Professional Documents
Culture Documents
Renesansa u Hrvatskoj javlja se krajem 15. stoljea i traje cijelo 16. st. Razvija se u
gradovima uz more: Dubrovniku, Splitu, Hvaru, Koruli, ibeniku, Zadru, i to zbog
utjecaja Italije, ali i zbog toga to su oni bili poteeni turskih osvajanja (za razliku od
unutranjosti Hrvatske). Najjae sredite knjievnosti i umjetnosti bio je Dubrovnik koji je
sauvao samostalnost i slobodu. Razvijaju se tri osnovne teme: ljubav, domoljublje i
aktualna drutvena stvarnost. Knjievnost je na narodnom jeziku, ali on jo nije
normiran pa pisci piu na idiomima svojih zaviaja. Zastupljene su gotovo sve knjievne
vrste.
EPIKA. U sustavu oblika ep zauzima najvie mjesto. Obrauje religioznobiblijske teme (Maruli, Judita) i povijesne teme (Brne Karnaruti, Vazetje Sigeta
grada). Ep ima jasnu fabulu, brojni su opisi junaka i junakinja, ukraen je brojnim figurama
i ima jedinstven stih: dvostruko rimovani dvanaesterac. Uzor je Vergilijeva Eneida, ali i
srednjovjekovne alegorijske epske vrste (Mavro Vetranovi, Piligrin; Juraj Barakovi,
Vila Slovinka).
Osim tradicionalnih epskih vrsta, pojavljuju se i nove vrste: putopisni spjev Petra
Hektorovia Ribanje i ribarsko prigovaranje. Posebno mjesto u narativnoj (pripovjednoj)
renesansnoj knjievnosti ima pastoralno-idilini i alegorijski roman Petra Zorania
Planine.
U stihovima nastaju i romantine stihovane priice, krae epske pjesme, a u
prozi razne kronike (F. rnko, Podsjedanje i osvajanje Sigeta; Antun Vramec, Kronika).
LIRIKA. Prvi znaajni svjetovni pjesnici javljaju se u Dubrovniku (iko
Meneti, Dore Dri) i piu ljubavnu petrarkistiku liriku: slave ensku ljepotu, pate
zbog neuzvraene ljubavi, ali nadahnjuju se i usmenim narodnim stvaralatvom.
Izraavaju se dvostruko rimovanim dvanaestercem i osmercem (stihom narodne lirske
pjesme). Prvi je sauvani dokument takve izrazito svjetovne lirike dubrovaki lirski
kanconijer Ranjinin zbornik u kojem su sauvane pjesme prvog narataja petrarkistikih
pjesnika.
Krajem 16. st. dubrovaka se i dalmatinska lirika obogauje novim temama i novim
umjetnikim rjeenjima, varirajui petrarkistike postupke i unosei folklorne elemente
(Dinko Ranjina, Dominko Zlatari, Hanibal Luci). Javlja se i anakreontska lirika koja
slavi senzualnu ljubav i ovozemaljske uitke (Dinko Ranjina, Sabo Bobaljevi). Obnovljena
je i antika pastirsko idilina lirika koja velia ivot u prirodi i utopijski san o srei i
blaenu ivotu (Zbornik N. Ranjine, D. Ranjina, S. Bobaljevi i dr.). Bila je popularna i
satirina poezija ( Mavro Vetranovi, M. Maruli). Kao i u talijanskoj, i u hrvatskoj se
knjievnosti njeguje pokladna lirika, lirika vezana za doba karnevala. Bile su to aljive i
raspojasane pjesme namijenjene zabavi puka iji su autori bili iz redova graanskog i
obrtnikog stalea. Pokladnoj poeziji pripadaju i maskerate, pjesme uobliene tako kao
da ih govori neka profesija, pripadnik nekog naroda, proroica ili gatalica, to jest neka
maska, a ne lirski subjekt
(Jeupka Mike Pelegrinovia, Vetranovi, Nikola Naljekovi).
Osim svjetovnih tema, brojne si u religiozne vrste: pjesme Isusu, pjesme
Bogorodici, vjersko pouni epigrami, prepjevi psalama, pjesme s teolokim temama,
moralno poune vrste. esto se religioznost preplitala s refleksivnim vrstama (Marko
Maruli, Mavro Vetranovi).
DRAMA. Najee vrste nastaju po uzoru na antiku: to su komedija i tragedija.
Hrvatska renesansna komedija od antike (Plaut, Terencije) preuzima strukturu,
likove tipove, ali uvodi i brojne inovacije. Takva vrsta, uena ili eruditska komedija,
njegovala se osobito u Dubrovniku, a glavni su joj predstavnici Nikola Naljekovi i Marin
Dri (Skup, Dundo Maroje, Tripe de Utole, Arkulin). Obnavlja se i tragedija po uzoru
na antiku. Brojni su prijevodi prerade klasinih djela (Drieva Hekuba prema
Euripidu i Dolceu, Zlatarieva Elektra prema Sofoklu).
Tada se rodila u drama u suvremenom smislu to je Robinja Hanibala Lucia,
prva hrvatska svjetovna drama.
