ni Pirot 2 Novi Sad 2 Fruka Gora 1 abac 1 Bogati 297 2 1 2 Divibare Tara Vranje Kurumlija 8 Vrac 1 Bela Crkva 1 Loznica 1 Obrenovac 2 1 1 1 Zlatibor aak Kopaonik Prijepolje 2 East Srem 7 Beograd 1 Bukulja/ Venac 2 Smeder. Palanka 2 Kraljevo 1 Kruevac 1 Priboj 1 TOTAL 2 24 2 1 4 649 2 1024
Table 2 Summarized table of dierent recipes and folk dentists data Group I II III IV V TOTAL 27 26 61 9 7 130 Data 20,7% 20,0% 46,9% 6,9% 5,5% 100% 89
Figure 1. Map of inquiry spots in Serbia
90
References: 1. Gavrilovi V. Uvod u stomatologiju. Beograd: Medicinska knjiga; 1986. 180-99. 2. ivanovi S. Medicinska antropologija. Beograd: Pei i sinovi; 2005. 110-11. 3. Fukuchi K. et al. Inhibition of herpes simplex virus infection by tannins and related compounds. Antiviral Res 1989;11(5-6):285-98. 4. Sudworth R. The Use of Aloe Vera in Dentistry. 1997. Positive health. available: http://www.positivehealth. com//aloe-vera/the-use-of-aloe-vera-in-dentistry 5. Pieroni A, Quave C, Nebel S, Heinrich M. Ethnopharmacy of the ethnic Albanians (Arbresh) of northern Basilicata, Italy. Fitoterapia. 2002 Jun;73(3):217-41. 6. Patel VK, Venkatakrishna-Bhatt H Folklore therapeutic indigenous plants in periodontal disorders in India (review, experimental and clinical approach). Quintessenz. 1971;22(7):25. 7. Shen Jia et al. Hierarchy evaluation of pharmacological eects of Chinese herbal complex. 2007. 8. Herndon CN, Uiterloo M, Uremaru A., Plotkin MJ, Emanuels-Smith G, Jitan J. Disease concepts and treatment by tribal healers of an Amazonian forest culture. J Ethnobiol Ethnomed. 2009;5:27-49. 9. Bratoeva K, Bekyarova G, Kiselova Y, Ivanova D. Eect of Bulgarian herb extracts of polyphenols on metabolic disorders induced by high-fructose diet. Trakia Journal of Sciences. 2010;8(Suppl. 2):56-60. 10. Nedelcheva AM., Dogan Y. and Guarrera PM. Plants traditionally used to make brooms in several European countries. Journ of Ethnobiology and Ethnomedicine. 2007;3:20. 11. Karadi V. Sabrana dela, knjiga XVIII. Beograd: Prosveta; 1972. 12. Pelagi V. Narodni uitelj. Beograd: Narodna kultura; 1940. 13. Dragi M, Tucakov J, Divljanovi D, Gavrilovi V. Narodna zdravstvena kultura u SR Srbiji. Beograd: Nauno drutvo za istoriju zdravstvene kulture 91
Jugoslavije; 1976. 7-10, 43-98, 100-101, 116-118, 179-214. 14. Ili VD, Jovi P, Djukanovi D. Ethnostomatological research in Serbia and Montenegro. Book of abstracts: 1st Balkan Congress on History of Medicine. Ohrid: FYRO Macedonia; 2003. 15. Willis MS, Harris LE, Hergenrader PJ. On traditional dental extractions case reports from Dinka and Nuer en route to restoration. Br Dent J. 2008;204:121-4. 16. www.share.com/question/are-the-health-benets-sage 17. ivanovi S. Bolesti drevnih ljudi. Beograd: Pei i sinovi; 2000. 236-237. 18. ivanovi S. Medicinska antropologija. Beograd: Pei i sinovi; 2005. 133,135,155-6. 19. Todorovi K. 700 godina medicine u Srba. (monograja). Beograd: Srpska Akademija Nauke i Umetnosti; 1971.
Rezime Etnostomatologija (E), grana etnomedicine, moe se denisati kao disciplina koja se bavi prikupljanjem i izuavanjem obiaja jednog naroda u vezi usne duplje i zuba, tj. uzrocima i leenju oboljenja usta, zuba i orofacijalne regije. E takoe belei bogatstvo narodne terminologije i uticaj magijskih i religijskih elemenata u narodnoj zubnoj medicini. Sveobuhvatna pionirska istraivanja iz ove oblasti zapoela je na naim prostorima prof. dr Vera Gavrilovi sa Stomatolokog fakulteta u Beogradu sa grupom entuzijasta jo davne 1972. Prikupljeni podaci s terena dobijeni prvobitnom metodologijom ukazali su na greke koje su neminovne u svakom pionirskom poduhvatu. Iz tih razloga kao i zbog istorijskih zbivanja u zemlji (1991-2001) istraivanja su intenzivnije nastavljena modikovanom prvobitnom metodologijom (2002-2008). Ona su imala za cilj utvrivanje stanja (nivoa) narodnih znanja o vetini leenja zuba, desni i usne duplje uopte, u savremenom okruenju u raznim reprezentativnim krajevima zemlje. Anketni list je sadravao pitanja u vezi: narodnih znanja o nezi i leenju desni i zuba, ustobolje, narodnih lekara-zubara i magijskih 92
i religijskih elementima pri leenja usta i zuba kao i narodnih zubarskih termina. Odgovori iz ankete su dobijeni od lokalnog stanovnitva kojima narodno zubarstvo nije bila profesija a takodje i od narodnih lekara-vidara, travara, narodnih zubara kao i starijih lica iz sela i zabaenih zaselaka koji su se nekada profesionalno bavili narodnim zubarstvom ili sporadino ponegde to ine jo i danas. Za pojedine oblasti anketirani su tamonji doktori stomatologije ili medicine koji su podatke sekundarno dobijali od intervjuisanih pacijenata i nadri-lekara, zubara-berbera i travara. U istraivanju su uestvovali i obueni anketari: stomatolozi i studenti zavrnih godina stomatologije sa Stomatolokog fakulteta u Beogradu. Podacima su obuhvaeni skoro svi regioni Srbije (31) i Crne Gore (6 lokaliteta). Obradom 1125 anketa podaci su klasikovani u pet grupa. Za zubobolju je zabeleeno najvie biljnih preskripcija (61) dok je magijskih recepata bilo najmanje (7). Kao najkorisniji podaci mogu se izdvojiti recepti u kojima su zastupljene biljke iji se aktivni principi jo uvek ne primenjuju u dentalnoj farmaceutskoj industriji. Znaajne sugestije mogle bi se stoga uputiti savremenoj primenjenoj stomatolokoj farmakologiji (farmakognoziji i toterapiji) u smislu primene tih biljaka koje se na sreu jo uvek mogu nai u industrijalizacijom nezagaenim zabaenim oblastima. Rezultati ovog istraivanja pruaju mogunost za dalju analizu u pojedinim drutvenim naukama (etnologija, lingvistika, itd.) Analizom podataka dobijeno je vrlo malo pogrenih metoda leenja tradicionalnim zubarstvom dok je veina bila ispravna to se pozitivno odraava na kulturni i zdravstveni nivo prouavanog regiona.
Submitted: 22. 6. 2013. Reviewed: 7. 8. 2013. Accepted: 17. 9. 2013.
93
94
Samarija, Z., Habsburko vojno zdravstvo u Slavoniji i Srijemu
Pregledni nauni lanak UDK: 61(091)(436) ID: 202542860
Zdenko Samarija Osijek, Republika Hrvatska zdenko.samarzija@gmail.com HABSBURKO VOJNO ZDRAVSTVO U SLAVONIJI I SRIJEMU DO UKIDANJA VOJNE KRAJINE Apstrakt: Autor problematizira nastanak i razvoj vojnoga zdravstva u Slavoniji i Srijemu, koje se nije obaziralo na razdjelnicu na civilni i vojni dio toga podruja. Kronoloki i strukturalno pojanjava uzroke nastanka Sanitarnoga kordona unutar sustava Vojne krajine i objanjava etape razvoja humane i animalne medicine, apotekarstva i javnozdravstvenih slubi. Kljune rijei: socijalne slube, medicina, veterinarstvo, ljekarnitvo Ne MeSH: Vojna krajina Keywords: social services, medicine, veterinary, pharmacy Non MeSH: Military Frontier Habsburku vlast u Baranji, Slavoniji i Srijemu, koja je trajala od konca XVII stoljea do 1918. godine, do svretka Prvoga svjetskoga rata, obiljeile su stalne promjene, pa i turbulentne, to se nije pozitivno odrazilo na drutveni razvoj, osobito razvoj gospodarstva. Isprva su Habsburgovci podredili Slavoniju i Srijem upravi vojske (Vojnokomorska uprava sa sjeditem u Osijeku), no ve poetkom XVIII stoljea postojale su naznake vojnoga dijela u Posavini, a civilnih oblika upravljanja u sredinjim i podunavsko-podravskim dijelovima Srijema i Slavonije. Premda je u Bakoj i Baranji 95
prevladavalo hrvatsko stanovnitvo, postale su te regije integralni dio Ugarskoga Kraljevstva dio Bake naslonjen na obalu Tise prikljuen je Vojnoj krajini jer je Banat jo neko vrijeme ostao u rukama Turaka. Sredinom XVIII stoljea Slavoniju i Srijem podijelili su Habsburgovci na: Militar ili Vojnu krajinu, koja je bila podijeljena u Petrovaradinsku pukovniju sa sjeditem u Srijemskoj Mitrovici, Brodsku pukovniju sa sjeditem u Vinkovcima, i Gradiku pukovniju sa sjeditem u Staroj Gradiki, a kasnije u Novoj Gradiki pukovnije su se dijelile u okruge ili satnije (kumpanje ili kompanije) Paoriju ili civilni dio, koji je bio podijeljen u Virovitiku upaniju sa sjeditem u Osijeku, Poeku upaniju i Srijemsku upaniju sa sjeditem u Vukovaru. upanije su dijelile u vlastelinstva kojima su upravljali plemii; kasnije su se, neovisno od vlastelinstava, upanije dijelile na podupanije ili kotare. [1] Kirurzi-ranarnici i vojni lijenici dolaze u Viroviticu, Poegu, Osijek i Petrovaradin s habsburkom vojskom, a vjerojatno su s njima, ili netom iza njih, doli i prvi ljekarnici mnogi kirurzi i lijenici bili su redovnici-laici i klerici. U Petrovaradinu, Osijeku, Virovitici i Poegi bili su stacionari za ranjene i oboljele habsburke vojnike. Kako je fronta odmicala prema istoku i prema Savi, gasili su se vojni stacionari i pomicali blie bojinici; vrlo oprezno moemo pretpostaviti, u Pakracu i Iloku, gdje je bilo stratekih razloga za gradnju hospitalnu vojnu infrastrukturu. Neki su kirurzi ostali u gradovima i organizirali pozadinsku zdravstvenu slubu, osobito ako se zadrala komanda ili komora, ili se demobilizirali te teili k srei u slavonskim, baranjskim i srijemskim gradovima. Poput ostalih obrtnika, im ih je bilo nekoliko, kirurzi su udruili i potpomagali. [2-5] Nije poznato gdje se nalazila bolnica u Virovitici moda ima istine u predaji da se bolnica nalazila u nekadanjim samostanima, franjevakom i dominikanskom, koje su Turci prilagodili militarnim potrebama i potrebama saraja. [6, 7] Bolnica u Poegi bila je pored Kamenitih vrata u nekom prostoru na kat naslonjenom na gradski bedem prilagoenom za potrebe bolnice. Djelovala je do (najkasnije poetka) 1698. Godine, kada se u nju naseljavaju isusovci, a da je bila prostrana svjedoi i to to su isusovci u njoj pokrenuli nastavu za tridesetak uenika. [8] Petrovaradinska bolnica, zapravo golem sklop drvenih paviljona na lokalitetu Las, zabiljeila je u jednom trenutku 1692. godine 3000 pacijenata, s opaskom da se ranijih godina 96
u petrovaradinskoj bolnici lijeilo u isto vrijeme i 5000 vojnika. Gradnja bolnice kotala je astronomskih 52.258 forinti, a podignuta je zalaganjem i potporom kardinala Kolonia. Gradnja dananje petrovaradinske utvrde poela je 18. listopada 1692. pod zapovjednitvom Matije Kaiserfelda. [9, 10] Prva osjeka bolnica bila je u nekadanjoj medresi pokraj Kasim-paine damije, na mjestu gdje je danas crkva Svetoga Mihovila. [11] Osim brige o zdravlju vojnika, prvi vojni kirurzi su pruali pomo i graanima. U Osijeku je 1694. godine zabiljeen prvi porod carskim rezom, to nije mogla izvesti primalja ve samo obrazovan lijenik ili vjet kirurg. Iz 1698. godine potjeu prvi podaci o odravanju higijene osjekih ulica i nainima skrbi za ratne udovice i siroad. [11] Osijek je jo u srednjem vijeku imao velik utvren prostor iji je raster ulica vidljiv i danas i ne udi to su Habsburgovci odredili Osijek za vojno sredite novoosvojenih podunavskih podruja. Ubrzo su poruene osmanlijske graevinske prilagodbe srednjovjekovne osjeke utvrde, osobito sakralne, i poela je gradnja dananjih bedema-bastiona i drugih vojnih objekata. Gradnja tvravske infrastrukture zavrena je 1721. godine. [11] Vojna bolnica u osjekoj Tvri graena je izmeu 1726. i 1730. godine na zapadnoj strani Tvre u Glavnoj ulici. Bila je to uzorna Vojna bolnica smjetena u raskonoj zgradi sa dva krila, u kojoj je neko stanovao turski dizdar i koja je do devedesetih godina XX stoljea odgovarala vojnohospitalnoj svrsi. U njoj su pomo pruali i civilima nastanjenim u Tvri, osobito u dobu epidemija. Vojna ljekarna u osjekoj Tvri stajala je nasuprot ulaza u Vojnu bolnicu, na junoj strani iste ulice. Pored nje je bila nadaleko uvena gostionica K bijelom vuku. Osjeka ljekarna je uvoznim lijekovima opskrbljivala vojne, civilne i dijelom redovnike ljekarne Slavonije, Baranje i Srijema Vojna ljekarna preselit e se u bolniku zgradu 1874. godine. [3, 4, 12] Kao kuriozitet moemo navesti da su Paulusa Sirmegha ubili razbojnici 15. listopada 1717. godine dok se iz Batine vraao u Osijek. Bio je voditelj osjeke vojne ljekarne, provisor apothecae bellicae. Pokopan je u kripti crkve Svetoga Mihovila. [13, 14] Civilnih bolnica nije bilo, a nisu bile ni potrebne. Doktori medicine rijetko su navraali u Slavoniju, ako izuzmemo Osijek, a jo se rjee zadravali u naim krajevi97
ma. Medicinska tehnologija bila je skromna, farmaceutskih proizvoda industrijske proizvodnje nije bilo, osobito ne preparata za urgentno davanje ni tekuina koje se daju intravenozno i nije bilo potrebe da stanje oboljelih danonono prate medicinski djelatnici. Obitelji su brinule za oboljele lanove obitelji, vii kler i redovnici su imali vlastitu medicinsku skrb (katolikog dijecezanskoga sveenstva nije bilo do sredine XVIII stoljea na podrujima Zagrebake biskupije, odnosno druge polovice XVIII stoljea na podruju Peuke biskupije i podruju Srijemske biskupije; pastoral su obavljali franjevci i isusovci o pravoslavnom parohijskom sveenstvu brinule se njihove obitelji), a u dobu ratova nicale su velike privremene bolnice ili su ranjeni i bolesni vojnici smjeteni u samostane. Beskunici, duevni bolesnici, profesionalni prosjaci i ini pripadnici marginalnih skupina imali su bolniku skrb u ksenodohiju ksenodohije su vodili franjevci. U Majuru, podgrau Petrovaradinske utvrde, sagraen je ksenodohij, to pokazuje kako je Petrovaradin, kao i Osijek i Poega, odmah po uspostavljanju habsburke vlasti privukao mnoge seljake, trgovce i obrtnike. Za naputenu djecu graena su sirotita, o kojima su nancijski skrbili gradski magistrati, plemstvo i klerikalne udruge, a vodili ih franjevci. [6, 8, 12, 14-20] Sanitarni kordon nije nastao odjednom. U XV stoljeu uoile su mletake i dubrovake vlasti nisku higijensku razinu Osmanlijskoga Carstva, te su koncem XVI stoljea osnovali lazarete na skalama graninim prijelazima te tako nadzirale trgovinu, ali i irenje bolesti iz Osmanlijskoga Carstva. Girolamo Fracastoro (1483-1553) idejni je zaetnik sanitarnih kordona. Osim to je izvanredno opisao silis, izdao je knjigu O zarazi i zaraznim bolestima. Smatra da se zarazne bolesti prenose klicama i to dodirom, predmetima ili zrakom na manje udaljenosti, i da je prevencija jedina uinkovita borba protiv zaraznih bolesti. Osobnom i javnom higijenom, osobito pokapanjem mrtvih te dezinfekcijom i izolacijom oboljelih, sprijeit e se ulazak klica u organizam. Poueni njihovim iskustvima, habsburke su vlasti jo u XVI stoljeu organizirale sanitarne slube, u XVII stoljeu donijele i nekoliko zakona oni e biti osnovica sanitarnoga zakonodavstva Vojne krajine u XVIII stoljeu. Carski patent o zatiti od kuge (1710) dao je Dvorskoj sanitetskoj komisiji glavnu rije na polju zdravstva u Vojnoj krajini, ali i bio osnovica za donoenje niza uredbi kojima se od 1713. do 1728. godine ureuje kuni red i uspostavlja trajna protuepidemijska zatita du granice prema Osmanlijskom Carstvu a ona je bila duga priblino 1900 kilometara i protezala se od Karpata do Jadrana. [20, 5] Na ovom mjestu moemo navesti i odredbu iz Patenta cara Karla VI kojim je osnovan Sanitarni kordon 22. listopada 98
1728. godine Nasuprot turskim podrujima treba zbog neposredne opasnosti od zaraznih bolesti urediti stalnu protuobranu prilagoenu prema teini okolnosti. Slavonska sanitarna komisija osnovana je 1730. godine. Sjedite joj je bilo u Osijeku, a obuhvaala je podruja od Petrovaradina du Dunava do Zemuna pa Savom do ua Une u Savu kod Jasenovca te do zapadnih mea Virovitice, odnosno obuhvatit e cijelu Slavonsku vojnu krajinu, to jest Petrovaradinsku, Brodsku i Gradiansku pukovniju, te podruja Srijemske, Poeke i Virovitike upanije. Od 1756. godine Slavonska sanitarna komisija podreena je Sanitarnoj komisiji Banske Hrvatske koja obuhvaa sve kontumce prema Osmanlijskom Carstvu od Zemuna do Senja. [20, 5] Slavonski generalat dio je Vojne krajine i bio je podreen isprva Ratnom vijeu u Grazu, a od 1743. godine Dvorskom ratnom vijeu u Beu. Osnovan je 1701. godine i u poetku imao je sjedite u Osijeku. Izmeu 1783. i 1792. sjedite ujedinjenih Slavonske generalkomande i Banatske generalkomande iz Temivara bilo je u Petrovaradinu. Nakon razdvajanja zapovjednitvo je ostalo u Petrovaradinu, a od 1848. godine do ukidanja Vojne krajine u Zagrebu. [20]
Slika 1 Prije regulacija Dunava i Drave u prvoj polovici XIX stoljea, njihovo ue bilo je tridesetak kilometara zapadnije, kod Osijeka. Do tada plovidba veih brodova do Osijeka prije regulacija Dunava i Drave nije bila nimalo laka
99
Apatin je luka osjeke komande i skladite baruta, olovnih zrna, dvopeka, usoljene ribe i mesa i drugih namirnice potrebnih vojsci, osobito lijekova i sanitetskoga materijala. Lijekovi su nabavljani diljem svijeta i dopremani Dunavom do Apatina odmah po habsburkom osvajanju ovoga dijela Podunavlja, odakle su ljekovito bilje, sirovine za preparate (najskuplje su bile tinkture i ini ekstrakti napravljeni u manufakturnim radnjama Bea i drugih farmaceutskih sredita) i lijekove distribuirali preko Osijeka za vojne ljekarne u pukovnijskim sreditima i Brodu na Savi, a odatle po satnijskim ljekarnama put brodom od Apatina do Osijeka zahtijevao je mnoge brodarske vjetine zbog brojnih rukavaca, povremenih ada i ritova koje su ovisile o vodostaju ovih rijeka. Roba se skladitila u golemim drvenim halama, a nakon 1739. godine skladita se grade od opeke. Tada je rekonstruirano pristanite, sagraena je vojarna, upravna zgrada pristanita koje je otvoreno i za civilne brodove. Podignute su kue za asnike i stanovi za laare, ribare i vodie konja, te konjunice i skladita hrane za konje. Du Dunava od Bea pa sve do Apatina ureena je kopitnica staza za uzvodnu konjsku vuu laa, ajki i amaca; lae su uzvodno vukli i kmetovi, to je bila teka rabota i golem namet vlastelinstvima, kao i kanjenici. Ubrzo su se u Apatin doselili trgovci, ribari, laari i obrtnici potrebni za rad baze. Veina doseljenih su bili Nijemci, kolonizatori cara Karla VI. Godine 1748. poela je velika kameralna kolonizacija Nijemaca, a Apatin je proglaen vratima kolonizatora. Vojna bolnica u Apatinu podignula je 1758. godine sredstvima Dvorske komore i bila je subordinirana osjekoj, petrovaradinskoj i pakrakoj (i ilokoj) vojnoj bolnici, a iz nje se nadzirao i rad stacionara u pukovnijskim sreditima i u Brodu na Savi. U apatinskoj bolnici su radila tri lijenika i relativno brojno pomono medicinsko osoblje u Apatinu jo od 1749. godine rade dva ljekarnika i tri kirurga. Petrovaradinska Vojna bolnica preseljena je s Lasa, gdje je koncem XVII stoljea podignut golemi kompleks drvenih baraka za potrebe ratne bolnice, u petrovardinsku tvravu. Gradnja objekata na Lasu ne bi bila racionalna udaljenost, skupoa, pa je Josip II 1783. odredio da se dio petrovaradinskoga franjevakoga samostana pretvori u Vojnu bolnicu. Godine 1786. uoio je Josip II vlastitu pogreku i odredio da se cijeli franjevaki samostan pretvori u Vojnu bolnicu, to je ostalo do danas. [9, 10, 15, 21, 22] Stara Gradika, Vinkovci i Srijemska Mitrovica bili su sredita graniarskih pukovnija. Pukovnije su osnovane 1747. godine, a razvile su se iz ranijih krajikih upravnih struktura. Uz njih je od 1762. djelovao i ajkaki bataljun u sastavu Du100
navske ote. Sjedite ajkaa, dobro naoruanih i lako pokretljivih laa, bilo je u Petrovaradinu. U sreditima graniarskih pukovnija osnovani su medicinski stoeri, vojne ljekarne i stacionari s nekoliko kreveta iz stacionara razvit e se u prvoj polovici XIX stoljea vojne bolnice. Vojne vlasti odredili su da ljekarnici sami skupljaju ljekovito bilje i botaniziraju, tj. uzgajaju ljekovite biljke te izvode pokuse sa sadnjom biljaka. Istu obavezu imali su i satnijski lijenici, veinom kirurzi, koji su morali imati prirunu ljekarnu s lijekovima kako za hitne sluajeve tako i lijekovima i zavojnim materijalom za zahtjevnije zahvate. U Vojnoj krajini postojali su strogi propisi nadzora hrane i bunara te o istoi okolia i stanova, a nadzor nad izvravanjem propisa imao je pukovnijski lijenik. Osobito je bila razvijena mrtvozornika sluba. Svakoga pokojnika pregledala je struna osoba. Bilo je zabranjeno ljubiti pokojnika, drati ga dugo u prostoriji u kojoj obitavaju njegovi ukuani i moralo ga se propisno ukopati. [2, 9, 10, 15, 21, 22] U kumpanjama ili satnijama djelovali su kirurzi i primalje. Osigurali su u kumpanijskom sreditu prostor za stacionar i skladite za lijekove sigurno od vlage i zatieno od provala. Ako bi se pojavila kakva zaraza u ataru, bili su duni izvjetavati pukovnijski medicinski stoer svakih pet dana, a u razdobljima bez opasnosti epidemija izvjea su slali jednom tjedno. Slini propisi koji se tiu nadzora i izvjetavanja vrijedili su i kod zaraza stoke. U stacionar bi smjestiti i oboljele od nepoznatih bolesti i svakodnevno izvjetavali nadreene o zdravstvenom stanju oboljelih. U Vojnoj krajini je nepozivanje primalje na porod bilo kanjivo, a od 1818. godine je carskom odlukom bio zabranjeno na porod zvati seoske ene. Od 1859. godine plaanje primalja i nadzor nad njihovim radom nemaju vie vojne vlasti ve su satnijske primalje u Vojnoj krajini postale opinske primalje s odreenom godinjom plaom. Ljekarne u satnijama nadzirao je jednom godinje pukovnijski lijenik i izvjea slao sredinjoj komadi, a lijenici u satnijama esto su provjeravali stanje lijekova i uvjete u kojima se uvaju preparati, lijekovi i prostorima u kojima se sui i pohranjuje ljekovito bilje. Prirune ljekarne satnijskih lijenika nadzirao je pukovnijski lijenik. Osobito su pazili na zgradu u kojoj je ljekarna (suhoa podruma i zidova, kvaliteta podova i zatita od glodavaca i poara, istoa tavanskih prostora na kojima se suilo ljekovito bilje, opa higijena ljekarnikoga prostora), inventar ljekarne (ormari, posue, vage i utezi) te naine uvanje snanih lijekova i otrova. [2, 4, 7, 11, 23-27] U satnijskim ljekarnama su imali lijekove protiv svraba (crni sapun i sumpor), ludila 101
(sudorifera, purgativa, emetica, vesicatia, a ako antiphlogistika sredstva nisu pomogla, za nesretnika se govorilo da ga titi nesretna ljubav protiv koje, naravno, nema lijeka), kuge (kamfor, valeriana), eluanih kiselina i sranih bolesti, a na zalihi su imali i najfrekventnije veterinarske lijekove. Pravljenje preparata i lijekova bilo je odreeno vojnim farmakopejama, koje je izdavala sredinja vojna vlast. Ljekarnici su lijek smjeli izdati samo na recept pukovnijskoga lijenika, satnijskoga lijenika i drugih kirurga ako je recept izdao kirurg-brija, na receptu je morao biti potpis satnijskoga lijenika. Lijekove i prakove umatali su u stari papir i tako ih izdavali. Pomno su biljeili izdane lijekove u posebno uvanim biljenicama, koje su sluile kao osnovica nancijskoga obrauna i stanja zaliha u ljekarnama u satnijama. Premda su krajinici imali prava na neke besplatne lijekove, rijetko su ih koristili uzdajui se u Boju providnost, zagovore svetaca i puku farmakopeju. Unato otporu seljaka-vojnika, vlasti su poticale koritenje lijekova i armaciju akademske medicine. Krajinicima je bilo zabranjeno nagraivati lijenike i ljekarnike, a oboljelima na ardacima su lijenici morali dolaziti u pohode i donosili su propisane lijekove pri emu su im esto pomagali konjanici-berreiteri. Doputenje za osnivanje ljekarne davale je sredinja vojna vlast (isprva Be, kasnije Peta, a od sredine XIX stoljea Zagreb) nakon konzultacija s pukovnijskim lijenikom. U Vojnoj krajini postojale su u prvoj polovici XIX stoljea: garnizonske ljekarne u sreditima pukovnija, vojnike ljekarne u manjim mjestima i graanske ljekarne, koje su lijekove nabavljali za potrebe civila i (uz ugovore) vojnika. Godine 1644. je car Ferdinand izdao Zakon o ljekarnama kojim su propisane cijene lijekova, uvjeti za stjecanje dozvole za rad ljekarnika i nadzor nad ljekarnama. Sastav i izrada lijekova propisani su Farmakopejom, slubenim dokumentom, brino ureenom i esto revidiranim. Najstarija je bila u upotrebi od 1686. do 1770. godine. Godine 1774. izlazi prvo izdanje nove Farmakopeje za nae krajeve, koja je do 1794. godine doivjela pet izdanja. Kada bi odlazili na ratita diljem Europe, vojnici iz Vojne krajine imali su svoju zdravstvenu slubu s potrebnim lijekovima, najee za ublaavanje bolova i stavljanje obloga te previjanja otvorenih rana. S mobiliziranim seljacima iz civilnoga dijela na bojinicu ili su franjevci, kao duhovnici, ali i kao vidari. [2, 4, 7, 11, 23-26, 28] 102
I u civilnim i u vojnim dijelovima Slavonije i Srijema ljekarnici su obavljali zadae hitne medicinske skrbi. Dobro su prepoznavali akutna stanja, znali su prema njima reagirati i imali lijekove i preparate koje su davali pacijentima u tim stanjima. Trite apotekarskih proizvoda uspostavljeno je nakon ukidanja isusovaca i prestanka franjevakog angamana u lijeenju stanovnitva. U drugoj polovici XVIII stoljea trgovaka drutva dobila su privilegij neplaanja poreza na lijekove i poelo se u ljekarnitvo iriti privatno poduzetnitvo vlasti su predale nabavku i opskrbu lijekova privatnicima i prestale obrazovati vojne ljekarnike koje do tada nisu dovoljno koristili. Do tada je o nabavci i distribuciji lijekova i sirovina za galenske preparate brinulo posebno vojno ravnateljstvo. Odmicanje povlatenih stalea iz trgovine ljekovitim biljem i lijekovima, otvorilo je trite i podignulo kakvou farmaceutskih proizvoda i znatno im snizilo cijenu, uinilo ih dostupnim veini stanovnitva te punilo dravnu riznicu i budete lokalnih vlasti. Ljekarnu je mogao otvoriti samo onaj svreni farmaceut, koji je imao dovoljno novca za opremanje ljekarne i apotekarskih i skladinih prostora te nabavku lijekova i sirovina za lijekove i preparate. [2, 4, 7, 11, 23-27, 29] Ljekarnik je morao imati kuu, vlastitu ili u najmu, propisanih dimenzija zatienu od vlage i provala. Kua je morala imati odijeljeni ljekarniki (trgovaki) i skladini (apotekarski) prostor te prostor za pripremu preparata. Na zalihi je moralo biti raznih vrsta (i koliina) lijekova i sirovina za galenske preparate, koje su propisale vaee farmakopeje; od ukupno 867 vrsta doputenih lijekova u Austrijskoj Carevini, godine 1854. u naim krajevima ljekarnici su morali na zalihi imati 396 lijekova, masti, prahova, ajeva, ulja, sirupa, tinktura i ekstrakata. Ljekarna je morala imati nekoliko vrsta vaga, utega, menzura, posuda, plamenika, hvataljki i drugih potreptina za pravljenje ekstrakata i tinktura. Unato podjeli na civilni i vojni dio, vojarne su stajale u veim naseljima civilnoga dijela Slavonije i Srijema. Vojni objekti, skladita, isturene posade i vojarne su bile u Vukovaru, Irigu, Valpovu, Virovitici, Poegi, Pakracu, a moda povremeno i jo u nekim trgovitima i varoicama Virovitike upanije, Srijemske upanije i Poeke upanije. U vojarnama je stacionirano izmeu 100 i 400 profesionalnih vojnika s vlastitom medicinskom infrastrukturom (kirurzi, kupalitarci, ljekarnici, veterinari), a vojska je za svoje potrebe u civilnom dijelu Slavonije i Srijema gradila prirune stacionare i vojne bolnice. [30, 31] Zemun je kao i Brod na Savi i Srijemska Mitrovica bio slobodni graniarski komu103
nitet od 1751. godine. U to je vrijeme kapetan Zemunske satnije bio Ivan Podgoraan, zagovornik napretka Zemuna i okolice. Sjajno su suraivale vojne i civilne vlasti, te uredi dravne uprave (pota, carina, ), pa je Zemun ubrzo postao naselje obrtnika i trgovaca udruenih u ak 12 cehova, a ve sredinom XVIII stoljea osnivaju se manufakturne radionice, dvije kavane bile su to prve kavane u ovom dijelu Podunavlja a poetkom XIX stoljea i tvornice. Kada je 1739. godine ustanovljena granica na Savi izmeu Osmanlijskoga Carstva i Habsburke Monarhije, osnovan je u Zemunu sredinji granini prijelaz. [9, 10, 15, 21, 22] Srijemska Mitrovica imala je najzamreniji status od svih gradova Vojne krajine. U sastav Habsburke Monarhije ula je nakon mira u Poarevcu 1718. godine i prikljuena je feudalnim posjedima. Godine 1745. izdvojena je iz vlastelinstva obitelji Pejaevi i pripojena Vojnoj krajini. Od 1747. godine je sjedite Petrovaradinske pukovnije, premda su neke pukovnijske slube ostale u Petrovaradinu. Srijemska Mitrovica je 1765. godine, kao i Brod na Savi, proglaena slobodnim graniarskim komunitetom i civilne su strukture osnaile i dobrim se dijelom nametnule vojnim upravnim strukturama (vojni komuniteti bili su i Petrovaradin, Srijemski Karlovci, Zemun i Brod na Savi). Osnivanje mitrovakoga kontumca, jednog od etiri najvanija na savskoj granici, potaknulo je naseljavanje trgovaca i obrtnika iz cijele Monarhije slobodnije nego u bilo koji drugi krajiki grad pa se na ovom podruju sreu razliiti pristupi zdravlju i lijeenju. No, pretvaranje kontumca u rastel (1777) usporio je razvoj Srijemske Mitrovice i umjesto grada trgovaca i obrtnika, Mitrovica se pretvara u grad vojnika-seljaka. Godine 1806. osnovana je civilna ljekarna, koja je, vjerojatno, odmah objedinila i vojnu ljekarnu, koja je bila u Srijemskoj Mitrovici od osnutka Pukovnije. [9, 10, 15, 21, 22] Brod na Savi je izuzet iz uprave Brodske pukovnije i podreen izravno (osjekoj, a kasnije petrovaradinskoj) Slavonskoj generalkomandi Brod je bio slobodni vojni komunitet i njim su upravljali nadkapetan i vojvoda; nadkapetana su postavljale vojne strukture, a vojvodu birali predstavnici graana. Prvi stanovnici postturskoga Broda bili su vojnici, koji su radili na obnovi srednjovjekovne utvrde. Obnovu Broda vodio je franjevac Augustin Jari (ili moda Jahari), a kasnije je zapovjednik Broda postao pukovnik Mihovil Kyba. Godine 1716. nakratko Turci ponovno osvajaju Brod, a kako su pri povlaenju unitili brodsku utvrdu, gradi se od 1722. do 1741. dananja tvrava, golema i impresivna Brod je sredinom XVIII stoljea bio moda i najbolje utvreni grad na razmeu habsburke i osmanlijske sfere, a smjetajni kapacitet kretao se oko 4000 do 5000 stacioniranih vojnika. Tvrava je imala golema 104
skladita hrane, vlastite pekare, klaonicu i mesnice, no unato dobro organiziranoj opskrbi vojnih potreptina, vojska je svejedno bila veliki potroa dobara koje proizvode civili, to se osobito isplatilo brodskim trgovcima i obrtnicima, ali i seljacima iz okolice. Priblino 2500 vojnika bilo je 1762. godine koncentrirano u tvravi i okolnim straarnicama i potrebovale su mnoge pomone slube i uzrokovale naseljavanje u podgrae brodske utvrde trgovaca, gostioniara i raznih obrtnika. [32-34] Brodska Vojna bolnica i ljekarna osnovane su poetkom XVIII stoljea i bile su u staroj brodskoj tvravi. Civili su po pitanjima zdravstva bili preputeni sami sebi. Unutar nove tvravske cjeline sagraena je Vojna bolnica koja je imala 25 kreveta, ljekarnu i mrtvanicu. U njoj su se mogli lijeiti i civili, ako su namirili trokove lijekova i lijeenja. [32-34] O vremenu osnutka, djelovanju i ustrojstvu Vojne bolnice u Pakracu tako malo znamo, valjda stoga to se nije nalazila na podruju Vojne krajine ve u Poekoj upaniji. Moemo pretpostaviti da je bolnica ostatak ratne infrastrukture iz 1737. godine, ili jo ranijih ratova, a moda je bila smjetena u srednjovjekovnoj utvrdi ili u njenoj neposrednoj blizini ili negdje uz rijeku Pakru isto tako, mogue je da je bila na vie lokacija i da je tijekom pola vijeka mijenjala lokacije na podruju dananjega Pakraca. Nije udo to je 1754. godine bila u loem stanju i da su upanijske vlasti razmiljale preselili je u Poegu, zajedno s lijenikom i kapelanom. No, unato svim nedostacima, pakraka Vojna bolnica uspjela je usporiti razvoj medicinske infrastrukture Gradike pukovnije u ijem je zaleu bila. Vjerojatno je demobilizirana i u drugoj polovici XVIII stoljea se utopila u Bolnici za stidne i kune bolesti u Pakracu. [8, 16] Bolnica za stidne i kune bolesti u Pakracu osnovana je u drugoj polovici XVIII stoljea. Grof Antun Jankovi darovao je, svakako ne prije 1770. godine dok nije dovrena obnova, nekadanji dvorac baruna Trenka da bi u njemu bila bolnica za lijeenje venerinih bolesti, koje su tada harale Slavonijom i Srijemom. Nedaleko Pakraca izbija jodna mineralna voda koja, tvrdila je onodobna struna javnost, pomae pri lijeenju silisa i izvrsna je nadopuna lijekovima za lijeenje razliitih urogenitalnih i spolnih bolesti kod mukaraca i ena. Uobiajilo se okriviti baruna Trenka i njegove pandure za mnoge nevolje pa tako i za prenoenje spolnih bolesti u Slavoniju, osobito u Pakrac i okolicu te Poetinu, to bi tek trebalo istraiti. Termalna lipika voda smirivala je upale zglobova, uha, oka i upalne promjene na koi, ubrzavala je zacjeljivanje rana nakon ozljede ili operacije, a njezinim pijen105
