Professional Documents
Culture Documents
Trivium quadrivium
Gramatika aritmetika
Retorika geometrija
Dijalektika astronomija
muzika
*Tu nema mesta za ono što mi nazivamo likovnim umetnostima – slikarstvo, dakle, nije
smatrano za slobodnu veštinu!
Antički narodi (Grci, Rimljani) smatrali su da postoji jedan skup znanja _ PAIDEIA. To
je grčki ideal obrazovanja, koji je podrazumevao kružno, celovito, kompletno
obrazovanje.
1
grč. HUMANITAS = narod
grč. BARBARITAS = negrčki narod (varvari), neobrazovani narodi, koji izgovaraju
nejasne reči (bar…bar) i ne poznaju grčki, te su ih Grci smatrali varvarima -
NESLOBODNIMA
2
i portret Bogorodice). U renesansi, međutim, slikari više ne žele da se izjednačavaju sa
zanatlijama. Stvaraju se nove institucije – AKADEMIJE.
Prva umetnička akademija: u Italiji u XVI veku (osnivač - Vazari), Akademija del
dizenjo – Akademija crteža (crtež kao osnova slikarstva, skulpture, arhitekture)
Druga akademija – u Italiji: Gilda svetog Luke u Rimu, pretvorena u Akademiju svetog
Luke.
Kao pandan učenom pesniku (poeta doctus) stvoren i učeni slikar (pictor doctus) :
Ideal modernog slikara renesanse je UČENI slikar, koji pored tehničke sposobnosti rada
svojih ruku poseduje i obrazovanje i poznavanje istorije i teorije umetnosti.
Ključna stvar : ovakvom likovnom umetnošću vidimo da likovna umetnost ima ključno
mesto u obrazovanju (pre svega, najširih slojeva). U humanističkoj koncepciji društva,
likovna umetnost ima ključnu ulogu u obrazovanju–vaspitanju.
Dovesti to u pitanje – da umetnost nema obrazovnu ulogu – znači dovesti u pitanje čitavu
humanističku koncepciju društva.
3
Negiranje obrazovanja koje donosi umetnost znači negiranje i istorije umetnosti.
Istoričar umetnosti je “humanista koji haos vizuelnih pojava pretvara u kosmos (ukras)” –
Ervin Panovski
“Studia humanitatis” (humanističke studije) – još jedna sintagma u upotrebi, termin koji
je skovan i upotrebljavan u renesansi da bi se njime označilo humanističko obrazovanje
kako su ga shvatili i prihvatili ljudi renesanse. To obrazovanje – septem artes liberales –
razlikovalo je slobodnog čoveka od roba i od varvarina, i smatralo se da je to obrazovanje
ono što čoveka čini slobodnim, odnosno da znanje čoveku daje dostojanstvo i slobodu.
4
Međutim, ono što je uzdiglo slikarstvo na nivo slobodne veštine bilo je povezivanje
slikarstva sa poezijom: teorija poezije (Aristotelova “Poetika” i Horacijeva “Poetika”)
promenila je izučavanje likovne umetnosti. To se dogodilo krajem XV veka i u XVI
veku, i predstavlja jedan od doprinosa italijanske kulture evropskoj civilizaciji.
Principi :
Horacije – “Slikarstvo, kao i poezija, treba istovremeno i da razonođuje i da uči”
Postojalo je mišljenje da su slikarstvo i poezija srodne umetnosti, i zbog toga su nazivane
“sestrama umetnosti” : le arti sorelle / the sister arts
Cilj poezije jeste da vaspitava kroz razonodu, zabavu, što je preneto i na slikarstvo.
Horacije : “Ili žele da vaspitavaju, ili da razonođuju pesnici”
PRODESE ET DELEKTARE – princip koji će važiti za poeziju i za slikarstvo, a cilj je
da se vaspitava kroz zabavu (pedagoški element se izražava kroz formu koja je prijatna)
Horacije – “UTILE DULCI” (utile = koristan; dulci = sladak, prijatan)
Crkva XV i XVI veka je sačuvala antičku tradiciju. Ne postoji čvrsta podela između
hrišćanstva i paganizma, i upravo su crkveni redovi (dominikanci, pre svega), u svojim
školama negovali i širili ono što nazivamo antičkim studijama.