Pastirsko idilini svjetovi pojavljuju se u kraim oblicima tzv. pastirske ekloge
(Dore Dri, Radmio i Ljubmir) i u razvedenim pastoralnim dramama, pastoralnim
igrama (N. Naljekovi; Zlatariev prijevod Tassove pastorale Aminta s naslovom
Ljubmir). Marin Dri u svojim pastoralama (Tirena, Venere i Adon, Griula) preplee
elemente pastoralne idile s elementima seljake lakrdije.
Vrhunsko djelo hrvatske komediografije je pokladna, pirna komedijica Novela od
Stanca.
Srednjovjekovnoga je podrijetla farsa (N. Naljekovi) koja prikazuje banalnosti
graanskoga ivota na komian i smijean nain.
Na srednjovjekovne se oblike nastavljaju i crkvena prikazanja, mahom s religiozno
biblijskom tematikom (M. Vetranovi, Uskrsnue Isukrstovo, Od poroda Jezusova, Kako
bratja prodae Jozefa, Posvetilite Abramovo). Mavro Vetranovi pie jo i biblijsku
dramu (Suzana ista) i mitoloke drame (Orfeo, Dijana).
MARKO MARULI (1450.1524.) smatra se ocem hrvatske knjievnosti. Uz
bogat humanistiki opus na latinskom jeziku, na hrvatskom jeziku pie svoje najznaajnije
djelo.
Ep Judita napisan je 1501., a objavljen 1521. u Veneciji. Maruli obrauje
starozavjetnu priu o hrabroj i lijepoj udovici Juditi koja je svojom hrabrou spasila rodni
grad Betuliju od Holofernove vojske. Maruli je idejom spaavanja grada htio u svojim
sugraanima potaknuti nadu u spas u trenutku kad su Turci ve u splitskom zaleu. Ep se
sastoji od 6 pjevanja (6 libara) u dvostruko rimovanim dvanaestercima. Jezik Judite je
splitska akavtina Marulieva doba. U podnaslovu djela Maruli naglaava da je u versih
harvacki sloena.
Molitva suprotiva Turkom je pjesma u kojoj Maruli moli Boga za pomo protiv
turskih osvajaa. Napisana je ekspresivnim stilom biblijskih psalama.
Tuenje grada Hjeruzolima je pjesma inspirirana biblijskim tualjkama; moli
papu da okupi gospodu krstjansku i spasi grad od pogana.
Suzana je religiozna poema u dvostruko rimovanim dvanaestercima, obrada
starozavjetne prie o istoj Joakimovoj eni Suzani.
IKO MENETI (1457.1527.) jedan je od prvih hrvatskih petrarkista. Potjee iz
bogate dubrovake plemike obitelji. Pjesme mu se nalaze u Zborniku Nike Ranjine.
Njegove najpoznatije pjesme su Blaeni as i hip (parafraza i preradba Petrarkina
soneta) i Prvi pogled. Najee teme su ljubav i ljepota drage, a stih dvostruko rimovani
dvanaesterac.
DORE DRI (1461.1501.) rodio se u Dubrovniku u graanskoj obitelji. Stric je
komediografa Marina Dria. Uz Menetia ini dvojac naih prvih ljubavnih pjesnika
petrarkista. Njegove uglavnom ljubavne pjesme sauvane su u Zborniku Nike Ranjine, a
napisao je i prvu pastoralu Radmio i Ljubmir te se smatra zaetnikom hrvatskog
petrarkizma i pastoralnog pjesnitva.
Pjesme: Grem si, grem, Draa je od zlata.
Zbornik Nike Ranjine najstariji je lirski zbornik hrvatske svjetovne lirike.
Zapisiva je dubrovaki plemi Nika Ranjina koji je jo od djetinjstva poeo zapisivati
pjesme. U zborniku se nalazi 820 pjesama D. Dria, . Menetia i drugih danas
nepoznatih pjesnika.
Pjesme: Odiljam se, Leute moj mili, Djevojka hodi po zelenoj travi.
HANIBAL LUCI (1458.1553.) pjesnik je i dramatiar s otoka Hvara. Potjee iz
veoma ugledne hvarske plemike obitelji. Bio je izuzetan poznavatelj knjievnosti. Lirska
zbirka Skladanja izvrsnih pisam razlicih sastoji se od dvadesetak pjesama o ljubavi prema
eni i njezinoj ljepoti koje su remek-djela nae lirike, a na tragu su Petrarke i nae usmene
ljubavne poezije.
Pjesmom Jur nijedna na svit vila opisuje ljepotu svoje drage biranim leksikom u
osmerakim oktavama. Moli Boga da sauva djevojinu ljepotu od starenja i posredno
izraava samosvijest da e biti ovjekovjeena zahvaljujui njegovoj neprolaznoj umjetnini.
Drama Robinja prva je svjetovna drama na hrvatskom jeziku. Ima tri ina, stih je
dvostruko rimovani dvanaesterac. To je prvo hrvatsko djelo u kojem se susreu hrvatski
jug i hrvatski sjever: lijepu Robinju u gusarskom zarobljenitvu u Dubrovniku pronalazi
njezin bivi udvara (sa sjevera) ban Derenin.
