Gimnazija fra Grge Martia Mostar

kolska 2012./2013. godina

Maturalni rad iz povijesti

OLUJA

Mentor:

Uenik:

Vesna Vujica, prof.

Marko Brajkovi, IV. 4

Mostar, svibanj 2013.

Maturalni rad Oluja

Sadraj
Uvod ...................................................................................................................... 4
1. Od Gazimestana do Brijuna
1.1. Raspad Jugoslavije i srpska pobuna u Hrvatskoj .................................... 5
1.2. Propast pregovora ................................................................................... 8
1.3. Operacije prethodnice Oluji .................................................................... 9
1.4. Brijunski sastanak i priprema akcije ..................................................... 12
2. Oluja
2.1. Stanje u Krajini i SVK uoi Oluje ........................................................ 13
2.2. Zapovjednitvo HV-a ............................................................................ 14
2.3. ZP Split.................................................................................................. 16
2.4. Specijalna policija MUP-a RH.............................................................. 18
2.5. ZP Gospi .............................................................................................. 19
2.6. ZP Karlovac .......................................................................................... 20
2.7. ZP Zagreb .............................................................................................. 21
2.8. ZP Bjelovar ........................................................................................... 23
2.9. Uloga zrakoplovstva ............................................................................. 24
2.10. Postignuti rezultati .............................................................................. 24
2.11. Reakcije ............................................................................................... 26
3. Poslije Oluje
3.1. Kriminalne radnje za i nakon Oluje ...................................................... 27
3.2. Haka Oluja ....................................................................................... 28
Zakljuak ............................................................................................................. 30
Literatura ............................................................................................................. 32

Maturalni rad Oluja

Prije uvoda

Tijekom cijele svoje vojne karijere, nastojao sam svoju dunost obavljati dostojanstveno i
asno te sam uvijek davao sve od sebe kao zapovjednik i vojnik kako bi zatitio civile.Kao
zapovjednik, ponosan sam na nain kako je provedena operacija Oluja. Ponosan sam ne
samo zato to smo pobijedili, ved i zato to je teta civilima i njihovim domovima bila
minimalna.Kao ljudskom bidu, naravno da mi je ao za svaki izgubljeni ljudski ivot i unitenu
imovinu nakon operacije. Meutim, s dubokim potovanjem, ja ne mogu biti odgovoran za
ono to su drugi uinili ili propustili uiniti dok sam se ja borio i vodio operacije u
Bosni.Tijekom cijelog rata sam imao vrlo teke i odgovorne dunosti. Do dana dananjeg
uvjeren sam da sam na najbolji mogudi nain ispunio svoju dunost. (...)U operaciji Oluja
borili smo se za ivot i smrt s drugom vojnom silom kako bismo oslobodili nau zemlju, pri
tome sam se trudio zatiti ivote mojih vojnika i civila. Ne tvrdim da sam bezgrean, ali
nadam se da mi nede biti sueno zbog toga to nisam bio savren.Ako sam inio pogreke
tijekom godina, poput one da se nisam predao ovom sudu, vjerujete mi, ja sam prvi koji zbog
toga ali. No, iako moete smatrati da sam uinio pogreke u prosudbi, nedete modi
ustanoviti da sam ikada elio ili pristao na to da bilo koja osoba, vojnik ili civil, treba stradati,
da se prema istoj treba loe postupati ili osporiti joj prava zato to je Srbin ili pripadnik bilo
koje druge nacionalnosti.Svjestan sam i ivim s osjedajem zadovoljstva da su moji postupci
tijekom operacije Oluja bili primjereni, a moje zapovjedi su svjedoanstvo te injenice.
(...)ivim s osjedajem zadovoljstva da su moji postupci u skladu s postupcima potenog i
marljivog vojnog asnika koji je dao sve od sebe u tekim okolnostima.

iz obraanja generala Ante Gotovine albenom vijeu ICTY-a

Maturalni rad Oluja

Uvod

Svake godine 5. kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti hrvatska politika

svita skupi se u Kninu kako bi prigodnim govorima podsjetila na vaan dogaaj koji se
dogodio u naoj blioj prolosti- na operaciju hrvatskih vojno-redarstvenih snaga pod
nazivom Oluja. Tog dana ujemo stalno iste parole o velikoj i sjajnoj pobjedi, osloboenju
Hrvatske i dr. Sluajui te parole postavljaju se mnoga pitanja: Kakva je to bila operacija?
Kako je uope dolo do nje? Zato je dolo do nje? Je li se mogla izbjei? Kako je tekla
operacija? Je li bilo problema? Koji je njen stvarni znaaj? Sva ova pitanja zahtjevaju opirne
odgovore koji se svakako u jednom radu ovakvog formata ne mogu u potpunosti ponuditi, ali
se mogu barem dati naznake odgovora i mogui pravci traenja istih. U radu e biti prikazan
presjek stanja od raspada Jugoslavije i poetka srpske pobune u Hrvatskoj do poetka
stvaranja hrvatskih snaga i njihovih operacija u svhu vraanja oduzetog teritorija. Uvodni dio
je jako bitan u svrhu razumjevanja svih okolnosti koje su dovele do Oluje- ona se ne moe
razmatrati izvan konteksta srpske pobune u Hrvatskoj koja je poela ve 1990. Ukratko e biti
opisane operacije na prostoru Dinare bez kojih se Oluja ne bi mogla izvesti. Ukratko su
opisani i maratonski (neuspjeni) politiki pregovori koji su doveli do vojnog rjeenja kao
jedine opcije. Zbivanja u Oluji su prikazana na nain da se pratio ustroj Hrvatske vojske za
vrijeme Oluje- po zbornim podrujima. Opisani su planovi, njihova realizacija i rezultati.
itatelju ovog rada svakako je neophodno posjedovati kartu Hrvatske prilikom analiziranja
vojnih djelovanja. Na kraju je prikazana i druga strana Oluje, ona tamnija, koju su obiljeila
kriminalna djela pojedinca i dugogodinja haka trakavica. U pisanju rada vodio sam se
naelom sveobuhvatnosti (koliko je to mogue), eljei izbjei mogue rupe u prikazu
dogaaja, i naelom objektivnosti- maksimalno potivajui (meni) dostupne injenice. Nadam
se da sam u tome uspio.
P.S. Glavni povod odabira ove teme svakako su dogaaji 16. studenog 2012.

Maturalni rad Oluja

1. Od Gazimestana do Brijuna
1.1. Raspad Jugoslavije i srpska pobuna u Hrvatskoj
U osamdesetim godinama 20. stoljea teka politika i gospodarska kriza je zahvatila
sve socijalistike drave u istonoj i jugoistonoj Europi. Postupni kolaps planske ekonomije i
sve vea elja za demokratizacijom politikog sustava dovelo je do konanog sloma
komunistikog sustava u Europi- ruenjem Berlinskog zida, simbola eljezne zavjese1,
krajem 1989. zapoela je zavrna faza propasti pet desetljea dugog projekta. Ovaj proces se
tzv. domino efektom prelio i u Socijalistiku Federativnu Republiku Jugoslaviju, gdje se
kriza osjetila ubrzo nakon smrti njenog najvanijeg ovjeka, utemeljitelja i voe Josipa Broza
Tita. Njegovom smru je nestalo svojevrsne spone izmeu nacionalnih komunistikih
vodstava i na povrinu su izbila zanemarena i nikad rjeena nacionalna pitanja. 1980-te
godine obiljeile su brojne inflacije, nestaice proizvoda, drastino poveaje vanjskog duga tj.
daljnje gospodarsko propadanje za ije se zaustavljanje nije nalazilo rjeenja. Istovremeno s
gospodarskim, jaaju i politike napetosti- otvaraju se jame i grobnice, stalna podsjeanja na
rtve iz prolosti (posebice u razdoblju 1941.-1945.) dovode do uarene atmosfere posebice se to istie kod srpskih voa koji su prenaglaavanjem i preuveliavanjem srpskih
rtava od ustakog reima izmanipulirali osjeaje straha kod srpskog stanovnitva u Hrvatskoj
od novog ustakog pogroma. Kako je bilo oigledno da politiki i gospodarski sustav SFRJ
nije sposoban izdrati test vremena i ostvariti promjene koje je nalagala geopolitika situacija
dolo je do oivljavanja maksimalistikih ciljeva i planova o stvaranju etniki zaokruenih
teritorija to je neizbjeno vodilo u nove sukobe. Memorandumom SANU-a2 iz 1986. na elu
s Dobricom osiem oivljen je projekt Velike Srbije Ilije Garaanina iz 1844.
Velikosrpska ideja je zahtjevala uspostavu srpske drave koja bi u svoj sastav ukljuivala sve
teritorije koje naseljavaju Srbi i koji Srbima pripadaju prema povijesnom i dravnom pravu.
Ovakva drava bi ukljuivala prostore jugoslavenskih republika Srbije, Crne Gore,
autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, Bosne i Hercegovine te Hrvatske sa zapadnom
granicom na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag. Ovaj projekt u djelo je poeo provoditi
Slobodan Miloevi sa svojom tzv. antibirokratskom revolucijom kojom je zahtjevao ukidanje
federalizma uvedenog 1974., odnosno jaanje centralizacije drave pa time i srpske prevlasti
u Jugoslaviji. Ova politika dovodi do ukidanja autonomije Vojvodine i Kosova i njihovog
prikljuenja Srbiji, instaliranja poslunike vlasti u Crnoj gori, a njen vrhunac je 1989. godina
i obiljeavanje 600. obljetnice Kosovske bitke, mita duboko usaenog u kolektivno sjeanje
1

Izraz koji je oznaavao podjelu Europe na komunistiki dio, pod patronatom SSSR-a, i demokratsko-trini
koji su predvodile zapadne demokracije (V. Britanija, Francuska i SAD)
2
kr. Srpska akademija nauka i umetnosti

Maturalni rad Oluja

srpskog naroda, kada je Miloevi, pred milijunskim mnotvom okupljenim na Gazimestanu u

svom govoru izrekao : ...est vekova kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One
nisu oruane mada ni takve jo nisu iskljuene. 3 Govorom na mitingu Miloevi je izrastao
u srpskog lidera koji e nekoliko godina kasnije krojiti sudbinu milijuna ljudi pogoenih
velikosrpskom agresijom kojoj je bio na elu.

