You are on page 1of 186

Hana Filding

No karnevala

Prevela Zvezdana elmi


Naziv originala: Hannah Fielding THE ECHOESOF LOVE
Copyright 2013 by Hannah Fielding
Translation Copyright 2015 za srpsko izdanje Vulkan izdavatvo
ISBN 978 -86-10-01315-3

Beograd, 2015.

Mojoj kerki Aleksandri, ije me je poznavanje italijanske umetnosti nadahnulo,


i ija mi je podrka, puna ljubavi, stalna motivacija.

Odjeci odjekuju seanjem niz hodnik kojim nismo krenuli.


T. S. Eliot etiri kvarteta: Bernt Norton

Viestruki odjeci bude se i zamiru u daljini...


A kada odjeci utihnu, kao bol zavlada tiina.
Henri Vodsvort Longfelou Evandelin: pria o Akadiji

I
Karneval u Veneciji, 2000.
Sat je otkucao pono ba kad je Venia prolazila kraj velianstvenog ogledala iz
osamnaestog veka koje je visilo iznad kamina u holu. Nagonski je pogledala u njega i
presekla se. Pod svetlou vatre videla ga je ponovo varljivo ocrtanog, oslonjenog o zid na
drugom kraju polumrane sobe, pogleda mirnog i vrstog, gledajui je ispod crne maske
koju je nosio. Stvarno varljiv, jer kad se Venia okrenula, tamo nije bilo nikog.
Stresla se. U seanju joj je odjeknuo glas nane Horen, podseajui je na udna keltska
verovanja koja joj je kotska dadilja priala. Pogotovo ovo: Ugasi svetlo i pogleda u
ogledalo nad upaljenom vatrom, tano u pono na Bele poklade, aputala je starica
uzdrhtaloj, matovitoj devojci, i ako vidi jo jedno lice pored svog, to e biti lice tvoje
velike ljubavi, oveka za kojeg e se jednog dana udati.
Da li joj se upravo to desilo? Da li je ovaj nepoznati ovek ljubav njenog ivota?
Kojeta, ljutnula se i nasmejala svom odrazu. Ba si smena! Zar nisi nita nauila? Pre
nekoliko godina Venia se prepustila takvim fantazijama i jedino to je dobila bila je patnja.
Ipak, nije uspevala da se pomeri. Nagnula se blie ogledalu koje je odraavalo njeno bledo,
uplaeno lice pod treperavim svetlom, preputajui se drhtajima toplih seanja na nekadanju ljubav. Na nekoliko trenutaka kao da je izgubila svest o tome gde se nalazi; oseala
se kao da je zatvorena u kugli, gledajui kako vreme tee deset godina unazad.
Garet Dordan Karter. Dad. To je bio nadimak za Dordana Venia ga je izmislila jer
joj se nije dopadalo ime Garet, a ni Dordan joj nije bilo naroito drago. Dad je bio njena
prva ljubav, i to se Venie tie, verovatno i poslednja. U to vreme bila je mlada i naivna
imala je samo osamnaest godina. Danas, sa dvadeset osam, volela je da misli o sebi kao
svetskoj eni, koja nee dozvoliti da se prepusti nesigurnoj iluziji strasti, ma koliko privlano
delovala. Platila je visoku cenu za svoju naivnost i nepromiljenost.
Sad je pokuala da se otrese munih seanja i u mislima se vrati maskiranom neznancu
dobro, skoro neznancu.
Njihov kratki susret odigrao se prve veeri karnevala u Veneciji, deset dana pred Bele
poklade...
Bilo je oko pola osam uvee i prodavnice su poele da se zatvaraju. Vetar koji je duvao
celog dana sad je oslabio i drvee je obavila izmaglica, kao da je sve to je udaljeno vie od
par metara prekriveno gazom. Vlani vazduh bio je neobino tih.
Venia je pritegla pojas kaputa oko vitkog struka i podigla krznenu kragnu oko vrata.
Zvuk njenih koraka odjekivao je plonikom dok je hitala s Trga Svetog Marka ka mostu
Rijalto, usamljena prilika u gotovo pustoj ulici. Nameravala je da uhvati vaporeto, linijski
brodi koji e je odvesti do palate Mendikoli, gde je bio njen stan. Na drugoj strani ulice
videla je nekoliko pognutih peaka, a na mranoj vodi Velikog kanala nije bilo naroito
prometno.
Iznenada su pred nju iz tame iskoile dve prilike. Bile su umotane u karnevalske
platove i nije im se videlo lice, samo avetinjska tama pod kapuljaom. Ispod jednog plata
pruila se ruka i zgrabila joj tanu. Obuzeta strahom, Venia je pokuala da vrisne, ali glas
joj je zapeo u grlu. Ipak, vrsto je uhvatila kai koji joj je visio preko ramena i grudi,
pokuavajui da podigne koleno i udari napadaa u prepone, ali razbojnici su bili spremni.
Onaj drugi ju je s lea stegao za vrat, a prvi je izvukao no.

Ba kad se spremio da presee kai njene tane, odnekud se stvorila jo jedna, krupnija
prilika i neverovatnom brzinom zamahnula pesnicom ka jednom od napadaa. Razbojnik je
jeknuo i zateturao se unazad, spotakao se preko sauesnika i obojica su pali na zemlju.
Odmah su urno ustali i nestali u magli.
Va tutto bene, da li ste dobro? Neznanev barunasti bariton prizvao je Veniu svesti
dok ju je zabrinuto gledao u krupne oi boje ilibara.
Da, da, mislim da jesam, zamucala je i nagonski rukama dotakla grlo.
Jesu li vas povredili?
Ne, ne, samo sam malo potresena, hvala vam.
Drhtite. Doiveli ste ok i treba vam neto toplo da popijete. Hodite, tu je kafeterija s
najboljom toplom okoladom u gradu, samo par koraka odavde. To e vam pomoi. Ne
ekajui njen odgovor, uhvatio je Veniu podruku i poveo je kroz uzanu ulicu.
Venii su klecala kolena i cvokotala je.
Hvala, promrmljala je, jo uvek pokuavajui da doe do daha. Srce joj je tuklo dok
je putala da je vodi ovaj neoekivani spasitelj, krupan i irokih ramena, koji je izgleda
preuzeo kontrolu nad situacijom.
Tako sudbina ubacuje munje i gromove nae ivote, putajui ih da padnu kao perce,
tako da ne primetimo oluju koju bi izazvali da smo shvatili kolika je njihova mo.
utke su sedeli za stolom u najdaljem uglu prepune kafeterije. Bilo je suvie buno za
razgovor i Venia je bila iscrpljena, pa je samo gledala u oveka koji je sedeo preko puta nje
dok je sluala muziku: Mininu nostalginu ljubavnu pesmu iz 1960. II Cielo in una Stanza,
bezono romantini hit, pravo olienje italijanske muzike, i ba zato se esto mogla uti
irom zemlje.
Veniin aneo uvar izgledao je vie kao Lucifer nego kao nebesko bie: estoke plave
oi, neobino upadljive na tamnoputom licu, nekako su se pokretale ka tamnim obrvama
kad bi se nasmeio. Sad su netremice gledale u nju, s izrazom koji ju je iznenadio; nekoliko
trenutaka bespomono je gledala u njih. Kao da je gledala svetlucavu vodenu povrinu.
Lice mu je imalo snane, muevne crte ispod guste i potpuno crne kose, glatke i sjajne,
zaeljane unazad tako da otkriva iroko elo. Nije bio lep u klasinom smislu, jer lice mu je
bilo na prvi pogled suvie grubo, ali svakako je bio upadljiv i prosto je zraio snagom; oito
je bio osoba navikla da donosi odluke bez kolebanja i rasprave, estok ovek. Ipak, njegova
vrstina bila je ublaena neobinim izvijanjem u uglovima punih usana, koje kao da je
nagovetavalo smeh; uz to, duboki urez na sredini brade davao mu je mangupski izgled koji
se Venii prilino dopadao.
Konobar je doneo olju tople okolade, dupli espreso i tanjir s biskvitima za koje je
rekao da su con i complimenti della asa. Njen spasilac oito je bio redovna muterija.
Venia je otpila nekoliko gutljaja gustog, toplog napitka. Osetila je da dolazi k sebi dok
joj je grejao grlo a potom i stomak... to se odmah odrazilo i na obrazima.
Neznanac joj se nasmeio. Je li sad bolje?
Klimnula je glavom. Hvala vam, veoma ste ljubazni.
On se jo ire nasmeio. Nema na emu, sinjorina. Uvek je zadovoljstvo priskoiti u
pomo lepoj dami. Ja se zovem Paolo Barone, vama na usluzi.
Venia je u Italiji radila ve tri godine kao arhitekta i dizajner enterijera u
arhitektonskoj firmi svoje kume, pa se navikla na galantno ponaanje i arm Italijana.
Njihovo uvebano nabacivanje delovalo je osveavajue, ponekad joj je bilo ak i zabavno,
ali nikad ih nije ozbiljno shvatala. Paolo Barone bio je drugaiji. Moda zato to je jo uvek u
oku pa je preosetljiva, ali nekako se odmah zagrejala za ovog oveka. Nije bio ba mlad, ali
ni star moda trideset i koja godina i to joj je pomoglo da se opusti. Ipak, iako su okolnosti
bile neobine, Venia nije imala obiaj da prihvata pozive od nepoznatih ljudi, pa namerno
nije zapoinjala razgovor; na njeno iznenaenje, nije ni on.

Dok je obema rukama prinosila usnama toplu olju, bila je svesna da je on gleda ne
prikrivajui interesovanje. Moda pokuava da je odgonetne, pomislila je. Laknulo joj je to
je rumenilo od toplog napitka prikrilo njenu zbunjenost, ali srknula je malo prebrzo pa je
urno olizala usnu vrhom jezika. Kad je shvatila ta je upravo uinila, bacila je pogled na
njega i videla da mu se izraz lica promenio. To ju je nateralo da brzo obori pogled.
Kad je popila okoladu, Paolo joj se nasmeio. Andiamo? Idemo li?, upitao je,
nakrivivi glavu i upitno je gledajui.
Odgovorila mu je osmehom od kojeg su joj kestenjaste oi sinule kroz tamne trepavice
koje se nekako nisu slagale s njenom kestenjastom kosom. Da. Hvala za okoladu. To je
stvarno najbolja okolada koju sam pila u Veneciji.
Pridrao joj je kaput i podigao njene velianstvene duge lokne preko krznene kragne.
Venia je sa svojih sto sedamdeset centimetara bila prilino visoka, ali kad ju je zaobiao i
poeo da joj zakopava kaput, primetila je da je znatno vii od nje. Ruke su mu bile snane i
muevne; nekako joj je delovao toplo i poznato, kao da su sve ovo radili ve nekoliko puta.
Ipak, uz to oseanje dola je i nelagodnost: njegov dodir delovao je nekako suvie intimno za
nekog koga uopte ne poznaje, pa se odmakla uz kratak, nervozan smeh.
Hvala, to nije potrebno.
Za trenutak ju je pogledao u oi, kao da se udi njenim reima, a ona je ponovo oborila
pogled kao da zbog neega nije u stanju da izdri susret s ovim tamnoplavim oima i
njihovom prodornom snagom. Onda se nasmeio i otvorio joj vrata.
Inae, ne znam vae ime, rekao je Paolo kad su izali u nonu maglu i krenuli ka
Velikom kanalu.
Venia. Venia Aston Montegju.
On je podigao obrve. Veoma romantino ime. Venecija, kao na divni grad. Ali vi
niste Italijanka? Govorite italijanski kao da ste odavde.
Nasmejala se. Hvala na komplimentu! Ne, ja sam Engleskinja, ali ime mi je dala kuma
koja je Venecijanka ona je najbolja drugarica moje mame i zahtevala je da nauim
italijanski.
Dakle, ovde ste na odmoru?
Ne, ivim ovde.
U blizini?
Ne, u okrugu Dorsoduro. Moram da idem na vaporeto, jer se u kuu gde ivim ulazi
samo iz Velikog kanala.
Moj amac je ukotvljen tu preko puta. Dorsoduro mi je usput. Bilo bi mi zadovoljstvo
da vas povezem donde.
Ne, hvala. Ve ste bili veoma ljubazni.
Kasno je, a za veeras je najavljen sneg. Vaporeto e svakako biti skoro prazan. Ne bih
eleo da vam se neto desi, sinjorina. Poveu vas. Govorio je tiho i nekako autoritativno;
pruio je ruku k njenom laktu, ali ona se urno odmakla.
Bila je u iskuenju da prihvati, ali znala je da nee to uiniti. Ovaj neznanac je malo
suvie predusretljiv, pomislila je, i mada mu je bila zahvalna zbog poziva na toplu okoladu
kad je bila u nevolji, i mada je jo uvek oseala dodir njegovih ruku dok ju je zakopavao,
nije imala obiaj da tek tako ide nekud s nepoznatim mukarcima.
Ne, zaista, hvala vam puno. Navikla sam da se vozim vaporetom. Sve e biti u redu.
Paolo nije navaljivao, pa su utke poli dalje kroz uzane, krivudave uliice. Venia je
neprekidno bila svesna njegove blizine.
Bilo je veoma hladno. Vetar je stao, a pretei tamni oblak visio je nad Venecijom kao
beli plat. Kad su stigli na stanicu linijskog brodia, primetila je prve pahuljice. Nekoliko
gondola, s velikim elinim veslima koja su se pretei pomaljala kroz meku barunastu
izmaglicu, prolo je blago zatalasanom vodom.