MAVRO VETRANOVI (1483.1576.) dubrovaki je pjesnik graanskoga
podrijetla. Vei dio ivota proveo je u samostanskome miru Dubrovake Republike (Mljet i
manji otoci). Jedan je od najplodnijih renesansnih pjesnika. Okuao se u brojnim vrstama:
religiozno-refleksivna lirika, moralno-politika satirika poezija, maskerate, crkvena
prikazanja, mitoloki i biblijski dramski prizori.
BAROK
Barok je stil u knjievnosti, glazbi, slikarstvu, kiparstvu i graditeljstvu u 17.
stoljeu.
Renesansni racionalizam zamjenjuju neprirodnost i pretjerana kienost. Javio se u
Italiji, panjolskoj i drugim katolikim zemljama zahvaenim protureformacijom
ili pokretom katolike obnove. Visokoobrazovani i motivirani, isusovci su se brzo
proirili u Italiji, panjolskoj, Portugalu, Njemakoj, Hrvatskoj te drugdje u Europi.
Glavne znaajke: bogata kienost, majstorsko umijee gomilanja ukrasa,
poboni naglasci, eksperimentiranje oblicima i zvukovima, razigrana
duhovitost, raskona i neobina metaforika.
Naziv MANIRIZAM oznaava stil u kojem su posebno naglaena formalna obiljeja
i esto se smatra stilskom oznakom cijeloga baroka. Najee se smatra pokuajem
da se uspostavi naglaeno neprirodan nain izraavanja kao umjetnika konvencija.
Prema imenima autora, naziva se u Italiji jo i marinizam (G. Marino), u panjolskoj
gongorizam (Luis de Gongora), a u Francuskoj precioznost prema likovima iz
Moliereovih komedija Precioze i Uene ene, u kojima se autor izruguje maniri neprirodno
kienog naina izraavanja.
Najpopularnija barokna stilska figura je koneto (concetto) koja se temelji na vjetini
pronalaenja slinosti izmeu naizgled potpuno razliitih pojava i predmeta. Stvara dojam
pretjeranosti, ali i za koneto bitnog duhovitosti. Najei oblici koneta su: antiteza,
paradoks i hiperbola.
Kljuna imena barok je dao uglavnom u mediteranskim zemljama.
Talijanski barok obiljeavaju Torquatto Tasso i Giambatttista Marino.
panjolski barok zlatno je doba panjolske knjievnosti: Luis de Gongora, Lope de
Vega, Calderon de la Barca i Tirso de Molina.
LUIS de GONGORA y Argote (1561.1627.) najvei je panjolski barokni pjesnik.
Usavrio je izraz romanci, ali i stvara vlastiti izraz smione metaforike, pun mitoloke
simbolike, nepristupaan nedovoljno obrazovanu itatelju. Smatra se jednim od glavnih
predstavnika kulteranizma (culto: uen; stil u kojem dominira uporaba uenih i
novostvorenih rijei), pravca koji je po njegovim epigonima nazvan i gongorizam. Kao
pretea hermetizma, utjecao je na modernu poeziju 20. stoljea.
KLASICIZAM
U povijesnom znaenju klasicizam je pokret u europskoj knjievnosti i kulturi od
sredine 17. do druge polovice 18. st.
Filozofija racionalizma (Kant, Descartes, Locke), izraz ideolokog osamostaljivanja
graanskoga drutva, paralelno se razvija s knjievnim stvaralatvom klasicizma,
osobito u Francuskoj, sreditu europske knjievnosti u 17. st. Za uzor ima starogrku
i starorimsku knjievnost. Znaajke: sklad, jasnoa, staloenost, preciznost,
uzvienost, prevlast razuma nad osjeajima. Najznaajniji teoretiar klasicizma
Nicolas Boileau u svojem djelu Pjesnika umjetnost utvrdio je kanone klasicistike
estetike. Djelo mora biti: moralistino, didaktino (pouno) i racionalno.
Drama je glavna vrsta. Pisci klasicistike tragedije su Pierre Corneille i Jean
Racine, a vodei je komediograf Moliere.
Klasicistika tragedija ima vrsta pravila: mora biti pisana u stihovima, stil je
nuno uzvien, karakteri su plemeniti, kompozicija ima pet inova, potuju se naela
jedinstva radnje, mjesta i vremena, strogo je propisana dolinost na sceni (tragini junak
morao je biti kralj ili barem knez, a graanima, puanima mjesto je bilo u komediji).
Vjera u razum: vjerovali su da temeljna naela diktira razum. Dua se niskoi
nagona suprotstavlja razumom i voljom. Razum prosuuje, a volja obuzdava strasti.
Descartesovo
Cogito ergo sum (Mislim, dakle postojim) dokazuje da je razum na djelu neprijeporna
istina.
PIERRE CORNEILLE (1606.1684.) francuski je dramski pisac, otac francuske
klasicistike tragedije. Uspjeh postie komedijama (Melita, Clitandra ili osloboena
nevinost, Udovica).
