ANTIGONIN ZAHTJEV (Judith Butler, Antigone's Claim Kinship between Life and

Death), New York: Columbia University Press, 2000.

Djelo am. teoretiarke J. Butler Antigonin zahtjev razvija teme koje su u sreditu njenih
teorijskih interesa. Od Subjekata elje-hegelijanskih refeksija u 20-st. Francuskoj
(Subjects of Desire: Hegelian Refections in Twentieth-Century France, 1987), potenog
istraivakog rada o odjecima Hegela u flozofji A. Kojvea, J. Hyppolitea i J.-P. Sartrea i
teoriji J. Lacana, preko djela Nevolje s rodom (Gender Trouble, 1990) i revolucionarne
ideje o performativnosti roda, ipak se kao osnovna tema Butlerove osim ve spomenute
performativnosti nadaje ideja rodne melankolije. Tu je rodnu melankoliju ve razradila u
Nevoljama s rodom (poglavlje Zabrana, psihoanaliza i proizvodnja heteroseksualne
matrice) da bi je potom ponovno razmotrila u Psihikom ivotu moi (The Psychic Life of
Power, 1997). Mogli bismo rei da je pitanje rodne melankolije opet u pozadini djela
Antigonin zahtjev.
Butler preispituje lik A. ponajprije u interpretacijama svojih starih sugovornika Hegela i
Lacana. Lakanovsko tumaenje A. (Etika psihoanalize (1978), u poglavlju Bit tragedije)
Butler e posluiti da postavi par pitanja Lacanu (a i psihoanalizi): to se pitanje opet moe
svesti na problematinost Edipovog kompleksa, a Butler se ovdje osvre na lakanovsku
varijantu Edipovog kompleksa, na oinsku metaforu, Ime-Oca, odnosnu oinsku zabranu
(igra rijei u franc. Nom/Non du pre).
Smisao pozivanja na Hegela i Lacana doprinosi opet razmatranju A. u obzoru pitanja rodne
melankolije. Treba li A. staviti poslije Edipa kao onu koja oprimjeruje ispremijeane
kategorije srodstva nakon neuspjele edipizacije, kako bi rekli Deleuze i Guattari, same
Edipove obitelji. Tako e A. autorici posluiti u polit. svrhe, da dotakne i postavi ona pitanja
koja mue regulatore zakona o obitelji. to znai identitet danas kada nema gotovo vie
jedne majke i jednog oca koji su istovremeno i bioloki roditelji, kada smo suoeni s
obiteljima gdje ili postoje dvije majke (lezbijski parovi) ili dva oca (homoseksualni parovi) ili
nekoliko osoba koje moemo zvati majkama ili oevima. Lakanovska ideja prema kojoj su
Majka i Otac pisani velikim slovom tek simboliki poloaji koje moe zauzimati bilo koji spol
nije rjeenje koje zadovoljava Butlerovu. U sluajevima dvije majke i dva oca, pita se ona,
ima li smisla govoriti da postoje simboliki poloaji Majke i Oca koje svaka psiha mora
prihvatiti neovisno o drutv. obliku koje srodstvo preuzima. I je li to nain da se ponovno
uspostavi heteroseksualno ustrojstvo samog roditeljstva na psihikoj ravni tako da moe
obuhvatiti sve rodne varijacije na soc. ravni?
Antigonin zahtjev oigledno ima vei polit. znaaj no to bi sama autorica voljela priznati.
Zamisao J. Butler jest upravo da postavi lik A. nasuprot onima koji smatraju, poput
konzervativne psihoanalize, da bi dijete odgojeno u obitelji homoseksualaca nosilo sobom
rizik od neizbjene prijetnje psihoze kao da je neka struktura koja nuno mora biti nazvana
majkom ili ocem nuan psihiki temelj za obranu od Zbiljskog. Za konzervativnost se mogu,
prema Butler, optuiti i neki lakanovski praktiari koji vide tragove autizma u oinskom
jazu ili odsutnosti te predviaju psihotine posljedice za djecu s lezbijskim roditeljima. Ili,
pak, ak i liberali koji tvrde da su mjesta oca i majke nuna, ali da ih moe popuniti osoba
bilo kojeg spola.
