1

HRVATSKA POVIJEST RANOG NOVOG

VIJEKA

STOGODINJI HRVATSKO-TURSKI RAT
Turci prvi put upadaju u Hrvatsku poetkom 15.st.
U poetku hrvatsko-turskih sukoba jedini koji pomau Hrvatskoj su pape.
Za poetak Stogodinjeg hrvatsko-turskog rata uzima se bitka na Krbavskom polju
1493.g., dok se za kraj tog istog rata uzima bitka kod Siska 1593.g.
Hrvatsko-turski sukobi su se nastavili i nakon bitke kod Siska, meutim Hrvatska tada
iz defanzive prelazi u ofenzivu.
Poetkom ranog novog vijeka u Hrvatskoj smatra se 1526.g. i bitka na Mohakom
polju.
Krajem 16.st. Hrvatska je spala na uski pojas od mora do Drave. Povrina Hrvatske je
tada iznosila samo 16.800 km, te se tada prvi put koristi termin ''RELIQUIAE
RELIQIARUM OLIM INCLYTI REGNI CROATIAE'' (''OSTACI OSTATAKA
NEKADA VELIKOG HRVATSKOG KRALJEVSTVA'').
U ranom srednjem vijeku prostor od rijeka Vrbasa do Une naziva se ''Turska
Hrvatska''.
Na prostoru Hrvatske Turci su utemeljili 7 sandaka (administrativna podjela). To su
bili Hercegovaki, Kliki, Liki, Bihaki, Poeki, Zvorniki i Pakraki sandak. Ti
sandaci su spadali pod Bosanski paaluk.
Srijemski sandak spada pod Budimski paaluk.
Timarsko-spahijski sustav je naziv za vojno-feudalni ustroj Osmanskog Carstva.
Aki je bio naziv za turski srebreni novac.
Spahije su bili teko oklopljena feudalna konjica Osmanskog Carstva, dok se njihov
zapovjednik nazivao alaj-beg.
Janjiari su bili vojnici-pjeaci Osmanskog Carstva. Oni su bili udarna snaga vojske.
Oni su kao djeca bili otimani iz matinih novoosvojenih podruja te su bili odvedeni u
Tursku na krutu i asketsku izobrazbu za profesionalne vojnike. Odvoenje takve djece
iz matinih podruja nazivao se ''danak u krvi''.
2

Akindija je bio naziv za neredovite jurine lake konjanike u sastavu vojske
Osmanskog Carstva. Oni su sluili kao izvidnica te su unosili nemir meu
stanovnitvom zemalja koje je tek trebalo osvojiti. Djelovali su gerilskom taktikom.
Sultan je bio vrhovni dravni poglavar u Osmanskom Carstvu.
Visoka Porta je bio naziv za sultanov otvoreni dvor i vladu Osmanskog Carstva.
Veliki vezir ja naziv za najvieg sultanovog podanika. On je bio predsjednik carskog
divana (vlade) u Osmanskom Carstvu. U vrijeme rata vrio je, u ime sultana, dunost
vrhovnog zapovjednika vojske.
Osmansko Carstvo je bilo podjeljeno na provincije zvane paaluci ili beglerbeguci
kojima je upravljao begler-beg. Oni su se zatim djelili na sandake.
Hajduci su bili odmetnici, pljakai i borci za slobodu na Balkanu u zemljama pod
osmanskom vlau. Na elu im je bio harambaa, a koristili su gerilski nain
ratovanja.
Uskoci su bili vojnika grupa odmetnika i boraca protiv Osmanlija i Mleana. Uskoke
su sainjavali katoliki bjegunci uglavnom iz podruja Hercegovine i Dalmacije,
meutim bilo je meu njima i pripadnika iz ostalih djelova Hrvatske i Bosne, kao i
pripadnika drugih nacionalnosti. Oni naputaju svoj zaviaj poetkom 16.st. zbog
osmanskih osvajanja. Pojam ''uskoci'' dolazi od rijei ''uskoiti'' ili ''uskaui''. Veina
Uskoka se okupila, poetkom 16.st., u Dalmaciji na posjedima hrvatskog zapovjednika
Petra Kruia u Klisu i okolici. Nakon pada Klisa, i smrti Petra Kria, 1537.g. pod
Osmanlije, Uskoci se sele u grad Senj. Oni, djelujui iz Senja, nastavljaju borbu protiv
Osmanlija i vre gusarske prepade na mletako brodovlje. Razlog njihova gusarenja
lei u tome to, kao regularna vojska Habsburke Mornarhije, nisu dobivali redovitu
plau od Bea. Uskoka baza Senj je bila praktiki neosvojiva iz razloga jer su u
zaleu planinski predjeli obrasli gustom umom dok je s mora Senj, naoruana jakim
topovima, branila tvrava Nehaj. Uskoci nikada nisu imali veliki broj vojnika,
meutim bili su vrsni ratnici i moreplovci te su koristei svoje male i brze brodove
zadavali mnogo problema kako i Veneciji tako i Osmanskom Carstvu. Njihovo
gusarenje je bilo uzrokom ''Uskokog rata'' izmeu Venecije i Austrije 1615.g. Po
zavretku tog rata 1617.g. Uskoci su bili prisiljeni napustiti Senj, a njihovo brodovlje
je spaljeno. Veina Uskoka se preselilo na podruje Karlovca i umberakog gorja
gdje su se stopili s ostalim stanovnitvom.