1990. dolazi do prvih demokratskih viestranakih izbora na kojima u Hrvatskoj

uvjerljivu pobijedu odnosi Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) na elu s dr. Franjom
Tumanom koji e dvije godine kasnije postati prvi hrvatski predsjednik. HDZ je predvodio
dravotvornu hrvatsku politiku koja je rjeenje jugoslavenske krize traila ili u labavoj
konfederaciji ili u disoluciji Jugoslavije. Kako sa Srbijom nije moglo doi do ikakvog
dogovora na ravnopravnim osnovama Hrvatska i Slovenija se odluuju za istupanje iz
Jugoslavije. Hrvatski Sabor donosi 25. lipnja 1991. odluku o prekidu svih dravnopravnih
veza sa SFRJ koju e, nakon tromjesenog moratorija, potvrditi 8. listopada. Ve prije toga, u
prosincu 1990. Sabor donosi Ustav RH (tzv. boini Ustav) kojim Srbi dobivaju status
nacionalne manjine u Hrvatskoj i kao takvima im se jame sva politika prava i
ravnopravnost4. Meutim, Srbi se u Hrvatskoj nisu htjeli pomiriti sa stvaranjem hrvatske
drave niti su smatrali moguim suivot u novoj dravi. Po uzoru na Miloevia, poinju se
odravati mitinzi po veinskim srpskim mjestima u Hrvatskoj (najpoznatiji u srpnju 1990. kod
Knina) na kojima samoproglaeni srpski lideri u Hrvatskoj i deklarirani etniki voe
3

http://hr.wikipedia.org/wiki/Govor_na_Gazimestanu
Srpski su elnici esto kao razlog pobune isticali upravo dobivanje statusa nacionalne manjine smatrajui da su
trebali imati status konstitutivnog (temeljnog, ustavotvornog) naroda koji su, prema njima, imali u Socijalistikoj
Republici Hrvatskoj. Meutim, u Ustavu SR Hrvatske iz 1974. stoji da je SR Hrvatska nacionalna drava
hrvatskog naroda, drava srpskog naroda u Hrvatskoj i drava narodnosti koje u njoj ive Dr. Zdenko Radeli s
Hrvatskog instituta za povijest u svojoj knjizi Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. zakljuuje da ta formulacija
nije uzdigla Srbe na razinu konstitutivnog naroda u Hrvatskoj, nego im je samo priznala drukiji, to jest,
poseban status u odnosu na ostale narode i narodnosti.
4

Maturalni rad Oluja

sotoniziraju novu hrvatsku vlast, a svoje stavove o osnivanju samostalne Hrvatske iskazuju
parolama Ovo je Srbija te zloglasnom Drue Slobo, alji nam salate, bie mesa, klat emo
Hrvate5. Uskoro dolazi do tzv. balvan revolucije tj. blokiranja cestovnih komunikacija i
stvaranja punktova na kojima je maltretirano nesrpsko stanovnitvo. Hrvatska policija je
sprijeena u otklanjanju barikada od strane JNA6 koja je pod krinkom nemijeenja u sukob
zapravo izravno stala na stranu srpskih pobunjenika. Oruani sukob na Plitvicama u travnju
1991. donio je i prvu rtvu na hrvatskoj strani i znaio je poetak otvorenog sukoba koji se
prenosi diljem Hrvatske. Zapoinje agresija srpskih ustanika potpomognutih JNA i
paravojnim dobrovoljakim etnikim formacijama iz Srbije na istonu i zapadnu Slavoniju,
kordunsko i banijsko podruje, Liku, zadarsko i kninsko zalee te na sami jug Hrvatske.
Hrvatska nije imala adekvatne snage za obranu, ni u ljudstvu, ni u logistici, za razliku od
organizirane i opremljene vojne sile JNA. U takvim okolnostima je, uz ogromne ljudske,
teritorijalne i materijalne gubitke, ipak uspjela zaustaviti poetni nalet srpskih formacija i
tako sprijeila ostvarenje velikosrpskog plana o granici na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag.
Pobunjeni Srbi osnivaju Samostalnu Autonomnu Oblast Krajina te sline oblasti u zapadnoj i
istonoj Slavoniji koje se udruuju u prosincu 1991. u paradravu Republiku Srpsku Krajinu
(RSK) sa sjeditem u Kninu.
Tijekom cijelog svog postojanja RSK i njena vojna formacija SVK7 bile su logistiki
potpomagane od Srbije8, a njene voe- predsjednik Milan Marti i premijer Milan Babi- bili
su apsolutno podloni volji Slobodana Miloevia. Krajnji cilj rukovodstva RSK je bilo
spajanje Krajine s Republikom Srpskom i SR Jugoslavijom tj. stvaranje zajednike srpske
drave. Ovo ujedinjenje, iako mnogo puta najavljivano, nikada nije provedeno. Kada je u
meunarodna zajednica priznala RH u sijenju 1992. u njenim punim granicama (granice
republika bive SFRJ) bilo je jasno da Hrvatska nee pristati da 26% njenog teritorija bude
izvan ustavno-pravnog poretka. Sudbina Krajine i njena integracija u RH pokuavala se
rijeiti mirovnim pregovorima.

http://www.hic.hr/velika-srbija04.htm
kr. Jugoslavenska narodna armija
7
kr. Srpska Vojska Krajine
8
Slubeni naziv drave koja je obuhvaa Srbiju (s Kosovom i Vojvodinom) i Crnu Goru je bio Savezna
Republika Jugoslavija
6

Maturalni rad Oluja

Samoproglaena RSK

1.2. Propast pregovora

Tijekom 1992. i 1993. voeni su brojni pregovori no nije dolo do bilo kakvog
napretka, pogotovo zbog izbijanja sukoba u BiH i preusmjeravanja panje meunarodne
zajednici na situaciju u toj zemlji. Godine 1994. intenzivirali su se napori meunarodne
zajednice na rjeavanju sukoba izmeu hrvatskih snaga i snaga tzv. RSK. Ti se napori
ogledaju u procesu zvanom Z-49

kojeg su predvodili veleposlanici zemalja Kontaktne

skupine- SAD-a, Rusije, Europske zajednice i Ujedinjenih naroda. Proces je ukljuivao tri
faze- prekid sukoba, jaanje ekonomske suradnje i politiko rjeenje za tzv. Krajinu. Prekid
sukoba je dogovoren 30. oujka 1994. Sporazumom o prekidu vatre kojeg su potpisali
predstavnici Hrvatske i pobunjenih Srba. Provedbom tog sporazuma je dolo do smirivanja
borbenih djelovanja na cjelokupnom hrvatskom ratitu. Rjeenje problema se trailo u
diplomaciji i pregovorima. Poetkom prosinca iste godine dolo je i do Sporazuma o
ekonomskim mjerama i mjerama za jaanje povjerenja no u njegovom provoenju je dolo do
mnogih potekoa. Najvei problem je bilo nalaenje politikog rjeenja za tzv. RSK.
Kontaktna grupa, predvoena amerikim veleposlanikom Peterom Galbraithom, stranama je
predloila Nacrt sporazuma o Krajini, Slavoniji, Junoj Baranji i Zapadnom Srijemu,

engl. Zagreb Four talks

Maturalni rad Oluja

poznatiji kao Plan Z-4. Njime je predvieno vraanje podruja pod kontrolom pobunjenih
Srba u ustavno-teritorijalni poredak Republike Hrvatske, ali je istovremeno tim podrujima
(osim Slavonije, June Baranje i Zapadnog Srijema) jamena iroka autonomija, ime bi tzv.
Krajina postala svojevrsna drava u dravi. Ta drava bi se zvala Srpska Krajina, imala bi
svoj parlament, vladu, predsjednika, novanu valutu (izdavanu od Sredinje banke Hrvatske),
sudove, porezni sustav, policiju, apsolutnu slobodu u podruju gospodarstva, obrazovanja,
kulture, energetike, turizma i dr. Poslovi izuzeti iz nadlenosti Krajine bili bi vanjski poslovi,
obrana, financije, meunarodna trgovina, komunikacije i pota. Ovakav sporazum je bio, u
danim okolnostima, maksimum koji je srpska strana mogla dobiti i oekivalo se njihovo
prihvaanje plana. Meutim, dogodilo se upravo suprotno. Plan je 30. sijenja predstavljen
hrvatskom vrhu na elu s predsjednikom Tumanom. On je plan razmotrio i na njega iznio
brojne negativne komentare. Smatrao je da je ovim sporazumom Srbima dano previe, no
pregovore na bazi tog plana nije odbio. Istog dana je sporazum trebao biti predstavljen
vlastima pobunjenih Srba u Kninu, meutim, oni sporazum, ne da nisu prihvatili, nego ga nisu
niti uzeli u ruke! Razlog je tome to je krajinsko vodstvo smatralo da je nemogu bilo kakav
zajedniki ivot u okviru Hrvatske, ali i snaan utjecaj Miloevia koji se negativno izjasnio
prema planu, prvenstveno zbog moguih implikacija na poloaj Kosova u okviru Srbije.
Odbijanjem pregovora od strane pobunjenih Srba, i razvojem bihake krize, postalo je jasno
da e se rjeenje za Krajinu traiti vojnim putem. Posljednji pokuaj mirnog rjeenja je bio 3.
kolovoza na pregovorima u enevi kada se od znatno oslabljene srpske strane, zbog
pretrpljenog poraza u operaciji Bljesak i Ljeto 95, zatraila mirna reintegracija u Hrvatsku,
osiguranje suvereniteta RH na podruju cijele Krajine, a nuena im je kulturna i lokalna
autonomija zajamena Ustavom RH i zatita svih ljudskih prava. Srpski pregovarai ponueni
sporazum nisu prihvatili i tako je propala zadnja ansa za mirno rjeavanje sukoba. Usprkos
protivljenju meunarodne zajednice (osim SAD-a, koji je dao preutnu suglasnost) nekoliko
sati kasnije zapoela je napadna operacija Oluja.