jem pojaavao se tek i jaao organizam. Bila je nadaleko poznata po blagotvornim uincima na oboljele od spolnih bolesti, osobito silisa, pa su oboljele slali u pakraku bolnicu i lipike kupke na lijeenje i oporavak. Isprva, naravno, pacijente iz okolice, ubrzo po osnivanju pakrake bolnice oboljele iz cijele Slavonije i Srijema, i civile i vojnike, a kada se lipika voda armirala, na lijeenje su dolazili vii slojevi iz cijele Monarhije pa i velikodostojnici bekoga dvora. [8, 16] U Daruvaru je grof Jankovi z a bolesne vojnike, koje se ovamo na rehabilitaciju alju iz itave Slavonije, sagradio vojarnu. [8, 16] Vojnu bolnicu u Iloku pratimo od 1784. godine, no s pravom moemo pretpostaviti da je osnovana puno prije ucrtavanja na plan grada Iloka. Nalazila se, vjerojatno, u istonom dijelu Donjega grada du ceste koja vodi prema Netinu, gdje je stajao turski saraj. Godine 1794. vojne su vlasti traile da se podigne vojna bolnica u Rumi, ili barem stacionar, da se oboljele ne prebacuje ak do Iloka, na to se ogluila Srijemska upanija. [9, 10, 15, 30, 31] Higijenom slavonskih i srijemskih krajikih naselja vlast se poinje baviti sredinom XVIII stoljea. Uvode sanitarne slube, ulice postaju ie, trgovi se poploavaju, a pse-lutalice lovi ivoderska sluba. Strvinari zbrinjavaju ivotinjski otpad u klaonicama, zadueni su za higijenu trnica i zakapaju uginulu stoku. Svaku sumnjivu uginulu ivotinju duni su prijaviti najbliem kirurgu ili doktoru medicine. Noobdije su odgovorne za protupoarnu zatitu, kopaju se bunari, a vlasti potiu otvaranje javnih kupaonica. Isuuju se movare. Premouju se potoci i rjeice, grade se skele na velikim rijekama, obnavljaju se trase rimskih putova, koji sada postaju iroki drumovi, uz koje se (postupno i uz prisilu) preseljava veina stanovnika. Naselja se grade planski, groblja se preseljavaju izvan naselja, propisuje se poloaj stambenih objekata i bunara prema gnojnici, stajama, oborima i zahodu. [8, 5] Vojska je morala biti sita, sigurna, zdrava i jeftina, zatiena od nepotrebne invalidnosti i prijevremene smrti to je moglo biti samo uz vrsnu lijeniku i ljekarniku slubu. Kako bi to postigli, organizirali su zdravstvenu zatitu seljaka-vojnika u pukovnijama i satnijama i stacionarnih vojnika u vojarnama, ali i civila koji ive u Vojnoj krajini. Zamiljeno je da u sreditu pukovnije djeluju dva vojna lijenika, a u sreditima satnija kirurg-ranarnik (u prvoj polovici XIX stoljea nii lijenik), no esto su lijenika mjesta bila upranjena pa su privremeno zapoljavani kirurziranarnici i patroni kirurgije. Sline modele primijenili su i u civilnim dijelovima Slavonije i Srijema, samo s puno manje lijenika a vie kirurga. [4, 5, 8] Socijalna zatita Vojne krajine prebaena je na proirenu obitelj. Po uzoru na mili106
tarnu drutvenu organizaciju Pruske, poticalo se seljake da ive u kunim zadrugama. Uobiajilo se u historiograji povezivati krajike kune zadruge s tradicijskim oblicima obiteljskoga ivota Slavena, to svakako mora doivjeti povijesnu reviziju jer demograja opovrgava narativna vrela, na kojima se bazira stav starije historiograje. Sredinom XVIII stoljea u civilnim dijelovima Slavonije svega oko 4,5% seljaka ivi u proirenim obiteljima, u drugoj polovici istoga stoljea oko 10%, a sredinom XIX stoljea i priblino 25% obitelji ivi u zadrugama, dok veina stanovnika ivi u obiteljima do 10 lanova poredanih u rodbinskoj vertikali rijetko veoj od tri generacije. U Baranji u prvoj polovici XVIII stoljea u proirenim obiteljima ivi oko 8% stanovnitva, od toga u obiteljima s etiri i vie odraslih branih parova ivi priblino 1,8% stanovnika. Zadruge su skrbile o ranjenicima, invalidima, udovicama i djeci bez roditelja, a to se moglo samo ako je unutar kue ivjela proirena obitelj. Na ovom mestu moemo citirati zapis Artura Evansa iz 1875. ovdje je svaka zajednica neka vrsta dobrovoljnog drutva; zajedniki dom je samo azil za stare, bolnica za bolesne; u doba rata nije beznaajna korist Vojne granice, gdje je svaka kuna zajednica obrazovala bolnicu za onesposobljene vojnike te zajednice Nadzor nad ivotom seljaka-vojnika bio je laki u koliko je postojala odgovorna osoba. Za ne pozivanje primalje na porod, kuni starjeina plaao je u drugoj polovici XVIII stoljea 2 forinte, to je bio za seljake golem iznos. Zbog grijeha ukuana nerijetko se batinalo kunog starjeinu, koji je nakon surove kazne strogo nadzirao ponaanja svojih ukuana. Obrtnike obitelji nisu bile brojne, svi su bili okupirani cjelodnevnim radom pa su oboljeli lanovi obrtnikih obitelji odlazili u bolnicu na lijeenje. Ceh je snosio trokove bolnikoga lijeenja i oporavka lanova obrtnikih obitelji, ali i egrta, kal, siroadi i udovica svojih lanova. Isto tako, vlastelinstva su snosile trokove bolnikoga lijeenja za vlastelinske inovnike i lanove njihovih obitelji i to kao in milosra, a ne obaveze. [2, 4, 5, 10, 12, 14, 15, 19, 20] Vojno zdravstvo Josenium je akademija za vie i nie vojne lijenike. Poela je s radom 1785/86. godine, a iz Medicinsko-kirurke jozenske akademije izlazili su vojni lijenici, kirurzi-ranarnici i kupalitari. Po zavretku petogodinjega studija kandidati su branili disertaciju i dobivali titulu vieg vojnog lijenika, magistra za one bolesti i porodnitva te postajali pukovnijski lijenici i efovi bolnikih odjela. Od 1827. godine kandidati koji su zavrili trogodinji studij medicine dobivali su naziv nii vojni lijenik do tada je obrazovanje niih vojnih lijenika trajalo neto krae. Josenom je 107
organizirao veterinarsku edukaciju na nekoliko razina. Civilno zdravstvo Medicina se od druge polovice XVIII stoljea studirala u Beu, Peti i Pragu, a povremenih medicinskih uilita bilo je Ugarskoj, ekoj i Austriji; inozemni diplomanti morali su nostricirati diplome. Kirurgija se vraa u okvire akademske medicine i ve u prvoj polovici XIX stoljea kirurke zahvate u bolnicama obavljaju samo svreni lijenici. Studenti medicine polau i kolegij iz veterinarske medicine, a nakon svrenog studiju humane medicine mogu specijalizirati veterinarsku medicinu na dvogodinjem strunom studiju. Doktori medicine zaposleni u civilnim ustanovama i vii vojni lijenici i dalje prate zarazne bolesti ljudi i ivotinja i vodee su osobe za unapreenje javnoga zdravstva u zoni svoje odgovornosti pukovnije ili upanije. Poput dananjih sudskih vjetaka, procjenjuju rad tuenih medicinskih djelatnika. Osobito nadziru rad konjskih vidara. Organiziraju teajeve i ispite za medicinske djelatnike, prate i vrednuju njihov rad i, dakako, pomau oboljelima i ozlijeenima. Tabela 1 Vojno zdravstvo Pukovnijski lijenik Satnijski lijenik Patron kirurgije; kirurg-veterinar Kirurg-ranarnik Kirurg-brija Kova koji vadi zube Redovniki Franjevci Brod Kirurzi na Savi, Ruma, Zemun Civilno zdravstvo upanijski zik Gradski/kotarski zik Patron kirurgije; kirurg-veterinar Kirurg ranarnik Kirurg-brija Kova koji vadi zube Redovniki Isusovci Poega (javno djelovanje) kirurzi Franjevci Virovitica (javno djelovanje), Naice, Osijek, Vukovar, arengrad (?), Ilok Primalje
Primalje
108
Ljekarnici
Vojni Brod na Savi, Vinkovci, Petrovaradin, Srijemska Mitrovica Civilni Petrovaradin Redovnicifranjevci Zemun (javno djelovanje ?), Brod na Savi
Ljekarnici
Vojni Osijek
Civilni Osijek Redovnici-franjevci Virovitica, Naice, Osijek, Vukovar, arengrad (?), Ilok Redovnici-isusovci - Poega (javno djelovanje)
berreiter
Pukovnijski lijenik (Stabsarzt) i kirurzi raznih prola bili su najvaniji medicinski djelatnici u pukovnijama. Najvie obrazovan medicinski djelatnik bio je pukovnijski lijenik, no to nije nuno znailo da je i doktor medicine. Obrazovanje djelatnika veterinarske medicine poelo je sredinom XVIII stoljea na austrijskim medicinskim uilitima kao dopunski studij doktora medicine. Nii vojni lijenici, vii vojni lijenici i doktori medicine mogli su kroz cijelo XVIII stoljee nastaviti dvogodinji struni poslijediplomski studij veterinarske medicine i obavljati najvie vojne i civilne veterinarske slube. Srednji medicinski djelatnici, kirurzi-brijai i kirurzi-ranarnici, mogli su polagati ispiti iz veterinarske medicine i zapoljavati se na vojnim i civilnim veterinarskim poslovima. Bilo je kirurga-ranarnika koji su nastavili studirali medicinu na vojnom uilitu i njih zovemo patronima kirurgije i porodnitva. Ako su poloili ispite i iz veterinarske medicine, nosili su titulu kirurga-veterinara i mogli su obnaati vie vojne i civilne veterinarske slube. Konjski vidari bili su prvi akademski obrazovani lijenici veterinarske medicine koji nisu studirali humanu medicinu ve samo veterinu, tj. nakon polaganja ispita za kirurga-ranarnika studirali su dvije godine veterinu. ivinar-veterinar je nakon gimnazijske male mature studirao u prvoj polovici XIX stoljea veterinarsku medicinu na vojnom uilitu dvije godine, a u drugoj polovici XIX stoljea studij je trajao 109
tri godine. Nakon diplomiranja su nadzirali su rad veterinarskih radnika konjskih vidara, kirurga-veterinara, kirurga-ranarnika, kirurga-brijaa i kurmida; kovakurmid je bio pomonik srednjim i viim veterinarskim djelatnicima. Na prijedlog kirurga-ranarnika s poloenim veterinarskim ispitom su kovai posebno vjeti u potkivanju konja odlazili poetkom XIX stoljea na estomjeseni teaj na vojno medicinsko uilite. Nakon teaja su pred posebnom komisijom koju je predvodio pukovnijski lijenik polagali poseban ispit i dobivali zvanje kurmida. [36] berreiter (jaha) je bio islueni narednik ili koji drugi nii asnik, koji je na konju obavljao hitnu ambulantnu slubu u kompaniji i raznosio lijekove oboljelima. Franjevce su nerijetko mobilizirali za pohode kao duhovnike, ali i kirurge i ljekarnike, to je franjevcima otvaralo mogunost izuavanja ratnih rana i novih kirurkih tehnika te provjeravanja kakvoe pojedinih preparata. U vojsci su dobro izuili zanat, primali savjete od iskusnih i obrazovanih kirurga-ranarnika i doktora medicine, a na bojinici podlijegali kontroli svoga rada. Svakoga petka u 11 sati zvoni petrovaradinska crkva Svetoga Roka u spomen na pobjedu Eugena Savojskog 5. kolovoza 1716. godine protiv Damad Ali-pae kod Tekija pored Petrovaradina. Vrela navode da je pored tekijske kapele odrana 8. kolovoza misa zahvalnica za pobjedu nad osmanlijskom vojskom koju su sluila 74 vojna sveenika (dijecezanski sveenici, isusovci, franjevci, karmeliani, augustinci i ostali redovnici), koji su prije bitke obavljali duobriniku slubu, a nakon bitke pomagali ranjenicima. Obogaeni takvim iskustvima oplemenili su slavonsku medicinu praktinim savjetima kirurzima-brijaima i kirurzima-ranarnicima, a obavljali su i sami kirurke zahvate, pa i u podruju abdomena. Zasluga je franjevaca to racionalni postupci ulaze u praksu puke medicine. Nesebino dijelei iskustva to su ih stekli na bojinicama i znanja koja su stekli obrazovanjem, u praksu tradicionalnoga lijeenja unose nove tvari i postupke, koji su u pravilu racionalni i djelotvorni, te potiskuju stare postupke galenske i srednjovjekovne medicine. Donosili su s bojinice kirurka pomagala i ine medicinske alatke poput stomatolokih klijeta, a sa samostanskim majstorima ih i sami izraivali te prodavali ili dijelili. [6, 8, 12, 14-18, 20] Godine 1788. u cerniki franjevaki samostan je smjetena vojna bolnica, a neto kasnije i u poeki samostan. Naredne godine pojavila se meu ranjenicima zaraza od koje je umrlo 8 cernikih franjevaca, a u Poegi su umrla dva redovnika. Naime, car Josip II uvukao je Habsburku Monarhiju u jo jedan Dubiki rat protiv Turaka kako bi pomogao ruskoj carici Katarini da protjera Osmanlije iz Europe, koji su 110
nastavili njegovi nasljednici i u kojem nije bilo znaajnijih teritorijalnih pomaka. [8, 16] Franjevci su napustili Poegu 1789. godine i u nju se vratili iz Velike ve 1796. godine. Za to je vrijeme u samostanu bila vojna bolnica, a crkva Svetoga Duha je desakralizirana i sluila je kao skladite. [8, 16] Poetak XIX stoljea obiljeili su ratovi protiv Francuza. Kako bi se zaustavilo irenje ideja Francuske revolucije, a kada je u protuudaru Napoleon zaprijetio ruenju Monarhije, prebacio je beki dvor krunu, dragocjenosti i riznicu u Osijek i Petrovaradin ispod petrovaradinske utvrde iskopano je ak 16 kilometara tunela. Beka monarhija trpjela je od Napoleona brojne udare i bila prisiljena na znatne teritorijalne ustupke pa je odgovorila pregrupiranjem trupa i gradnjom bolnikih prostora u sigurnijim podrujima. Regimenta Erddy uselila se u prostorije konjike vojarne u Virovitici i otvorila je 1805. godine bolnicu. Ubrzo je prostore preuzela regimenta Vincent, koja je izmeu 1809. i 1812. godine sagradila golemu virovitiku vojarnu. Prestankom ratova bolnica nije ugaena ve je teret odravanja bolnice sputen na gradski magistrat pa su godine 1825. Virovitiani traili da se Vojna bolnica iseli iz njihovoga grada zbog ogromnih trokova. Meutim, vojne vlasti su imale drugaije planove sagraditi Divizijsku bolnicu u Virovitici. Bolnica je dovrena 1838. godine, koja nije bila Virovitianima na troku, ali se u njoj nisu lijeili Virovitiani. Godine 1849. Divizijska bolnica postala je vojni rehabilitacioni centar. [1, 5] Vojna bolnica izmeu Bilja, Kneeva i Vardarca sagraena je vjerojatno za vrijeme vladavine Josipa II, no u punoj je funkciji bila za vrijeme ratova protiv Napoleona i kao bolnica i kao logor za zarobljene francuske vojnike. Od poetka XIX stoljea u Dardi djeluje ljekarna, no na alost mnogi baranjski medikohistorijski procesi jo uvijek nisu uli u fokus hrvatske historiograje. [11] Uspon Zemuna, Srijemske Mitrovice i cijeloga Srijema posljedica je ivahne trgovine sa Srbijom u koji se obogatio trgovako-stoarski sloj nakon to je vlast uvrstio Milo Obrenovi. Milo i vladari nakon njega su priznavali suverenitet Osmanlijskoga Carstva, no taj se suverenitet sve slabije osjeao. Splet pozitivnih povijesnih okolnosti i odluna volja (uz mnoge rtve) Srba za neovisnou oslobodili su Kneevinu Srbiju osmanlijske vlasti. [9, 10, 15, 21, 22] Uspon Broda na Savi omoguili su isti razlozi uspostava Miloeve vlasti u Srbiji. Trgovci Turci, Cincari, Vlasi, Bugari, Grci, Makedonci zaobilazili su Beograd i preusmjerili su trgovake putove prema graninom prijelazu kod Broda na Savi. [32-34] 111
Gaenje sredinje Vojne bolnice u Apatinu u prvoj polovici XIX stoljea preseljena je apatinska Vojna bolnica u Sombor potaknulo je gradnju bolnike infrastrukture u Novoj Gradiki, Vinkovcima, Srijemskoj Mitrovici i Zemunu te u Osijeku, Petrovaradinu i Slavonskom Brodu, ali i u civilnim dijelovima Slavonije i Srijema. Nakon to su obrazovali dovoljan broj lijenika i srednjeg medicinskog osoblja, vlasti su u prvoj polovici XIX stoljea potaknule osnivanje mree bolnica u Vojnoj krajini. Gradnja bolnica nije opteretila dravnu riznicu jer je sredinja vlast trokove gradnje i odravanja bolnica u cijelosti prebacila na budete ambijentalnih vlasti to je dodatnim porezima opteretilo lokalno stanovnitvo pa su i civili koji ive Vojnoj krajini dobili pravo lijeenja u vojnim bolnicama. Bolnica u Srijemskoj Mitrovici poela je s radom 1826. godine, a blagoslovio ju je mitrovaki upnik Stani, agilni sveenik i generator mnogih modernizacijskih procesa u Srijemskoj Mitrovici. Odmah je poela primati i graanstvo pa je dogradnja drvenih paviljona poela ve naredne godine. Narednih desetljea nastao je bolniki kompleks drvenih baraka i paviljona. Premda je postojala potreba za bolnicom u Vinkovcima, nije bilo sredstava za njenu izgradnju i odravanje te plae osoblja. Pokuaji da se dragovoljnim prilozima prikupe potrebna sredstva su propali, sve do 1831. godine, kada je u prizemlju Pukovnijskoga zatvora otvorena bolnica s 12 kreveta u tri sobe, a pored nje je bila i pukovnijska ljekarna. Brodska Vojna bolnica sagraena je u sklopu gradnje brodske tvrave i imala je 25 kreveta u 12 nadsvoenih komora u bedemima tvre (u junom krilu lijevog kavalira), kako samo ime kae, kazamata, tamnih, mranih prostora. U istom sklopu nalazila se i ljekarna, kupaonica, praonica i mrtvanica. Priblino 100 godina nisu se poveavali bolniki kapaciteti pa 1834. godine prostori bolnice nisu bili dovoljni ni za lijeenje vojske, a kamoli civila. Od 19. svibnja 1835. godine brodska Vojna bolnica prihvaa sve bolesnike brodskoga komuniteta, a trokove odravanja bolnice preuzimaju, uz vojsku, i karitativne udruge, gradski magistrat i snani pojedinci koji ive u Brodu i okolici. Bolnica u Novoj Gradiki osnovana je 1846. godine kako bi bila bolnica Gradike pukovnije, a otvorena je u ranije napravljenoj zgradi, koja je oblikom, pozicijom i smjetajnim kapacitetima (76 kreveta), te pomonim zgradama odgovarala onodobnim vojnim bolnicama. U njoj su radili kirurzi i vojni lijenici, a prvi doktor medicine u Novu Gradiku doao je 1873. godine. 112
Petrovaradin je sredinom XIX stoljea imao tri bolnice golemi lazaret na Lasu, suvremenu vojnu bolnicu u prostorima nekadanjeg franjevakoga samostana te Graansku bolnicu osnovanu 1848. godine na Starom Majuru, petrovaradinskom podgrau, sagraena u vrijeme haranja kolere. U civilnim dijelovima Slavonije i Srijema bolnice organiziraju vjerske udruge, bratovtine, noene lantropskim nakanama te plemii i gradske elite, a vojne bolnice u civilnim dijelovima Srijema i Slavonije (Virovitica, Vukovar, Osijek, Ilok, ) ostaju u nadlenosti i pod patronatom sredinjih vlasti i u njima se ne lijee civili, pa ni plemii ni redovnici. Rad bolnice organizirao je pukovnijski lijenik, a uz njega je u bolnici radio i sekundarni lijenik, esto i sam doktor medicine ili vii vojni lijenik. O kuhinju i rublju bolesnika obino je brinula ravnateljeva supruga, koja je imala pomonicu. Srednje i nie poslove obavljali su patroni kirurgije, kirurziranarnici i bolniari, koji su bili plaeni za svoj rad. Trokove hrane i lijekova snosile za oboljele asnike i vojnike vojne vlasti, obrtnicima i lanovima njihovih obitelji te egrtima i kalfama lijeenje je plaao ceh, poduzetnici svojim radnicima, obitelji za svoje lanove, a opine za siromane. Svaka je bolnica imala ekonomiju (oranice, livade, vrt te organiziran uzgoj ivotinja) iz koje je dobivala hranu za oboljele i osoblje. Obnove, osuvremenjivanja i dogradnje nancirane su rijetkim dotacijama gradskih magistrata ili iz sredstava zaklada, oporuka, milodara i dobrovoljnih priloga iz crkvenih krabica. [30-34] U gradove, trgovita i varoice na civilnom i vojnom podruju Slavonije i Srijema u drugoj polovici XVIII stoljea i prvih desetljea XIX stoljea stizali su putujui lijenici i zubari, koji su naplaivali usluge, ali i opsjenari i redikuli koji su koristei moi uvjeravanja i jeftine trikove prodavali udotvorne preparate (nekodljive vodice, prahove, gelove, ulja i masti), dijagnosticirali, masirali, mazali oboljele kojekakvim mastima i gelovima te vadili zube. Obino su pratili putujue kazaline druine i cirkuse te svoje predstave organizirali na kirvajima i hodoasnikim mjestima i uope na mjestima gdje se okuplja mnotvo. Protiv njih su medicinski djelatnici esto dizali tube. Od pohlepe za lakom zaradom nisu bili imuni ni vojni ranarnici, koji su pratili stacionarne trupe, koji su prodavali udotvorne napitke koji lijee sve bolesti. [2, 4, 5, 10, 12, 14, 19, 20, 35] Garnizonske ljekarne bile su u Novoj Gradiki, Vinkovcima i Srijemskoj Mitrovici, vojne bolnike ljekarne u Osijeku, Slavonskom Brodu i Petrovaradinu, a u sreditima kumpanija prirune ljekarne s osnovnim lijekovima. Osjeka vojna ljekarna brinula je 113
o opskrbi lijekovima vojske u Novogradikoj, Brodskoj i Petrovaradinskoj pukovniji ne znamo gdje se nalazila prva vinkovaka vojna ljekarna; sigurno znamo da je bila uz stacionar, no jo uvijek nismo detektirali gdje se nalazilo sredite vojnoga zdravstva u Vinkovcima od sredine XVIII stoljea pa do formiranja bolnice 1831. godine. U Vojnu krajinu se, kapilarno i uz otpor sredinjih vlasti, naseljava civilno stanovnitvo obrtnici, trgovci, uitelji [2, 4, 7, 11, 23-27] Godine 1804. su privatizirane ljekarne u gradovima Vojne krajine, osim bolnikih ljekarni. Zakupci ljekarna morali su imati dovoljno lijekova za potrebe vojske i svakom su oboljelom vojniku morali izdati lijek, imao li on novaca ili ne. Kasnije su naplaivali lijekove od graniara ili njegove obitelji ili od komande mjesta, to je nerijetko dovodilo do parnica. Vojnici su, naime, lijekove i pripravke dobivali besplatno ako su se ozlijedili ili razboljeli za vrijeme obavljanje slube, a polovicu cijene plaali su ako su se razboljeli u slobodno vrijeme. Civili su plaali punu cijenu lijeka. [2, 4, 7, 11, 23-27] Skupljanje pijavica bio je monopol Vojne krajine. Pijavice su se izvozile u Francusku, a sakupljai su bili duni odreen broj pijavica predati pukovnijskim ili satnijskim medicinskim djelatnicima. Vukovarska Vojna bolnica osnovana je 1849. godine. Naime, u svibnju te godine u Vukovar je doao ban Josip Jelai s namjerom da prebaci trupe u Baku. Hrvatske vojnike uhvatila je u Bakoj kolera, od koje su umrla i tri vojna lijenika. U Vukovaru je na inicijativu bana Josipa Jelaia podignuta improvizirana drvena bolnica, koju je vodio Viktor Spitzer, kotarski lijenik u Vukovaru od 1845. godine. Za zasluge ga je pohvalio Josip Jelai. [30, 31] Vojna bolnica u Franjevakom samostanu u Brodu na Savi (I) profunkcionirala je 22. kolovoza 1849. godine. Toga dana je u Brod stiglo priblino 150 ranjenika iz Temivara i Arada, koji su smjeteni u devet prostorija i po hodniku. Bolnica je ugaena u prosincu iste godine ne zbog izljeenja bolesnih i ranjenih ve zbog toga to je umro zapovjednik bolnice, ali i drugi bolniki ranarnik. Kroniar samostana biljei da su franjevci nekoliko mjeseci trpjeli nesnosan smrad, koji je, oito, dolazio od ranjenika. [32-34] U Cerni oko 1850. godine djelovala je Graniarska bolnica za spolne bolesti, koje su uz alkoholizam, bile najvei zdravstveni problem Vojne krajine. [30, 31] Vojna bolnica u Franjevakom samostanu u Brodu na Savi (II) iz 1854. godine os114
novana je odlukom Carsko-kraljevskog tvravskog zapovjednitva u Brodu. Franjevci su morali isprazniti zgradu u koju je vojska obijelila i postavila 500 bolnikih kreveta. U samostanu nije boravio ni jedan pacijent, a u jesen se bolnica iselila. [32-34] Mnoge javnozdravstvene uredbe Vojne krajine pokazale su se uinkovitima pa su se higijenske (i druge) navade irile i u civilni dio Slavonije i Srijema. Pozitivne pomake u Vojnoj krajini zapazili su voe zemalja u okruenja pa su primijenili krajika iskustva na podruju pod svojom vlasti. Godine 1830. sultan je dozvolio otvaranje zdravstvenih ustanova, bolnica i ljekarni. Godine 1838. u Carigradu prvi put se na meunarodnoj konferenciji dogovaralo (i dogovorilo) oko suzbijanja kuge i kolere. Osmanlijsko Carstvo poelo je provoditi mjere kakve se provode u sredinjoj Europi, a Austrija je kao pokazatelj podrke i povjerenja ukinula 1842. godine kontumac u Zemunu reforme u osmanlijskoj medicini poele su 1827. godine kada se osniva novo medicinsko uilite po europskim uzusima, a koje vode osmanlijski lijenici obrazovani u Europi. Dostignua europske medicinske znanosti primijenjena su i u azijskim i afrikim dijelovima Osmanlijskoga Carstva i naglo su se poboljale epidemioloke prilike u Carstvu. Regulacije srednjega toka Dunava zavrene su 1828. godine, a naredne godine je Osmanlijsko Carstvo dopustilo promet Dunavom od Zemuna do Crnoga mora pa je Europa dobila jo jedan meunarodni prometni koridor. Znatno je ojaala trgovina Dunavom pa je funkcioniranje Sanitarnoga kordona postalo bespredmetno. Internacionalizacija zdravstvene zatite osobito se pojaala nakon 1851. godine nakon Meunarodna zdravstvena konferencija u Parizu te osnivanja Crvenog kria. [37] Ukidanju Vojne krajine 1881. godine prethodilo je, dakle, nekoliko reformi Osmanlijskoga Carstva, koje su zavrile bankrotom (1875), da bi potom u Bosni i Hercegovini buknulo nekoliko meusobno nepovezanih ustanaka protiv sredinje vlasti. Odluku da Austro-Ugarska Monarhija okupira Bosnu i Hercegovinu i ima suverenitet nad Kraljevinom Srbijom i Kneevinom Crnom Gorom donio je Berlinski kongres 1876. godine. Politiari Banske Hrvatske traili su od bekih i petanskih vlasti da se slavonski dio Vojne krajine pripoji slavonskim upanijama i tako podredi vlasti Hrvatskoga sabora i bana. [1, 2, 4, 5, 10, 11, 14, 15, 19, 20, 35] Umjesto zakljuka: Vojna krajina ispunila je svrhu. Stvorila je animozitet prema Osmanlijskom Carstvu, vojno obrazovala seljake i koristila njihove potencijale na europskim ratitima, uvela intenzivnu poljoprivredu nasuprot ranije sakupljake 115
privrede s ekstenzivnim stoarstvom, a Sanitarni kordon je zaustavio irenje nekih epidemija. [37] Promijenjen je izgled sela, odijeljeni su prostori za ivot ljudi i prostori za ivot ivotinja, gnojnice i bunari su graeni na dovoljnoj udaljenosti, kue su vee, prozranije i s ostakljenim prozorima, a u prostorijama boravi manje ljudi nego prije. Podiu se u gradovima ubonice sa siromane, iznemogle i duevne bolesnike, te sirotita i bolnice. U gradove Vojne krajine dolazi medicinsko osoblje (kirurzi raznih specijalnosti, farmaceuti) i vojni i civilni lijenici koji educiraju primalje. Otvaraju se kole, isprva na njemakom jeziku, forsira se naseljavanje obrtnika i trgovaca, a uz djecu iz viih slojeva i stalea, obrazuju se i naijenci. Studiraju na uilitima diljem Monarhije i vraaju se kao profesori, farmaceuti, pravnici, politehniari, lijenici i veterinari te uz ostale lijenike i druge medicinske djelatnike djeluju i prosvjetiteljski i kao pokretai drutvenih i sportskih udruga i zaklada te ire pozitivno ozraje i u civilnim dijelovima Slavonije i Srijema. Reference: 1. Beuc I. Povijest institucija dravne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zagreb; 1995. 2. Bazala V. Poviestni razvoj medicine u hrvatskim zemljama. Zagreb; 1943. 3. Belicza B. Ranarnici u zdravstvenoj povijesti Hrvatske. Saopenja (Pliva). 1973;16:213-223. 4. Belicza B. Zdravstvo i zdravstvene prilike Slavonije u 18. stoljeu. U: ali D, Berber , urednici. Zbornik radova Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje; 1987 oktobar 22-23; Vinkovci. Osijek; 1991. 297-300. 5. Samarija Z. Slavonija i Srijem. U: Vitale B, urednik. etiri stoljea javnog zdravstva i biomedicine u Hrvatskoj Mala zemlja duge medicinske tradicije u globalnoj medicini 21. stoljea. Zagreb; 2007. 6. Cvekan P. Virovitica i franjevci. Virovitica; 1977.
7. Fatovi-Fereni S. Franjevaka ljekarna u Virovitici. U: Martini J, Hackenberger D, urednici. Zbornik radova Meunarodni simpozij 725 godina franjevaca u Virovitici; 2005 oktobar 17-19; Virovitica. Virovitica; 2006. 211-216. 8. Kempf J. Poega. Zemljopisne biljeke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Poege i Poeke upanije. Poega; 1910.
9. Jeremi R. Prilozi istoriji zdravstvene kulture Jugoslavije i Balkanskoga 116
10. Jovin S. Istorija medicine i zdravstvene kulture na tlu dananje Vojvodine 1718-1849. Novi Sad; 1998. 11. Bsendorfer J. Lijenitvo i ljekarnitvo u starom Osijeku. Jugoslavenska zastava. 1934;2:24.
poluostrva. Beograd; 1977.
12. Utvi V. Zdravstvo u Slavoniji do osloboenja od Turaka. U: ali D, Berber , urednici. Zbornik radova Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje; 1987 oktobar 22-23; Vinkovci. Osijek; 1991. 529-556.
13. Utvi V, enberger J. Zdravstvo u Osijeku u doba prosvijeenog apsolutizma. U: Rogli J, urednik. Zbornik radova Znanstvenoga skupa Osijek kao polarizacijsko arite; 1980 travanj 10-12; Osijek. Osijek; 1981. 529-536.
14. Utvi V, Miloevi B, Falievac J. Razvoj medicine u Slavoniji od prvih poetaka do II svjetskog rata. U: Radau V, urednik. Zbornik radova Prvi znanstveni sabor Slavonije i Baranje; 1970 maj 17-19; Osijek. Osijek; 1970. 529-556. 15. Jeremi R. Zdravstvene prilike u jugoslovenskim zemljama do kraja XIX veka. Zagreb; 1935. 16. Kern H. Jodna kupelj Lipik i njezine toplice. Zagreb; 1877.
17. Korade M. Doprinos isusovaca lijeenju i razvoju medicine u Hrvatskoj u 17. i 18. stoljeu. Acta facultatis medicae uminensis. 1992;3-4:193-206.
18. Mandi N. Znanstveni i edukativni pristup razvitku medicine u Osijeku. U: Rogli J, urednik. Zbornik radova znanstvenoga skupa Osijek kao polarizacijsko arite; 1980 travanj 10-12; Osijek. Osijek; 1981. 523-528. 19. Thaller L. Povijest medicine u Hrvatskoj i Slavoniji od 1770. do 1850. Karlovac; 1927.
20. Thaller L. Zdravstvo Hrvatsko-slavonske vojne krajine. Lijec Vjesn. 1944;1:24. 21. Gavrilovi S. Srem od kraja XVII do sredine XVIII veka. Novi Sad; 1979. 22. Jeremi R. Medicinske prilike u Zemunu. Beograd; 1937.
23. Grdini V. Ljekarnitvo na tlu Hrvatske: nasljee, vizije i ostvarenja. Zagreb; 1997. 24. Grdini V. Ilustrirana povijest hrvatskog ljekarnitva. Zagreb; 1997. 26. Mii M. Farmacija u Sremu 1758-1918. Novi Sad; 1987. 25. Mii M. Osnivanje prvih apoteka u Sremu. Farmaceut. 1966;23:23-27.
117
27. Tartalja H. Kratki pregled povijesti farmacije. Zagreb; 1952. 28. Bazala V. Pregled povijesti zdravstvenog graditeljstva na podruju Socijalistike Republike Hrvatske kulturno-historijski razvoj ljeilinih i zdravstvenih ustanova. Arhitektura. 1975;152/153:5-36. 29. Barbari J, ojat V. Zdravstveni izvjetaji upanijskih zika Krievake, Varadinske, Virovitike i Zagrebake upanije za 1785. godinu. RasprGradaPovij Znan. 1989;5(1):104. 30. Dorn A. Prilozi poznavanju prolosti zdravstvenih prilika u Vukovaru u 18. stoljeu. Lijec Vjesn. 1963;85:11-40. 31. Dorn A. Razvoj zdravstvenih ustanova u Vukovaru. U: Mihailovi V, urednik. Medicinski centar Vukovar: razvoj zdravstva i medicinskih slubi Vukovarske komune. Vukovar; 1976. 32. Kronika franjevakoga samostana u Brodu na Savi IIV. Slavonski Brod; 1995. 33. Balen I. Povijesni razvoj zdravstva u Slavonskom Brodu. U: ivakovi-Kere Z, urednik. Zbornik radova sa znanstvenog skupa u Slavonskom Brodu u povodu 750. obljetnice prvog pisanog spomena imena Brod; 1994 oktobar 13-15; Slavonski Brod. Slavonski Brod; 2002. 343-345. 34. Ili T. Razvoj zdravstvenih prilika u Brodu do 1871. godine. U: Jeli A, urednik. Razvoj zdravstva na podruju opine Slavonski Brod. Slavonski Brod; 1975. 35. Maksimovi J. Zdravstveno higijenske prilike u Vojvodini u XVIII i XIX veku i njihov uticaj na raanje i odrastanje dece. U: Raanje i odrastanje seoske dece u Vojvodini. Novi Sad; 2001. 36. Brozovi L. Prilog povijesti veterinarstva u Hrvata. U: Topolnik E, urednik. Poseban otisak iz Spomenice Veterinarskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 1919-1959. Zagreb; 1959. 97-122. 37. Utvi V, eovi S. Nedoumice oko uspjenosti Sanitarnog kordona Vojne krajine u suzbijanju kuge. U: ali D, Berber , urednici. etvrti znanstveni sabor Slavonije i Baranje; 1983 oktobar 26-28; Slavonska Poega, Zveevo. Osijek 1984. 680-696.
118
Summary The Military Frontier fullled its purpose. It had created animosity toward the Ottoman Empire; gave military training to farmers and used their potential on the European battleelds. Frontier introduced intensive agriculture instead of earlier foraging economy with extensive agriculture and stopped the spread of some epidemics by means of sanitary cordon. The Military Frontier changed the look of the villages by separating human and animal living space. Manures and wells were built at a sucient distance, the houses were large, airy and with glass windows; in its rooms stayed fewer people than before. In the cities housing for the poor, inrm and mentally ill were build, as well as orphanages and hospitals. The cities of the Military Frontier attracted medical sta (surgeons of dierent specialties, pharmacists), and military and civilian doctors who educated midwives. Schools were opened, the settlement of craftsmen and traders was forced, and the children from the upper strata and classes, as well as scientists were educated. They studied at universities across the Habsburg Monarchy and returned as teachers, pharmacists, lawyers, polytechnicians, doctors and veterinarians. Along with other physicians and medical professionals they acted as founders of social and sporting associations and foundations, and helped improve the general atmosphere in civilian areas of Slavonia and Srem.
Poslat: 12. 6. 2013.
119
120
iri, I., Major Museum Collections of Medical Instruments
Review Article UDC: 615.47(497.11) ; 069.51:615.47(497.11) ID BROJ: 202543372
Ivana iri PhD Candidate, Department of Art History Faculty of Philosophy, University of Belgrade ika Ljubina 18-20, 11 000 Belgrade, Serbia ivana.ciric@f.bg.ac.rs MAJOR MUSEUM COLLECTIONS OF MEDICAL INSTRUMENTS IN BELGRADE
Abstract: The leading vision of the paper is to present existing medical instruments among the Belgrade museums collections. Therefore, ve museums and theirs collections of medical instruments will be displayed followed by brief explanations. The origins of medical practice can be traced in several ways: written sources, the legacy of art, and escavated medical objects. In order to present several objects dated in 1st - 4th century, author examines the medicine practice in the territory of former Upper Moesia (Moesia Superior) and Pannonia Inferior, then Ager Singidunensis and Kosmaj area. Along side, the medical apparatus from recent medical history are also shortly presented. Some examples are accompanied by photos or draws. Keywords: instruments, museum, history of medicine Non MeSH: museum collections Kljune rei: instrumenti, muzej, istorija medicine Ne MeSH: muzejske kolekcije 121
The Belgrade City Museum holds several prominent antique collections consisting of medical instruments dating from the 1st to the 4th century CE. They were found (with a few exceptions) within a territory in the jurisdiction of the Belgrade City Museum and the National Museum in Belgrade. The geographic origins of these objects include two provinces, the former Upper Moesia (Moesia Superior) and Pannonia Inferior then Ager Singidunensis and Kosmaj area - where Roman metal mines [10, p11] as well as one of the largest silver mine were located. [10, pp13-14] The most important city of Moesia was Singidun with its surrounding lands, which was conquered by Romans, starting in the 1st century BC. Moesia was formally organized into a province later on, around 6 CE, when its governor Caecina Severus was rst mentioned. This was the time when the name - Singidun was romanized and changed to Singidunum. The city was an important strategic place along Via Militaris, a Roman road that linked the settlements and forts along the Danube limes until the fth century. Singidunum reached its peak by arriving of the Legion IV Flavia Felix around 86 CE when Moesia was divided into two provinces. This legion built a square castrum (fort), [10,p18] located in the Upper Town (todays Kalemegdan). The fortress was an important military checkpoint [11, pp16-17] surrounded by craft workshops. [10,p19] [12] Facts speak for the importance of Singidunum - Legion camp, which was among the largest in Upper Moesia. [3,p304] The area now known as Student Square was surrounded by thermae, [10,p18] necropolis was scattered widely around the Kalemegdan fortress, and the Fortress well, water pipes stretching along an area known today as Vraar as well as pottery and coins were found. [11,p17] During the reign of the emperor Hadrian, in the middle of the 2nd century, Singidunum gained a status and privileges of a municipio (municipium) and during the rst half of the third century it became a colony. [13,p80] The establishment of the Roman legions in the territory of Singidunum caused urbanization in various aspects in the society of the time. Revealed medical and pharmacological instruments such as forceps, probes, scalpels, special knives, and others, have shown that there were medicus [14] in Singidunum who took care about the health of its residents. The profession of Medicus also implied knowledge of pharmacology, making medicines, and aromatic balsams. [14, 15, 16,p4, 17] A stamp of an ophthalmologist, [14] discovered in the Lower Town of Kalemegdan, and gravestones of deceased doctors from the territory of Upper Moesia, reliably conrm the presence of various medical services in the territory of the Roman Singidunum. [17] 122