Najznaajnije mu je djelo tragikomedija Cid u kojoj velia patriotizam, a dunost, volja i
razum upravljaju postupcima glavnih junaka. Ostale tragedije s povijesnom tematikom su
Cinna i Polyeucte.
Cid je tragikomedija u pet inova. Tema je nesretna ljubav legendarnoga
panjolskog srednjovjekovnog junaka Don Rodriga Diaza, zvanog Cid i njegove zarunice
Himene.
Razapeti su izmeu vlastite ljubavi i osjeaja dunosti da osvete ast svojih zavaenih
roditelja. Rodrigo ubija u dvoboju Himenina oca, ona se obeava onome tko ubije Rodriga.
No, njega kralj alje u rat protiv Maura. Dravni i drutveni su interesi uvijek ispred
osobnih, ali pria ipak ima sretan kraj: Rodrigu zbog ratnih junatava kralj za nagradu
odreuje Himeninu ruku.
JEAN RACINE (1639.1699.) najslavniji je autor francuske klasicistike tragedije. U
nizu tragedija strogo se pridrava klasicistike poetike. Izraz mu je strog i jednostavan, a
sukob izmeu dunosti i strasti kojoj podlijeu njegovi junaci prikazuje u psiholoki fino
razraenim tragedijama Andromaha, Britanika, Ifigenija, Fedra .
Fedra je tragedija u pet inova u kojoj Racine obrauje mitoloku temu o strastvenoj
ljubavi i mrnji kraljice Fedre prema njezinu pastorku Hipolitu, zaljubljenom u djevojku
Ariciju, sinu njezina mua Tezeja. Ubija se u oaju ljubomore, ljubavi i mrnje, nakon niza
lai i nesrea (Hipolitova smrt) koje je prouzroila.
MOLIERE (1622.1673.), pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin, najvei je
francuski komediograf. Bio je glumac, redatelj, kazalini pisac i ravnatelj vlastite glumake
druine. Umro je na kazalinim daskama. Napisao je ukupno 33 komedije u stihu i u prozi,
te neto komedija-baleta za dvorske potrebe. U veini njegovih komedija mijeaju se
elementi raznih tipova komedija, ali se obino ipak dijele na komedije intrige (s
primjesama farse), komedije karaktera i drutvene komedije ili komedije obiaja.
Komedije: Kaiperke, Don Juan, Mizantrop, krtac, Tartuffe, graanin-plemi, Umiljeni
bolesnik.
krtac je komedija u pet inova, nastala pod utjecajem Plautove Aulularije,
francuskih farsa i talijanske commedije dell' arte. Fabulu je preuzeo iz Plauta (skrivanje,
kraa i pronalaenje blaga, udaja keri bez miraza), ali ju je razradio na sva tri plana.
Radnja se dogaa u Parizu. Likovi: bogati i krti Harpagon, njegova djeca Elise i Cleant,
upravitelj Valere zaljubljen u Elisu i Marianne u koju je zaljubljen Cleant, ali je za sebe eli
i Harpagon. Nakon niza kominih situacija, mladost i ljubav trijumfiraju.
PROSVJETITELJSTVO
To je opeeuropski pokret koji se razvio potkraj 17. st. u Francuskoj, a
dominira Europom u 18. st. Nositelj pokreta bilo je graanstvo, ali su ga podupirali i
pojedini vladari (Fridrih II. u Njemakoj, Josip II. u Austriji jozefinizam) pa se jo i naziva
prosvijeeni apsolutizam. Idejni utjecaji: empirizam Newtona, Lockea, racionalizam
Descartesa i Spinoze. To je doba uenosti, opeg znanstvenog duha. Tada nastaju
mnoge
znanosti: politika ekonomija, statistika, sociologija, psihologija i dr.
Prosvjetiteljstvo je najvee rezultate dalo u filozofiji, znanosti i prosvjeti, a
najmanje u knjievnosti i umjetnosti.
Enciklopedija je najslavnije djelo francuskog 18. st. Od 1746. g. glavni
urednik Denis Diderot okuplja znamenite suradnike: matematiara d' Alamberta, brojne
znanstvenike, obrtnike i strunjake, filozofe Holbacha i Helvetiusa, te Montesquieua,
Voltairea i Rosseaua.
Filozofe okupljene oko Enciklopedije nazivamo enciklopedistima. Montesquieu (1689.1755.) prvi je potpuni prosvjetiteljski mislilac. Osniva je ustavne znanosti. Djelo O duhu
zakona, 1748., imalo je velik uspjeh u Europi. Voltaire je obiljeio cijelo francusko 18. st.
Istakao se slobodarskim duhom i borbom za politiku i vjersku toleranciju i ovjekova
prava da slobodno misli.
JEAN JAQUES ROUSSEAU (1712.1778.) takoer analizira organizaciju drutva,
povijest (Drutveni dogovor, 1762.), te nudi demokratsku teoriju drutva. Knjigom iz
1762. Emile ili O odgoju utjee na modernu pedagogiju. Za njega je priroda jedini uitelj.
On je jedini prosvjetitelj koji kritizira apsolutnu nadmo razuma, a slavnim ljubavnim
romanom iz 1761. Julija ili Nova Heloiza najavljuje emocionalnost i sentimentalizam
nadolazeeg romantizma.