5
- Pusenova definicija invencije : INVENCIJA ili NOVINA – novina (inventivnost)
u slikarstvu ne sastoji se, u principu, u predmetu koji nije viđen, već u dobrom,
novom rasporedu i izrazu, pa tako predmet, umesto da bude opšte poznat, i star se
pretvara u nov ( time što će ostvariti novi raspored, i time zadobiti novi izraz,
slikar zadobija da njegovo delo bude nešto novo, a ne ono već staro) – ovim se
definiše pojam invencije kao novog, drugačijeg pristupa već postojeće, stare
likovne tradicije
*disposizione = raspored
*espressione = ekspresija, izraz
Priča (po Albertiju) može biti ili mitološka ili hrišćanska. Poznavanje šire vrste
znanja bilo je opšte obrazovanje – kružno obrazovanje (poznavanje sedam slobodnih
veština)
6
Miron Flašar, “O klasičnim studijama”
Zbornik Matice Srpske za klasične studije, 1, Novi Sad, 1988, 5. str. (O Dionisiju
Novakoviću i Karlovačkoj gimnaziji)
Ovo je bio sistem vrednosti literature i likovne umetnosti, i kao takav ugrađen u svest
obrazovane ličnosti XV veka.
Aristotelova i Horacijeva definicija :
cilj umetnosti je da prikazuje aktivnosti, dešavanja, akcije ljudi i pokrete koji ilustruju
osećanja
Pojam “dostojanstva” povezan je sa prisustvom ljudskog lika : ako je literarni sadržaj bio
obavezan da ima ljudske likove (prisustvo čoveka), onda se antropocentrizam klasične
umetnosti podrazumevao.
Ovde nam je jasno zašto je jedan Karavađo bivao osporavan i osuđivan. U svom pismu,
kada nabraja šta ume da naslika, Karavađo navodi :
- istorijsko slikarstvo
- žanr
- mrtva priroda
U Karavađa je ugrađena hijerarhija vrednosti, koja je nepromenjena sve do romantizma
XIX veka. Tek sada nam je jasna revolucionarna Karavađova izjava :
7
“Potrebna je ista veština da bi se naslikala jedna mrtva priroda i jedna istorijska
kompozicija”.
To znači – izjednačiti dva žanra u dostojanstvu, i time osporiti i izvrnuti naopačke čitavu
hijerarhiju žanra !
(1) Istorijsko slikarstvo – svako ono slikarstvo koje ima podlogu u klasičnoj literaturi
ili u hrišćanskoj tradiciji (podloga je priča – fabula)
(2) Žanr slikarstvo – slikarstvo svakodnevnih prizora anonimnih ljudi
(više učesnika, radnje-svakodnevne, ličnosti-anonimne)
(3) Seoske teme – Brojgel, na primer, koga su smatrali seoskim slikarem, zato što je
na svojim kompozicijama predstavljao seljake, zbog čega se mislilo da je i sam sa
sela, da bi se na kraju pokazalo da je pripadao društvu retoričara
(4) Pejzaži i mrtve prirode – slike prirode bez prisustva čoveka
EKSPRESIJA
8
Kada se vratimo izvornom razmišljanju o umetnosti visoke renesanse, vidi se da
teoretičari to rade na sasvim drugi način. U staroj umetnosti radi se o FUNKCIJI
EMOCIJA.
Empatija je teorija u kojoj postoji jedna vrsta uslovne reakcije (“kada vidimo nešto
prijatno mi se i sami osećamo prijatno”)
9
posmatrača; ako se figura smeje, i posmatrač će se nasmejati; posmatrač će početi da
razmišlja ako je prikazan čovek koji razmišlja…
Ovakav stav dovodi se u pitanje onog trenutka kada antički uzori (Fidija) nisu
zadovoljavala ljude modernog doba (?) – romantičari i moderna umetnost obrušili su se
na klasičan duh (akademizam).
Teorija ekspresije je vezana za aristotelovsku i homerovsku tradiciju (antička poetika –
antička kritka i teorija, teorija epa/poezije)
10
Leonardo (čija inspiracija je Kvintilijanova retorika) – savetuje slikaru da proučava neme
osobe, jer one svoja osećanja izražavaju mimikom, gestikulacijom, pokretima tela.
