SVEUILITE JURJA DOBRILE U PULI

ODJEL ZA HUMANISTIKE ZNANOSTI

ODSJEK ZA KROATISTIKU



Ivana Modri


RENESANSNI KONCEPTI LJUBAVI I LJEPOTE
Esej




Smjer: Hrvatski jezik i knjievnost

Kolegij: Hrvatska renesansna knjievnost
Mentor: Dubravka Dulibi-Paljar, asistentica

Pula, 16. lipnja 2014.

U renesansnoj knjievnosti jedna od sredinjih tema je pozivanje na ljubav i enska
ljepota. Dolazi do preporoda antike knjievnosti. Za antike pisce se slikovito kae da su u
srednjem vijeku bili zatoeni u samostanskim knjinicama i tek ih renesansni pisci ponovo
otkrivaju nasljeujui njihove knjievne vrste i pronalazei u njima uzore koje ele kopirati.
Kopiranje danas ima negativan odraz no u renesansi je bilo drukije. to je uspjenije neki
pisac kopirao, to je bio blie svome uzoru. Dolazi do preporoda cjelokupne umjetnosti zbog
povijesno-politikih okolnosti: razvoj gradova, graanske klase, izum tiskarskog stroja.
Renesansa u potpunosti afirmira narodni jezik kao jezik knjievnosti. U renesansi se javlja
perspektiva, pomak iz prolosti u dubinu. Stvarnost se sagleda to dublje i umjetnika djela
odraavaju stvarnost. Spominje se kratkotrajnost mladosti, ali ne u asketskom smislu ve kao
elja da se iskoristi za uivanje. Za renesansu je znaajna stvaralaka aktivnost i borbenost iz
koje je proizila nova slika svijeta. Posebno se kritizira srednjovjekovni nain miljenja i
ivota uope, robovanje tradiciji, autoritetima. Jo u srednjem vijeku se naziru tematske
pretee, no u pristupu i u koncepciji bitno se razlikuju. Dok je u srednjem vijeku moral i
intelektualna kvaliteta ena bila stavljena na upit, u razdoblju renesanse ena je cijenjena.
Aristotel, osnovni orijentir srednjovjekovne misli, izvodio je fizike inferiornosti ena
na svojoj teoriji elemenata to je stvorilo osnovu brojnim sljedbenicima za krajnje
pojednostavljeno zakljuivanje o intelektualnom i moralnom statusu ene iz prouavane
biologijske osnove
1
, pa tako utjecajne enciklopedije 13. st. navode razlike u razvoju,
konstituciji i sposobnostima izmeu mukaraca i ena. Percepcija ena u srednjem vijeku
upuuje da su ene bile blie osjetilnom, popustljivije izazovima vanjskoga svijeta i vlastitoga
tijela, stoga je u tom svjetonazoru, biti asna supruga dobro, biti asna udovica bolje, no biti
djevica je ipak najbolje. Renesansa se otvara novim svjetonazorima i poinje cijeniti enu i
veliati njenu ljepotu. Ljepota se poinje poimati na dva naina. Ljepota je predmet ljubavi i
ljubav je tenja po kojoj svatko od nas eli lijepo i dobro, Platonove su misli implementirane
u osnovu Guetieva tematiziranja ljepote i ljubavi.
2
Shvaena je kao oponaanje prirode
prema znanstveno utvrenim pravilima, ali i kao kontemplacija natprirodnog stupnja
savrenosti, koji nije oku vidljiv jer na Kugli zemaljskoj nije potpuno ostvaren.
3
Umjetnik je
stvaratelj novosti i oponaatelj prirode. Prema Leonardu da Vinciju, oponaanje je
prouavanje i domiljanje vjerno prirodi, dok je s druge strane aktivnost koja zahtijeva

1
Filozofska istraivanja, Skupina autora, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb, 2007. str. 616.
2
Filozofska istraivanja, Skupina autora, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb, 2007. str. 623.
3
Povijest ljepote, Umberto Ecco, HENA COM, Zagreb, 2004. str. 176.
tehniku inovaciju, a ne puko ponavljanje oblika.
4
Renesansni ideal univerzalnog ovjeka
utjelovio je Leonardo. U njemu su nauna radoznalost i mona inteligencija bile skladno
spojene s ljubavlju prema prirodi i jasnim osjeajem za njene tajne. Inenjer, znanstvenik,
glazbenik, slikar i kipar - Leonardo je studirao sve, od kretanja vode do unutarnjeg sklopa
ljudskog tijela,napravio je crtee leteih strojeva, brana, zgrada, sve nacrtano i opisano
zrcalnim pismom u njegovim biljenicama. U renesansi se usavrava teorija prema kojoj se
ljepota sastoji u proporciji dijelova, no javljaju se sile koje vode u drugom smjeru poimanja
ljepote, dakle, renesansa se poinje pretvarati u manirizam.
5

