HRVATSKA PREDKONSTANTIN

Na podruju koje je u antici zauzimala dananja Republika Hrvatska

zabiljeeno je postojanje kranskih vjernika od sredine 3.st., odnosno od
vremena dolaska misionara iz Bliskog Istoka.

Izvori koji govore o najranijem kranskom razdoblju su dakako kao i

drugdje upravo oni pisani.

Tako iz Pavlove poslanice Rimljanima (Rim. XV, 19;) saznajemo da je ve

Sveti Pavao poslao u Ilirik svog izaslanika Tita da iri vjeru: Tako sam od
Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanelje Kristovo

A u Pavlovoj poslanici Timoteju ( 2 Tim 4,10) pie gdje su njegovi uenici

otili, meu njima spominje i Tita Demas u Solun Kresenc u
Galatiju, Tit u Dalmaciju.

Po nekim vijestima ini se da je u Dalmaciji boravio i Sv. Luka (Epiphanius,

Adversus.haereses., LI, 11). . Epifanije tako govorei o Svetom Luki pie:
....propovijedao najprije u Dalmaciji, zatim u Galiji, Italiji i
Makedoniji.

Usprkos ovim vijestima materijalnih dokaza je malo iako se dade

pretpostaviti da je u predkonstatinovom razdoblju pripadnika kranske
vjere bilo i to nemali broj.

Frane Buli je roen 4. listopada 1846. godine u Vranjicu kod Splita.

Nakon reenja za sveenika, na bekom sveuilitu studira klasinu

filologiju i arheologiju. Neko je vrijeme u Dubrovniku i Split bio gimnazijski
profesor, a potom ravnatelj splitske gimnazije.

Posvetio se istraivanju Salone pa su njegovom zaslugom otkriveni su i

prezentirani lokaliteti poput Manastirina, Marusinca, Kapljua, ali i
amfiteatar, zatim brojni natpisi i sarkofazi. Meutim istraivao je i
spomenike iz vremena hrvatskih narodnih vladara.

1894. godine pripremio je prvi Meunarodni kongres starokranske

arheologije.
Za potrebe njegovih istraivanja produene su eljeznike tranice do
Solina, isuena movarna tla, u vrijeme velikih ekonomskih kriza
zapoljava veliki broj mjetana.

Buliev rad bio je poznat u itavom kulturnom svijetu, postao je lanom

mnogih europskih znanstvenih institucija. Grad Zagreb proglasio ga je
poasnim graaninom, a njegovi roendani u Splitu su slavljeni poput
blagdana

Za vrijeme istraivanja uredio je i svoj terenski ured u koji je dao uzidati ulomke
antikih spomenika
tusculum

Don Frane je umro u dubokoj starosti u zagrebakoj bolnici 29. srpnja 1934.
godine, a pokopan u sarkofagu to ga je jo za ivota postavio na
Manastirinama, uz grob svetog Dujma i salonitanskih muenika

. Sprovodne obrede je uz splitskog biskupa Kvirina Klementa Bonefaia

vodio i tadanji zagrebaki nadbiskup-koadjutor Alojzije Stepinac, a tisue
ljudi su bile na posljednjem ispraaju.

Na sarkofagu je dao urezati dijelove s nekoliko kranskih epitafa: s groba

jednog mladia pokopanog u predvorju bazilike na Manastirinama i s groba
sveenika Ivana koji za sebe kae da je "grean i nedostojan sveenik" koji
ovdje poiva "uvajui asne pragove svetih".

Arhitektura

Iako se trenutno misli da je kua crkva iz Dura Europos-a jedina sigurno

dokazana takva graevina iz predkonstaninovog doba ranokranska
literatura iz Hrvatske jo uvijek govori o tri graevinska sklopa za koje
misle da su sluile za najranija, predkonstantinska kranska bogosluja: u
Poreu, Zadaru i Saloni. Ove objekte hrvatski znanstvenici nazivaju
kadikad domus ecclesia.

Bilo je pokuaja da se jo nekim graevinama prepie uloga ranokranskih

oratorija to nije prihvaeno meu strunjacima. Vidi: A. Mohorovi,
Novootkriveni nalazi antikih terma, oratorija i starokranske bazilike u
gradu Krku, Poseban otisak iz knjige RAD 360, Zagreb 1971

Da je u Istru vrlo rano doprlo kranstvo i to najkasnije krajem 3. st.

govori primjer Porea koji je bio biskupijom s biskupom Maurom na elu.

Iz tog razdoblja meutim nema pouzdanih arheolokih tragova iako se u

literaturi esto spominje jedan rani objekt smjeten na zapadnom rubu
antikog grada u kojem je djelovao confessor Maurus

Na podruju sjeverno od Eufrazijeve bazilike kao i ispod poda sjevernog

broda iste pronaene su usporedne dvorane (9 x 22 m).