3

Krbavska bitka se odigrala 1493.g. na Krbavskom polju u Lici u blizini grada Udbine.
Hrvatski ban Emerik Derenin je sakupio vojsku te je odluio doekati Osmanlije pod
vodstvom Jakub-pae iz njihovog pljakakog pohoda po slovenskim zemljama. U toj
bitci hrvatska vojska od oko 10.000 ljudi je teko poraena, a sam ban Derenin je
zarobljen i pogubljen. Ta bitka se uzima za poetak Stogodinjeg hrvatsko-turskog
rata. Nakon te bitke i smrti bana Emerika Derenine hrvatskim banom postaje Ivan
Karlovi.
Petar Berislavi je bio hrvatski ban i biskup iz roda Berislavia Trogirskih. Izvojevao
je pobjedu nad Osmanlijama u bitci kod Dubice 1513.g. Papa Leon X. je imenovao
Berislavia banom ili podkraljem Hrvatske. On 1519.g. prodire do Jajca, a umire
1520.g.
Mohaka bitka se odigrala 1526.g. na Mohakom polju (dananja juna Maarska),
izmeu ugarsko-hrvatske vojske predvoene kraljem Ludovikom II. Jageloviem i
osmanlijske vojske predvoene osmanskim sultanom Sulejmanom Velianstvenim.
Osmanlije su izvojevali pobjedu koja sama po sebi nije bila tako znaajna, meutim
injenica da je tu poginuo ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelovi je imala velike
posljedice na Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo.
Nikola Jurii je bio hrvatski plemi, vojskovoa i diplomat roen u Senju. Godine
1527. sudjeluje na Cetinskom saboru kao poslanik Ferdinanda Habsburkog. Godine
1532. uspjeno je, sa samo 700 vojnika, 25 dana branio grad Kiseg u zapadnoj
Ugarskoj od naleta osmanskog sultan Sulejmana Velianstvenog i njegove velike
vojske od 140.000 ljudi, ime je odgodio sultanov pohod na Be. Nakon bogate vojne
karijere bio je habsburki poslanik u Istanbulu. Nikola Jurii umire 1545.g.
Petar Krui je bio hrvatski vojskovoa i kapetan Klisa kojeg uspjeno brani od
Osmanlija do 1537.g., kad je i poginuo. Nakon pada Klisa Uskoci, kojima je on bio
zapovjednik, se sele u grad Senj.
Nikola ubi Zrinski je bio hrvatski dravnik i vojskovoa, lan velikake obitelji
Zrinski. Ve kao mladi se proslavio u ratovima s Osmanlijama, a za njegove vojne
zasluge kralj mu je darovao Meimurje. ena mu je bila Katarina Frankopan. Neko
vrijeme je bio i hrvatski ban. Godine 1566. se u gradu Sigetu, u junoj Ugarskoj,
suprostavio velikoj osmanskoj vojsci od 100.000 ljudi, pod vodstvom sultana
Sulejmana Velianstvenog, koja je krenula na Be. Prilikom opsade Sigeta od starosti
umire sultan Sulejman Velianstveni, no veliki vezir, podrijetlom iz Bosne, Mehmed-
4