DENIS DIDEROT (1713.1784.) napredni je mislilac 18. st. i najugledniji filozof
ateistikoga kruga. Temelje materijalistikoj filozofiji postavlja u djelu Misli o tumaenju
prirode, 1754. Didaktike ideje iznosi u romanu Redovnica iz 1760., a bio je i glavni
urednik Enciklopedije od 1751. do 1772., najslavnijega djela 18. st.
VOLTAIRE (1694.1778.) francuski je filozof i knjievnik. itavo se stoljee naziva
njegovim imenom: Voltaireov vijek. Enciklopedist, autor brojnih povijesnih i filozofskih
spisa, brojnih knjievnih djela (Henrijada, pokuaj nacionalne epopeje u 10 pjevanja,
Zaire, Merope), niza filozofskih pripovijedaka i romana: Candide, Zadig, Micromegas.
Dosad je objavljeno preko 100.000 njegovih pisama. Daje veoma otru drutvenu satiru, a
finom ironijom i blistavom duhovitosti ismijava ljudske mane i predrasude.
Candide ili Optimizam, 1759., najpoznatiji je Voltaireov filozofski roman,
remek.djelo prosvjetiteljske literature. Zabavno i vjeto parodira optimistiku idealistiku
Leibnitzovu filozofiju. Mladi i naivni Candide, zaljubljen u lijepu Cunigondu, i njegov uitelj
Pangloss lutaju po Europi i Junoj Americi traei smisao ivota, da bi ga sam Candide,
nastanivi se na kraju s ve ostarjelom Cunigondom u Turskoj, pronaao u konkretnome,
korisnome radu, u obraivanju vrta.
II. i Jose II. put u Krim; Grgur Kapucin ili Juraj Maljevac: Nestranno vezdanjega tabora
ispisivanje);
religiozni ep jo je uvijek proiren i popularan (Antun Kanili: Sveta Roalija; Vid Doen:
Adaja sedmoglava; epovi Lukrecije Bogainovi), aljivo-komini ep (Antun Ivanoi:
Slinorini natpis groba Zvekanovoga; Antun Kaznai: Pad s tovara).
U kraem epskom obliku prigodnice opjevavaju se suvremeni ratovi i slave
vojskovoe.
Vrlo je popularna basna, s pounim i moralno-didaktikim ciljevima (Reljkovi, uro
Feri), a i manje povijesne i religiozne pjesme. Brojni su prijevodi klasinih latinskih
djela (Vergilije, Horacije).
LIRIKA ne zauzima vie tako visoko mjesto kao nekad. Ipak, 18. st. ostavilo je
jednu znaajnu klasicistiku zbirku, na latinskom i hrvatskom jeziku. To su Jesenski
plodovi (Fructus auctumnales) Matije Petra Katania.
U Dubrovniku cvjeta prigodna, esto aljiva i zabavna lirika (uro Hida, Marko
Bruerevi i dr.), vie drutvena igra nego intimna potreba.
U sjevernim dijelovima Hrvatske, u slavonskoj i kajkavskoj sredini, proirene su
brojne podvrste religiozne lirike. Visoke su estetske razine lirske pjesme iz Kanilievih
molitvenika. Popularna puka lirika jednostavna sadraja sauvana je u brojnim
pjesmaricama, najvie u onim kajkavskim, uglavnom nepoznatih autora.
DRAMA. Proirene su brojne dramske vrste, no najee to nisu originalna djela,
nego prijevodi, adaptacije i lokalizacije stranih predloaka. Od takvih djela svakako su
najznaajnije tzv. franezarije, prijevodi i lokalizacije Moliereovih djela: radnje su im
smjetene u Dubrovnik, a likovi ponaeni. U Dubrovniku, kao i u Slavoniji, esto se
prevodi tada veoma popularan talijanski dramatik Pietro Metastasio.
Izvorne komedije piu Marko Bruerevi (Vjera iznenada), Ferdinand Putica i
Vlaho Stulli (Stuli), ija i danas esto izvoena komedija Kate Kapuralica nosi
obiljeja crne groteskne komedije s temom iz ivota najniih graanskih slojeva.
U sjevernoj Hrvatskoj drama se (na latinskom i hrvatskom) razvija u okviru
kolskih kazalita crkvenih redova (pavlini, isusovci, franjevci). U Slavoniji takve
drame piu Ivan Velikanovi, Aleksandar Tomikovi i Grga evapovi. U okviru kolskih
kazalita u Zagrebu se javlja osebujna kajkavska komediografija prosvjetiteljskomoralizatorskih obiljeja, nastala prema brojnim stranim uzorima (npr. Ljubomirovi ili
Prijatel pravi Matije Jandria prema Carlu Goldoniju). No, najznaajniji dramski pisac na
prijelazu iz 18. u 19. st. svakako je Titu Brezovaki ije komedije mogu stati uz bok
komedijama Marina Dria.