Sigurno se neete predomisliti? Izgleda da se sprema meava, a u tom sluaju


vaporeto e kasniti. Gledao ju je s utivim ali opreznim osmehom, i nju je za trenutak
obuzelo aljenje zbog odluke da ga odbije.
Paolov ponos spasen je od novog odbijanja jer se zaulo promuklo ufkanje vaporeta
koji je polako prilazio stanici.
Evo mog prevoza, rekla je Venia veselo. Zaas u biti kod kue.
Brodi je stigao i priao maloj stanici, udarivi o pristan.
Hvala vam jo jednom na pomoi, signore, nastavila je ona smeei se i pruajui
sitnu, savreno manikiranu ruku da se oprosti. Paolo ju je prihvatio i zadrao je u aci,
krupnoj i toploj, due nego to je uobiajeno. Venia je stajala obuzeta talasima vreline,
odjednom neverovatno svesna ovog dodira. Naglo je povukla ruku.
Njegove otre plave oi gledale su je paljivo, ali kao da je bio pomalo nesiguran. Da li
biste veerali sa mnom sutra uvee?, upitao je tiho.
Bilo bi zanimljivo veerati s Paolom, pomislila je, ali mora da pobegne od njega, javio
se odjek onog upornog glasa u njoj; ovaj ovek bi mogao da te povredi.
Jako mi je ao, rekla je kruto. Bojim se da sam zauzeta.
Ba teta. Zvuao je potpuno iskreno, ali nije navaljivao dalje i nju je to zbog neega
razoaralo. Ponovo je pruio ruku i ona ju je bez reci prihvatila. U njegovom stisku nije bilo
ni mlitavosti ni neodreenosti. Kao i mnogi, Venia je navikla da procenjuje karakter osobe
po nainu rukovanja i znala je da mnogi naizgled ustri ljudi pruaju mlitave prste nalik na
mrtvu ribu. Ponovo je postala svesna da Paolove krupne, osetljive ruke kriju snagu i
vitalnost, i to ju je duboko uzbudilo.
Pourila je ka vaporetu odjednom eljna da pobegne, ali dok se brodi udaljavao od
keja, pratila je pogledom oveka koji se penjao uz stepenice i nestajao u snenoj noi, i srce
joj se stezalo. Pitala se da li e ga ikada ponovo videti.

***
Pokazalo se da su se narednih nedelja esto sluajno sretali kod Fritelija, kafeterije na
Trgu Svetog Marka gde je Venia svakog jutra dolazila na kapuino i biskvite pre posla, i
gde se vikendom po podne sastajala s prijateljima. Paolo je najee izlazio kad bi ona
ulazila. Kad god bi im se pogledi sreli, on bi se utivo nasmeio, ali nijednom nije zastao da
joj se obrati.
A veeras, na Martedi Grasso, velikom balu koji je grof Umberto Palermi priredio da
proslavi useljenje u novi dom blizu Trga Svetog Marka, i svoj prvi karneval u Veneciji u
dvadeset prvom veku, Paolo je bio tamo.
Nosio je pripijen Arlekinov kostim, s jarkim viebojnim rombovima i kratkom
nabranom kragnom; pripijao mu se uz telo poput koe. Takoe je imao belu plianu beretku
sa zejim repiem. Venia je stala kao ukopana kad je ula u prostranu balsku dvoranu i
prepoznala ga uprkos demonskom izgledu crne kone maske koja mu je zaklanjala pola lica
ne samo po atletskoj grai zbog koje se izdvajao meu drugim gostima nego i po lakom,
skoro otmenom nainu na koji se kretao kroz guvu; a tu je, svakako, bio i onaj duboki urez
na bradi koji e ga uvek odati.
Venia je itave veeri bila svesna da je njegove prodorne plave oi prate kuda god
pola, a kad bi povremeno uhvatila njegov pogled bilo joj je teko da se ponovo odvoji. Nisu
prilazili jedno drugom; samo su kruili naokolo, svesni uzajamne privlanosti koja je bila
prosto opipljiva bez obzira na mnotvo gostiju. A sada, dok je stajala pred ogledalom,
ponovo ga je ugledala u nejasnoj senci: obris njegovog snanog tela pod treperavom
svetlou vatre, vragolasti sjaj oiju iza one crne maske.
Nekoliko dama u karnevalskim haljinama, s velovima od crne ipke, izalo je iz balske
dvorane i prekinulo Veniinu opinjenost. Pogledala je na sat. Svetlost vatre odraavala se i

na zlatnom brojaniku. Vreme je za nju stalo. Zaprepastila se koliko je dugo stajala ovde
razmiljajui o svom protraenom ivotu i oseajui odjeke izgubljene ljubavi. Bolje da se
vrati na zabavu.
Skinula je masku Kolombine. I dalje je oseala da je napola u prolosti, pa je za
trenutak zastala s rukom na kvai, oslukujui glasove i smeh iznutra, pre nego to je
otvorila vrata da ue.
Dugaka sala, prepuna zlatnog sjaja s ogromnih lustera od muranskog stakla, bila je
prepuna ljudi uglavnom skrivenih iza karnevalski maski; kostimi su bili bogati i ivopisni,
presijavali su se od silnih dijamanata, rubina, safira i smaragda. Kostimima preobraene u
dostojanstvene planine buranske ipke, s blistavim lep-suknjama od starinskog brokata,
dame su mahale lepezama pred maskiranim licima s ljupkim trorogim eiriima na vrhu
komplikovanih frizura. Mukarci su takoe nosili maske, ali s dugim nosom nalik na kljun
uvene nosate maske, zatitni znak venecijanskog karnevala. Za mnoge se kostim sastojao od
prostranog crnog plata zakopanog ispod samog grla i belih svilenih dokolenica u kojima
su izgledali kao svrake i vrane. I oni su nosili troroge eire, samo znatno vee, ukraene
belim perjem po ivici. Bilo je i kostima nadahnutih dvorskim nonjama, kao i raznih drugih
maski. Nestvaran i velianstven prizor u sali podsetio je Veniu na staru sliku Predvorje
kockarnice venecijanskog slikara Pjetra Longija koja joj je oduvek delovala nekako avetinjski,
jer je prikazivala mrane prilike iz osamnaestog veka, pod maskama i skrivene u senci.
Masivna vrata tiho su se zatvorila za njom i ona je ostala tu, neprimeena, gledajui
goste u velianstvenim kostimima neki su bili maskirani, neki nisu kako se smeju i
razgovaraju. Oseala se pomalo suvie skromno u jednostavnoj haljini, s jarkim crvenim,
zelenim i belim romboidima, i belom keceljom i ipkanom kapicom. Predstavljala je
Kolombinu, nestanu i duhovitu sobaricu iz komedije del arte, Arlekinovu kopiju ili,
ponekad, suprugu. Kostim je dobila od kume za novogodinji maskenbal u Londonu, i tada
je osvojila prvu nagradu; zapravo, na tom balu je upoznala Dada; ali to je bilo tako davno...
toliko se stvari od tada desilo... ne, ne sme sada da misli na to. Otresla se mranih misli i
krenula meu mnotvo makara.
Iako ga je nesvesno traila u optoj guvi meu maskama, nije odmah primetila Paola.
Kad ga je uoila, videla je da je skinuo masku s lica i da stoji na drugom kraju sale, s aom
ampanjca u ruci, oslonjen na korintski stub. Ostavljao je utisak spretnosti i smirenosti, i svi
ostali prisutni mukarci Venii su izgledali nekako bledo u poreenju s njim. Bio je vitak, ali
delovao je gotovo zastraujue snano i gipko, skoro neljudski. Morala je da prizna da Paolo,
s onom crnom kosom i tamnim licem koje obasjavaju kobaltnoplave oi, predstavlja
najprivlanijeg mukarca kojeg je ikada videla: kao pali aneo.
Oko njega su se nalazili drugi likovi iz komedije del arte: Doktor, s dugim crnim
plastom koji pada sve do poda, crnim cipelama, tesno pripijenom kapom i neobinom crnom
maskom koja pokriva samo nos i elo; Kapetan, u kostimu s mnotvom raznobojnih pruga i
pozlaenim dugmiima, kapom s perjem i stranim maem; i Pulinela, u komotnoj lanenoj
bluzi preko tankih crnih arapa, opasanoj konopcem, s velikim lanim stomakom, kapicom i
maskom s kukastim nosom preko pola lica, s kojom je izgledao kao ptica grabljivica.
Paolo je netremice gledao Veniu, jedva sluajui ivahnu plavuu u velianstvenoj
damskoj haljini boje zlata s dubokim izrezom i visokim kupastim eirom. Lice mu je bilo u
jasnom kontrastu sa svetlobe zidom. iroko se nasmeio kad mu je priao domain.
Razgovarali su nekoliko minuta, a onda su poli kroz guvu, pravo prema Venii.
Grof Umberto Palermi di Orelana bio je visok, aristokratskog lika, privlaan mukarac
od oko trideset godina za kojeg se znalo da je bonvivan i enskaro. Veeras je bio obuen
kao Lelio, elegantni ljubavnik iz komedije del arte, u raskonu dvorsku nonju iz
osamnaestog veka. Nije imao masku, to je inae karakteristino za taj lik. S Veniinom
kumom ovanom Lombardi upoznao se na nekom prijemu. Nekoliko nedelja kasnije

kontaktirao je s ovaninom firmom Bjanki i Lombardi: arhitektonski biro i ponudio im da


preurede palatu Palermi, koju je upravo nasledio od oca i kojoj je bila potrebna potpuna
obnova.
Renoviranje i ureivanje istorijskih zgrada Veniina je specijalnost, pa je palata Palermi
postala njen prvi veliki projekat otkako se zaposlila u kuminoj firmi. Poto je diplomirala na
Kembridu i magistrirala istoriju umetnosti na Institutu za umetnost u Londonu, provela' je
neko vreme u Institutu za restauraciju Palao Spineli u Firenci. Iako je imala dosta uspeha u
arhitekturi, Venii se inilo da to ipak nije pravi poziv za nju. Zato ju je ovana postavila za
rukovodioca odseka za restauraciju istorijskih zgrada, gde je mogla da usavrava svoj dar za
obnavljanje mozaika i murala. Odmah se odlino pokazala u tome i poela je da stie ugled
u Veneciji.
Pa ipak, za ostvarenje ovog prvog velikog zadatka bilo joj je potrebno vie od godinu
dana, a Umberto je za to vreme inio sve to je umeo ne bi li zaveo mladu enu. Uzalud se
trudio: sva njegova lepota i arm ostavljali su je hladnom. Na kraju se pokazalo da Venia ne
samo to je uspela da okona radove a da ne popusti uvenom enskarou nego je stekla
grofovo divljenje i potovanje. Do te mere da ju je ak i zaprosio. Pazila je da ga odbije to
blae. Umberto je to junaki podneo, ali joj je rekao da nee odustati od nade i da e je
svakako ponovo zaprositi.
Venia, draga, izgleda udesno, izjavio je Umberto Palermi, prinosei njenu ruku
usnama; oi su mu plamtele od poude. Zapostavio sam te veeras. Mora mi oprostiti.'*
Nastavio je ne ekajui njen odgovor: Poznaje li mog najboljeg prijatelja, sinjor Paola
Baronea?** Okrenuo sa prema Arlekinu i predstavio je. Sinjorina Aston Montegju, koja je
svojim maginim tapiem mahnula po ovoj kuerini i od gomile ruevina pretvorila je u
velianstvenu palatu.
Paolu su oi mangupski sinule. Ne, mislim da nisam imao ast da upoznam
sinjorinu, izjavio je, a glas mu je bio dubok i seksi.
Venia je osetila da je pocrvenela. Stvarno je neprijatno kad ne moe da kontrolie
boju lica! Pogledala je u Paola, uverena da on tano vidi kako deluje na nju. Uz malo sree,
mogao bi pomisliti da ona reaguje na Umbertovu blizinu. Odmerio ju je od glave do pete, a
ona je osetila da se izdajnika vrelina sputa s lica sve nie. Pribrala se i pruila ruku.
Drago mi je.
Trenutak pre nego to e se rukovati, zauo se glasan prasak.
Ah, poeo je vatromet!'*, uzviknuo je grof i uhvatio Veniu podruku. Hodite, idemo
napolje.
Mladi paevi u livrejama iz osamnaestog veka razmakli su teke brokatne zavese i
otvorili elegantne prozore od poda do plafona, pozivajui goste na prostranu verandu.
Venia se obradovala izgovoru da se odmakne od Paolovog nemog ispitivakog pogleda.
Odavno je nijedan mukarac nije tako uzbudio, maltene od prvog asa kad su se sreli one
udne, dramatine veeri. Dok ju je Umberto izvodio na terasu, Venia nije videla Paola, ali
bila je sigurna da je i dalje prati pogledom, s onim udnim izra zom koji je ve poznavala i
koji ju je toliko zbunjivao.
Umbertova palata, samo nekoliko ulica dalje od Trga Svetog Marka, imala je
fantastian pogled na kanale, ba tamo gde se suenje Velikog kanala spajalo sa irim
kanalom ispred najuvenijeg gradskog trga. Po irokom kanalu vrveli su amci i brodii,
nalik na svie; svaki je bio ukraen lukovima od lia, buketima paprati i lovorovim
vencima. Osvetljeni papirnim lampionima, polako su plovili izmeu mnotva gondola.
S daljeg kraja Velikog kanala, gde su dokovi, tamu je razbilo mnotvo jarkih mlazeva
svetlosti, a nebo je zaplamtelo od blistavih dragulja.
Vatromet je hitao vrtoglavo visoko i razbijao se u zrakaste dijamante sjaja, pa se polako
sputao nanie, postepeno se gasei. Potom su se pojavljivale takice svetla, a za njima

