You are on page 1of 21

Struni lanak

Primljen: 23. april 2012.


Zoran Radivojevi1
Pravni fakultet
Univerzitet u Niu

UDC 341:502.1

Neboja Raievi2
Pravni fakultet
Univerzitet u Niu

Zatita ivotne sredine u meunarodnom


humanitarnom pravu*
Apstrakt
U meunarodnom humanitarnom pravu postoji tek nekoliko pravila
koja direktno tite ivotnu sredinu. Ta pravila se nalaze u Dopunskom
protokolu I, iz 1977. godine, ENMOD konvenciji, od 1976. godine, i
Konvenciji o konvencionalnom oruju, iz 1980. godine, kao i njenom
Protokolu III o zapaljivom oruju. Pored toga, postoji vei broj pravila
ove grane prava koja tokom oruanih sukoba posredno tite ivotnu
sredinu. Meu njima najvanija su neka opta naela meunarodnog
humanitarnog prava (vojne neophodnosti, proporcionalnosti i razlikovanja) koja su zbog svog obiajnog karaktera primenjiva na sve
drave. I neke ugovorne odredbe pruaju posrednu zatitu ivotnoj
sredini, i one su sadrane u Hakom pravilniku iz 1907. godine,
etvrtoj enevskoj konvenciji o zatiti civila iz 1949. godine i Dopunskom protokolu I.
Kljune rei: meunarodno humanitarno pravo, ivotna sredina, direktna zatita, indirektna zatita
Uvod
Oteenja ivotne sredine stalni su pratilac oruanih sukoba. Od davnina
su pojedina sredstva i metodi ratovanja dovodili do tetnih posledica po ove1

E mail: zoranr@prafak.ni.ac.rs

E mail: raicko@prafak.ni.ac.rs

* Rad je nastao u okviru nauno-istraivakog projekta Univerziteta u Beogradu Fakulteta politikih nauka, Politiki identitet Srbije u regionalnom i globalnom kontekstu (evidencioni
broj 179076), koji finansira Ministarstvo prosvete i nauke Republike Srbije.

124

FPN Godinjak BR. 7, JUN 2012II DEO: Meunarodna politika i meunarodni odnosi

kovu okolinu, koje su nekada imale katastrofalne razmere. Dok su u prolosti


ekoloke tete uglavnom nastajale kao usputna posledica upotrebe nekih oruja
ili i naina borbe, danas su takve tete esto rezultat svesne namere zaraenih
strana.
Iako se ekoloke tete pojavljuju kao neizbena posledica ratovanja, u
meunarodnom humanitarnom pravu (daljem tekstu: MHP) problem zatite
ivotne sredine je aktuelizovan tek poslednjih decenija prolog veka. Do Vijetnamskog rata MHP nije sadralo posebna pravila o ouvanju ivotne sredine, ve su pravila o zatiti imovine sluila kao jedini pravni osnov za ekoloku
zatitu. Meutim, nakon rata u Vijetnamu dolazi do zaokreta na tom planu,
tako da nekoliko novijih meunarodnih ugovora sadre odredbe neposredno
posveene zatiti ivotne sredine u oruanim sukobima. Pored toga, porastao je i
broj pravila koja na indirektan nain pruaju ekoloku zatitu za vreme oruanih
sukoba.
Imajui u vidu takav razvoj i stanje pozitivnog prava,3 prvi deo ovog rada
posveen je normama MHP koje direktno tite ivotnu sredinu tokom oruanih
sukoba, dok se u drugom delu analiziraju ona njegova pravila koja, titei neke
druge vrednosti tokom oruanih sukoba, indirektno pruaju zatitu ivotnoj
sredini. Ovaj rad se, meutim, bavi samo pravilima MHP primenjivim u meunarodnim oruanim sukobima, budui da su ona daleko brojnija i razvijenija od
normi o ekolokoj zatiti u nemeunarodnim oruanim sukobima.
Direktna zatita
Izriite odredbe o zatiti ivotne sredine u oruanim sukobima su novijeg
datuma. One su se pojavile tek krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih
godina XX veka. Njihovoj pojavi naroito je doprinela praksa rasprostranjenog
unitavanja uma i ostale flore u Vijetnamskom ratu, kao i opte zalaganje za
zatitu ivotne sredine i porast ekoloke svesti drava u ovom periodu.
Odredbe koje na direktan nain tite ivotnu sredinu nalaze se u nekoliko
ugovora MHP, i to: Dopunskom protokolu I o zatiti rtava meunarodnih
oruanih sukoba iz 1977. godine (dalje: Protokol I), Konvenciji o zabrani vojne
ili bilo koje druge neprijateljske upotrebe tehnika koje menjaju ivotnu sredinu
iz 1976. godine (dalje: ENMOD konvencija), Konvenciji o zabrani ili ograniavanju upotrebe odreenih vrsta klasinih oruja za koje se moe smatrati da
izazivaju prekomerne traumatske efekte i da deluju bez razlikovanja u pogledu
3 Zoran Radivojevi, Neboja Raievi, Meunarodnopravno regulisanje zatite ivotne
sredine u oruanim sukobima, u: Dimitrijevi Predrag, Stojanovi Nataa, Ekologija i pravo,
Ni, 2011, str.151173.

Zoran RadivojeviZATITA IVOTNE SREDINE U MEUNARODNOM humanitarnom pravu

125

cilja od 1980. godine (dalje: Konvencija o konvencionalnom oruju) i njenom


Protokolu III o zabranama i ogranienjima upotrebe zapaljivog oruja (dalje:
Protokol III).4
Protokol I
Protokol I sadri dve odredbe koje na direktan nain tite ivotnu sredinu.
Prva od njih (l. 35, st. 3) nalazi se u III delu, posveenom sredstvima i metodama ratovanja, dok je druga (l. 55) locirana u delu IV, koji se odnosi na zatitu
civilnog stanovnitva.5
Stav 3 lana 35 propisuje da je zabranjeno primeniti metode ili sredstva ratovanja koja su namenjena ili od kojih se moe oekivati da e prouzrokovati rasprostranjena, dugotrajna i ozbiljna oteenja prirodne okoline. Ovom odredbom
zabranjen je ne samo svaki metod i sredstvo borbe upotrebljeno sa namerom da
prirodnoj okolini nanese tetu krupnih razmera, ve i onaj ija upotreba dovodi
do predvidive kolateralne tete takvih razmera. Prema tome, krenje Protokola I
postoji i onda kada se protiv legitimnog vojnog cilja delovalo doputenim sredstvima, ali je prouzrokovana nenamerna (kolateralna) teta prirodnoj okolini
koja ima rasprostranjeni, dugotrajni i ozbiljan karakter.6
Stav 1 l. 55 glasi: U ratovanju se mora obratiti panja da se prirodna okolina
zatiti od rasprostranjenog, dugotrajnog i ozbiljnog oteenja. Ova zatita obuhvata
zabranu korienja metoda ili sredstava ratovanja koja su namenjena ili od kojih se
moe oekivati da prouzrokuju takvo oteenje prirodne okoline i da time tetno utiu
na zdravlje ili opstanak stanovnitva.7
4 Za tekstove ovih ugovora videti: Vesna Kneevi-Predi, Saa Avram, eljko Leaja (ur.), Izvori
meunarodnog humanitarnog prava, Beograd, 2007, str. 182238, 589592, 385392, 410411.
5 Nacrt Protokola pripremljen od strane Meunarodnog komiteta Crvenog krsta nije sadrao ove odredbe. Meutim, usled dogaaja u Vijetnamskom ratu, nekoliko delegacija se
zaloilo za ukljuivanje ekolokih odredbi u konaan tekst Protokola;
Michael N. Schmitt, Humanitarian Law and the Environment, Denver Journal of Internationl Law and Policy, Vol. 28,
2000, No. 3, p. 275.
6 Neki kritikuju takvo reenje smatrajui da ustanovljenje odgovornosti za nenamerne
ekoloke tete nepotrebno komplikuje donoenje odluka, to moe oslabiti agresivnost i odlunost komandanata na terenu; William A. Wilcox, The Modern Military and the Environment:
The Laws of Peace and War, Lanham-Toronto-Plymouth, 2007, p. 147.
7 Koncept prirodne okoline treba razumeti u najirem smislu tako da se njime obuhvati
bioloka sredina u kojoj stanovnitvo ivi. Nju ne ine samo objekti neophodni za opstanak
stanovnitva pomenuti u l. 54 ... namirnice, poljoprivredne oblasti, voda za pie, stoka
ve ona ukljuuje i ume i drugu vegetaciju ... kao i faunu, floru i druge bioloke i klimatske
elemente; Yves Sandoz, Christophe Swinarski and Bruno Zimmermann (eds.), Commentary
on the Additional Protocols of 8 June 1977 to the Geneva Conventions of 12 August 1949, Geneva,