paa Sokolovi je zatajio njegovu smrt kako ne bi demoralizirao osmanske vojnike.
Zrinski je s posadom od oko 2500 ljudi junaki branio Siget mjesec dana, te je nanosio
Osmanlijama velike gubitke. Odbijao je osmanske ponude da e mu prepustiti itavu
Hrvatsku ukoliko im preda Siget. ak se odbio predati kad su ga Osmanlije izvjestile
da su mu u Meimurju zarobili sina. Nakon to je Zrinski uvidio da se nee moi jo
dugo oduprjeti, odluio se zajedno sa svojim suborcima suprostaviti veoma
nadmonijoj osmanskoj sili u otvorenoj bitci, tj. odabrao je junaku smrt umjesto
kukavike predaje. Nikola ubi Zrinski je na zapadu Europe slavljen kao novi
Leonida.
Godine 1577. osmanska vojska, predvoena Ferhat-paom, od oko 10.000 ljudi
opsjeda tvravu GVOZDANSKO, podno Zrinske gore. Gvozdansko je branila
malobrojna posada pod zapovjednitvom kapetana Doktorovia, Oegovia i Stepia.
Oni su bez ikakve pomoi izvana mjesecima odoljevali nadmonijoj osmanskoj sili.
Turska vojska se, kako je bilo uobiajeno, te zime nije povukla te je i dalje nastavila
opsadu Gvozdanskog. Jedne veeri prvog mjeseca 1578.g. sve vatre na utvrdi
Gvozdanskog su se ugasile. To je strano uznemirilo osmanske vojnike koji su
oekivali napad od strane branitelja. Sljedeeg jutra kad su Osmanlije bez ikakvog
otpora provalile u tvravu zatekli su stravian prizor. Svi branitelji Gvozdanskog,
ukljuujui ene i djecu, bili su smrznuti usljed velike hladnoe koja je nastupila te
zime. Osmanski zapovjednik Ferhat-paa je bio veoma ganut tim prizorom i
junatvom branitelja, koji su se radije smrznuli i pomrli od gladi nego da se predaju
neprijatelju, te je naredio da se pronae katoliki sveenik i da se branitelji sahrane po
kranskim obiajima.
Bitka kod Siska se odigrala 1593.g. kada su ujedinjene snage Koruke, Kranjske,
tajerske i Hrvatske od oko 6000 vojnika, predvoene hrvatskim banom Tomom
Erdodyjem, porazili osmanske snage, predvoene Hasan-paom Predojeviem, od oko
12.000 vojnika. Ta bitka je oznaila prekretnicu hrvatsko-turskih sukoba, kao i krajnji
domet Osmanskog Carstva na hrvatskom podruju. Ta bitka se uzima za kraj
Stogodinjeg hrvatsko-turskog rata, te Hrvatska tada iz defanzive prelazi u ofenzivu.



5

HRVATSKA U HABSBURKOJ MORNARHIJI

Od 1526.g. i bitke na Mohakom polju Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo stupa u
personalnu uniju sa Austrijskim Habsburkim zemljama.
Nakon Mohake bitke i smrti Ludovika II. Jagelovia za upranjeno mjesto ugarsko-
hrvatskog kralja javljaju se dvojica pretedenata, Ferdinand I. Habsburki i Ivan
Zapolja. Na Cetinskom saboru 1527.g. hrvatski plemii (dvorska stranka) su izabrali
austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburkog za svoga kralja, dok je slavonsko
plemstvo (narodna stranka) iste godine na saboru u Dubravi, pokraj azme, izabralo
Ivana Zapolju za svoga kralja. Usljedio je graanski rat u kojemu je pobjedu izvojevao
Ferdinand Habsburki. On je pri tome sklopio mir sa Ivanom Zapoljom 1538.g. u
Velikom Varadinu. Ferdinand je priznat od strane Zapolje za kralja dok je Zapolja
priznat za vladara u onom dijelu Ugarske kojeg je drao pod svojom kontrolom
(Erdelj, istona Ugarska), te je po svojoj smrti morao ustupiti to podruje Ferdinandu.
Meutim Zapolja se tog dogovora nije pridravao, te je uoi svoje smrti, 1540.g.,
svoja vladarska prava prenio na svog sina Ivana Sigismunda. U graanskom ratu koji
je trajao od 1527. do 1538.g. Ivan Zapolja je suraivao sa Osmanlijama. Taj sukob je
oslabio hrvatske mogunosti za uspjeniju obranu od Osmanskog Carstva. Ferdinand
Habsburki umire 1564.g.
VELIKA SELJAKA BUNA je izbila na podruju sjeverozapadne hrvatske 1573.g.,
te se ubrzo proirila i na slovenske zemlje. Razlog izbijanja bune je bilo poveanje
rente i zlodjela plemia prema kmetovima, u emu je posebno prednjaio plemi
Franjo Tahy. Nakon neuspjelih prituaba banu i caru seljaci su odluili preuzeti stvar u
svoje ruke. Oni su namjeravali sruiti feudalni poredak i ukinuti vladavinu plemstva.
Za vou seljake bune izabran je Matija Gubec koji je podrijetlom bio iz Gornje
Stubice, dok je za glavnog vojnog zapovjednika seljaka odreen Ilija Gregori. Buna
je zapoela napadom na Cesargrad nakon ega se iri cijelom sjeverozapadnom
Hrvatskom i slovenskim zemljama. Ustanici su se podjelili u tri skupine pod vodstvom
Matije Gubeca, Ilije Gregoria i Ivana Pasanca. Seljaci nisu dobili oekivanu podrku
od Uskoka, te je bolje naoruana i izvjebanija feudalna vojska uskoro poela zadavati
seljacima jedan poraz za drugim. Odluujua bitka odigrala se, te iste 1573.g., kod
Stubikih Toplica, gdje je plemika vojska pod vodstvom Gapara Alapia, unato
6