plameni jezici koji su se peli navie s razliitih mesta i rascvetavali se u ogromne svetlee
balone, srebrnaste, zelene i plave. Jedna za drugom, rakete su siktale uvis i potom, visoko
iznad vode, eksplodirale uz priguen prasak irei oko sebe zlatasti sjaj vatre. Za trenutak bi
ostao na nebu, kao da se koleba, a onda bi se spustio u vidu zlatnog pljuska.
Oblaci beliastog dima dizali su se izmeu drvea na pjaci, menjajui boju iz crvenog u
ruiasto, iz utog u svetlucavozeleno kovitlava magla koja menja sve to dotakne i pretvara
grupe zgrada u velianstvenu, nadrealnu sliku natopljenu zlatnim sjajem.
A potom, odnekud iz tame, pojavio se kristalni vodopad, krivudajui navie kao talas i
potom se obruavajui u tamu, beo, beuman i svetlucav: udesna srebrna reka tekla je i
tekla, prelivajui se i nestajui, to je izazvalo amor odobravanja kod gledalaca iz amaca i
na obali.
Venia je primetila da je neko pozvao Umberta i laknulo joj je to joj vie nee tako
preterano ukazivati panju, ali Paolo je ostao tu. Oseala je njegov pogled iza sebe, sasvim
blizu, i stresla se iako je opinjeno posmatrala velianstveni vatromet pred sobom. Ogromni
mlazevi zlatnog sjaja ikljali su ka nebu, nalik na vatreno perje koje se polako rastvara; zeleni
tokovi vrtoglavo su se okretali dok ne nestanu, bacajui plamene iskre; cvetovi od plamena
koji se otvaraju na nebu.
Nastupila je pauza pre spektakularnog vrhunca. Uvis su poletele zvezdice pastelnih
boja, penjui se sve dalje kroz tamu. jedan za drugim, pojavljivali su se buketi boje
jagorevine, korala i jorgovana; na vrhuncu putanje bi se rascvetali, zaplamteli, lebdei, a
potom bi polako padali, kao da su malaksali od previe lepote, pravo u tamnu vodu koja ih
je prihvatala kao da ih grli.
Ovo je bilo prvi put da Venia vidi tako velianstven vatromet iz tako velike blizine, i
obuzelo ju je neobino uzbuenje dok su blistave boje eksplodirale po itavom nebu iznad
nje. San se raa u nonom vazduhu, promrmljala je gledajui kako se blistava lepota
polako gasi.
Samo jedan trenutak sulude lepote pre nego to sami sebe sagore i umru, odgovorio
je Paolov glas iz tame.
Venia je sad bila jo svesnija njegovog uznemirujueg prisustva, jer Paolov glas kao da
ju je drsko milovao, a ona nije bila sigurna da li joj to prija ili bi elela da pobegne.
On je posle kratke pauze nastavio. Trebalo bi da svaiji ivot bude barem jednom
takav.
Ponekad i bude, apnula je ona, ne okreui se. Vee se pretvorilo u ivu i nestvarnu
magiju, a ona nije elela da se to okona. Nije morala da pria s njim, ali znala je da i on to
osea, da je izmeu njih nastala veza kojoj nisu potrebne rei, a to ju je i privlailo i plailo
istovremeno.
Gosti su se vraali u balsku dvoranu. Paolo je utke uzeo Veniu podruku i poveo je
dalje od guve, ka balustradi koja je gledala na kanal. Naslonio se leima na kamen, izvukao
iz depa paklu cigareta i ponudio joj. Odbila je.
Smem li?
Naravno, samo izvolite.
Pripalio je cigaretu, duboko uvukao dim i odmahnuo glavom. Pravi spektakl, zar ne?
Poslednji trenuci radosti pre opteg pokajanja tokom posta! Nasmejao se dubokim grlenim
smehom, a ona mu se nehotice pridruila.
Zaista velianstvena predstava, sloila se. Nikad nisam videla nita slino!
Samo Venecijanci znaju kako da prave ovako ekstravagantne proslave, a poetak
novog milenijuma samo je podstakao ludovanje. Sve je to deo duge istorije karnevala i
dekadencije u ovom gradu, gde plemii i podanici, bogati i siromani zajedno uestvuju u
proslavama i mogu da se kreu potpuno slobodno i bezbedno, sigurni da e njihov identitet
ostati tajna. Karneval ispunjava duboku ljudsku elju za skrivanjem, da li se slaete?

Ponovo ju je pogledao, ponovo s onim neobinim izrazom lica.


Pogledala ga je ispod oka. Pa, verovatno ovo jeste prilika da se ljudi sakriju iza maske
i igraju neku drugu ulogu, a ne onu koju imaju u svakodnevnom ivotu.
Uprkos hladnoi, ostali su napolju neko vreme, utke uivajui u pogledu na Veneciju
pod meseinom. Sva svetla velikog grada odraavala su se i talasala se pretvorena u bezbroj
takica sjaja, nalik na dijamantsku prainu, u vodi Velikog kanala; a barunasto nebo,
proarano zvezdama, svetlelo je iznad krovova u daljini.
Paolo se okrenuo da pogleda velianstveni prizor koji je leao pred njima. Nijedno
delo ljudskih ruku ne moe se meriti s pogledom na Veneciju s Velikog kanala pod punim
mesecom, promrmljao je, vie za sebe, zagledan u beskonani niz vila, ije su mermerne
fasade avetinjski sijale u mraku. Tokom nekoliko sati mesec sakrije propale gradske fasade,
prekrivajui ih svojim srebrnim sjajem, pa grad deluje vilinski, ak neduno. Kad ga ovako
pogleda, ovek ne bi ni pomislio na trule koja ga nagriza iznutra. Onda se okrenuo ka njoj.
Vrlo je neprijatno za nedunog turistu kada ga potom vidi na dnevnom svetlu, zar ne?
Glas mu je bio pun oseanja, s prizvukom melanholije i dubokim drhtajem koji joj se uinio
isto onako neobjanjivo privlaan kao i ovek iji je glas bio.
Venia se slagala s njegovim reima, ali ne sasvim. Otkako zna za sebe, Venecija pod
meseinom na nju je delovala kao magija. Nije videla propadanje, samo aroliju. Belina
Paolove kragne pretvarala je njegovo lice u senoviti reljef. Venia je outala, ali bila je svesna
njegove blizine, vie nego ikada. Ovog puta nastavila je da ga gleda pravo u oi, fascinirana
promenom boje u njima i istovremeno uznemirena tugom i gorinom u njegovom glasu.
Dok su se gledali, osetila je kako se u njoj budi udno oseanje, nalik na podrhtavanje
violinske strune posle odsviranog tona. Potrajalo je samo trenutak, ali Venii se inilo
mnogo due i osetila se nelagodno.
Pogledala je na sat. Stvarno bih morala da krenem.
U ovo doba noi vaporeto ne vozi, primetio je Paolo, ne skidajui pogled s njenog
lica, a ak i da vozi, ne bi bilo bezbedno veeras je na ulicama suvie pijanog sveta koji trai
provod. Dozvolite da vas povezem. Moj amac je tu blizu.
Sigurna sam da u bez problema nai reni taksi.
Na to su njegove oi naglo potamnele. ta tako lepa ena radi sama u gradu, u
ovakvoj noi? Ne mogu da verujem da nemate verenika, Venia. Da li je otputovao? Zar
nemate oca? Majku? Brata da vas uva? Zvuao je maltene ljutito dok je bacao cigaretu i
grubo je gazio petom.
Venia se nakostreila od besa, iako je oseala i udno uzbuenje to ju je prvi put
oslovio imenom. Pitanja su prilino drska, pomislila je, poto je reila da bude besna.
injenica da ju je spasao od pljakaa ne daje mu pravo da postavlja tako lina pitanja.
Ovolika estina njegovih rei bila je po njenom miljenju preterana. Venia se gnuala maomukaraca.
Dola je da ivi u Veneciji posle majine smrti upravo da bi se sklonila od diktatorskog
oca.
Uspela je da se kruto nasmei. Biu dobro, stvarno. Hvala na brizi.
Paolo je uzdahnuo. Kako elite, sinjorina, ali barem dopustite da vas pratim dok ne
naete taksi. Mislim da ne shvatate na ta e liiti grad u ovoj karnevalskoj noi. Ne
zaboravite, ovo je prvi karneval u novom milenijumu. Verujem da e itelji Venecije noas
slaviti s jo vie oduevljenja nego ranije. Trg Svetog Marka, preko kojeg svakako morate
prei, bie poprite raskalanih prizora kakve teko moete i zamisliti.
Venia je oklevala. On je verovatno u pravu; ve pri dolasku na bal uinilo joj se da je
putovanje pomalo opasno. Ipak, nije bila sigurna. Ponekad ju je silina njegovog prisustva
plaila; oseala je posesivnost koja ju je guila, iako je zvuao iskreno zabrinut i znala je da
su njegove rei vrlo razumne.

Paolo se namrtio i stegao usne. ega se plaite? Rizikujete mnogo vie ako budete ili
sami kroz grad nego ako se povezete u mom amcu. Videlo se da pokuava da obuzda
osmeh. Verujte mi, ja sam potpuno bezopasan.
Oboje su se nasmejali. Stvarno je imao pravo. Dobro, slaem se da bi bilo prilino
rizino da sama idem ulicama po ovakvoj noi, priznala je. Ali insistiram da me pratite
samo dok ne naem taksi, a onda se rastajemo.
U redu, slegnuo je ramenima, ali oi su mu bile pune veselja. Vi ste stvarno
neobino tvrdoglava mlada ena.
Poto su uzeli kapute, poli su u potragu za domainom da se oproste i zahvale mu na
gostoprimstvu. Venia je osetila da je Umberto pomalo razoaran to njih dvoje odlaze
zajedno; kiselo ih je pogledao, ali se uzdrao od komentara.
Ledeni vetar s mirisom soli bio je pravo osveenje posle zadimljene sale u palati
Palermi. Venecija je veeras bila u optoj ekstazi. Bilo je kasno, ali karneval je i dalje bio u
punom jeku. Mnotvo sveta hitalo je kroz bezbednosne barijere. Na sve strane vodile su se
lane bitke, bacalo se cvee, plesalo po ulicama. Policajci su bili dobro raspoloeni i
pokuavali su da ih zadre, ali to je bilo osueno na neuspeh jer je masa nastavljala da se
kree ulicama.
Ovaj velianstveni grad, pravi dragulj, kraljica Jadrana esto nazivan La Serenissima kao
da je imao hiljade lica. Zvezde su sijale na nebu, a sjaja je bilo svuda; zgrade na Trgu Svetog
Marka bile su blistavo osvetljene, prodavnice i nizovi arkada predstavljali su svetlucavu
kristalnu peinu, svetovne i crkvene zgrade osvetljenjem su bile pretvorene u neto jo
velianstvenije. Ali sve je to bila samo pozornica na kojoj su se kretali ljudi. Predstavljali su
karikaturu ivota, balansirali na ivici stvarnosti; bilo ih je veselih, stranih i uznemirujuih.
Muzika je bila glasna i buna, tretala je na svakom uglu. Vivaldi je tutnjao kroz zvunike i
hiljade veseljaka plesale su na dobro osvetljenom trgu, lica skrivenih pod bezlinim
maskama s uzanim otvorima za oi.
Paolo je imao pravo. Kuda god pogleda, Venia je videla ljude pod maskama koji su
pevali, grlili koga stignu u optem, veselom haosu. Skriveni iza maski oseali su se slobodni
da ine sve to poele, bez ogranienja koja nameu navike i obiaji. Bilo joj je drago to je
prihvatila Paolovu ponudu da je prati, barem dok ne nae taksi. Mnotvo makara je sta
jalo, oduevljeno galamei, du keja izmeu Punta ela Dogana i Punta dela Saluta;
mnotvo sveano ukraenih amaca takoe je bilo puno sveta jer se ekala enska regata na
Velikom kanalu, neobian i oito jedva doekan prizor za mnoge Venecijance, preteno
mukarce, koji su se naginjali preko bokova amaca i glasno, energino navijali.
Paolo je ustro koraao, drei Veniu podruku, zatitniki i pomalo posedniki,
zaklanjajui je telom od svakog mogueg kontakta s makarama koje su se gurale po
trgovima i mostovima. Za trenutak je zaboravila svoje bojazni, i mislila je samo kako je ovaj
ovek, tako smiren i samouveren, potpuno drugaiji od onih s kojima je izlazila poslednjih
deset godina. Zanimljiva meavina prefinjenosti i upadljive muevnosti, i to ju je neobino
privlailo.
Probijali su se kroz guvu gotovo pola sata. Venia je morala da prizna: nije bilo
slobodnih taksija, svi su se veselili.
Pa, sinjorina, ta mislite? Hoete li sada prihvatiti vonju mojim amcem, ili vie
volite da ostatak noi provedemo besciljno lutajui po Veneciji?
Stigli su do keja gde je bilo ukotvljeno vie luksuznih brodia. Kad ga je pogledala u
oi, nasmeio se, a od toga mu je lice sinulo i za trenutak je izgledao kao deak; nestale su
bore gorine koje je primetila rani je na terasi.
Pravo da vam kaem, oseam se pomalo neodgovorno. Oborila je pogled, glumei
bojaljivost.
Spustio joj je ruku na rame i kratko je stegnuo. Ne brinite, nije to nita. Moj amac je

ovde. Pokazao je ka elegantnom brodiu u boji mahagonija, s tamnocrvenim slovima na


