You are on page 1of 10

ADOLESCENCIJA

Psihologija adolescencije, nauno prouavanje razvoja psihikog ivota u prelaznom


periodu od detinjstva do odraslog doba, konstituisana je u dvadesetom veku. To znai
da adolescencija koja obuhvata: predpubertet, pubertet i kasnu adolescenciju nastaje
tek u modernom drutvu. Sve do poetka 20. veka adolescencija nije bila formalno
definisana kao poseban period. Stenli Hol je 1904 publikovao prvu studijuo
adolescenciji. Ranije je preovlaivalo shvatanje da sa pubertetom prestaje detinjstvoa
poinjao period odraslosti. Savremena razvojna psihologija ne shvata adolescenciju
kao artefakt; ona ne prihvata ni stav da je to "period bura i oluja", ve o adolescenciji
govori kao o period drastanja - kako fizikog tako i psihikog. Pri tome se uzima u
obzir kulturno-istorijskikontekst i uvaavaju individualne specifinosti razvoja
svakog pojedinca.Mladi danas ranije bioloki sazrevaju, to se dovodi u vezu sa
porastom zdravstvenog i ukupnog standarda ivljenja, ali znatno kasnije ulaze u
period odraslosti zbog produene pripreme za zahteve svakodnevnog i profesionalnog
ivota. Razdoblje puberteta odlikuje intenzivan fiziki razvoj i dostizanje polne
zrelosti.Adolescencija obuhvata i dostizanje ostalih vidova zrelosti - to je period svih
razvojnih promena kojima se prelazi od detinjstva do odraslosti. Lake je odrediti
poetak adole-scencije, po vidljivim telesnim promenama, nego gornju granicu - koju
odreuje dostizanje relativne psiholoke zrelosti: intelektualne, emocionalne,
socijalne i psihoseksualne zrelosti.

253
Razvojni zadaci adolescencije su:
uspostavljanje novih odnosa sa vrnjacima oba pola;
prihvatanje svog izgleda i uloge pola;
preuzimanje ostalih "uloga";
formiranje linog identiteta;
izgraivanje emocionalne nezavisnosti;
sticanje ekonomske nezavisnosti;
razvijanje intelektualnih vetina;
profesionalno opredeljenje;
postizanje vetina komuniciranja; socijalno odgovorno ponaanje;
pripremanje za brak i porodine obaveze;
stvaranje nove slike o sebi koja ukljuuje nastale promene;
stvaranje vlastitog pogleda na svet i sistema vrednosti.
Promene u adolescenciji

Fiziki razvoj
Uz nagle telesne promene (visine i teine), javljanje primarnih i sekundarnih polnih
karakteristika - menja se slika o svome fizikom izgledu (fiziko Ja), to dovodi do
opteg (ne)prihvatanja sebe i (ne)zadovoljstva sobom. Devojke su osetljivije na

(ne)povoljnu sliku o sebi. Posebno reaguju na svojstva koja su atipina za vlastiti pol.
Postoje vremenske razlike poetka i zavretka faze puberteta kod devojica ideaka.
Prosek za devojice je 12-14 godina a za deake 13-15 godina. Razvojni psi-holozi
posebno analiziraju
posledice ranog/kasnog poetka puberteta
na psihiki razvoj, posebno socijalni razvoj. Deaci koji rano sazrevaju imaju poetne
prednosti u socijalnim odnosima i kontaktima, ali zbog preranog ulaska u odraslost
kasnije mogu biti rigidniji ako se jave potrebe prilagoavanja - tada ele da zadre
status uspenosti bez osetljivosti na socijalni kontekst. Deaci koji kasno sazrevaju
imaju poetne probleme adaptacije ali postepenosazrevanje ih dovodi na vii nivo
socijabilnosti.Devojice koje rano sazrevaju mogu razliito reagovati. Formirana
fizika privlanost moe ih uvesti u socijalne odnose karakteristine za neto starije
devojke. Ove okol-nosti utiu na uspostavljanje odnosa sa osobama suprotnog pola sa
nedovoljno razvijenom psihikom zrelou.