njihovom estokom otporu, konano porazila seljake. Nakon te bitke Matija Gubec je
zarobljen i odveden u Zagreb, gdje je na trgu sv. Marka pogubljen na veoma okrutan
nain. Legenda kae da je tom prilikom Matija Gubec, uoi svog smaknua, bio
prisiljen nositi uarenu eljeznu krunu. Velika seljaka buna nije uivala carevu
podrku iz razloga to su plemii proirili priu da seljaci ele stvoriti svoju vlastitu
dravu na elu s Matijom Gubcem kao kraljem.
U 16.st., zbog osmanskih osvajanja te ekonomske neimatine i zaraznih bolesti, dolazi
do mnogobrojnih iseljavanja Hrvata sa svojih matinih prostora. Glavni pravci
iseljavanja su bili prema sjeveru, tj. prostoru Gradia gdje danas nalazimo
Gradianske Hrvate, zatim prema sjeverozapadu tj. na prostor Mletake Republike, te
prema jugozapadu Apeninskog poluotoka, tonije u regiju Molise gdje danas nalazimo
Molike Hrvate. Hrvatski iseljenici na Apeninskom poluotoku su, s ciljem ouvanja
nacionalnih identiteta, stvarali svoje bratovtine.
VOJNA KRAJINA je naziv za pogranino podruje Habsburke Mornarhije koje je na
poetku bilo organizirano kao obrambeni pojas protiv Osmanlija, da bi kasnije
prerasla u golemu habsburku ratnu provinciju. Vojna krajina se najveim djelom
prostirala na podruju Hrvatske i Slavonije, dok se manjim dijelom prostirala na
podruju dananje Vojvodine. Zametkom Vojne krajine moe se smatrati ustrojstvo
Jajake i Srebrenike banovine, od strane ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina, u
drugoj polovici 15.st. Krajiki zapovjednik Ivan Lenkovi sredinom 16.st. dijeli Vojnu
krajinu na hrvatski i slavonski dio. Kasnije je glavnim gradom hrvatskog dijela Vojne
krajine postao Karlovac, dok je glavni grad Slavonske vojne krajine bio Varadin.
Tijekom 16. i 17.st. Vojna krajina je izdvojena iz vlasti hrvatskog bana i sabora te je
podvrgunata vrhovnom zapovjednitvu Austrijskog Ratnog vijea u Gracu. Takoer
tijekom 16. i 17.st. dolazi do znaajnog naseljavanja pravoslavnih Vlaha i Srba na
podruje Vojne krajine. Oni su trebali sluiti kao vojnici u sastavu Habsburke
Mornarhije, te su uivali odreene povlastice (Vlaki statut iz 1630.g.). No oni su se
ipak sami morali skrbiti za financiranje svojih kako vojnih tako i ivotnih potreba.
Ubrzo su krajinici, koji su s vremenom postali mjeavina autohtonog hrvatskog te
vlakog i srpskog stanovnitva, postali profesionalna vojska koja je u interesu
Habsburke Mornarhije ratovala diljem Europe. Za vrijeme Marije Terezije (1740.-
1780.g.) svaki sposoban mukarac, u Vojnoj krajini, od 16. do 60.g. morao je sluiti
vojsku. Ona je takoer podjelila Vojnu krajinu na 11 pukovnija.
7

