Nefili;

polu aneli, polu ljudi,

velika bljetava krila iz lea im se ljudskim prilikama smiju,
udovita to su, neviena pernata stvorenja nezanemarljive
i oaravajue ljepote s kojom nije dola dua kao
uz sve ostale razumne smrtnike.
U njih ne treba ledati, u njihove sjajne morske oi, one hipnotiziraju,
u ve sljedeem trenutku krila oni svoja rairuju,
lomee tvoje papirnate kosti nevienom brzinom,
tvoje sr!e u drhteem tijelu poledom spaljuju.
"isuama odina oni ovdje vladaju i slabe ljude u ateiste pretvaraju.
#li, neka strahuju, neka jo malo u$ivaju jer staro je tu proroanstvo
Nefili se uzvisuju, u druom trenutku ve padaju
jer %ijesnik dobre vijesti e doi, sa svom svojom nebeskom braom,
arkanelima, uz pjesmu za na opstanak oni e stati i boriti se.
&abrielove zlatne kovraste vlasi davit e neiste anele,
njeovi djeaki prsti kitaru e zasvirati i uspavljujuim notama
izvesti borbu kakvu ljudi nee moi vidjeti.
'vojim divovskim tijelima kidat e bljetava krila,
ubijat e anele neiste krvi, monstrume s krinkom ljepote ovjeka.
( tada e doi ona ne moavi spavati, poledat e nebo i borbu uledati.
'klanjat e se od njihovih oromnih tijela koja mrtva padaju s neba
i poledom otpratit e pobjednika najljepe arkanela
nazad u bezranini prostor skupa s vojskom svijetleih anela.
)rvim pip!ima naranasto sun!a tijela Nefila u prah se vraaju,
isti onaj boje biskvita iz koje su se prvi ljudi rodili.
Uzevi liru sklopila je oi jo uvijek ne vjerujui sinonoj borbi,
prstima je $i!e zlatne dotakla i poela na njima svirati,
osjetila je veliku snau nesvojstvenu ljudima pa je ba!i iz ruku
i sna$no vrisnu jer je dotakla neto to je samo jednom dosad vidjela*
krila zlatna izbijae iz njezinih lea irei se na jutarnjem povjetar!u
+emlja znajui za proroanstvo apnu tu$no Nebu*
,e li istina da im je sudbina ukleta da u pepeo se vrate i pripadnu meni-
# Nebo joj istim apatom zabrinuto uzvrati*
,e li svaka +emaljska leenda istinita-