U drugoj fazi adolescent praktikuje, "uvebava" tu svoju nezavisnu poziciju. Veernji


izlasci, za koje se "izborio", svakodnevno se praktikuju, iako nema posebnog plana
o njihovom sadraju. Tada su novosteene veze sa vrnjacima neka vrsta zamene za
smanjene emocionalne veze sa porodicom. Meutim, kad se formira oseanje
nezavisnosti javlja se bojazan od potpunog kidanja veze sa roditeljima, javlja se
potreba za vrim osloncem u svojoj kui. Tada poinje trea faza koja je u znaku
ponovnog pribliavanja sa roditeljima, ali i njen poetak i tempo zavise od
subjektivnog doivljaja adolescenta da je dobio sopstvenu autonomnost. To se
pre javlja u porodicama gde su se roditelji prilagodili nastalim promenama, shvatili
da je umesto zahtevanja automatske poslunosti deteta potrebno dogovaranje. Dakle,
nova bliskost uslovljena je dobrovoljnom saradnjom i oekivanom slobodom
odluivanja svihuesnika komunikacije. To je uslov i da u zadnjoj fazi
osamostaljivanja adolescent gradi identitet koji obuhvata sva prethodna iskustva kao
bazu za nezavisnost i individualnost. Uz oseanje nezavisnosti prihvaeno je
i oslanjanje na roditelje jer to adolescentu vie ne ugroava vienje samog sebe kao
samostalne linosti.Istraivan je i uticaj kole na socijalizaciju adolescenata. Naeno
je da adolescen-ti koji se identifikuju sa kolom bez veih problema prihvataju svet
odraslih, sami dosti-u relativnu psiholoku zrelost i ulaze u mlae odraslo doba.
Odnosi sa vrnjacima
Na ovom razvojnom uzrastu odnosi sa vrnjacima dobijaju sloenije forme. Nov
kvalitet je tenja bliskom prijateljstvu, odanosti uz uzajamno potovanje razlika
meulinostima. Druenje sa vrnjacima omoguuje aktivnu ulogu u razvoju.
Prijatelju se izlau svoje ideje, ocene i shvatanja o sebi i svetu oko sebe, zauzimaju
stavovi u odnosu na budunost - to dovodi do otvorene i simetrine komunikacije
radi dobijanja emocionalne podrke i povratnih informacija: komentara, primedbi,
kritikih ocena radi testiranja novonastalih vrednosti i nove slike o sebi. Na taj nain
se lake shvata sopstvena linost, modifikuje sopstveno ponaanje, stie vetine
ophoenja sa drugima.
Kognitivni razvoj
Kvalitativni skok u intelektualnom razvoju je dostizanje stadijuma formalnih operacija na uzrastu 11-12 godine. Pojavljuje se hipotetiko-deduktivno miljenje koje

omoguava anticipaciju dogaaja, da se razmilja o sopstvenim procesima miljenja


(meta-kognicija), da se javi vii nivo sistema pojmova koji proiruju mogunosti
apstraktnog miljenja.
Pri usvajanju informacija odigrava se dvosmerna interakcija izmeu kognitiv-nih
struktura i novih konceptualnih sadraja. Adolescent ulazi u novo uenje s postojeim
kognitivnim operacijama, a zavisno od domena znanja i zadatka razvie se kognitivna ponaanja (procedure i strategije reavanja zadataka) koje povratno utiu
namenjanje kognitivnih struktura, njihovu koordinaciju i povezivanje u sloeniji
sistem.Time se sve vie uveava kompetentnost adolescenta i od njega se mogu
oekivatisve sloeniji produkti miljenja.Ove kognitivne promene utiu na ukupan
razvoj adolescenta. One ozbiljno utiuna uzajamne odnose adolescenta sa roditeljima,
vrnjacima, na javljanje novih crta karaktera, na razvoj samosaznanja ali i na kritiki
odnos prema sebi i okolini. Sve postaje predmet razmiljanja, analize i samoanalize.
Ali mnoge njihove "plodotvorne" teorije o mogunostima preureivanja postojeih
odnosa u opticaju su samo u razmiljanji-ma. Meutim, iako adolescent pribegava
intelektualizmu, esto zbog potrebe da izbegne sukobe i nemir, pri svemu tome on se
ui da apstraktno misli, postavlja probleme,formulie i proverava hipoteze - anticipira
budua deavanja.