boku: La Serenissima. Bie mi zadovoljstvo da vas odvezem do vaeg stana u Dorsoduru.
Rekao sam vam da mi je to usput.
Hvala. Stvarno ne znam ta bih radila bez vas.
Mi Italijani kaemo la necessita e la madre del Tinvenzione, potreba je majka
snalaljivosti.
Tako se kae i kod nas u Engleskoj, a takoe kaemo i poklonjenom konju se u zube ne
gleda odgovorila je Venia i nervozno se nasmejala.
On je pruio ruku da joj pomogne da se ukrca. Dok se pripremala da zakorai na
brodi, Venia je pustila veliku crno-belu prugastu motku na pristanu. amac se zaljuljao, a
ona je izgubila ravnoteu i zateturala se. Pala bi pravo u uljastu vodu da je Paolo nije
uhvatio; ovako mu je pala pravo na grudi.
Oseala je njegove ruke na miicama, vrste kao od elika; njegovo telo je bilo toliko
blizu njenog da nije mogla da sprei fiziku reakciju opet je osetila vrelinu kako joj se penje u
lice. Paolo je promrmljao neto to nije razumela, pa je podigla pogled, inilo joj se da to jako
dugo traje, i zagledala se u plave oi toliko blistave da su liile na safir. Tog trenutka sve
misli su joj stale.
Jedan dugi trenutak gledali su se bez rei, ne primeujui nita drugo. Paolo je
privukao Veniu jo malo blie, a ona mu je nesvesno poloila ruku na grudi. Mogla je da
oseti otkucaje njegovog srca i toplotu koe kako zrai kroz odeu. Telo mu je bilo miiavo,
vitko i vrsto, a otri miris kolonjske vode meao se s mirisom duvanskog dima i od toga joj
se zavrtelo u glavi. Lice mu je sada bilo toliko blizu njenog da je mogla da vidi duboke bore
u uglovima oiju i usana, i druge, manje, na koi boje pergamenta. Ovako izbliza izgledao je
stariji, s ponekom sedom vlasi u gustoj crnoj kosi. Uprkos optoj galami svuda oko njih,
stajali su pripijeni kao da su sami na svetu.
Veniu je obuzeo plamen i odjednom je oajniki poelela da mu se jo vie primakne,
da je on zagrli, da oseti njegove usne na svojima, da... Zatvorila je oi i osetila da elja u njoj
raste bolna enja za njegovim milovanjem... To nije bilo samo suludo, nego i opasno; ali
odavno nije osetila to komeanje u sebi, odavno je nije uzbudila blizina mukog tela, odavno
je nisu obuzela tako silovita oseanja. Znala je ta se deava i nije joj se to dopadalo, ali nije
mogla da se bori protiv sebe.
Umorni ste; jedva stojite na nogama. Hodite unutra i sedite, vidim da drhtite. Paolov
glas prodro je kroz nejasnu maglu njene elje dok ju je vodio ka jednom od mekih konih
sedita u kabini. Pomogao joj je da sedne, doneo joj minijaturnu aicu grape i seo kraj nje, i
sam drei pie. Evo, popijte ovo, to e vas ugrejati.
Grazie. Ancora una volta sei venuto in mio soccorso, ponovo ste me spasli, rekla je,
oseajui u sopstvenom glasu prizvuk ushienja dok je uzimala au iz Paolove ruke i
pokuavala da se smiri. Bilo joj je drago to on nije svestan ludila koje ju je maloas spopalo i
nadala se da nije primetio da je ponovo pocrvenela.
Kabina je bila prostrana, sa seditima presvuenim napom, mekom italijanskom
koom. Prozori su bili ukraeni kraljevskiplavim zavesama privrenim crnim gajtanima.
Svi metalni delovi bili su hromirani. Venia je primetila da je enterijer luksuzan ali ne
razmetljiv i napadan kao na mnogim jahtama. Nekako je to nije udilo; Paolo nije delovao
kao razmetljiva osoba.
Ova grapa je potpuno drugaija od one koju sam ranije pila, rekla je i otpila jo malo.
Zar ne treba da bude potpuno prozirna, s ukusom bilja? Ova je skoro zlatna, a ukus je na...
Zamislila se i otpila jo jedna gutljaj. Sladi i vanilu, zar ne?
Paolo je zadivljeno zviznuo. Imate vrlo osetljivo nepce, sinjorina. I u pravu ste. Ovo je
specijalna grapa, iz vinograda nedaleko od moje kue u Toskani. Proizvode samo hiljadu
boca godinje, za linu upotrebu, za porodicu i prijatelje. Znai, dopada vam se?

Ima zanimljiv ukus i lako bi mogla da izazove zavisnost, ali bojim se da je mnogo jaa
nego to sam ja navikla.
Paolo se ponovo nasmeio. Vidim da vam je bolje. Ponovo imate boje u obrazima.
Ipak smo dugo peaili po hladnoi. Iskapio je svoju au u jednom gutljaju. Hoete li jo
malo?
Sad kad je Venia konano prihvatila poziv da doe na brodi, izgledao je kao da mu je
nelagodno, zakljuila je. Da li mu je moda neprijatno zbog onog prvog sluajnog susreta?
Da li je moda ona pogreno protumaila njegovu panju?
Ne, hvala mislim da bi trebalo da krenemo, rekla je, ponovo na oprezu. Oduzela
sam vam ve previe vremena.
Non dirlo neancheperscherzo. Nemojte se uzbuivati oko toga. Nasuo je sebi jo jednu
au, i na Veniino iznenaenje, ponovo je iskapio. Da Ii elite da sedite napolju ili ovde, na
toplom?
Ja sam ljubitelj sveeg vazduha, dakle idem napolje.
Rekli ste pre neki dan da se u vau kuu ulazi s kanala u Dorsoduru. Dobro poznajem
Dorsoduro i tamo nema mnogo kua s ulazom sa vode.
Moj stan je u palati Mendikoli, nekoliko ulica dalje od Crkve San Nikolo dei
Mendikoli.
Si, si, so bene dove ii palazzo Mendicoli e. Znam gde je to. Provodim dosta vremena u
Dorsoduru. To je umetniki kraj, za slikare, dizajnere i pisce, i jedan od najlepih okruga
Venecije, rekao je priguenim glasom, ponovo je paljivo gledajui, i pokazao joj rukom da
proe ispred njega na palubu. Iz nekog neobjanjivog razloga utvrdila je da je pocrvenela,
pa se urno popela uz stepenice ne bi li joj sve vazduh ohladio obraze.
Napolju je sela na klupu u obliku potkovice, presvuenu belo-plavim platnom, kod
brodske krme. utke je posmatrala Paolovu vrstu, snanu figuru dok se kretao po palubi i
odvezivao konopce, pripremajui se da isplovi. Pogled joj je pao na njegove uzane kukove
dok je stajao za kormilom, visok i oputen, tako da se svaka linija njegovog vitkog,
miiavog tela ocrtavala ispod pripijenog arlekinskog kostima. Ponovo ju je iznenadio
njegov izgled, pogotovo iroka ramena koja nisu delovala suvie teko. Paolo je graen
veoma slino kao Dad, primetila je, pa se odmah upitala kako bi izgledalo voditi ljubav s
njim.
I na vodi je sve odjekivalo od smeha maskiranih ljudi u gondolama koje su plovile
tamo-amo, a vesla su podizala talasie koji su se pretvarali u oblake svetlosti. Ipak, Paolo je s
lakoom uspevao da plovi kroz uzani kanal. Kad je izaao na Veliki kanal, naglo je ubrzao, a
brodi kao da je oiveo. Pramac se izdigao iz vode i jurnuo napred uz urlik motora.
Meseina je obasjavala zaliv koji okruuje grad, jarka i jasna u barunastoplavoj noi, a
muzika je dopirala preko vode sa svakog ugla. Srce Venecije i dalje je pulsiralo od sree.
Veselje e verovatno trajati do zore, koja nije bila ba blizu.
Veeras je vazduh pun magije, pomislila je Venia dok je gledala nizove dostojanstvenih
starih vila kako joj promiu pred oima, s pomalo mavarskim fasadama zapljusnutim
srebrnastom meseinom. Nikada joj ovaj prizor nije bio ovoliko oaravajui, iako je prolazila
ovuda dva puta dnevno pune tri godine. Ponovo je pogledala u oveka za kormilom, koji je
s lakoom upravljao brodom od tikovine i mahagonija, ulaui samo kontrolisani napor.
Paolo je stajao rairenih nogu kako bi bio stabilan dok su jurili, ostavljajui bele talase pene s
obe strane motornog amca. Skinuo je kapu i sad mu je crna kosa, s tek ponekom sedom,
izgledala dua nego ranije, jer mu je letela oko lica zbog vetra. Usta su mu bila lepo izvajana,
a profil je delovao otro i strogo. Ostavljao je utisak osobe potpuno dovoljne samoj sebi, a
ipak je nosio i auru usamljenosti koja ju je privlaila. Paolo kao da je bio sav u
suprotnostima, a Venia je iznenada shvatila da ovaj neznanac, koji ju je tako neobjanjivo
privlaio, kao i sama Venecija, moda uopte nije onakav kakvim se ini. Uzdrhtala je.

Zabrinuta da bi, ako nastavi da pilji, on mogao da se okrene i pomisli kako ona eli da
zapone razgovor, Venia se radije zagledala u okolinu. Motorni amac je sve vie ubrzavao
i sad je hitao preko talasa uz glasno pljuskanje. Hladni vetar nosio je morske kapi i prskao je
po licu. Oseala je da joj i kosa leti oko glave.
Uskoro su se pojavili velianstveni vizantijski zvonik i elegantna porta crkve iz
petnaestog veka, San Nikolo dei Mendikoli. Venia je ustala i prila Paolu. Evo je, rekla je,
pokazujui prekrasnu zgradu.
Motor je usporio i brod je skrenuo prema baroknoj kapiji palate Mendikoli. Kiena
mermerna fasada bila je osvetljena s obe strane elegantnim elektrinim lampama. amac je
stao na par centimetara od visokih drvenih stubova koji su virili iz vode kao ogromna trska,
kraj stepenica palate. Paolo je ugasio motor.
Nadam se da se niste pokvasili, rekao je uz mangupski osmeh. Kad stanem za
kormilo, zaboravim sve ostalo, i kau mi da prilino neoprezno vozim.
Ne, sve je u redu, uivala sam u vonji kao i u celoj veeri. Hvala vam, veoma ste
ljubazni.
Paolove plave oi sinule su od skrivenog smeha. Pruio je ruku, neoekivano je
uhvatio za zglob ake i privukao je k sebi. Dakle, danas ete veerati sa mnom. To je rekao
kao da je sve ve reeno, a ispod njegovog raspoloenja oseala se napetost koja je Veniu
pogodila poput brzog voza.
Ponovo je postala svesna one neobine privlanosti ula koja ju je opinila ranije tokom
noi, kad se spotakla i pala na Paola fizika privlanost za koju je mislila da je potpuno
imuna na nju. Instinkt samoouvanja kao i njena nervoza i njegova drskost naveli su je da se
ukruti. Red je da se pita, a ne da se naredi. Uostalom, zauzeta sam.
Njegovo tamno lice odjednom je postalo nalik na vuje. Da li bi pomoglo ako bih
kleknuo?
Venia se na to nakostreila. Ne, odgovorila je hladno i odmakla se od njega.
Videla je da on pokuava da savlada osmeh. Dobro, onda sutra.
Navaljivao je, a ona to nije htela da trpi. Ne, ne danas, ni sutra, ni prekosutra,
odvratila je, dozvolivi sebi da zvui ljutito.
Dakle, u vezi ste, imate momka, ili je moda ve verenik, namrtio se on.
Sad je imala puno pravo da se naljuti. Otkuda mu ideja da postavlja tako lina pitanja?
Dosad je izgledao uzdrano i pribrano. ta se promenilo? Mora da je pijan. Kad malo
razmisli, tokom cele veeri stalno je imao au u ruci, a tu je i ona grapa koju je pio kao da je
voda. ta ako odjednom odlui da se odveze zajedno s njom? Iako nije niim pokazivao da
planira tako neto, Venia je osetila da je obuzima uznemirenost. Imala je oseaj da e joj se
desiti neto nad im nema kontrolu i smesta ju je uhvatila jeza.
Oi su joj blistale od besa. To se vas nimalo ne tie.
To kao da je prizvalo Paola pameti. Ugrizao se za donju usnu i pametno se ukoio.
Izvinjavam se, sinjorina, ako sam delovao napadno. Verovatno me je ponelo karnevalsko
raspoloenje. Molim vas da mi oprostite.
Pruila je ruku i uspela da se nasmei. Addio, signore, i hvala vam jo jednom na
ljubaznosti.
Lice kao da mu je odjednom otvrdlo, kao da je i on poput nje navukao oklop. Glas mu
je bio otar. Znai bie addio, ne arrivederci.
Bojim se da je tako, apnula je Venia, okrenula se i krenula ka platformi. Brodi se
zaljuljao i Paolo se smesta stvorio kraj nje, upitno je gledajui kao da pokuava da joj proita
misli dok joj je pomagao da povrati ravnoteu i popne se na kej.
udno, sad joj se vie nije urilo da ode, ali poruila je sve mostove i verovatno je tako i
najbolje. Dok je ulazila u palatu bez okretanja, zaula je zvuk paljenja motora i nije odolela
osvrnula se. Za trenutak ju je obuzelo aljenje dok je gledala kako La Serenissima i njen

kapetan odlaze u oblaku bele pene, ali brzo se pribrala. Jednom je zbog ljubavi ispala budala. Ne nameravam da se ponovo uputam u to, ponavljala je u sebi dok se vozila liftom na trei
sprat.