MATIJA PETAR KATANI (1750.1825.) roen je u Valpovu, a umro u Budimu.
Cijeloga se ivota bavio znanstvenim radom, preveo Sveto pismo na hrvatski
(prijevod je objavljen poslije njegove smrti, 1831. u Budimu). Pisao je brojne rasprave,
stihove na hrvatskom, latinskom, maarskom. Prihvatio je poetiku klasicizma. Zbirka
Fructus auctumnales (Jesenski plodovi) sastoji se od latinskih i hrvatskih pjesama. U
njoj su: 1. pjesme prigodnice, pohvalnice i epigrami; 2. bukolike, pastirske pjesme u
kojima slavi ivot u Slavoniji; 3. popievke narodne. Hrvatske je pjesme tvorio
kvantitativnom versifikacijom, a ne prema naglasku pa ga se dri dosljednim klasicistom.
Pjesme: Vinobera u zelenoj Molbice dolini, eva, Satir od kola sudi.
MATIJA ANTUN RELJKOVI (1732.1798.) hrvatski je pjesnik i prosvjetitelj, roen
u Davoru kod Nove Gradike. Zarobljen u ratu, u Njemakoj provodi niz godina gdje se
upoznaje s prosvjetiteljskim idejama. Istie vanost poljoprivrede i seljakoga stalea. Uz
vojnu slubu cijeloga je ivota pisao i bavio se prosvjetiteljskim radom. elio je probuditi
zaputenu Slavoniju i prosvijetliti slavonskoga seljaka. U zarobljenitvu je napisao svoje
najznaajnije djelo Satir iliti divji ovik (Dresden, 1762., Osijek, 1779.). To je
prosvjetiteljski ep u 11 pjevanja, u epskim desetercima. Opjevana je slavonska zemlja,
njena ljepota i bogatstvo, ali i zaputenost. Djelo obiluje savjetima i poukama slavonskom
seljaku. Satir osuuje turske obiaje. On je govornik pievih ideja i pripovjeda koji se
zalae za napredak i uzdizanje. U drugom izdanju djela kao sugovornik mu se pojavljuje
Slavonac koji satira uvjerava da se slavonski seljak popravio. Jezik djela je slavonska
ikavska tokavtina.
ANDRIJA KAI MIOI (1704.1760.) rodio se u Bristu kod Makarske, a umro u
samostanu u oblinjem Zaostrogu. Filozofiju i bogosloviju studirao je u Budimu. Boravio je
u Mlecima, putovao po Dalmaciji i Bosni. Napisao je dva knjievna djela. Korabljica
(laica, brodi) je dvodijelna proza u kojoj, u duhu srednjovjekovnih kronika, opisuje
novom banu Ivanu Erdodyju, da ne bi ostale bez svojih kruna i zarunika Leopolda
Ugarskoga.
Zanimljivo je da je u cijelom pretpreporodnom razdoblju upravo latinski pouzdan
tuma prekretnih politikih i kulturnih ideja. Ivan Mihanovi 1818. znameniti poziv
na pretplatu za Gundulieva Osmana sastavlja dvojezino, a Ivan Derkos 1832. na
latinskome pie svoju poznatu opomenu sunarodnjacima da ne zaborave na svoju
narodnu i jezinu samosvojnost. Latinskim se esto i rado sluio i osvjedoeni ilirac Pavao
toos.
U narodnome preporodu dolazi do konane pobjede hrvatskoga jezika i to je
konaan uzmak latintine. Latinski nepovratno prestaje biti
ravnopravnim jezikom
hrvatske knjievnosti.
ROMANTIZAM
Romantizam je europski knjievni umjetniki pokret koji se javlja
potkraj 18. i poetkom 19. st., a vrhunac ostvaruje od 1800. do 1830. Javlja se u
doba znaajnih povijesnih dogaaja: Francuska revolucija 1789., Napoleonov uspon i pad.
Graanska klasa vodi borbu sa jo ivim oblicima feudalizma.
Glavne znaajke pokreta su: OTPOR PREMA RACIONALIZMU prethodne epohe,
isticanje vrijednosti ljudskih OSJEAJA i unoenje naglaene EMOTIVNOSTI u sve rodove,
SUBJEKTIVIZAM, MIJEANJE KNJIEVNIH RODOVA (roman u stihovima, epsko-lirska djela,
osobito POEMA), naglaavanje INDIVIDUALIZMA i PJESNIKE SLOBODE, iznimno TOVANJE
PRIRODE (otuenom pjesniku priroda je zamjena za drutvo, a pejsa stanje due),
zanimanje za EGZOTIKU i MISTIKU, ROMANTINI PESIMIZAM (svjetska bol ili
Weltschmertz), zanimanje za POVIJEST, NARODNE JEZIKE i navlastito za FOLKLOR.
Tematika: okultna (nedokuiva) i mistina (tajanstvena) tematika (E. A. Poe,
Hoffmann), intimne teme (A. de Lamartine, Goethe), nacionalno-povijesne teme
(Victor Hugo), daleki, nepoznati, egzotini krajevi (G. G. Byron, Ljermontov),
odmetnitvo i sukob sa zakonom (F. Schiller), priroda (Goethe, engleski jezerski
pjesnici, Byron, Lamartine, Rousseau).