Moralni razvoj
Prema Pijaeovom shvatanju moralnosti u adolescenciji se javlja autonomna
moralnost koja se zasniva na uzajamnom potovanju i recipronosti.Kolbergovi nalazi
ukazuju da adolescent u veoj meri ulazi u konvencionalni i pos-tkonvencionalni nivo
razvoja moralnosti. Meutim, veina ostaje na konvencionalnom nivou, treem i
etvrtom stadijumu. U 16 godini 23% adolescenata je u treem a 33% uetvrtom
stadijumu; istovremeno na postkonvencionalnom nivou je 25% adolescenata -u petom
stadijumu 19% i estom stadijumu 6% (Kolberg, 1976, videti sliku 14,
str. 75).Ispitivanje moralnog ponaanja adolescenata ukazuje da je veza izmeu
moralnih stavova i ponaanja vrlo sloena i esto u raskoraku. Postupci ispitivanja
doslednosti umoralnom ponaanju su: otpor na iskuenje, altruizam. oseanje krivice i
poslunosti(da li moralno rasuivanje podlee uticaju autoriteta).
Formiranje identiteta
Jedan od osnovnih psihosocijalnih zadataka razvoja u adolescenciji je formiranje
identiteta. Poetak adolescencije je u znaku nastojanja da se otkrije vlastita priroda, a
kraj oznaava formiranje oseanja identiteta. Meutim, u odeljku o razvoju linosti
uka-zano je da formiranje identiteta zapoinje u detinjstvu, intenzivira u adolescenciji
a nas-tavlja do kasne odraslosti. Na pitanje zato je period adolescencije u znaku
formiranjalinog identiteta psiholozi odgovaraju da je to u skladu sa nastalim
fiziolokim i psiholo-kim promenama koje zahtevaju redefinisanje slike o sebi i
vlastitom mestu i odnosuna sredinu.Proces formiranja identiteta ukljuuje evaluaciju
osobina, ubeenja, stavova,motiva, sistema vrednosti, stila ponaanja, ranijih uzora ali
i sadanjih uzora, usmere-nja i elja. Identitet obuhvata i kognitivne i afektivne
komponente od kojih su kljuni faktori samorazumevanje i samopotovanje. Smer
razvoja je od fizikih ("povrinskih") ka psiholokim ("dubinskim") svojstvima
linosti. U skladu sa tim se menja samoposmatranje i socijalna percepcija. to je
struktura identiteta razvijenija to je osoba svesnijasvoje jedinstvenosti (osobenosti) ali
i slinosti sa drugima. Osobe slabog identiteta imaju potrebu da se stalno "ogledaju" u
drugima, da na osnovu reakcija drugih sebe procenjuju. Formiranje identiteta

olakavaju povoljna klima u porodici, bliski odnosi sa oba roditelja. Posebno je


znaajno da je roditelj istog pola poeljan model identifikacije koga uvaava i drugi
roditelj. Istovremeno i stepen zrelosti postignute nezavisnosti od porodice je i faktor
postizanja i indikator ostvarenja linog identiteta.Istraivai ukazuju da je proces
formiranja identiteta jedinstven za svaku osobu.Ima pokuaja da se, na osnovu nalaza
istraivanja, klasifikuju adolescenti prema nivouformiranog identiteta (Marcia, 1966).
Izdvojene su etiri kategorije:

postignut identitet
(konano formiran identitet linim izborom);

odloeno formiranje identiteta


(jo nije proao period krize i osoba traga zakonanim izborom);

zakljuen identitet
(izbor je izvren bez kriznog perioda ali pod uticajem drugih);

difuzija identiteta
(osoba se nije opredelila, niti pokuava da doe do izbora.Stabilnost postignutog
identiteta poveava se sa uzrastom. Studenti prve godinepokazuju vea kolebanja
nego oni koji su u zavrnoj godini. Koje su manifestacije pos-tignutog identiteta?
Karakterie ih visoko samopotovanje, otporne su na stres, manjekonformistine,
sposobnije da izraavaju svoju naklonost, sigurnije u svoja ivotnaopredeljenja, vieg
motiva postignua (Kapor-Stanulovi, 1988)