***
Palata Mendikoli smetena je u zapadnom delu okruga Dorsoduro, junog dela
poluostrva, na krivini malog kanala. To je trospratna vila iz esnaestog veka s mermernom
fasadom, obnovljena poetkom devedesetih godina i preureena u stanove; Veniin se
nalazio na najviem spratu. Poto se Dorsoduro nalazi na uzvienju iznad ostatka Venecije,
jedna strana zgrade imala je velianstven pogled na zaliv na jugu, a druga je gledala na
severoistok, gde se ostatak grada pruao ka Velikom kanalu. Veina unutranje arhitekture,
kao i slike i freske u sobama, ostala je nedirnuta. Samo je zadnji kraj zgrade, uniten
poarom u devetnaestom veku, bio potpuno preureen kako bi se napravilo mesta za
elegantan, starinski lift.
Veniin stan bio je prostran, s visokim tavanicama ukraenim razvratnim malim
anelima koji su jurili neke udne krilate ivotinje, a gipsani ukrasi blistali su na sve strane.
Ovde je njena kuma ivela pet godina kao udovica, dok se nije udala ga Uga Lombardija.
Potom se ovana preselila u muevljev stan na vrhu nebodera Bela vista u centru Venecije.
Na tom mestu nalazila se stara, propala palata koju je Ugo kupio i na njenom mestu podigao
savremenu zgradu s luksuznim stanovima. Tu su stanovali preko nedelje. Vikendom su
odlazili na Lido, dugu peanu plau juno od Venecije, gde je Ugo Lombardi svojoj nevesti
kupio velianstvenu staru vilu s prekrasnim pogledom preko zaliva na srednjovekovne kule
i krovove starog grada.
Zidovi Veniinog stana bili su prekriveni pastelnom svilom, a teke brokatne zavese
koje su pokrivale visoke prozore bile su u istoj boji samo tamnijoj nijansi, a pridravali su ih
debeli gajtani iste boje. Svaka soba imala je mermerni kamin elegantno ukraen prizorima s
mitolokom florom i faunom. Masivni nametaj predstavljao je meavinu baroka i rokokoa,
udoban i zaobljen, takoe ukraen motivima koljki, cvea i zvezda.
Venia se spustila na mnotvo jastuka pod baldahinom velianstvenog kreveta i
zagledala se u ples odsjaja s vode koji su stizali s kanala pravo na beli plafon sa tukaturom.
Na sredini plafona nalazio se luster od muranskog stakla boje ilibara, sav u kuglama.
Ljiljani i krasuljci, s prozirnim laticama od duvanog stakla u bojama meda, provirivali su
izmeu neriih zelenih listova pri vrhu lustera; frizovi s pticama i leptirima krasili su uglove
sobe, oivljavajui zidove.
Stubovi kreveta bili su zaogrnuti brokatnim zavesama u boji vanile, potpuno istoj kao
boja prekrivaa. U podnoju se nalazio velianstveni sanduk iz esnaestog veka, pozlaen i
obojen, koji je oduvek pripadao ovaninoj porodici. Na njemu su bili prikazani amorii u
letu, krilate bebe koje su u koijama vukle mitske ivotinje koje predstavljaju starorimske
bogove. U to vreme je bilo uobiajeno da ovakvi sanduci predstavljaju deo devojake
spreme, kao vrhunac razmetljivog nametaja italijanskog plemstva. Kamin od mermera iz
Karare pruao se u sobu izmeu dva visoka, uzana prozora, a nad njim je visilo
velianstveno pozlaeno ogledalo u rokoko stilu. Tano preko puta nalazila se slika
Franeska Cukarelija, a na njoj predeo pored reke s putnicima; ispod slike bile su sofa i dve
fotelje od mahagonija u obliku gondole, tapacirane zlatnom svilom sa arom u obliku lovora i
pela. Prema krevetu se nalazila prekrasna drvena obloga ukraena istovetnim veniima, a
ispod nje je bio veliki ormar i skrivena vrata prema kupatilu, koje je davalo moderni prizvuk
raskonoj sobi.
Venia nije mogla da zaspi. Prvi put otkako je stigla u Veneciju smetali su joj
usamljenost i tiina u sobi. Oko nje su se rojili duhovi prolosti. Seanja za koja je mislila da
je uspela da ih izbrie, koja je godinama potiskivala, poela su da joj se vraaju. Dadovo

lepo, otro, isklesano lice lebdelo joj je pred oima... Dad Karter, ovek koji ju je napustio
ba kad joj je bio najpotrebniji.
Imala je samo osamnaest godina kad je on uao u njen ivot. Upoznali su se na
boinom balu u Londonu, pre vie od deset godina. Venia tek to je poela studije
arhitekture na Kembridu. Dadu je bilo dvadeset osam godina i iako je bio skromnog
porekla uspeo je da se probije, uz pomo stipendija, kroz Kraljevsku vojnu akademiju u
Sandherstu i postane oficir u padobranskom puku. Bila je to ljubav na prvi pogled, i godinu
dana kasnije Dad ju je zaprosio.
Ser Vilijam Aston Montegju, Veniin otac, estoko se protivio braku i zahtevao je od
kerke da prekine vezu. Uprkos injenici da je i sam bio bivi vojnik, bio je tip oveka koji je
navikao da nareuje, starinski tip oveka koji oekuje da se njegova ki uda za nekoga iz
svoje klase: jednog od nas, kako je esto govorio i izazivao Veniin bes. Njena majka Lorna,
iako ljubazna i prijatna, bila je potinjena muevljevoj volji i ne bi ni pomislila da mu se
usprotivi. Ipak, mladi par nastavio je da se via u potaji, to nije bilo ba esto jer je Dad
veinu vremena provodio na dunosti u Severnoj Irskoj, ali redovno su se dopisivali.
A onda, ba kad je Dad bio na manevrima u Irskoj, Venia je utvrdila da je trudna.
Otila je kod roditelja i rekla im da e se, pristali oni na to ili ne, udati za Dada Kartera, jer
je on otac deteta koje raste u njoj. Uprkos eninim molbama, ser Vilijam je ostao pri svome i
zapretio je da e razbatiniti ki ako smesta ne prekine trudnou. Venia je ak i sada mogla
da uje oev grubi glas kako besno odzvanja:
Taj momak je lovac na miraz, skorojevi. Nekako se uvukao u Sandherst, i u tvoj
krevet, ali nee postati lan ove porodice! Neu dozvoliti da osramoti ime Aston Montegju,
mlada damo. Otarasi se toga to nosi, ili mi vie nee biti ki i nee dobiti ni peni posle
moje smrti.
Venia je pisala Dadu da mu javi vesti, ali on uopte nije odgovorio. Slala mu je pisma
jedno za drugim, preklinjui ga da se javi, uzalud. Da je poginuo na zadatku, to bi se brzo
saznalo, tako da nije mogla da se zavarava. Bila je oajna. Na uas svojih roditelja, odselila
se od kue i prela da ivi s najboljom drugaricom Emom. Nije jo napunila dvadeset godina
ali ipak je reila da zadri dete, suvie obuzeta emocijama da bi sluala glas razuma. Tri
meseca kasnije pala je glavake niz stepenite u trnom centru i usled pretrpljenih povreda
izgubila bebu. Ser Vilijam i Lorna doli su da je posete u bolnici, sklopili su mir i Venia se
vratila kui.
Nekoliko meseci potom provela je u nekoj vrsti poluivota, suvie umorna da
razmilja, oamuena svime to je pretrpela. No, Venia nije dozvolila da je ivot pobedi i
tako je, uz pomo majke i prijatelja, prikupila snagu, ponovo se suoila sa ivotom i
nastavila s prekinutim studijama. Nikad vie nije ula ni rei o Dadu.
Sada, deset godina kasnije, rana je bila zaceljena; Venia je oprostila i ocu i Dadu, ali
emotivni oiljci su ostali bila je duboko razoarana u itavu ideju ljubavi i romantike. Posle
Dada bila je veoma oprezna u vezi s mukarcima i nikada vie nije pola u krevet s nekim.
Zato su je mukarci iz krugova u kojima se kretala smatrali ledeno hladnom.
Veeras je dozvolila sebi da misli na Paola. Savest ju je pekla. Da li je bila preterano
otra? Ne, ne danas, ni sutra, ni prekosutra... Sad je poelela da nije izgovorila te rei, da nije
bila tako odluna, jer sad je znala da je to rekla samo zato to nije elela da se prepusti tom
mukarcu.
Sve do sada uvek je smatrala da vlada situacijom kad se nae u drutvu suprotnog
pola, uprkos injenici da su mnogi mladii koje je sretala bili privlani i uspeni pravi
muevi iz snova za svaku devojku... osim za nju. Sagradila je oko svog srca tvravu i
nalazila je nekakvo mrano zadovoljstvo u tome to nikoga nije putala unutra. Bila je
zadovoljna to ima nezavisnost i poslovni uspeh kao oruje protiv samoe.
A sada, kad se suoila s ovim neznancem, postala je nemirna i vie nije bila tako

sigurna u sebe; sukobljena oseanja koja je probudio u njoj izazvala su napetost i nemir.
Njegova utivost je normalan deo italijanske tradicije. Ipak, ponovljeni pozivi na veeru
delovali su iskreno kao da je primetila i nekakvu tugu u njegovim oima i glasu zbog njenog
odbijanja da prodube poznanstvo. Pa ipak, ovde se nije radilo o Paolu nego o njoj, i o onom
udnom, treperavom oseanju koje ju je obuzelo kada se nehotice nala u njegovom naruju.
Od tog seanja Venia je osetila isti onaj prijatni drhtaj u grudima, srce joj je ubrzano kucalo i
utvrdila je da se potajno nada da e se njih dvoje ponovo sresti oseanje potpuno drugaije
od gnuanja i groze koje bi obino osetila pri pomisli na dodir nekog mukarca. Neto to
nije umela da imenuje, nagovetaj oseanja tik izvan vidnog polja, poinjalo je da se raa u
njoj, a ona nije bila sigurna ta to znai.
Napolju je svitalo, a Venia je, negde na ivici sna, poela u sebi da mea Dadovo i
Paolovo lice. Izjedalo ju je neodreeno oseanje krivice, kao da je nekako neverna Dadu. No
Dad ju je ostavio i ona je sama, ukleta njegovom ljubavlju. Zato ne sme da ga zaboravi?
Imala je oseanje da joj neto izmie, neto vano to ne moe da prepozna... bilo je tu, na
vrhu jezika. A onda ju je umor najzad savladao i utonula je u dubok, nemiran san. Obuzeli
su je snovi o tamnoj prilici koja je goni ulicama Venecije, pod platom i maskom, apuui
njeno ime. Ali kad god bi se okrenula, on bi nestao.

II
Rano ujutro sunevi zraci su, preko mermernog balkona i kroz visoke prozore, dospeli
pravo na krevet. Venia je spavala na leima, s jednom obnaenom rukom iznad glave i
drugom na brokatnom pokrivau. Zlatni zrak je putovao navie, dotakao joj grudi, pa grlo i
na kraju lice. Talasi kestenjaste kose bili su rasuti po jastuku i ramenima, uokvirujui njeno
lice u obliku dijamanta, s nenom bradom i istaknutim jagodicama. Bilo je to neobino lice, s
otvorenim i ivahnim izrazom zbog kojeg su umetnici eleli da ga slikaju i vajaju; mladoj
Engleskinji nije manjkalo takvih ponuda otkako je dola u ovaj grad, pun umetnika i
spreman da oboava lepotu.
Venia se promekoljila; duge, tamne trepavice zatreperile su trenutak pre nego to e
otvoriti oi proarane zlatnim pegicama. Sneno je podigla glavu da pogleda mali asovnik
kraj kreveta ba kad su zvona s Kampanile poela da zvone, zapljuskujui itavu Veneciju
svojim melodinim tonom. Devet sati: dan je i zvanino poeo.
Spavala je jedva dva sata ali danas nee ii na posao, osim na popodnevni sastanak s
Franeskom; mogla je da ostane u krevetu. Znala je da se tokom naredne nedelje nee
naspavati, poto je pripremala veliku izlobu u znamenitoj palati Dario. Bilo bi dobro da se
sad naspava, ali prostrana soba bila je puna sunca. Prozori su uvek bili irom otvoreni preko
noi, bez obzira na vreme navika koju je stekla dok je ila u internat u Engleskoj. Vratila se
na jastuk, povukla prekriva preko ramena i ponovo se sklupala.
Nekoliko minuta leala je tako udobno smetena, oslukujui poznate zvuke Venecije:
zvuk talasa na keju, lako pljuskanje gondole u prolazu piskav zviduk vaporeta, daleki
amor s trajekta koji prevozi turiste iz ko zna kog dela sveta, gukanje golubova koji su doli
da se odmore na njenom balkonu, a potom i lepet njihovih krila dok su se vraali na nebo.
Volela je ovaj deo grada, Dorsoduro. Bio je tih, vie nalik na ostrvo nego na turistiki grad
kao ostatak centralne Venecije; bio je pun umetnika i studenata, koji su sedeli po boemskim
kafeterijama i barovima, priajui, itajui, razgovarajui o ivotu i umetnosti uz kafu ili
vino. Ponovo je zadremala, uivajui u trenucima smirenosti.
Kasnije je ustala iz kreveta i pritrala prozoru koji gleda na zaliv. Stan se nalazio na
treem spratu i videla je kilometre i kilometre obale. Voda je bila jasnoplava pod nebom bez
oblaka, i blistala je od sunca; sve je bilo bistro i kristalno, ali i dalje veoma hladno.
Boanstveno jutro, suvie lepo da bi se ostalo unutra!
Venia je otila u kupatilo i napunila kadu. Volela je zidove s ruiastim mozaikom i
nain na koji je kada bila smetena ispod prozora, na kamenoj platformi be boje, do koje se
stizalo preko dva niska stepenika, tako da onaj ko lei u toploj vodi moe da uiva u
pogledu na Veneciju. Velianstveno barokno ogledalo u pozlaenom okviru stajalo je nad
umivaonikom, a oko njega su bile nametene lampe od muranskog stakla u obliku koljke,
bacajui meko osvetljenje navie. Prefinjeni ruiasti luster visio je sa zasvoene tavanice,
potpuno u skladu s lepim mesinganim elementima, to je sve davalo prostoriji izgled
udobnosti i bogatstva.
Dok se oputala u namirisanoj peni, Venia je ponovo poela da razmilja o Paolu.
Odluno je oterala te misli. Jeste, nadala se da e ga ponovo sresti, ali nikako nee ii u
poteru za njim. Uostalom, nije jo bila spremna za bilo kakvu vezu, a prema njenom
iskustvu mukarci vrlo retko ele prijateljstvo obino ele mnogo vie od toga. Pa emu
onda trud? Bolje da razmilja o predstojeem danu. Moda bi mogla da ode u Torelo.
Nikada joj nije dosadilo daposeuje ovo skoro pusto ostrvce, na severnom kraju
venecijanskog zaliva, uveno po mozaicima; ali moda bi to ipak bilo previe. U ovo doba
godine katedrala je verovatno zatvorena, a brodii ka ostrvu su retki. Izala je iz kade,
umotala se u pekir i prela u spavau sobu.