However, as a profession, medicine in ancient Roman Society was far less appreciated then in ancient Greece. Doctors were freed Greek slaves, enjoying some esteem among their customers. Hence, the social standing of doctors was quite low. Because recovery rates were so low and there were no formal requirements for entrance to the profession, many people were skeptical. Medical training consisted mostly of apprentice work and anyone could call himself a doctor especially if his methods were mostly successful. Large numbers of instruments in the collection certainly conrms the presence of doctors with dierent titles: archiatri populares (municipal doctors), medicus chirurgus (surgeon), medicus clinicus (doctor in hospital), medicus ocularius (oculist) and others. [10, p240] The best surviving examples of the tools at a surgeons disposal in the 1st century BC from which we can see the actual look of surgical tools used in Ancient Rome are excavated from The House of the Surgeon at Pompeii. Since there was relatively little innovation in surgery and surgical tools from the time of Hippocrates (5th century BC.) and Claudius Galen (2nd century CE.), this collection is typical of surgical practice for nearly a millenium... [18] (Photo Picture 2) The discovered instruments are the best analogy for establishing and comrming the origins of ancient Roman medical instruments in the collections from the Belgrade City Museum and The National Museum in Belgrade. Most of the instruments were very similar to those used today; the biggest change is in the materials from which they are made of.
* The medical instruments from Antique collections in the Belgrade City Museum are made of stone, silver and bronze, with the techniques of casting, engraving and cutting. These instruments originate from 2nd 3rd century BC. [14] Preciousness and durability of bronze as well as other possibilities of its manufacture [10, p8,21] made it very popular in the Ancient Rome. Basic techniques for making bronze objects were casting and forging. In this maner a few instruments from the above mentioned collection were made from: ve probes, two pincers (vulsella), two spoons, shears, two scalpels (scapellus) and a double purpose instrument. [10,pp240-243] 123
Probes were widely spread instruments, commonly used in medicine and pharmacy. Probes from the collection are consisted of long handle and while two probes have spatula-shaped upper part, the others have olive-shape instead. The termination of probes is in the shape of olive or point. Among those are three simple probes (auriscalpium) used for various purposes. It is assumed that longer auriscalpia were used in medicine while others were used in pharmacology and cosmetology.[10,p241] The longest probe is 15,8 cm and the smallest one 5,9 cm long. Additional instruments were also widely used in dierent purposes. Both pincers from the collection have blunt ends and rounded head and they are around 5 cm long. Spoons were used in dierent occasions including measuring and heating of medicaments. [10,p241] These collections possess two spoons; one of them 14,4 cm long and the other one 15,5 cm long. One type of shears has 10.1 cm in length; its escavation site is still unknown. It is included into this collection as well; these shears are 10.1 cm long. Scalpel was as it is today, the most basic instrument for every doctor, especially when it comes to surgery. They were used for delicate and precise cuts. The two scalpels from the collection are 7.3 cm and 6.1cm long. They were made as knives with leaflike blades and square-shaped handles. Scalpels usually had an oval or triangular scoop, which is missing on these two speciments. One of the two was decorated with silver encrusting. [10,p240] It has been assumed for a long time that the leaf-shape part is a scalpel blade too. But, this part was forged all together with the handle and did not contain sharp enough edges. Furthermore, it was obvious that some parts are missing (due to pieces that were striking out of a handle part). Recent researches have proven that the missing part was particularly used for cutting tissue and for deeper penetration into the tissue. With most instruments detected with a slot or slit for inserting special iron pins (which were able to be removed and replaced) at the other end of the handle, scientists concluded that what was considered to be a blade-shaped leaves, was never used for cutting wounds but instead used for treat and healing. Therefore, we can conclude that the Roman scalpel was a dual-purpose instrument. [10,p240, 17] Double purpose instrument (stilus) is 12,5 cm long with at upper part, 1 cm wide, have pointed end and it is supposed that it was used for teeth extraction. 124
The National Museum in Belgrade has two collections (Dunjic and Kosmaj) containing medical instruments. [19, 20] The collections include items from legacy Dunjic and objects escavated from Kosmaj necropolis originating from 1st to 4th century B.C. The collections are very similar and it is commonly thought, that these collections could give us better understing of the role which Kosmaj and its surroundings had in Roman society. [10,p17,21, 19] [20, 21] Two knives from the collection are dierent shapes and sizes and had dierent purposes. One of them is with long handle and has beaten blade surface. [10,p240] It was used for scull trepanation. [16,p5, 22, 23] An overall length of this knife is 16 cm. The other one is 19 cm long and it was used for ophthalmological purposes. It has a long handle, decorated in the upper section and it ends with leaf-like shape with cutting edge on both side. [10, p240] Four probes from the collections are very similar to ones previously described (situated in The Belgrade City Museum collection) - one auriscalpium (13,7 cm length), one specillum oricularium (13,4 cm length), one spathomela acus (15,6 cm length) (Draw 1) and cyathiscomela (17,4 length). [10,p241] Double purpose instrument (stilus) from this collection is 13,9 cm long with flat upper part and 0,9 cm wide having a very pointed end. (Draw 2) The next instrument is a pincer, 8 cm long. It was accidentally found in Grocka and it is very similar to nowadays pincers. [10,p241] Within the Museum of Science and Techology there is a special department The Museum of Serbian Medical Society. Since 2007 The Museum of the Serbian Medical Society has been a part of the Museum of Science and Technology. Its first permanent exhibition was opened on 27th March 2012. Within the exhibition Medicine in Serbia through centuries items collected under Serbian Medical Society since 1872 have been presented covering the period from the late Paleolithic period to the present day. The oldest artifact in the exhibition is a fracture treated ulna of Cro-Magnon, estimated at 7,000 years old. [24] Besides, there are some medical instruments escavated from Viminacium which originate from 1st and 2nd century CE. (Photo Picture 3) A few displayed scrapers (Photo Picture 4) we can also considered to be a sort of medical instrument due to its purpose to remove the excess of oil from the skin of athlets after the training. [25] 125
The other interesting medical objects within exhibition of a fairly recent age will be shortly examined and presented in the next chapter. The history of medicine and development of diverse instruments can be traced in two different ways. Archaeologically by written sources as well as by the physical shape of instruments and Anthropologically based on skeletal remains. The objects from the collections described, indicates, undoubtedly, the existence of diseases and treatments on the teritory of Serbia 2000 years ago. For further tracking of these occurrences, escavations in Viminacium are of particular importance. During the last few decades, 1300 skeletal remains were escavated along with different objects burried alongside. [16, 22, 23] By the conditions of bones a couple of things were observed. There were some wounds and diseases that were neglected or not treated at all, thus indicating social stratification in terms of medical care, or intervention of low-skilled doctor. Needless to say, parallel existence of higly professional rehabilitated injuries indicate the existence of highly skilled doctors. Therefore we can conclude that medicine was well-developed at that time and that some surgeons skillfully used different blades and instruments when performing. * The collection Medical Technology from the Museum of Science and Technology, holds in fifty two items belonging to various fields of medicine. It was formed entirely of gifts and the biggest donor was the Institute of Pathophysiology at the Faculty of Medicine in Belgrade. Those are mostly ophthalmologic instruments and their production date can be traced from 1927 onwards. The oldest item is an X-ray cabinet from 1927. It is worth mentioning also a dental office that was purchased in Paris in 1936. [26] The biggest part of permanent collection Medicine in Serbia through centuries (within The Museum of the Serbian Medical Society) are medical apparatus and instruments dated from 19th century onwards. The content from the 19th century Medical Bag (Photo picture 5) reveals the common medical accessories at the time: nozzle (made of plated brass), pocket surgical supplies, bandages Some of them are no longer in use because they are not suitable for sterilization. Next interesting item is the first instrument for embryo transfer, patented during the 1970s by doctor Petar Radovi. Unfortunately, this patent was never tested and the Nobel Prize in the field of artificial insemination went to doctor Robert Edwards in 2010. [25] Long bones fixator, gynecological apparatus, gas masks from the First World 126
War, the invention of anesthesia and X-rays and many other instruments, accompanied by document and pictures shows the level of achievements of medicine in our country. This brief display would not be complete without mentioning maybe the precious ones and certainly the unique medical instruments preserved amoung the Electrical collection in the Nikola Tesla Museum. These instruments for the high-frequency treatment originate from the beginning of 20th century. Within this collection there are two such instruments. While one is complete the other is missing parts. It is assumed that this was a prototype and that there were more then a few models of this instrument. Instrument is preserved in original wooden box along with fabric paneling on the inside part of the box. Further information about it cannot be traced, because it is still under research. As we know, instruments with similar functions were used in medical practice during the 19th century. These instruments were expensive and bulky and there were no evidence of their benefits so they went out of use. Conclusion By presenting some medical instruments within the Belgrade museums collections we could clearly observe and conclude that the migration of people and cultures had great inuence on development of medicine. We can also conclude that there was a time in history when medicine was treated as a practice (dealing with the treatment) and that there was a time when it was considered to be a science. [1] Nowadays medicine use acquired experience of centuries and combines the two approaches. Although we can conrm the advances and breakthroughs of medicine, the same thousand year old diseases still exist. Perhaps this journey forward is actually just a small step at the wheel of history which repeats itself. The fact is that we know a little about the medicine of ancient pyramid builders and it may be that they had brought with them greater secret than we can imagine. Therefore, we must not neglect the study of medical history because it may give us a remarkable revelation if we nd out that by going back to the past we can reveal the future.
127
Photo picture 1 Surgical tools. Relief from outer enclosure wall of the temple Kom Ombo. Available from: http://puffin.creighton.edu/museums/greiner/surgery1.htm
Photo picture 2 - Battleeld surgery. Fresco from Pompei. Allegorical representation of wounded Aeneas, surgeon extracting an arrowhead with forceps. Available from: http:// clendening.kumc.edu/dc/rm/a_197p.jpg
128
Draw 1 - Spathomela acus. The National Museum in Belgrade, Collection Dunjic.
Draw 2 - Double purpose instrument (stilus). The National Museum in Belgrade, Collection Dunjic.
129
Photo picture 3 Some of medical instruments escavated from Viminacium. The Museum of the Serbian Medical Society
Photo picture 4 Scrapers. The Museum of the Serbian Medical Society
130
Photo picture 5 Medical bag from 19 century. The Museum of the Serbian Medical Society
References: 1. Pavlovi B. Od praistorije do savremene medicinske nauke. Annals of Studenica, 9th International Inter University Scientic Meeting [Internet], Academy of Studenica; 2003 (6) [cited 2012 August 5]. Available from: http://www.onk.ns.ac.rs/letopis/Lsa2003/A-1-pavlovic.htm Maksimovi J. Uvod u medicinu sa teorijom medicine. Novi Sad: Medicinski fakultet; 2001. Gavela B, Kovaevi J, Vasi R, Jovanovi V. Arheologija. Beograd: Univerzitet u Beogradu; 1997. Grmek MD, Glesinger L, Dragi M, Pintar I, Levental Z, Dragi . History of medicine. In: erger A, editor. Medical encyclopedia. Vol. V. Zagreb: Jugoslovenski leksikografski zavod; 1970. 354-394. Exploring Ancient World Cultures, Readings from the Ancient Near East. Hammurabis Code of Laws [Internet]. University of Evansville; 1997. 131
2. 3. 4. 5.
[cited 2012 August 5]. Available from: http://eawc.evansville.edu/anthology/hammurabi.htm 6. 7. 8. 9. Horstmansho HFJ, Stol M, Tilburg CLV, eds. Magic and Rationality in Ancient Near Eastern and Graeco-Roman Medicine. Leiden; Boston: Brill Academic Publication; 2004. Stol M. Epilepsy in Babylonia. Groningen: Styx Publications; 1993. Lyons SA. Medicine in Roman Times. Health Guidance, Medical History [Internet]. Date unknown [cited 2012 August 3]. Available from: http:// www.healthguidance.org/entry/6340/1/Medicine-in-Roman-Times.html University of Virginia Health Sistem [Internet]. Claude Moore Health Sciense Library: Etruscan and Roman Medicine; Date unknown [cited 2012 August 5]. Available from: http://www.hsl.virginia.edu/historical/artifacts/ antiqua/etruscan.cfm Kruni S, editor. Antique bronze from Singidunum. Belgrade: Belgrade City Museum; 1997. Kanic F. Srbija Zemlja i Stanovnitvo [monograph on the Internet]. Scribd. Date unknown [cited 2012 August 5], [about 1017pp.]. Available from: http:// www.scribd.com/doc/14428868/F-Kanic-Srbija-Zemlja-i-Stanovnistvo Cvetkovi-Tomaevi G. Arheoloki lokalitet na Kosanievom vencu br. 1216 u Beogradu - neki rezultati sondiranja. Saoptenja. 1981;XIII:177-197. Mirkovi M. Rimski gradovi na Dunavu u Gornjoj Meziji. Beograd; 1968. Muzej Grada Beograda [Internet]. Medicinski Instrumenti; 2010 [cited 2012 August 4], [1 screen]. Available from: http://www.mgb.org. rs/sr/zbirke/antika/picture/antika/141-medicinski-instrumenti Blic online [Internet]. U moru otkrivena kutija sa tabletama iz rimskog doba; Tanjug 2011 July 10 [cited 2012 August 4]. Available from: http://www. blic.rs/Slobodno-vreme/Zanimljivosti/265077/U-moru-otkrivena-kutijasa-tabletama-iz-rimskog-doba Scribd [Internet]. Fizika Antropologija Rimskog Doba i Ranog Srednjeg veka. Date unknown [cited 2012 August 4], [about 16pp.]. Available from: http://www.scribd.com/doc/ 88554915/Fizicka - Antropologija-Rimskog-Doba-i-Ranog-Srednjeg-V Kruni S. Rimski skalpeli i drugi hirurki instrumenti iz gornje mezije. Annals of Studenica, 9th International Inter University Scientic Meeting [Internet], Academy of Studenica; 2003(6) [cited 2012 August 5]. Available
10. 11. 12. 13. 14. 15.
16.
17.
132
from: http://www.onk.ns.ac.rs/letopis/Lsa2003/A-3-krunic.htm 18. University of Virginia Health Sistem [Internet]. Claude Moore Health Sciense Library: Surgical Instruments from Ancient Rome; Date unknown [cited 2012 August 4]. Available from: http://www.hsl.virginia.edu/historical/artifacts/antiqua/instruments.cfm Narodni Muzej [Internet]. Zbirka Dunji; 2010 [cited 2012 August 5], [1 screen]. Available from: http://www.narodnimuzej. rs/zbirke/zbirke-narodnog-muzeja/antika/zbirka-dunjic/ Narodni Muzej [Internet]. Zbirka Kosmaj; 2010 [cited 2012 August 5], [1 screen]. Available from: http://www.narodnimuzej. rs/zbirke/zbirke-narodnog-muzeja/antika/zbirka-kosmaj/ Glumac M. Antiki Kosmaj. Sopot: Centar za kulturu; 2009. Miki . Trepanacija lobanja na Antikom Viminacijumu Antropoloke informacije. Arheologija i prirodne nauke [Internet]. 2006 [cited 2012 August 2]; 1:9-14. Available from: http://www.viminacium.org.rs/ELibrary/ arch_sci/Volume_1/index.html?language=srpski&pagenum=7&pngsize=1 Spasi-uri D. Grob Lekara iz Viminacijuma/Medical Doctors Crypt in Viminacium. Timoki Medicinski Glasnik [Internet]. 2004 [cited 2012 August 5]; 29(1):24-26. Available from: http://www.tmg.org.rs/v29s128.htm Muzej Nauke i Tehnike Odeljenje Muzej Srpskog lekarskog drutva [Internet]. [cited 2012 August 5], [1 screen]. Available from: http://www. muzejnt.rs/en/490 Peji M. Blic online -Pogledajte eksponate: Medicina u Srbiji kroz vekove [Internet]. 2012 [cited 2012 Avgust 5], [1 screen] Available from: http:// www.blic.rs/Vesti/Drustvo/314330/Pogledajte-eksponate-Medicina-uSrbiji-kroz-vekove Muzej Nauke i Tehnike, Collection of Medical Technology [Internet]. [cited 2012 August 5], [1 screen]. Available from: http://www.muzejnt.rs/en/245
19. 20. 21. 22.
23. 24. 25.
26.
133
Rezime U uvodnom delu rada razmatra se istorijski razvoj medicine objanjavajui da se poeci medicinske prakse mogu pratiti na nekoliko naina: putem pisanih izvora, preko vizuelnih predstava (slika) kao i posredstvom pronaenih medicinskih predmeta. Dalje u tekstu pretstavljaju se medicinski instrumenti datovani izmeu I i IV veka i razmatra se medicinska praksa na teritoriji nekadanjih rimskih provincija Gornje Mezije i Panonije, kao i u okolini Singidunuma i Kosmaja. Nakon toga prikazani su medicinski aparati i predmeti iz skorije istorije, od kojih su neki propraeni i vizuelnom dokumentacijom kao to su slike i crtei. Glavni cilj rada bio je da se predstave postojei medicinski instrumenti i predmeti koji se nalaze u okviru kolekcija beogradskih muzeja. Shodno tome, prikazane su zbirke iz pet muzeja, a pojedini predmeti su detaljnije obraeni.
Poslat: 8. 2. 2013.
134
Samardi, R., Dubrovako naslee u XIX i XX veku
Radovan Samardi DUBROVAKO NASLEE U XIX I XX VEKU**
Prouavanje dubrovakog zavetanja zapoeto je, nakon konane smrti Republike, metodom gotovo diletantskim; danas, meutim, u tome poslu su prisutna sredstva ponekad ravna svetskim naunim mogunostima. Ovaj raspon, dug vie od jednog stolea, smanjuje se prevlau nedovoljnih naunih metoda u prouavanju dubrovake istorije kroz ceo XIX vek, a do izvesne mere i posle toga. Nalazimo se, ipak, pred fenomenom koji zahteva objanjenje: kako je dolo do preobraaja jednog naunog zanimanja, preobraaja uoljivog tim pre to su dubrovake studije, na svom poetku, znatno zaostajale za drugim podrujima istoriografskog delovanja, a danas ih, moda, u poneem, a osobito u naunom metodu, i prevazilaze? Sjaj prolosti Dubrovnika, vekovima slobodnog do oluje koja je zbrisala i neuporedivo vee dravne tvorevine, trajao je dugo ne ugaen, u slovenskom svetu uopte, a u samom gradu pogotovu. Bio je to sjaj koji je zajednika oseanja, osobito u razdoblju romantizma, dovodio do divnih uzbuenja i koji je mnoge zanosio do stanja kad se nije teilo drukijem saznanju. U izvesnim istorijskim trenucima kolektivna svest se zadovoljava oseanjima prolosti do mere kad se za naunim otkriima istorije ne tei ni u obrazovanim krugovima. U Dubrovniku, i daleko oko njega, prevlast varljivih utisaka da je poimanje njegove istorije onaj deo zajednike i pojedinane svesti koji se, kao obavezan, pretpostavlja naroito je dola do izraaja zahvaljujui vrsti i sadrini njegovih tradicija i nainu kako su one iz jedne epohe u drugu prenesene. Dubrovaka Republika je stalno nastojala na uvanju arhivskog materijala, jer su u njoj odavno bili svesni da je uvek neizvesno kad svojim novim znaenjem moe progovoriti bilo koji akt, sve do privatno-pravnih ugovora njenih graana: ona je poivala na interesima, ali, jo vie, na politici koja je te interese najcelishodnije rasporeivala i koristila. U stalnoj politikoj prenapregnutosti, dubrovaka vlada je
* Rad je prvi put objavljen u broju Acta iz 1969.
135
postajala krajnje svesna da sve, u Republici, zavisi od njenih odluka i da se, izvan njih, ne sme odigrati nita to bi i u najmanjoj meri moglo uticati na njenu budunost. Zbog toga je Dubrovnik, meu dravama slinog tipa, bio gotovo izuzetan po tome to kod pojedinaca nije smiljeno podravao istorijsko zanimanje, i moe se rei da nikada nije imao svog zvaninog i plaenog istoriografa. Uporedo s tim, Dubrovani su se u svojim diplomatskim naporima oslanjali ne samo na dokumente i pojedine istoriare u odnosu sa njenim susedima nego i na tradicije, zapisivane ili pamene. Poreklo ovih tradicija sasvim je daleko, i sumnje nema, dosee do onih dugih, usporenih, zamagljenih vremena u srednjem veku kad se istorijsko pamenje mahom svodilo na oskudan izbor pojedinosti, dovoljnih da stvore i odre legendu, ili je, ponegde, bilo krljavo i turo. Privikavanje tradicijama odigralo se osobito u XV i XVI veku, kad je nastao najvei broj dubrovakih anala, u kojima su predanja doivela trenutke preobraaja u pisana istoriografska dela i na taj nain prela u trajno pamenje i u drugu fazu svog pojaanog dejstva. Dubrovani su se svesno trudili da na svoje tradicije, koje, prirodom svog sastava, nisu mogle biti tetne, priviknu i svoje partnere u spoljanjoj politici: ako se u njih, na drugoj strani, htelo verovati, one su uvek delovale uzbudljivije i korisnije nego dokumenti koji su svojim znatno sloenijim sadrajem i mnogo pouzdanijim pravnim iskazima mogli izazvati i neoekivana tumaenja i nastupe. Na predanja se oslanjalo tim pre to svaki odnos, u prolosti ostvaren, nije ni bio zasnovan na dokumentima i to se do mnogih akata dolo nakon prethodnog dejstva tradicija. Poverenje u predanja, uvek podlona razumskim intervencijama, uvreilo se u Dubrovniku i zbog toga to su njegovi zatitinici, Turska, panija i papa, prihvatajui malu republiku kao izvesnu neophodnost, veoma esto zahtevali bilo kakvo objanjenje pa da je ponovo, posle kriza, uzmu u svoje zatitiniko okrilje. Dubrovani su dali, iz krugova svojih humanista i erudita, niz znatnih istoriara i starinara, Luja Crijevia Tuberona, Mavra Orbina, Jakova Lukarevia, ura Matijaevia, Iva Aletina, Anselma Bandurovia, Sara Crijevia, Sebastijana Dolija, Ivana-Mariju Matijaevia i Antuna Sorkoevia meu najistaknutijim. Oni su delovali u zavisnosti od razvitka istorijskih metoda u Evropi i u skladu, obino, s prosekom, a ponekad i sa najviim dometima savremenog istoriografskog stvaralatva. Netano je rei da je to za dubrovaku vladu i za njihove sugraane bila stvar pisaca u koju se nije trebalo uplitati. Ali bi, isto tako, bila zabluda poverovati da su oni, koji su odreivali politiku Republike, pregledavali njihova dela kao bi saznali istinu; isto kao to ni u zajednikoj svesti Dubrovana sve vea omiljenost sopst136
vene prolosti nije bila samo posledica postepenog rasprostiranja znanja crpenog iz knjiga nego, znatno vie, bujanja predanja gde god se ono, da bi progovorilo svojim znaenjem, moglo pojaviti. Osvetavanje usmenih tradicija i opta popustljivost pred njihovim autoritetom moda se najbolje daju dokazati onim mestom koje su imale, skoro obezbeeno, i u delima najozbiljnijih pisaca. itav ovaj irealni svet nastavio je da ivi, kao da se nita nije dogodilo, i posle ukidanja Republike. Iz jedne epohe u drugu svet tradicija je prenesen sveu onih koji su imali nesreu da takvu prekretnicu doive. Postupnim prilagoavanjem saznanju da je ono, to se odigralo, doista konana istina i suavanjem broja onih koji su bili svedoci Republike i na koje se sve osobitije gledalo, to zavetanje je postalo samo punije, sadrajnije i ivlje. Jedna istorijska svest davno ukorenjena, vekovima ve na vrstoj osnovi dubrovakog i slovenskog rodoljublja, sainjena od zaljubljenosti u izuzetno zanimljivu prolost slobodnog grada meu silnima, od poverenja, gotovo neogranienog, u nesavladivu vetinu i nedokuivu mudrost njegove vlade i diplomata i, moda najmanje, od poznavanja izvesnih dogaaja, esto ispreturanih, i niza linosti, sve vie legendarnih, ula je, padom Republike, u novu fazu sopstvene regeneracije i stalnog dopunjavanja melanholinim vraanjem u prolost, svetliju i pouzdaniju od sadanjice, priseanjima onog to se nekad doivelo i ulo i sve smiljenijim tragajnem za njenim mrtvim spomenima. Udaljavanjem od Dubrovnika, ova tradicionalna predstava njegove istorije bledela je pred sadrinom, ali je samo vrsnula optim poimanjem njene dragocene izuzetnosti. Prevlast tradicija nad naunim saznanjem istorije u mnogome je, i to tetno, odredila razvitak istoriograje o Dubrovniku tokom XIX i XX veka. Tradicija je, kao i uvek, izazivala oseanje zadovoljene radoznalosti, pouzdanosti u istorijskom snalaenju, potkrepljenog patriotizma. Pored toga je spreavala prodor kritikih metoda i irih koncepcija, ostavljajui ponekad u diletantskoj sputanosti i meu naivnim horizontima i one koji su za sve to, svojim obrazovanjem, nisu morali biti predodreeni. Najzad, to posebno valja istai, jer je slian fenomen prisutan u razvitku gotovo svake istoriograje, istorijska tradicija o Dubrovniku dobila je vremenom klasinu vrednost i, shodno tome, neprikosnoven autoritet u odreivanju koncepcija njegove istorije i u izboru, putem istraivanja, novih pojedinosti. Predstava, nekada stvorena, u sutini se, i pored otkria nepoznatih injenica, nije menjala. A to je usporavalo istorijsku misao koja je u nas, i na drugim podrujima, zapadala u sline okvire prethodno stvorenih smetnji, iracionalnog konzervativizma, komoditeta u izboru jednostavnih metodolokih naela. 137
S druge strane, meutim, neugasivi blesak dubrovakih tradicija delovao je, na izuzetan nain, i podsticajno da se, uza sva zadravanja, nauno zanimanje za istoriju Dubrovnika odri plodonosnim. Ovim pristupamo jednom od najprijatnijih fenomena u razvitku savremene istoriograje: da su se studije o jednoj zavrenoj istoriji obnavljale i, sve ire, rasprostirale zahvaljujui, pre svega, njoj samoj, uticajima kojima je ona vrila sopstvenom sadrinom i znaenjem. Jer, mora se naglasiti, prouavanje nacionalnih istorija i opteg istorijskog razvoja uzima se kao obaveza koja je izazvana sastavom i potrebama kolektivne svesti i inercijom naunog razvitka i koja se ispunjava uz svesrdnu pomo, samoniklu ili organizovanu, drukijih zajednikih potreba, pre svega drutvenih, nacionalnih i politikih. Istorija Dubrovnika, meutim, uza sve svoje oblikovanje u ukras, od najlepih, na reveru nacionalnih parada prolog veka i uza sve produeno trajanje dubrovakog rodoljublja, prevashodno je delovala svojom sadrajnou i mamila na prouavanja bogatstvom svojih fenomena. Prema savremenim naunim shvatanjima, Dubrovnik je postao oblast koju treba ispitati ve samim tim to nauka, bez obzira na praktine posledice, mora razreiti ona vorna mesta drutvenog i privrednog razvitka koja su najizuzetnija i najzanimljivija svojom unutranjom sloenou. A do tih shvatanja se vremenom dolo i zahvaljujui trajnom dejstvu uticaja istoriografskog naslea Dubrovnika i njegovih ivih istorijskih predanja koja su stalno podsticala da se nad jednu prolost, punu zanimljivih fenomena, istraivai nadnose sve dublje i da, najzad, prekorae meu koje je istorijsku svest o Dubrovniku delila od objektivnih saznanja. U arhivske fondove i rukopisne zbirke Dubrovnika dugo decenija se, u XIX veku, zalazilo s namerom da se pregleda ono za to se ve znalo da postoji; ili da se, u asovima dokolice, prelistavaju zakonski zbornici, povelje i pisma, testamenti, spisi ve poznatih, ali neobjavljenih analista, biografa i crkvenih hroniara. Bez obzira na zlosrenu sudbinu Dubrovakog arhiva u tuinskim rukama i lutanja njegovih fondova, gotovo da se ziki osea linija ustruavanja, bojazni i straha koja je mnoge zadravala na njegovom pragu bezmalo sve do jue. Neki su kasnije bili skloni da ovu liniju netano i nepravedno proglase meom koju moe da izazove jedino diletantska neupuenost. Javljala su se, zatim, miljenja, i dalje neopravdana, o optoj kulturnoj indiferentnosti kao uzroku naune nepokretnosti i tradicionalizma. Pouzdano je, ipak, da se sporim razvitkom kritikih metoda beke loloke kole koja je svoje uticaje mogla rasprostirati jedino u malim i zaostalim istoriograjama, onim koje je silan uspon istorijske misli i izraza u zapadnoj Evropi XIX veka ostavljao uplaenim, i time, izazivajui zbunjenost, privremeno usporavao njihov razvitak. Uticaj bekih naunika delovao je na stanje u dubrovakim studijama ne samo zbog toga to su se 138
oni oko tog podruja, ve samom svojom okrenutou ka jugoistoku, poeli starati: proces emancipacije jugoslovenske naune misli znaio je, u mnogome, izdvajanje, veoma postupno, iz horizonata koji su ti naunici ocrtali, pri emu se, shodno prirodi stvari, moralo sluiti njihovim metodima. A time se stvar svodila na dugo zadovoljavanje najvanijim aktima jedne istorije i na njihovoj analizi preteno lolokog karaktera. Sve ovo, ipak, kad se zadri na Dubrovniku, mora ostati na bliskoj periferiji objanjenja. Oevidni tragovi jedne istorije, koja je nedavno zakljuena i koja je produavala svoj ivot u preostalim svedocima, u razbuenim tradicijama, u zajednikom oseanju punom divljenja i ljubavi, kladno su dospevali u saglasnost sa znatnim zavetanjem ranijih istoriara i starinara, od prvih nevetih analista do pisaca proetih racionalistikim duhom prosvetiteljske epohe. U ovakvoj konstelaciji, nastojanja oko sintetikih zaokruivanja nametala su se gotovo kao neminovnost u prirodnom redosledu razvitka jedne istoriograje. Ova naklonjenost sintezi, oevidna u dubrovakim studijama, objanjiva je pogotovu od trenutka kad se uzme u obzir da je ona prisutna i u dosta dugim decenijama zastoja jugoslovenske istoriograje u celini, iako, u raznim sredinama, izazvanog moda drugaijim povodima. Od Fran-Marije Apendinija do Luja Vojnovia pokuaji da se dubrovaka istorija, bar iz nekog posebnog ugla, pregleda u celini nisu prestajali. Apendini je bio znatan starinar, ugledan jezikoslovac, marljiv sakuplja knjievne i folklorne grae, dovoljno upuen u zvanina akta Dubrovnika. Dajui, meutim, istorijsku osnovu svom delu, on se oslonio na ranije analiste vie nego to je morao, i to ne samo u izboru podataka nego i u koncepcijama celine. Radovi Koste Vojnovia o dravnom, sudskom, crkvenom i skalnom ureenju Dubrovnika imaju prostrane okvire i odreen raspored izlaganja koji odgovara karakteru i sistemu institucija na koje se osvrtao. Vojnovi se, uza sve to, posluio ve postojeim predstavama i samo ih je utvrdio graom koja mu se, kao najevidentnija, nala pri ruci. Dananji italac onog kratkog pregleda dubrovake istorije i starina koji je napisao Josip eli teko bi, prema tom opisu, mogao zakljuiti da je njegov autor bio pasionirani skuplja i znalac vidljivih tragova dubrovake istorije i, znatan niz godina, najbolje upuen u arhivske fondove Dubrovnika. Ivan Stojanovi je preveo u svoj jezik ve davno zastarelu istoriju Dubrovnika Johana Kristofa Engela, proirio je svojim razmiljanjima i sastavio svoju istoriju dubrovake knjievnosti, - i sve to, sumnje nema, iskreno zanesen znaajem, vrednostima i lepotom onoga na emu radi, upuen, usto, u bezbroj pojedinosti koje nije samo znao nego i oseao; ali on je, ini se, namerno svemu pretpostavio svoj sintetiki pogled na stvari i zakljunu misao o Dubrovniku. Sav u nastojanju da 139