126

FPN Godinjak BR. 7, JUN 2012II DEO: Meunarodna politika i meunarodni odnosi

Iz citiranih odredaba proizlazi da l. 35(3) titi prirodnu okolinu per se, za


razliku od l. 55(1) koji zabranjuje oteenja prirodne okoline samo ukoliko ona
naruavaju zdravlje stanovnitva ili dovode u pitanje njegov opstanak.8 Prvi lan,
dakle, titi prirodnu okolinu kao samostalnu vrednost,9 dok je drugi titi kako
bi se spreilo ugroavanje neke druge vrednosti (civilnog stanovnitva). Na ovaj
nain prva odredba ima ekocentrian, a druga antropocentrian pristup problemu zatite ivotne sredine.10
Izmeu dva navedena lana postoji jo jedna sutinska razlika. Dok se l.
35(3) odnosi na situacije u kojima ekoloka teta nastaje namernom ili upotrebom metoda i sredstava ratovanja, od kojih se moe oekivati da dovedu do
rasprostranjene, dugotrajne i ozbiljne tete prirodnoj sredini, l. 55 sadri jedan
vii standard zatite zasnovan na naelu dune panje tokom vojnih operacija.
Ovaj lan zabranjuje upotrebu i onih metoda i sredstava ratovanja koji su sa
stanovita l. 35(3) doputeni, tj. nisu namenjeni ili se od njih ne oekuje da prouzrokuju rasprostranjenu, dugotrajnu i ozbiljnu tetu prirodnoj sredini, ukoliko
bi to dovelo do zagaenja ivotne sredine koje teti civilnom stanovnitvu.11
Iz upotrebljenih formulacija proizlazi da se oba lana odnose samo na ekoloka oteenja koja kumulativno ispunjavaju uslove rasprostranjenosti, dugo1987, para. 2126, p. 662. Izraz zdravlje u l. 55(1) upotrebljen je da oznai aktivnosti od kojih
se moe oekivati da dovedu do takvih tetnih posledica, koje e, ak da i stanovnitvo preivi,
imati ozbiljne zdravstvene probleme, kao to su uroene mane koje stvaraju unakaene i degenerativne osobe. Privremene ili kratkotrajne posledice nisu obuhvaene zabranom iz ovog
lana. Official Records of the Diplomatic Conference on the Reaffirmation and Development
of International Humanitarian Law Applicable in Armed Conflicts, Doc. CDDH/215/Rev. 1,
para. 82.
8 Dok lan 35 pristupa problemu sa stanovita metoda ratovanja, lan 55 se koncentrie
na opstanak stanovnitva, tako da, i pored toga to se dve odredbe u odreenoj meri preklapaju i imaju slian smisao, one ne dupliraju jedna drugu; Yves Sandoz, Christophe Swinarski
and Bruno Zimmermann (eds.), Commentary on the Additional Protocols of 8 June 1977 to the
Geneva Conventions of 12 August 1949, op. cit., para. 2133, p. 663. Takvim pristupom, l. 35(3) je
vie u duhu Hakog prava, dok se l. 55 moe svrstati u korpus enevskog prava.
9 Neki vide opasnost da e usled toga komandanti odustati od nekog oruja ili taktike koja
bi dovela do rasprostranjene, dugotrajne i ozbiljne tete prirodnoj sredini, a pribei alternativnom reenju koje nee izazvati takve posledice po prirodnu okolinu, ali e dovesti do
mnogo veeg stradanja civila i njihove imovine; Michael N. Schmitt, Humanitarian Law and
the Environment, Denver Journal of Internationl Law and Policy, Vol. 28, 2000, No. 3, p. 313.
10 O ekocentrizmu i antropocentrizmu vie videti: Jessica C. Lawrence and Kevin J. Heller,
The First Ecocentric Environmental War Crime: The Limits od Article 8(2)(b)(iv) of the Rome
Statute, Georgetown International Environmental Law Review, Vol. 20, 2007, No. 1, pp. 6467.
11 John A. Cohan, Modes of Warfare and Evolving Standards of Environmental Protection
Under the International Law of War, Florida Journal of International Law, Vol. 15, 2003, No. 4, p.
504.

Zoran RadivojeviZATITA IVOTNE SREDINE U MEUNARODNOM humanitarnom pravu

127

trajnosti i ozbiljnosti (tzv. trostruki kumulativni standard).12 Takvim zahtevom


prag njihove primene podignut je na dosta visoki nivo. Primera radi, ukoliko se
radi o vrlo ozbiljnom oteenju prirodne okoline, koje se ispoljava decenijama,
nee postojati povreda ovih lanova ukoliko tetne posledice ne pogaaju iroko
podruje.
Dodatnu tekou moe da predstavlja izostanak pojanjenja tri upotrebljena standarda. Sam Protokol I ne vri njihovo preciziranje, niti se njihovo
znaenje moe pronai u pripremnim radovima. Tokom pregovora isticano je
da standard dugotrajan oznaava period koji se meri decenijama, dok su
pojedine delegacije ak isticale da on ne moe biti krai od dvadeset ili trideset
godina.13 Za preostala dva standarda (rasprostranjen i ozbiljan) u pripremnim radovima se ne mogu nai ba nikakva pojanjenja. Usled postojanja ovog
teko ostvarljivog trodelnog testa, primena navedenih lanova mogua je samo
u najekstremnijim okolnostima povrede ivotne sredine.14
S druge strane, eliminisanje vojne potrebe kao iskljuujueg faktora, u
odreenoj meri, olakava primenu ovih lanova Protokola I. Oteenje prirodne
okoline koje ispunjava sva tri pomenuta standarda ne moe ni u kom sluaju
biti pravdano vojnom potrebom. Drugim reima, nanoenje rasprostranjenog,
dugotrajnog i ozbiljnog oteenja prirodnoj okolini apsolutno je zabranjeno
Protokolom I. Svaka radnja koja dovodi do kumulativnog ispunjenja tri uslova
12 United Nations Environment Programme, Protection the Environment during Armed Conflicts: An Inventory and Analysys of International Law, Nairobi, 2009, p.12.
13 Official Records of the Diplomatic Conference on the Reaffirmation and Development of
International Humanitarian Law Applicable in Armed Conflicts, Doc. CDDH/215/Rev.1, para.
27; Yves Sandoz, Christophe Swinarski and Bruno Zimmermann (eds.), Commentary on the Additional Protocols of 8 June 1977 to the Geneva Conventions of 12 August 1949, op. cit., paras.
1452, 1454, pp. 415, 417. Komitet Meunarodnog krivinog suda za bivu SFRJ je prilikom
ispitivanja delovanja NATO-a tokom bombardovanja SR Jugoslavije, takoe, izneo stav da izraz dugotrajan treba meriti godinama, pre nego mesecima; Final Report to the Prosecutor by
the Committee Established to Review the NATO Bombing Campaign Against the Federal Republic
of Yugoslavia, para.15.
14
To je potveno u praksi, kada je pomenuti Komitet Hakog tribunala istakao da su uslovi primene Protokola I ekstremno strogi; Final Report to the Prosecutor by the Committee
Established to Review the NATO Bombing Campaign Against the Federal Republic of Yugoslavia,
para. 15. Praktian domaaj l. 35(3) i 55 dodatno je doveden u pitanje tvrdnjom SAD, Velike
Britanije i jo nekih drava da se Protokol I ne odnosi na nuklearno oruje; Michael N. Schmitt,
The Environmental Law of War: An Invitation to Critical Reexamination, USAFA Journal of Legal Studies, Vol. 6, 19951996, p. 258, 260. Imajui u vidu teinu ovih uslova, neki predlau
njihovo ublaavanje tako to bi se zahtevalo alternativno, a ne kumulativno ispunjenje. Pored
toga, postoji predlog da se znaenje tri uslova iz Protokola I odredi na osnovu pojanjenja
datih tokom pregovora o ENMOD konvenciji; Stephanie N. Simonds, Conventional Warfare
and Environmental Protection: A Proposal for International Legal Reform, Stanford Journal of
International Law, Vol. 29, 1992, No. 1, p. 211.