Venia je volela odeu. Smesta se primila na italijanski tradicionalni nain ivota, la


bella figura, koji je u Veneciji bio mnogo ei nego bilo gde drugde u Italiji, i drala se
preovlaujue mode koja je, srenom igrom sluaja, odgovarala njenoj vitkoj figuri. Kuma joj
je mnogo puta rekla da, ako joj ikada dosadi da bude arhitekta, lako moe postati
manekenka. Veinu njene garderobe inile su mini-suknje, tesne farmerke, demperi i
svilene bluze, uz nekoliko kostima za posao, lakih letnjih haljina i dugih i kratkih veernjih
toaleta.
Neformalno ali elegantno obuena, u tesnim crnim farmerkama, belom kamirskom
demperu i kratkoj, sjajnoj jakni od samurovine, Venia je krenula u grad da kupi novine i
proeta uzanim gradskim ulicama. Jo od Boia imala je mnogo posla, pripremala je
izlobu fotografija svih obnovljenih palata na kojima je radilo njeno odeljenje za restauraciju
tokom proteklih dvanaest godina. Sakupljanje i sreivanje kolekcije crtea, projekata,
planova i snimaka, uzoraka materijala, sastavljanje fragmenata i modela zavrenih palata
bilo je ogroman posao; a ona je na tome radila gotovo sama, samo uz povremenu pomo
Franeske, jedinog drugog specijaliste za restauraciju istorijskih zgrada u firmi.
Makete je pravio Fabricio, divni mladi Venecijanac koji je bio s njima ve est godina.
Posle sedam godina studiranja arhitekture, zakljuio je da najvie voli pravljenje maketa, jer
time se bavio jo od pete godine. Ali pravljenje maketa nije bila jedina Fabriciova strast.
Razmetljivi Italijan bio je zaljubljen u Veniu i udvarao joj se od prvog dana kad je stupila u
firmu; no kao i u odnosu prema drugim mukarcima, njeno srce ostalo je vrsto zatvoreno.
Cara, svakog dana mi lomi srce, ali opratam ti jer si tako divna, rekao bi joj ponekad na
tipian italijanski nain.
Venia je provela jutro razgledajui izloge, besciljno lutajui okruena turistima, prosto
jo jedno lice u gomili. Grad, poto je tako kompaktan, bio je idealan za etnju bonim
ulicama i otkrivanje mnotva udnih i divnih detalja u starim proavnicama od egzotinih
tkanina i umetnikih predmeta pa do neobinih namirnica, raritetnih knjiga i udnih vetijih
ogledala karakteristinih za ovaj grad. Nije dorukovala, pa je jo pre jedan po podne sela u
malu tratoriju na Trgu Svetog Marka koja je otvorena pre nekoliko nedelja, u ast karnevala.
Prijatno umorna, smestila se napolju, na zimsko sunce, pod crvenu tendu i kraj ivice od
paprati u saksijama, pijuckajui au belog vina. Navodno je Napoleon za ovaj trg rekao da
je salon cele Evrope; i zasta, Venia je posmatrala ljude na trgu kao da se nalazi u neijoj
dnevnoj sobi. Obuzeta dugom istorijom ovog mesta, uivala je gledajui lepote venecijanske
arhitekture i istorije umetnosti.
Pogledala je toranj sa satom, koji je predstavljao tri stuba moi Serenisime: nauni
napredak, graansku prosveenost i hriansku veru; velianstven primer umetnosti i
dizajna starih Mleana. Elementi koji su odraavali paganske uticaje fantastino su se
uklapali u plavo-zlatni zodijak na brojaniku asovnika. Ipak, kad god bi ga pogledala,
uzdrhtala bi od seanja na straan mit u vezi s njim. Prema lokalnoj legendi, majstorima koji
su nainili mehanizam u srcu sata iskopane su oi kako ne bi napravili nita slino, da se
nijedan grad ne bi mogao podiiti satom poput ovog venecijanskog.
Pored Sahat-kule nalazile su se zgrade Stare prokurative iz petnaestog veka, s arkadom
du severne strane trga pod kojom su bile prodavnice i restorani, sve do zapadnog krila
Svetog Marka koji je podigao Napoleon. S desne strane, na istonom kraju trga uzdizala se
velianstvena Bazilika Svetog Marka, simbol istorije, bogatstva i moi Venecije i uveni
primer vizantijske arhitekture s raskonim mozaicima, mermernim detaljima i ogromnim
lukovima. etiri ogromna bronzana konja podignuta na fasadu velianstvene katedrale
gledala su na trg poput pobedonosnih uvara. Venii nikad nije dosadilo da gleda pet
velianstvenih zlatnih kupola na vrhu bazilike, egzotino istonjake, i na izdvojeni zvonik
Kampanile. Dok je konobar izlazio u batu nosei njen ruak na tacni i dok su gosti polako
zauzimali stolove, zakljuila je da joj se ova nova tratorija dopada i da e ponovo doi.

Navalila je na preni soaso sitnu jadransku rau ulovljenu u zalivima oko Venecije i tek
to je naela svoj gelato al cioccolato allazteca, sladoled od crne okolade zainjen ljutom
paprikom i cimetom, srce joj je poskoilo i dah joj je zastao u grlu. U tratoriju su upravo uli
mukarac i veoma lepa mlada ena, nije joj moglo biti vie od dvadeset, i konobar ih je vodio
ka stolu s oznakom rezervacije, dva mesta dalje od njenog.
Paolo, visok i impozantan, nosio je pripijene crne somotske pantalone, sivi demper i
svileni al ispod tamnosivog blejzera. Oi je zatitio tamnim naoarama, ili je, kao mnogi
Italijani, samo afektirao. To su bile razlike u kulturi koje su Venii jo uvek mogle da
izmame osmeh. Delovao je nonalantno dok je stajao, irokih ramena i oputen, i ekao da
njegova pratilja skine kaput.
Devojka je bila srednje visine, vrlo privlano graena, i umela je da se provokativno
kree a da i dalje deluje prijatno. Ogromne crne oi zauzimale su joj najvei deo lica. Njena
crna kosa bila je rasputena i samo ovla prihvaena velikom nalom na potiljku, u stilu
Briit Bardo. Nosila je pripijeni ruiasti kostim s pantalonama, koji bi na nekom drugom
delovao dreavo, ali njoj je savreno pristajao. Dok je pruala kaput konobaru, iroko mu se
osmehnula i Venia je bila sigurna da se mladi oduevio. Paolo je pomogao devojci da
sedne, a onda se smestio preko puta nje, licem okrenut ka Venii.
Devojka je sad neto ivahno priala i smejala se, ljupko gestikulirajui rukom punom
nakita, na tipino italijanski nain. Da li je Paolo slua? Da li mu je zanimljiva? Venia nije
mogla to da odredi; iako su mu oi bile skrivene tamnim naoarama, bila je sigurna da ju je
Paolo video. Delovao je nekako neobino nepomino, s poluosmehom na punim usnama, i
lako je mogla pomisliti da je to upueno njoj. Nije joj prijalo da jede dok je svesna da je on
gleda, ali naterala je sebe da dokraji sladoled; potom je platila raun i izala iz restorana.
Iako je bila pomalo razoarana Paolovom ravnodunou, Venia nije dozvolila da joj
to pokvari ostatak dana. Nije elela da se uputa u razgovor s njim, pogotovo to nije bio
sam, ali oekivala je da e on makar pokazati da ju je primetio, makar samo klimnuti
glavom. A ipak, obuzela ju je i radoznalost. Nekako nije mogla da zamisli Paola sa enom
tog tipa: izgledali su kao neskladan par. On je bio uzdran i prefinjen, a njegova upadljiva
pratilja delovala je prizemno, kao da je sasvim drugaijeg porekla, i oito je bila suvie
mlada za njega.
Venia nije imala obiaj da s visine gleda druge ljude, nije imala ni rasne ni bilo kakve
druge predrasude; i sama je suvie trpela zbog arogantnog snobizma svog diktatorskog oca.
No zbog svoje osetljive prirode lako bi nagonski razmatrala dubinu odnosa meu ljudima
kako bi otkrila ponekad neskladne elemente izmeu parova. Moda je to bilo zbog patnji
koje je pretrpela kad ju je Dad napustio, pa je postala radoznala da vidi ta to pokree
druge parove.
Pa, kakva je to pria izmeu Paola i ove mlade ene koja mu toliko ne odgovara?
Venia se nehotice trgla kad je postala svesna jo jedne, mranije i destruktivnije emocije:
nije elela da zamilja kako Paolo ostaje nasamo s ovom devojkom i ta tada rade. Ne sme
mu dozvoliti da joj se toliko zavue pod kou. U elji da se otrese razmiljanja o njemu,
pola je brzim korakom na istok, prema okrugu Kastelo.
Trebalo je da se u etiri nae s Franeskom. Dakle, imala je jo sat i po vremena, pa je
pola da prebira po jednoj od starih venecijanskih palata pretvorenoj u ogromnu
antikvarnicu i radionicu, gde je esto nalazila ideje za projekte obnove na kojima je radila, a
nalazila je i predmete koji su oduevljavali njene muterije. Iako je bila veliki protivnik
kupovine lane umetnosti, Venia nije mogla da ne bude dirnuta mnotvom i rasponom
reprodukcija antikviteta koji su se mogli nai na ovom mestu, pravom skladitu lepih
predmeta. Dva puta imala je priliku tu da radi, kad je restaurirala vee delove mozaika, i
oduevila se veselom atmosferom koja je vladala u radionici u kojoj se pravio nametaj i
slikale slike uz operu i vedre stare venecijanske pesme u muzikoj pozadini. Venia je volela

karakter ovdanjih ljudi. Borili su se za opstanak kroz istoriju, uspeli su da izgrade najlepi
grad u Evropi na potpuno negostoljubivoj movari, i stvorili snano oseanje zajednitva
koje ih je povezivalo harizmatinom meavinom topline, estokog ponosa i vedrine.
Poto je pregledala mnoge izloene stvari, nije se razoarala: nala je prekrasnu vazu u
bareljefu, koju e poslati u kancelariju da joj bude inspiracija za projekat Palermi.
Kad je izbilo etiri, uputila se nazad na Trg Svetog Marka da se sastane s Franeskom
na uobiajenom mestu, kod Fritelija. Ta kafeterija uvek je bila puna Venecijanaca, to se
Venii dopadalo jer se veim delom godine svet iz visokog drutva drao svojih kua i
sklanjao se od navale turista. Biti okruen ovim elegantnim ljudima, sluati njihov
melodini jezik, to joj je jako mnogo znailo; bez toga bi joj se inilo da proputa vaan element venecijanskog ivota. Biti u Veneciji bez njenih itelja bilo bi kao da poznaje kamenje
grada, ali ne i njegovu duu.
Italijani u ovom gradu uvek su bili vedri, a Franeska je bila pravo olienje takvog
duha. Bila je ivahna, crvenokosa, krupnih plavih oiju i prastog, pegavog nosa i volela je
svaku vrstu provoda. Bila je malo mlaa od Venie, i svakog meseca se zaljubljivala i
odljubljivala. Najbolje je otii pre nego to se pokvari, bila je njena deviza kad bi je neko
pitao za savet o vezama, i stoga je slomila mnoga srca a da sama nikada nije osetila bol, iako
je prola ak i kroz kratak ali katastrofalan brak.
Venia i Franeska su se upoznale u Institutu u Firenci i odmah su se sprijateljile.
Franeskin bezbrian stav prema svetu, i mukarcima, bio je potpuno drugaiji od Veniine
mnogo ozbiljnije i obuzdanije prirode, tako da je bilo neizbeno da mlada Italijanka armira
Engleskinju, koja ju je doekala kao daak sveeg vazduha u ivotu. Posle diplomiranja,
ostale su u kontaktu i ak su i letovale zajedno. Otada se izmeu njih stvorila vrsta veza
prijateljstva i privrenosti. Kad je Venia prihvatila da restaurira palatu Palermi, nije imala
dovoljno vremena za ostale projekte pa je predloila kumi da angauju Franesku, koja je
upravo okonala vezu sa efom i elela da nae posao izvan Firence.
Dve mlade ene provele su dobar sat ogovarajui sve i svakoga, ali najvie su
razgovarale o predstojeoj izlobi, pile espreso i grickale venecijanske fritule, autentini
venecijanski slatki koji se uvek povezuje s karnevalom. Semel in anno licet insanire, jednom
godinje sme se poludeti glasila je izreka; iako su Venia i Franeska probale ovaj slatki
svakog meseca u nekoj drugoj kafeteriji, uvek su se vraale kod Fritelija, gde su divni mali
utipci od testa bili punjeni zabaljone kremom od vina. Kod Fritelija su navodno pravljene
prema originalnom receptu iz osinog veka, kada su smatrane nacionalnim kolaem mletake
drave, i otuda i ime kafeterije.
Bilo je gotovo pola est kad su Venia i Franeska izale iz kafeterije. Trg je bio maltene
pust. Sunce je zalazilo i jarkoruiasto nebo osvetljavalo je Kampanilu, Dudevu palatu i
prekrasne zgrade oko Trga Svetog Marka. Delovale su velianstveno u ovoj neobinoj
polusvetlosti, s poslednjim zracima sunca koji iskosa padaju na njihove zaobljene bokove
tako da bacaju velike smee senke jedne na druge. Veliki kanal imao je jarki, zaslepljujui
sjaj nalik na ljubiasto ogledalo. Na njegovoj drugoj strani, zlatna kugla kao da je bila
zagnjurena u zamagljene boje koje su izvirale iz zemlje i odraavale se u svetlucavim
baricama nastalim izmeu izlomljenih senki zgrada. Talasi blistavog svetla irili su se
itavim zapadnim nebom, i amce, palate i vodu obojili dubokim ruiastim sjajem.
Ba kad su izale od Fritelija, Venia je ugledala Paola. Koraao je preko trga prema
obali kanala, sam, a topla svetlost zalazeeg sunca optoila ga je celog. Svesna neprijatnog
grenja stomanih miia, Venia je uspela da prigui uzvik kad joj je srce poskoilo u
grudima.
Mora biti da joj se neto ipak videlo na licu, poto je Franeska smesta ispratila njen
pogled. Venia? ta je bilo? Kao da si videla duha.
Venia je primetila da joj srce ubrzano kuca. Ma nije nita, promrmljala je, oseajui

da joj se vrelina penje u obraze.