Misli se da je u tom najstarijem objektu djelovao confessor Maurus. Ovaj je

poreki biskup djelovao krajem 3. i poetkom 4. st.

O njegovom djelovanju u Poreu (pa tako neizravno i o objektu u kojem je

djelovao) svjedoi i jedan natpis (Insc. It. X, 2, 187), koji se djelomino
sauvao, a na kojemu se moe proitati da su se kosti Sv. Maura, koje su
do tada bile izvan zidina, prenijele u grad.

Ovaj je natpis preveo A. onje ovako: Ovaj sveti grob sadri kao snijeg
bijelo tijelo muenika Maura. Ova prvobitna crkva preureena je njegovim
molitvama (po njegovom zagovoru). Ovamo je asno prenesen, gdje
postade biskupom I muenikom. Stoga u ast mjesto je bilo podvostrueno

Na natpisu za se prvobitnu crkvu kae primitiva ecclesia

Natpis se danas nalazi na sjevernom zidu bazilike Eufrazijane

Tlocrt kompleksa Eufrazijane 1- bazilika, 2. suspselij Predeufrazijeve

bazilike, 3. narteks, 4. atrij, 5. krstionica, 6. zvonik, 7. pretpostavljeno
podruje prve kune crkve, 8. memorijalna kapela, 9. sakristija, 10.
biskupski dvor, 11. kapela, 12. kanonika

Svi su objekti i Poreu imali mozaike podove. Ovi podovi, kako se ini nisu
napravljeni u isto vrijeme. Mogue je da su djelomino sauvani mozaici nekog
jo starijeg objekta ponovno upotrjebljeni u 4.st.

U Poreu su sauvani dijelovi podnog mozaika iz kasnog 3. i s poetka 4.st.

Na sjevernoj strani zadarskog foruma prostori triju duana (taberne), a

danas sakristije zadarske katedrale Sv. Stoije, su bili adaptirani za potrebe
ranokranskih vjernika.

Arheoloka istraivanja su donekle omoguila rekonstrukciju nekadanjeg

prostora ovoga objekta veliine 17 x 11 m.

Sastojao se od prednjeg i stranjeg dijela. Dio poda (u prednjem dijelu) bio

je prekriven mozaikom od bijelih, krupnih tesera. U stranjem dijelu tog
prostora koji je bio i povien pronaeni su ostaci polukrune sveenike
klupe (subselij).

Upravo je pronalazak supselija razlogom to hrvatski istraivai ovaj

prostor smjetaju u najranije ranokransko vrijeme

Iz sredine 3. stoljea datiraju i dvije graevine iz Salone.

Krani su te svoje najranije graevine smjestili u sjeverozapadnom kutu

istonog gradskog proirenja, u privatnom stambenom kompleksu.

Juno o ovog prostora kasnije se razvilo biskupsko ili episkopalno sredite

ostavljajui ove graevine nedirnutima.

Zbog toga kako smatra Dyggve jer su odigrale vanu ulogu u ivotu crkve.

Dvije najranije graevine Dyggve je prozvao oratorijima A i B.

Isto tako je smatrao da je vrijeme funkcioniranja ove salonitanske kue

zajednice doba djelovanja biskupa Venancija i Domnija.

Ulaz u oratorij A nalazio se uz same bedeme.

Najprije se ulazilo u dvorite gdje se u osi s kultnom prostorijom nalazio

zdenac s kantarom predvien za kultno pranje. Voda je u zdenac pritjecala
iz gradskog vodovoda koji je prolazio u neposrednoj blizini. Iz ovog se
dvorita ulazilo u oratorij A ali i u tkz. oratorij B. S ulice se u ovaj objekt nije
moglo ui.

Prilikom istraivanja koje je proveo Buli, Dyggve i Marin pronaeni su

brojni starokranski arhitektonski fragmenti za koje se misli da su
najstariji u Saloni.

Na zapadnom dijelu prostorije (to je neobino) nalazila se polukruna

klupa za sveenstvo. Ovaj je dio prostorije bio odijeljen od dijela prostorije
za vjernike.

Ranokranska groblja bila su u poetku dio poganskih koja su, kako je

tadanji zakon nalagao, bila smjetena izvan gradskih bedema.

To je bio sluaj i u Saloni, glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, koja

je imala vie nekropola.

Pretpostavlja se da su u Saloni groblja na kojima su se pokapali krani

izdvojila od poganskih poetkom 4. st. i to u vrijeme Dioklecijanovih
progona.