128

FPN Godinjak BR. 7, JUN 2012II DEO: Meunarodna politika i meunarodni odnosi

predstavljae povredu ove zabrane, ak i kada je ona vojno nuna i oigledno


proporcionalna sa ostvarenom vojnom koriu.15
Za zatitu ivotne sredine od znaaja je i odredba l. 55(2) Protokola I koja
izriito zabranjuje upotrebu represalija usmerenih protiv prirodne okoline. Iz
ovog teksta nije jasno da li je zabranjena svaka represalija protiv ivotne sredine
ili samo ona koja dovodi do njenog rasprostranjenog, dugotrajnog i ozbiljnog
oteenja u smislu l. 55(1). S obzirom na to da stav 2 ovog lana ne upuuje
na prethodni stav, smatra se da su zabranjene i represalije koje ivotnoj sredini
nanose oteenja u obimu manjem od onog koji je propisan u prvom stavu. Meutim, ovaj lan ne zabranjuje svaki napad na prirodnu okolinu preduzet radi
odgovora na protivniku akciju, ve samo uzvratnu akciju koja je nezakonita, tj.
kri standarde utvrene lanovima 35(3) i 55(1) Protokola I ili nekom drugom
normom meunarodnog prava.16 Uz to, odredba l. 55(2) ne daje odgovor na
pitanje kakav je pravni status represalija protiv drugih objekata koje usputno
mogu naneti oteenja ivotnoj sredini.17
ENMOD konvencija
Ova konvencija predstavlja prvi meunarodni ugovor koji je u potpunosti
posveen ekolokim aspektima voenja oruanih sukoba.18 U l. 1 Konvencije
drave se obavezuju da ne angauju u vojnoj i svakoj drugoj neprijateljskoj upotrebi tehnike koje menjaju ivotnu sredinu i koje imaju rasprostranjene, dugotrajne ili ozbiljne posledice, kada slue kao sredstvo za unitavanje, oteenje ili
povredu druge strane ugovornice. Konvencija, dakle, zabranjuje upotrebu tzv.
tehnika za modifikaciju ivotne sredine kao vojnog instrumenta, tj. zabranjuje
sraunatu zloupotrebu prirodnih procesa u ofanzivne svrhe. U isto vreme ona
15
Michael N. Schmitt, The Environmental Law of War An Invitation to Critical Reexamination, USAFA Journal of Legal Studies, Vol. 6, 19951996, p. 259.
16 Michael N. Schmitt, Humanitarian Law and the Environment, Denver Journal of Internationl Law and Policy, Vol. 28, 2000, No. 3, p. 277. Takav zakljuak proizlazi iz prirode represalija
koje uvek podrazumevaju upotrebu nezakonitih mera.
17 Marco Roscini, Protection of the Natural Environment in Time of Armed Conflict, in: Louise Doswald Beck, Azizur R. Chowdhury and Jahid H. Bhuiyan (eds.), International Humanitarian Law - An Anthology, LexisNexis Butterworth, Nagpur, 2009, p.161.
18 Naroiti uticaj na donoenje Konvencije imale su aktivnosti SAD u Vijetnamu usmerene
na promenu klime i vremena (izazivanje jakih kia) i defolijacije (unitavanje bilja); Charles R.
Wunsch, The Environmental Modification Treaty, ASILS International Law Journal, Vol. 4, 1980,
p. 117. Pregovori o Konvenciji su voeni u okviru Konferencije Komiteta za razoruanje, a tekst
je usvojila Generalna skuptina UN 10. decembra 1976. godine (Rezolucija 31/72).

Zoran RadivojeviZATITA IVOTNE SREDINE U MEUNARODNOM humanitarnom pravu

129

zabranjuje upotrebu modifikacionih tehnika, ne samo tokom vrenja neprijateljstava, ve i onda kada ne postoji otvoreni sukob.19
Za razliku od pravila Protokola I koja tite prirodnu okolinu od napada, ENMOD konvencija zabranjuje upotrebu ivotne sredine kao sredstva ratovanja. Protokol I, naime, ivotnu sredinu tretira kao neku vrstu rtve, dok
ENMOD konvencija spreava da se ivotna sredina upotrebi na nain koji viktimizira nekog drugog.20 Drugim reima, Protokol sadri zabranu nanoenja
tete prirodi, a ENMOD konvencija zabranu (zlo)upotrebe prirode radi nanoenja tete protivnikoj strani.
Ekoloke tete kao takve nisu zabranjene Konvencijom, ve je samo zabranjena zloupotreba odreenih prirodnih procesa koja dovodi do unitenja, oteenja ili povrede druge strane ugovornice.21 Dakle, konvencija nije prvenstveno
posveena ekolokim tetama per se,22 jer ne trai da prirodna sredina bude iskljuivi predmet oteenja.23 Za razliku od Protokola I, Konvencija pod tetom
podrazumeva ne samo oteenje ivotne sredine, ve i oteenje drugih dobara
neprijatelja (ljudstvo, ekonomska dobra i druga imovina).24
Prilikom formulisanja zabrane u ENMOD konvenciji vojna potreba nije
imala nikakvu ulogu. To znai da se modifikacione tehnike koje dovode do opisane tete ne smeju upotrebiti nikada, bez obzira na vojnu korist koju bi njihova
upotreba donela napadau.
Konvencija ne sadri apsolutnu zabranu ekolokih modifikacionih tehnika. Najpre, ona ne zabranjuje upotrebu takvih tehnika u miroljubive svrhe.25
Drugo, drave ugovornice nemaju obavezu da se uzdre od upotrebe tih tehnika
u svim okolnostima, ve samo ukoliko time tete drugim dravama ugovorni19 John A. Cohan, op. cit., p. 517.
20 Eric T. Jensen, The International Law of Environmental Warfare: Active and Passive Damage During Armed Conflict, Vanderbilt Journal of Transnational Law, Vol. 38, 2005, No. 1, p.
155; Michael N. Schmitt, The Environmental Law of War: An Invitation to Critical Reexamination, USAFA Journal of Legal Studies, Vol. 6, 19951996, p. 240.
21 Sonja A. J. Boelaert-Suominen, International Environmental Law and Naval War, Naval War
College, Newport, 2000, p. 60.
22
Peter J. Richards and Michael N. Schmitt, Mars Meets Mother Nature: Protecting the Environment During Armed Conflict, Stetson Law Review, Vol. 28, 1999, No. 4, p. 1064.
23 Ibidem, p.1065.
24 Za razliku od toga, kod l. 35(3) i 55 DP I uvek se misli na tetu nanetu prirodnoj sredini.
25 Tokom pregovora je preovladao stav da miroljubiva upotreba modifikacionih tehnika
treba ostati izvan domaaja Konvencije, a kao argument je navoena potreba naunog eksperimentisanja i bolje iskoriavanje prirode za potrebe ljudi. Vie o tome videti: Charles R.
Wunsch, op. cit., pp.127128.

130

FPN Godinjak BR. 7, JUN 2012II DEO: Meunarodna politika i meunarodni odnosi

cama Konvencije.26 Iz toga proizlazi da dobra koja pripadaju dravama neugovornicama ili su izvan jurisdikcije drava (npr. slobodno more) ne potpadaju
pod domaaj Konvencije. Na kraju, za razliku od Protokola I koji zabranjuje i
nenamernu predvidljivu ekoloku tetu, ENMOD konvencija obuhvata samo
zabranu onih modifikacionih tehnika kod kojih postoji namera preduzimanja u
vojne ili druge neprijateljske svrhe.27
Prema l. 2 Konvencije, pod tehnikama koje menjaju ivotnu sredinu podrazumevaju se bilo koje tehnike za promenu - kroz nekontrolisanu manipulaciju
prirodnim procesima - dinamike, sastava ili strukture Zemlje, ukljuujui njenu
biosferu, litosferu, hidrosferu i atmosferu ili kosmos.28 Na osnovu ovakve definicije
moe se zakljuiti da je ENMOD konvencija ograniena samo na manipulaciju prirodom veoma naprednim tehnologijama koje ostavljaju dalekosene posledice.29 Kao primeri tih tehnika navode se izazivanje zemljotresa, cunamija,
poremeaja ekoloke ravnotee nekog regiona, provala oblaka i sua, promena
klimatskih prilika, oteenja ozonskog omotaa, promena u jonosferi.30
Da bi neka tehnika za modifikaciju bila zabranjena mora ispuniti tri uslova: a) upotreba u vojne ili druge neprijateljske svrhe; b) uzrokovanje unitenja,
oteenja ili povreda na strani druge drave ugovornice, i c) rasprostranjenost,
dugotrajnost ili ozbiljnost ostvarenih posledica. Konvencija ne zabranjuje upotrebu onih modifikacionih tehnika koje ne izazivaju unitenja, tete ili povrede
na strani neprijatelja.31
I kod ove Konvencije pominju se tri standarda u pogledu karaktera nastale
tete. U pitanju su rasprostranjenost, dugotrajnost, ozbiljnost kako ih neki nazi26 Obaveze iz Konvencije, dakle, nemaju dejstvo erga omnes.
27 Andrree Kirchner, Environmental Protection in Time of Armed Conflict, European Environmental Law Review, Vol. 9, 2000, No. 10, p. 268.
28 Neki za te tehnike koriste naziv geofiziko oruje; Milovan Vukovi, Ugroavanje ivotne
sredine vojnim aktivnostima, Vojno delo, vol. 50, 1998, br. 3, str. 114.
29 Tako masovna sea drvea ili preusmeravanje reke radi stvaranja boljih odbrambenih
uslova nee potpadati pod domaaj Konvencije.
30
Understanding Relating to Article II, Report of the Conference of the Committee on Disarmament, U.N. GOAR, 31st Sess., Supp. No. 27, at 91-92, U.N. Doc. A/31/27 (1976); tekst videti
u: Jozef Goldblat, The Evironmental Warfare Convention: How Meaningful Is It?, Ambio, Vol.
6, 1977, No. 4, p. 221.
31 Kao primer takvih tehnika moe se navesti stvaranje magle radi lakeg poletanja i sletanja
aviona ili njeno uklanjanje radi bolje vidljivosti neprijateljskih meta. Te aktivnosti su doputene
jer kod njih manipulacija prirodom ne predstavlja sredstvo za unitenje, oteenje ili nanoenje
povreda neprijatelju, ve se njima jedino olakava upotreba drugih sredstava kojima se vre
unitenja, oteenja ili povrede neprijatelja; John A. Cohan, op. cit., pp. 520521.