Leonardo suštinu slikarstva svodi na predstavljanje pokreta duše (motti dell’anima)
Po Leonardu, figure koje nisu dovoljno uverljivo prikazane deluju kao mrtve. Ta dela su
dvostruko mrtva, time što :
- već sama umetnost je distancirana od života
- ako su likovi neuverljivi (tj. imaju slabe pokrete duše) oni su mrtvi
BAROK i RETORIKA
Značaj i uloga retorike u baroku
Ako retoriku posmatramo kao umetnost govora (veštinu govora), retorika pretpostavlja
komunikaciju između govornika koji prenosi poruku, i slušaoca koji tu poruku prima. Na
ovaj način moguće je posmatrati i umetnost.
Postoji veza između teorije likovnih umetnosti i teorije literature (poetike), a u poetiku, tj.
u teoriju literature, može se ugraditi i retorika (srodnost između poetike i retorike)
11
Barok se nadovezuje na manirizam. Manirizam je bio umetnost dvora – aristokratska
umetnost, vezana za ograničen broj slikara i ograničen broj posmatrača : insistira se na
učenom karakteru manirističke umetnosti – manirizam je umetnost elite.
Složeni programi manirističke dekoracije palata – rimski kasni manirizam – nemoguće je
pratiti scene bez literarnog predloška : ukoliko bi bio izgubljen literarni predložak, već
sledećoj generaciji program dekoracije ne bi bio razumljiv.
Elitizam, s jedne strane, i aristokratski karakter, s druge strane, učinili su da manirizam
ostane umetnost izolovana od najširih masa, od naroda.
Ako se pojam pictor doctus (analogan pojmu poeta doctus ) prihvati kao važeći ideali u
teoriji i praksi likovnih umetnosti, onda se literarna podloga jednog umetničkog dela
tretira kao nešto što je samo po sebi razumljivo.
Manirizam je, kao i umetnost visoke renesanse, bila umetnost visoke elite. Postojala su
pravila koja su bila postavljana pred slikare, a koja su važila i za posmatrača, i koja su
podrazumevala uniforman sistem obrazovanja zasnovan na humanističkim studijama
(teorijama). Ove studije podrazumevale su poznavanje klasičnih autora (Tukidid, Plutarh,
Aristotel, Platon,…)
*Pad Carigrada pod Turke 1453. godine izazvao je veće interesovanje za grčke autore.
Tada su neki od najvećih poznavalaca antičke književnosti (Grci, inače) došli u Italiju
(Visarion, na primer, koji je kasnije postao kardinal i osnovao venecijansku biblioteku
Marcijanu). XVI vek je vreme kada se stvara generacija intelektualaca koji su mogli da
čitaju Aristotela i Platona na grčkom.
Što se baroka tiče, Tridentski sabor traži od umetnosti da deluje na najšire narodne mase,
na nepismene, i to kao “Biblia pauperum”, na način koji bi omogućio nepismenima da
literarni hrišćanski sadržaj dokuče preko vizuelnih predstava (do XIX veka u Zapadnoj
Evropi je više od 3/4 populacije bilo nepismeno)
Tridentski koncil zahteva da se zvanično osudi manirizam (maniristička umetnost –
maniristička estetika) : manirizam nije umetnost koju crkva treba da podrži.
U Rimu, kraj manirizma obeležava početak rada Karavađa i Karačija (oko 1590.)
***
Dolče u svom traktatu Dialogo della pictura deli slikarstvo na tri kategorije :
(1) INVENZIONE – invencija
(2) DISEGNO – crtež
(3) COLORITO – kolorit
12
(1) ARCHONSCRPZIONE – “opis”, idejna koncepcija zamišljenih predstava
(2) COMPOSIZIONE – “kompozicija” (na nivou crteža, bez boje)
(3) RECERZIONE DI LUNI – odnosi se na bojenje, svetlost
*Način na koji će materija biti raspoređena stoji između dva kraja koncipiranja
umetničkog dela – njegovog sadržaja i forme
13
Rettorica e Barocco, Atti del III Congresso Internazionale di Studi Umanistici, Venezia,
1954 (Studije \. K. Argana i \. M. Tagija)
14