Odnos prema autoritetu


Nalazi ukazuju da deca mlaeg uzrasta uglavnom nisu svesna uloge
autoriteta.Zatim dolazi stadijum potinjavanja autoritetu. Na
starijem uzrastu javlja se kompleksni- je razmiljanje o autoritetu i
dobrovoljnom saraivanju.U eksperimentu je od dece traeno da
odgovore da li deak treba da poslua majku i raspremi sobu pre nego to
poe da se igra sa drugovima koji ga zovu (Mus-sen et al., 1984).Na
uzrastu od 4 godine deca ne razlikuju nareenja kao instrukcije koje
dolazespolja. Saveti starijih i njihove sopstvene elje se podudaraju.Poev
od 5-6 godine deca smatraju da linost koja se slui autoritetom ima nesporno pravo (nadmonost po poloaju, fizika snaga).Oko 8. godine
javlja se kompleksnije razmiljanje, ime poinju da niu odnosi
uzajamnosti. Osoba koja koristi autoritet zasluuje poslunost deteta
ukoliko mu pomae i pomagae ubudue.U 9. godini deca smatraju da

potinjavanje autoritetu sleduje dobrovoljno, jer odnose shvataju kao


saradnju. Osoba koja koristi autoritet snosi odgovornost za uspeh.U 11-12
godini nivo rasuivanja je jo sloeniji: autoritet je opravdano koristiti
ucilju saradnje i samo saglasno sa onima koji se potinjavaju. Dakle,
autoritet prihvatajuuz uslov da ta osoba poseduje sposobnosti, znanja i
ako to zahteva situacija.U trenutku zavravanja osnovne kole dete uvia
da je postalo lan socijalne gru-pe i identifikuje sebe sa svojim polom.
Empatija i samokontrola su postale znaajne crte linosti.

Polni identitet
Polni identitet najpre oznaava poimanje i prihvatanje svoje polne
pripadnosti I uloge. U jednoj linosti ne moraju se muke i enske
osobine, kako su klasifikovane udanoj kulturi, meusobno iskljuivati.
ena sa razvijenim polnim identitetom moe bitinena majka, supruga a
baviti se "mukom" profesijom. Takoe mukarac moe bitinezavisna
linost koja je blage naravi.
Razvoj polnog identiteta
Polni identitet se najranije javlja na uzrastu od 1;6 do 3;0 godine, ali uz
znanje opolnoj pripadnosti ostaje nejasno, ogranieno poimanje polnih
razlika od strane deteta.Ono jo ne shvata da je pol postojan, da ga ne
odreuju spoljna obeleja (odelo) ili vrs-ta posla kojim se neko bavi. U
ispitivanju su deci pokazivane gole muke i enske lut-ke. Mala deca
su smatrala da enska figura postaje deak kad je obuku u muko odelo
220
i, obratno, da muka figura postaje devojica kad joj obuku haljinu. Pravo
poimanjepolnih razlika zapoinje sa 5-6 godina.Zapaeno je da deca
veoma rano znaju o socijalnim oekivanjima u odnosu naodreeni pol. Sa
tri godine deca ve biraju "prigodne" igre i igrake; sa 4-5 godina razlikuju tipine poslove mukaraca i ena. Devojice preferiraju posao
negovateljice iliuiteljice, a deaci policajaca ili pilota. Formiraju
se stavovi o polnim stereotipijama:

mukarac treba da bude krupniji, buniji, nezavisniji, pametniji;

ene: sitnije, tie, vaspitanije, poslunije, saoseajnije.Meutim, sutinsko


shvatanje mukih i enskih crta dolazi tek kasnije.
Usvajanje polne uloge
Diferencijacija ponaanja polova zapaa se takoe vrlo rano. U
ispitivanju decemlaeg uzrasta (1;6 - 3 g) igrake su klasifikovane prema
stereotipima odraslih namuke i enske i neutralne. Nalazi ukazuju da

deca ve biraju "svoje" igrake, posebnodeaci. Na mlaem kolskom


uzrastu, 7-11 godina, u izboru zanimanja zapaa se dasu
prvaci kategoriniji u zadravanju stereotipnih uloga, nego etvrtaci.
Porast fleksibil-nosti se dovodi u vezu sa odreenijim poimanjem pola sa
uzrastom.