Nakon to bi na nekom groblju (to se tie Salone bile su uglavnom

sporedne gradske nekropole) bio pokopan muenik zapoela bi masovna
pokapanja krana oko njegovog groba.

S vremenom bi se kranski nukleus proirio na cijelo groblje.

To je bio sluaj s najslavnijim kranskim grobljem u Saloni koji je dobio

moderno ime po lokalitetu Manastirine na kojem se nalazio. Na
Manastirinama je pokopan Sveti Domnije i drugi muenici.

Krajem 4. st. na Manastirinama se poela graditi i bazilika

Nakon to je Konstantin ozakonio kranstvo i na Manastirinama je poelo

masovnije pokapanja krana.

Oni su nastojali biti to blie nekom od muenikih grobova.

Grob muenika bio je prepoznatljiv po malom prozoru s reetkom

(fenestella confessionis).

S vremenom su se okolo groba muenika pokapali vjernici u obinim

grobovima uokvirenim kamenom, sarkofazima ili u grobnicama koje
uglavnom bile na svod ali su se gradile i memorije koje su imale apsidalni
tlocrt.

Na Manastirinama se tako oko memorije Sv. Dujma poinju pokapati

vjernici i graditi druge memorije

Manastirine
Poetkom V. stoljea sagraena je trobrodna bazilika, duine 48 a irine 21
metar, u koju je ukljuen i grob muenika. Gradili su je biskupi Gajan i Simferije,
koji su takoer tu pokopani.
Na Manstirinama je pronaeno oko 450 sarkofaga

Drugo veliko ranokransko groblje je dobilo ime po lokalitetu Marusinac.

Na njemu je bio pokopan Sveti Anastazije. I njegovo je posljednje

prebivalite kao i prebivalite Sv. Dujma na Manastirinama arheoloki
posvjedoeno

Na ovome je groblju sauvan neobian mauzolej za kojega se misli da je

bio grobnica muenika tj. memoriae martyrum.

Radi se o pravokutnoj graevini s kontraforima to ovaj mauzolej ini

posebnim.

Graevina ima dvije razine pa se ispod gornje prostorije s apsidom nalazi

kripta. Kripta se sastoji od dva dijela i to apside s reetkastim prozorom i
veeg prostora u kojoj je bio sarkofag.

I oko ovog mauzoleja na Marusincu pokopani su brojni vjernici i to u

obinim grobovima, sarkofazima ali i freskama ukraenim grobnicama.

Na Marusincu je sagraen i vei broj memorija koje su kasnije ugraene u

grobljanske bazilike.

Tree ranokransko groblje u Saloni nalazi se nadomak amfiteatra a dobilo

je ime po potoku Kapljuu u ijoj je blizini.

Misli se da su tu pokopani vojnici Antiohijan, Gajan, Paulinijan i Telije.

Epigrafski je potvren prezbiter Asterije.

Plastika, mozaici i sitni pokretni predmeti

Iako nam se iz predskonstantinovog razdoblja nije sauvao ni jedan

sarkofag s kranskim prikazom strunjaci smatraju da su se u
salonitanskim sarkofazima na kojima nisu bili izriito poganski motivi nego
oni s pastoralnim prikazima pokopani krani

Uporite za takvo razmiljanje vide u injenici da su se takvi sarkofazi s

takozvanim neutralnim motivima pojavili u Saloni tek sredinom 3. st. to
onda vezuju uz porast broja krana.

Na ranokranskim grobljima u Saloni u ponekim su grobnicama

djelomino sauvane fresko slikarije sa svoda.

Radi se o jednostavnim vegetabinim i ivotinjskim ukrasima ali se javlja i

Kristov monogram.

Materijalni ostaci iz vremena prije 3.st. dakle nema ali je bilo pokuaja, i to
vrlo uspjenih, da se u odreenim sitnim predmetima prepozna kranska
simbolika.

U zborniku Salona Christiana obraeni su sitni ranokranski predmeti koji

potjeu iz Salone

Za potrebe jedne tematske izlobe sakupljena je sva dostupna

ranokranska graa iz Sjeverne Hrvatske.

Izloba je vrlo jasno pokazala da jo uvijek ne moemo premda je bilo

pokuaja - sa sigurnou izdvojiti ni jedan graevinski objekt kao
ranokransku crkvu.

Isto tako predstavljeni su i analizirani su brojni pokretni predmeti datirani

od vremena 2. Stoljea.

Meutim predmeti koje su autori izlobe izdvojili i klasificirali u nekoliko

grupa nisu izravno vezani za kransku simboliku.

Autori su, naime, imali na umu duhovno ozraje toga vremena, dakle jo
uvijek izvanredno jaki poganski utjecaj, progone krana i njihovu
neomiljenost meu graanima rimskog carstva