Zoran RadivojeviZATITA IVOTNE SREDINE U MEUNARODNOM humanitarnom pravu

131

vaju trojka koji su u Konvenciju ukljueni na insistiranje SAD.32 Polazei od


praktinih potreba, Komitet za razoruanje je precizirao znaenje ta tri standarda.
teta je rasprostranjena ukoliko pogaa oblast od nekoliko stotina kvadratnih
kilometara, dugotrajna ako traje nekoliko meseci, ili otprilike jedno godinje
doba, a ozbiljna ukoliko dovodi do ozbiljnih i znaajnih unitenja ili povreda
ljudskih ivota, prirodnih i ekonomskih izvora ili druge imovine protivnike strane.33 Meutim, za razliku od Protokola I, ispunjenje ovih standarda u ENMOD
konvenciji postavljeno je alternativno. Prema tome, dovoljno je da teta naneta
neprijatelju bude samo rasprostranjena, ili samo dugotrajna ili samo ozbiljna da
bi postojala povreda l. 1 Konvencije.34 Argumentum a contrario, upotreba modifikacionih tehnika kojima se neprijatelju nanosi teta koja ne dosee ni jedan od
ta tri kriterijuma, nije zabranjena, ve e legalnost takvih aktivnosti biti cenjena u
skladu sa drugim relevantnim pravilima MHP (pravila o razlikovanju civila i boraca, naelo proporcionalnosti i sl.). Imajui u vidu dananji stepen razvoja nauke
i tehnologije, izgleda da ENMOD konvencija jo uvek nema neki vei praktian
znaaj, to naravno ne znai da se u doglednoj budunosti to nee promeniti.
Konvencija o konvencionalnom oruju
Konvencija o konvencionalnom oruju ve u preambuli istie da je zabranjena upotreba metoda ili sredstava ratovanja koja su namenjena ili od kojih se moe
oekivati da e prouzrokovati rasprostranjena, dugotrajna i ozbiljna oteenja prirodne okoline. Ova odredba zapravo predstavlja samo potvrdu zabrane sadrane
u Protokolu I, zahtevajui istovetan trostruki kumulativni standard. Meutim,
iako je sadrana u uvodnom delu, ona nije liena svakog pravnog znaaja. Pre
svega, njome se ustanovljavaju odreene pravne obaveze za drave ugovornice
Konvencije koje nisu ugovornice Protokola I.35 Pored toga, ponavljanje pome32 Charles R. Wunsch, op. cit., pp. 115, 122.
33
Understanding Relating to Article I, Report of the Conference of the Committee on Disarmament, U.N. GOAR, 31st Sess., Supp. No. 27, at 91-92, U.N. Doc. A/31/27 (1976); tekst videti u: Jozef
Goldblat, op. cit., p. 221. Pojanjenja treeg uslova jasno pokazuje da se nastala teta ne vezuje
samo za prirodnu okolinu, ve i za ljudske rtve, ekonomska dobra i drugu imovinu neprijatelja.
34 Na primer, izazivanje tornada ili izolovanih grmljavina ne ispunjava uslov rasprostranjenosti,
ali e potpasti pod domaaj Konvencije zbog svoje ozbiljnosti. Zagaivanje pepelom iz vetaki
izazvanih vulkanskih erupcija nema dugotrajne, ali moe imati ozbiljne i rasprostranjene efekte,
tako da po tom osnovu potpada pod domaaj Konvencije; Charles R. Wunsch, op. cit., p. 124.
35 Zbog toga su prilikom ratifikacije Konvencije SAD i Francuska stavile rezerve istiui da
se navedena odredba u preambuli odnosi samo na drave ugovornice Protokola I; Michael
N. Schmitt, Humanitarian Law and the Environment, Denver Journal of Internationl Law and
Policy, Vol. 28, 2000, No. 3, pp. 287288.

132

FPN Godinjak BR. 7, JUN 2012II DEO: Meunarodna politika i meunarodni odnosi

nute odredbe u Konvenciji moe biti od znaaja za utvrivanje statusa te zabrane u obiajnom pravu.
Protokol III usvojen uz Konvenciju o konvencionalnom oruju, takoe,
sadri jednu odredbu koja direktno regulie zatitu ivotne sredine u oruanim
sukobima. l. 2(4) ovog Protokola glasi: Zabranjeno je napadati ume i druge
zelene povrine zapaljivim orujem, osim ako se ti prirodni elementi ne koriste za
zaklon, prikrivanje ili maskiranje boraca ili drugih vojnih ciljeva ili ako oni sami
nisu vojni ciljevi.
Ova vrsta oruja moe dovesti do znaajnog oteenja prirodne sredine,
bilo usled direktnog spaljivanja ili usled unitavanja ivotinjskih stanita i hrane. Meutim, za razliku od odredaba sadranih u Protokolu I koje odlikuje
apstraktnost, Protokol III titi samo jedan segment prirodne okoline (ume
i druge zelene povrine), i pri tome se odnosi samo na jednu vrstu borbenih
sredstava zapaljivo oruje. Pored toga, ovaj akt doputa znaajna odstupanja
pravdana vojnom potrebom, jer iz l. 2(4) proizlazi da ume i zelene povrine
mogu biti predmet napada zapaljivim orujem ukoliko se koriste kao zaklon
ili za prikrivanje i maskiranje boraca i drugih vojnih ciljeva. U isto vreme, ovi
prirodni elementi gube imunitet ukoliko zbog svojih karakteristika sami po sebi
predstavljaju vojne ciljeve.36
Indirektna zatita
Pored pravila koje na izriit nain reguliu zatitu ivotne sredine, u MHP
postoje norme koje, ureujui neka druga pitanja, posrednim putem tite ivotnu sredinu. Takva indirektna zatita ivotne sredine sadrana je u nekim optim
naelima MHP i ugovornim pravilima koja tite civile i imovinu u oruanim
sukobima.
Naela Meunarodnog humanitarnog prava
Naela MHP mogu da predstavljaju vaan izvor indirektne zatite ivotne
sredine, budui da zbog svoje obiajne prirode vezuju sve drave, bez obzira to
neke od njih nisu ratifikovale meunarodni ugovor u kojima su ta naela kodifikovana. Ona su znaajna za popunjavanje pravnih praznina tamo gde jo uvek
nisu ustanovljena konkretna ugovorna ili obiajna pravila, a imaju odreeni znaaj i prilikom tumaenja postojeih pravila MHP.
36 Neki smatraju da veliki broj izuzetaka liava ovu zabranu svakog praktinog znaaja; Frits
Kalshoven, Constraints on the waging of war, Geneva, 1987, p.157.