1.3. Operacije prethodnice Oluji

Sarajevskim primirjem iz sijenja 1992. dolo je do smirivanja stanja na bojitima u
Hrvatskoj. Hrvatska i srpska strana (predvoena JNA) su se obvezali na zadravanje na dotad
utvrenim crtama bojinice koje zaposjedaju snage UN-a- UNPROFOR10 . Uslijedila je faza
rata u kojoj nije bilo znaajnijih vojnih djelovanja na podruju Hrvatske, s tek povremenim
napetostima i sitnim ogranienim sukobim. Za to vrijeme, dok je hrvatska diplomacija vodila
iscrpljujue, i pokazat e se, sasvim neuspjene pregovore s pobunjenim Srbima uz
10

engl. United Nations Protection Forces (hr. Zatitne snage Ujedinjenih Naroda)- Od travnja 1995. snage
UNPROFOR-a se transformiraju u UNCRO, s tim da je njihova uloga neznatno promijenjena.

Maturalni rad Oluja

posredovanje meunarodne zajednice, ustrojeno je vojno uilite Petar Zrinski na kojem su

intenzivno kroz teorijsku i terensku nastavu obuavani hrvatski asnici i budui zapovjednici,
to je dalo veliki zamah razvoju HV-a u respektabilnu vojnu silu, logistiki i kadrovski posve
ravnopravnu srpskim vojskama.
Poetkom 1993. izvedena je napadna operacija Maslenica kojom je neprijatelj
odbaen od Zadra, osloboeno je zadarsko zalee, ovladano je Perukim jezerom i
omogueno je povezivanje sjevera i juga Hrvatske pontonskim mostom na Novskom drilu.
Druga znaajnija operacija HV-a11 je bila Medaki dep koja je izvedena u rujnu 1993., a
njeni uspjesi su oslobaanje nekoliko manjih mjesta u iroj okolici Gospia te ovladavanje
Velebitom koji je bio izuzetno vaan za uspjenu obranu Hrvatske.
U jesen 1994. intenzivirali su se srpski napadi na UN-ovu zatienu zonu Biha. Zajednikim
djelovanjem pripadnika VRS-a12, SVK-a i Narodne obrane AP Zapadna Bosna13 enklava
Biha je bila ozbiljno ugroena, a padom Bihaa dolo bi do ugroavanja vitalnih prometnica
prema jugu Hrvatske (podruje Karlovca) i Hrvatska bi dola u situaciju izglednog vojnog
poraza. Poto su snage 5. korpusa Armije BiH i 101. pukovnije HVO-a14 koje su branile
Biha bile na rubu poraza i izmaku snaga, Hrvatska je morala poduzeti vojne operacije u
svrhu spreavanja pada Bihaa. Odlueno je da se operacije izvedu na prostoru Dinare i
Livanjskog polja, a pretpostavke za izvoenje ovih operacija odnosno manevarski prostor
stvoreni su zajednikom akcijom HVO-a i Armije BiH poetkom studenog 1994. kojom je
osloboen Kupres i vei dio Kuprekog polja. Kupreko polje je strateki iznimno vaan
prostor koji povezuje Dalmaciju, srednju Bosnu i Bihaku krajinu i bez ovladavanja ovom
kotom nije bilo mogue izvoditi bilo kakve akcije u prostoru zapadne Bosne.
Prva u nizu zajednikih akcija HV-a i HVO-a15 je operacija Zima 94 pokrenuta 29.
studenog ije su temeljne zadae bile slabljenje i zaustavljanje srpske ofenzive na Biha te
stvaranje stratekih pretpostavki za oslobaanje okupiranog hrvatskog podruja. Zajednikim
akcijama postrojbi HV-a, HVO-a te MUP-a HRHB-a16 u 27 dana srpske snage su poraene na
Dinari, osloboeno je 200 km2 prostora, stavljen je pod nadzor vei dio Livanjskog polja i
otkonjena mogunost srpskog protunapada prema Sinju. Ova operacija, provedena u tekim
11

kr. Hrvatska vojska

kr. Vojska Republike Srpske
13
Autonomna pokrajina Zapadna Bosna je bila paradrava pod vodstvom Fikreta Abdia, a obuhvaala je velike
dijelove opina Velika Kladua i Cazin. Bili su u izravnom sukobu s Armijom BiH, podravani logistiki i vojno
od srpske te, za vijeme hrvatsko-muslimanskog sukoba u BiH, hrvatske strane.
14
kr. Hrvatsko vijee obrane
15
Za vrijeme ove i sljedeih akcija kojima je pripreman teren za Oluju HV i HVO su se zvali zajednikim
imenom Hrvatske snage, a zapovjednitvo nad Hrvatskim snagama je imao zapovjednik ZP Split general Ante
Gotovina.
16
kr. Hrvatska republika Herceg-Bosna, proizala iz Hrvatske zajednice Herceg-Bosne 1993. godine, bila je
administrativno-teritorijalna jedinica koja je obuhvaala mjesta s hrvatskom veinom u bivoj jugoslavenskoj
republici Bosni i Hercegovini uspostavljena u svrhu zatite hrvatskog naroda u BiH od velikosrpske agresije te
zatite njihovih politikih, ekonomskih, kulturnih i drugih interesa. Ukinuta je Washingtonskih sporazumom iz
oujka 1994. kada je formirana hrvatsko-bonjaka Federacija BiH.
12

10

Maturalni rad Oluja

zimskim uvjetima, je iznenadila neprijatelja, koji se morao povui s bihakog bojita radi
obrane livanjskog i dinarskog podruja.

Operacija Zima 94
Tijekom nastavke zime 1995. na dinarskom porduju nije bilo znaajnijih dogaanja
sve do 7. travnja 1995. kada su hrvatske snage pokrenule operaciju Skok-1 kojom je u jedan
dan osloboeno 75km2 prostora, uvrena je sigurnost poloaja i na Dinari i istona strana
Livanjskog polja je potpuno smirena. Na drugom dijelu bojita takoer dolazi do napadne
operacije irih razmjera, operacije Bljesak. Od 1. do 4. svibnja, koliko je trajala operacija,
djelovanjem postrojbi HV-a, uz snanu artiljerijsku i zrakoplovnu podrku, osloboeno je
cjelo podruje zapadne Slavonije (oko 500km2) s vanijim mjestima Okuanima, Jasenovcom
i Pakracom, uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac i omoguen eljezniki
promet prema istonoj Slavoniji. Ovim ogromnim teritorijalnim i ljudskim gubitcima je
znaajno opao moral krajinskih Srba i pokazalo se da SVK nije u stanju parirati hrvatskim
snagama. Na dinarskom bojitu se nastavlja ofenziva hrvatskih snaga operacijom Skok-2
izvedenom 4.-11. lipnja. Zajednikim djelovanjem postrojbi HV-a i HVO-a je osloboeno
450km2, u cijelosti je zauzeto Livanjsko polje, ovladavanjem grebena Crvene zemlje na
Dinari je Bosansko Grahovo stavljeno pod vatreni nadzor, a uspostavljen je i nadzor
komunikacije B.Grahovo-Glamo. Istovremeno, snage VRS-a i SVK-a poduzimaju operaciju
Ma 95 kako bi konano slomili otpor 5. korpusa Armije BiH i zauzeli bihaki dep i tako
oslobodili snage za obranu dinarskog prostora. Biha je ponovno bio na rubu pada, a dodatnu
zabrinutost je stvarala i opasnost od masovnog pokolja koji je netom poinjen u Srebrenici.
Ovakvo stanje je bilo izravni povod sljedee napadne operacije jedinica HV-a i HVO-a. 25.
srpnja je pokrenuta operacija Ljeto 95 kojom su hrvatske snage do 30. srpnja ostvarile
ogromne uspjehe. Osloboeni su B.Grahovo i Glamo, ukupno 1600km2 prostora, razbijena je
11

Maturalni rad Oluja

veina postrojbi 2. KK17 VRS-a te je presjeena, za tzv. RSK, vitalna prometnica KninDrvar, ime je Knin doveden u poluokruenje.
Od operacije Zima 94 pa do operacije Ljeto 95 su poginula 93 pripadnika hrvatskih
postrojbi, a ranjeno ih je nekoliko stotina. Ovim operacijama su kontinuirano stvarani uvjeti
za oslobaanje okupiranog teritorija Republike Hrvatske. RSK se nala u bezizlaznoj situacijiu poluokruenju, pod izravnim nadzorom s Dinare, s presjeenim vanim komunikacijama i
sa strahovito niskom borbenim moralom. Nasuprot njoj stajale su ojaane i visoko motivirane
hrvatske snage svjesne pobjede na dlanu. Oekivao se samo zavrni udar, koji je ubrzo
uslijedio u vidu operacije Oluja.

