Edin

(Sarajevo)

svijet praznine

nije mijenjalo u slici svijeta

-

io je i dovoljan
u okviru

udi agresivno

stva
izm

U tom smislu cilj ovog rada je, kroz analize romana NA D

iT
HRONIKA,
djela, intersubjektivna zajednica mogla i trebala vrednovati djelo ovog velikog pisca? Sa
,
,
?

Trideset pao
na njenom praznom
potreba kola se gradi.
na njegovom praznom,
upotreba mu se vidi.
Otvaranjem prozora i vrata soba se pravi,
na njihovom praznom,
upotreba sobe se javlja.
Zato,
puno je korisno,
prazno je upotrebljivo.
(DAODEJING)

133

1.

da su ti elementi bez autonomne koenzistetncije, i u tom smislu prazni. Ipak

og i punog direktno se nadovezuje na dijalektiku

-od-sebe.
avili

ovakav koncept svijeta. Svijet njegovih romana uvijek je satkan od nekolicine

jedne

2.
Ako pojavna stvarnost jeste, jer je vidljiva, onda stvarnost fikcije jeste
a
instanca nije iskazani subjekt (kako bi mnogi u interpretaciji
.

niko nas nije htio zavarat

Historijski diskurs u romanu NA D

je onaj fenomen koji se u

podrazu
naspram metafore ogledala. Ogledalo uvijek preslikava stvarnost koja se nalazi
ispred njega, dok svjetiljka o

134

bez svog predmeta. Ali za razliku od predmet

njoj
je neophodna vremenska dimenzija. Da bi percepcija kao svojstvo temporalnosti
od historijskog
NA D
vlada kao

drugih znakova.

perspektiva pisca prema stvarnosti svijeta koji prikazuje, a ta perspektiva je u

e romana u kojima autor na osnovu karakterne

tekstova u kojima se kao strukturalna dominanta pojavljuje s

ili, pak, tekstova sa dominantnom imanencijom autorovog stava kroz

izuzetak, nego pravi izraz jedne sredine kojoj su rakija, nerad i grubost
svake vrste glavne oznake. Defose je to pobijao. Takvih ljudi ima uvek u
(T

stvarnosti

nivou cjelokupnog djela, svijest o vlastitom nedostatku, svijest o praznini.

Roman NA D
sebe.

koji nije n

putem svojih likova (Dalvil, Defose, Miterer, Husref Mehmed135

,
pak bosanska, francuska ili
jednostavno ne postoji

Narod je, istina, podeljen na vere, pun sujeverja, podvrgnut najgoroj

i g. Defoseu, kao

(T

fiktivna pojava koja kao i likovi

vlastite pripovjedne strategije, dio ispripovijedanog romanesknog teksta i kao
danost

legende koje se vezuju za postanak i gra

(NA D

)
: tog

.
verovali u nju, drugi nisu, ali su je svi ponavljali i prenosili.
(NA D

136

-prostornom
sukcesivno poredanih reagiranja na slijed okolnosti (otuda u T
HRONICI karneval neslivenih glasova-likova koji na ravnopravnom nivou
uzimaju u obzir da odnos svijesti i vremena, praznine i punine nije ni blizu tako

nja koje je sve te zle nagone i grube

(NA D

3.

T
D

ili NA

nije neki prosti odraz stvarnost

no bahtinovskim redoslijedom stvari (polifonijska

struktura
nu (u drugom), a tek

p
.

137

ti u svjetlu
Leibnizovih monada gdje je mikrokosmos ogledalo makrokosmosa jedinstvo
stvar, svaki znak, koji jeste misao, razgovara sa drugim znakom. To je i, u

se podr
jer svaki odgovara za svakoga, i svi za sve, i svaki je potpuno vezan sa

(T

funkcija praznine je kao funkcija koju ima svjetlost

ena puninom. Ni
njih.
sprovodi u neki teorijski okvir. Zen-budizam ne poznaje teoriju, on je praksis.
prostora, dakle, pripovijedanja

neki drugi.

138

gle ni
ne bi se mogao dogoditi prelaz iz tamne u svijetlu podlogu, ili ne bismo bili
koja omogu

figuracijama i to ne samo u smislu da

od
drugih.
NA D
, u sebi i za sebe, ne postoji kao takva
ona javlja uvijek i samo u odnosu na vlastitu puninu i prazninu drugog, nego

shvatiti kao prazninu samo u odnosu na vremensku dimenziju, jer se u tom

k
tako i u karakterizaciji pojedinih likova. Nijedna materijalna forma, niti jedan

kojim drugim-od-

jer je unutar kruga postavljena patnja kao osnovni filter kroz koju prolaze svi
se iz romana NA D
snage
svojim unutarnjim mo