se prikae dostojnim naslednikom starih Dubrovana, prijatno obrazovan, dosta leeran u svojim istorijskim uoptavanjima jer je Kroea, kod koga je uio, shvatio na svoj nain, Lujo Vojnovi je ispitivao grau o Dubrovniku samo usput ili izuzetno, obino u rukopisnim zaostavtinama poslednje vlastele, ali se nije ustruavao da sastavlja sintetike preglede koji, iako puni arma, ponekad suvie podseaju na dubrovake analiste XV-XVI veka. Krug se zatvarao na mestu gde je i poinjao. Neprihvatljiva su izvesna miljenja da je do oivljavanja istorijskih studija o Dubrovniku dolo u procesu ispitivanja dubrovake arhivske grae za balkansku istoriju: kao osobit fenomen prolosti, taj grad se nametao istraivaima i u razdobljima njihovog pasivnog dranja prema slinim drutvenim i dravnim oblicima nekadanjeg ivota. Isto tako je, meutim, neodrivo shvatanje da su dubrovake studije ule u novu fazu svog razvitka svesrdnijim angaovanjem predstavnika beke loloko-kritike kole. Ako se tu, na primer, misli na Konstantina Jireeka ili Milana Reetara, do takvog miljenja se dolo zbog jedne omake u znanju: i Reetar, uzet kao istoriar, i jo vie, Jireek iroko su prevazili okvire kole iz koje su potekli u stvari onog asa kada su, posredno ili neposredno, poeli zahvatati iz bogatih riznica dubrovakog arhiva. Pored toga, taj odsutni trenutak se odigrao i u prisustvu drugih naunika, Valtazara Bogiia ili Natka Nodila meu prvima, koji su, znaei za jugoslovensku istoriograju silan uzlet, svojim bavljenjem Dubrovnikom uzdigli za nekoliko stepeni vie ne samo nivo dubrovakih studija nego i zahteve naunog bavljenja tim podrujem. Prodor u arhiv, koji je time izvren, dovee do novog raanja Dubrovnika, ovog puta, uz tradicije, i reitou nedoglednih hiljada njegovih dokumenata. Najzad osloboena, moda i od same sebe, prolost Dubrovnika e, iz dana u dan, postajati sve vie istorija nauno ispitivana i, u mnogoj pojedinosti, utvrivana; a sa njom zajedno i istorija onog prostranog balkanskog zalea bez kojeg Dubrovnik nikada ne bi postao najblistaviji dragulj jugoslovenskog Jadrana. Dubrovake studije se danas nalaze u takvoj fazi da se moe pomiljati i na sagledavanje, njihovim posredstvom, i onih fenomena prolog ivota koji su do nedavno bili zanemareni. Ovo se pre svega odnosi na bioloke osnove i uslove egzistencije nekadanjih ljudskih grupa, na klimatske podobnosti, na promene u vegetaciji, mogunosti i sadrinu ishrane, umnoenost i dejstvo bolesti, telesni sastav i otpornost ljudi, a od ovoga pa do ispitivanja raznovrsnih psihikih fenomena, naroito u stanjima kolektivne svesti, nije daleko, kao to ni mi, verovatno, nismo daleko od trenutka da, pored ostalog i uz pomo dubrovake arhivske grae, ponemo svestranije ispitivati onu psihiku prirodu i ona neoekivana reagovanja koja prolog oveka od 140
nas ne samo u saznanjima nego i u oseanjima u mnogome odvajaju. Treba se nadati da e ovaj skup oznaiti i svesrdnije pokretanje takvog rada.
THE HERITAGE OF DUBROVNIK IN 19th AND 20th CENTURY By its content rather traditional in spirit and expression, the historiography of Dubrovnik grew rather slowly during 19th century, for several reasons. First because of the unusual attachment to traditions and ideas inherited from the Dubrovniks past, and then because of the very infrequent use of archival documents. Dubrovniks historiography maintained the same characteristics of the provincial amateurism even when it was written by well known historians outside Dubrovnik. New elements in the historiography of Dubrovnik did manifest themselves with the resumption of archival research, publication of documents and broadening of themes related to Dubrovnik. Due to such developments, the historiography of Dubrovnik is endowed today with modern scientic methods, so we can devote ourselves to the appearance of those phenomena of ancient life that were neglected until now; this primarily refers to the biological basis and conditions of existence of former human groups.
141
142
Daj, H., In memoriam
IN MEMORIAM Prof. dr Slobodan orevi (1921-2012) Kao jedan od osnivaa Saveza naunih drutava za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije, prof. dr Slobodan orevi je zasluan za osnivanje i pokretanja asopisa Acta Historiae Medicinae Stomatologiae Pharmaciae Medicinae Veterinae koj i je drutvo poelo da izdaje 1961. godine i iji je bio prvi urednik. Urednik i lan redakcije pomenutog asopisa je bio sve do 1991. godine do kada je drutvo postojalo, ali se sa raspadom drave i drutvo ugasilo. Meutim i pored podmaklih godina prof. orevi uspeo je u suton svog ivota da obnovi Nauno drutvo za istoriju zdravstvene kulure krajem 2010. godine koje je uspostavilo kontinuitet rada Saveza naunih drutava za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije, nakon devetnaest godina pauze. Prvi broj Acta Historiae Medicinae Stomatologiae Pharmaciae Medicinae Veterinae koji je izaao 2013. godine nakon preko dve decenije pauze je proizvod njegovog velikog entuzijazma i energije uprkos godinama i zdravstvenom stanju. Slobodan orevi je roen u Valjevu 24. aprila 1921. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Beogradu, gde je upisao Medicinski fakultet 1940. godine. Usled poetka rata prekinuo je studije 1941. da bi se krajem 1944. pridruio partizanima i uestvovao u zavrnim operacijama za osloboenje zemlje. Demobilisan je 1945. godine i studije nastavlja naredne godine. Medicinski fakultet je zavrio 1950. sa prosenom ocenom 8.5. U toku studija ga je zapazio profesor otorinolaringologije Milan Foti koji ga je jo kao apsolventa primio na Otorinolaringoloku kliniku Medicinskog fakulteta. Specijalistike studije je zapoeo 1951. kad je izabran za pomonika i zamenika prof. Fotia. U zvanje asistenta na Medicinskom fakultetu izabran je 1952. godine. Nakon odlaska prof. Fotia, iz politikih razloga, sa mesta upravnika klinike, Slobodan orevi ostaje vrilac dunosti upravnika ORL klinike do 1955. godine kada zavrava specijalistike studije. Pomonik i zamenik na Otorinolaringolokoj klinici bio je od 1955. do 1961. Godine 1959. habilitovan je radom Prilog izuavanju tireopatskih distorja s obzirom na oteenje kohlearnog i vestibularnog aparata i izabran je za docenta na Medicinskom fakultetu. Godine 1962. je izabran za honorarnog docenta na Stomatolokom fakultetu u Beogradu, a 1964. za honorarnog docenta Medicinskog fakulteta Univerziteta u Niu. 143
U toku 1961. preduzeo je studijsko istraivanje u Poljskoj, a 1964. proveo je osam meseci na usavravanju u Francuskoj na klinikama u: Parizu, Bordou, Lionu, Nansiju, Strazburu i Monpeljeu. Iste godine je odbranio i magistarski rad u Francuskoj pod nazivom Strana tela u otorinolaringologiji i njihove komplikacije, nakon ega je izabran u zvanje asistenta stranca Univerziteta u Parizu. Dalje usavravanje Slobodan orevi je nastavio u Austriji, Grkoj, Italiji, ehoslovakoj i paniji. Izabran je za vanrednog profesora Medicinskog fakulteta u Beogradu 1966. sa 97 objavljenih nauno-istraivakih radova. Osim u Evropi , prof. orevi je radio i u Africi, od 1972. do 1978. godine. U Niameju (Nigerija) izabran je 1975. za redovnog profesora, tamo je bio i direktor Otorinolaringoloke klinike Medicinskog fakulteta, kao i koordinator prodekan na Medicinskom fakultetu. Nakon toga je vrio dunost direktora ORL klinike u Abidanu (Obala Slonovae). Po povratku u Beograd 1978. je penzionisan, ali je i dalje ostao veoma aktivan u razliitim strukovnim uduenjima od kojih je pojedina i osnovao. Prof. orevi je publikovao preko 190 naunih radova u meunarodnim i domaim asopisima. Najvei deo radova je iz oblasti ORL, ali je znaajan broj odnosi na oblast istorije medicine i zdravstvene kulture. Objavio je i dva udbenika od kojih je Praktina otorinolaringologija za studente medicine i stomatologije imala tri izdanja (1968, 1973, 1975). Bio je recenzent, urednik i lan redakcije vie domaih i stranih asopisa: Acta Historiae Medicinae Stomatologiae Pharmaciae Medicinae Veterinae, Acta Medica Iugoslavica, Bulletin Scientique, Symposia Otorinolaringologica, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, Medicinski glasnik, Medicinska istraivanja, Kardiologija, Nauka i priroda i dr. Za svoj dugi rad prof. orevi je dobio brojne nagrade i priznanja: Orden rada sa zlatnim vencem, Orden rada sa crvenom zastavom, Plakete Saveza lekarskih drutava Jugoslavije, Povelje drutva za istoriju zdravstvene kulture, Plakete i Povelje Srpskog lekarskog drutva, Povelje Udruenja potomaka uesnika oslobodilakih ratova 1912-1918, Plakete ORL klinike u Beogradu, Diplome Ante ercer ORL klinike Sveuilita u Zagrebu, Plakete Medicinskog fakulteta u Beogradu, Plakete Stomatolokog fakulteta u Beogradu, Plakete Medicinskog fakulteta u Niu i dr. Bio je lan brojnih strunih drutava i udruenja: Jugoslovenskog udruenja za otorinolaringologiju, Udruenja za plastinu i rekonstruktivnu hirurgiju, Udruenja za alergologiju, Udruenja kanceloroga Jugoslavije, Udruenja za cervikofacijalnu hirurgiju, Saveza lekarskih drutava Jugoslavije, Srpskog lekarskog drutva gde je 144
bio i predsednik sekcije za istoriju medicine. Bio je lan Srpske knjievne zadruge, Uprave Crvenog krsta, Matice srpske, Udruenja francuskih aka i Saveza naunih drutava za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije. U vremenu kad su revnosni studenti medicine i drugih fakulteta sekli reakcionarima kravate i bacali im eire, profesor orevi je nosio leptir manu, on i njegov profesor histologije i uveni erotolog dr Aleksandar . Kosti. Hrabrost i istrajnost je zadrao do kraja ivota i uspeno je udahnuo novi ivot istoriji zdravstvene kulture u drugoj deceniji 21. veka. Smru prof. dr Slobodana orevia u 91. godini ivota Nauno drutvo za istoriju zdravstvene kulture izgubilo je svog predsednika, osnivaa i jednog od najveih istoriara medicine na ovim prostorima. Haris Daj
IN MEMORIAM Prof. Dr. Slobodan orevi (1921-2012) As one of the founders of Association of scientic societies for history of sanitary culture of Yugoslavia, prof. dr Slobodan orevi merited establishment of journal Acta Historiae Medicinae Stomatologiae Pharmaciae Medicinae Veterinae, published by that association since 1961. He was editor and board member of that journal all the way to 1991, when association dismembered together with the former state. Despite his age, prof. orevi managed to organize in 2010 Scientic society for history of sanitary culture that made continuance of former Association 19 years later. The rst issue of Acta Historiae Medicinae Stomatologiae Pharmaciae Medicinae Veterinae published in 2013 is a product of his huge enthusiasm and energy despite his age and withering health. 145
Slobodan orevi was born in Valjevo on April 24 1921. He nished prime school and gymnasium in Belgrade, where he enrolled Faculty of Medicine in 1940. He delayed his studies due to war in 1941, and in 1944 he joined partisan forces and took part in nal liberation operations. Demobilized in 1945, he continued his studies in 1946 and attained his degree in 1950, with average mark 8.5. During his studies he was noticed by ORL professor Milan Foti, so even before he nished his studies he joined ORL clinics of Faculty of Medicine. In 1951 he became resident doctor and assistant to prof. Foti. In 1952 he was named assistant professor. When professor Foti was forced to free position of clinics manager, Slobodan orevi was named acting manager until 1955. He was assistant and deputy manager of ORL clinics from 1955 to 1961. In 1959 he was habilitated with paper A contribution to thyreopathic dystrophies research, considering damages to cochlear and vestibular apparatus and was named docent of Faculty of Medicine. In 1962 he has named honorary docent of Faculty of Dentistry in Belgrade, in 1964 a honorary docent of Faculty of Medicine in Ni. In 1961 he made research study in Poland, and in 1964 he improved his knowledge in French clinics (Paris, Bordeaux, Lyon, Nancy, Strasbourg, Montpellier). He received in France a master degree with his work Foreign bodies in otorhinolaryngology and their complications and was named foreign assistant professor at the University of Paris. He further specialized in Austria, Greece, Italy, Czechoslovakia and Spain. When he was named associate professor of Faculty of Medicine in Belgrade in 1966, he had 97 scientic papers published. Besides Europe, prof. orevi worked in Africa from 1972 to 1978. In Niamey (Nigeria) in 1975 was named university professor and manager of ORL clinics. After that, he managed ORL clinics in Abidjan (Ivory Coast). He returned to Belgrade in 1978 and was pensioned, but remained very active in dierent vocational associations, some of which he founded. Professor orevi published more than 190 scientic papers in international and national journals. Most of them are related to ORL, but signicant portion discuss medicine history and sanitary culture. He also published two textbooks, and Practical otorhinolaryngology for medicine and dentistry students was published on three occasions (1968, 1973, 1975). He was reviewer, editor and board member in several national and international journals: Acta Historiae Medicinae Stomatologiae Pharmaciae Medicinae Veterinae, Acta Medica Iugoslavica, Bulletin Scientique, Symposia Otorinolaringologica, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, Medicinski glasnik, 146
Medicinska istraivanja, Kardiologija, Nauka i priroda etc. For his long-term contribution prof. orevi received numerous awards and acknowledgments: Medal of work with golden garland, Medal of work with red ag, plaquette from Association of medical societies of Yugoslavia, charter from History of sanitary culture Society, plaquette and charter from Serbian medical society, charter from Association of descendants of participants in liberation wars 1912-1918, charter from ORL clinics in Belgrade, diploma Ante ercer from ORL clinics of Zagreb university, plaquette from Faculty of Medicine in Belgrade, plaquette from Faculty of Dentistry in Belgrade, plaquette from Faculty of Medicine in Ni, etc. He was a member of numerous expert societies and associations: Yugoslav association for otorhinolaryngology, Association for plastic and reconstructive surgery, Association for allergology, Association of cancerology of Yugoslavia, Association for cervico-facial surgery, Association of medical societies of Yugoslavia, Serbian medical society where he chaired medicine history section. He was a member of Serbian literature cooperative, Red cross, Matica srpska, Association of French students and Association of scientic societies for history of sanitary culture of Yugoslavia. In times when zealous students of medicine and other faculties cut ties and throw hats of reactionists, professor orevi wore bow-tie like his histology professor and famous erotologist Dr. Aleksandar . Kosti. That courage and endurance he kept until the end of his life and brought new life to history of sanitary culture in second decade of 21st century. By death of professor Dr. Slobodan orevi at the age of 91, Scientic society for history of sanitary culture lost its president, founder and one of the best medicine historians in this region. Haris Daj
147
148
Abramovi, V., Bibliograja 1990-2012
Bibliograja UDK: 016:61(091)(497)1990/2012 ; ID BROJ: 202565388
016:614(091)(497)1990/2012
ISTORIJA MEDICINE I ISTORIJA ZDRAVSTVENE KULTURE. BIBLIOGRAFIJA SRBIJE, HRVATSKE I SLOVENIJE 1990-2012* Sastavio: Vladimir Abramovi 1990: A, . 1/1 (1990), 80-87 Arko, Urka. 80 let obstoja olske medicine na slovenskem Zdravstveno varstvo 29/1-2-3 (1990), 2-4 Cid, Felip, Nuria Gorina. Museology and knowledge of medicine Acta Facultatis medicae Fluminensis15/3-4 (1990), 47-52 Jeli, Roman. Zadarski hospitali Medica Jadertina 20 supl (1990), 295-305 Jovin, Slavko. Doktor Severijan Zavii, prvi Srbin zijatar. [S. l. : s. n.], 1990 Juba, Ferencz. Ancient naval medicine in the Mediterranean Sea Acta Facultatis medicae Fluminensis 15/3-4 (1990), 89-92 Lippi, Donatella. History of medicine Mediterranean civilizations Acta Facultatis medicae Fluminensis 15/3-4 (1990), 107-108 Meunarodni simpozij iz povijesti medicine, Crikvenica, 21.-24.05.1990. urednik Ante krobonja. Crikvenica: Znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture, Thalassotherapia 1990
* Bibliograja je sastavljena na osnovu kataloga i klasikacije Narodne biblioteke Srbije, Nacionalne i sveuiline knjinice Hrvatske i Narodne in univerzitetne knjinice Slovenije.
149
Mihanovi, Mate. Teaj iz sportske medicine za lijenike 1939. godine Povijest sporta21/87 (1990), 40-43 Milovi, ore. Sanitarno-ekoloki problemi u starim sjevernokvarnerskim statutima Acta Facultatis medicae Fluminensis 15/3-4 (1990), 53-56 Peternelj Uran, Lejla, Ante krobonja. Zdravstvene prilike u Kopru od 13. do 17. stoljea u Meunarodni simpozij iz povijesti medicine, Crikvenica, 21.24.05.1990. urednik Ante krobonja. Crikvenica: Znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture, Thalassotherapia 1990, 21 Peternelj Uran, Lejla, Ante krobonja. Koparski lijenici i kirurzi od 14. do 17. stoljea Pomorska medicina 5 (1990), 33-40 Pfeifer, Joe. Prominentni idrijski zdravniki, ranocelniki in lekarnarji Primorska sreanja 15, 112, 660-663 Simpozij Zaetki povojnega zobozdravstva na Slovenskem 1945-1955. urednici Ivo Pavi, Velimir Vuliki. Ljubljana: Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, Skupnost zobozdravstvenih delavcev narodnoosvobodilne vojske in partizanskih odredov Slovenije, 1990 imunkovi, Ljerka. Kuga u proglasima Mletake Republike Acta Facultatis medicae Fluminensis15/3-4 (1990), 69-72 krobonja, Ante. Zdravstvene ustanove u srednjevjekovnim kvarnerskim gradovima Vjesnik medicinskih sestara i medicinskih tehniara Hrvatske28/3-4 (1990), 66-76 Vidal, Maria. Giorgio Baglivi tra osservazione clinica e speculazioni iatromeccaniche Atti (Centro di ricerche storiche, Rovigno)20 (1989-1990), 133-214 ivkovi, Pavo. Prevencija i lijeenje kuge sredinom XIV. stoljea u Bosni i u Humu Acta Facultatis medicae Fluminensis15/3-4 (1990), 65-67 1991: Bevillacqua, Claudio. De thermis apud insulas claras Medicina (Rijeka)27/3-4 (1991), 137-139 Gourevitch, Danielle. Lalimentation vegetale de famine dans lEmpire Romain au IIeme siecle de notre ere:un temoignage de Galien Acta Facultatis medicae Fluminensis 16/1-2 (1991), 59-63 , . : (18221914). : , 1991 150
Pavlica, Dane. Uloga ena u razvoju zdravstvene slube u Slavoniji u NOB-u Glasnik arhiva Slavonije i Baranje1 (1991), 245-256 Punik, Friderik. Medicina renesanse in dunajska medicinska fakulteta v asu Andreja Perlacha (1490-1551) asopis za zgodovino in narodopisje 62/2 (1991), 237-250 Suboti, Radovan. Osnivanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu Lijeniki vjesnik113/1-2 (1991), 47-49 Vuliki, Velimir. Zobozdravstvo na Slovenskem do leta 1940. Domale: Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 1991 Zbornik za zgodovino naravoslovja in tehnike. urednik Sandi Sitar. Ljubljana: Slovenska matica, 1991. Znanstveni kolokvij Crkva u povijesti zdravstvene kulture Hrvatske. urednik Ante krobonja. Rijeka:Znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture,1991 1992: 70 let ljubljanske reevalne postaje. urednik Andrej Fink. Ljubljana: Reevalna postaja Ljubljana, 1992 Belaj, Vitomir. Uloga vjere u pukom lijeenju i shvaanju bolesti u Hrvata Acta Facultatis medicae Fluminensis17/3-4 (1992), 215-219 Belicza, Biserka. Foundation of the Zagreb School of Medicine Croatian medical journal33/4 (1992), 163-179 Cibic, Ivan, Pavla Jerina-Lah. Ob 50.obletnici prihoda prvih slovenskih zdravnikov v enote NOV in PO Slovenije Zdravstveni vestnik 61/3 (1992), 171-172 Cvekan, Pakal. Doprinos franjevaca s podruja Hrvatske franjevake provincije svetih irila i Metoda u slubi zdravstvene kulture Acta Facultatis medicae Fluminensis17/3-4 (1992), 139-152 Fatovi-Fereni, Stella, Snjeana ain. Zdravstvena djelatnost sestara milosrdnica u sjevernoj Hrvatskoj u 19. stoljeu Acta Facultatis medicae Fluminensis 17/3-4 (1992), 153-157 Gaberc, Slavko. Pionirji, Santorio Santorio (1561-1636) Gea 2/8-9 (avgust-september 1992), 44-47 Jovi, Neboja. Epilepsija u srpskim srednjevekovnim medicinskim i drugim spi151
sima Srpski arhiv za celokupno lekarstvo 120/11-12 (1992), 367-370 Jurdana, Stanko, Vladimir Uremovi. Vanost crkvenih redova u povijesti medicine i farmacije kvarnerskoga podruja Acta Facultatis medicae Fluminensis17/34 (1992), 167-176 Korade, Mijo. Doprinos isusovaca lijeenju i razvoju medicine u Hrvata u 17. i 18. stoljeu Acta Facultatis medicae Fluminensis17/3-4 (1992), 193-206 Mirkovi, Marija. Ikonoloki programi zidnih slika u samostanskim ljekarnama hrvatskih pavlina i franjevaca Acta Facultatis medicae Fluminensis17/3-4 (1992), 119-129 Mui, Drago. Zasluni zdravnik dr. Anton Muznik in njegova medicinskosocialna monograja Gorika klima (Clima goritiense) in e kaj Zdravstveni vestnik 61/1 (1992), 45-47 Punik, Friderik. Andrej Perlach, na rojak, dekan artistine fakultete in tirikratni dekan medicinske fakultete ter rektor dunajske univerze Zdravniki vestnik 61/5-6 (1992), 243-244 Rimac-Lasi, Smilja, Ante krobonja. Tri ljekarue imotskih franjevaca Acta Facultatis medicae Fluminensis17/3-4 (1992), 183-191 Sekuli, Ante, Ante Sekuli ml. Medicinska djelatnost pavlina u hrvatskoj prolosti Acta Facultatis medicae Fluminensis17/3-4 (1992), 177-182 krobonja, Ante, Dragica Bobinac, Jadranka Varljen, Ante Simoni, Vlasta Lini Vlahovi. Rijeka Medical School:development of higher education and medicine in Rijeka Croatian medical journal33/2-3 (1992), 126-133 imunkovi, Ljerka. Franjevci u zdravstvenoj prolosti Dalmacije Acta Facultatis medicae Fluminensis17/3-4 (1992), 207-213 Vrdoljak, Blanka. Zdravstveno-karitativno djelovanje sestara milosrdnica u Rijeci i okolici Acta Facultatis medicae Fluminensis17/3-4 (1992), 221-227 1993: Andolek-Jeras, Lidija. The history of medicine in Slovenia with a special regard to the Ljubljana school of obstetrics and gynecology u: Book of abstracts: 8th Congress of European Association of Gynaecologists and Obstetricians Ljubljana, October 13-16, 1993, Slovenia. Ljubljana, 1993 Kovaevi, Jovo. Kastratovi D.: Istorija medicine poarevakog okruga (18221914), Poarevac, 1991. Vojnosanitetski pregled 50/2, 202 152
Langus, Viktor. Kako sta Banting in Best odkrila insulin Sladkorna bolezen 14/15 (januar/junij 1993), 16, 8 Lukaevi, Josip. Nekoliko podataka iz arhivske grae o ulozi poloaju tradicionalne humane i veterinarske medicine s obzirom na znanstvenu medicinu 18. i 19. stoljea u Hrvatskoj Veterinarska stanica24/2 (1993), 93-98 Ljubii, Mate, eljko Baklai, Darko Ropac, Nikola Beni, Miroslav Svjetlii and Ivan Vodopija. Preventive medicine in Croatia through time and space Acta medica Croatica47/3 (1993), 107-111 Mala knjiga o velikom nasljeu hrvatske preventivne medicine. Zagreb :Imunoloki zavod,1993 Mandi, Nikola,Ivan Karner, Lada Zibar. Development of medicine in Osijek Croatian medical journal34/1 (1993), 78-83 Philippus Aureolus Theophrastus Bombastus von Hohenheim - Paracelsus: doktor obeh medicin, alkemist, astrolog, lozof, zik, reformator medicine in veni popotnik. uredio Edvard Glaser. Maribor: Mariborske lekarne, Farmadent, 1993 Zupani Slavec, Zvonka. Intitut za zgodovino medicine: zgodovina medicine Za srce 2/3 (1993), 8-10 ivkovi, Roko. Development of internal medicine in Croatia Acta medica Croatica47/4-5 (1993), 145-153 1994: Bai, Jurica. Dubrovnik medicine 1667 earthquake to 1808 fall of the Republic Croatian medical journal35/4 (1994), 245-250 Bai, Jurica. Medicine in Dubrovnik until the 1667 earthquake Croatian medical journal35/2 (1994), 113-120 , , . , , , , , , . . I. : , , , 1994 Gjuri, Zvonimir. Povijest i razvoj portske medicine u Hrvatskoj Povijest porta25/101 (1994), 47-52 Glesinger, Lavoslav. Epidemije kuge:ili jahai apokalipse ponovo meu nama Priroda (Zagreb)84/808-809 (1994), 6-9 153
Koir, Tone. Splona medicina v obdobju 1945-1980 Zdravstveno varstvo 33/5-67 (1994), 139-144 Lang, Slobodan, Jelka Petrak. Dubrovniks tradition of exellence in medicine Croatian medical journal35/2 (1994), 67-68 Latkovi, Barbara, Majda Ustar-Latkovi. Kirurko zdravljenje tuberkuloze skozi as Zdrav dih za navdih 2/3 (december 1994), 22 Muevi, Boris. Medicina skozi as. Poljuden prikaz razvoja medicine najstarejih kultur. Kranj: Anothes, 1994 Piasek, Gustav. Odgovor gradskog zika dr. Bernarda Vilima Muellera gradskom magistratu u povodu jednog poroajnog zahvata varadinskog lijenika dr. Josipa Mlinaria Lijeniki vjesnik116/11-12 (1994), 319-322 Sirovica, Stjepan. Zabiljeka o otoku irju u povijesti medicine Dalmacije povodom jedne epidemije malarije irajski libar1/1(1994), 207-219 utari, Janez. Zgodovina nuklearne medicine v Sloveniji. Ljubljana: Institute of oncology, 1994 Velisavljev, Milorad. Istorija medicine i zdravstvene kulture na tlu dananje Vojvodine u: Istorija medicine i zdravstvene kulture na tlu dananje Vojvodine. I. Novi Sad: Matica srpska, Srpska akademija nauka i umetnosti, Ogranak u Novom Sadu, 1994, 295-330 1995: 50 let Reevalne slube Velenje: ob 50-ti obletnici Reevalne postaje Velenje. priredio Joe Zapuek. Velenje : s.n., 1995 50 let Intituta za sodno medicino: 1945-1995. urednik Joe Balaic. Ljubljana: Medicinska fakulteta, Intitut za sodno medicino, 1995 Amin Awad, Henri. Phytotherapy of skin diseases in Egypt from ancient times to folk medicine Acta Facultatis medicae Fluminensis20/2 (1995), 97-99 Belicza, Biserka. Prof. dr. Lujo Thaller in predavanja iz zgodovine medicine na Medicinski fakulteti v Zagrebu u: Med medicino in literaturo. Prvi Pintarjevi dnevi [tudi] Sreanje medikohistorikov Alpe-Jadran, Ljubljana, 14. - 15. 10. 1994. Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, 1995, 319-326 Cindri, Alojz. Koevski tudenti na Dunajski univerzi (1365-1917): gradivo za prouevanje koevskega izobraenstva Kronika 43/3 (1995), 95-102 154
Giordani, Francesco. Bagni di mare e sanatori marini al tempo di Luigi Concetti Acta Facultatis medicae Fluminensis20/2 (1995), 91-95 Glaser, Edvard. Arhivarji medicinske zgodovinske miselnosti v Sloveniji u: Med medicino in literaturo. Prvi Pintarjevi dnevi [tudi] Sreanje medikohistorikov Alpe-Jadran, Ljubljana, 14. - 15. 10. 1994. Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, 1995, 287-306 Kocijani, Mario. Pomen predavanj iz zgodovine medicine v dobi ustanavljanja popolne Medicinske fakultete v Ljubljani u: Med medicino in literaturo. Prvi Pintarjevi dnevi [tudi] Sreanje medikohistorikov Alpe-Jadran, Ljubljana, 14. - 15. 10. 1994. Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, 1995, 307-311 Latkovi, Barbara, Majda Ustar-Latkovi. Kirurko zdravljenje tuberkuloze skozi as. 2. del Zdrav dih za navdih 3/1 (april 1995), 16-17 Marolt, Janez. Medicina v antiki kot temelj oz. prolog njenega nadaljnjega razvoja u: Med medicino in literaturo. Prvi Pintarjevi dnevi [tudi] Sreanje medikohistorikov Alpe-Jadran, Ljubljana, 14. - 15. 10. 1994. Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, 1995, 327-332 Medicinski in socialni pogledi na ljubljanski potres 1895:ob 50-letnici Intituta za zgodovino medicine in 100-letnici bolninice na Zaloki cesti v Ljubljani. Pintarjevi dnevi, Sreanje zgodovinarjev medicine Alpe-Jadran, Ljubljana, 20. - 21. 4. 1995. urednik Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana:Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete,1995 Med medicino in literaturo:ob 60-letnici predmeta zgodovina medicine na MF v Ljubljani. Prvi Pintarjevi dnevi,Sreanje medikohistorikov Alpe-Jadran, Ljubljana, 14. - 15. 10. 1994. urednik Zvonka Zupani-Slavec. Ljubljana:Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete,1995 Muevi, Boris. Medicina skozi as. Poljuden prikaz razvoja medicine najstarejih kultur. Kranj: Vid, 1995 Popovi, Milo. O vrednovanju cena zdravstvenih usluga krajem prolog veka Acta chirurgica Iugoslavica 42/2 43/1 (1995/1996), 119-123 Prijatelj, Anton. Anton Muznik - protomedik goriki Isis 4/1 (januar 1995), 64-65 Rakoevi, Zoran. Sto godina od otkria X-zraka. - Biograja W.C. Roentgena Stomatoloki glasnik Srbije 42/4 (1995), 247-251 , . : 1795-1796. 155
. : , 1995 utari, Janez. Zgodovina nuklearne medicine v Sloveniji Bilten DVRT 12/1 (1995), 18-29 , . . 26/4 (1995), 5-30 Vidrih-Perko, Verena. Robert J. Curtis: Garum and Salsamenta. Production and Commerce in Materia Medica. Studies in Ancient Medicine. Ed. J. Scarborough, vol.3, Leiden, New York, Koebenhavn, Kln 1991 Arheoloki vestnik 46 (1995), 349-352 Zupani Slavec, Zvonka. Dr. Janez Bleiweis - zdravstveni prosvetitelj Medicinski razgledi 34/3 (1995), 395-404 Zurak, Ive. Prilog povijesti zdravstva i zdravstvene kulture u Rijeci do kraja XIX. stoljea Ljetopis (Medicinska kola Rijeka) (1994/1995), 1-5 1996: Antoli, Ivo. Zgodovina medicine: Velimir Vuliki: Oe slovenskega zobozdravstva dr. Joe Rant Zdravniki vestnik 65/4-5 (apr.-maj 1996), 294 Boezzio, Barbara, Zvonka Zupani-Slavec. Zgodovina zdravstva se bo na ogled postavila: Slovenski zdravstveni muzej v ustanavljanju Jana 25/41 (1996), 42 Diki, Nenad, Milo Bajeti. Kinoteka doktora Frankentajna: celuloidna istorija medicine. Beograd: Stubovi kulture, Jugoslovenska kinoteka, 1996 Grmek, Mirko Draen. Zelo malo je povsem novih bolezni, doslej so bile le prekrite z drugimi, starejimi boleznimi: o dananji uporabnosti zgodovine medicine Delo 38/134 (12.VI.1996), 9 Kocijani, Mario. Socialna zgodovina medicine: zdravstvena politika in medicina v asu industrializacije Britanije: poroilo s konference Drutva za socialno zgodovino medicine, University of Walles, Swansea, 15.-16. september 1995 Delo + varnost 41/2 (1996), 84-85 Kocijani, Mario. 35. mednarodni kongres zgodovine medicine: otok Kos, Grija 2. do 8. september 1996 Zdravniki vestnik 65/12 (dec. 1996), 702-703 Osredkar, Radko. Zgodovina tehnologije. 28, Zdravniki za vsakogar ivljenje in 156
tehnika 47 (september 1996), 10-17 Osredkar, Radko. Zgodovina tehnologije. 29, Rokodelsko zdrav ivljenje in tehnika 47 (oktober 1996), 11-18 Soban, Darinka. Operater je odloilno odkritje pospremil s stavkom: Gospoda, to ni sleparija: ele 150 let anestezije Delo 38/240 (16.X.1996), 12 Studen, Andrej. Medicinski in socialni pogledi na ljubljanski potres 1895. Pintarjevi dnevi: zbornik referatov. Urednica Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana, Intitut za zgodovino medicine, 1995 Zgodovinski asopis 50/3 (1996), 461-462 Tomljenovi, Braco. Tjelesni odgoj u kolama Gospia prije I. svjetskog rata Povijest hrvatskog porta27/110 (1996), 41-45 Zupani Slavec, Zvonka. Early development of social-medical institutions in Slovenia u: Book of abstracts.35th International congress on the history of medicine, 2nd-8th September 1996, Kos Island, Greece. Kos Island: s. n., 1996, 68 Zupani Slavec, Zvonka. Zgodovina medicine med Britanci Zdravniki vestnik 65/6 (1996), 341-345 Zupani Slavec, Zvonka. Dr. Janez Bleiweis - zdravstveni prosvetitelj u: Dr. Janez Bleiweis in njegov as. Kranj: Gorenjski muzej, 1996, 39-47 Zupani Slavec, Zvonka. Zgodovinski pogled na rakave bolezni Proteus 58/9-10 (maj-junij 1996), 421-424 idov, Nena. Oris homeopatije v Sloveniji od zaetka 19. stoletja do danes Etnolog [Nova vrsta] 57/6 (1996), 329-335 1997: Ani, Sonja, Marjana Kos. Dunajski pogovori o socialni zgodovini medicine, Dunaj, 5. - 7. december 1996 Arhivi 20/1-2 (1997), 256-259 Bai, Jurica. Magistri medicine srednjovjekovnog Dubrovnika:(14. i 15. stoljee). Zagreb:Medicinska naklada,1997 Kirn, Milan. Iz zdravstva na Kamnikem: 1881-1940: spremljanje smrtnosti in rojevanja po matinih knjigah. uredila i dopunila Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, 1997 Klemen, Jernej. Kaj imenujemo bolezni uma: zgodovina psihiatrije v Ljubljani v 19. in zaetku 20. stoletja Viceversa 18 (1997), 28-38 157
Maksimovi, Jovan. Dva milenijuma medicine u Sremskoj Mitrovici (I) Sunani sat 6/7 (1997), 97-113 Profesor dr. Joe Rant - organizator slovenskega zobozdravstva: spominski simpozij ob stoletnici rojstva prof. dr. J. Ranta z mednarodno udelebo. etrti Pintarjevi dnevi, Ljubljana, 18. - 19. april 1996. uredili Velimir Vuliki i Zvonka Zupani Slavec. Ljubljani: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, 1997 Rudeli, Ivan, Eugen Rudeli, Robert Rudeli. Povijest medicine u junoj Istri:u okviru svjetskih zbivanja. Pula,1997 Stolnik, Stjepan. 140 godina tjelesne i zdravstvene kulture uenika u Varadinu Napredak (Zagreb. 1991) 138/4 (1997), 474-476 tupnikar, Joe. Srednjeveka medicina in skrb Cerkve za bolnike V zarji stoletij (1997), 25-50 Toplak-Ostan, Majda, Dunja Obersnel-Kveder. Kratek zgodovinski razvoj zdravstvenega varstva ensk in otrok Zdravstveno varstvo 36/1-2 (1997), 17-21 Zupani Slavec, Zvonka. Brief history of medicine in Slovenia Vesalius 3/2 (1997), 75-84 Zupani Slavec, Zvonka. Z omi zdravnice : ugledni pisci druno z medicino. Ljubljana: Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 1997 , . . : , 1997 1998: , . . : , , , 1998 Glaser, Edvard. Kratek pregled dogajanj okoli Medikohistorine sekcije Slovenije Slovenskega zdravnikega drutva in Znanstvenega drutva za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije - podrunice Maribor. 1 Zdravniki vestnik 67/12 (dec. 1998), 759-760 Ivan Ott. Dr. Milan Nemi (1844-1930): lijenik-pisac-znanstvenik Svjetlo (Karlovac. 1884)3/4 (1998) Jaji, Ivo, Zrinka Jaji. Povijesni pregled razvoja zikalne medicine i rehabilitacije u Hrvatskoj Fizikalna medicina i rehabilitacija 15/1-2 (1998), 27-30 Jovin, Slavko. : 1718-1849. II/1. : , 158