Znaaj A. trebao bi se iskazivati prvenstveno u naem vremenu, u kojem se s jedne strane,
smatra Butler, obitelj idealizira na nostalgian nain, vrijeme u kojem su uestali prosvjedi
Vatikana protiv homoseksualnosti kao napada na svetu obitelj, a s druge strane to je
vrijeme u kojem esto djeca imaju vie nego jednu fguru koja djeluje kao njihova majka,
vie nego jednog mukarca koji djeluje kao otac ili uope nemaju ni oca ni majke, s hrpom
polubrae i polusestara, vrijeme u kojem je srodstvo postalo fragilno i ekspanzivno. Kakvo
e biti Edipovo nasljee za one koji su oblikovani u tim situacijama, gdje su poloaji teko
objanjivi, gdje je mjesto oca raspreno, gdje je mjesto majke viestruko okupirano, gdje se
simboliko vie ne dri?
Butlerova nee ii tako daleko da proglasi Antigonu queer junakinjom (no mora se priznati
da ona to ipak postaje ovim djelom, dodue neopravdano), ali e ipak primijetiti da postoji
neto u njezinom inu to je fatalno za heteroseksualnost u normativnom smislu.
Samo pitanje rodne melankolije koje je opet u uskoj svezi s idejom performativnosti roda
govori nam sljedee i tu se svakako nadaje znaaj A: Butlerova je ve prethodno primijenila
Austinovu teoriju performativa na rodni subjekt. Rod je iskljuivo neto to se proizvodi, iza
izvedbi roda nema prethodno postojee esencije, nego se rod stvara tek svojim izvedbama.
Klasina esencijalistika tumaenja tvrdila bi da su izvedbe, manifestacije roda upravo
oitovanja rodne biti, dakle enskosti ili mukosti. Butlerova kree od Freudova shvaanja
melankolije u spisu Ego i id i eseju alovanje i melankolija. Freud objanjava da je
proces interioriziranja i odravanja izgubljenih objekata ljubavi kljuan za formiranje Ja i
njegov izbor objekta. Time se opisuje zadobivanje rodnog identiteta.
Koja je veza melankolije i Edipovog kompleksa, prema J. Butler? U sluaju zabranjene
heteroseksualne veze, zanijekan je samo objekt elje, pa se elja moe preseliti s tog objekta
na druge objekte supr. spola. Ali, u sluaju zabranjene homoseksualne veze, i elja i objekt
su poreknuti, zahtijevaju naputanje i tako postaju predmetom melankolinog
pounutarnjenja, to bismo onda mogli ispisati kao razliku izmeu (heteroseksualnog)
alovanja i (homoseksualne) melankolije. Laiki bi se razlika izmeu alovanja
(heteroseksualnog) i melankolije (homoseksualne) mogla opisati na sljedei nain: kada
alujem za izgubljenim objektom, znam koga sam volio; kada melankolijski pounutrujem
objekt, ne mogu ak ni identifcirati to sam u stvari izgubio.
Kako se u djelu Nevolje s rodom, povezuje rodna melankolija s praksom rodne
performativnosti? Ako je melankolija u Freudovu smislu uinak neodalovanog gubitka,
izvedba, shvaena kao acting out, mogla bi biti povezana s neodalovanim gubitkom u
transvestitskim izvedbama. Time izvedba alegorizira gubitak koji ne moe alovati.
Butlerova tvrdi da je melankolino poistovjeenje sredinje za proces kojim ego zadobija
rodno obiljeje. U naoj kulturi se teko moe alovati gubitak homoseksualnog prianjanja.
Melankolija roda se naravno kritiki osvre na Freudov Edipov kompleks koji, prema
Butler, nudi heteroseksualnu matricu elje. Zabrana homoseksualnosti zapravo stvara
heteroseksualne dispozicije koje omoguuju edipski sukob. Djeak i djevojica koji ulaze u
edipsku dramu s incestnim heteroseksualnim ciljevima ve su bili podvrgnuti zabranama
koje ih odreuju u zasebnim spolnim smjerovima to je u stvari u proturjeju s Freudovom
idejom o primarnoj biseksualnosti. Prema Butler, ta je Freudova primarna biseksualnost
valjana teza koju meutim Edipov kompleks iznevjerava: jer u konanici u Freuda postoji,
smatra ona, samo primarna heteroseksualnost. Drugim rijeima, objekt homoseksualne
udnje nije samo izgubljen, nego je i takva udnja potpuno poreknuta, pa, kako kazuje
Butler, tu osobu nisam uope izgubio i tu osobu nikada nisam volio, dapae takvu ljubav
nisam nikada osjetio!.