Zoran RadivojeviZATITA IVOTNE SREDINE U MEUNARODNOM humanitarnom pravu

133

Najoptije, princip MHP, koji se moe dovesti u vezu sa zatitom ivotne


sredine, jeste naelo prema kome strane u oruanom sukobu nemaju neogranieno pravo izbora sredstava i naina borbe. Ono je navedeno jo u Petrogradskoj deklaraciji iz 1868. godine, a kasnije potvreno u drugim ugovorima MHP. Imajui
u vidu znaajne pravne praznine u zatiti ivotne sredine u oruanom sukobu, ovo
naelo moe biti znaajan ograniavajui faktor za strane u sukobu.
Naelo vojne potrebe (neophodnosti) zabranjuje preduzimanje onih radnji
koje nisu od znaaja za ostvarenje vojne koristi. Upotreba vojne sile opravdana
je samo u meri koja je neophodna za postizanje odreenog vojnog cilja.37 Ovo
naelo opravdava mere koje su neophodne za to bre potinjavanje neprijatelja sa najmanje moguim gubicima ekonomskih i ljudskih resursa,38 a zabranjuje vojne akcije koje ne slue nikakvoj evidentnoj vojnoj svrsi.39
U skladu sa ovim naelom, zabranjeno je nanositi tetu ivotnoj sredini
ukoliko to nije nuno za postizanje vojne koristi.40 Prema tome, svako namerno
unitavanje ivotne sredine koje nema nikakav vojni znaaj predstavlja povredu
naela vojne neophodnosti. Primenu ovog naela na ivotnu sredinu izriito je
potvrdio i Meunarodni sud pravde, istakavi da unitavanje ivotne sredine,
koje nije opravdano vojnom potrebom i izvreno je bezobzirno, oigledno je protivno
postojeem meunarodnom pravu.41
Sledee vano naelo je princip proporcionalnosti prema kome usputna
(kolateralna) teta naneta civilima i civilnim objektima ne sme biti nesrazmerno
velika u odnosu na konkretnu i neposrednu vojnu prednost ostvarenu napadom
na vojni cilj. Ovo naelo zahteva uporeivanje dva parametra oekivane koristi
od napada na vojni cilj i mogue tete koju bi napad naneo civilima i civilnim
objektima. Ukoliko se proceni da e teta biti nesrazmerno velika u odnosu na
vojnu korist, mora se odustati od takve vojne akcije.
U svetlu ekoloke zatite to znai da se mora odustati od napada na vojni cilj ukoliko bi se njime ivotnoj sredini nanele tetne posledice koje daleko
nadmauju vojnu korist koja bi bila ostvarena tim napadom. Kao i u drugim
37 United Nations Environment Programme, Protection the Environment during Armed Conflicts: An Inventory and Analysys of International Law, op. cit., p.13.
38 Stephanie N. Simonds: op. cit., p. 169.
39 United Nations Environment Programme, Protection the Environment during Armed Conflicts: An Inventory and Analysys of International Law, op. cit., 2009, p.13.
40 Tara Weinstein, Prosecuting Attacks that Destroy the Environment: Environmental
Crimes or Humanitarian Atrocities?, Georgetown International Environmental Law Review, Vol.
17, 2005, No. 4, p. 703.
41
Legality of the Threat or Use of Nuclear Weapons, Advisory Opinion of 8 July 1996, International Court of Justice Reports, para 32.

134

FPN Godinjak BR. 7, JUN 2012II DEO: Meunarodna politika i meunarodni odnosi

situacijama, kod zatite ivotne sredine javlja se znaajan praktian problem


kako pravilno izvagati dve vrednosti (oekivanu vojnu korist i potencijalnu
tetu) i oceniti emu dati prednost. Primena ovog naela kod zatite ivotne
sredine skopana je sa jo jednom znaajnom tekoom. Postavlja se, naime,
pitanje kako utvrditi obim tetnih posledica koje se napadom na vojni cilj mogu
usputno naneti ivotnoj sredini, naroito kako predvideti dugorone tete i u
kom obimu eliminisati dotadanja i oekivana budua ekoloka zagaenja na
tom podruju.42 Poto je teko postii konsenzus ta jeste, a ta nije srazmerno,
naelo proporcionalnosti moe posluiti kao pouzdan i predvidljiv instrument
za zatitu ivotne sredine samo u sluajevima njenih najteih oteenja.43
Meunarodni sud pravde je uzgredno razmatrao zatitu ivotne sredine u
kontekstu naela vojne potrebe i proporcionalnosti. Bavei se zakonitou upotrebe nuklearnog oruja, Sud je, izmeu ostalog, istakao da: ... drave moraju
uzeti u obzir pitanja ivotne sredine kod procene ta je neophodno i proporcionalno
prilikom ostvarenja legitimnog vojnog cilja. Potovanje ivotne sredine predstavlja
jedan od elemenata koji se uzima u obzir prilikom ocene da li je akcija u skladu sa
naelom neophodnosti i proporcionalnosti.44
Na kraju, u kontekstu zatite ivotne sredine treba pomenuti i naelo razlikovanja koje stranama u sukobu zabranjuje ona sredstva i naine ratovanja
kod kojih se napad ne moe usmeriti na odreeni vojni cilj i time napraviti
razlika izmeu boraca i civila i vojnih i civilnih objekata.45 Iz toga sledi da
se tokom oruanog sukoba napadi moraju usmeriti samo na borce i vojne
objekte,46 dok civili i civilni objekti ne smeju biti predmet napada. ivotna
sredina, prema tome, ne sme biti predmet napada ukoliko se ne moe podvesti
pod vojni cilj.47 Meutim, praktian problem kod primene ovog naela na
42 Michael Bothe, Carl Bruch, Jordan Diamond and David Jensen, op. cit., pp. 577578.
43
Michael N. Schmitt, Green War: An Assessment of the Environmental Law of International Armed Conflict, Yale Journal of International Law, Vol. 22, 1997, No. 1, p. 61.
44
Legality of the Threat or Use of Nuclear Weapons, Advisory Opinion of 8 July 1996, International Court of Justice Reports, para. 30.
45 Sadrina ovog naela data je u l. 51(4) Protokola I, koji zabranjuje napade bez izbora
ciljeva, ukljuujui napade kod kojih se primenjuje metod ili sredstvo borbe koje ne moe biti
upravljeno na odreeni vojni objekat i kod kojih se koristi metod ili sredstvo borbe ije se
dejstvo ne moe ograniiti onako kako je to predvieno ovim Protokolom.
46 Prema l. 52(2) Protokola I, vojni cilj predstavlja objekat koji po svojoj prirodi, lokaciji,
nameni ili upotrebi efektivno doprinosi vojnoj akciji, i ije potpuno ili delimino unitenje,
zauzimanje ili neutralisanje, pod okolnostima koje postoje u tom momentu, prua jasnu vojnu
prednost.
47 Pretpostavka je da ivotna sredina predstavlja civilni objekat, osim ukoliko se ne pretvori
u vojni cilj.

Zoran RadivojeviZATITA IVOTNE SREDINE U MEUNARODNOM humanitarnom pravu

135

zatitu ivotne sredine moe da bude pitanje kako utvrditi da li neki prirodni
objekat predstavlja vojni cilj.48
Ugovorna pravila MHP
Postoji nekoliko normi sadranih u ugovorima MHP koje, titei neke
druge vrednosti, usputno tite i ivotnu sredinu. Te odredbe tretiraju ivotnu
sredinu kao resurs kome ne treba nanositi tetu zbog interesa civila iji ivoti i
izdravanje zavise od tog resursa,49 ili, pak, zabranjuju napade na vojne objekte
ije unitavanje moe dovesti do velikih gubitaka meu civilima.
Haki pravilnik i etvrta enevska konvencija
U nekim starijim meunarodnim humanitarnim ugovorima mogu se nai
indirektne odredbe o zatiti ivotne sredine, mada se u njima ekoloke tete
tretiraju kao teta naneta neprijateljskoj imovini.50 U takve ugovore spadaju etvrta haka konvencija iz 1907. godine, odnosno njen Pravilnik o zakonima i
obiajima suvozemnog rata i enevska konvencija (IV) o zatiti civila u ratu iz
1949. godine.51
Kada je u pitanju Haka konvencija iz 1907. godine, najpre treba pomenuti
Martensovu klauzulu kao odredbu koja posredno moe biti od znaaja za zatitu ivotne sredine.52 U smislu ove odredbe, ukoliko ugovorno pravo propusti da
obezbedi izriitu zatitu ivotne sredine, obiaji ustanovljeni meu civilizovanim narodima, zakoni ovenosti i zahtevi javne svesti treba da popune i tu
prazninu.53 Bez obzira to ova klauzula ima oigledan antropocentrini karakter,
48 Nekada je to jednostavno. Na primer, mali klanac koji predstavlja znaajnu komunikaciju
izmeu vanih stratekih mesta zasigurno se moe smatrati vojnim ciljem. Meutim, znatno
je tee oceniti kada neka uma, u kojoj nema boraca i vojnih objekata, predstavlja vojni cilj.
49 Nicholas G. Alexander, Airstrikes and Environmental Damage: Can the United States Be
Held Liable for Operation Allied Force?, Colorado Journal of International Environmental Law,
Vol.11, 2000, No. 2, p. 479.
50 Andrree Kirshner, Environmental Protection in Time of Armed Conflict, European Environmental Law Review, Vol. 9, 2000, No. 10, p. 267.
51 Za tekstove ovih ugovora videti: Vesna Kneevi-Predi, Saa Avram, eljko Leaja (ur.),
Izvori meunarodnog humanitarnog prava, op. cit., str. 304315, 116168.
52 Zoran Radivojevi, Martensova klauzula u jurisprudenciji Meunarodnog suda pravde,
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Niu, Vol. 4041, 20002001, str. 4663.
53 Peter J. Richards and Michael N. Schmitt, op. cit., p.1067.