, 1998 Kornhauser, Pavle. Pogled 30 let nazaj: razvoj etine misli na podroju intenzivne terapije otroka pri nas Slovenska pediatrija 5/2 (1998), 27-32 Manestar, Darko, Ante krobonja. Prispevek dr. J. Cattija k slovenskemu sadjarstvu Zbornik za zgodovino naravoslovja in tehnike 13/14 (1998), 325-333 Maksimovi, Jovan. Dva milenijuma medicine u Sremskoj Mitrovici (II) Sunani sat 7/8 (1998), 53-72 , . Medicinski asopis 37/12 (1998), 40-49 Sto let rentgenskih arkov: skozi prizmo medicine, veterine in medikohistorikov. urednik Edvard Glaser. Maribor: Medikohistorina sekcija Slovenije SZD, 1998 Vladimir Cvitanovi. Vojni lijenici u Karlovcu: s posebnim osvrtom na domovinski rat Svjetlo (Karlovac. 1884)3/4 (1998) Zupani Slavec, Zvonka, Franc tolfa. Dr. Ivan Oraen (1869-1921): dobrotnik Medicinske fakultete in slovenskega naroda. Ljubljana: Medicinska fakulteta, 1998 Zupani Slavec, Zvonka. Endemski silis med Slovenci v 1. polovici 19. stoletja Zbornik za zgodovino naravoslovja in tehnike 13/14 (1998), 247-260 Zdravstvene prilike na putu beogradskom...a devetnaest dana od Carigrada Medicinski asopis 37/1-2 (1998), 12-71 1999: Arko, Urka. 90-letnica olske medicine na slovenskem: uvodnik ob praznovanju 90-letnice olske medicina na slovenskem Zdravniki vestnik 68/5 (maj 1999), 323-326 Borisov, Peter. O Hacquetovem znaaju Zgodovinski asopis 53/4 (1999), 455-482 Dolenc, Milan. Zagovori v slovenski ljudski medicini ter zarotitve in apokrifne molitve. uredili i dopunili: Zvonka Zupani Slavec, Marija Makarovi. Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 1999 Dugac, eljko. Frescos and gratos as witnesses of mass death u: Etnoloki in antropoloki vidiki preuevanja smrti. Ljubljana: Slovenski etnografski muzej, 1999 159
Engelhardt, Dietrich von. Teaching history of medicine in the perspective of medical humanities Croatian medical journal 40/1 (1999), 1-7 Hriberek, Matej. Hipokratova prisega: iz starih asov Lepotni bazar 1/1 (1999), 9 Hriberek, Matej. Diave v antiki. Del 1: iz starih asov Lepotni bazar 1/2 (1999), 18 Hriberek, Matej. Diave v antiki. Del 2: iz starih asov Lepotni bazar 1/3 (1999), 15 Hriberek, Matej. Diave v antiki. Del 3: iz starih asov Lepotni bazar 1/4 (1999), 12-13 Hriberek, Matej. Medicinska terminologija v kozmetiki: ubenik za interno uporabo za izobraevanje kozmetini tehnik. Ljubljana: Zavod za tehnino izobraevanje, 1999 Hoechner, Francesca. The inuence of the medieval academic medicine on the work of the Baasel midwives Otium (Zagreb)7/8 (1999/2000), 95-99 Konjajev, Zora. Zvestoba Hipokratu : spomini in prievanja partizanskega zdravnika dr. Luke - akademika Franca Novaka (1908-1999). Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, 1999 Koselj, Miha. The history of diabetic services for adults in Slovenia Slovenska pediatrija 6/3 (1999), 61-64 Pedziwiatr, Maria J. Role of history and philosophy of medicine in the professional formation of a physician:writings of polish school of philosophy of medicine Croatian medical journal 40/1 (1999), 14-19 tolfa, Franc, Zvonka Zupani Slavec. Zdravnik in skladatelj dr. Anton Schwab: za 130-letnico rojstva. Ljubljani: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 1999 a : . IV V 1989. 1997. : , , 1999 Zgrabli, Milan. Korijeni i povijest interne medicine u Rijeci:uz okolnosti koje su utjecale na njezin razvoj. Opatija:Menora,1999 2000: 160
Dolgan, Marjan. Zdravnik Anton Muznik v prozi Ivana Preglja Primorska sreanja 24/227 (2000), 178-182 Hipokrat. Kanon medicine; Vazduh voda mjesto. preveo, uvodnu studiju sainio i komentare dodao dr Marko Vii. Podgorica: Oktoih, 2000 Kosanovi, Milo, Drago Brilej, Iztok A. Pilih. Zgodovinski oris razvoja zunanjih ksatorjev in indikacije za njihovo uporabo u: Osteosinteza z zunanjim ksatorjem tretje generacije. Ljubljana: Medicinska fakulteta, Katedra za kirurgijo; Celje: Splona in una bolninica, 2000 Marui, Branko. Zdravnik dr. Anton Muznik (1726-1803) u: Goriko podnebje. Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2000 Odmerek zgodovine: medicina se je v zadnjih letih precej spremenila, a veliko je ostalo enako Mladina 8 (21. feb. 2000), 48-49 , . Bosiljka-Bosa Miloevi: lekar, pedagog i prosvetitelj. Beograd: Bobby Bomont, 2000 Skaleri, Uro. Parodontalna medicina - stiie med stomatologijo in medicino Zdravniki vestnik 69/3 (2000), III-23-III-27 : . VI , 1999. . : , , 2000 enska v farmaciji, medicini in naravoslovju: mednarodni simpozij v Mariboru, 16. septembra 2000. Urednik tefan Predin. Maribor: Mariborske lekarne, 2000 Znanstevni skup Rijeka i Rijeani u medicinskoj povjesnici, Rijeka, 19.-20. listopada 2000. urednik Ante krobonja. Rijeka:Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture,2000 2001: Bai, Jurica. Prilog povijesti zdravstvene kulture Dubrovakog primorja XIV. i XV. stoljea Zbornik Dubrovakog primorja i otoka8 (2001), 187-197 Bogin, Barry. Human adolescence: life history, evolution, and health Zdravstveno varstvo 40 suppl (2001), 9-24 Boroveki, Ana, Slobodan Lang. Povijesno-medicinski vodi kroz medicinu starog Dubrovnika. Zagreb:Medicinski fakultet, kola narodnog zdravlja Andrija tampar,2001 161
Deelna vlada v Ljubljani: 1861-1918. Kolera 1866-1910. delni arhivski inventar: signatura fonda AS 33. popisala Katarina Keber. Ljubljana: Arhiv Republike Slovenije, 2001. Fatovi-Fereni, Stella. The chair of dermatovenerology at Zagreb School of Medicine:on the occasion of the 80th anniversary of its foundation: (19212001) Acta dermatovenerologica Croatica9/4 (2001), 267-273 Ignjatovi, Mile. Laza K. Lazarevi (1851-1891) Vojnosanitetski pregled 58/6 (2001), 695-701 Keber, Katarina. Socialna zgodovina medicine: raziskovanja na robu modernega zgodovinopisja? Ljubljana: Zveza zgodovinskih drutev Slovenije, 2001 Keber, Katarina. Socialna zgodovina medicine: raziskovanja na robu modernega zgodovinopisja? Zgodovinski asopis 55/2 (2001), 269-273 Klemenc, Matja. Medietatem unius castelli quod dicitur Siliganum et medietatem unius villeque sclavorum lingua vocatur Gorizia Zdravniki vestnik 70/11 (2001), 609-610 Koir, Tone. Splona medicina v Sloveniji: zgodovinski pregled do leta 1992. Ljubljana: Zdruenje zdravnikov druinske medicine SZD, 2001 Krajnc, Ivan. Internistina sluba: klinini oddelek za interno medicino u: Splona bolninica Maribor. urednik Cirila Toplak. Maribor: Splona bolninica, 2001, 112-118 Puklavec, Ludvik. Oddelek za nuklearno medicino u: Splona bolninica Maribor. urednik Cirila Toplak. Maribor: Splona bolninica, 2001, 147-151 Soban, Darinka. Zdravnik, gozdar in zgodnji ekolog August Bier (1861-1949) Proteus 63/9-10 (maj-jun. 2001), 412-414 Srebrni jubilej perinatalne medicine v Sloveniji: zbornik prispevkov, Ljubljana, 14. november 2001. urednk iva Novak Antoli. Ljubljana: Zdruenje za perinatalno medicino, Slovensko zdravniko drutvo, Klinini oddelek za perinatologijo, Ginekoloka klinika, KC Ljubljana, 2001. Stefanovi, Ljubomir J. Poeci nuklearne medicine i nastanak prvih nuklearnomedicinskih institucija u Jugoslaviji Medicus 2/1 (maj 2001), 7-13 Trampu, Andrej. Lekcija iz leta 1847: odporne bakterije v slovenskih bolninicah Delo 43/33 (10. feb. 2001), 14 Wraber, Tone. Simpozij ob petstoletnici rojstva P. A. Mattiolija v Sieni Proteus 63/7 (mar. 2001), 316-317 162
Vukovi, arko. asopis Urgentna medicina i istorija medicine Halo 94 5/18 (2001), 9-15 Zadravec, Joe. Razvoj zdravstva v Prekmurju do leta 1941. dopunila i uredila Zvonka Zupani Slavec. Murska Sobota: Eurotrade Print, 2001 : . VII , 2000. . : , , 2001 Zeki, Jasenko. Veliko rimsko kazalite u Puli extra muros;Nekoliko fragmenata o razvoju medicine u rimskoj Puli; Pulski tramvaj, simbol grada s poetka dvadesetoga stoljea Nova Istra6/1(17) (2001), 195-206 Zupani Slavec, Zvonka. Dr. Friedrich Keesbacher (1831-1901), ein in Slowenien taetiger Tiroler Artz : Anlaesslich seines 170. Geburtstages und 100. Todestages Wiener Klinische Wochenschrift 113/17-18 (2001), 701-703 Zupani Slavec, Zvonka. Veliki doseki medicine v 19. in 20. stoletju u: Splona bolninica Maribor. urednik Cirila Toplak. Maribor: Splona bolninica, 2001, 22-30 Zupani Slavec, Zvonka. Zvezda slovenske medicine (dr. Marko Gerbec) Ljubljana 6/11-12 (november/december 2001), 58 Zupani Slavec, Zvonka. Vpliv Santorijevih del na Dubrovana ura Armena Baglivija Medicinski razgledi 40/4 (2001), 443-450 Zupani Slavec, Zvonka. Endemski silis-krljevska bolezen na Slovenskem:razvoj in irenje bolezni po naih krajih v prvi polovici 19. stoletja. Ljubljana:Medicinska fakulteta Univerze, Initut za zgodovino medicine,cop. 2001 2002: Adam, Philippe, Claudine Herzlich. Sociologija bolezni in medicine. preveli Ida Rawdan, Joica Centa. Ljubljana: Drutvo pljunih in alergijskih bolnikov Slovenije, 2002 Bavdek, Srdan V. Lavrin, Janez Krstnik u: Enciklopedija Slovenije 16: A-. urednik Marjan Javornik. Ljubljana: Mladinska knjiga, 2002, 119 Brumec, Viljem. Peter Borisov - osemdesetletnik Zdravniki vestnik 71/2 (2002), 120 Buklija, Tatjana. etiri oporuke zadarskih lijenika iz prve polovice 17. stoljea:prilozi poznavanju povijesti medicine i drutvene povijesti Povijesni 163
prilozi20/21 (2001/2002), 29-43 Zwitter, Matja. Dorothy Reed and Hodgkins disease: a reection after a century International journal of radiation oncology, biology, physics 53/2 (2002), 366-375 uri, Milorad, Josip Dadasovi. Dvadeset godina Psihijatrijske sekcije Srpskog lekarskog drutva : Drutva lekara Vojvodine, 1982-2001 Medicinski pregled 55/3-4 (2002), 153-160 Fatovi-Fereni, Stella. Lijeniki vjesnik u povijesti medicine i povijest medicine u Lijenikome vjesniku :u povodu 125. obljetnice izlaenja Lijenikog vjesnika Lijeniki vjesnik 124/5 (2002), 165-169 Ignjatovi, Mile D. Laza K. Lazarevi, 1851-1891 (2. deo) Vojnosanitetski pregled 59/1 (2002), 87-93 Ignjatovi, Mile D. Izuavanje istorije vojne medicine i hirurgije Vojnosanitetski pregled 59/4 (2002), 429-435 Jovi, Pavle. Vojni lekari (prvi dravni pitomci za studije medicine u inostranstvu) Vojnosanitetski pregled 59/2 (2002), 215-216 , . . . .: . ., 2002 Kai, Zvonimir. Razvoj stomatologije u Hrvatskoj Acta stomatologica Croatica36/1 (2002), 5-28 Majcen, Nineta. Medlaboratorijska preskuanja v kemiji Kemija v oli 14/3 (oktober 2002), 389 Medicinski razgledi: tirideset let! Ljubljana: Medicinski razgledi, 2002 Milovi, Ivan S. Sluaj sudskomedicinskog vetaenja ekshumacijom u prvoj polovini 19. veka u Crnoj Gori Srpski arhiv za celokupno lekarstvo 130/1-2 (2002), 54-55 , . . : , , 2002 Rado, Nikola. Urologija koja to nije. Zagreb:Druba Braa Hrvatskoga zmaja,2002 Stojiljkovi, Milo P., Jovo Zeljkovi, Vladimir Tadi. Iz istorije Vojnomedicinske akademije: I Vojne bolnice u Beogradu od 1836. do 1938. godine Vojnosanitetski pregled 59/3 (2002), 329-333 164
Stojiljkovi, Milo P., Jovo Zeljkovi, Vladimir Tadi. Iz istorije Vojnomedicinske akademije: II (prijemno i hirurko odeljenje) Vojnosanitetski pregled 59/4 (2002), 437-441 Stojiljkovi, Milo P., Jovo Zeljkovi, Vladimir Tadi. Iz istorije Vojnomedicinske akademije: III (ostala odeljenja hirurkih grana) Vojnosanitetski pregled 59/5 (2002), 563-567 Stojiljkovi, Milo P., Jovo Zeljkovi, Vladimir Tadi. Iz istorije Vojnomedicinske akademije: IV-Interno odeljenje Vojnosanitetski pregled 59/6 (2002), 689-694 krobonja, Ante, Ivica Kontoi. Bernardino Ramazzinis De morbis articum diatriba or three hundred years from the beginning of modern occupational medicine Arhiv za higijenu rada i toksikologiju 53/1 (2002), 31-36 ljapi, iva, Miljana ljapi-Roganovi. Deja zatita u Vrcu i njen razvoj Medicinski pregled 55/9-10 (2002), 431-435 piri, eljko, Miloje Preradovi, Jovo Zeljkovi. Iz istorije srpske i jugoslovenske vojne psihijatrije: nastanak i razvoj Klinike za psihijatriju Vojnomedicinske akademije od 1932. do 2002. godine Vojnosanitetski pregled 59/6 (2002), 681-687 tolfa, Marko. Jakob Strauss (1533-1590): zdravnik, lozof in astronom Radiks 12 (februar 2002), 24 Tadi, Vladimir. Bolje ikad...: etrdeset prva godinjica Instituta za naune informacije Vojnosanitetski pregled 59/2 (2002), 217-220 Vuga, Vanja. Medicina porta - zgodovina in oris dejavnosti Sanitas et labor 2/2 (2002), 7-14 Vukovi, Boo. Istorija medicine kroz praksu. Podgorica: Institut za zdravlje Crne Gore, 2002 Znoj, Romina. Staroegipanska bolninica Isis 11/8-9 (2002), 80-81 Zupani Slavec, Zvonka. Memento mori, Ljubljana in Celje Radiks 12 (februar 2002), 37-39 Zupani Slavec, Zvonka. krljevska bolest u Slovenaca Lijeniki vjesnik 124 (2002), 150-155 Zupani Slavec, Zvonka. Lipi za zdravo Ljubljano Ljubljana 7/9-10 (2002), 59 Zupani Slavec, Zvonka. Felix vita nova! Zbornik Celjskega literarnega drutva. glavni urednik Zoran Pevec. Celje: Celjsko literarno drutvo, 2002 165
Zupani Slavec, Zvonka. Goriki zdravniki: ob 1000-letnici prvega pisnega imenovanja Gorike Goriki letnik 29 (2002), 173-214 Zupani Slavec, Zvonka, Polona eko. Skrivnost otevilenih lobanj Mag 8/46 (13. nov. 2002), 40-42 Zupani Slavec, Zvonka. Druinska povezanost grofov Celjskih: identikacijska in epigenetska raziskava njihovih lobanj. Ljubljana: ZRC, ZRC SAZU, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2002 2003: Bohak, Janko. Psihoterapevtska dejavnost v helenistinem asu in prostoru u: Kaj deluje v psihoterapiji. Drugi tudijski dnevi SKZP, 7-8 junij 2002, Rogla, Slovenija. Maribor: Slovenska krovna zveza za psihoterapijo, 2003, 174-180 Caput-Jogunica, Romana, Nikola Jurkovi. 40 godina tjelesne i zdravstvene kulture na Sveuilitu u Zagrebu:(1963-2003). Zagreb:kolska knjiga,2003 Dervievi, Edvin, Vesna Dervievi, Arif Dervievi, Vedran Hadi. Tui-na kitajska masaa z osnovami tradicionalne kitajske medicine. Ljubljana: Belladona Publishing Centre, cop. 2003 Flis, Vojko. La Specola v Firencah u: Izbrana poglavja iz kirurgije. uredili Kazimir Miksi i Vojko Flis. Maribor: Obzorja, 2003, 356-358 Jurca, Joe. Balthasar Hacquet in veterinarstvo Hacquetia 2/2 (2003), 75-84 Klemeni, Marijan M. Fran Viljem Lipi: Topograja c.-kr. deelnega glavnega mesta Ljubljane, Ljubljana 2003: Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 630 strani Geografski vestnik 75/1 (2003), 117 Lipi, Fran Viljem. Topograja c.-kr. deelnega glavnega mesta Ljubljane z vidika naravoslovja in medicine, zdravstvene ureditve in biostatike. prevela Marjeta Oblak. uredila Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana:Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije,2003 Lippich, Fr. Wilhelm. Topographie der k. k. Provinzialhauptstadt Laibach, in Bezug auf Natur- und Heilkunde, Medizinalordnung und Biostatik. uredila Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2003 Maksimovi, Jovan. Istorijat leenja skorbuta i nepravda uinjena Karlovanu dr Maksimu Nikoliu-Mikovievom u XIX veku Medicinski pregled 56/5-6 (2003), 295-298 166
Maksimovi, Jovan. Razvoj babike slube u Vojvodini Medicinski pregled 56/7-8 (2003), 385-388 Medicinska fakulteta Univerze v Ljubljani: 1919-1945. uredili France Urlep, Miroslav Kalinik, Peter Borisov. Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, Zdravnika zbornica Slovenije, 2003 Prunk, Janko. Politino in kulturno ivljenje Slovencev v prvi Jugoslaviji u: Medicinska fakulteta Univerze v Ljubljani. uredili France Urlep, Miroslav Kalinik, Peter Borisov. Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, Zdravnika zbornica Slovenije, 2003, 15-25 Sere, Aleksandra. Dr. Fran Viljem Lipi, Topograja c.-kr. deelnega glavnega mesta Ljubljane, Ljubljana 1834. Faksimile, prevod in spremne tudije (urednica Zvonka Zupani Slavec, prevajalka Marjeta Oblak). Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije. Ljubljana 2003. 630 strani (prevod in tudije) Arhivi 26/2 (2003), 409-411 krjanc, Renata. Spomin na zdravnika in humanista: letonji Pintarjevi dnevi so bili posveeni kranjskemu zdravniku in humanistu dr. Karlu Petriu. Pintarjevo plaketo je prejel prim. Mario Kocijani Gorenjski glas 56/91 (18. nov. 2003), 1 krobonja, Ante, Amir Muzur, Vlasta Rotschild. Povijest medicine za praktiare. Rijeka:Adami,2003 Zupani Slavec, Zvonka. Od medicinskih sistemov 18. stoletja do klinine medicine 19. stoletja: medicina v Lipievi Topograji u: Fran Viljem Lipi. Topograja c.-kr. deelnega glavnega mesta Ljubljane z vidika naravoslovja in medicine, zdravstvene ureditve in biostatike. Ljubljana: Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2003, 587-612 Zupani Slavec, Zvonka. Ivan Pintar: 1888-1963 u: Medicinska fakulteta Univerze v Ljubljani. uredili France Urlep, Miroslav Kalinik, Peter Borisov. Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, Zdravnika zbornica Slovenije, 2003, 165-173 Zupani Slavec, Zvonka. Dr. Viljem Kova in prva otroka bolninica pri Slovencih u: Slovenska kronika XIX. Stoletja. Ljubljana: Nova revija, 2001-2003, 92 Zupani Slavec, Zvonka. Mlekarice ne obolevajo za rnimi kozami u: Slovenska kronika XIX. Stoletja. Ljubljana: Nova revija, 2001-2003, 146-147 Zupani Slavec, Zvonka. Dr. Janez Bleiweis za slovensko zdravnitvo u: Slovenska kronika XIX. Stoletja. Ljubljana: Nova revija, 2001-2003, 274-275 167
Zupani Slavec, Zvonka. Prispevek nobelovcev k razvoju medicine v prvi polovici 20. stoletja Medicinski razgledi 42/3 (september 2003), 277-285 ajdela, Ivo. Topograja Ljubljane (1834) Demokracija 8/27 (3. jul. 2003), 46-47 2004: 5. znanstveni skup Rijeka i Rijeani u medicinskoj povjesnici, Rijeka, 5. i 6. studenog 2004. urednik Josip Aman. Rijeka:Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture,2004 Arias, Ingrid. Slowenische Medizinstudentinnen und rztinnen in Wien und Niedersterreich u: Grenzberschreitende Medizin zwischen Ljubljana und Wien. urednik Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Institut fr Geschichte der Medizin, Medizinische Fakultt, Institut fr Geschichte, Geisteswissenschaftliche Fakultt, Gynkologische Universittsklinik, 2004, 38-9, 70-1 Bakaun, Vjekoslav. etiri desetljea asopisa Medicina Medicina (Supplement)42(40)/1 (2004), 6-12 Bankl, Hans. Bolni Habsburani: bolezni in poutje vladarske rodbine. prevod Jakobina Slapar, Marjeta Koevar. spremne tudije Igor Grdina, Marijan M. Klemeni, Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2004 ustonja, Zrinko. Razvoj tjelesne i zdravstvene kulture u Hrvatskoj. Zagreb:Hrvatski portski muzej,2004 Dolgan, Marjan. Meje medicine ali zdravnik Anton Muznik v prozi Ivana Preglja u: Slovenska knjievnost tako ali drugae. urednik Marjan Dolgan. Ljubljani: Slovenska matica, 2004, 53-66 , . 1944. . : , 2004 Fatovi-Fereni, Stella, Tatjana Buklija. On weather, medicine and a weather stand:a history echoing into the present Acta medico-historica Adriatica2/2 (2004), 213-226 Globokar, Roman. Bioetika - etika ivljenja Bogoslovni vestnik 64/3 (2004), 423-436 Grenzberschreitende Medizin zwischen Ljubljana und Wien. urednik Zvonka Zupani Slavec. preveli na nemaki Britta Greier-Greiner, Franz Mandelc. prevela na slovenaki Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Institut fr Geschichte der Medizin, Medizinische Fakultt, Institut fr Geschichte, Geisteswissenschaftliche Fakultt, Gynkologische Universittsklinik, 2004 168
Hernja-Masten, Marija. O ptujskem zdravstvu do nastanka javne bolninice u: Zbornik Splone bolninice dr. Joeta Potra Ptuj. Urednik Ljubica uligoj. Ptuj: Splona bolninica dr. Joeta Potra, Mestna obina; Ljubljana: Ministrstvo za olstvo, znanost in port RS, 2004, 101-124 Horn, Sonia. Andreas Perlach (1490-1551) u: Grenzberschreitende Medizin zwischen Ljubljana und Wien. urednik Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Institut fr Geschichte der Medizin, Medizinische Fakultt, Institut fr Geschichte, Geisteswissenschaftliche Fakultt, Gynkologische Universittsklinik, 2004, 37, 69 Ignjatovi, Mile D. Srpsko ratno hirurko iskustvo (1876-1918) V deo: ratna hirurgija u Srbiji u Prvom svetskom ratu Vojnosanitetski pregled 61/3 (2004), 331-342 Jajevi, Zdenko. Izloba povodom 110. obljetnice teaja za uitelje gimnastike i 45. obljetnice Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Zagreb:Hrvatski portski muzej, Kinezioloki fakultet,2004 , . . : , 2004 Kneevi, Srebrica. Osnivanje sekcije za istoriju medicine SLD Timoki medicinski glasnik 29 Suppl. 1 (2004), 17-23 Le Fanu, James. Uspon i pad moderne medicine Trei program Hrvatskog radija67/68 (2004/2005), 27-76 Lovrei, Branka. Poloaj komplementarne medicine v Sloveniji Kognitivna znanost. uredili Andrej Ule, Matja Gams, Gregor Repov. Ljubljana: Institut Joef Stefan, 2004, 59-62 Milievi, Mirjana. Spisak radova iz istorije medicine objavljenih u asopisu Timoki medicinski glasnik Timoki medicinski glasnik 29 Suppl. 1 (2004), 14-16 Muzur, Amir. Kratka povijest tiskanih medicinskih znanstvenih asopisa Medicina (Supplement)42(40)/1 (2004), 17-20 Neak, Duan. Prof. dr. Wertheim und die slowenischen Gynkologen u: Grenzberschreitende Medizin zwischen Ljubljana und Wien. urednik Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Institut fr Geschichte der Medizin, Medizinische Fakultt, Institut fr Geschichte, Geisteswissenschaftliche Fakultt, Gynkologische Universittsklinik, 2004, 27-29 Niki, Andrija. preveo Jozo Kraljevi. Franciscans and medicine in Herzegovina 169
Acta medico-historica Adriatica 2/2 (2004), 155-170 Niki, Andrija. Franciscans and medicine in Herzegovina. Rijeka: Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture, 2004 Pivec, Gregor. Bolninica v Mariboru od ustanovitve do 2. svetovne vojne Zdravniki vestnik 73/4 (2004), 327-330 Radovi sa prethodnih naunih skupova istorije medicine i narodne zdravstvene kulture. urednik Neboja Paunkovi. Zajear: Podrunica srpskog lekarskog drutva u Zajearu, 2004. Sente, Marko. Istorijat audiologije Medicinski pregled 57/11-12 (2004), 611-616 Sitar, Sandi. Paracelsus: utemeljitelj moderne medicine Gea 14/5 (2004), 72-75 Stadler, Angelika. Slowenische rztinnen im ersten Weltkrieg u: Grenzberschreitende Medizin zwischen Ljubljana und Wien. urednik Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Institut fr Geschichte der Medizin, Medizinische Fakultt, Institut fr Geschichte, Geisteswissenschaftliche Fakultt, Gynkologische Universittsklinik, 2004, 40-2, 72-3 utar, Branko. Dr. Fran Viljem Lipi, Topograja c.-kr. deelnega glavnega mesta Ljubljane, Ljubljana 1834 olska kronika 13(37)/1 (2004), 196-197 Vukas, Duje. Rijeki doprinos hrvatskoj medicinskoj misli:(uz 40. obljetnicu Medicine) Medicina (Supplement)42(40)/1 (2004), 13-16 Zalokar, Jurij. Nekaj za zdravstvo zanimivih drobcev iz zgodovine Isis 13/7 (1. julij 2004), 62-63 Znoj, Romina. Oesne bolezni v starem Egiptu Isis 13/3 (marec 2004), 47 Zupani Slavec, Zvonka. Bereicherung durch Kontakte und Verbindungen u: Grenzberschreitende Medizin zwischen Ljubljana und Wien. urednik Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Institut fr Geschichte der Medizin, Medizinische Fakultt, Institut fr Geschichte, Geisteswissenschaftliche Fakultt, Gynkologische Universittsklinik, 2004, 1-2 Zupani Slavec, Zvonka. Die Welt des Wissens, der Erfahrungen und der Zusammenarbeit u: Grenzberschreitende Medizin zwischen Ljubljana und Wien. urednik Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Institut fr Geschichte der Medizin, Medizinische Fakultt, Institut fr Geschichte, Geisteswissenschaftliche Fakultt, Gynkologische Universittsklinik, 2004, 3-4, 43-4 Zupani Slavec, Zvonka. Beruehmte Aerzte zwischen Ljubljana und Wien u: Grenzberschreitende Medizin zwischen Ljubljana und Wien. urednik 170
Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Institut fr Geschichte der Medizin, Medizinische Fakultt, Institut fr Geschichte, Geisteswissenschaftliche Fakultt, Gynkologische Universittsklinik, 2004, 13-9, 51-6 Zupani Slavec, Zvonka. Morbus Skrljevo - endemischer Syphilis und die Beitrge der Wiener dermatovenerologen zum Verstaendnis und zur Ausrottung dieser Krankheit (1790-1860) u: Grenzberschreitende Medizin zwischen Ljubljana und Wien. urednik Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Institut fr Geschichte der Medizin, Medizinische Fakultt, Institut fr Geschichte, Geisteswissenschaftliche Fakultt, Gynkologische Universittsklinik, 2004, 20-3, 57-9 Zupani Slavec, Zvonka. Identikationsstudie an den schdeln der Grafen und Frsten von Cilli: (dievon 1360 bis 1456 in einem Gemeinschaftsgrab bestattet wurden) u: Grenzberschreitende Medizin zwischen Ljubljana und Wien. urednik Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Institut fr Geschichte der Medizin, Medizinische Fakultt, Institut fr Geschichte, Geisteswissenschaftliche Fakultt, Gynkologische Universittsklinik, 2004, 24-6, 60-1 Zupani Slavec, Zvonka. Znani voditelji, njihove bolezni in zdravniki: vpliv bolezni na ivljenje in delo velikih vladarjev Veer 60/290 (2004), 45 Zupani Slavec, Zvonka. Obrazi patograje: znani oblastniki, njihove bolezni in zdravniki u: Bolni Habsburani. Ljubljana: Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2004, 147-160 iek, Ivan. Medicina v antinem obdobju u: Zbornik Splone bolninice dr. Joeta Potra Ptuj. Urednik Ljubica uligoj. Ptuj: Splona bolninica dr. Joeta Potra, Mestna obina; Ljubljana: Ministrstvo za olstvo, znanost in port RS, 2004, 93-99 2005: 6. Znanstveni skup Rijeka i rijeani u medicinskoj povjesnici:zdravstveno kolstvo u Rijeci do otvaranja Medicinskog fakulteta 1955., Rijeka, Medicinski fakultet, 4. i 5. studenoga 2005. urednik Ante krobonja. Rijeka:Hrvatsko zdravstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture,2005 Brumec, Viljem. zapisali Ana Murko, Tilen Zamuda. Pogovor: prof. Viljem Brumec Medicinski mesenik 1/3 (2005), 2-4 ebaek-Travnik, Zdenka. Kaj je dr. Lipi vedel o alkoholni politiki e pred 170 leti u: Fran Viljem Lipi. Osnovne znailnosti dipsobiostatike - zlorabe alkohola oziroma na podlagi zdravnikega opazovanja nastala politino-statistina predstavitev njenih posledic, ki se odraajo na prebivalstvu in ivljenjski dobi. 171
Ljubljana: Zaloba ZRC, ZRC SAZU, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2005, 41-54 eperkovi, Zoran. Srpska medicina u srednjem veku Opta medicina 11/1-2 (2005), 82-84 Fatovi-Fereni, Stella. Otok kao motiv i inspiracija u djelu Romana Jelia Medica Jadertina. Supplement35/1-2 (2005), 13-15 Fischinger,J. Historical development of otolaryngology (ORL) in Slovenia between 1880 and 1920 Journal of laryngology and otology. Supplement 119/30 (2005), 95-98 Jamnicki Dojmi, Mirko. Dvije medikohistorijske teme u radovima dr. Romana Jelia Medica Jadertina. Supplement35/1-2 (2005), 21-26 Jovi, Rajko M. Hiljadu laringektomija na univerzitetskoj klinici za bolesti uva, grla i nosa u Novom Sadu: istorijski osvrt uz prikaz znaajnih podataka leenja malignih tumora larinksa Medicinski pregled 58/1-2 (2005), 89-93 Keber, Katarina. Epidemija kolere na Pivki leta 1855 u: Slavenski zbornik. odabrao i uredio Janko Botjani. Vrhnika: Galerija 2, 2005, 25-26 Keber, Katarina. Kranjski obrambni mehanizem za zaito pred prvo epidemijo kolere v Evropi Kronika 53/3 (2005), 351-364 Kocijani, Mario. Zakonodaja javnega zdravstva na slovenskem od F. V. Lipia do I. Pirca (1814-1940) u: Razvoj javnega zdravstva na Slovenskem med prvo in drugo svetovno vojno; Dr. Ivo Pirc (1891-1967) - utemeljitelj javnega zdravstva na slovenskem. urednik Zvonka Zupani Slavec. Ljubljana: Intitut za varovanje zdravja RS, 2005, 31-40 Koevar, Marjeta. K prevodu u: Fran Viljem Lipi. Osnovne znailnosti dipsobiostatike - zlorabe alkohola oziroma na podlagi zdravnikega opazovanja nastala politino-statistina predstavitev njenih posledic, ki se odraajo na prebivalstvu in ivljenjski dobi. Ljubljana: Zaloba ZRC, ZRC SAZU, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2005, 19-20 Korin, Nikola. Izabrani radovi. Rijeka:Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture, Adami,2005 Lipi, Fran Viljem. Osnovne znailnosti dipsobiostatike - zlorabe alkohola oziroma na podlagi zdravnikega opazovanja nastala politino-statistina predstavitev njenih posledic, ki se odraajo na prebivalstvu in ivljenjski dobi. urednik Zvonka Zupani Slavec. prevod Marjeta Koevar. prevod na engleski Alan McConnell-Du, prevod na nemaki Doris Debenjak. Ljubljana: Zaloba 172
ZRC, ZRC SAZU, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2005 , . : , , 2002 13 (2005), 177-180 Mai, Izet. Korijeni medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Avicena, 2005 Medicinski fakultet Sveuilita u Rijeci:1955-2005. glavni urednik Anton krobonja. prevod na engleski jezik Zorica Tein Peri, Milivoj Vodopija. Rijeka:Medicinski fakultet Sveuilita,2005. Miki, elimir. Bolnice kotskih ena: 90-godinjica njihovog delovanja u Srbiji Medicinski pregled 58/11-12 (2005), 597-608 Milovi, ore. Prilozi za povijest zdravstvene kulture. Rijeka:Hrvatsko povijesno drutvo za povijest zdravstvene kulture, Adami,2005 Milovi, ore. Izabrani lanci. urednik Ante krobonja. Rijeka:Adami, Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture,2005 Mlinar, Anton. Evtanazija: zgodovinski pregled, dananji poloaj in etina reeksija. Ljubljana: tudentska zaloba, 2005 Muzur, Amir, Ante krobonja. Roots of medical thought and tradition in Rijeka and circumstances of fundation of the Rijeka School of Medicine Acta medico-historica Adriatica4/2 (2005), 177-194 Pengov, Andrej. Die Viehhaltung und das Veterinrwesen in der deutschen Sprachinsel Gottschee Wiener Tierrztliche Monatschrift 92/8 (2005), 182-190 Perovi, Slavko. Roman Jeli i nahodita Medica Jadertina. Supplement35/1-2 (2005), 17-20 , . : : . . : Clio, 2005 Radovanevi, Ljubomir. Nikola Korin, Izabrani radovi, Biblioteka AMHA, knj. 1., Rijeka, Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture, Adami, 2005 Acta medico-historica Adriatica4/2 (2005), 277-278 Radovanevi, Ljubomir. ore Milovi, Prilozi za povijest zdravstvene kulture, Biblioteka AMHA, knj. 2., Rijeka, Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture, Adami, 2005 Acta medico-historica Adriatica4/2 173
(2005), 279-280 Sere, Aleksandra. Dr. Fran Viljem Lipi, Osnovne znailnosti DIPSOBIOSTATIKE (Grundzuge zur Dipsobiostatik), oziroma predstavitev posledic zlorabe alkohola, Ljubljana 1834. Prevod, spremne tudije in ponatis izvirnika (urednica Zvonka Zupani Slavec; prevajalka Marjeta Oblak). Zaloba ZRC SAZU : Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, Ljubljana 2005, 420 strani Arhivi 28/2 (2005), 427-428 Vujaklija-Stipanovi, Ksenija. Povijest transfuzijske medicine:razvoj transfuzijske medicine u Rijeci Medicina (Rijeka)42(41)/2 (2005), 143-150 Zbornik tudentov Medicinske fakultete v Ljubljani: 2004/05. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Medicinska fakulteta, 2005 Zupani Slavec, Zvonka. Endemski silis - krljevska bolezen na slovenskem Radiks 15 (2005), 32-35 Zupani Slavec, Zvonka. zapisala Vesna Pintari. Intervju z Zvonko Zupani Slavec Prol 2 (2005), 21-22 Zupani Slavec, Zvonka. The Skrljevo disease (endemic syphilis) in the Slovene lands Journal of paleopathology 17/1 (2005), 37-38 Zupani Slavec, Zvonka, Nina Erjavc. Duan Kos: O melanholiji, karierizmu, nasilju in rtvah: traka afera Gallenberg: prikaz: zgodovina medicine Zdravniki vestnik 74 (2005), 259-262 Zupani Slavec, Zvonka. Lipieva Dipsobiostatika - za zmeraj sodobna knjiga pri nas in v svetu u: Fran Viljem Lipi. Osnovne znailnosti dipsobiostatike zlorabe alkohola oziroma na podlagi zdravnikega opazovanja nastala politinostatistina predstavitev njenih posledic, ki se odraajo na prebivalstvu in ivljenjski dobi. Ljubljana: Zaloba ZRC, ZRC SAZU, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2005, 9-17 Zupani Slavec, Zvonka. Lipiev znanstveni prvenec v protialkoholni literaturi u: Fran Viljem Lipi. Osnovne znailnosti dipsobiostatike - zlorabe alkohola oziroma na podlagi zdravnikega opazovanja nastala politino-statistina predstavitev njenih posledic, ki se odraajo na prebivalstvu in ivljenjski dobi. Ljubljana: Zaloba ZRC, ZRC SAZU, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2005, 23-40 Zupani Slavec, Zvonka. Alkoholizem kot drubeni in zdravstveni problem od starih civilizacij do danes u: Fran Viljem Lipi. Osnovne znailnosti dipsobiostatike - zlorabe alkohola oziroma na podlagi zdravnikega opazovanja nastala politino-statistina predstavitev njenih posledic, ki se odraajo na prebivalstvu in 174
ivljenjski dobi. Ljubljana: Zaloba ZRC, ZRC SAZU, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2005, 63-79 ivljenje tee. uredile Irena Bricl, Natalija Lampreht, Marjeta Potonik. Ljubljana: Zavod RS za transfuzijsko medicino, 2005 2006: 40 let perinatalne medicine v Sloveniji: mednarodni znanstveni simpozij Maribor, 16. 6. 2006. urednik Iztok Taka. prevod na engleski Marijana Gajek Marchetti. Maribor: Splona bolninica, cop. 2006 7. znanstveni skup Rijeka i Rijeani u medicinskoj povjesnici, Rijeka, Medicinski fakultet 3. i 4. studenoga 2006. Rijeka:Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture,2006 Brajukovi, Goran. Sto etrdeset godina genetike Vojnosanitetski pregled 63/5 (2006), 509-512 Zielhofer, Joe. Ob 130-letnici rojstva in 70-letnici smrti generala Maistra Skozi as (2006), 119-122 Coni, ivojin. Prilog istoriji nastanka i razvoja slube zikalne medicine i rehabilitacije u Srbiji Medicinski pregled 59, Suppl. 1 (2006), 9-12 urevi, Nina. Zaetki in prihodnost medicine: raziskovalno podroje zdravstvo, veterina, port: raziskovalna naloga. Maribor: Osnovna ola Borisa Kidria, 2006 Golob, Milan. tiri desetletja perinatalne medicine v Sloveniji Naa bolninica 7/56 (maj/jun. 2006), 12-13 Hojs, Radovan. Oddelek za gastroenterologijo - del Klininega oddelka za interno medicino Maribor u: Internistina gastroenterologija Maribor. Maribor: Splona bolninica, 2006, 19 Hriberek, Matej. Fran Viljem Lipi in njegovo delo Bolezni Ljubljananov Monitor ISH 8/2 (2006), 229-233 Ignjatovi, Mile. Salerno Vojnosanitetski pregled 63/1 (2006), 77-85 Ignjatovi, Mile D. Rat i mir: 1. deo - rat - pregled istorije vojske i ratova iz vojnosanitetskog ugla Vojnosanitetski pregled 63/2 (2006), 193-202 Ignjatovi, Mile. Istorijski pregled razvoja vojnog saniteta - 1. deo Vojnosanitetski pregled 63/4 (2006), 415-423 175