1.4. Brijunski sastanak i priprema akcije

Okvirni plan operacije Oluja donesen je jo u jesen 1994. kada je Oluja trebala biti
samo dio ire operacije nazvane Bljesak. Kada je pak u svibnju 1995. provedena operacija
oslobaanja zapadne Slavonije kodnog imena Bljesak odlueno je o promjeni imena u
Oluja. Svi operativni planovi i zapovijedi Glavnog Stoera Hrvatske Vojske (GSHV) su
dovreni i potpisani 26. lipnja 1995., a zapovijeeno je stanje pripravnosti 15. srpnja. U
meuvremenu je dolo do novih hrvatskih akcija (Ljeto 95) pa je moralo doi i do
modifikacije plana Oluje. Najvaniji sastanak u pripremi operacije odran je 31. srpnja na
Brijunima18. Tom sastanku je prisustvovao kompletan hrvatski vojni vrh- predsjednik RH
Franjo Tuman i vrhovni zapovijednik HV-a, ministar obrane Gojko Suak, naelnik GS HV
Zvonimir ervenko, naelnik Obavjetajne uprave admiral Davor Domazet-Loo, ravnatelj
17

kr. Krajiki korpus

Na suenju na ICTY-u 2004. obrana Slobodana Miloevia je kao dokaz iznijela transkript Brijunskog
sastanka, to je bilo prvo pojavljivanje u javnosti tog dokumenta. Kada su se naknadno pojavili audio zapisi tog
sastanka bilo je vidljivo da su dijelo transkripata falsificirani. Autentinost snimke je zanijekao niz sudionika
sastanka, no ona je ipak koritena kao dokazni materijal tuiteljstva ICTY-a u predmetu Gotovina i ostali, kao
jedna od glavnih okosnica na kojoj se gradila teza o Oluji kao udruenom zloinakom pothvatu.
18

12

Maturalni rad Oluja

HIS-a19 Miroslav Tuman, zapovjednici generali Ante Gotovina, Mladen Marka, Mirko
Norac, Miljenko Crnjac itd. Na dvosatnom sastanku dogovoreni su najvaniji aspekti akcije:
-

Akcija mora trajati najvie 4-5 dana. Ako za ovako kratko vrijeme u potpunosti ispune
zadae imat e podrku vanih dijelova meunarodne zadae (SAD-a i Njemake), a
nee se ostaviti vremena VJ-u20 i VRS-u za reagiranje.

Sve dijelove Krajine treba napasti istodobno. (Bilo je prijedloga da se napad odvija u
fazama tj. da se oslobaa komad po komad Krajine.)

Posebna je pozornost posveena psiholokoj situaciji meu srpskim civilnim

stanovnitvom koja je bila strahovito loa. Stanovnitvo je bilo u paninom strahu i
beznau, pa je ve nekoliko dana prije Oluje poelo naputati Krajinu i odlazilo preko
granice u tzv. Republiku Srpsku i dalje u Srbiju. Odlueno je, kao forma psiholokog i
propagandnog rata, dodatni poraditi na poveanju panike i psihoze putanje lanih
najava preko radija i televizije o masovnom bijegu i padu pojedinih mjesta.

Odlueno je da se Srbima, imajui u vidu psiholoko stanje te elju za umanjivanjem

rtava, ostave koridori kojima bi se civilno stanovnitvo moglo izvui prema RS-u. Za
to su predviena mjesta Dvor na Uni na sjeveru tzv. Krajine i Srb na jugu iste. O ovim
koridorima krajinsko stanovnitvo je izvjetavano putem radija i televizije, ali i
bacanjem letaka avionima i bespilotnim letjelicama.

Razmatrano je reagiranje u sluaju srpske odmazde u istonoj Slavoniji (granatiranje

Osijeka i sl.). Reeno je da se na mogue napade ne uzvraa jer za to nema
raspoloivih snaga, a i kako se ne bi izravno zaratilo sa Srbijom. Za obranu ovih
podruja zaduene su odreene snage.

Nareeno je da se osigura zadovoljavajua popunjenost postrojbi dodatnom

mobilizacijom. Cilj je bio dostii brojku od 150 000 hrvatskih vojnika.

Konaan i zavrni plan je donesen 2. kolovoza na sastanku vojnog vrha u Zagrebu.

2. Oluja
2.1. Stanje u Krajini i SVK21 uoi Oluje
Nakon najnovijih poraza i gubitka Grahova situacija u tzv. RSK je postala alarmantna
pa je 28. srpnja proglaeno ratno stanje na cijelom podruju Krajine. U medijima su davane
izjave kojima se osuivala hrvatska agresija, apelirana je meunarodna zajednica te se
19

krat. Hrvatska izvjetajna sluba

kr. Vojska Jugoslavije
21
Podaci o srpskim snagama( brojnost, naoruanje, raspored) dobijani su od Obavjetajne uprave koja je
obraivala podatke dobivene bilo presretanjem i prislukivanjem srpskih veza, bilo iz zranih snimaka snimanih
pomou vlastitih zrakopolova i bespilotnih letjelica.
20

13

Maturalni rad Oluja

najavljivalo skoro vraanje izgubljenih teritorija. Jasno je da je vrhuka tzv. RSK na elu s
predsjednikom Martiem bila svjesna ispraznosti tih najava to je vidljivo iz toga da su svoje
obitelji poeli prebacivati u Banja Luku i Beograd. Nareene su pripreme za evakuaciju
materijalnih sredstava prema ve unaprijed donesenim planovima evakuacije. Kao ni meu
stanovnitvom, tako ni u vojsci stanje morala nije bilo nita bolje. Niska motiviranost je jo
vie naruavana pojedinanim dezerterstvima te irenjem glasina o prodaji Krajine, emu su
pridonosile i politike podjele u tzv. RSK tj. nastajanje frakcija koje su bili ili pod utjecajem
Miloevia ili pod utjecajem Karadia. Vladalo je miljenje da su ostavljeni i od RS-a i od
Srbije i preputeni sami sebi. U to vrijeme SVK je u zapadnom dijelu imao oko 40 000
vojnika organiziranih u etiri korpusa: Sjevernodalmatinski, Liki, Kordunski i Banijski
korpus (uz njih je u ljeto 1995. ustrojena i nova postrojba Korpus specijalnih jedinica koja,
unato najavama, nije donijela nikakvo poboljanje za SVK na terenu), a najodgovornija
osoba za funkcioniranje SVK bio je zapovjednik G SVK general Mile Mrki. U SVK je
bilo mnogo problema: poremeen sustav zapovijedanja, neiskusni zapovijednici kojima su
jedinice otkazivale poslunost, nedovoljna popunjenost jedinica, nedostatak materijalnih
sredstava, no unato tome u pogledu topnitva i oklopnih snaga bili su ili u ravnotei ili u
nadmoi nad HV-om.
Najvei problem funkcioniranju pa i opstanku tzv. Krajine bio je odnos prema
Beogradu. U skoro etiri godine postojanja tzv. RSK nije uspjela stvoriti uvjete
samoodrivosti pa je egzistencija Krajine, bilo materijalna bilo politika, ovisila iskljuivo o
Srbiji i Miloeviu: Vrijeme je radilo protiv RSK, a njezin poloaj i unutranje politiko
stanje se pogoravalo, jer nije imala materijalnu osnovu, kao to nije imala ni personalni,
napose intelektualni kapacitet za stvaranje neeg organiziranijeg od podruja s malo zakona,
mnogo samovolje i, moda najpreciznije, vladavine jaeg.22 Kako se svakog asa oekivao
hrvatski napad, oekivali su pomo Beograda kao zadnji spas. Tu pomo nisu dobili.

2.2. Zapovjednitvo HV-a

Na elu Operativnog stoera za Oluju bili su predsjednik i vrhovni zapovjednik HV-a
Franjo Tuman, ministar obrane Gojko Suak i naelnik Glavnog stoera general Zvonimir
ervenko. Za vrijeme Oluje hrvatske kopnene snage bile su podjeljene u zborna podruja: ZP
Split, ZP Gospi, ZP Karlovac, ZP Zagreb i ZP Bjelovar. Njima je sa svojom zonom
odgovornosti pridodana i Specijalna policija MUP-a RH. Svi glavni zapovjednici su prikazani
na sljedeoj slici:

22

Marijan, D. (2007). Oluja. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 144. str.

14

Maturalni rad Oluja

Hrvatski vojni vrh- zborna podruja i njihovi zapovjednici u Oluji

15

Maturalni rad Oluja

Provedba operacije Oluja

2.3. ZP Split
ZP23 Split je bilo jedno od najvanijih podruja u Oluju jer se u njegovoj zoni
odgovornosti nalazio, osim ogromnog prostora sjeverne Dalmacije, i sam Knin, sjedite
politike, vojne, upravne i gospodarske aktivnosti u Krajini. Knin je kao simbol srpske
pobune bio najvaniji cilj jer bi, padom Knina, neprijatelj bio obezglavljen i njegov sustav
bi doivio potpuni raspad.
Zadaa ZP Split u operaciji je bila :
- smjerom Grahovo-Knin razbiti neprijateljske snage na prvoj crti obrane, presjei
komunikaciju Knin-Graac, te nakon toga osloboditi Knin
- djelovati pravcem Unita-Kijevo, ovladavanje Vrlikom dolinom i tako prii Kninu s june
strane
23