136

FPN Godinjak BR. 7, JUN 2012II DEO: Meunarodna politika i meunarodni odnosi

neki tvrde da obiajno ratno pravo, reflektujui zahteve javne svesti, danas podrazumeva i izbegavanje nepotrebnog oteenja ivotne sredine.54
Od znaaja za zatitu ivotne sredine je l. 23(g) Pravilnika o zakonima i
obiajima suvozemnog rata, koji kae da je zabranjeno unitavati ... neprijateljsku
imovinu, osim u sluajevima kada to unitavanje ... imperativno nalae vojna potreba.55 Shvaen u irem smislu, pojam imovine iz ovog lana mogao bi da obuhvati i ivotnu sredinu,56 s tim da se zabrana unitavanja odnosi na celokupnu
neprijateljsku imovinu, bez obzira na kojoj teritoriji se ona nalazi (okupiranoj
ili onoj gde se vode neprijateljstva). Za zatitu ivotne sredine znaajan je i l.
55 Pravilnika koji predvia da se drava okupator smatra samo administratorom
i plodouivaocem javnih zgrada, nepokretnosti, uma i poljoprivrenih dobara koja
pripadaju neprijateljskoj dravi, a nalaze se u okupiranoj dravi. Ona mora uvati
tu imovinu i njome upravljati u skladu sa pravilima plodouivanja.57 Okupator,
dakle, moe eksploatisati prirodne resurse, ali ih ne sme unitavati, pustoiti ili
ih trajno menjati.58 Meutim, pravila ovog lana se ne mogu primeniti dok se
vode borbe, ve samo nakon okonanja neprijateljstava i uspostavljanja stanja
okupacije.59
enevska konvencija (IV) sadri odredbe koje na indirektan nain tite
ivotnu sredinu. l. 53 ograniava prava okupatora, istiui da je okupacionoj
sili zabranjeno svako unitavanje nepokretne ili pokretne imovine koja pojedinano
ili zajedniki pripada privatnim licima, dravi ili drugim javnim vlastima, drutvenim organizacijama ili zadrugama, izuzev u situacijama u kojima je to unita54
Leisbeth Lijnzaad and Gerard Tanja, Protection of the Environment in Times of Armed Conflict: The Iraq-Kuwait War, Netherlands International Law Review, Vol. 40, 1993, No. 2, p. 184.
55 Neki tu odredbu smatraju jednim od najstarijih pravila za zatitu ivotne sredine u
oruanim sukobima; Antoine Bouvier, Protection of the Natural Environment in Time of
Armed Conflict, International Review of the Red Cross, Vol. 31, 1991, No. 285, p. 572.
56 Pod pojam imovine svakako se mogu podvesti ume, zemljite, usevi, reke, jezera, ali je
sporno da li se tu moe svrstati atmosfera, ozonski omota, ptice selice, itd; Michael N. Schmitt, The Environmental Law of War: An Invitation to Critical Reexamination, USAFA Journal of
Legal Studies, Vol. 6, 19951996, p. 252.
57 Prema opteprihvaenim pravilima graanskog prava, plodouivalac ima pravo da koristi
tuu stvar i da ubira njene plodove. Osnovna obaveza plodouivaoca je da po isteku plodouivanja stvar vrati vlasniku, a ukoliko skrivi oteenje stvari, bie za to odgovoran.
58 Peter J. Richards and Michael N. Schmitt, op. cit., pp. 1068-1069.
59 Ukoliko uspostavljena okupacija bude naruena ponovnim izbijanjem neprijateljstava, umesto l. 55 primenjivae se l. 23(g) Pravilnika. Navedene odredbe Hakog pravilnika posluile su
kao pravni osnov za optuenje nemakih funkcionera za masovnu eksploataciju uma u Poljskoj, a
internacionalisti su ih se setili prilikom irakog unitavanja naftnih polja u Kuvajtu; Peter J. Richards
and Michael N. Schmitt, op. cit., p.1068; Sonja A.J. Boelaert-Suominen, op. cit., p. 55.

Zoran RadivojeviZATITA IVOTNE SREDINE U MEUNARODNOM humanitarnom pravu

137

vanje apsolutno neophodno radi izvoenja vojnih dejstava. Kao to se iz navedenog


teksta moe videti, od ove zabrane doputeno je odstupanje, ali se tom prilikom
zahteva vrlo visoki standard (apsolutno neophodno), to je znatno vie od obine
neophodnosti. Kako bi se izbegla zloupotreba doputenog izuzetka, drave ovu
odredbu moraju tumaiti razumno i uvek kada nameravaju da pribegnu oteenju imovine moraju imati oseaj srazmernosti prilikom uporeivanja vojne
prednosti koja e biti ostvarena i potencijalne tete.60
Kao i u Hakom pravilniku, implicitna zatita ivotne sredine sadrana u
enevskoj konvenciji limitirana je vojnom potrebom.61 Uz to, ova dva ugovora
ne zabranjuju oteenja ivotne sredine na sopstvenoj teritoriji, ve se zabrane
odnose jedino na imovinu lociranu na neprijateljskoj ili okupiranoj teritoriji.
Protokol I
Protokol I sadri nekoliko pravila koja, titei civile i civilne objekte, indirektno tite i ivotnu sredinu. l. 54(2) predvia zabranu napada62 na objekte
neophodne za opstanak civilnog stanovnitva, kao to su ivotne namirnice, poljoprivredna podruja gde se proizvode ivotne namirnice, letina, stoka, instalacije
za pitku vodu i njene zalihe i sistemi za navodnjavanje, sa specifinom namerom da
se toga lii civilno stanovnitvo ili protivnika strana zbog vrednosti koju ti objekti imaju za njihov opstanak, bez obzira na motiv ...63 Vrednosti zatiene ovim
lanom navedene su samo exempli causa, te njihova lista nije definitivna,64 dok
60 ICRC, Geneva Convention relative to the Protection of Civilian Persons in Time of War: Commentary, Geneva, 1958, p. 302. Treba podsetiti da l. 55 Hakog pravilnika ni u jednoj situaciji
ne doputa okupatoru unitavanje neprijateljske imovine.
61 Praktino posmatrano, vojna potreba e uvek prevagnuti nad ekolokim zahtevima, to
ovu zatitu ini iluzornom; Betsy Baker, Legal Protection for the Environment in Times of Armed Conflict, Virginia Journal of International Law, Vol. 33, 1993, No. 2, p. 361.
62 Preciznije reeno, zabranjeno je napasti, unititi, ukloniti ili uiniti nekorisnim takve
objekte. Na taj nain izbegnuto je eventualno usko tumaenje glagola napasti i njegovo
svoenje na in nasilja prema protivniku, to omoguava da se ovim lanom obuhvate sve
mogue tete, ukljuujui hemijsko ili bioloko zagaenje vode ili unitavanje bilja hemikalijama; Yves Sandoz, Christophe Swinarski and Bruno Zimmermann (eds.), Commentary on the
Additional Protocols of 8 June 1977 to the Geneva Conventions of 12 August 1949, op. cit., para.
2101, p. 655.
63 O nekim primedbama na formulaciju ovog lana videti: Dragoljub Todi, Meunarodnopravna zatita ivotne sredine za vreme oruanih sukoba, Vojno delo, vol. 50, 1998, br. 2, str. 45.
64 Moe se primetiti da pojedine stvari slue jedino za izdravanje (ivot) ljudi, kao to su ivotne namirnice ili voda, dok neke od njih mogu sluiti ne samo za izdravanje ve i za suprotstavljanje protivnikim snagama. Tako se poljoprivredna podruja mogu koristiti za skriveno
kretanje, stoka za prevoz vojne opreme, a irigacioni sistemi kao zaklon.