Velika seoba Srba se odnosi na dvije povezane migracije srpskog stanovnitva u 17. i
18.st., prilikom kojih je veliki broj Srba preao na podruje Vojvodine i Vojne krajine.
Prva velika seoba Srba odigrala se pod vodstvom pekog patrijarha Arsenija
Crnojevia 1690.g., dok se druga velika seoba Srba odigrala pod vodstvom takoer
pekog patrijarha Arsenija Jovanovia 1740.g.
ITVANSKI MIR je mirovni ugovor izmeu Habsburke Mornarhije i Osmanskog
Carstva iz 1606.g., nakon ''Dugog'' ili ''Trinaestogodinjeg rata'' koji je zapoet bitkom
kod Siska 1593.g. Ovim mirom je zapravo prihvaen ''status quo'' jer je svaka strana
zadrala one prostor koje je osvojila tjekom rata. Takoer je dogovoreno da se na
granici ne smiju podizati nove utvrde, te je kralj sultanu morao platiti jednokratni dar u
vrijednosti od 200.000 forinti. Mir je ustanovljen na 20 godina.
ZRINSKO-FRANKOPANSKA UROTA je pokuaj hrvatskog plemstva 17.st. da se
odupre nastojanjima Bekog dvora da Hrvatskoj nametne centralizam i apsolutizam.
Godine 1664. Carska vojska je strahovito porazila Osmanlije, ali tu pobjedu nije
iskoristio Leopold I., ve je sklopio Varavski mir, s uvjetima kao da su Osmanlije bili
pobjednici. Hrvatska i Ugarska nisu priznale taj ''sramotni mir'' u kojem stoji da
Osmanlije mogu zadradi sve to su do poetka tog sukoba osvojili. No Be je podlom
politikom onemoguio Hrvatskoj i Ugarskoj da se zakonima izbore za svoja prava.
Zbog toga dolazi do pobune na elu s Nikolom Zrinskim. Nakon njegove nesretne
smrti u lovu, te iste 1664.g., na elo urotnika staje njegov brat Petar Zrinski. Zbog
neslaganja hrvatsko-ugarskih velikaa i zbog injenice da francuski kralj Luj XIV. nije
urotnicima pruio obeanu pomo, hrvatski velikai ak razmatraju opciju da potrae
pomo od Osmanlija, meutim do toga ne dolazi. Ubrzo beki dvor saznaje za namjere
urotnika te pod izlikom pomirenje, 1670.g. poziva Petra Zrinskog i njegova urjaka
Franu Krsta Frankopana u Be. Ubrzo su Zrinski i Frankopan uhieni, te su baeni u
tamnicu. Godine 1671. Osueni su na smrt odsjecanjem glave u Bekom Novom
Mjestu. Njihova smrt i neuspjeh urote oznaio je kraj starih velikakih obitelji
Zrinskih i Frankopana. Danas na njihovom grobu stoji poznata izreka kneza i pjesnika
Frana Krste Frankopana: ''navik on ivi ki zgine poteno''.



8

VELIKI RAT ZA OSLOBOENJE je zapoeo 1683.g. osmanskim pohodom na Be.
Na elu Osmanskog Carstva tada je bio sultan Mehmed IV., dok je habsburki car bio
Leopold I. Osmansku opsadu Bea predvodio je veliki vezir Kara Mustafa. Osmanlije
su bile nadomak pobjedi kada je u posljednji as stigla udruena kranska vojska, na
elu s poljskim kraljem Janom Sobjeskim, koja je Osmanlijama nanjela teak poraz.
Nakon toga ujedinjena kranska vojska, potpomognuta lokalnim stanovnitvom,
kree na jugoistok te nanosi Osmanlijama jedan poraz za drugim te pritom oslobaa
okupirane teritorije (Ugarsku i Slavoniju). Osmanlije su poraene i u bitci kod Sente
1697.g. Te iste godine vojvoda Eugen Savojski prodire u Sarajevo ali ga nije bio u
mogunosti zadrati. Tom prilikom za njim se iz Sarajeva, bojei se Osmanske
odmazde, povuklo 10.000 krana. Venecija je u tom ratu proirila svoj granice na
hrvatskoj obali te je time dananja Dalmacija dobila svoj konani oblik. U strahu od
Venecije Dubrovnik je priznao Leopolda I. za svog vrhovnog gospodara i zatitnika,
pa je sve do 1808.g. Dubrovnik uivao zatitu Habsburgovaca. Zavretak ''Velikog
rata za osloboenje'' se zbio potpisivanjem mira, izmeu Austrije i njenih saveznika
(prvenstveno Venecije) te Osmanskog Carstva, u Sremskim Karlovcima 1699.g. Tom
prilikom, tonije 1700.g., hrvatski knjievnik i povjesniar Pavao Ritter Vitezovi je
napisao svoje uveno djelo ''CROATIA REDIVIVA'', tj. ''OIVLJENA
HRVATSKA''.
Eugen Savojski je bio austrijski vojskovoa i dravnik iz druge polovice 17. i prve
polovice 18.st. Podrijetlom je bio francuz, a smatran je najveim vojskovoom svog
vremena. Istaknuo se u ratovima protiv Osmanlija i pobjedama kod Sente (1697.g.),
Petrovaradina (1716.g.) i Beograda (1717.g.).
PRAGMATIKA SANKCIJA je naziv za dekret kojim se nasljedno pravo
Habsburgovaca proiruje na ensku lozu. Hrvatski sabor ju je prihvatio 1712.g.
Trenkovi panduri su bili postrojba koju je 1741.g. osnovao barun Franjo Trenk uz
podrku kraljice Marije Terezije. Trenkovi panduri su brojali oko 3000 pripadnika, bili
su dobro naoruani, a odjea im je bila slina turskoj vojnoj uniformi. Koristili su
vojnu glazbu i to prvenstveno bubnjeve koje su nazivali sviranje ''turske bande'', ime
su psiholoki utjecali na svoje protivnike. Takoer su nosili i kravate. Borili su se
diljem Europe.