Pretea: francuski prosvjetitelj J. J. Rousseau nagovjeuje romantiarski
subjektivizam i povratak prirodi sentimentalnim romanom Julija ili Nova Heloisa i
autobiografskim Ispovijedima.
Romantizam se najprije javlja u Njemakoj pod nazivom Sturm und Drang (oluja
i nagon). Kao antiklasicistiki pokret istie osebujnost POJEDINCA. Glavni su predstavnici
Johann Wolfgang Goethe i Friedrich Schiller. Johann Gotfried Herder sakuplja je
narodnih pjesama iz razliitih zemalja (Volkslieder) meu kojima je i Hasanaginica u
Goetheovu prijevodu. Nakon Sturm und Dranga (sedamdesete godine 18. st.) slijedi faza
weimarske klasike (antike teme i klasicistiki oblici) i tek onda dolazi narataj istih
romantiara kao to su braa Schlegel i Wilhelm Tieck.
U Engleskoj romantizam zapoinje s pjesnicima Williamom Blakeom i Robertom
Burnsom potkraj 18. st., a zavladao je pojavom tzv. jezerske pjesnike kole Williama
Wordswortha i S. T. Coleridgea. Druga generacija George Gordon Byron, zatim Percy
Bysshe Shelley i John Keats.
U Francuskoj romantizam zapoinje lirskom zbirkom Meditacije Alphonsea de
Lamartinea 1820. Slijede Victor Hugo, Francois-Rene de Chateaubriand.
U Americi je najznaajniji Edgar Allan Poe, pjesnik, pripovjeda i teoretiar.
U Rusiji prvi je izraziti romantiar Aleksandar Sergejevi Pukin, a vrhunac
predstavlja pjesnitvo Mihaila Jurjevia Ljermontova.
JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749.1832.) najvei je i najsvestraniji
njemaki knjievnik. U mladosti stoji na elu pokreta mladih genija ili Sturm und
Dranga. Bore se protiv klasicistike estetike, a za povratak prirodi i slobodu
osjeaja. Mladi Goethe u zanosu pie o nacionalnoj povijesti, velia likove buntovnika i
boraca za slobodu misli (Prometej, Muhamedova pjesma). Preko noi se 1774. proslavio
romanom Patnje mladoga Werthera i utjecao na duh svoje epohe (tzv. verterizam:
ekstremni osjeaji premoni nad razumom, ljubav prema slobodi, sukob s drutvom uz
osjeaj suvinosti i pesimizma). G. 1775. na poziv weimarskoga vojvode seli u Weimar i
tamo ostaje do smrti. Putovanjem u Italiju i prijateljevanjem sa Schillerom (1794. 1805.)
zapoinje njegova najplodnija faza i poetak weimarske klasike ili klasino razdoblje
njemake knjievnosti. Pie tragedije u stihu i prozi Ifigenija, Torquato Tasso i Egmont,
satirini ivotinjski ep Reineke Fuchs, idilini ep Hermann i Dorothea, veliki roman
Naukovanje Wilhelma Meistera koji postaje uzorkom tzv. odgojnoga romana i prvi je veliki
realistiki roman iz graanskoga ivota, zatim zbirku svoje najzrelije ljubavne lirike
Rimske elegije, niz balada (Vilenjak), epigrama, a istodobno prouava prirodne znanosti i
prevodi (1775. i nau Hasanaginicu).Nakon Schillerove smrti, kao slavni mudrac iz
Weimara, sve se vie povlai iz ivota, zavrava dramsku poemu Faust na kojoj radi
cijeloga ivota, pie roman Srodne due i autobiografske zapise Poezija i zbilja. Prvi razvija
ideju o svjetskoj knjievnosti kao zajednikom dobru cijelog ovjeanstva.
Patnje mladog Werthera (1774.) epistolarni je roman (u formi pisama) s
ljubavnom tematikom. Mladi pravnik Werther, osjeajni zaljubljenik u prirodu, slikarstvo i
knjievnost, odlazi u provinciju gdje se zaljubljuje u plemenitu i prelijepu Lottu. Njezin
zarunik Albert antipod je Wertheru: racionalan, hladan, snalaljiv i realan. U pismima
prijatelju Werther ispovijeda svoja duevna stanja u rasponu od zanosa do krajnjeg oaja.
Pokuava pobjei od siline svoje ljubavi, ali se vraa u Lottin grad. Ne moe se pomiriti s
injenicom da ona pripada drugome, a ne elei naruiti njihov sklad, odluuje se na
samoubojstvo. Werther je pravi romantiarski junak kojim upravlja strast, za njega je
ljubav bolesna patnja koja mu muti razum i stvara bol. Roman je ubrzo postao veoma
popularan, izazvao je niz samoubojstava romantinih dua, a u Kini su se na servisima za
aj pojavili portreti Werthera i Lotte.