kr. Zborno podruje

16

Maturalni rad Oluja

- presjei put Obrovac-Graac, ovladati prostorom Mukovci i tako stvoriti uvjeti za daljnje
napredovanjem pravcem Obrovac-Katel egarski
- napad na svim pravcima u prostoru od ibenika do Velebita s ciljem oslobaanja svih
naseljenih mjesta i stvaranja uvjeta za napredovanje prema granici s BiH
- u zadnjoj fazi izbiti na granicu s BiH i uspostaviti aktivnu obranu, a u osloboenim
dijelovima izvesti pretrese terena i potpuni vojni nadzor
Izmjeteno zapovjedno mjesto (IZM) je bilo u selu Sajkovi u BiH, a ZP Split su potreene
bile i jedinice HVO, ustrojene u ZP Tomislavgrad ija je uloga u Oluji bila aktivnom obranom
i odsutnim napadom vezati snage 2. KK VRS-a i na taj nain uvati lea glavnim snagama
u napadu. U napadu na Knin iz pravca Grahova su angairane 4. i 7. gardijska brigada
(popularno nazivane Pauci i Pume), jedne od najboljih jedinica u cijelom HV-u. Ukupno
su angairane 2 gardijske brigade, 2 gardijske bojne, 2 priuvne i jedna rona brigada, jedna
brigada PZO24-a, est domobranskih pukovnija, dva topnika divizijuna i sve postrojbe HVOa od Grahova do Kuprekih vrata.
Njihov protivnik je bio Sjevernodalmatinski korpus SVK ije je sjedite bilo u Kninu, a na
njegovom elu je bio general-major Slobodan Kovaevi.
Borbena djelovanja su zapoela 4. kolovoza u 6 sati jakom topnikom paljbom po
svim srpskim poloajima. Na svim su crtama poduzeta napadna djelovanja. Na dijelu
bojinice kod Knina, s njegove sjeverne, istone i june strane, dolazi do pucanja
neprijateljskih crta, koji biva prisljen na povlaenje, te ovladavanja dominantnim kotama. Na
dijelu bojita kod Velebita, usprkos jakom otporu, dolazi do zauzimanja vane komunikacije
Obrovac-Mali Alan-Sveti Rok i oslobaanja manjih mjesta. Na ostalim dijelovima zabiljeena
su tek manja napredovanja.
U predveerje tog dana u Kninu, gdje su vani ciljevi bili cjelodnevno granatirani, na
sjednici Vrhovnog savjeta obrane RSK kojoj je prisustvovao njen politiki i vojni vrh,
donesena je odluka kojom je obrana Krajine praktiki unitena. Nareena je evakuacija
civilnog stanovnitva s podruja sjeverne Dalmacije i june Like (opine Knin, Benkovac,
Obrovac, Drni i Graac) preko Knina i Otria prema Srbu i Lapcu. Ova odluka, iako ne tako
formulirana, znaila je skraivanje fronta, jer je za civilima i vojska poela naputati
poloaje i povlaiti se prema Srbu i dalje prema Petrovcu u tzv. Republiku Srpsku i dalje
Srbiju. Nastalo je potpuno rasulo kojim je SVK u ovom dijelu tzv. Krajine praktino prestao
postojati, odnosno sveo se samo na male, nepovezane grupe koje nisu predstavljale nikakvu
vojnu snagu. Donoenje ove odluke znaajno je ubrzalo aktivnosti HV-a te oslobaanje i
ienje prostora.

24

Protuzrana obrana

17

Maturalni rad Oluja

Odluka krajinskog rukovodstva o evakuaciji civilnog stanovnitva iz tzv. RSK

Drugi dan Oluje obiljeio je i njen najznaajniji dogaaj uope. Osloboen je Kninsimbol srpske pobune. U njega ujutro zajedniki ulaze 4. i 7. gardijska brigada. Na svim
crtama zapoinje gonjenje oslabljenog neprijatelja. Osloboeni su Kijevo, Drni, Vrlika,
Obrovac, Zemunik, kabrnja, Benkovac i druga manja mjesta. Sljedea dva dana nije bilo
napredovanja- obiljeili su ih ienje osloboenih prostora od zaostalih grupa, pretres i
osiguranje osloboenog prostora te premjetanje snaga za daljnja napadna djelovanja. U
donoenju odluke o dvodnevnom zastoju napada, ulogu je imala i namjera da se srpskim
snagama ostavi prostor za izvlaenje, a sve u svrhu manjeg broja rtava. Zadnjeg dana
operacije, 8. kolovoza izvrena su napadna djelovanja s pravca Graac-Otri i u predveerje
su hrvatske snage su izbile na granicu s BiH i tako potpuno porazile neprijatelja. Za vrijeme
provoenja

ovih

operacija

poginulo

je

5,

ranjeno

21

hrvatskih

vojnika.

2.4. Specijalna policija MUP-a RH

Specijalna policija MUP-a jo se od 1992. nalazila na Velebitu. Do poetka Oluje su
detaljno upoznali teren i uspjeno se prilagodili tekim uvjetima na Velebitu (niske
temerature, nepostojanje ceste zbog ega su se sve radnje obavljale na nogama itd.).
Zapovjednik ove postrojbe je bio general-pukovnik Mladen Marka. Njihove zadae u
operaciji Oluja bile su:
- s poloaja na Velebitu presjei prometnice Medak-Graac i Graac-Obrovac i zauzeti vanu
toku elavac koji je bio glavno vorite veza srpske vojske i osloboditi podnoje Velebita
18

Maturalni rad Oluja

- spajanje sa snagama ZP Gospi nakon oslobaanja Medaka te ovladavanje vanim

raskrijem Otriem i spajanje sa snagama ZP Split i daljnje napredovanje prema Gornjem i
Donjem Lapcu i granici s BiH
Njihov protivnik je bio Liki korpus SVK.
Napad Specijalne policije je zapoeo 4. kolovoza u 5 sati. U prvom danu, nakon estokih
borbi, osloboeni su prijevoj Mali Alan, selo Sveti Rok, vorite elavac, a presjeena je
prometnica Graac-Medak. Sutra ujutro zapoeo je napad na Graac, uz jaku topniku
potporu, te je isti osloboen oko 11 sati. Na zapadu je naveer Specijalna policija oslobodila
Medak i spojila se sa snagama ZP Gospi. Iste veeri su snage Specijalne policije upuene
prema vanim raskrijima Bruvno i Otri, kako bi sprijeile mogue protunapade. Sutra ujutro
ovladali su Bruvnom i Otriem gdje su se spojili sa snagama ZP Split i nastavili daljnje
djelovanje prema Lapcu. Sljedeeg dana, 7. kolovoza, Specijalna policija je oslobodila Gornji
i Donji Lapac te se naveer spojila sa snagama ZP Gospi i osvojila vane toke oko Kulen
Vakufa ime su njene zadae u potpunosti izvrene.
U tijeku ovih operacija poginulo je 6, a ranjeno 60 pripadnika Specijalne policije.

2.5. ZP Gospi
Glavne snage ZP Gospi inile su 1. i 9. gardijska brigada (Tigrovi i Vukovi). Uz
njih u provedbi operacije su sudjelovale 3 brigade, 5 domobranskih pukovnija i vie topnikoraketnih divizijuna. Zapovjednik hrvatskih snaga je bio stoerni brigadir Mirko Norac.
Njihov protivnik je bio Liki korpus SVK ije je sjedite bilo u Korenici, a na elu s generalmajorom Stevanom evom.
Zadaa ZP Gospi je bila:
- razbiti snage neprijatelja i ovladati prometnicom Slunj-Plitvika jezera, Ljubovom i okruiti
Vrhovine i Liki Osik i time presjei Liki korpus VSK
- staviti pod paljbenu kontrolu zrakoplovnu bazu Udbina i presjei prometnicu UdbinaKorenica
- spojiti se s 5. korpusom Armije BiH
- osloboditi cjelokupno podruje Like, izbiti na dravnu granicu i na crti planine Pljeevice
prei u obranu
4. kolovoza u rano jutro hrvatske snage poduzele su napade na svim crtama bojinice, u osam
pravaca. Srpske su se snage estoko branile, no nisu mogle izdrati tolike napade pa su prvog
dana, iako sporije nego to je planirano, hrvatske snage probile crte i osvojili mjesto Dabar,
ovladali veim dijelom Ljubova i okruili Liki Osik. Drugi dan operacije napredovanje je
teklo bre. Posljedica toga je dovoenje pojaanja hrvatskim snagama, destabilizacija uslijed
probijanja crta prvog dana, ali i odluke SVK o skraivanju fronta kojom je dolo do ruenja
19

Maturalni rad Oluja

sustava obrane i masovnog povlaenja srpske vojske ime se njihov otpor sveo na djelovanje
nepovezanih pojedinih skupina. Osloboeni su Like Jasenice, Saborsko i izvren je velik
napredak prema granici BiH. Na junijem dijelu je u potpunosti ovladano Ljubovom,
presjeene su komunikacije Korenica-Vrhovine i Korenica-Liki Osik. Treeg dan operacije
1. gardijska brigada je izbila na Rakovicu i u podruju Drenik grada i Likog Petrovog Sela
se spojila s 5. korpusom Armije BiH i izbila na dravnu granicu. Time je prostor oko Plitvica
u cjelini osloboen. Tog dana su se u Trikim Ratelima sastali zapovjednik 1. gardijske
brigade general-bojnik Marijan Marekovi i zapovjednik 5. korpusa Armije BiH general Atif
Dudakovi ime je naglaen znaaj djelovanja hrvatskih snaga za obranu Bihaa i tamonjeg
stanovnitva. Istog dan ovladano je prostorom oko Vrhovina, a osloboeni su i Buni, Liki
Osik i Korenica. Nastavljeno je napredovanje prema Udbini koja je osloboena 7. kolovoza
kada su se snage ZP Gospi u podruju Lapca spojile sa sngama Specijalne policije i tako
izbile na dravnu granicu s BiH i uspostavile obranu na pravcu D. Lapac-Kulen Vakuf.
U akcijama ZP Gospi poginulo je 68 i ranjeno 298 hrvatskih vojnika, od ega su najvei
gubici posljedica proboja prve crte na minskim poljima.
S

Susret Marekovia i Dudakovia- spas za Biha

2.6. ZP Karlovac
Pojas nadlenosti ZP Karlovac je bilo ire podruje Karlovca, Ogulina i Korduna. U
svom sastavu ZP Karlovac nije imao profesionalnih (gardijskih) snaga nego iskljuivo
priuvne snage. To su bile dvije brigade i etiri domobranske pukovnije kojima su artiljerijsku
podrku pruali dvije topniko-raketne skupine. Zapovjednik ovih snaga bio je general-bojnik
Miljenko Crnjac.
Zadaa ZP Karlovac je bila:
- neutralizirati topniko-raketne sustave neprijatelja i onemoguiti razaranje grada Karlovca