Franeska se nasmejala i otro je pogledala. Moda bi me i prevarila da nisi tako
pocrvenela.
Venia je okrenula glavu i ubrzala korak. Uinilo mi se da vidim nekog poznatog.
Koga?
Ma nije vano, Franeska, pusti to.
Franeska joj uputi nestaan pogled. Na trgu nema mnogo ljudi. Sigurno nije zbog
one starice sa psom, niti zbog para koji se strasno ljubi na samoj obali. Dakle, ili je ena koja
gura kolica s troje dece ili onaj zgodni dasa u crnom kaputu.
Rekla sam ti da pusti to, Franeska, nisam raspoloena, brecnula se Venia.
Va bene, va bene, li lascio inpace. Dobro, dobro, ostaviu te na miru, ali dovoljno te
dobro poznajem da vidim kad neto ne valja.
Sve je u redu, veruj mi.
Pa, ako bude htela da pria o tome, zna gde e me nai.
Ostatak puta prele su utke. Razile su se kod Crkve Svetog Zaharija, iznad Trga
Svetog Marka, gde e Franeska saekati ekspres liniju, a Venia vaporeto.
Vidimo se ujutro. eka nas teka nedelja. Nemoj zaboraviti da se sastajemo sa sinjor
Palucijem tano u devet. Taj ovek je vrlo taan. Donee nam neke slajdove za izlobu,
podsetila je Venia prijateljicu.
Ne brini, sve je pod kontrolom; naruila sam i kolaie da mu posluimo uz kafu, da
ostane ljubazan, vedro je odvratila Franeska i poljubila Veniu u oba obraza, i dalje je
odmeravajui uz sumnjiav osmeh dok joj je mahala na rastanku.
Venia je i dalje bila potresena dok je sedela u vaporetu i gledala kako se sputa no.
Zato Paolo tako deluje na nju? Bilo je u njemu neeg maltene dobro poznatog kad god bi ga
pogledala, kao da ga je oduvek poznavala. Nana Horen je priala o srodnim duama koje se
prepoznaju na prvi pogled; ali to je bilo ono to je Venia osetila kad je upoznala Dada, a
gle kako je to na kraju ispalo. Sada je alila to je odbila Paola, iako to njemu nije nita
znailo. Ali zato da gubi vreme mislei na njega? On je oito u vezi. Treba da zaboravi ova
neobina oseanja pre nego to se suvie ukorene u njoj.
Poslednja nedelja pred otvaranje izlobe bila je puna napetosti. Venii su dani prolazili
nekako suvie brzo. Imala je toliko posla a i dalje je ostajalo mnogo toga da se uradi da je
jedva imala vremena da razmilja o Paolu. Dane je provodila u jurnjavi do palate Dario i
nazad, nadgledajui svaki detalj projekta. Proveravala je spiskove i nadgledala radnike na
pakovanju, kako bi se uverila da su svaka fotografija i crte dobro umotani i oznaeni. Uz
pomo Franeske i Fabricija napravila je skicu rasporeda izlobe, razmiljajui o uzajamnim
uticajima pojedinih eksponata u elji da stvori zanimljiv dijalog izmeu umetnosti i publike.
Tvoj perfekcionizam me uvek iznova zadivljuje, Venia, govorio je Fabricio uz mangupski
osmeh. Ve tri puta si potpuno promenila raspored... Mislim da niko nee moi da se poali
kako izloba nije dobro promiljena!
Na dan otvaranja Venia je bila uasno napeta. Ovo je bila prva izloba koju je
organizovala od poetka od kraja, a mnogi eksponati bili su rezultat njenog rada. Bjanki i
Lombardi spremali su se da proire odsek restauracije kako bi obuhvatili itavu Italiju, pa je
pokrenuta reklamna kampanja u nadi da e privui ne samo imunu italijansku klijentelu,
nego i institucije i strane monike. Zato su na otvaranje pozvana zvuna imena, izmeu
ostalih gradonaelnik Venecije, kao i kontesa Rosi Konteni, dobrotvorka iji su milioni ve
spasli mnoge istorijske zgrade, ne samo u Veneciji nego i u itavoj Italiji, a tu je bio i jedan od
direktora Uneska koji je redovno poseivao grad. Naravno da je oseala vanost svega
ovoga, ali Venia nije niim pokazivala da to deluje na nju; bila je smirena, kao i uvek.
Tek kad se to vee oblaila, dozvolila je sebi da pomisli na Paola. Bila je to prolazna
misao, pomalo sumorna jer je sada znala ili je barem verovala da on nije slobodan.

Iznenadila se to ju je to ispunjavalo tugom i enjom, ali bila je svesna da se uznemiri svaki


put kad ga vidi, pa ak i kad pomisli na njega.
Stojei pred raskonim ogledalom, Venia je kritiki gledala u svoj odraz. Nosila je
ruiastu haljinu bez bretela od svilenog sifona, pokazujui ramena i nene kljune kosti.
Tanka tkanina sputala se u mnotvu romantinih nabora sve do poda. Pripijeni korset, s
metalnim i kotanim ojaanjima, isticao je savrenu siluetu.
Po podne je oprala kosu amponom od kamilice, koji je njenim kestenjastim vlasima
uvek davao zlatasti preliv. Prvo je pomislila a ostavi kosu putenu, da joj guste lokne
padaju preko ramena i lea, ali onda je odluila da ipak napravi frizuru koja e naglasiti njen
dugi vrat. Zaeljala je kosu s ela i sa strane i zakaila je nalom nasred potiljka, a ostatak
uvila u naizgled labavu punu i privrstila je nalama. Izgledala je neno i enstveno.
Poprskala je frizuru lakom da je uvrsti.
Detalje je birala veoma paljivo, jer nije elela da zasene haljinu. Pregledala je sadraj
kutije za nakit i odluila se za prefinjeni par dugih cikcak minua od osamnaestokaratnog
zlata s dijamantima i odgovarajuu narukvicu u obliku munje, takoe od zlata i dijamanata.
Pre nego to se poslednji put pogledala u ogledalu, obula je prozirne sandale s visokom
tiklom kupila ih je pre vie godina, a i dalje su bile veoma moderne koje su tano
odgovarale duini haljine. Udahnula je duboko: bila je spremna za polazak.
Palata Dario stajala je velianstveno kraj same vode. Na ulazu je, tano u sedam uvee,
Veliki kanal postao prometan kao nikad ranije, pun najrazliitijih amaca i brodia koji su
hitali tamo-amo dovozei goste. Renesansna palata iz petnaestog veka, izgraena u
venecijansko-gotskom stilu, nekako je delovala pomalo neskladno u poreenju s okolnim
palatama ne naroito visoka, prilino uzana i nagnuta udesno, nalik na kulu od karata. Belo
okreene, asimetrine fasade ukraene rozetama od zelenog granita i crvenog portira, s
proirenjima na dimnjacima i neobinim prozorima u obliku cveta, palata Dario bila je
izuzetno impresivna i oaravajue lepa.
Zgrada, koja se sada esto koristila za umetnike izlobe, bila je osvetljena jakim
reflektorima u obliku baklji postavljenim s obe strane ulaza. Jarke boje istarskog kamena i
raznobojnog mermera odraavale su se u svetlucavim, neumornim talasiima koji su
zapljuskivali kej pred njom.
Unutranjost palate bila je isto tako oaravajua, neopisiva, kako je Fabricio govorio
Venii pre nego to ju je i sama videla. Sve je bilo meavina baroknog i renesansnog stila.
Tavanice i frizovi, blistavi od zlatnih detalja i mnotva drugih boja, bili su ukraeni finim
reljefima i bogatim arama u gipsu, a freske i murali bili su oslikani rukom pravih majstora.
Obilje mekog tapaciranog nametaja u prostranim salama davalo je itavom mestu moni
utisak raskoi.
Mnotvo uglednih gostiju slivalo se u istorijsku palatu kroz velianstveni luni ulaz.
Umetnici, kustosi, kritiari, novinari i uobiajeni niz ekskluzivnih zvanica etali su
mermernim podovima pod velianstvenim staklenim lusterima od belog muranskog stakla.
Velika sala za prijeme, s prekrasnim lukovima i elegantnim visokim stubovima, oivela je od
amora gostiju.
Eksponati firme Bjanki i Lombardi bili su dorasli prilici. Posetioci su u grupama ivo
razgovarali pred mnogim eksponatima postavljenim u sreditu sale i du zidova, gde je
Venia nainila niz zakrivljenih paravana koji su priali priu pre i posle o svakom velikom
projektu koji je firma preduzimala tokom poslednjih dvanaest godina, u kombinaciji s
arhitektonskim skicama i fotografijama zgrada. U sredini su se nalazili stolovi s maketama
itavih trgova, koje su prikazivale urbanistima kako moe da izgleda niz obnovljenih i
renoviranih zgrada.
Venia je stajala u daljem kraju sale, objanjavajui veoma zainteresovanom amerikom
bankaru i filantropu nain na koji su premeteni mozaici iz male palate, prikazani na panou

iza njih.
Nivo vode je rastao, govorila je smeei se, ili, tanije, zgrada je polako tonula, pa je
spektakularni pod iz sedamnaestog veka bio neprekidno pod vodom. Morali smo da
hermetiki zatvorimo sobu i ispunv pamo vodu pre nego to smo pristupili spasavanju
mozaika. Tehniki, to je bio veoma sloen zahvat, jer su zidovi i pod bili zasieni vodom i
postali su nestabilni.
I drugi gosti su im prilazili dok je pokazivala fotografije pre i posle intervencije na
kojima je ugroeni mozaik bio snimljen na licu mesta, a potom je svaki deli numerisan,
podignut i premeten i ponovo sloen na bezbednom mestu, jedan sprat iznad.
Kao to vidite, nastavila je, najzad se opustivi jer se zagrejala za temu, mozaik je
podignut i prenet, ali na nosau od inertnog metala nije ponovo cementiran za pod. To je
kljuni element naeg pristupa restauraciji, da istorija zgrade ostane vidljiva. Mi elimo da
ljudi uivaju u obnovljenoj zgradi, i da, naravno, osete njenu starost. Ali elimo i da budue
generacije vide ta smo inili, i zbog ega. Ne elimo da pravimo savremeni areni, niti da
se pretvaramo da je renovirana zgrada zadrala sve originalne elemente. elimo da
donesemo uivanje, ali i iskrenost. Nasmeila se publici, koja je klimala glavama i ivo
razgovarala pred panoom sa fotografijama.
Ba tada Venia je ugledala svoju kumu ovanu na drugom kraju sale. Klimnula je
glavom ljudima oko sebe i diskretno se udaljila. ovana joj je prila i vrsto je zagrlila,
poljubivi je u oba obraza. Odlino uraeno, draga moja. Sve izgleda sjajno!
ovana Lombardi bila je vitka, uspravna ena od pedeset pet godina, s nenim licem i
plavom kosom uredno podeljenom na temenu i skupljenom u malu punu. Imala je ogrlicu i
minue od bisera na malim, priljubljenim uima. ake i stopala bili su joj sitni i neni, i sva
je odisala nekakvim redom. Odea joj je bila runo ivena, u venecijanskom stilu, i savreno
skrojena, s onom prividnom jednostavnou koja zapravo uopte nije tako jednostavna kao
to se ini a moe se postii samo uz vrlo visoku cenu.
ovana je u mladosti bila lepotica, i jo uvek je bila veoma privlana ena. Mnogi
mukarci udeli su za njom, mada se znalo da je sreno udata za Uga. Energina i opsednuta
poslom, provodila je kod kue veoma malo vremena. Ponekad je bila nedosledna, ali ipak je
posedovala ogromnu sposobnost da sve organizuje. Nita je nije moglo zaplaiti kad bi odluila ta eli da postigne; bila je duboko uverena u svoje moi i retko joj se deavalo da ne
ostvari ono to zamisli. Nije nikakvo udo to su je svi zaposleni potovali, divili joj se i
plaili je se. Venia, koja se instinktivno razumela s ovanom iako nisu bile u krvnom
srodstvu, volela je svoju kumu i oduvek je bila bliska s njom.
Venia je sinula. Drago mi je da tako misli, teto. Svi su uloili ogroman trud i izgleda
da se isplatilo, ako je suditi po reakciji posetilaca. Gledala je oko sebe dok je govorila,
smeei se i klimajui glavom ljudima koje je poznavala.
Ali ti si ta koja je sve ovo postigla, cara. Za firmu je veoma vano da imamo ovako
velianstvenu priliku da prikaemo sav svoj rad, pogotovo na poetku novog milenijuma.
Nastupila je nova era u ekonomiji, zbog Evropske monetarne unije, a to je prilika i za
meunarodno poslovanje, ako uspemo da izgradimo ugled u Veneciji. Stvarno bi nam
odgovaralo da ove godine imamo neki veliki projekat ovde u blizini, i mislim da se ve
javljaju neki potencijalni naruioci.
Stvarno? Ko?
Pa, jedan se izdvaja vrlo zanimljiva osoba. Podigla je pogled i ugledala klijenta.
Priau ti posle. Neu da te zarobim ovde, a stvarno treba da se to vie kreemo meu
ljudima. ovana ju je stegnula za ruku. Idi sad i uivaj u ovoj veeri. Ponosim se tobom,
dodala je poluglasno pre nego to je otila meu druge goste.
Venia se pridruila grupi mlaih ljudi koji su razgovarali o maketi palate Palermi.
Fabricio, koji je opisivao izvrene radove, okrenuo .se ka njoj i nasmeio se.