9

MARIJA TEREZIJA je bila prva i jedina ena koja je vladala Habsburkom
Mornarhijom, i to ak 40 godina, u razdoblju od 1740. do 1780.g. Na vlast je dola
nakon smrti svog oca Karla VI. i to zahvaljujui pragmatikoj sankciji. U vrijeme svoj
etrdesetogodinje vladavine vodila je vie ratova meu kojima je i ''Austrijski
nasljedni rat'' od 1740. do 1748.g. Uvela je mnoge reforme koje su bitno utjecale na
hrvatske zemlje. Meu njima je i podjela Vojne krajine na 11 pukovnija, te provedba
sustavne militarizacije, to je omoguilo Habsburkoj Mornarhiji stalan izvor vojske.
U njezino vrijeme Hrvatska je podjeljena na upanije, a 1767.g. Marija Terezija je
formirala Hrvatsko kraljevsko vijee, ime je smanjila ovisnost Hrvatske o Ugarskoj.
U gospodarstvu je omoguila bolje uvjete kmetovima, te je provodila popise
stanovnitva i zemljita. Svome muu Franji Stjepanu rodila je 16 djece meu kojima
je bio i Josip II., njezin nasljednik i suvladar od 1765.g.
JOSIP II. je bio car Habsburke Mornarhije od 1780. do 1790.g. Bio je sin Marije
Terezije i Franje Stjepana. Od 1765.g. je bio suvladar svojoj majci Mariji Tereziji, te
je tako sudjelovao u njezinim brojnim reformama. Josip II. je htio sve narode
Habsburke Mornarhije ujediniti u jedan narod, te se vodei tom logikom odbio kruniti
krunom sv. Stjepana. Njegova ideja o stvaranju jednog naroda na podruju
Habsburke Mornarhije nije se svidjela drugim narodima, u emu su prednjaili
Maari, te dolazi do sukoba. Po dolasku na vlast josip II. nastavlja provoditi
mnogobrojne radikalne reforme. Meu tim reformama je i ''patent o vjerskoj
toleranciji'' te ''patent o ukidanju kmetstva''. Zbog tih reformi je stekao vie neprijatelja
nego saveznika.
Poun je naziv za dananji glavni grad Slovake Bratislavu, koji je u ranom srednjem
vijeku pripadao Ugarskoj.
Nakon 1527.g. Hrvatska s Ugarskom ima zajednikog kralja, krunidbu i sastanak s
kraljem.
Dvorsko vijee Habsburke Mornarhije je osnovano 1527.g. ini ga vei broj plemia,
a manji broj pravnika.
Od 1558.g. Hrvatski i Slavonski sabor zasjedaju zajedno.
Od 1685.g. do sredine 18.st., u Hrvatskoj, u urnim je stvarima umjesto sabora
djelovala banska konferencija.
Habsburka Mornarhija postaje nasljedna od 1687.g.
10