U ispitivanju psiholokih polnih karakteristika jedan broj osoba oba pola


ispoljava
androgena
svojstva: spaja u sebi i muke i enske psiholoke osobine. Ispitivanja su
vrenainstrumentom koji sadri skale za vrednovanje maskulinih i
femininih osobina. Androgeni imajuvisoke skorove na obe skale.
Autori razliitih teorijskih usmerenja razliito objanjavaju formiranje
polnih stereo-tipija.Predstavnici
psihoanalize
smatraju da se polne stereotipije usvajaju identifikaci- jom sa roditeljem
istog pola (u 4-5 godini).
Bihevioristi
smatraju da one nastaju socijalnim uenjem, instrumentalnim uslovljavanjem i opservacionim uenjem. U porodici i predkolskoj ustanovi
potkrepljuju seponaanja odgovarajueg pola.
Kognitivisti
rano uenje polnih uloga povezuju sa promenama u kognitivnoj
sferi.Deca sa vie panje posmatraju ponaanja koja se uklapaju u polni
stereotip.O prikladnom polnom ponaanju deca ue imitacijom modela.
To potvruju empi-rijski nalazi. U eksperimentalnom ispitivanju, pri
izboru neutralnih predmeta, deca seodluuju za objekte koje su veinom
birali pripadnici njihovog pola. U svakodnevnomivotu te informacije
deca dobijaju svuda oko sebe.Shvatanje mukih i enskih polnih uloga
kod nas je istraivala V. Smiljani. Onaukazuje da se shvatanje tih uloga
menja sa drutvenim i ekonomskim promenama. Da
221
li postoje razlozi za postojanje psiholokih polnih razlika? Da li
uloge polova i shvatanjeo polovima kreu ka androgenoj fuziji?
Pregled nalaza istraivanja ukazuje da razlike izmeu ponaanja
mukaraca iena nisu iskljuivo bioloki odreene. Za objanjenje
nastajanja psiholokih polnihrazlika treba ukljuiti socijalni kontekst.
Uloga pola u pojedinim kulturama je razliitazbog razliite socijalizacije.
Mogu se izdvojiti sledei faktori:

razlike u socijalizaciji muke i enske dece;


konformisanje deaka i devojica u skladu sa socijalnim pritiskom;

dejstvo oekivanja u ponaanju mukaraca i ena;

vrdnosni sistem i stavovi, koji esto dovode do pristrasnosti


istraivaa.Ulogu socijalizacije potvruju i antropoloki nalazi. Kritini
period za usvajanjepolne uloge je do tree godine. U emu su bitne
razlike u gajenju muke i enske decekoje dovode do usvajanja polnih
uloga?Autor odgovara da je to (to je razliito) u socijalnoj kognitivnoj i
emocionalnojatmosferi koja okruuje dete u porodici i drutvu. Neki od
inilaca iz nae sredine su:

Razliito vrednovanje muke i enske dece:- u narodnim poslovicama i


umotvorinama eksplicitno se kae da je mukaracvredniji;- superiornost
muke uloge u narodnim obiajima i obredima (esnicu lomi mukodete,
vraa se samo za dobijanje mukog deteta, ...);- dobiti po svaku cenu
muko dete (zato mlada u krilu dri nakone - deaka);- odravanje
uverenja da je lake biti muko.

elja za dominacijom mukaraca (dok jedni smatraju da je ona


motivisana eko-nomskim razlozima - nasleivanjem imovine,
psihoanalitiari nalaze psiholoku kom-ponentu: da je ona proizala iz
zavisti mukarca to ena ima najveu stvaralakusnagu - raanje deteta).

Razliita oekivanja za ponaanje mukarca i ene - u svakoj sredini


postojestavovi o poeljnim mukim i enskim osobinama koji modeluju
ponaanje deaka idevojica.Ispitivanja kod nas pokazuju da su poeljne
muke osobine: ambicioznost, ener-ginost, odlunost, samouverenost,
hrabrost, otrina, samoinicijativa, ...; poeljne en-ske osobine: vernost,
poslunost, paljivost, privrenost, skromnost, strpljivost, ne-nost,
finoa, ...Ispitivanja u SAD (Kagan, 1964) nalaze da su poeljne muke
osobine: da budeagresivan kada ga neko napada, nezavisan i odluan kad
reava probleme, da budeseksualno agresivan, da potiskuje i kontrolie
jake emocije, ...; poeljne enske osobi222
ne: da se uzdrava od agresivnog ponaanja, da ne pokazuje otvoreno
seksualne pot-rebe, da bude pasivna, nena, da sa drugima odrava
uravnoteene emocionalneodnose.