A. je oduvijek imala znaaj za feminizam, kao ona koja utjelovljuje enski otpor
patrijarhalnoj moi. J. Butler kree korak dalje te se pita moe li se A. iskoristiti za
promiljanje samog tabua incesta u odnosu na srodstvo, ime se sam pojam srodstva mora
otvoriti prema kulturalnim promjenama. U konanici, A. ne samo da nosi teinu bivanja
queer junakinjom, nego postaje i lik preko kojeg se moe promiljati i ono posljednje pitanje,
rodoskvrnue, skliska tematika prijelaza prirode u kulturu. Time se dovodi u pitanje i samo
podrijetlo psihoanalize budui da treba sada i promisliti to bi se dogodilo s psihoanalizom
da je uzela A, post-edipski subjekt prije nego Edipa za svoju polazinu toku jer A. je ona
za koju je simboliki poloaj postao necjelovit, jer mijea brata i oca. A. je ona u kojoj se
otjelovio najvei skandal, smo uruavanje Simbolikog.
Revizija psihoanalitike teorije sa stajalita A. moe dovesti do razmatranja sveze tabua
incesta i heteroseksualizacije obitelji. Psihoanaliza je, prema Butler, pogrijeila jer je rijetko
postavljala pitanje kako novi tipovi srodstva mogu izrasti na temelju tabua incesta.
Dvosmislenost u pogledu samog srodstva oznaava postedipsku dilemu gdje se krvni odnosi
prelamaju, brat je otac, a otac je brat.
2
Prije svega bi valjalo postaviti pitanje je li uputno A. smatrati post-edipskim problemom, jer
je oigledno, prema Butler, A. nemogu poloaj ono to ostaje nakon normativne edipizacije i
heteroseksualizacije, poloaj koji nije simboliki smjestiv. Ona predstavlja i ono alovanje
koje ne moe rezultirati pounutarnjenjem objekta, to bi, smatra autorica, bilo
homoseksualno alovanje jer objekta nikada nije ni bilo kao objekta ljubavi, svakako jedan
poloaj koji je neprevodiv u lakanovsko Simboliko. To je razlog Butleriina kritikog
osvrtanja na Lacana. Simboliko kako tvrde lakanovci naravno nije drutveno jer drutveno
su varijacije oinske uloge, a simboliko je Ime Oca. Butler smatra da je takvo Simboliko
opet normativno (dakle, i drutveno) usprkos svom prividnom liberalnom naliju.
Kree li se znaaj A. unutar polit. ili, pak, onkraj polit. kao za Hegela, a i za Lacana. Oni je
rabe ne kao polit. fguru ve kao onu koja artikulira predpolit. prosvjed politikom,
predstavljajui srodstvo kao sferu koja uvjetuje mogunosti politikog, a da nikada ne ulazi
u tu sferu. A. za Hegela predstavlja srodstvo i njegovo raspadanje, a Kreont predstavlja
rastui etiki poredak i autoritet drave koji je utemeljen na naelima univerzalnosti.
Prema L. Irigaray, ensko postaje krvni ostatak, krvna sveza koja dovodi u prvi plan silovit
zaborav prvobitnih odnosa srodstva u uvoenju simbolikog mukog autoriteta.
Moda je ipak pitanje A. pitanje prededipskog, to bi svakako bila pravovjerna lakanovska
perspektiva, a ne pitanje post-edipskog to tvrdi Butler. Prema Lacanu, A. obgrljuje smrt,
ono to e za Butlerovu biti nepostojei poloaj koji bi A. omoguio ivot, jer se pribliava
svijetu zahtjeva koji je jednak smrti i koji je onkraj Simbolikog. A. zahtjev je za Lacana
utemeljen u ouvanju jedinstvenosti bia svog brata koje je onkraj svega to ljudski jezik
moe o njemu izrei. To je in kojim se dokida prisutnost elje, koji je upravljen podruju
nemogueg (zahtjeva). Podruje edipskog jest za Lacana upravo podruje, prije svega, Imena
Oca, podruje jezika, podruje treeg (koji samo nosi ime oca) koji se mora uplesti u
dijadiki odnos Majke (simbolike majke) i djeteta i nauiti dijete da se izmeu zahtjeva i
njegovog zadovoljenja mora isprijeiti posrednik (otac, trei, kako ga god nazvali, ili
struktura jezika koja ini da se upueni bezuvjetni zahtjev za apsolutnom ljubavlju,
apsolutnim sjedinjenjem, preko medija - jezika vraa otuen kao manjkava elja, kao, u
konanici, neispunjiv). Pitanje Edipa jest za Lacana opet i pitanje simbolike kastracije, to
jest prihvaanja kastriranosti u sreditu bia, manjka kao temeljne odrednice ljudskog. Ono
to prethodi Edipu i to je u stvari prededipsko jest vezanost za majku kao objekt savrenog
prianjanja, savrenog poklapanja elje i objekta koji odgovara na elju, odnos u kojem
nema zijeva ni praznine, ni odsutnosti. Da li bismo u tom smislu pitanje A. mogli povezati s
pitanjem slijedi li A. elju majke nasuprot zakonu oca? Stavlja li krvno srodstvo iznad
edipskog prokletstva?