Ugarsko namjesniko vijee je osnovano 1723.g. kao instrument vrhovne kraljevske
egzekutivne vlasti na podruju Kraljevine Ugarske.
Hrvatsko kraljevsko vijee je osnovala Marija Terezija 1767.g. kao neku vrst
zemaljske vlade za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju. Ono je predstavljalo prvu
ustanovu izvrne kraljevske vlasti na podruju Banske Hrvatske. Ono od sabora
preuzima sve upravne ovlasti. Sjedite mu je bilo u Varadinu, a nakon velikog
Varadinskog poara 1776.g. preseljeno je u Zagreb.
Godine 1786. Osnovano je ''Ugarsko primorje'' u ijem su sastavu bili rijeki, bakarski
i vinodolski kotar. Njime je upravljao gubernator sa sjeditem u Rijeci, a bio je
podvrgnut Ugarskom namjesnikom vijeu.
Od 1790.g. slabi znaaj i uloga hrvatskog sabora i jaa utjecaj sredinjih ugarskih
tijela na hrvatska pitanja.
Kralj je bio vrhovna vlast u Habsburkoj Mornarhiji. On tu vlast dijeli sa staleima.
Kralj ima pravo navjestiti rat, zakljuiti mir, predlagati zakone, te ima sav utjecaj u
vanjskoj politici, dok stalei imaju pravo birati kralja, predlagati kralju bana, pravo na
odravanje sabora te pravo na koritenje peata.
Sabor je skuptina stalea gdje moe sudjelovati svo plemstvo. U Hrvatsko-
Slavonskom Kraljevstvu sabor saziva ban.
Fizike i pravne osobe koje su imale pravo glasa u saboru su 4 stalea (prelati,
magnati, plemstvo i slobodni kraljevski gradovi). Oni takoer predstavljaju, zajedno sa
privilegiranim distriktima, vladajui sloj u dravi.
Tajno vijee ine strunjaci, bliski vladaru, za pojedina pitanja.
Dvorska kancelarija je izvrni organ, zajedniki za sve habsburke zemlje.
Dvorska komora i Ugarska kraljevska komora su bile nadlene za financijska pitanja u
zemlji, te vrenje nadzora nad kraljevskim prihodima.
upanije su plemike zajednice u kojima su zasjedali upani i njihovi zamjenici
podupani. Svaka upanija se djeli na 4 distrikta ili okruga.
BAN se bira iz rodova velikaa. Odgovoran je kralju. Zamjenik mu je viceban ili
banovac. Ban zapovjeda vojskom. Polae zakletvu kralju a ne saboru, iako je polae u
saboru. Simboli banske vlasti su banska zastava i ezlo. Vicebana bira ban, a
potvruje sabor. U slubi je toliko dugo koliko i ban. Viceban ima funkciju velikog
upana Zagrebake i Krievake upanije.

11

DALMACIJA, ISTRA I DUBROVNIK

Mletaka Dalmacija se prostirala na podruju od otoka Krka do Korule, ukljuujui i
gradove uz obalu, sa Zadrom kao glavnim gradom. U ratovima sa Osmanskim
Carstvom, u 18.st. iri se na unutranjost.
Mletaka Albanija je bio naziv za Boku Kotorsku, koja je bila pod vlau Venecije.
Generalni providuri su bili vrhovni upravitelji Venecije u Dalmaciji. Bili su birani
izmeu mletakog plemstva. Sjedite im je bilo u Zadru i bili su duni podnositi
redovito izvjee vrhovnoj vlasti u Veneciji.
Stanovnitvo u Mletakoj Dalmaciji je bilo podjeljeno na plemie i puane.
Sveenstvo u Mletakoj Dalmaciji nije sudjelovalo kod upravljanja gradova.
Koloni su bili slobodni seljaci u Mletakoj Dalmaciji.
Glavni grad Mletake Istre je bio Koper. Pod Mletaku Istru nije spadala unutranjost
poluotoka, koja je bila pod vlau Habsburgovaca.
Dubrovaka Republika je svoj najvei uspon doivjela u 15. i 16.st.
U 16.st. Dubrovaka Republika ima oko 200 brodova i 4000 pomoraca.
Mandat dubrovakog kneza je trajao mjesec dana, nako ega se morao izabrati novi
knez. Knez nije smio biti mlai od 50 godina.
Dubrovani su imali privilegiju trgovanja sa Osmanskim Carstvom.
Dubrovnik je sredinom 15.st. ukinuo ropstvo, te je meu prvim gradovima u Europi
koji je uveo kanalizacijski sustav. Dubrovaka Republika je takoer prva drava koja
je priznala neovisnost SAD-a.
Nakon pada Bosne i Hercegovine, pod Turke, u Dubrovakoj Republici dolazi do
priljeva izbjeglica sa tih podruja. Republika tada broji i do 90.000 stanovnika, koje
postepeno opada zbog epidemija kuge.
Polovicom 16.st., zbog uvoza plemenitih metala iz Amerike na europsko trite, dolazi
do krize u Dubrovakoj Republici.
''Lastovska pobuna'' u Dubrovakoj Republici traje od 1602. Do 1606.g. Uzrok pobune
je suavanje povlastica lastovskom stanovnitvu od strane Dubrovnika.
Godine 1806. Dubrovnik se predao francuskim trupama koje su na prevaru ule u
grad, dok je Dubrovaka Republika slubeno prestala postojati 1808.g.
12