138

FPN Godinjak BR. 7, JUN 2012II DEO: Meunarodna politika i meunarodni odnosi

zabrana ima za cilj da sprei taktiku spaljene zemlje koja dovodi do ozbiljnih
oteenja ivotne sredine.
Od opte zabrane napada postoje tri izuzetka (l. 54, st. 3 i 5). Navedeni
objekti i stvari, najpre, nee uivati zatitu ukoliko ih za svoje izdravanje koriste
jedino pripadnici oruanih snaga protivnike strane.65 Isto tako, oni nee uivati
zatitu ukoliko ih protivnika strana koristi ne za izdravanje, ve za direktnu
podrku vojnim akcijama,66 pod uslovom da njihovo unitavanje (oteenje) ne
ostavlja civilno stanovnitvo bez hrane i vode i ne dovodi do gladi ili preseljenja.
Trei i najiri izuzetak se odnosi na dravu koja brani svoju teritoriju od invazije,
jer u toj situaciji, ukoliko zahteva imperativna vojna potreba, ona moe u potpunosti odstupiti od zabrane iz l. 54(2).
S druge strane, l. 56 Protokola I zabranjuje napade na graevine i instalacije koje sadre opasne sile, to jest brane, nasipe i nuklearne elektrane za proizvodnju eletrine energije 67 koji se mogu podvesti pod vojni cilj, kao i napade na
druge vojne ciljeve locirane u blizini tih objekata68 ukoliko bi takav napad mogao
65 Ovde se misli na upotrebu namenjenu ishrani, piu, odravanju higijene. Pod ovaj izuzetak je teko svrstati vodovode ili sisteme za navodnjavanje, jer se takvi objekti grade za civilne
potrebe koje istovremeno koriste i oruane snage. Meutim, treba biti vrlo oprezan kada se
procenjuje da li su pojedine stvari korisne samo za pripadnike oruanih snaga. Potrebno
je imati u vidu da se namirnice na vojnim zalihama koriste i za ishranu ratnih zarobljenika,
civilnog stanovnitva na okupiranoj teritoriji ili civila koji slue u oruanim snagama; Michael
Bothe, Karl Josef Partsch and Waldemar A. Solf, New Rules for Victims of Armed Conflicts: Commentary on the Two 1977 Protocols Additional to the Geneva Conventions of 1949, The Hague/
Boston/London, 1982, pp. 340341.
66 Na primer, korienje vodenog tornja za osmatranje ili korienje kukuruznih polja za
pribliavanje neprijatelju; Michael Bothe, Karl Josef Partsch and Waldemar A. Solf,, New Rules
for Victims of Armed Conflicts: Commentary on the Two 1977 Protocols Additional to the Geneva
Conventions of 1949, op. cit., p. 341.
67 Tokom pregovora predlagano je da se lista proiri rafinerijama i skladitima goriva, to
u konanom tekstu nije prihvaeno; Yves

Sandoz, Christophe Swinarski and Bruno Zimmermann (eds.), Commentary on the Additional Protocols of 8 June 1977 to the Geneva Conventions
of 12 August 1949, op. cit., para. 2149, p. 666. Zbog upotrebljenog izraza to jest (eng. namely)
ovde se radi o definitivnoj (iskljuujuoj) listi objekata. Moda bi ciljno tumaenje ove odredbe dovele do drugaijeg zakljuka, ali se ono u ovoj situaciji ne moe primeniti poto jeziko
tumaenje daje nedvosmislen odgovor. Uvidevi dramatinost posledica nastalih usled nezgoda u velikim hemijskim postrojenjima, neki predlau da se lista zatienih objekata iz l.
56 proiri dodavanjem tih postrojenja; Bernard K. Schafer, The Relationship Between the International Laws of Armed Conflict and Environmental Protection: The Need To Reevaluate
what Types of Conduct Are Permissible During Hostilities, California Western International Law
Journal, Vol.19, 1989, No. 2, p. 322.
68 Na primer, ukoliko pored brane postoji most koji predstavlja deo vane komunikacije.
Protokol I namee obavezu dravama da izbegavaju lociranje vojnih ciljeva blizu objekata koji
sadre opasne sile (l. 56, st. 5).

Zoran RadivojeviZATITA IVOTNE SREDINE U MEUNARODNOM humanitarnom pravu

139

prouzrokovati oslobaanje opasnih sila i dovesti do velikih gubitaka meu civilnim


stanovnitvom.69 Dakle, pomenuti objekti koji bi u nekim drugim okolnostima
predstavljali legitiman vojni cilj, ne smeju biti predmet napada jer bi oslobaanje opasne sile koju oni sadre u datoj situaciji nanelo velike gubitke civilnom
stanovnitvu. Pri tome, potpuno je zanemarljivo koliku bi vojnu korist napada
imao od unitenja (oteenja) takvog vojnog cilja.70 Drugim reima, ukoliko je
veliki gubitak meu civilima predvidiva posledica, napad je zabranjen bez obzira na obim oekivane vojne koristi,71 ime su humanitarni obziri dobili jasnu
prevagu nad vojnom potrebom. Kako bi se olakala zatita objekata koji sadre
opasne sile, drave ugovornice ih mogu oznaiti dogovorenim znakom (niz od tri
svetlonarandasta kruga, postavljena na istom nivou), ali izostanak takvog znaka
ni u kom sluaju ne oslobaa protivniku stranu obaveze da potuje ustanovljene zabrane.72 Napad na brane, nasipe i nuklearne elektrane kao vojne ciljeve, koji
ne bi doveo do velikog stradanja civila, na potpada pod domaaj zabrane iz l.
56.73 U toj situaciji takvi objekti bi mogli biti predmet napada, pod uslovom da
budu potovana ostala pravila MHP, a pre svega naelo proporcionalnosti.
Kao i u prethodnom sluaju, l. 56 predvia odreene izuzetke, doputajui da zatieni objekti budu legitimni cilj napada. Brane i nasipi mogu biti
predmet napada samo onda kada se ne koriste za svoju uobiajenu, ve neku
drugu namenu, dok nuklearne centrale mogu biti napadnute ukoliko njihova
elektrina energija doprinosi vojnim operacijama.74 Meutim, da bi ove tri vrste
objekata mogle biti napadnute, nenamensko korienje brana i nasipa, odnosno
elektrina energija iz nuklearnih centrala, mora predstavljati stalnu, znaajnu
i neposrednu podrku vojnim operacijama, kao i da je napad na njih jedini
69 Ukoliko neki objekat koji sadri opasne sile predstavlja isto civilni objekat, on nikada ne
sme biti predmet napada zbog svog civilnog karaktera (naelo razlikovanja).
70 Usled neslaganja sa shvatanjem da je napad na veoma znaajne mete zabranjen ak i
ukoliko ostvarena vojna korist nadilazi ozbiljne gubitke meu civilima, SAD su se otro protivile ovom lanu. O tome videti: Michael N. Schmitt, Humanitarian Law and the Environment,
Denver Journal of Internationl Law and Policy, Vol. 28, 2000, No. 3, p. 307.
71
l. 56 otklanja primenu naela proporcionalnosti koje moe biti zasnovano na zlonamernom uporeivanju vrednosti koje se porede; Michael N. Schmitt, The Environmental Law of
War: An Invitation to Critical Reexamination, USAFA Journal of Legal Studies, Vol. 6, 19951996,
p. 257.
72 l. 56, stav 7.
73 Moe se primetiti da u toj situaciji prirodna okolina uopte nije zatiena lanom 56 DP I;
Dragoljub Todi, op. cit., str. 46.
74 Dakle, kod elektrana zatita se moe izgubiti i kada se one upotrebljavaju samo za proizvodnju elektrine energije. Drugim reima, kod njih se kao uslov ne trai upotreba u svrhe
koje nisu uobiajene.

140

FPN Godinjak BR. 7, JUN 2012II DEO: Meunarodna politika i meunarodni odnosi

mogui nain spreavanja takve podrke. Pod istim uslovima mogu biti napadnuti i ostali vojni ciljevi locirani u blizini objekata koji sadre opasne sile.75
Zabranom iz l. 56 prvenstveno se titi civilno stanovnitvo, ali se istovremeno titi i priroda od ekolokih teta koje mogu nastati kao posledica oslobaanja opasnih sila. Dakle, u pitanju je jo jedna antropocentrina norma MHP
koja doprinosi zatiti ivotne sredine.
Zakljuak
Iako je voenje ratova od davnina nanosilo tetne posledice ivotnoj sredini, MHP nikada nije problem ekoloke zatite stavilo meu svoje prioritete. Tek
nakon Vijetnamskog rata ova grana meunarodnog prava iskazuje odreenu
brigu za problem ekolokih teta koje nastaju kao posledica oruanih sukoba.
U okviru MHP zatita ivotne sredine ostvaruje se na direktan i indirektan
nain. Danas postoji samo nekoliko pravila koja direktno tite ivotnu sredinu
tokom oruanih sukoba. Ona su novijeg datuma i pojavila su se tek krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina prolog veka. Meutim, pokazalo
se da su norme koje sadre izriite zabrane i ogranienja u pogledu ivotne
sredine uoptene i neprecizne, a da su uslovi za njihovu primenu postavljeni
na veoma visok nivo. Indirektna zatita ivotne sredine sadrana je u nekim
optim naelima meunarodnog humanitarnog prava i ugovornim pravilima
koja tite civile i imovinu u oruanim sukobima, takoe, nije dovoljna za zatitu
svih segmenata ivotne sredine tokom oruanog sukoba. Poseban problem kod
nekih normi MHP predstavlja primena naela vojne neophodnosti i doputanje
moguih kolateralnih teta prouzrokovanih napadima na vojne objekte.
MHP sigurno ne moe spreiti niti potpuno iskljuiti oteenja ivotne
sredine tokom oruanih sukoba, ali moe doprineti da ona budu svedena na
prihvatljivu ili najmanju moguu meru. Najbolji put za unapreenje zatite ivotne sredine u oruanim sukobima predstavlja svakako usvajanje novog meunarodnog ugovora kojim bi se sakupila, sistematizovala i proirila pravila ve
sadrana u MHP, ali dodala i neka potpuno nova kojima e se poboljati postojea ekoloka zatita. U oekivanju ugovora koji bi u celosti bio posveen ovoj
problematici, a za ije zakljuenje jo uvek ne postoji potrebna spremnost kod
veine drava, ne preostaje nita drugo nego da se slabosti i praznine u vaeem
MHP prevaziu i popune pravilima meunarodnog ekolokog prava koja su
primenjiva u oruanim sukobima.
75 Ukoliko usled gubitka zatite neki od ovih objekata bude napadnut, sva pravila MHP o
zatiti civila moraju biti potovana (npr. naelo razlikovanja, naelo proporcionalnosti, preduzimanje potrebnih mera predostronosti). Videti: l. 56, st. 2 i 3 Protokola I.