To je Lacan smatrao, navodei Goethea, najproblematinijim u samoj tragediji, trenutak
kada A. izgovara da bi to uinila samo za brata, ali ne i za mua. Goethe se, primjeuje
Lacan, toliko muio nad time da je izjavio kako smatra da e neki erudit jednog dana otkriti
kako je taj dio naprosto u A. umetnut. I kojeg brata slui A, da li Edipa ili Polinika? Ili
slijedi elju majke kojoj su obojica sinovi? A elja majke je zloinaka jer oprimjeruje onu
svezu koja je opasnija od incesta otac-ker koji je zabranjen kako tvrdi Lvi-Strauss da bi
keri mogle kruiti kao objekti razmjene meu srodnim skupinama. No, Lacan je uputio na
injenicu da Lvi-Strauss nije dotakao pitanje zato onda sin ne spava s majkom - zato jer je
to dokidanje svijeta elje i uspostava svijeta zahtjeva. Imanje majke je nemogue, a ono se
edipskim obrascem pretvara u zabranjeno. Nemogunost postaje zabrana ime se njezina
nemogunost zakriva. Edipska pria upravo oprimjeruje taj incest majke i sina, Jokaste i
Edipa, a ne onaj oca i keri. Koliko po tome uope moe vrijediti A. u one svrhe za koje je
rabi Butler, za oprimjerenje nemogunosti ivota pri ispremijeanim kategorijama srodstva,
za. homoseksualnu ljubav, za melankoliju roda? Ono to bi se moglo iznijeti u prilog tezama
J. Butler je injenica koju Butlerova dodue ne iznosi, a na to upuuje H. Mayer u
Autsajderima da je samo Edipovo prokletstvo (udei se to to Freud nigdje ne spominje)
uvjetovano homoseksualnom eljom kralja Laja koji je zaveo djeaka Krizipa za to mu se
3
osvetila Hera, zatitnica braka te je Tebancima za kaznu poslala Sfngu pri emu kletva nad
pederastijom spada u oblast prokletstva u kojem se nalazio Edip.
Naposlijetku, ispada da je krajnje nastojanje J. Butler promiljanje tabua incesta koji valja
podvrgnuti reviziji tako da ne regulira heteroseksualnost kao svoje rjeenje. Pri tome,
onaj oblik pobune koji A. utjelovljuje i koji vodi do njene smrti jest oblik pobune protiv
takvog tabua incesta, protiv tabua koji ini zloinakom upravo svezu majke i sina (dakle,
heteroseksualan incest), a koji oigledno previa ikakav drugaiji incest dakle,
homoseksualan? Time se takav incest pokazuje ne kao neto zabranjeno, ve kao neto
nepostojee i u potpunosti nemislivo.
Lei li iza Edipa homoseksualna elja; je li zabrana rodoskvrnua u stvari implicitna
zabrana homoseksualnosti kako tvrdi Butler i je li A. uope primjeren lik da bi dokazao tu
tvrdnju, a i da bi utjelovio one kontroverze koje mue podjednako J. Butler i liberalnu
zajednicu? Ipak nam se ini da je pitanje A. ono postoje li oblici u kojima ona moe ivjeti,
ona koja je potekla iz skrnavljenja najvie svetinje, mijeanja prirode i kulture, zabrane
incesta, a ne ipak pitanje na koje Butler prisiljava A, zato je incest koji ona ispata kao i
cijelo Edipovo potomstvo heteroseksualne prirode!? I, naposlijetku, ima li A. kao
feministika ikona uope znaaja za queer teoriju, moe li postati i queer ikona? Samo ako
povjerujemo da je ono to je potaklo edipsko prokletstvo ona prvotna homoseksualna elja
kralja Laja (prema djeaku Hrizipu) da bi naposlijetku Freud u izjavi nakon koje je slijedila
univerzalizacija njegove osobne elje preko mita o Edipu rekao: U dobi od dvije do dvije i
pol godine (ipak) sam osjetio elju prema ocu! Tek bi uz ovakve interpretativne
fantazmagorije kojima se oigledno preputa Butler, A. odista imala znaaja za queer
teoriju.
4