KULTURA

Alhamijada je naziv za knjievnost pisanu arabicom na podruju BiH.
Pavao Skoli je hrvatski humanist iz 16.st. Roen je u Zagrebu. Prvi je upotrijebio
rije enciklopedija u znaenju srodnom dananjem.
Petar Hektorovi je hrvatski renesansni pjesnik sa otoka Hvara. ivio je u 16.st.
Najpoznatije djelo mu je ''Ribanje i ribarsko prigovaranje''.
Petar Zorani je hrvatski renesansni pisac iz 16.st. Roen je u Zadru. Autor je prvog
hrvatskog romana ''Planine''.
Matija Vlai Ilirik je hrvatski protestantski teolog i povjesniar iz 16.st. kolovao se
u Veneciji i Njemakoj, a djelovao je na prostoru Istre i sjeverozapadne Hrvatske.
Najpoznatije djelo mu je ''Klju Svetog Pisma''.
Marin Dri je hrvatski knjievnik i sveenik iz 16.st. Roen je u Dubrovniku, a
kolovao se u Italiji. Najpoznatija djela su mu ''Pomet'', ''Novela od Stanca'' i ''Dundo
Maroje''.
Faust Vrani je hrvatski izumitelj, jezikoslovac, inenjer i sveenik iz druge polovice
16. i poetka 17.st. Roen je u ibeniku, a kolovao se u Ugarskoj i Italiji. Napisao je
''Rijenik pet najplemenitijih jezika Europe'' (latinski, talijanski, njemaki, hrvatski i
maarski), te je napravio nacrt za prvi padobran.
Ivan Gunduli je hrvatski i dubrovaki knjievnik i pjesnik iz prve polovice 17.st.
Najpoznatija djela su mu ''Dubravka'', ''Osman'' i ''Suze sina razmetnoga''. Budui da je
umro u 49. godini ivota, nije imao priliku biti izabran za kneza Dubrovake
Republike.






13

KRONOLOGIJA

1459.g. Osmanlije osvajaju Smederevo.
1463.g.- Osmanlije osvajaju Bosnu.
1482.g.- Osmanlije osvajaju Hercegovinu.
1493.g.- Krbavska bitka.
1510.-1514.g.- Hvarska buna (Matija Ivani).
1511.g.- Osmanlije posljednji put provaljuju u Istru.
1513.g.- Bitka kod Dubice (Petar Berislavi).
1519.g.- Petar Berislavi prodire do Jajca.
1521.g.- Osmanlije osvajaju Beograd.
1522.g.- Osmanlije osvajaju Knin, Drni i Skradin.
1526.g.- Bitka na Mohakom polju.
1527.g.- Sabor u Cetinu i Dubravi.
1528.g.- Osmanlije osvajaju Jajaku banovinu.
1532.g.- Bitka kod Kisega (Nikola Jurii).
1537.g.- Osmanlije osvajaju Klis (smrt Petra Kruia).
1540.g.- Umire Ivan Zapolja.
1541.g.- Osmanlije osvajaju Budim.
1547.g.- Sklopljeno petogodinje primirje sa Osmanlijama.
1556.g.- Osmanlije osvajaju Kostajnicu.
1556.g.- Osnovano Dvorsko ratno vijee.
1564.g.- Umire Ferdinand Habsburki.
1566.g.- Bitka kod Sigeta (Nikola ubi Zrinski, umire Sulejman Velianstveni).
1573.g.- Velika seljaka buna (Matija Gubec).
1578.g.- Pad Gvozdanskog.
1579.g.- Poinje gradnja Karlovca.
1592.g.- Osmanlije osvajaju Biha.
1593.g.- Bitka kod Siska (Toma Erdody).
1602.-1606.g.- Lastovska pobuna.
1606.g.- itvanski mir.
1613.g.- Mleani napadaju Karlobag.
14

1615.g.-1617.g.- Uskoki rat.
1645.-1669.g.- Kandijski (Kretski) rat izmeu Osmanlija i Mleana.
1667.g.- Potres u Dubrovniku.
1683.-1699.g.- Veliki rat za osloboenje.
1687.g.- Habsburka Mornarhija postaje nasljedna.
1690.g.- Velika seoba Srba.
1697.g.- Bitka kod Serde (Eugen Savojski).
1697.g.- Eugen Savojski prodir do Sarajeva.
1699.g.- Mir u Srijemskim Karlovcima.
1700.-1713.g.- Rat za panjolsku batinu.
1711.g.- Karlo III. dolazi na vlast.
1712.g.- Hrvatski sabor prihvaa pragmatiku sankciju.
1717.g.- Prvi se put koristi ime Austrijska Mornarhija.
1718.g.- Poarevaki mir.
1723.g.- Osnovano Ugarsko namjesniko vijea.
1740.g.- Marija Terezija dolazi na vlast.
1780.g.- Josip II. dolazi na vlast.
1786.g.- Osnovano Ugarsko primorje.
1789.g.- Francuska Revolucija.
1797.g.- Slom Mletake Republike.
1808.g.- Slubeno ukinuta Dubrovaka Republika.