20

Maturalni rad Oluja

- nasilno prijei Kupu, Koranu i Mreicu i odbaciti neprijatelja od Karlovca i staviti grad
Vojni pod nadzor
- osloboditi podruje Plakog i biti spreman za oslobaanje cijelog prostora Korduna.
Srpske snage su inili kompletan Kordunski korpus, brigada Likog korpusa i novoustrojeni
Korpus specijalnih jedinica, a glavni zapovjednik je bio pukovnik Veljko Bosanac kojeg je
naveer 5. kolovoza zamijenio pukovnik edo Bulat.
Napad hrvatskih snaga na svim pravcima je zapoeo 4. kolovoza u 5 sati. Srpske snage su
pruile snaan otpor pa je, uz forsiranje rijeka i osvajanje Promilja, napredak bio neznatan.
Razlog ovakvom snanom otporu je bilo nepostojanje izravne veze srpskih snaga s
Republikom Srpskom. Iza lea im je bio 5. korpus Armije BiH koji se obraunavao sa
snagama F. Abdia stoga je SVK bila prisiljena na obranu. Drugi dan takoer nije bilo veeg
napredovanja, osim osvajanja Plakog. Trei je dan, uz odreena pojaanja, bio uspjeniji pa
su jedinice HV-a oslobodile Slunj i napravile pomake u odbacivanju neprijatelja od Karlovca.
Pravo pojaanje dolo je prikljuenjem 1. gardijske brigade iz ZP Gospi koja se spojila s 5.
korpusom i krenula prema Vojniu koji je istoga dana osloboen, a Kordunski korpus se
povukao prema Vrginmostu i Topuskom, u podruje odgovornosti ZP Zagreb, odakle je
namjeravao preko Gline i Dvora na Uni prijei u tzv. Republiku Srpsku.
Ovime su zadae ZP Karlovac izvrene, a u njihovom ispunjavanju smrtno su stradala 33
hrvatska vojnika, a 262 su ranjena.

2.7. ZP Zagreb
Zadae ZP Zagreb su bile:
- brzim prodorima i topnikom paljbom neutralizirati neprijateljske raketne sustave i
onemoguiti razaranje Zagreba, Siska i Kutine
- osloboditi Petrinju, Kostajnicu i Glinu te odbaciti neprijatelja od Siska
- osloboditi cjelokupnu Banovinu i izbiti na dravnu granicu s BiH spajajui se s 5. korpusom
Armije BiH
Za zapovjednika ZP Zagreb postavljen je general-bojnik Ivan Basarac, a snage ZP Zagreb
inile su 2. gardijska brigada (Gromovi) te jo 4 brigade, 2 domobranske pukovnije i 3
topniko-raketne skupine.
Srpske snage na ovom podruju su organizirane u Banijski korpus SVK sa zapovjednikom
general-majorom Slobodanom Tarbukom.
Napad hrvatskih snaga na sva tri pravca (prema Petrinji, Kostajnici i Glini) zapoeo je
rano ujutro 4. kolovoza. Prvog dana hrvatske snage su naile na estok otpor pa je, uz brojne
rtve meu kojima i nekoliko zapovjednika, dan zavren neuspjehom na svim pravcima.
Najvei problem je bio kod Petrinje gdje se nije ilo, kao to je planirano, na okruivanje
21

Maturalni rad Oluja

Petrinje, nego je odlukom zapovjednika poduzet frontalni napad na poloaje utvene minskim
poljima i jakom topnikom potporom, to je rezultiralo katastrofom- nekoliko desetaka hrv.
vojnika je izgubilo ivot i bilo ranjeno. Na ovaj neuspjeh reagirao je sam predsjednik Tuman
koji je smijenio generala Basarca, a za zapovjednika postavio generala Petra Stipetia.
Dolaskom Stipetia stanje se popravilo, dovedena su pojaanja i napravljenje neke izmjene,
no ni 5. kolovoza nije bilo veeg napredovanja. Sutradan, 6. kolovoza dolazi do pucanja svih
srpskih crta. Hrvatske snage oslobaaju Petrinju iz koje se srpske snage i civili povlae prema
Dvoru na Uni i dalje preko mosta u tzv. Republiku Srpsku. Padom Petrinje dolazi do raspada
obrane na svim podrujima- iste veeri osloboena je i Glina, a i snage ZP Zagreb su ule u
osloboenu Kostajnicu (oslobodile ju snage ZP Bjelovar). Od tada u narednih nekoliko dana
traju borbe uglavnom sa skupinama koje tite odstupnicu veim skupinama vojnika i civila u
povlaenju. Kakva je neorganiziranost i panika vladala u povlaenju svjedoe i sluajevi
gaenja srpskih civila od strane vlastitih tenkova! Postupno dolazi do ovladavanja
cjelokupnim podrujem Zrinske gore i hrvatske se snage spajaju kod Dvora na Uni sa
snagama 5. korpusa Armije BiH (koji su u nastalom meteu srpskih snaga iskoristile priliku i
potpuno unitile Abdievu vojsku i njegovu tzv. Republiku Zapadnu Bosnu) i uspostavljaju
obranu na dravnoj granici.
Za vrijeme Oluje ZP Zagreb je imao 80 poginulih, 360 ranjenih i 16 nestalih pripadnika.
Vea skupina pripadnika razbijenog Kordunskog korpusa i civila (oko 30 000 ljudi) je
ostala odsjeena i u obruu na podruju oko Topuskog nakon to je HV zauzeo Glinu i
prekinuo im odstupnicu prema Dvoru na Uni. Okruena skupina je zatraila zatitu UNCRO-a
i dolo je do pregovora s hrvatskom stranom. Nakon dvodnevnih pregovora postignut je
sporazum- zapovjednik Kordunskog korpusa pukovnik Bulat je 8. kolovoza potpisao predaju
HV-u. Tom prilikom je ministar policije tzv. RSK Too Paji generalu Stipetiu, pri
potpisivanju predaje rekao: Bivi ministar bive Republike Srpske Krajine vam estita na
pobjedi.25 Sporazumom je dogovorena predaja cjelokupnog naoruanja HV-u, a zarobljenoj
srpskoj vojsci i civilima je omogueno izvlaenje prema Sisku i autocestom Lipovac prema
Srbiji.

25

Prema rijeima P. Stipetia iz dokumentarca Oluja nad Olujama( HRT, 2005.)

22

Maturalni rad Oluja

Predaja Kordunskog korpusa HV-u

2.8. ZP Bjelovar
Prema prvotnom planu ZP Bjelovar je trebao imati iskljuivo obrambenu ulogu,
meutim do promjene plana je dolo dva dana prije Oluje kada je odlueno da se ove snage
ukljue u napad. Njihova zadaa je bila forsiranjem Save kod Jasenovca prijei u napad i iz
dva pravca napasti i zauzeti Dubicu iz koje se trebalo spojiti sa snagama ZP Zagreb i nastaviti
dolinom Une dalje prema Kostajnici. Snage ZP Bjelovar inile su 4 domobranske pukovnije,
jedna inenjerska bojna i jedna topniko-raketna skupina. Zapovjednik je bio general-bojnik
Luka Danko.
Njihov protivnik je bila jedna pjeaka brigada iz Banijskog korpusa SVK.
Napad je zapoeo 4. kolovoza rano ujutro uspjenim forsiranjem Save i oslobaanjem
nekoliko sela u okolini Jasenovca. Uz to je presjeena komunikacija Dubica-B.Gradika.
Kako je zaostajao napad jedinica ZP Zagreb prema Kostajnici nareeno je da jedinice ZP
Bjelovar napadnu Dubicu i dolinom Une nastave djelovanje prema Kostajnici. To je i
odraeno sutradan kada je osloboena preko noi od srpske vojske naputena Dubica.
Nastavljeno je i djelovanje u pravcu Sunje gdje su se ove snage spojile sa snagama ZP
Zagreb. Treeg dana operacije, 6. kolovoza nakon manjih borbi hrv. snage iz pravca Dubice
ulaze u Kostajnicu i uvruju obranu na granici s BiH. Oslobaanjem Kostajnice sve su
zadae ZP Bjelovar uspjeno obavljene. U svojim djelovanjima imali su 8 poginulih i 42
ranjena pripadnika.

23

Maturalni rad Oluja

2.9. Uloga zrakoplovstva

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je imalo takoer znaajnu ulogu u provedbi operacije
Oluja. Njihova zadaa, obavljena bez ijednog ljudskog i tehnikog gubitka, bila je u
onesposobljavanju sredita veze SVK-a (elavac i Magavevac), granatiranju zrakoplovne
baze Udbina, djelovanje po neprijateljskim topnikim poloajima i tenkovima, transport
tehnike i ljudstva. Tako je uniteno vie desetaka tenkova, a u potpunosti je sprijeeno bilo
kakvo neprijateljsko zrakoplovno djelovanje. U borbama je angairano cjelokupno
zrakoplovstvo: 17 borbenih zrakoplova (tipa MIG-21), 5 borbenih helikoptera, 9 transportnih
helikoptera, 3 transportna zrakoplova i jedan helikopter za elektronsko-termovizijska
djelovanja.