Ignjatovi, Mile. Istorijski pregled razvoja vojnog saniteta: 2. deo Vojnosanitetski pregled 63/5 (2006), 513-522 Ignjatovi, Mile. Istorijski pregled razvoja ratne hirurgije - 1. deo Vojnosanitetski pregled 63/6 (2006), 619-624 Ignjatovi, Mile. Istorijski pregled razvoja ratne hirurgije - 2. deo Vojnosanitetski pregled 63/7 (2006), 685-690 Ignjatovi, Mile. Istorijski pregled razvoja ratne hirurgije - 3. deo Vojnosanitetski pregled 63/8 (2006), 770-774 Ivani, Tomislav. The discovery of spiritual therapy. prevod sa hrvatskog Ana ivkovi. Zagreb:Teovizija;Salzburg:Grafocommerce,2006 Jeretin, Stojan. Od etrove narkoze do anesteziologije. Mariboru: Medicinska fakulteta, Oddelek za zgodovino medicine, 2006 Jovanovi Simi, Jelena. Serbian medical societys museum of Serbian medicine Acta medico-historica Adriatica4/2 (2006), 323-330 Kordi, ime. Svetoj Apoloniji u ast. Rijeka: Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture, 2006 Lipi, Fran Viljem. Bolezni Ljubljananov (Morbi Lubeanorum) - maj, november Keria 8/2 (2006), 101-124 Lipi, Fran Viljem. Bolezni Ljubljananov - avgust Monitor ISH 8/2 (2006), 234-244 Leniar, Gorazd. Ob stoletnici delovanja Oddelka za infekcijske bolezni in vroinska stanja Splone bolninice v Celju (1906-2006) Zdravniki vestnik 75/11 (nov. 2006), 745-748 Milenkovi, Sanja, Biljana Putnikovi, Milan B. Jovanovi, Iva Berisavac, Marko Markovi. Od Kontumca do Kliniko-bolnikog centra Zemun - Beograd (1730-2005) Vojnosanitetski pregled 63/7 ( Jul 2006), 691-695. Nedok, Aleksandar S. Prvi slovenski zdravniki in njihovi potomci v sanitetni slubi srbske vojske od leta 1864 do 1918 Zdravniki vestnik 75/3 (mar. 2006), 196-202 Pivec, Gregor. Maribor General Hospital from its foundation until World War II Wiener klinische Wochenschrift.118, suppl. 2 (2006), 2-5 Soban, Darinka, Joe Rupreht. UNESCO - za varstvo zgodovine vojne medicine v Sloveniji Zdravniki vestnik 75/3 (mar. 2006), 183-191 176
Taka, Iztok. 40 let sodobne perinatalne medicine v Mariboru: ob mednarodnem znanstvenem simpoziju 40 let perinatalne medicine v Sloveniji in 40-letnici sodobne perinatologije v Mariboru u: 40 let perinatalne medicine v Sloveniji. urednik Iztok Taka. Maribor: Splona bolninica, cop. 2006, 35-165 Taka, Iztok. Pol stoletja nartovanja druine v Mariboru: ob mednarodnem znanstvenem simpoziju 50 let nartovanja druine v Mariboru in 50-letnici organiziranega nartovanja druine v Mariboru u: 50 let nartovanja druine v Mariboru. urednik Iztok Taka. Maribor: Univerzitetni klinini center, 2007, 31-176 Topler, Vladimir. 110-letnica Splone bolninice Slovenj Gradec - kronoloki pregled Zdravniki vestnik 75/12 (2006), 865-868 Turk, Zmago. Razvoj zikalne in rehabilitacijske medicine v Sploni bolninici Maribor u: Rehabilitacija ramenskega sklepa po pokodbi. Strokovno sreanje zioterapevtov mariborske regije, Maribor 6. april 2006. Maribor: Splona bolninica, 2006, 9-14 Wokaunn, Mario. Between stigma and dawn of medicine:the last leprosarium in Croatia Croatian medical journal 47/5 (2006), 759-766 Zbornik tudentov Medicinske fakultete v Ljubljani: 2005/06. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Medicinska fakulteta, 2006 Zdravkovi, Marija. Istorijat razvoja tkivnog doplera: kad svetlost zvezda osvetli miokardnu funkciju Medicinski pregled 59/1-2 (2006), 85-87 Zdravkovi, Marija. Rene Favaloro: hirurg koji je obuzdao koronarnu bolest Medicinski pregled 59/5-6 (2006), 281-285 Zupani Slavec, Zvonka. Kuga, silis, gripa - epidemije so naa usoda Dnevnik 56/75 (18. mar. 2006), 34-35 Zupani Slavec, Zvonka. Iz tradicije Intituta za varovanje zdravja RS: razvoj slovenskega javnega zdravstva med leti 1918 in 1941 u: Seminar iz socialne medicine, higiene, epidemiologije in zdravstvene ekonomikeza pripravnike zdravnike in zobozdravnike, Ljubljana 5 - 9 junij 2006. Ljubljana: Intitut za varovanje zdravje Republike Slovenije, 2006, 1-3 eleznik, Urka. Med naravnim in drubenim: zgodovina epideminih bolezni v ponovnem branju Acta Histriae 14/2 (2006), 393-414 Zupani Slavec, Zvonka. Dr. Fran Viljem Lipi, Osnovne znailnosti dipsobiostatike Vestnik 37/1-2 (2006), 18 eleznik, Urka. Med naravnim in drubenim: zgodovina epideminih bolezni v 177
ponovnem branju Acta Histriae 14/2 (2006), 393-414 2007: Arsi, D. Poeci i razvoj medicinske delatnosti u Pomoravskom okrugu Zdravstvena zatita 36/3 (2007), 61-63 Borovek, Andrija. Graa za povijest kineziologije u karlovakom kraju. Karlovac:Knjievni krug,2007 uri, Milorad, Laslo Tari. Lekari Jevreji u Senti od 1822. do 1944. godine Medicinski pregled 60/3-4 (2007), 199-204 , . : . : , 2007 Deveerski, Gordana, Kosta Savi i Branislav Bobi. Istorija razvoja slube za zikalnu medicinu i rehabilitaciju u Vojvodini Medicinski pregled 60/11-12 (2007), 657-661 Hriberek, Matej. K prevodu Lipievih Bolezni Ljubljananov (Morbi Lubeanorum) u: Fran Viljem Lipi. Bolezni Ljubljananov, ki jih je leta 1828 opazoval Fran Viljem Lipi, doktor medicine, poprej zdravnik ordinarij mesta Ljubljana, sedaj na univerzi v Padovi redni profesor medicinske prakse. Ljubljana: Zaloba ZRC, ZRC SAZU, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2007, 21-27 Hudoletnjak Grgi, Maja. Medicina i metoda:hipokratski spis O staroj medicini. Zagreb:KruZak,2007 Ignjatovi, Mile. Velikani ratne hirurgije - 2. deo Vojnosanitetski pregled 64/2 (2007), 163-170 Ignjatovi, Mile. Velikani ratne hirurgije - 3. deo Vojnosanitetski pregled 64/4 (2007), 283-295 Ivanievi, Goran. Balneologija - od empirije do medicine utemeljene na dokazima Fizikalna i rehabilitacijska medicina21/1-2 (2007), 150-162 Jaunig, Senta. Dr. Toma Furlan versus bela smrt: zdravnik, ki je pisal s klicaji! Zgodovina za vse 14/1 (2007), 121-130 Jenko, Mojca, Matev Pustiek. Tehnoloka oprema pametnih domov Rehabilitacija 6 suppl. 1 (mar. 2007), 88-93 Krni, Anton. Giuseppe and aloysius Fraris workers on rabies and histrory of frari madical family of ibenik Croatian medical journal48/3 (2007), 378-390 178
Kostnapfel, Janko. Partizanske bolninice Snenik Zdravniki vestnik 76/1 (jan. 2007), 65-66 Kouti, Damir. The life and work of Marko Godina: in memory of a pioneer in reconstructive microsurgery Journal of plastic, reconstructive & aesthetic surgery 60/10 (2007), 1171-1172 Mali, Mladen. Uloga javne vatrogasne postrojbe u masovnim nesreama i katastrofama Lijeniki vjesnik. Suplement129/5 (2007), 58-63 Milovi, ore. Tragovi zdravstvene kulture u Eklogi iz 726. godine Acta medicohistorica Adriatica5/1 (2007), 21-36 Pantovi, Mihailo, Sran Milovanovi, Dragan Ravani, Vesna Pantovi. Cornerstones of serbian medicine: dr Mladen Jankovic Medicus 8/4 (dec. 2007), 156-158 Popovi, Ljubodrag. Kako je nastala dananja Vojnomedicinska Akademija Vojnosanitetski pregled 64/3 (2007), 227-238 Raos, Nenad. Lijeenje ivom u povijesti medicine Farmaceutski glasnik63/7-8 (2007), 453-463 Rijeka i Rijeani u medicinskoj povjesnici:jubilarci u Rijekoj medicinskoj povjesnici: Valter Rukavina, Stjepan Urban i Zvonimir Sui: slobodne teme: zbornik saetaka. 8. znanstveni skup Rijeka i Rijeani u medicinskoj povjesnici, Rijeka, 9. i 10. studenoga 2007. urednik Anja Petaros. Rijeka, Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture,2007 reter, Herman fon. Zapaanja vojnoga ljekara prilikom boravka u Crnoj Gori dr. lozoje i medicine Hermana fon retera. preveli i priredili Veselin Vujovi i Dragan Zeevi. Cetinje: V. Vujovi, 2007 tamfelj, I. Ugotavljanje vrste dveh zob iz predzgodovinskega obdobja Zobozdravstveni vestnik 62/1 (2007), 3-8 tolfa, Franc. Trideset let Znanstvenega drutva za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije Radiks 17 (2007), 40-42 varc-Janjanin, Sanja. Udio nekolicine lijenica u novijoj povijesti koprivnike medicine Podravina (Samobor)6/12 (2007), 46-53 Taka, Iztok. Pol stoletja nartovanja druine v Mariboru: ob mednarodnem znanstvenem simpoziju 50 let nartovanja druine v Mariboru in 50-letnici organiziranega nartovanja druine v Mariboru u: 50 let nartovanja druine v Mariboru. urednik Iztok Taka. Maribor: Univerzitetni klinini center, 2007, 31-176 179
Turk, Zmago, D. Lonzari. Fizijatar: juer, danas, sutra u: Zbornik radova. Prvi kongres zijatara Crne Gore, Igalo, 11-15. 7. 2007. Igalo: Udruenje zijatara Crne Gore, Institut Dr Simo Miloevi, 2007, 23-32 Urlep, France. Dananji pogled zdravnika splone medicine na Lipievo prakso in njegove bolnike u: Fran Viljem Lipi. Bolezni Ljubljananov, ki jih je leta 1828 opazoval Fran Viljem Lipi, doktor medicine, poprej zdravnik ordinarij mesta Ljubljana, sedaj na univerzi v Padovi redni profesor medicinske prakse. Ljubljana: Zaloba ZRC, ZRC SAZU, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2007, 31-47 XV , , 24-25. 2006. . . : ; : , 2007 Zdravkovi, Darko, Dragoljub Bilanovi, Sran Diki, Marija Zdravkovi i Nikola Milini. William Stewart Halsted: 110 godina hirurkih rukavica Medicinski pregled 60/7-8 (2007), 405-408 Zdravkovi, Slaana. Istorija medicine, farmacije i narodne medicine, Zbornik radova sa XV naunog skupa odranog 24-25. maja 2006. u Zajearu, Beograd-Zajear, 2007 Istorija 20. veka 25/2 (2007), 209-211 Zupani Slavec, Zvonka. Pomen zdravnika in vloga zdravstva v asu dr. tefana Koevarja (1808-1883) Zdravniki vestnik 76/1 (jan. 2007), 62-64 Zupani Slavec, Zvonka. Javno zdravstvo 20. stoletja in njegov soustvarjalec dr. Bojan Pirc. Ljubljana: Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, Intitut za varovanje zdravja RS, 2007 2008: Anti, Vukain. Australijska medicinska misija sa srpskom vojskom na Solunskom frontu Vojnosanitetski pregled 65/2 (2008), 179-183 Borani, Milivoj. Ruer Bokovi Institute, Zagreb:department of experimental biology and medicine Periodicum biologorum. Supplement110/1 (2008), 19-38 Borko, Elko. Prva mariborska ubenika Naa bolninica 97-8 (avg.-sep. 2008), 40-41 Brumec, Viljem. Kratka zgodovina medicine. Maribor: Pivec, 2008 ulo, Filip . University of Zagreb, School of Medicine:Department of Physiology 180
Periodicum biologorum. Supplement110/1 (2008), 55-65 Drecun, Vasilije. Medicina u starom Egiptu Zdravstvena zatita 37/5 (2008), 11-16 eni, Neboja. Povodom 130 godina postojanja Vojne bolnice u Niu: januar 1878 - januar 2008 Vojnosanitetski pregled 65/1 (2008), 69-80 Eldar, Reuben, Lajos Kullmann, Crt Marincek, Katarina Sekelj-Kauzlari, Olga vestkova, Miroslav Palat. Rehabilitation medicine in countries of Central/ Eastern Europe: rehabilitation in practice Disability and rehabilitation 30/2 (2008), 134-141 Fister, Mia. Lipi in njegova knjiga Bolezni Ljubljananov Medicinski razgledi 47/1 (2008), 109-111 Ili, Dragan V. Bartolomeo Eustahije - pisac prvog tampanog dela zubne medicine Vojnosanitetski pregled 65/9 (2008), 715-718 Hipokrat. Kanon medicine; Vazduh voda mjesto. sa starohelenskog preveo, uvodnu studiju sainio i komentare dodao Marko Vii. Podgorica: Unireks, 2008 Holubar, Karl. Salomon Stricker (1834-1898):a pioneer micro-biologist Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Medicinske znanosti 32/499 (2008), 29-34 Kati, Relja V. Pregled istorijskog razvoja srpske srednjovekovne naune medicine Zdravstvena zatita 37/2 (2008), 21-26 Keber, Katarina. Fran Viljem Lipi: Bolezni Ljubljananov, ki jih je leta 1828 opazoval Fran Viljem Lipi, doktor medicine, poprej zdravnik ordinarij mesta Ljubljana ... Ljubljana: Zaloba ZRC, ZRC SAZU: Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2007 Kronika 56 (2008), 112-114 Keber, Katarina. Bolnice in upravno-zdravstvena ureditev v Meiki dolini na prelomu 19. stoletja u: Iz zgodovine Koroke. odgovorni urednik Miha Preinfalk. Ljubljana: Zveza zgodovinskih drutev Slovenije, 2008, 323-336 Kecmanovi, Z. Dijagnoze onih oboljenja u Kneevini Srbiji postavljene od doktora celokupne medicine Acta ophthalmologica 34/1-2 (2008), 59-61 Kora, Nina. Neki aspekti antike medicine Arheologija i prirodne nauke 4 (2008), 27-36 Kornhauser, Pavle. Spomini ob 50-letnici Ljubljanskega modela otroke kirurgije in 40-letnici intenzivne terapije otroka v Sloveniji Slovenska pediatrija 15/3 181
(2008), 195-204 Kostnapfel, Janko. Partizansko zdravstvo Zdravniki vestnik 77/1 (jan. 2008), 73-76 , . . : , , , 2008: Lipovec ebron, Urula. Kroere zdravja in bolezni: tradicionalna in komplementarne medicine v Istri. Ljubljana: Filozofska fakulteta, Oddelek za etnologijo in kulturno antropologijo, 2008 Mithans, Gaper. Urula Lipovec ebron: Kroere zdravja in bolezni: tradicionalna in komplementarne medicine v Istri. Ljubljana, Filozofska fakulteta, Oddelek za etnologijo in kulturno antropologijo, 2008, 218 str Acta Histriae 16/4 (2008), 671-674 Obreza, Ale. Tradicionalna Kitajska medicina u: Strokovno posvetovanje ob predstavitvi tretjega dopolnila k drugi izdaji Formulariuma Slovenicuma (FS 2.3), Ljubljana, oktober 2008. Ljubljana: Javna agencija RS za zdravila in medicinske pripomoke, 2008, 41-45 Osterc, Joe. Bleiweis - pospeevalec ivinoreje Slovenian veterinary research 45 suppl. 12 (2008), 113-120 Peternelj Uran, Lejla. Koparski lijenici i kirurzi od XIV. do XVII. stoljea u: Medicina svud oko nas. Urednik Ante krobonja. Rijeka: Digital point tiskara, 2008, 69-80 Reljin, Ignjat. Pregled istorije srednjovekovne medicine. Novi Sad: Litostudio, 2008 Rijeka i Rijeani u medicinskoj povjesnici: zbornik saetaka. 9. znanstveni skup, Rijeka, Medicinski fakultet, 7. i 8. studenoga 2008. urednik Anja Petaros. [S. l.]: Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture, 2008 Taka, Iztok. Hospitalna ginekologija in porodnitvo v Mariboru od leta 1928 do 2008 : ob mednarodnem znanstvenem simpoziju 80 let hospitalne ginekologije in porodnitva v Mariboru ter ob 80-letnici organizirane hospitalne ginekologije in porodnitva v Mariboru u: 80 let hospitalne ginekologije in porodnitva v Mariboru. Maribor: Univerzitetni klinini center, 2008, 41-328 Timoti, Branivoje, Milutin Obradovi. Istorija medicine: hronologija najznaajnijih 182
otkria u oblasti medicine, stomatologije i farmacije. Beograd: Elit - Medica, 2008 Todorovi, Kosta. 700 godina medicine u Srba Zdravstvena zatita 37/2 (2008), 19-20 Zdravstveno varstvo v aleki dolini skozi as: ob 50-letnici Zdravstvenega doma Velenje (1958-2008). Zbornik znanstvenega sreanja. 10. Pintarjevi dnevi [tudi] Sreanje zgodovinarjev medicine, Velenje, 12. december, 2008. urednik France Urlep. Velenje: Zdravstveni dom; Ljubljana: Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, 2008. Zupani Slavec, Zvonka. Prispevek medicine k blaginji lovetva v drugi polovici 20. stoletja Medicinski razgledi 47/3 (2008), 323-326 Zupani Slavec, Zvonka. Prispevek medicine k blaginji lovetva v drugi polovici 20. stoletja Medicinski razgledi 47/3 (sep. 2008), 323-326 2009: 10. znanstveni skup Rijeka i Rijeani u medicinskoj povjesnici, Rijeka, 6. i 7. studenoga 2009. urednik Anja Petaros. Rijeka:Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture,2009 90 let Medicinske fakultete Univerze v Ljubljani: (1919-2009). urednik Samo Ribari. Ljubljana: Medicinska fakulteta, 2009 100 let olske medicine na Slovenskem: 1909-2009. Zbornik prispevkov. V. kongres olske in visokoolske medicine Slovenije, Ljubljana, 9. in 10. oktober 2009. uredili Mojca Jurii, Joica Mugoa. Ljubljana: Sekcija za olsko in visokoolsko medicino pri SZD, 2009 Arko, Jasna. Po krivici pozabljeni Koprani: zgodovina medicine, koprski zdravniki in kirurgi od 14. do 17. stoletja pod prizmo mag. Lejle Uran Peternelj, zdravnice v SBI Primorske novice 63/81 (31. mar. 2009), 12 Arne, Tine. Plastina kirurgija: preteklost, sedanjost, prihodnost Zdravniki vestnik 78/1 (2009), 45-52 Bili, Vilijam. Povijest kirurgije. Zagreb:Medicinska naklada, Hrvatska donorska mrea,2009 Borisov, Peter. Zgodovina medicine: poskus sinteze medicinske misli. Maribor: Pivec, 2009 Borko, Elko. Pomembna medikohistorina knjiga: Viljem Brumec: Kratka zgo183
dovina medicine Veer 65/38 (16. feb. 2009), 13 Borko, Elko. Viljem Brumec, Kratka zgodovina medicine Studia Historica Slovenica 9/2-3 (2009), 693-697 Burnik, Janez. Bolezni in njihovo zdravljenje: tema meseca Gea 19/3 (mar. 2009), 14-21 Burnik, Janez. Stanka Ravnik, Mio Serjanik: Ob 50-letnici Zdravstvenega doma Bohinj in Babice v Bohinju: zgodovina medicine, Ljubljana 2009 Zdravniki vestnik 78/12 (december 2009), 791 Klun, Boris. Zvonka Zupani Slavec, Tuberkuloza: kuga 19. in 20. stoletja na Slovenskem na primeru sanatorija Golnik 1921-1998 Zdravniki vestnik 78/10 (okt. 2009), 585 Marinek, rt. From the iron hand to hand transplantation Rehabilitacija v prihodnosti 8 suppl. 1 (2009), 106-109 Meljnikov, Igor, Branka Radoji, Slobodan Grebeldinger, Nikola Radoji. Istorijat hirurgije crvuljka Medicinski pregled 62/9-10 (2009), 489-492 Peternelj Uran, Lejla. Po krivici pozabljeni Koprani: koprski zdravniki in kirurgi od 14. do 17. stoletja pod prizmo mag. Lejle Uran Peternelj, zdravnice v SBI Primorske novice 63/81 (7. apr. 2009), 12 Radojii, Branka, Radoica Joki, Slobodan Grebeldinger, Igor Meljnikov i Nikola Radoji. Istorijat minimalno invazivne hirurgije Medicinski pregled 62/1112 (2009), 597-602 Svoljak, Petra. Pisanje kot zdravilo ali oznanilo bodoim rodovom : po slovenskih spominskih poteh Vlike vojne u: Mednarodni znanstveni sestanek Prie in prievanja preteklosti. urednici Katarina mid, Urka eleznik. Koper: Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno sredie, 2009, 121 Turza, Karel, Sandra Radenovi. Pojmovnici za izborne predmete: Uvod u nauku, Komunikacija u medicini, Stanovnitvo, ekologija, medicina, Istorija medicine. Beograd: Medicinski fakultet Univerziteta, CIBID, 2009 Viktor Finderle (1902-1964):lijenik, znanstvenik, inovator, humanist i domoljub. Zbornik radova znanstvenog skupa prigodom 100. obljetnice roenja i 50. obljetnice patentiranja njegovog vakuum ekstraktora. Rijeka:Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture, Medicinski fakultet Sveuilita,2009 Zbirka veterinarskih instrumenata iz Muzeja za povijest veterinarstva: spoznaje iz hrvatske veterinarske povijesti. U povodu 90-te godinjice Veterinarskog fakulteta 184
Sveuilita u Zagrebu. autori izlobe i teksta Vesna Vuevac Bajt ... [et al.]. Zagreb:Veterinarski fakultet,2009 Zupani Slavec, Zvonka. Devetdeset let Medicinske fakultete Univerze v Ljubljani (1919-2009) Zdravniki vestnik 78/11 (nov. 2009), 659-672 Zupani Slavec, Zvonka, Ksenija Slavec. olska medicina na Slovenskem med prvo in drugo svetovno vojno (1918-1941) ; Ob 100-letnici olske medicine na Slovenskem (1909-2009) Zdravniki vestnik 78/12 (dec. 2009), 755-768 Zupani Slavec, Zvonka. Tuberkuloza:kuga 19. in 20. stoletja na slovenskem: na primeru sanatorija Golnik 1921-1998. Ljubljana:Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete Univerze, Bolninica Golnik, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije,2009 eleznik, Urka. Zvonka Zupani Slavec: Tuberkuloza, kuga 19. in 20. stoletja na Slovenskem na primeru sanatorija Golnik (1921-1998). Ljubljana, Golnik, Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete, Znanstveno drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, Bolninica Golnik, 2009 Acta Histriae 17/4 (2009), 795-796 2010: Borko, Elko, Viljem Brumec, Boa Janekovi, Gregor Pivec. Zgodovina Medikohistorine sekcije Slovenskega zdravnikega drutva Zdravniki vestnik 79/12 (dec. 2010), 870-876 Borko, Elko. Prof. dr. Peter Borisov, prim. Franc tolfa in prim. Velimir Vuliki astni lani Medikohistorine sekcije SZD Isis 19/12 (1. dec. 2010), 39-40 Bukovan uka, Tanja. Medicina u kandama etnologije :mala regionalna povijest transformacije tradicijske medicine u medicinsku antropologiju Studia ethnologica Croatica 22 (2010), 215-235 Darovec, Joe. Prim. Joe Felc, dr. med. Zdravniki vestnik 79/9 (2010), D105-D106 Dugaki, Vladimir. Opera selecta. Rijeka:Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture,Medicinski fakultet Sveuilita, Digital point tiskara,2010 Fizikalna in rehabilitacijska medicina neko, danes in jutri: zbornik strokovnih prispevkov ob 50 letnici Intituta za zikalno in rehabilitacijsko medicino v UKC Maribor. urednik Duan elan. Maribor: Univerzitetni klinini center, 2010 Flander, Benjamin. Spolnost, oblast, subjekt: pet minut Foucaultove zgodovine sek185
sualnosti : k razpravi o(b) predlogu Druinskega zakonika Pravnik 65/7-8 (2010), 463-493 Forstneri-Hajnek, Melita. astni lani Brumec, Berieva, Hartman Veer 66/47 (27. feb. 2010), 19 Gonzalez-Crussi, Frank. Medicina:kratka povijest. prevod Marija Mrela. Zagreb: Alfa,2010 Hrvaanin, Slobodanka. Etika sa istorijom medicine i stomatologije: za studente stomatologije i medicine. Banja Luka: Medicinski fakultet, 2010 Keber, Katarina. Zdravnik Moriz Gauster in njegova zdravstvena statistika iz leta 1859 Arhivi 33/2 (2010), 287-295 Koren, Sreko. Prof. dr. Miha Likar, dr. med., univ. dipl. biol. (1923-2010): in memoriam Zdravniki vestnik 79/9 (sep. 2010), D103-D104 Krui, Aleksandar. Zgodovinarji medicine na strokovnem izletu v Slovenskih goricah Isis 19/6 (1. jun. 2010), 88-89 Krinik, Ciril. Petdeset let prve otroke bolninice na Slovenskem Slovenska pediatrija 17/4 (2010), 198-203 Likar, Miha. Novice o kunih boleznih: razmiljanja ob branju raziskovalnih prispevkov o porajajoih se nalezljivih boleznih iz vsega sveta v prvem desetletju 21. stoletja. Ljubljana: Zdravstvena fakulteta, 2010 Marui, Branko. Zvonka Zupani Slavec, Tuberkuloza. Kuga 19. in 20. stoletja na Slovenskem na primeru sanatorija Golnik 1921-1998. Ljubljana: Intitut za zgodovino medicine Medicinske fakultete Univerze v Ljubljani, 2009. 343 strani. Zgodovinski asopis 64/3-4 (142) (2010), 502-504 Miki, elimir. Rukavice ljubavi Medicinski pregled 63/1-2 (2010), 133-137 Prunk, Janko, Peter Borisov. Zgodovina medicine za vse radovedne Delo 52/50 (3. mar. 2010), 18 Skitek, Milan. Vplivi in posledice konsolidacije in avtomatizacije na vodenje medicinskega laboratorija u: Celostna avtomatizacija in procesno vodenje medicinskega laboratorija. urednik Milan Skitek. Ljubljana: Klinini center, Klinini intitut za klinino kemijo in biokemijo, 2010, 79-88 kerjanc, Tadeja. Uenci raziskali zgodovino medicine in lekarnitva Veer 66/244 (20. okt. 2010), 17 Rijeko ljekarnitvo i privatna medicinska praksa u XXI. stoljeu: uspjeh utemeljen na bogatoj tradiciji; slobodne teme. 11. znanstveni skup Rijeka i Rijeani u medicin186
skoj povjesnici, Rijeka, 8. prosinca 2010. urednici Anja Petaros, Igor Salopek. Rijeka:Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture,2010 Timoti, Mirjana. Istorija srpske medicine, stomatologije i farmacije. Beograd: Obeleja, 2010 Turza, Karel, Sandra Radenovi. Pojmovnici za izborne predmete: Uvod u nauku, Komunikacija u medicini, Stanovnitvo, ekologija, medicina, Istorija medicine. Beograd: Medicinski fakultet Univerziteta, CIBID, 2010 Urlep-alinovi, Veronika. Razvojna pot transfuzijske dejavnosti v Mariboru u: Varnost in kakovost v transfuzijski medicini. Strokovno sreanje ob 60. obletnici transfuzijske dejavnosti v Univerzitetnem klininem centru Maribor z mednarodno udelebo, Maribor, 7. in 8. maj 2010. Maribor: Univerzitetni klinini center, 2010, 9-27 Zupani Slavec, Zvonka, Ksenija Slavec. Prvi slovenski olski zdravniki in njihovo delo med leti 1909 in 1941 : ob 100-letnici olske medicine na Slovenskem (1909-2009). Del 1 Isis 19/4 (2010), 41-43 Zupani Slavec, Zvonka, Ksenija Slavec. Franjo Radel (1899-1987), organizator boja proti tuberkulozi v severovzhodni Sloveniji v letih 1936 do 1976: za 110-letnico rojstva Zdravniki vestnik 79/11 (2010), 806-814 Zupani Slavec, Zvonka. Alkoholizem kot drubeni in zdravstveni problem od starih civilizacij do danes Medicinski razgledi 49/3 (sep. 2010), 325-332 Zupani Slavec, Zvonka. Franjo Radel (1899-1987), organizator boja proti tuberkulozi v severovzhodni Sloveniji v letih 1936 do 1976 Zdravniki vestnik 79/11 (nov. 2010), 806-814 Zupani Slavec, Zvonka. Prva uitelja interne medicine in kirurgije na popolni Medicinski fakulteti v Ljubljani, Igor Tavar in Boidar Lavri Isis 19/11 (1. nov. 2010), 34-42 Zupani Slavec, Zvonka. Pol stoletja slovenske kirurgije na odprtem srca (19582008) Zdravniki vestnik 79/12 (dec. 2010), 843-852 eleznik, Urka. Zdravnik med idealom in resninostjo: zdravniko delo in ljudski odnos do zdravja in medicine v 19. stoletju Acta medico-historica Adriatica 8/2 (2010), 293-328 2011: 800 : 15. . . : Infinitas, 187
, 2011 800 : 800 . . : Infinitas, , 2011 Borko, Elko, Aleksander Krui. Zgodovina medicine in zdravstva mariborskih avtorjev Naa bolninica 12/1-2 (jan.-feb. 2011), 12 Borko, Elko. Sestanek Medikohistorine sekcije in Znanstvenega drutva za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije v Mariboru Isis 20/12 (1. dec. 2011), 108-110 Bumbairevi, Marko ., Tomislav Palibrk, Aleksandar L. Lei, Ljubomir M. urai. Baron Gijom Dipitren, Guillaume Dupuytren (1777-1835) Acta chirurgica Iugoslavica 18 58/3 (2011), 15-19 uki, Goran. Istorija medicine i teorija zdravog drutva Timoki medicinski glasnik 36 suppl. 1 (2011), 112-113 Dragoev, Gordana. Susret medicine i tehnologije kroz istoriju Inspirium 1/2 (2011), 26-27 Ertl, Katja. V UKM razstava o dosekih in zmotah medicine : odprli razstavo Zgodovina medicine in zdravstva mariborskih avtorjev Veer 67/11 (14. jan. 2011), 19 Gaji, Vladimir. Zaboravljeni velikani medicine : baron Dominik-an Larej (17661842) Medicinski pregled 64/1-2 (2011), 97-100 Gaji, Vladimir. Kardiopulmonalna reanimacija kroz vekove Medicinski pregled 64/3-4 (2011), 234-239 Ignjatovi, Mile. Guavost u radovima velikih umetnika Timoki medicinski glasnik 36 suppl. 1 (2011), 6 Janei, Kristina, Zvonka Zupani Slavec, Eda Vrtanik Bokal. Zunajtelesna oploditev - od zamisli do prvega otroka : ob Nobelovi nagradi 2010 za medicino s podroja zunajtelesne oploditve Zdravniki vestnik 80/9 (2011), 710-718 Katelan, Petar. Libar od likarij don Petra Katelana. pripremili i obradili Nikola Kujuni et al. Rijeka:Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture, Medicinski fakultet Sveuilita, Digital point tiskara,2011 Krsti, Miomir, Ljiljana Mirkovi, Dragoljub Pantovi, Sveto Pantovi, Tijana Janji. Osnovi nauke o porodajima dr Miladina Velikovia, prvi udbenik 188
akuerstva kod nas Medicinski pregled 64/9-10 (2011), 511-514. Lei, Aleksandar R, elimir Miki, Marko . Bumbairevi. Profesor dr Borivoje Gradojevi - prvi univerzitetski nastavnik ortopedije u Srbiji Acta chirurgica Iugoslavica 19 58/1 (2011), 9-13 Marinkovi, ivorad, Slobodanka uki. Istorijsko-medicinski pregled obolevanja vojskovoa, vladara i dravnika od silisa Medicinski pregled 64/7-8 (2011), 423-427 Muzur, Amir. Opatija - evropsko sejmie zdravnikih in lekarnikih idej in patentov s konca 19. in z zaetka 20. stoletja Zdravniki vestnik 80/11 (nov. 2011), 860-864 Peternelj Uran, Lejla. The physicians and surgeons of Koper from the 14th to the 17th century Collegium antropologicum 35/1 (2011), 107-114 Pivec, Gregor. Zgodovina medicine 20. stoletja: prispevki k prikazu razvoja medicinske stroke in zdravstvenega sistema. Maribor: Pivec, 2011 Prilozi istoriji zdravstvene kulture Srbije. urednik Spira Strahinji. Ni: Medicinski fakultet Univerziteta, Akademija medicinskih nauka SLD, 2011 Rijeka i Rijeani u medicinskoj povjesnici: zbornik saetaka. 12. znanstveni skup Rijeka i Rijeani u medicinskoj povjestici, Rijeka 11. studenog 2011. urednik Robert Dorii. Rijeka: Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture, 2011 Toplak, Gabrijel. Razstava o zgodovini mariborske medicine Veer 67/32 (9. feb. 2011), 17 Turza, Karel, Sandra Radenovi. Pojmovnici za izborne predmete: Uvod u nauku, Komunikacija u medicini, Stanovnitvo, ekologija, medicina, Istorija medicine. Beograd: Medicinski fakultet Univerziteta, CIBID, 2011 Veraj, danes, jutri: 90 let Klinike Golnik. uredili Katja Sunik, Mitja Konik, Anja Blaun. Golnik: Klinika, 2011 Voga, Gorazd. The evolution of understanding and treatment of shock u: Zbornik predavanj. 20. Simpozij intenzivne medicine in 17. Seminar intenzivne medicine za medicinske sestre in zdravstvene tehnike, Bled, maj 2011. Bled: Slovensko zdruenje za intenzivno medicino, 2011, 18-20 Vlkova-Lakoska, Marija T, Dimitri S. Laskoski, Teofani V. Koseva. Archangel Michael healing the 7 lepers: a fresco in the Lesnovo monastery through the eyes of a dermatologist Archives of dermatology 147/6 ( Jun. 2011), 660 189
Znanstveni skup Rijeka i Rijeani u medicinskoj povjesnici 2000-2009: zbornik saetaka izlaganja s kazalom imena i uvodnom studijom. priredio Igor Eterovi. Rijeka:Hrvatsko znanstveno drutvo za povijest zdravstvene kulture, Medicinski fakultet Sveuilita, Digital IN,2011 Zupani Slavec, Zvonka. Dr. Ivo Pirc (1891-1967) in razvoj javnega zdravja na Slovenskem (1923-1941) Zdravniki vestnik 81/2 (feb. 2011), 163-171 Zupani Slavec, Zvonka. Prof. dr. Bojan Pirc (1901-1991), mednarodno uveljavljeni zdravstveni statistik - ob 110-letnici rojstva Zdravniki vestnik 80/3 (mar. 2011), 194-202 Zupani Slavec, Zvonka. Prof. dr. Peter Borisov: (1921-2011) Zdravniki vestnik 80/11 (maj 2011), D55-D56 Zupani Slavec, Zvonka. Mednarodno pionirsko protialkoholno delo (1834) F. V. Lipia (1799-1845) Zdravniki vestnik 80/6 (jun. 2011), 506-515 Zupani Slavec, Zvonka, Ksenija Slavec. Prva generacija medicincev na popolni Medicinski fakulteti v Ljubljani leta 1945: ob 65-letnici vpisa Zdravniki vestnik 80/7-8 (jul.-avg. 2011), 599-613 Zupani Slavec, Zvonka. Svetovna zdravstvena organizacija skozi as in delovanje prof. Roberta Neubauerja na Ceylonu leta 1953 Zdravniki vestnik 80/12 (dec. 2011), 963-968 Zupani Slavec, Zvonka. Tuberculosis (1860-1960): Slovenias Golnik Sanatorium and TB in Central Europe. translation by Donald Reindl, Dawn Reindl, Simona Lapajna. Frakfurt am Main: Peter Lang, 2011 eleznik, Urka. Laura J. McGough: Gender, sexuality, and syphilis in early modern Venice: the disease that came to stay. Palgrave Macmillan, 216 str Acta Histriae 19/1-2 (2011), 323-326 2012: Borko, Elko. Gregor Pivec: Zgodovina medicine 20. stoletja : prispevki k prikazu razvoja medicinske stroke in zdravstvenega sistema Isis 21/2 (1. februar 2012), 83 Janekovi, Boa. Sreanje ljubiteljev zgodovine medicine Naa bolninica 13/1-2 (2012), 12
190
Abramovi, V., Prikazi iz istorije medicine
PRIKAZI IZ ISTORIJE MEDICINE EVROPA
Sastavio: Vladimir Abramovi
Aldrich, Robert. Prikaz Curing the Colonizers: Hydrotherapy, climatology and French colonial spas, od Eric T. Jennings. African Aairs 107/426 (2008): 139-140. Alduy, Ccile. Prikaz Midwifery, Obstetrics and the Rise of Gynaecology: The Uses of a Sixteenth-Century Compendium. Women and Gender in the Early Modern World, od Helen King. Renaissance Quarterly 61/2 (Summer 2008): 624-625 Anderson, Stuart. Prikaz Penicillin: Triumph and Tragedy, od Robert Bud. Notes and Records of the Royal Society of London 62/3 (Sep. 20, 2008): 335-336 Auger, Jean-Francois. Prikaz The History of Imperial College London, 19072007: Higher Education and Research in Science, Technology and Medicine, od Hannah Gay. The British Journal for the History of Science 42/4 (December 2009): 630-631 Bud, Robert. Prikaz Antimicrobial Drugs: Chronicle of a Twentieth Century Medical Triumph, od David Greenwood. British Medical Journal 336/7657 ( Jun. 14, 2008): 1379 Burton, Chris. Prikaz Doing Medicine Together: Germany and Russia between the Wars, od Susan Gross Solomon (ur.). The Russian Review 67/1 ( January 2008): 143-144 Berridge, Virginia. Prikaz For their own good: The transformation of English workingclass healthculture 1880-1970, od Lucinda McCray Beier. Oral History 37/2, Community and Creativity (Autumn 2009): 114-115 Bynum, W. F. Prikaz Happy Accidents: Serendipity in Modern Medical Breakthroughs, od Morton A. Meyers. British Medical Journal 335/7630 (Dec. 1, 2007): 1157 Bivins, Roberta. Prikaz The Western Medical Tradition 1800 to 2000, od W. F. Bynum, 191
Anne Hardy, Stephen Jacyna, Christopher Lawrence i E. M. Tansey. The British Journal for the History of Science 41/2 ( June 2008): 279-280 Dun, Jacalyn. Prikaz Alternative Medicine? A History, od Roberta Bivins. The British Journal for the History of Science 42/2 ( June 2009): 284285 Davidowitz, Goggy. Prikaz Ecological Developmental Biology: Integrating Epigenetics, Medicine and Evolution, od Scott F. Gilbert i David Epel. Integrative & Comparative Biology 49/6 (December 2009): 727-729 Davis, Mike. Prikaz Plague Ports: The Global Urban Impact of Bubonic Plague, 1894 1901, od Myron Echenberg. Pacic Historical Review 77/2 (May 2008): 325-327 Davies, Peter. Prikaz The Nhs after 60: For Patients or Prots?, od John Lister. British Medical Journal 337/7660 ( Jul. 5, 2008): 55 Gilman, Ernest B. Prikaz Women, Medicine and Theatre, 15001750: Literary Mountebanks and Performing Quacks, od M. A. Peg Katritzky. Renaissance Quarterly 61/2 (Summer 2008): 622-623 Jones, Jerey W. Prikaz Medicines for the Soviet Masses during World War II, od Mary Schaeer Conroy. Slavic Review 69/2 (Summer 2010): 512-513 Jones, Claire. Prikaz Burroughs Wellcome & Co.: Knowledge, Trust and Prot, and the Transformation of the British Pharmaceutical Industry, 18801940, od Roy Church i E. M. Tansey Lancaster. The British Journal for the History of Science 42/2 ( June 2009): 288 289 Ellis, Harold. Prikaz History on a Knife Edge Blood and Guts: A History of Surgery (BBC Television). British Medical Journal 337/7668 (Aug. 30, 2008): 518 Fara, Patricia. Prikazi The History of Medicine: A Very Short Introduction, od William Bynum. i Science and Religion: A Very Short Introduction, od Thomas Dixon. The British Journal for the History of Science 42/2 ( June 2009): 293294 Fogarty, Damien. Prikaz Dropsy, Dialysis, Transplant: A Short History of Failing Kidneys, od Steven J. Peitzman. British Medical Journal 337/7669 (Sep. 6, 2008): 582 Greer, Scott L. Prikaz Dierential Diagnoses: A Comparative History of Health Care Problems and Solutions in the United States and France, od Paul V. Dutton. Industrial and Labor Relations Review 61/4 ( Jul., 2008): 587-588 Hyer, Janet. Prikaz Womens Health in Post-Soviet Russia: The Politics of Intervention, od Rivkin-Fish i Michele Bloomington. The Russian Review 67/1 ( January 2008): 178-179 192