Faust je dramska poema koju Goethe stvara cijeloga ivota i koja predstavlja
sintezu njegova stvaralatva. Legendarni doktor Faust, podrijetlom iz srednjovjekovne
legende u kojoj se Mefistofeles okladio s Bogom da e smrtnoga ovjeka uiniti poronim
te za spoznaju svega kupio Faustovu duu, postao je najgrandiozniji lik novije europske
knjievnosti, simbol ljudske tenje za spoznajom i napretkom. Faust se zaljubljuje u
Margaretu, ali njoj i njezinoj obitelji donosi samo nesreu.
FRIEDRICH SCHILLER (1759.1805.) njemaki je dramski pisac, pjesnik i knjievni
teoretiar.
Ve prvom dramom Razbojnici iz 1782. postie ogroman uspjeh. U mladosti se bori za
slobodu linosti (povijesne teme: Fiescova zavjera u Genovi, Don Carlos; suvremena
tema: Spletka i ljubav). Od 1790., zajedno s Goetheom izgrauje estetiku klasine epohe
njemake knjievnosti. Zagovarajui sklad etikih i estetskih ideala, pie iskljuivo drame:
trilogija Walenstein, Marija Stuart, Djevica Orleanska, Mesinska nevjesta i Wilhelm Tell.
Pisao je filozofske pjesme i povijesne balade, a od lirike se proslavio Odom radosti koja je
nadahnula Beethovena za njegovu IX. simfoniju.
Razbojnici su najpopularnija drama Sturm und Dranga, socijalna i moralna drutvena
kritika. Glavni lik drame Karl Moor (Mor), nakon bratove klevete i oeva odricanja od
njega, postaje razbojnikom da bi se borio protiv drutvenih nepravdi, a njegov mlai i
runiji brat Franz pohlepan je i licemjeran, kukavica koja bratu pokuava oteti ak i
njegovu ljubljenu Amaliju.
WILLIAM WORDSWORTH ( 1770.1850.) engleski je pjesnik, predstavnik jezerske
kole mladih romantiara koji su se povukli u miran ivot u jezersko podruje sjeverne
Engleske.
Zajedno sa S. T. Coleridgeom objavio je Lirske balade koja zbirka oznaava poetak
engleskog romantizma. Priroda je za nj vrelo ivotnih spoznaja. Pjesma: Sunovrati.
GEORGE GORDON BYRON (1788.1824.) prvak je engleskoga romantizma. Nakon
sukoba s konzervativnom domovinom, putuje po panjolskoj, Portugalu, Turskoj i Grkoj.
Privlae ga egzotini krajevi i borbe za nacionalno osloboenje, bori se s Grcima protiv
Turaka te umire u Grkoj u 36. godini. Neobuzdan, ponosan i hrabar, ini neodvojivu
cjelinu od svojih likova. Pisao je pjesme, a u drami Manfred, slinoj Goetheovu Faustu,
suvremenici vide Byrona i dre ga utemeljiteljem sotonske pjesnike kole ili skupine
ukletih pjesnika. U tzv. istonjakim priama u stihu (Kaurin, Gusar, Lara i dr.) velia
slobodu i ljubav te stvara lik tzv. bajronovskog junaka. Najpoznatija su mu djela poema
Hodoae Childea Harolda i satirian ep Don Juan. Bajronizam svjetska bol,
pesimistino je naziranje da zlu u svijetu nema lijeka.
Hodoae Childea Harolda je romantina poema u 4 dijela. To je subjektivni
putopis putnika, zapravo samog Byrona, koji razoaran naputa rodno tlo, prezire drutvo,
traga za pustolovinama, duboku i neizljeivu bol povremeno umiruje ljepotama prirode i
starih kultura. Strastven je i prkosan pesimist. Uvodna lirska pjesma Adieu, adieu
pjesnikom. U jedinoj zbirci Poezija nalazi se slavni Sonetni vijenac i niz soneta Soneti
nesree.
Sonetni vijenac je djelo od 15 soneta posveeno Juliji Primicovoj. Posljednji stih
svakog soneta prvi je u sljedeemu, a svih 14 poetnih stihova zajedno ine 15. sonet,
majstorski sonet ili magistrale. U akrostihu (prva poetna slova poetnih stihova) je
Julijino ime. Dvije su teme tipine za romantizam: ljubav prema voljenoj eni i ljubav
prema domovini.
PISCI PREDROMANTIZMA I ROMANTIZMA: Jean Jaques Rousseau, James
Macpherson, Robert Burns, Johann Wolfgang Goethe, Friedrich Schiller, William
Wordsworth, Walter Scott, George Gordon Byron, Percy Bysshe Shelley, John
Keats, Ernst T. A. Hoffmann, Heinrich Heine, Hans Christian Andersen, Edgar
Allan Poe, Alphonse de Lamartine, Alfred de Vigny, Victor Hugo, Alessandro
Manzoni, Giacomo Leopardi, Jan Kollar, Adam Mickiewicz, Aleksandar Sergejevi
Pukin, Mihail Jurjevi Ljermontov, Taras H. evenko, Sandor Petofi