2.10. Postignuti rezultati

Od 4. do 8. kolovoza ostvarene su sve zadae predviene planom operacije Oluja. Za
akciju je bilo mobilizirano 127 000 hrvatskih vojnika koji su bili organizirani u profesionalne
postrojbe (gardijske brigade i Specijalna policija MUP-a RH), nositeljice napada, i u priuvne
postrojbe koje su imale jednostavnije uloge. Najtei je bio prvi dan operacije kada su srpske
snage na 630 km dugoj bojinici jo uvijek pruale jak otpor. Obiljeilo ga je razaranje
srpskog sustava veza i zapovijedanja i topniko-raketnih sustava kako bi se otklonila opasnost
djelovanja po industrijskim podrujima i gradovima i istovremeno se vrio pritisak na svim
crtama bojinice. Usprkos snanom otporu, na velikom broju pravaca dolo je do pucanja
srpskih obrambenih crta to je , uz odluku o evakuaciji civila i skraenju fronta, najvie
doprinijelo raspadu obrane, paninom naputanju poloaja i povlaenju u prostore pod
srpskom kontrolom u BiH. Odluci o povlaenju najvie je kumovalo nesnalaenje vojnopolitikog vrha tzv. RSK u novonastalnim okolnostima, iznenaenje postignuto napadom koji
nije oekivan u ovakvom opsegu te svijeu o nepostojanju vojne snage za neki dulji otpor.
Kljuni trenuci operacije su oslobaanje Knina i time obezglavljivanje Krajine te spajanje s
5. korpusom Armije BiH ime je deblokiran Biha, to je bio jedan od glavnih ciljeva
operacije. Ostali dani su proli uglavnom u sukobu sa zaostalim manjim i neorganiziranim
skupinama koji nisu mogli biti dostojan protivnik hrvatskoj vojsci. U brojna mjesta hrvatske
su snage ule bez gotovo ikakvog otpora to je svakako smanjilo broj rtava. Najvei otpor
neprijatelj je pruio na prostoru Banije i Korduna razlog ega je nepostojanje odstupnice i
nunost borbe. Iz svega ovoga je vidljivo koliko je lo bio moral srpske vojske i stanovnitva
koje, u velikoj veini sluajeva, nije bilo spremno prihvatiti borbu ukoliko je postojala bilo

24

Maturalni rad Oluja

kakva mogunost izlaza. Dijametralno suprotna situacija je bila kod hrvatskih vojnika koji su
imali visok borbeni moral voeni napokon opipljivom vizijim osloboenja Hrvatske.

Kolone Srba naputaju Hrvatsku

Hrvatski politiki i vojni vrh na Kninskoj tvravi, 6. kolovoza 1995.

25

Maturalni rad Oluja

Tijekom provoenja operacije postojale su brojne tekoe (najvie na prostoru ZP

Zagreb), ali su one u hodu otklanjane i na kraju nisu imale posljedice na ukupni uspjehoslobaanje 10400 km2 privremeno okupiranog teritorija (18,4% Hrvatske) i konaan slom
srpske pobune u Hrvatskoj. Ovaj uspjeh ivotom je platilo 196 hrvatskih vojnika i vie od 550
tee ozlijeenih. Na srpskoj strani je, prema razliitim izvorima informacija, bilo 550-700
poginulih vojnika i vie od 1000 tee ranjenih.

2.11. Reakcije
Snage tzv. RSK u istonoj Slavoniji i Baranji nisu reagirale opim napadom na
hrvatske poloaje. Njihova reakcija moe se svesti na pokoji projektil ispaljen na naseljena
podruja (Osijek, Nutar,...) pri emu je poginulo nekoliko hrv. vojnika i civila. Vojska Srbije
nije reagirala- Srbija je ocijenila da bi moguim djelovanjem izazvala meunarodnu zajednicu
na nove politike i ekonomske sankcije Srbiji koja je istima ve bila itekako optereena.
Njena reakcija se svela jedino na snane diplomatske proteste i osude napada, bez ikakve
konkretne pomoi tzv. RSK. Optuivan za veleizdaju u Srbiji, Miloevi je u tom trenutku
postupio na jedini mogui nain- bilo kakvo vojno djelovanje bilo bi kobno po Srbiju. Ni iz
tzv. RS nije bilo nikakve konkretne pomoi, osim sitnih provokacija- ona je bila optereena
unutranjim previranja i meusobnim sukobom njenog vojno-politikog vrha, a i bila je pod
stalnim nadzorom zranih snaga NATO-a.
Iz svijeta su uslijedile snane, ali podijeljene reakcije. Vijee sigurnosti je predvoeno
Rusijom osudilo hrvatsku ofenzivu i zatrailo prestanak svih vojnih djelovanja. Takoer su
snane negativne reakcije dolazile i od pripadnika UNCRO-a, Velike Britanije, Francuske i
dijela Europske zajednice (EZ), a najdalje u kritici hrvatske akcije je otiao Carl Bildt,
mirovni posrednik EZ-a za bivu Jugoslaviju, koji je optuio Hrvatsku za prekid mirovnih
procesa, agresiju, usporedio je granatiranje Knina s teroristikim granatiranjem Zagreba,
izjavio je da e ova akcija u budunosti baciti tamnu sjenu na Hrvatsku na dug vremenski
period26. Zatraio je prijavljivanje Hrvatske Hakom sudu i vojnu akciju UN-a i NATO-a
protiv Hrvatske. Na ovu oitu i sramotnu Bildtovu pristranost reagirala je hrvatska
diplomacija koja je ovakve izjave otro osudila i argumentirano opovrgnula.27 S druge strane,
od utjecajnijih drava, SAD i Njemaka su podrale Hrvatsku, izrazile razumijevanje za
pokretanje akcije i smatrale da su se ovom akcijom i porazom krajinskih Srba napokon stekli
uvjeti za vojni poraz Srba u BiH i prisiljavanje Miloevia i Srbije na mirovni sporazum.

26

http://www.hkv.hr/izdvojeno/tribine/haaki-sud/5755-izlaganje-miroslava-meimorca-s-osmog-strunog-skupahkv-a-o-haakome-sudu.html
27
Zbog ovakvih izjava, a i svog djelovanja u BiH i proteiranju srpske strane Carl Bildt je i danas u Hrvatskoj i
dijelu BiH svojevrsna persona non grata

26

Maturalni rad Oluja

Njihovim je zalaganjem i ublaena retorika ostatka meunarodne zajednice prema Hrvatskoj,

pa je tako i Vijee sigurnosti UN-a 10. kolovoza priznalo legitimitet Oluje.

3. Poslije Oluje
3.1. Kriminalne radnje za i nakon Oluje
U zapovijedi operacije Oluja stoji: U svim postrojbama HV osigurati tijekom
borbenih djelovanja dosljednu provedbu meunarodnog ratnog prava glede odnosa prema
zarobljenicima i stanovnitvu na okupiranom podruju.28 Naalost, tijekom Oluje, a posebno
nakon nje, dolo je do incidentnih situacije koje predstavljaju krenje zakona i enevske
konvencije o ratovanju. Pojedinci ili manje grupe, pripadnici HV-a ili civili, poinili su niz
kriminalnih dijela- ubojstava i maltretiranja stanovnitva, unitavanja i otuivanja imovine.
Prema podacima Hrvatskog helsinkog odbora ubijeno je oko 600 srpskih civila, a zapaljeno
vie tisua kua i drugih objekata.29 (Srpski izvori, poglavito udruga Veritas, navode
viestruko vee brojke na koje se, zbog njihove neobjektivnosti, nema potrebe osvrtati).
alosno je da su ubijene osobe mahom bili ostavljeni i bespomoni starci, koji nisu
predstavljali nikakvu realnu prijetnju. Zloini su poinjeni uglavnom iz osvete zbog ponaanja
Srba i njihovih paravojnih etnikih postrojbi od 1990.-1995. u Hrvatskoj, ali i iz istog
koristoljublja. U situaciji opeg kaosa pojedinci su iskoristili nedostatak pravnog sustava i
stegovne kontrole da bi zloinakim ponaanjem zadovoljili line frustracije i profitersku
pohlepu. Kakvi god bili motivi ovi zloini su za svaku osudu i nuno je njihovo pravno
procesuiranje. (Niz je osoba ve procesuiran, a u Hrvatskoj se i danas vodi nekoliko procesa).
Ovakva zlodjela pojedinaca su svakako bacila svojevrsnu mrlju na vojnu operaciju Oluja,
iako se veina zloina dogodila nakon operacije. Meutim, treba istai da ovi zloini nisu bili
dio hrvatske politike niti su kao takvi planirani i odobravani. Svakako se, imajui u vidu
zavladali kaos, ne moe rei da se moglo uraditi neto vie na njihovom spreavanju, ali se
svakako moglo vie uraditi na njihovom kanjavanju, to je od nadlenih vojnih i civilnih
struktura u mnogim sluajevima proputeno uiniti. Takoer, neke od srpskih rtava su
ubijene u meusobnim obraunima, neke su rtve 5. korpusa Armije BiH, a dio objekata su
zapalili i sami Srbi pri povlaenju, to je potvrdio i UNCRO.

28
29

Bobetko, J. (1996). Sve moje bitke. Zagreb: Vlastita naknada, 430.str.