Humphreys, Margaret. Prikaz Searching Eyes: Privacy, the State, and Disease Surveillance in America, od Amy L. Fairchild, Ronald Bayer i James Colgrove. Technology and Culture 50 (April, 2009): 480-481 Hamlin, Christopher. Prikaz The Great Stink of Paris and the Nineteenth-Century Struggle against Filth and Germs, od David S. Barnes. The British Journal for the History of Science 40/3 (September 2007): 449-450 Harris, Bernard. Prikaz Unemployment, poverty and health in interwar South Wales, od Steven Thomson. Economic History Review 60/4 (2007): 842-843 Harris, Bernard. Prikaz Low income, social growth and good health: a history of twelve countries, od James C. Riley Economic History Review 62/1 (2009): 244-245 Hartley, Heather. Prikazi The Medicalization of Society: On the Transformation of Human Conditions into Treatable Disorders, od Peter Conrad. i Inclusion: The Politics of Dierence in Medical Research, od Steven Epstein. Contemporary Sociology 38/1 ( Jan., 2009): 14-17 Hutton, Sarah. Prikaz Europes Physician: The Various Life of Sir Theodore de Mayerne, od Hugh Trevor-Roper. The British Journal for the History of Science 42/3 (September 2009): 456-457 Hausmann, Guido. Prikaz Stdte im stlichen Europa: Zur Problematik von Modernisierung und Raum vom Sptmittelalter bis zum 20. Jahrhundert, od Carsten Goehrke i Bianka Pietrow-Ennker Slavic Review 67/1 (Spring, 2008): 189-190 Hersch, Matthew H. Prikaz Testing the Limits: Aviation Medicine and the Origins of Manned Space Flight, od Maura Phillips Mackowski. Technology and Culture 48/4 (October 2007): 897-899 Houck, Judith A. Prikaz A Surgical Temptation: The Demonization of the Foreskin and the Rise of Circumcision in Britain, od Robert Darby. The British Journal for the History of Science 40/3 (September 2007): 450452 Hooker, Claire. Prikaz The Bovine Scourge: Meat, Tuberculosis, and Public Health, 1850-1914, od Kier Waddington. Agricultural History 82/4 (Fall, 2008): 534-535 Eakin, Marshall C. Prikaz Science in the Spanish and Portuguese Empires, 1500-1800, od Daniela Bleichmar, Paula De Vos, Kristin Hune, i Kevin Sheehan (ur.). The Americas 66/3 ( January 2010): 426-428 Kemp, Martin. Prikaz Visualizing Medieval Medicine and Natural History, 1200 1550, od Jean A. Givens, Karen M. Reeds i Alain Touwaide (eds.). The British Journal for the History of Science 42/4 (December 2009): 602-603 193
Klein, Ursula. Prikaz An Element of Controversy: The Life of Chlorine in Science, Medicine, Technology and War, od Hasok Chang i Catherine Jackson (ur.). The British Journal for the History of Science 42/1 (March 2009): 128 130 Klestinec, Cynthia. Prikaz Medical Charlatanism in Early Modern Italy, od David C. Gentilcore. Renaissance Quarterly 60/4 (Winter 2007): 1408-1409 Klestinec, Cynthia. Prikaz With Words and Knives: Learning Medical Dispassion in Early Modern England, od Lynda Payne. Renaissance Quarterly 61/4 (Winter 2008): 1355-1356 Crane, Barbara B. Prikaz The Cairo Consensus: Demographic Surveys, Womens Empowerment, and Regime Change in Population Policy, od Saul Halfon. Studies in Family Planning 39/1 (Mar., 2008): 85-87 Crozier, Anna. Prikaz Colonial Madness: psychiatry in French North Africa, od Richard C. Keller. Africa 79/3 (August 2009): 472-473 Cooper, Farah Karim. Prikaz Performing Maternity in Early Modern England, Kathryn M. Moncrief i Kathryn R. McPherson (ur.). Review of English Studies60/243 (2008): 136-138 Quin, John. Prikaz Karl Brandt: The Nazi DoctorMedicine and Power in the Third Reich, od Ulf Schmidt. British Medical Journal 335/7613 (4 August 2007): 261 Lempa, Heikki. Prikaz Naked Germany: Health, Race and the Nation, od Chad Ross. Journal of the History of Sexuality18/3 (September 2009): 532-536 Leong, Elaine. Prikaz From physick to pharmacology: ve hundred years of British drug Retailing, od Louise Hill Curth (ur.). Economic History Review 60/4 (2007): 850-851 Lynch, Katherine A. Prikaz Hospital Politics in Seventeenth-Century France: The Crown, Urban Elites and the Poor, od Tim McHugh. Renaissance Quarterly 61/1 (Spring 2008). 205-207 Mazza, Roberto. Prikaz The Ottoman Army 19141918: Disease and Death on the Battleeld, od Ikmet zdemir. Bulletin of the School of Oriental and African Studies 72/1 (February 2009): 168-169 Martin, Colin. Prikaz izlobe Sex and Drugs and Rock and Roll: The Wellcome Collection. British Medical Journal 334/7608 ( Jun. 30, 2007): 1374-1375 Miller, Laura. Prikaz Heredity Produced: At the Crossroads of Biology, Politics, and Culture, 1500-1870, od Staan Mller-Wille i Hans-Jrg Rheinberg. Journal for Early Modern Cultural Studies 8/2 Climate and Crisis (Fall - Winter,2008): 194
144-147 McCann, James C. Prikaz The Making of a Tropical Disease: A Short History of Malaria, od Randall M. Packard. The International Journal of African Historical Studies 41/2 (2008): 315-318 McNeil, David O. Prikaz Leprosy in Premodern Medicine: A Malady of the Whole Body, od Luke Demaitre. Renaissance Quarterly 61/2 (Summer 2008): 625-627 Mendelson, Sara H. Prikaz Vernacular Bodies: The Politics of Reproduction in Early Modern England, od Mary E. Fissell. Journal of the History of Sexuality 18/3 (September 2009): 522-526 Mosko, William. Prikaz Tobacco in Russian History and Culture: From the Seventeenth Century to the Present, od Matthew P. Romaniello i Tricia Starks. Slavic Review 69/3 (Fall 2010): 756-757 Noymer, Andrew. Prikaz The Black Death, 1346-1353: The Complete History, od Ole J. Benedictow. Population and Development Review 33/3 (Sep., 2007): 616-627 Papagaroufali, Eleni. Prikaz Bodies of Knowledge: The Medicalization of Reproduction in Greece, od Eugenia Georges. American Ethnologist 37/1 (February 2010): 169-170 Pemberton, Neil. Prikaz Dr. Golem: How to Think about Medicine, od Harry Collins i Trevor Pinch. The British Journal for the History of Science 40/3 (September 2007): 464465 Pickstone, John. Prikaz The Practice of Reform in Health, Medicine, and Science, 1500 2000: Essays for Charles Webster, od Margaret Pelling and Scott Mandelbrote (ur.). The British Journal for the History of Science 40/3 (September 2007): 465466 Pratt, Joan Klobe. Prikaz The Soviet Pharmaceutical Business during Its First Two Decades (19171937), od Mary Schaeer Conroy. The Russian Review 67/1 ( January 2008): 145-146 Reeds, Karen. Prikazi Pedanius Dioscorides of Anarzarbus. De materia medica. Altertumswissenschaftliche Texte und Studien 38, od Lily Y. Beck (prev). i Inventing the Indigenous: Local Knowledge and Natural History in Early Modern Europe, od Alix Cooper. Renaissance Quarterly 61/2 (Summer 2008): 627-630 Richardson, Gerry. Prikaz The Political Economy Of Health Care. A Clinical Perspective, od Julian Tudor Hart. Journal of Epidemiology and Community Health 61/11 (November 2007): 1014 195
Ritter, Gerhard A. Prikaz The Origin of the Welfare State in England and Germany, 1850-1914, od E. P. Hennock. Geschichte und Gesellschaft 34/2 (Apr. - Jun., 2008): 292-300 Ritvo, Harriet. Prikaz Mad Dogs and Englishmen: Rabies in Britain, 18302000, od Neil Pemberton and Michael Worboys. The British Journal for the History of Science 42/2 ( June 2009): 290 291 Robinson, Michael F. Prikaz Science and Empire in the Atlantic World, od James Delbourgo i Nicholas Dew (ur.). The British Journal for the History of Science 42/3 (September 2009): 461-462 Rutkin, H. Darrel. Prikaz English Almanacs, Astrology and Popular Medicine: 1550 1700, od Louise H. Curth. The British Journal for the History of Science 41/4 (December 2008): 606608 Samuel, Sajay. Prikaz The Institutionalization of Social Welfare: A Study of Medicalizing Management, od Mikael Holmqvist. Administrative Science Quarterly 53/4 (Dec., 2008): 765-767 Sinclair, Leonard. Prikaz The Natural History of Disease, od John A. Ryle. British Medical Journal 336/7656 ( Jun. 7, 2008): 1313 Siraisi, Nancy G. Prikaz The Renaissance Hospital: Healing the Body and Healing the Soul, od John Henderson. Renaissance Quarterly 60/2 (Summer 2007): 637-639 Siraisi, Nancy G. Prikaz Sensata Veritas. Laorare dellanatomia patologica, ancora innominata, in scritti di anatomisti del 500, od Giorgio Weber. Renaissance Quarterly 61/1 (Spring 2008): 255-256 Smith, Graham. Prikaz Remembering Yesterday, Caring Today: Reminiscence in Dementia Care, od Pam Schweitzer i Errollyn Bruce. Oral History 37/1 Forty Years 1969-2009 (Spring 2009): 115-116 Smith, Pamela H. Prikazi Chymists and Chymistry: Studies in the History of Alchemy and Early Modern Chemistry, od Lawrence M. Principe (ur.). i The Salt of the Earth: Natural Philosophy, Medicine, and Chymistry in England, 16501750, od Anna Marie Roos. The British Journal for the History of Science 42/1 (March 2009): 130 132 Sturdy, Steve. Prikazi Allergy: The History of a Modern Malady, od Mark Jackson. i Breathing Space: How Allergies Shape Our Lives and Landscapes, od Gregg Mitman. The British Journal for the History of Science 42/2 ( June 2009): 282284 196
Stewart, John. Prikaz Financing medicine: the British experience since 1750, od Martin Gorsky i Sally Sheard (ur.). Economic History Review 60/3 (2007): 602-603 Shackelford, Jole. Prikaz Matters of Exchange: Commerce, Medicine, and Science in the Dutch Golden Age, od Harold J. Cook. Renaissance Quarterly 61/1 (Spring 2008): 254-255 Shaughnessy, Allen. Prikaz On Speed: The Many Lives of Amphetamine, od Nicolas Rasmussen. British Medical Journal 337/7661 ( Jul. 12, 2008): 115 Thomson, Mathew. Prikaz Mental illness and learning disability since 1850: nding a place for mental disorder in the United Kingdom, od Pamela Dale i Joseph Melling (ur.). Economic History Review 61/4 (2008): 1012-1013 Trevor, Douglas. Prikaz Melancholy and the Care of the Soul: Religion, Moral Philosophy and Madness in Early Modern England, od Jeremy Schmidt. Renaissance Quarterly 61/2 (Summer 2008): 664-666 Weber, Thomes P. Prikazi Cold Wars, Deadly Fevers: Malaria Eradication in Mexico 19551975, od Marcos Cueto., The Conquest of Malaria: Italy, 19001962, od Frank M. Snowden. i Healing the Land and the Nation: Malaria and the Zionist Project in Palestine, 19201947, od Sandra M. Suan. The British Journal for the History of Science 42/2 ( June 2009): 291-293 Wilson, Adrian. Prikaz, Childbirth and the Display of Authority in Early Modern France, od Lianne McTavish. The British Journal for the History of Science 42/2 ( June 2009): 285287 Wilson, Mark L. Prikaz Outbreak Investigations around the World: Case Studies in Infectious Disease Field Epidemiology, od Mark S. Dworkin. Environmental Health Perspectives 118/3 (Mar., 2010): A138 Winslow, Michelle. Prikaz A Matter of Life and Death: Conversation with Pathologists, od Sue Armstrong. Oral History 37/2 Community and Creativity (Autumn 2009): 115-116 Warriner, David. Prikaz The Oxford Handbook of Clinical Medicine. British Medical Journal 336/7640 (Feb. 16, 2008): 393 Woods, Robert. Prikaz Population and disease: transforming English society, 1550 1850, od Peter Razzell. Economic History Review 61/4 (2008): 998-100 Zhmud, Leonid. Prikaz Medicine and Philosophy in Classical Antiquity: Doctors and Philosophers on Nature, Soul, Health and Disease, od Philip J. van der Eijk. The Classical World 102/1 (Fall, 2008): 90-91 197
198
Abramovi, V., Prikazi iz istorije zdravstvene kulture
PRIKAZI IZ ISTORIJE ZDRAVSTVENE KULTURE EVROPA
Sastavio: Vladimir Abramovi
Broude, Tomer. Prikaz WTO: Technical Barriers and SPS Measures, od Riidiger Wolfrum, Peter-Tobias Stoll i Anja Seibert-Fohr (ur.). The American Journal of International Law 102/4 (Oct., 2008): 936-939 Evans, Richard J. Prikaz Germans on Drugs: The Complications of Modernization in Hamburg, od Robert P. Stephens i Ann Arbor. Central European History 41/2 ( Jun., 2008): 338-340 Philipson, Tomas J., Posner, Richard A. Prikaz Obesity, Business and Public Policy, od Zoltan J. Acs i Alan Lyless (ur.). Journal of Economic Literature 46/4 (Dec., 2008): 974-982 Gardner, Kirsten E. Prikaz Building Genetic Medicine: Breast Cancer, Technology, and the Comparative Politics of Health Care, od Shobita Parthasarathy. Technology and Culture 50 (April 2009): 478-479 Hau, Michael. Prikaz Muscular Judaism. The Jewish Body and the Politics of Regeneration, od Todd Samuel Presner. German Studies Review 31/2 (May, 2008): 413-414 Cody, Lisa Forman. Prikaz Sins of the Flesh: Responding to Sexual Disease in Early Modern Europe, od Kevin Siena (ur.). Journal of the History of Sexuality18/3 (September 2009): 536-541 Kosak, Jennifer Clarke. Prikaz Medicine and Philosophy in Classical Antiquity: Doctors and Philosophers on Nature, Soul, Health and Disease, od Philip J. van der Eijk. International Journal of the Classical Tradition 15/2 ( June, 2008): 301-303 Kotarba, Joseph A. Prikaz Drugs, Clubs and Young People: Sociological and Public 199
Health Perspectives, od Bill Sanders (ur.). Contemporary Sociology 37/1 ( Jan., 2008): 46-48 Cooper, Timothy. Prikaz Testimonies of the City: Identity, Community and Change in a Contemporary Urban World, od Richard Rodger i Joanna Herbert (ur.). Oral History 36/2 (Autumn, 2008): 110-111 Lesko, Jason. Prikaz Devices and Designs: Medical Technologies in Historical Perspective, od Carsten Timmermann i Julie Anderson (ur.). Technology and Culture 49/2 (April 2008): 516-517 Littlewood, Roland. Prikaz Medical Anthropology: Regional Perspectives and Shared Concerns, od Francine Saillant i Serge Genest (ur.). Journal of Anthropological Research 64/2 (Summer, 2008): 298-299 McLaren, Lindsay. Prikaz Successful Societies: How Institutions and Culture Aect Health, od Peter A. Hall i Michele Lamont (ur.). Canadian Public Policy/ Analyse de Politiques 36/3 (September/septembre 2010): 404-406 Melling, Joseph. Prikaz Miners lung: a history of dust disease in British coal mining, od Arthur McIvor i Ronald Johnston (ur.). Economic History Review 61/2 (2008): 514-515 Morrissey, Susan. Prikaz Madness and the Mad in Russian Culture, od Angela Brintlinger i Ilya Vinitsky (ur.). Slavic Review 67/4 (Winter, 2008): 1034-1035 Grda, Cormac. Prikaz Fertility, Class, and Gender in Britain, 18601940, od Simon Szreter. The Journal of Modern History 70/4 (December 1998): 943-945 Ranum, Orest. Prikaz Law, City, and King: Legal Culture, Municipal Politics, and State Formation in Early Modern Dijon, od Michael P. Breen. Renaissance Quarterly 612 (Summer 2008): 559-561 Simms, D. L. Prikaz The Health and Safety of Workers: Case Studies in the Politics of Professional Responsibility, od Ronald Bayer (ur.). Technology and Culture 31/1 ( Jan., 1990): 149-150 Stewart, John. Prikaz Public health and municipal policy making: Britain and Sweden, 19001940, od Marjaana Niemi. Economic History Review 61/2 (2008): 508-509 Schmidt, Jeremy. Prikaz The Culture of Flushing: A Social and Legal History of Sewage, od Jamie Benidickson. Canadian Public Policy/Analyse de Politiques 34/1 (Mar., 2008): 134-135 200
UPUTSTVO ZA AUTORE O PISANJU RADOVA ZA ACTA HISTORIAE MEDICINAE STOMATOLOGIAE PHARMACIAE MEDICINAE VETERINARIAE
Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae je asopis koji se bavi temama istorije zdravstvene kulture (medicine, farmacije, stomatologije i veterine), mentaliteta, privatnog ivota, urbane i ruralne svakodnevice i ivotnih uslova, strukture gradskih i seoskih naselja, istorijom demograje, granica (strukture, institucije, promet ljudi i robe, kretanje zaraza, regulacije i krenje regulacija), zdravstvene deontologije kao i istorijom arhitekture i urbanizma u kontekstu istorije zdravstvene kulture i institucija. asopis izdaje jednu svesku godinje, uz objavljivanje: originalnih radova, preglednih radova, saoptenja, pregleda literature, izvetaja s kongresa i strunih skupova, strune vesti, prikaza knjiga i dopisa za rubrike Seanje, In memoriam i Promemoria, kao i komentare i pisma Urednitvu u vezi s objavljenim radovima. Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae objavljuje radove koji nisu ranije objavljivani. Mogu se prihvatiti i radovi in extenso koji su prethodno delimino izloeni na naunom ili strunom skupu. Prihvaeni radovi objavljuju se po redosledu koji odreuje ureivaki odbor na predlog glavnog i odgovornog urednika. Za objavljene radove se ne isplauje honorar, a autorska prava se prenose na izdavaa. Rukopisi i prilozi se ne vraaju. Za reprodukciju ili ponovno objavljivanje nekog segmenta rada publikovanog u Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae neophodna je saglasnost izdavaa. Imovinska prava autora traju za ivota autora i 70 godina posle njegove smrti. Ako asopis u kome je rad prvobitno izdat i dalje postoji, savetuje se da se kontaktira urednik za dozvolu. Prispeli rukopis Ureivaki odbor alje recenzentima radi strune procene. Ukoliko recenzenti predloe izmene ili dopune, kopija recenzije se dostavlja autoru s molbom da unese traene izmene u tekst rada ili da argumentovano obrazloi svoje neslaganje s primedbama recenzenta. Vremenski rok za ponovno dostavljanje rada je 4 nedelje od dana kada je recenziran rukopis manuskripta poslat autoru za korespodenciju elektronskim putem. Konanu odluku o prihvatanju rada za tampu donosi glavni i odgovorni urednik. Osnovna uputstva Prihvaeni radovi tampaju se na srpskom jeziku, engleskom jeziku ili dvojezino (srpski i engleski), uz obavezu autora da je sam odgovoran za prevod rada. Prednost prilikom objavljivanja imaju radovi na engleskom jeziku ili dvojezino.
201
Tekst rada kucati u programu za obradu teksta Word, latinicom, sa dvostrukim proredom, iskljuivo fontom Times New Roman i veliinom slova 12 taaka (12 pt). Sve margine podesiti na 25 mm, veliinu stranice na format A4, a tekst kucati sa obostranim poravnanjem (justied) i uvlaenjem svakog pasusa za 10 mm, bez deljenja rei (hifenacije). Ne koristiti tabulatore i uzastopne prazne karaktere (space) radi poravnanja teksta, ve alatke za kontrolu poravnanja na lenjiru i Toolbars. Posle svakog znaka interpunkcije staviti samo jedan prazan karakter. Ako se u tekstu koriste specijalni znaci (simboli), koristiti font Symbol. Stranice numerisati redom u okviru donje margine, poev od naslovne strane. Naslovna strana. Na posebnoj, prvoj stranici rukopisa treba navesti sledee: a) b) c) d) e) f ) naslov rada bez skraenica puna imena i prezimena autora (bez titula) pun (zvanian) naziv ustanova u kojima autori rade, mesto i dravu, redosledom koji odgovara redosledu autora (navesti sve alijacije) email adresu jednog od autora radi korespondencije ukoliko je rad prethodno saopten na nekom strunom skupu, navesti zvanian naziv skupa, mesto i vreme odravanja napomene i zahvalnice se navode u fusnoti na prvoj strani (vidi dole)
Kratak sadraj rada: Uz originalni rad, saoptenje, pregled literature ili prikaz knjige, na posebnoj stranici treba priloiti apstrakt (kratak sadraj rada) obima 200-300 rei (ne raunajui naslov, ime(na) autora, alijacije i kljune rei). Kljune rei. Ispod kratkog sadraja navesti kljune rei (od tri do est). U izboru kljunih rei koristiti Medical Subject Headings MeSH (http://gateway.nlm.nih.gov). U sluaju da je upotreba kljunih rei koje se ne nalaze u MeSH-u neophodna, potrebno je da ih autor posebno navede ispod kljunih rei, a iza oznake Ne MeSH (Non MeSH na engleskom). Ukoliko je rad napisan samo na srpskom jeziku, potrebno je priloiti kratak rezime na engleskom jeziku (Summary) sa kljunim reima (Keywords). Struktura rada. Svi podnaslovi se piu boldovano malim slovima. Originalni rad treba da bude organizovan prema shemi IMRAD (Introduction, Methods, Results and Discussion). Za deskriptivna nauna podruja ovakva struktura nije obavezna. Ostali rukopisi (saoptenja, izvetaji, prikaz knjiga, dopisi i komentari) nemaju posebno denisanu strukturu. Obim rukopisa. Dozvoljeni obim celokupnog rukopisa rada koji ine naslovna strana, kratak sadraj,
202
tekst rada, spisak literature, svi prilozi, odnosno potpisi za njih i legenda (tabele, slike, fotograje, graci, sheme, crtei), kratak sadraj na engleskom jeziku (ukoliko je rad na srpskom jeziku) iznosi 50.000 karaktera sa razmacima (spaces) za originalni rad, saoptenje i pregledne radove. Dozvoljeni obim za radove iz ostalih rubrika iznosi 9.000 karaktera sa razmacima. Tekst rukopisa. Prevod pojmova iz strane literature treba da bude u duhu srpskog jezika. Sve strane rei ili sintagme za koje postoji odgovarajue ime u naem jeziku zameniti tim nazivom. Kada se skraenice ili akronimi pojavljuju u tekstu, obavezno je kod prvog pojavljivanja u zagradi navesti pun naziv znaenja skraenice odnosno akronima. Tabela (Table). Tabele se oznaavaju arapskim brojevima po redosledu navoenja u tekstu. Naziv tabele staviti iznad tabele. Tabele raditi iskljuivo u programu Word, kroz meni TableInsertTable, uz denisanje tanog broja kolona i redova koji e initi mreu tabele. Desnim klikom na miu pomou opcija Merge Cells i Split Cells spajati, odnosno deliti elije. Koristiti font Times New Roman, veliina slova 12 pt, sa jednostrukim proredom i bez uvlaenja teksta. Koriene skraenice u tabeli treba objasniti u legendi ispod tabele. Slike, fotograje, graci (Image, photo picture, gure): Slike, fotograje i graci se oznaavaju arapskim brojevima po redosledu navoenja u tekstu, sa nazivom na srpskom i engleskom jeziku. Nazive na srpskom i engleskom jeziku pisati ispod slike, fotograje ili graka. Napomene i zahvalnice. Navesti sve one koji su doprineli stvaranju rada, a ne ispunjavaju merila za autorstvo, kao to su osobe koje obezbeuju tehniku pomo, pomo u pisanju rada ili rukovode odeljenjem koje obezbeuje optu podrku. Finansijska i materijalna pomo, u obliku sponzorstva, stipendija, poklona, opreme, lekova i drugo, treba takoe da bude navedena. Ukoliko je rad deo diplomskog rada, magistarske teze, doktorske disertacije potrebno je i to naznaiti u fusnoti na prvoj strani. Ukoliko je rad uraen u okviru nauno-istraivakog projekta, potrebno je navesti broj projekta kao i zvanian naziv ustanove koja je nansirala istraivanje. Sve napomene i zahvalnice se navode u fusnoti na prvoj strani. Literatura. Podaci o korienoj literaturi u tekstu oznaavaju se arapskim brojevima u uglastim zagradama npr. [1, 2] i to onim redosledom kojim se pojavljuju u tekstu. Reference numerisati rednim arapskim brojevima prema redosledu navoenja u tekstu. Broj referenci ne bi trebalo da bude vei od 50. Reference se citiraju prema tzv. vankuverskim pravilima (Vankuverski stil), koja su zasnovana na formatima koja koriste National Library of Medicine i Index Medicus. Naslove asopisa skraivati takoe prema nainu koji koristi Index Medicus. Za radove koji imaju do est autora navesti sve autore, a za radove koji imaju vie od est autora navesti prva tri i et al. Propratno pismo Uz slanje rukopisa obavezno priloiti izjavu o autorstvu. Takoe je potrebno dostaviti kopije svih dozvola za: reprodukovanje prethodno objavljenog materi-
203
jala, upotrebu ilustracija i objavljivanje informacija o poznatim ljudima ili imenovanje ljudi koji su doprineli izradi rada.
Slanje rukopisa
Rukopis rada i svi prilozi uz rad dostavljaju se : 1. preporuenom poiljkom na adresu redakcije Brankova 20/I, 11000 Beograd. Rukopis rada dostaviti odtampan jednostrano na beloj hartiji formata A4 u tri primerka zajedno sa diskom (CD) na kom je snimljen identian tekst koji je i na papiru. Svaku tabelu odtampati na posebnom listu papira i dostaviti po jedan primerak uz svaku kopiju rada (ukupno tri primerka tabele za rad koji se predaje). Za svaku sliku ili fotograju dostaviti tri primerka ili tri seta. Primaju se iskljuivo originalne fotograje (crno-bele ili u boji). Obeleiti svaku fotograju na poleini. Fotograje snimljene digitalnim fotoaparatom dostaviti na CD i odtampane na papiru, vodei rauna o kvalitetu (otrini) i veliini digitalnog zapisa. Poeljno je da rezolucija bude najmanje 150 dpi, kao i format fotograje 1015 cm, a format zapisa *JPG. Ukoliko autori nisu u mogunosti da dostave originalne fotograje, treba ih skenirati kao Grayscale sa rezolucijom 300 dpi, u originalnoj veliini i snimiti na CD. elektronski na e-mail: poslati ceo rad sa svim prilozima na oce@actahistorica.com ili ndzizk@gmail.com
2.
204
ACTA HISTORIAE MEDICINAE STOMATOLOGIAE PHARMACIAE MEDICINAE VETERINARIAE INSTRUCTION FOR AUTHORS
Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae is a journal which covers topics from the history of health culture (medicine, pharmacy, dentistry and veterinary), mentality, private life, urban and rural everyday life and life conditions, structures of urban and rural habitats, history of demographics, borders (structures, institutions, movement of people and transport of goods, infection spreading, regulations and regulation breaches), health deontology, as well as the history of architecture and urbanism in the context of history of health culture and institutions. The journal publishes one issue per year. The journal publishes: original papers, review articles, reports, overviews of literature, reports from congresses and scientic conferences, academic news, book reviews and memos for sections Memory, In memoriam and Promemoria, as well as comments and letters to the Editors regarding published papers. Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae publishes previously unpublished papers. The in extenso papers, that were partially presented on scientic or academic conference, are acceptable. Accepted papers are published in order determined by the editorial board on suggestion of editor-in-chief. A fee for published papers is not paid, while copyright is transferred to the publisher. Manuscripts and contributions are not returned. For reproduction or re-publishing of paper previously published in Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae the consent of publisher is required. Authors property rights last for a lifetime and 70 years after death. If the journal in which the paper was previously published still exists, it is advised to contact the editor for permission. The editorial board sends manuscripts to the reviewers for expert evaluation. If reviewers suggest changes or amendments, the copy of review is submitted to the author with a request to alter text or to argumentatively explain disagreement with reviewers remarks. The dead line for re-submission is 4 weeks since delivery of reviewed manuscript by email. The nal decision of approval for publication is made by editor in chief. Basic instructions The accepted papers are printed in Serbian, English or bi-lingual (Serbian and English). The authors are responsible for translation. The advantage is given to the papers in English or bi-lingual. The text of the paper should be typed in Microsoft Word, double spacing, font Times New Roman, 12 pt. All margins should be 25 mm, format of the page A4, justied. Every new paragraph should
205
be indented 10 mm, without hyphenation. Do not use tabulators or empty characters (space) for text alignment. Use ruler and Toolbars instead. After punctuation, leave only one empty character. If the use of special characters (symbols) is needed, use Symbol font. Pages should be numbered in lower margin, starting on title page. Title page. The separate, rst page of manuscript should include the following: a) c) Title of the paper without abbreviations
b)
Full names and surnames of authors (without titles)
d) e)
Full (ocial) name of institutions where authors work, city and state, in order corresponding to the sequence of authors Email of one of the authors should be given for correspondence In case that the paper was previously held at an academic conference, the ocial title of the conference should be stated, along with time and place Notes and acknowledgments are listed in the footnote on the rst page (see below)
f )
Brief content: along with original paper, review article, overview of the literature, or book review, the abstract should be given on a separate page. The abstract length should be 200-300 words (not including title, name(s) of authors, aliation and keywords) Key words: under the short summary, the authors should provide keywords (between three and six). While choosing keywords please use Medical Subject Headings MeSH (http://gateway.nlm.nih. gov). In case that the use of keywords which are not included in MeSH is necessary, the author is obliged to specify them below, after label Non MeSH. The structure of the paper. All subtitles should be written in bold letters (sentence case). The original paper should follow IMRAD (Introduction, Methods, Results and Discussion) scheme. For descriptive scientic areas this scheme is not mandatory. Other manuscripts (reports, comments, memos, book reviews, and comments) dont have specially dened structure. The length of the manuscript. The allowed length of the entire manuscript i.e. title page, brief content, text of the paper, literature, all contributions and legends (tables, pictures, photographs, graphics, schemes, drawings) is 50.000 characters with spaces for original paper, review article, report and overview of literature. The allowed length for other types of papers is 9.000 characters with spaces. Table. Tables are marked with Arabic numerals in order of appearance in the text. The title should be above the table. Tables should be composed in Microsoft Word, through menu Table-Insert-Table, with dening exact number of columns and lines that will form the grid of the table. Use options Merge Cells and Split Cells for editing cells in the table. Use font Times New Roman, 12 pt, single spacing, without indentation. Abbreviations should be explained in legend below table.
206
Pictures, photographs, graphics (image, photo picture, and gure): Pictures, photographs and graphics are marked with Arabic numerals in order of appearance in text. The titles should be written under pictures, photographs and graphics. Notes and acknowledgments. Include all persons who contributed to the paper, but who do not meet the criteria for authorship; such as those who provide technical assistance, help with writing or those who run the department that provides general support. Financial and material aid, such as sponsorships, scholarships, gifts, equipment, medicine etc, should also be noted. If the paper was produced as a part of scientic-research project, it is needed to place the number of the project and ocial name of the institution which nances the research. All notes and acknowledgments are listed in the footnote on the rst page Literature. Citations are marked with Arabic numerals in square brackets i.e. [1, 2] in order of appearance. The number of references should not be greater than 50. References are quoted according to Vancouver style, which is based on formats used by National Library of Medicine and Index Medicus. The titles of journals should be abbreviated according to Index Medicus. List all authors for papers with up to six authors; for papers with more than six authors list the rst three et al. Cover letter It is mandatory to submit declaration of authorship along with manuscript. It is also necessary to submit copies of all permits for: reproduction of previously published material, use of illustrations and publishing information about famous people or the names of people who contributed to the paper. Manuscript submission The manuscript and all accompanying documents should be sent to:
1)
By registered mail to the address of redaction Brankova 20/I, 11000 Belgrade, Serbia. The manuscript should be printed on A4 format, single page, in three copies, along with CD with identical text. Every table should be printed on a separate paper and delivered in three copies. Deliver three copies of each photograph or picture. Only original photographs are accepted. Every photo should be marked on the back. Photographs made with digital camera should be submitted on CD, as well as printed. Recommended resolution is 150 dpi; recommended size of the picture is 10x15 cm. Format should be .JPG. If authors are unable to provide original photographs, they should scan them instead (Grayscale, 300 dpi, original size) and deliver them on CD.
By email: submit paper with all enclosures to oce@actahistorica.com or ndzizk@gmail. com
2)
207
ACTA HISTORIAE MEDICINAE STOMATOLOGIAE PHARMACIAE MEDICINAE VETERINARIAE
Glavni i odgovorni urednik: Prof. dr Nikola SAMARDI (nsamardz@f.bg.ac.rs) Sekretar Ureivakog odbora: Dr Olivera VUKOVI Izdava i vlasnik: Nauno drutvo za istoriju zdravstvene kulture (11000 Beograd, Brankova 20/I) Predsednik Drutva: Dr Eduard DAJ Generalni sekretar Drutva: Prof. dr Nikola SAMARDI Sekretar Drutva: Haris DAJ (hdajc@ f.bg.ac.rs ) Pretplata i ekspedicija: Vladimir ABRAMOVI (vabramov@ f.bg.ac.rs ) tampa: Slubeni glasnik Tira: 200
www.actahistorica.com
208

