You are on page 1of 1

Znate, mnogo toga sam doivjela i proivjela kroz svoj poziv medicinske sestre.

Toliko stvari
je uticalo da se promjeni moj pogled na ovaj posao. Sjetim se svog djetinjstva i one djeije,
iskrene elje da postanem medicinska sestra. Vjerujte, kad se eli onako isto i jako, iz dubine
due, sve elje postaju ostvarive. Padne mi na pamet poetak moje karijere, kada se vie
panje obraalo na ljude, a manje na sve te silne formulare i administraciju. I vjerujte, to
vie razmiljam, sve vie uviam da je ovaj na poziv poput poziva sestara u samostanima.
Sam ovjekov ivot je najvrijednija i najsvetija stvar koju smo od Boga dobili, pa je samim
tim i na poziv svet. Dobijamo svakodnevno neije ivote u ruke, a na nama je da te kockice
pokuamo vratiti na svoje mjesto. Prisjetim se i svojih veernjih deurstava i obilazaka
bolesnika. esto sam se pitala kad ih vidim onako usnule, o emu sanjaju? Kakve su im elje,
oekivanja? Kakav je njihov ivot bio prije no to su doli u bolnicu? Da li vide anele? U
tom trenutku poelim raspoloviti to njihovo breme koje nose na leima i bar na sekund im
omoguiti kratki predah. Sve ovo vam priam iz razloga to elim da vas podsjetim to smo
mi zapravo. A mi smo prije svega ljudi kojima treba pomo nama jednakih. I vjerujte, neki
imaju novce, a neki imaju pravo bogatstvo. Opravdajmo na poziv, i radimo ga prije svega
srcem i s osmijehom, kako bi mogli i ostalima izmamiti osmijeh na lice u ovim tekim
trenucima.

You might also like