. A Gazda Pavle,

stvarnosti:

, da su njegovi sinovi i

139

(NA D

4.
Poznato je da se roman NA D

ika mosta se, naspram

ljudske prolaznosti, ogleda kroz njegovu materijalnost-trajnost i njegov oblikga
most

putem kojeg ljudi

svim ostalim, ali sada je

i za posljednjeg nevernog kasabliju bilo jasno da svi oni zajedno
stoji iza svake od tih pojedinih radnji.
(NA D

paralelna toka: kroz historijsko-biografsko vrijeme, odnosno, racionalno

tar kasabe gdje

historijsko-biografskog (smrt) i mitskog (ispunjenje sudbine) vremena, otvara i

ponovni povratak haosa i kraj svijeta. Ali s obzirom
a samo jedan od glasova romana, Pandorina kutija jeste

svijetom kontingencije i usuda.

140

Tu je u n
.
(NA D

datosti historije, u
romanu

sa jasnim akcentom na roman NA DRINI

5.
eka vrsta

(NA D

abi, strah je
ljudima ledio utrobu a noge su im obamirale. Varljiva ljudska priroda (s kojom

, nije dozvolila tim ljudskim tijelima skupljenim sa obje strane Drine

1989: 149) Ali ta
vrsta rituala nije prikazana u smislu da bi se dostigla prvobitnost (ma kako

prije Abidage, zatim

na
1989

141

posmatranje je ipak jedino

svest puno
novembarskog dana desilo [...]

(NA D

A)

poznate svakodnevnice. Zlo s licem A

sistema (jer da jeste ne bi se pojavio Arifbeg), nego je proizvod individualnih
[Arifbeg
[...] Svi su

dodao E.P.]
bolje nego za Abidagina vremena.

(NA D

)
straha

glavni vezirov povjerenik za gradnju mosta. Bio je svjestan da posao oko mosta
ide sp

Abidaga:

radovima,

te svet gleda i od tebe strah hvata i pamet u glavu uzima.

(NA D

142

kao zamrznutu sliku u ogledalu, a ne kroz njegovu temporalnu organizaciju.

(Lao-Ce 2003: 98) Abidagin unutarnji monolog, kojim se i priprema scena
nabi
pogubljenja:

[...]
podsmevaju (ah, samo ne to), da nisi

Stambola, negdje u progonstvu [...] Ne, samo to ne!

(NA D

Granice

Gradnja i

niskosti bez koje nije moglo opstati nijedno vrijeme. To je svijet hijerarhije gdje
strah putuje kao avet, i u kojem svako ima nekoga kome mora

Abstract
Historical perspective, seen through the lens of ethics, clearly shows that not much has
ever changed about ethical vision of the world: the way people live has always been
ultimately determined by politics. This embeddedness of the social and the political in
the ethical view of the world was sufficient reason for Aristotle never to make a decisive
distinction between ethics and politics. Ethics, according to Aristotle, teaches us about
the human need. Human needs, on the path from the singular to the universal, can show
their purpose only within the social and political discourse. When political discourse
distances itself from the common courtesy, ethical norms become increasingly
perverted. As the political system in Bosnia-Herzegovina in the last 20 years has
become more and more perversely one-sided, individuals have become more and more
aggressive in promoting their own national culture and religion without the possibility
of establishing the minimal courtesy which would enable the establishing of
understanding and respect for others who are different.
143

If paradigms in this world are changed and shaped by texts and by culture, the social
reality of Bosnia-Herzegovina (geographically surrounded by Serbia and Croatia as the
main mentors of the correct and consistent national identity in BH, and inwardly
marked by the constant confirmation of that identity by establishing its superiority over
others, but now, paradoxically, between three or four ethnic groups) has gained a new
paradigm of what reality is through the old (and, it seems, never really abandoned and
overcome) positivist-ideological literary criticism: and it is the paradigm of hatred.
In that context the aim of this paper is to try to find, through the analysis of the novels
THE BRIDGE ON THE DRINA and THE CHRONICLE OF TRAVNIK, as well as an analysis
of various positivist and national-ideological interpretations of these texts, an answer to
the question of how an intersubjective community could or shouldevaluate the opus of
is it not? Should the Bosnian, as well as the wider regional community have a firm and
decisive answer to this unprecedented important question?

Literatura:
, Sarajevo, Svjetlost
Znakovi pored puta, Sarajevo, Svjetlost
(2004):
hronika, Sarajevo, Civitas
(2004a):
(1976):
Eagleton, Terry (2005): Teorija i nakon nje
Foucault, Michel (2002):
Golden marketing
Lao-Ce (2003): Knjiga o Daou i Deu

144

; izabrao i priredio

; preveo