Zoran RadivojeviZATITA IVOTNE SREDINE U MEUNARODNOM humanitarnom pravu

141

Literatura
Alexander G. Nicholas, Airstrikes and Environmental Damage: Can the United States
Be Held Liable for Operation Allied Force?, Colorado Journal of International Environmental Law and Policy, Vol.11, 2000, No. 2, pp. 471498.
Baker Betsy, Legal Protection for the Environment in Times of Armed Conflict, Virginia
Journal of International Law, Vol. 33, 1993, No. 2, pp. 351383.
Boelaert-Suominen A. J. Sonja, International Environmental Law and Naval War, Naval War
College, Newport, 2000.

Bothe Michael, Bruch Carl, Diamond Jordan and Jensen David, International Law Protecting the Enviroment during Armed Conflict: Gaps and Opportunities, International
Review of the Red Cross, Vol.92, 2010, No. 879, pp. 569592.
Bothe Michael, Josef Partsch Karl and Waldemar A. Solf, New Rules for Victims of Armed
Conflicts: Commentary on the Two 1977 Protocols Additional to the Geneva Conventions
of 1949, The Hague/Boston/London, 1982.

Bouvier Antoine, Protection of the Natural Environment in Time of Armed Conflict,


International Review of the Red Cross, Vol. 31, 1991, No. 285, pp. 567578.

Cohan A. John, Modes of Warfare and Evolving Standards of Environmental Protection


Under the International Law of War, Florida Journal of International Law, Vol. 15,
2003, No. 4, pp. 481540.

Goldblat Jozef, The Evironmental Warfare Convention: How Meaningful Is It?, Ambio,
Vol. 6, 1977, No. 4, pp. 216221.
ICRC, Geneva Convention relative to the Protection of Civilian Persons in Time of War: Commentary, Geneva, 1958.

Jensen T. Eric, The International Law of Environmental Warfare: Active and Passive Damage During Armed Conflict, Vanderbilt Journal of Transnational Law, Vol. 38, 2005,
No. 1, pp. 145185.
Kalshoven Frits, Constraints on the waging of war, Geneva, 1987.

Kirchner Andrree, Environmental Protection in Time of Armed Conflict, European Environmental Law Review, Vol. 9, 2000, No. 10, pp. 266272.

Kneevi-Predi Vesna, Avram Saa, Leaja eljko (ur.), Izvori meunarodnog humanitarnog
prava, Beograd, 2007.

Lawrence C. Jessica and Heller J. Kevin, The First Ecocentric Environmental War Crime:
The Limits od Article 8(2)(b)(iv) of the Rome Statute, Georgetown International Environmental Law Review, Vol. 20, 2007, No. 1, pp. 6195.

Lijnzaad Liesbeth and Gerard Tanja, Protection of the Environment in Times of Armed
Conflict: The Iraq-Kuwait War, Netherlands International Law Review, Vol. 40, 1993,
No. 2, pp. 169199.

Zoran Radivojevi, Martensova klauzula u jurisprudenciji Meunarodnog suda pravde,


Zbornik radova Pravnog fakulteta u Niu, Vol. 40-41, 20002001, str. 4663.

142

FPN Godinjak BR. 7, JUN 2012II DEO: Meunarodna politika i meunarodni odnosi

Radivojevi Zoran, Raievi Neboja, Meunarodnopravno regulisanje zatite ivotne sredine u oruanim sukobima, u: Dimitrijevi Predrag, Stojanovi Nataa, Ekologija i
pravo, Ni, 2011, str. 151173.

Richards J. Peter and Schmitt N. Michael, Mars Meets Mother Nature: Protecting the
Environment During Armed Conflict, Stetson Law Review, Vol. 28, 1999, No. 4, pp.
1047-1092.
Roberts B. Guy, The New Rules for Waging War: The Case Against Ratification of Additional Protocol I, Virginia Journal of International Law, Vol. 26, 1985, No. 1, pp.
109172.

Roscini Marco, Protection of the Natural Environment in Time of Armed Conflict, in:
Louise Doswald Beck, Azizur R. Chowdhury, and Jahid H. Bhuiyan (eds.): International Humanitarian Law An Anthology, LexisNexis Butterworth, Nagpur, 2009, pp.
155179.

Sandoz Yves, Swinarski Christophe and Zimmermann Bruno (eds.), Commentary on the Additional Protocols of 8 June 1977 to the Geneva Conventions of 12 August 1949, Geneva,
1987.
Schafer K. Bernard, The Relationship Between the International Laws of Armed Conflict
and Environmental Protection: The Need To Reevaluate What Types of Conduct Are
Permissible During Hostilities, California Western International Law Journal, Vol. 19,
1989, No. 2, pp. 287325.

Schmitt N. Michael, Green War: An Assessment of the Environmental Law of International Armed Conflict, Yale Journal of International Law, Vol. 22, 1997, No. 1, pp.
1109.
Schmitt N. Michael, Humanitarian Law and the Environment, Denver Journal of Internationl Law and Policy, Vol. 28, 2000, No. 3, pp. 265-323.
Schmitt N. Michael, The Environmental Law of War An Invitation to Critical Reexamination, USAFA Journal of Legal Studies, Vol. 6, 19951996, pp. 237271.

Simonds N. Stephanie, Conventional Warfare and Environmental Protection: A Proposal


for International Legal Reform, Stanford Journal of International Law, Vol. 29, 1992,
No. 1, pp. 165221.
Todi Dragoljub, Meunarodnopravna zatita ivotne sredine za vreme oruanih sukoba,
Vojno delo, Vol. 50, 1998, br. 2, str. 4055.
United Nations Environment Programme: Protection the Environment during Armed Conflicts: An Inventory and Analysys of International Law, Nairobi, 2009.

Vukovi Milovan, Ugroavanje ivotne sredine vojnim aktivnostima, Vojno delo, Vol. 50,
1998, br. 3, str. 97120.
Weinstein Tara, Prosecuting Attacks that Destroy the Environment: Environmental Crimes or Humanitarian Atrocities?, Georgetown International Environmental Law Review, Vol. 17, 2005, No. 4, pp. 697722.

Wilcox A. William, The Modern Military and the Environment: The Laws of Peace and War,
Lanham-Toronto-Plymouth, 2007.

Zoran RadivojeviZATITA IVOTNE SREDINE U MEUNARODNOM humanitarnom pravu

143

Wunsch R. Charles, The Environmental Modification Treaty, ASILS International Law


Journal, Vol. 4, 1980, pp. 113131.

Zoran Radivojevi
Neboja Raievi
Environment Protection in International Humanitarian Law
Abstract
In international humanitarian law there are only a few rules which directly protect the environment. These rules are contained in the Additional Protocol I of 1977, the ENMOD Convention of 1976 and the
Convention on Conventional Weapons, as well as in its Protocol III
on Prohibitions or Restrictions on the Use of Incendiary Weapons. In
addition, there are a number of rules within this branch of law which
indirectly protect the environment during armed conflicts. The most
important among them are the general principles of international
humanitarian law (military necessity, proportionality and distinction) which are applicable to all states due to their character of being
customary law. Moreover, some treaty provisions provide for indirect
environment protection, and they are contained in the Hague Regulations of 1907, the Fourth Geneva Convention of 1949 relative to the
Protection of Civilians and the Additional Protocol I.
Key words: international humanitarian law, environment, direct protection, indirect protection.

You might also like