Ljepota dobiva visoko simbolinu vrijednost suprotstavljenu pojmovima proporcije i
sklada, promatra se osjetilno, ne gleda se samo u ljudskome obliku, ve i u prirodi.
6
Slikari na
pitanja o ljepoti odgovaraju njihovim prikazivanjem slobode proporcije i realistinosti
ivotinje ime ukazuju na karakter neshvatljive i zagonetne enske prirode.
7
Renesansna ena
veliku pozornost posveuje kosi i njenom uljepavanju (boji ju u plavu koja esto naginje
crvenoj). Njezino je tijelo kao stvoreno da bi ga krasili proizvodi zlatarskog umijea koji su i
sami nainjeni prema kanonima sklada, proporcije i ukrasa.
8
U doba renesanse ena nije
zanemarena kao u srednjem vijeku. Ona je poduzetna i aktivna, pa tako primjerice, diktira
modu u ivotu dvora, prilagoava se carskoj raskoi pritom njegujui um, sudjeluje u
umjetnostima, te posjeduje govorniku, filozofsku i polemiku vjetinu. U renesansi je
idealno ensko tijelo trebalo biti puno i dobro graeno s blago zaobljenim "trudnikim"
trbuhom, ene su htjele imati ten, minku i frizuru poput pripadnica vieg stalea, odnosno
htjele su biti moderne. Bianca Capello idealno je odgovarala tome izgledu, stoga je u 16.
stoljeu smatrana najljepom enom. Takvim je idealima ljepote odgovarala i naa
dubrovaka ljepotica, Cvijeta Zuzori. Od 15. do 17. stoljea istaknuti i veliki trbusi bili su
glavno obiljeje ena. Iznimke su bile srednjovjekovne opatice koje su smatrale
izgladnjivanje nainom proiavanja duha i tijela.
Kasnije se javlja privatan, intenzivan, na neki nain egoistian izraz lica, psiholoko
teak za odgonetnuti koji je protutea dotadanjem enskom tijelu to se javno prikazivao. to

4
o.c. str. 174.
5
manirizam - usklaenost, strogost i perfekcionizam visoke renesanse dovode umjetnost do granica svojih
mogunosti, drutvo ima osjeaj da je svakome napretku kraj, te se ne moe zadovoljiti obinim ponavljanjem
estetskih dostignua koje su majstori renesanse utvrdili kao svojevrsna pravila umjetnosti. Kao odgovor na ovo
"zatvoreno" stanje duhovne krize javlja se vie pravaca koje jednim imenom zovemo manirizam (tal. maniera =
nain, "osobni" stil, manira).
6
o.c. str. 184.
7
o.c. str. 195.
8
o.c. str. 196.
se pak tie mukog tijela, renesansni ovjek smjeta sebe u centar svijeta i goropadi se u svoj
svojoj moi to je prikazuje ponosno i crtama strogosti. Oblici tijela rado pokazuju snagu i
posljedice uitka, moan mukarac, debeo i kran kada nije miiav, nosi i pokazuje
znakove moi koju posjeduje.
9
Takoer, kao i kod ena, kri se pravilo estetske teorije o
tjelesnoj proporciji i simetriji.
Meu najznaajnijim autorima u renesansi bio je Francesco Petrarca. Iako je pisao na
latinskom, i to veinom epove, danas se najvie pamti po svojoj zbirci lirskih pjesama
Kanconijer pisanoj na talijanskom. Pisao je sonete, i pri prijevodima njegovih djela dolo je
do ustaljivanja soneta kao forme i u ostalim jezicima i knjievnostima sveta. Sa Petrarcom je
ula u modu pjesma o platonskoj ljubavi. Mnogi pjesnici su imitirali njegov stil, teme i motive
i ta pojava u knjievnosti naziva se petrarkizam. Kao to i samo ime govori, platonska ljubav
dobila je ime po grkom filozofu Platonu, koji nije izmislio termin, no prvi je pisao o toj vrsti
ljubavi. on je priao o tjelesnoj i bestjelesnoj ljubavi, koja je vjerojatno bila homoseksualne
naravi. Upravo ta bestjelesna ljubav je ona ljubav koja je tek u vrijeme renesanse i
humanizma nazvana platonska ljubav, jer se inspiracija pronalazila u helenistikoj kulturi.
Dakle, platonskom ljubavi se smatra ljubav koja nije niti na koji nain fiziki konzumirana,
nego se radi na duhovnoj i emocionalnoj povezanosti. Ona moe biti razliitog intenziteta,
najee postoji fizika privlanost, a moe se rei da su to najee ljubavi koje zbog nekog
razloga ne mogu imati i fiziku dimenziju. Ljubavne e pjesme pod utjecajem Petrarke i
Bemba pisati mnogi hrvatski pjesnici poput Mavra Vetranovia, Marina Dria, Dinka
Ranjine te Dominka Zlataria. Javlja se i eruditna komedija ija je tema ljubav s peripetijama,
a osnovu radnje ine intrige. Likovi su tipizirane linosti, dijelom preuzete iz antike
komedije, a dijelom iz renesansne stvarnosti.
Pojam ljubavi i ljepote svakako se sa svakim novim razdobljem mijenja. Stvaraju se
nova pravila, a kako je u svakom razdoblju drugaije poimanje, moemo zakljuiti kako je
moderno, tj. suvremeno poimanje ljepote preuzelo od svakog razdoblja poneto premda
dananji pogledi na ljepotu ovise o ukusima svakog pojedinca.


9
o.c. str. 202.
LITERATURA

1. Filozofska istraivanja, Skupina autora, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb, 2007.
2. Povijest ljepote, Umberto Ecco, HENA COM, Zagreb, 2004.

lanci:
1. http://hrcak.srce.hr/68476, pregledano 14. lipnja 2014.
2. http://srednja.hr/Moda/Moda/Kroz-povijest-sa-zenskim-tijelima, pregledano 15. lipnja
2014.