Podaci HHO-a i njihova studija odbaeni su kao dokazni materijal na Hakom sudu

27

Maturalni rad Oluja

3.2. Haka Oluja

1996. godine Hrvatski sabor je izglasao Ustavni zakon o suradnji RH s Meunarodnim
kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju30 (MKSJ-om) kojom je priznao Statut MKSJ-a,
nadlenost Suda nad hrvatskim predmetima te obvezu suradnje Hrvatske sa Sudom. Tijekom
1999. Sabor je pokuao osporiti nadlenost Suda nad operacijama Bljeskom i Olujom31,
meutim dolaskom nove vlasti 2000. godine ta nadlenost je potvrena Deklaracijom o
suradnji s MKS-om u Den Haagu. Prva haka optunica vezana za Oluju je podignuta 2001.
protiv generala Ante Gotovine, kao zapovjednika ZP Split, a zatim je 2006. podignuta
optunica i protiv generala Mladena Markaa, zapovjednika Specijalne policije MUP-a RH te
generala Ivana ermaka, zapovjednika ZP Knin.32 Takoer, Tuiteljstvo je u svojstvu
osumnjienika je ispitalo i generala Petra Stipetia, zapovjednika ZP Zagreb, no on je nakon
ispitivanja osloboen svake optube i protiv njega nije podignuta optunica. Ante Gotovina
je, nakon etverogodinjeg bijega, uhien i prebaen u Haag 2005. godine. Suenje
generalima na temelju izmijenjene i spojene optunice je zapoelo 2008. godine. U optunici
se Gotovina, Marka i ermak terete da su zajedno s drugim osobama sudjelovali u
udruenom zloinakom pothvatu sa zajednikom namjerom trajnog uklanjanja srpskog
stanovnitva s podruja Krajine, silom, zastraivanjem ili prijetnjama silom, progonima,
prisilnim raseljavanjem , premjetanjem i deportacijom, oduzimanjem i unitavanjem imovine
ili drugim sredstvima.33 Uz trojicu optuenih, kao sudionici udruenog zloinakog pothvata
(UZP) u optunici su izriito navedeni: Franjo Tuman, Gojko uak, Janko Bobetko i
Zvonimir ervenko. U devet toaka optueni su za progone, deportaciju i prisilno
premjetanje, pljakanje javne i privatne imovine, bezobzirno razaranje, ubojstvo, nehumana
djela i okrutno postupanje kao zloine protiv ovjenosti. Prvostupanjskom presudom iz
travnja 2011. Gotovina i Marka su proglaeni krivim po svim tokama optunice, te su
osueni na 24, odnosno 18 godina zatvora. ermak je osloboen po svim tokama i puten na
slobodu. Osuujuom presudom Gotovini i Markau operacija Oluja je proglaena udruenim
zloinakim pothvatom dogovorenim na Brijunskom sastanku, a njeni nositelji zloincima.
Ovime je oslobaanje Hrvatske i Domovinski rat kriminaliziran, neizravno je reeno da je
dananja Hrvatska nastala na masovnom zloinu i etnikom ienju, pa je tako rtva agresije
30

Puni naziv UN-ovog suda osnovanog 1993. je Meunarodni krivini sud za progon osoba odgovornih za
ozbiljne povrede humanitarnog prava na teritorijima bive Jugoslavije od 1991. godine. Sjedite suda je u Den
Haagu u Nizozemskoj.
31
Ovaj pokuaj je bio osuen na neuspjeh jer Hrvatska nije mogla odrediti nadlenost jednom meunarodnom
sudu. Nadlenost Sudu odreuje iskljuivo osniva, a to je UN.
32
Zborno podruje Knin je osnovano nakon osloboenja Knina, 5. kolovoza 1995., a bilo je nadleno za
stvaranje uvjeta za normalizaciju ivota u Kninu i okolici.
33
ICTY: http://www.icty.org/x/cases/gotovina/ind/bcs/gotovina_080221_indictment_bcs.pdf (preuzeto
28.3.2013)

28

Maturalni rad Oluja

izjednaena s agresorom. Prvostupanjsko vijee je u cijelosti prihvatilo teze tuiteljstva, a

glavni dokaz za postojanje UZP-a je , prema njemu, granatiranje gradova Knin, Benkovac,
Obrovac i Graac to predstavlja neselektivni napad i protupravni napad na civile i civilne
objekte. Zakljuili su da je svaki projektil koji je zavrio na udaljenosti veoj od 200m od
legitimnog cilja bio protupravan. Uz to su zakljuili da su osueni generali svjesno tolerirali
iivljavanje nad preostalim Srbima i da nisu uinili nita na sprjeavanju zloina niti na
njihovom sankcioniranju. Uslijedila je alba obrane te, konano, presuda albenog vijea 16.
studenog 2012. Presudom albenog vijea je u potpunosti sruena prvostupanjska presuda,
Gotovina i Marka su osloboeni po svim tokama optunice i istog dana puteni na slobodu.
albeno vijee je zakljuilo da je pravilo 200m izvedeno proizvoljno, bez ikakvih dokaza i
potvrda strunjaka te je tako pala teza o neselektivnom granatiranje, a time i glavni argument
za postojanje UZP-a. Dodatno je presueno da Gotovina i Marka nisu odgovorni ni po
zapovjednoj odgovornosti za zloine svojih poinjenih jer nisu bili u mogunosti sprijeiti ih
niti je u njihovoj odgovornosti bilo kanjavanje zloinaca.

Hrvatski generali na slobodi

Ovom oslobaajuom presudom je Oluja potvrena kao legalna i legitimna akcija,
provedena bez zloinakih namjera nego iskljuivo u svhu oslobaanja vlastitog teritorija i
uspostavljanja teritorijalne cjelovitosti RH. Ovom presudom je na najbolji mogui nain
zavrena vie od desetljea duga haka trakavica oko Oluje.

29

Maturalni rad Oluja

Zakljuak
Vojna-redarstvna operacija Oluja bila je kruna vojnih uspjeha Hrvatske vojske
postignutih tijekom Domovinskog rata. Nakon etiri godine rata i stalnih napetosti Hrvatska
je dola u povoljnu situaciju za rjeavanje pitanja svog privremeno okupiranog teritorija.
Pravo na operaciju davali su joj nespremnost krajinskih Srba na integraciju u Republiku
Hrvatsku i konstantno odugovlaenje rjeavanja tog problema te opasnost od srpskog
osvajanja enklave Biha ime bi bila dovedena u nezavidan vojni poloaj, a to bi moglo
prouzroiti i novu humanitarnu katastrofu. Za operaciju je odabran i povoljan politiki
trenutak u kojem je imala podrku partnera SAD-a i Njemake za rjeavanje problema
primjenom vojne sile. Padom Grahova krajinski Srbi su se nali u bezizlaznoj situaciji, gdje
su im odjeeni vitalni pravci prema tzv. RS-u. Tada su postali svjesni teine svoje situacije i
nepostojanja vojne snage za pruanja dugoronog otpora. Jedina nada opstanku njihove
paradrave bila je vojna podrka Srbije koju ona, u tom trenutku, zbog svojih interesa, nije
mogla ili nije htjela pruiti. Paradravna tvorevina RSK stvorena je 1991. kao velikosrpski
projekt slubenog Beograda i jedino je kao takva mogla i ostati. Planirano je da ta paradrava
bude samo prijelazna forma u stvaranju Velike Srbije. Kako su hrvatske vojne snage
tijekom 1991.-1995. sprijeile ostvarivanje tog projekta i sruili beogradske planove o granici
na Jadranu, paradrava RSK je izgubila smisao svog postojanja, odnosno nije mogla
egzistirati kao samostalan subjekt. Nije imala voe koji bi titile interese njenog stanovnitva
te je svojim upornim odbijanjem integracije u Hrvatsku i mogunosti bilo kakvog suivota s
hrvatskim stanovnitvom radila u korist svoje tete to ju je i dovelo do propasti. Zavrni in
njihove propasti bila je Oluja kojom je Hrvatska u etiri dana rijeila pitanje bezuspjeno
rjeavano prethodne etiri godine. Odluka o evakuaciji civilnog stanovnitva Krajine bila je
najvanija u nizu pogrenih odluka krajinskog rukovodstva i najvie je doprinijela raspadu
srpske obrane te masovnom egzodusu civila i vojske. Vie od 150 000 krajinskih Srba
svojevoljno je , usprkos pozivu hrvatskih vlasti na ostanak i amnestiju, napustilo Hrvatsku to
je i logino uzimajui u obzir masivnost pobune srpskog stanovnitva protiv hrvatske drave,
ali i stalno straenje istog od strane njihovih voa tobonjom hrvatskom genocidnou. I bez
ove odluke i povlaenja srpske vojske jasno je da bi oni bili na kraju poraeni, samo bi to
trajalo neto due. S hrvatske strane, operacija Oluja je bila uspjean projekt koritenja jakih
profesionalnih postrojbi uz snanu topniku i zrakoplovnu podrku. Nita u planiranju
operacije nije preputeno sluaju to dokazuje odlunost i doraslost situaciji hrvatskog vojnopolitikog vodstva. Hrvatski vojnici svoje su zadae odraivali uglavnom uspjeno i
profesionalno, to je rezultat viegodinjeg rada i iskustva na ratitu. Usprkos mjestiminim
30

Maturalni rad Oluja

tekoama i zastojima, sve faze operacije su uspjeno zavrene i sve zadae ostvarene. Veliki
privremeno okupirani prostor je vraen u ustavno-pravni poredak RH i stvorene su
pretpostavke za daljnja napadna djelovanja u Bosni i Hercegovini u svrhu oslobaanja
okupiranog podruja te prisiljavanja srpske strane na mirovne pregovore. Od okupiranog
prostora RH ostao je jo samo prostor istone Slavonije i Baranje koji je mirnim nainom
vraen Hrvatskoj 1997. godine.
Kao i 1995., i danas Oluja predstavlja krunu hrvatskih napora u Domovinskom ratu te
kao takva treba zauvijek ostati njenim sudionicima na ponos, a nama ostalima na sjeanje i
dostojno obiljeavanje najvee pobjede hrvatskog vojnika u modernoj povijesti.

Spomenik Hrvatska pobjeda Oluja 95 u Kninu

31

Maturalni rad Oluja

Literatura
Knjige:
1. Marijan, Davor (2007.): Oluja. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski
centar Domovinskog rata. Zagreb
2. Bobetko, Janko (1996.): Sve moje bitke. Vlastita naklada. Zagreb
3. Gotovina, Ante (1996.): Napadni bojevi i operacije HV i HVO.
Zapovjednitvo Zbornog podruja Split. Knin
Dokumentarni film:
1. Oluja nad Olujama. Hrvatska radiotelevizija. 2005.

32

Maturalni rad Oluja

OCJENA I OBRANA MATURALNOG RADA

Ocjena pismenog dijela maturalnog rada _____________________________

Obrazloenje ocjene: _________________________________________________________

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________.

Usmeni ispit maturalnog rada:

Pitanja:
1. _________________________________________________________________________
2. _________________________________________________________________________
3. _________________________________________________________________________

Ocjena usmenog dijela maturalnog rada: __________________________________

Zakljuna ocjena maturalnog rada: ___________________________________

Povjerenstvo:
1. Mentor _________________________
2. Predsjednik _________________________
3. lan _________________________
33