Acta Historiae Medicinae, Stomatologiae, Pharmaciae, Medicinae Veterinariae 32 (2013)

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Acta Historiae Medicinae, Stomatologiae, Pharmaciae, Medicinae Veterinariae 32 (2013)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ACTA HISTORIAE

MEDICINAE STOMATOLOGIAE PHARMACIAE MEDICINAE VETERINARIAE

NAUNO DRUTVO ZA ISTORIJU ZDRAVSTVENE KULTURE

Samardi, N., Istorija zdravstvene kulture i obnova Acta

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 9-20

Samardi, N., Istorija zdravstvene kulture i obnova Acta

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 9-20

Samardi, N., Istorija zdravstvene kulture i obnova Acta

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 9-20

Samardi, N., Istorija zdravstvene kulture i obnova Acta

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 9-20

Samardi, N., Istorija zdravstvene kulture i obnova Acta

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 9-20

Samardi, N., Istorija zdravstvene kulture i obnova Acta

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 9-20

Samardi, N., History of Health Culture and Acta Renewal

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 21-32

Samardi, N., History of Health Culture and Acta Renewal

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 21-32

Samardi, N., History of Health Culture and Acta Renewal

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 21-32

Samardi, N., History of Health Culture and Acta Renewal

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 21-32

Samardi, N., History of Health Culture and Acta Renewal

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 21-32

Samardi, N., History of Health Culture and Acta Renewal

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 21-32

Mii, S., Upotreba vode u linoj higijeni

Izvorni nauni lanak UDK: 94:613.41/.47(497.11)04/14 ID: 202538252

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 33-37

Mii, S., Upotreba vode u linoj higijeni

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 33-37

Mii, S., Upotreba vode u linoj higijeni

Mii, S., Usage of Water in Personal Hygiene

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 39-44

Mii, S., Usage of Water in Personal Hygiene

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 39-44

Mii, S., Usage of Water in Personal Hygiene

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 39-44

Koci, M., Razvoj zdravstvene slube u Veneciji

Izvorni nauni lanak UDK: 616.981.45(450.341)13/17 ; 614.2(450.341)13/17 ID: 202539020

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 45-56

Koci, M., Razvoj zdravstvene slube u Veneciji

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 45-56

Koci, M., Razvoj zdravstvene slube u Veneciji

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 45-56

Koci, M., Razvoj zdravstvene slube u Veneciji

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 45-56

Slika 1 Naslovna strana knjige Alesandra Tadina objavljena u Milanu 1648.

Koci, M., Razvoj zdravstvene slube u Veneciji

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 45-56

Koci, M., Razvoj zdravstvene slube u Veneciji

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 45-56

Recenziran: 16. 3. 2013.

Abramovi, V., The Appearance of Plague in Two Minority Communities

Original Scientific Article UDC: 616.981.45(460)17 ; 616.981.45(739.9)18 ID: 202540556

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 57-67

Abramovi, V., The Appearance of Plague in Two Minority Communities

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 57-67

Abramovi, V., The Appearance of Plague in Two Minority Communities

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 57-67

Abramovi, V., The Appearance of Plague in Two Minority Communities

Acta hist. med. stom. pharm, med. vet. / 2013 / 32 / 1 / 57-67

Abramovi, V., The Appearance of Plague in Two Minority Communities