Razvoj moralnih vrednosti dece i adolescenata


Novoroene
reaguje u skladu sa stepenom (ne)zadovoljenja svojih osnovnih pot-reba.
Neki autori to oznaavaju "nultom" fazom moralnosti - norme mu
ne znae nita.U
prvom detinjstvu
preovlauje hedonizam - dete tei da ini ono to mu priinja-va
zadovoljstvo; meutim, okolina reaguje prihvatanjem (nagraivanjem) ili
neprihvata-njem (kanjavanjem) njegovih postupaka to postepeno
dovodi da se dete pri krajuovog perioda ponaa u skladu sa nekim optim
normama sredine. Ali ono jo nemarazvijeno unutranje oseanje
dunosti, a bez moralne svesti nema ni grie savesti.
*
Kolbergova teorija moralnog razvoja (str. 71-73).

226
Dete u toku
ranog detinjstva
obogauje obrasce ponaanja koji se uklapaju u zah-teve sredine ali tek
pri kraju ovog perioda poinju da se razvijaju pojmovi "dobar" pos-tupak
i "rav" postupak. Meutim, mnoge "dobre" ili "rave" postupke nee
smo pri-metiti ili izdvojiti - ono ih tako shvata tek kad mu na to neko
drugi posebno skrene pa-nju.Polazak u kolu i potreba prilagoavanja
normama ponaanja u novoj sredinioznaava prekretnicu u socijalizaciji
deteta. Dete se jo vie uklapa u grupne normeponaanja u koli i grupi
vrnjaka. Oko desete godine poinje da shvata principe kojilee u osnovi
standarda ponaanja. Prvo se javlja verbalno razumevanje tih principa
azatim se razvija sve snanije unutranje oseanje pravde i
dunosti.Vrednosti se odreuju kao sloene dinamike strukture koje
se formiraju i menja- ju u socijalnoj komunikaciji i izraavaju (pr)ocenu
subjekta o svemu saznatom. U skla-du s tim su reakcije, pa su vrednosti
izvor motivacije linosti. S obzirom da je odreenjapojma "vrednosti" jo
uvek predmet rasprave, ukazujemo kako je njihovo
formiranjekoncipirano u taksonomiji za afektivno podruje (Krathwohl et
al. 1964). Na grafikomprikazu (slika 57) ilustrovani su ciljevi i znaenja
pojmova u taksonomiji.
Slika 57: Ilustracija optih pojmova taksonomije za afektivno podruje
(Krathwohl et al. 1964)
Autori daju
hijerarhijski model vrednosti
: primanje, reagovanje, vrednovanje,organizacija i karakterizacija. To je
prikaz procesa interiorizacije vrednosti, gde razvojtee po principu: od
konkretnog ka apstraktnom. Pri tome se od poetnih oblika reago-vanja,
preko usmerene panje, interesovanja za saznato, procenjivanja,
miljenja, sta-vova - stie do vrednovanja i usvajanja vrednosti koje se
konceptualizuju, organizuju usistem i na vrhu ine ivotnu filozofiju
linosti.Bitan atribut vrednosti je
poeljnost
("usvajanje", "preferiranje" i "pristajanje uzvrednosti"). Vrednosti imaju
integrativnu funkciju
jer formirani sistem vrednosti ima fun-

227
kciju "opteg usmeravanja", to predstavlja osnovu doslednosti ponaanja
linosti.Autori nisu propustili ni priliku da vaspitaima ukau na znaajan
element vrednosti:njihovu
funkciju u prilagoavanju
gde slue kao orijentiri, kriterijumi i standardi u ivotulinosti, njenoj
interakciji sa okolinom.Shvatanja koja pod vrednosnim orijentacijama
podrazumevaju smernice, uverenjai ciljeve koji reguliu aktivnosti
linosti su pogodan okvir za tumaenje nalaza istraiva-nja razvoja
moralnih vrednosti

You might also like