Ah, cara, ba gledamo ta si sve uradila u palati Palermi. Objanjavam da tvoji crtei
predstavljaju tvoj san o onome to bi moglo biti. Fotografije su ono to je bilo, a ove s druge
strane, pokazao je, pokazuju ta smo postigli. Fabricio se okrenuo grupi i iroko se
nasmeio. Svakako se slaete da je sinjorina Aston Montegju obavila izvanredan posao
ovde, una magnifica opera darte. Potom se kao bajagi uozbiljio i prineo ruku grudima. Avaj,
nemam prikladne rei. Ja sam samo maketar, a ne pesnik. Sad preputam pozornicu onoj
koja moe vie da vam kae o itavom projektu.
Venia se spremila da stupi bie, ali sluajno se okrenula i krajikom oka primetila
Paolovu visoku, elegantnu priliku; bio je sav u crnom i belom i stajao je u istoj ovoj grupi
okupljenoj oko nje. Njegove kobaltnoplave oi prosto su je privlaile. Podigao je au da joj
nazdravi, uz irok zavodljivi osmeh od kojeg mu je lice sinulo; osetila je da je strano
pocrvenela.
Istog asa uhvatila ju je nervoza i prosto vie nije mogla da misli. Sreom je mogla da se
okrene ka panou s fotografijama koji je stajao iza nje, pa je poela da pokazuje snimke trulih
greda i mokrog gipsa u balskoj dvorani palate Palermi. Tako je delimino paralisani mozak
imao vremena da se pribere i ponovo proradi. Osnovni problem sa svim ovakvim palatama
je to so prodire u zidove a vlaga se penje i nagriza spoljanje slojeve, a tu su i sleganje i
erozija. Kao to znate, na divni grad podignut je na movarnom tlu. Svi temelji oslanjaju se
na hrastova debla pobijena u blato pre mnogo vekova. Nivo mora raste i Venecija e jednog
dana potonuti. Drugim reima, svi nai problemi poinju ispod povrine.
Dok je sluala sopstvene rei, Venia se oseala kao nepliva koji je uskoio u duboki
deo bazena i sad se batrga u moru rei. A sve to vreme Paolo ju je netremice gledao; u oima
mu je videla nemirni sjaj, i nije znala kako da ih izbegne. Preostalo joj je samo da se nada da
on nee primetiti kako njegov pogled deluje na nju.
Nije mogla da prekine jer bi izgubila nit misli, pa je odluno terala dalje. Prilikom
postupka obnove ovih velianstvenih palata koristimo ventilaciju, drenau kroz vazdune
depove i blokove izlivene od ljake koji su dobra, nepropusna prepreka. I mada Venecija
neprekidno polako one, mi moemo da se bavimo samo projektima koje nam donose nai
ijenti, nastavila je, gledajui ljude u oi ali izbegavajui Paolov pogled. .Sloen posao
obnove temelja naeg grada je zadatak za strunjake druge .'rste. Mi u Bjanki i Lombardi
radimo ono to moemo i saraujemo s inenjerima koji donose ideje iz itavog sveta.
Venia se ponovo nasmeila, trudei se da prevazie oseanje nelagodnosti. Ipak,
volela bih da na kraju zavrim u pozitivnom tonu. Neprekidno se razvijaju nove tehnologije,
koje e igrati kljunu ulogu u budunosti arhitektonske prakse. Dobiemo nove veze izmeu
objekta i okoline, izmeu izgradnje i prirode, i to e dovesti do stvaranja pozitivnih
promena u ivotnoj sredini. I dalje ima nade za nau La Serenissima i sve udesne ugroene
istorijske spomenike u svetu.
Njene rei doekane su burnim aplauzom. Grof Umberto, koji je stigao neto kasnije pa
se pridruio grupi kad je ona ve uveliko govorila, podigao je au da nazdravi, prvo
ovani Lombardi a potom Venii.
Ukupni utisak s ove izlobe je da je va rad imao ogroman uticaj na ouvanje naeg
prekrasnog grada, rekao je. Ja sam to iskusio i lino i zahvalan sam vam na impresivnom
trudu koji ste uloili u palatu Palermi i u neverovatne rezultate koje ste postigli. Znaajno
se nasmeio Venii, a njegove sive oi bile su pune neizreenih poruka koje je ona odluila
da ignorie. Restauracija je oduvek bila postupan proces, jedna po jedna zgrada, jedna po
jedna soba, prilagoavanje uslovima a ne njihovo menjanje. Bjanki i Lombardi, tanije njihov
odsek za restauraciju, s kojima sam imao ast da saraujem, oito imaju dugorone planove.
Nazdravljam vaim dosadanjim uspesima i elim vam da nastavite na isti nain. Ponovo
je podigao au, kao i svi oko njega.
Dok su se ljudi razilazili, Umberto je krenuo ka Venii. Obema rukama prineo je njenu

aku usnama. Izgledate velianstveno, a va govor bio je fantastian, rekao je poluglasno,


ne putajui joj ruku. Pritom ju je odmerio od glave do pete, pogledom od kojeg joj je postalo
neprijatno. Podigla je oi i ugledala Paola. Bio joj je okrenut leima, upravo je uzimao neke
broure.
Veoma ste ljubazni i velikoduni, utivo se nasmeila grofu, diskretno pokuavajui
da oslobodi ruku, ali bez uspeha.
Da li se vi to meni opirete, tesoro mio? Dve godine venem za vama, a vi se i dalje
opirete.
Umberto, bila sam iskrena prema vama od samog poetka. Ne pori-. em da ste
privlaan ovek i mnogim enama bi vaa panja laskala, ali ja nisam sklona prolaznim
vezama.
Pogreno ste me razumeli, cara, i zato moramo da razgovaramo. Bez oklevanja ju je
zagrlio oko struka i poveo ka udaljenom uglu sale. Cara, ja sam vas zaprosio. Voglio essere
luomo che siprendera cura di te per sempre, elim da budem mukarac koji e se zauvek starati
o vama. Dau vam sve to poelite, svoje palate, vile na moru, imanja na selu, nakit dostojan
kraljice. Putovaemo svetom zajedno i sve ene e vam zavideti. Ne traim da budete moja
ljubavnica, nego moja ena.
Venia je pogledala ka mestu gde je maloas bio Paolo, ali vie ga nije bilo tamo.
Uspela je da se nekako osmehne. Veoma sam polaskana vaom ponudom, ali u ovom
ivotnom trenutku uopte ne elim da se udajem. Postoji jo mnogo stvari koje elim da
radim pre nego to se skrasim. Moja sloboda mi je suvie dragocena.
Ali ja vas volim, tesoro mio. Nikada ni za jednu enu nisam bio toliko zainteresovan
kao to sam za vas. U grofovom glasu oseao se blagi prizvuk durenja.
Ovo nije bilo ni vreme ni mesto za ovakve razgovore, a moda jedini nain da
obeshrabri Umberta bio je da bude potpuno otvorena. Venia je podigla bradu i pogledala
ga pravo u oi. Ali ja vas ne volim, a to je najhitnije.
Umberto je samo podigao obrve; bilo je jasno da nije navikao da se prema njemu tako
ponaanju. Usne su mu se trzale. Kad budete moji, natiiu vas da me volite.
Smatram da ste uobraeni, rekla je Venia tiho, i suvie sigurni u sebe.
Grofovo lice primetno je otvrdlo, a na vilici se video mii koji je poeo da se trza.
Nasmejao se; to je bio ljutiti smeh, i Venii se nije nimalo dopao. Razoarali ste me, cara.
Dozvolite da vas podsetim da sam ja uticajan ovek i da su me vae rei duboko povredile.
Siguran sam da sinjori Lombardi nee biti drago ako, ba sad kad se nada da e proiriti
poslovanje, raskinem sve ugovore koje sam potpisao sa Bjanki i Lombardi i preporuim
svojim prijateljima i poznanicima da postupe isto.
Venii je srce silo u pete od te pretnje. Otkud mu pravo da to ini? ta on misli da je,
ovaj nadmeni, samozadovoljni Italijan, koji stoji tu pred njom kao da je najvaniji na svetu i
besno lupa nogama to ona ne pristaje da mu uini po volji? Prva pomisao bila joj je da se
okomi na njega, da mu kae ta stvarno misli o njemu, ali Fabricio se pojavio kraj nje taman
na vreme da prekine otrovni odgovor koji joj je ve bio navrh jezika. On se izvinio grofu to
prekida, a onda se obratio Venii, koja nije bila sigurna da li joj je laknulo ili je razoarana
to nije stigla da se razrauna s Umbertom.
Sinjora Lombardi eli da vas predstavi timu iz Uneska. Jako ele da vas upoznaju ovo
je na njih ostavilo snaan utisak.
Umbertove oi bile su crne kao pono dok ju je gledao pre nego to se sklonio u stranu.
Nastaviemo ovaj razgovor neki drugi put, rekao je, irei nozdrve. Da, cara, priaemo
opet o ovome, obeavam dodao je sasvim tiho, kroz zube, dok je ona odlazila za Fabriciom
prema grupi koja ju je ekala.
Grof mora da je odmah potom otiao, jer ga Venia nije videla tokom ostatka veeri.
Nije videla ni Paola. Poslednji put ga je primetila kad joj je Umberto poljubio ruku. Posle

toga panju joj je zaokupio grof sa svojom neprijatnom prosidbom, a kad je sledei put
pogledala, nadajui se da e ga videti, Paola vie nije bilo.
Vee se oduilo a Venia se, umesto da bude oduevljena i ponosna na svoj uspeh,
oseala nekako utueno. Jedina elja bila joj je da stigne u svoj krevet i spava danima bez
prekida.
To se zove antiklimaks, kazala je Franeska kad joj je Venia rekla da je suvie
umorna da se pridrui njoj i ostalim kolegama koji su odluili da odu nekud na ples. No u
gradu bi ti samo koristila.
Verovatno je imala pravo, jer protekla nedelja bila je toliko uurbana da Venia nije
imala vremena ni da razmilja ni da se odmara. Ovo oseanje praznine u srcu najverovatnije
je nastalo usled iznenadnog nestanka pritiska posle otvaranja izlobe. A moda i zbog
neprijatne rasprave s Umbertom koja je pokvarila vee. U Veneciji je bilo sasvim dovoljno
navalentnih mukaraca na ulicama i Venia je ve imala prilike da se nadmudruje s njima,
ali obino bi se umorili i ostavili je na miru. Ovaj ovde bio je tvrdoglaviji, a izgleda i prilino
gadne naravi. Ipak, davno nije ila na ples i moda bi joj zaista prijalo, pomislila je,
pokuavajui da se izvue iz mranog raspoloenja.
Otili su u Skalu, mali noni klub na ostrvu udeka, juno od Venecije. Unutranjost je
bila divna: drveni podovi, prijatno osvetljenje, zidovi u zemljanim bojama s jarkim platnima,
delima slikara iz Venecije i okoline. Sama sala, sva u treperavoj svetlosti i senkama, bila je
ivahna ali ne i buna. Ni muzika nije bila preglasna mogli su uti jedni druge kad govore a
putali su i savremene hitove i italijanski evergrin, ba ono to Venia najvie voli. Popularni
italijanski hitovi Lucija Batistija, Mine i Adrijana elentana i dalje su se uspeno meali s
najnovijom dens-muzikom iz Britanije i Amerike koja je harala klubovima irom Evrope.
Skala je privlaila neto stariju, dekadentno elegantnu i prefmjenu klijentelu, po
pravilu redovne muterije. Svi su bili obueni u pravom venecijanskom stilu Italijani, a
posebno Venecijanci uvek su elegantni a najvanije je bilo biti vien. Moglo se veerati za
prostranim stolovima sa stolicama s visokim naslonom smetenim du zidova, gde su se
ljudi zbijali nad tanjirima i proekom. No veina gostiju sedela je za stoiima oko podijuma
za ples, uivajui u predjelu iz malih posuda i odlinom domaem vinu, askajui i
povremeno ustajui da bi plesali.
Venia je uglavnom plesala s Fabriciom. Mladi joj je bio simpatian: dobro je izgledao
a nije bio upadljiv, i imao je sjajan smisao za humor. Znala je da je on zagrejan za nju svi su
na poslu znali za to i esto su ga zavitlavali ali nikada se nije usudio da joj iole ozbiljno
iznese svoja oseanja. Jedini simptom koji ga je odavao bilo je to bi njegove smirene oi
ivnule i sinule kad bi joj se nasmeio, govorei joj i bez rei da je lepa i draga. Venia je
pazila da ga ne zavlai, ali duboko u sebi uivala je u njegovoj bezopasnoj panji, svesna da
joj to ne predstavlja nikakvu pretnju.
Skoro svi u drutvu pili su vie nego obino; devojke su veinom bile preglasne, a
mada se ni za jednog mukarca ne bi moglo rei da je ba pijan, niko nije bio ni trezan. To je
bilo sasvim uobiajeno u ovom veselom drutvu obino, bezopasno uivanje. Venia je bila
naviknuta na to i iako je obino bila neto uzdranija, povremeno bi dozvolila sebi da se
uklopi u duh ovakve vrste provoda. No veeras nekako nije bila u elementu. Plesala je s
nekoliko partnera, ula je sebe kako razgovara s njima i smeje se, ali misli su joj bile negde
drugde.
A onda onda se pred njom stvorio Paolo. Guva kao da je nestala i ona je pred sobom
videla samo te plamtee safirne oi koje se ni za trenutak nisu pomerale s njenog lica dok je
iao ka njoj. Venia je zadrala dah, jer je osetila ta se deava u njoj im ga je videla.
Zvanino joj se naklonio, kao da je ona neka plemkinja a ovo dvorski dogaaj.
Sada emo da pleemo, rekao je priguenim baritonom dok ju je uzimao za ruku i
odluno je povlaio ka sebi.

Bez obzira na ono to se deavalo u njoj, racionalni deo Veniinog uma znao je da mu
ne sme dozvoliti, ni njemu ni bilo kojoj drugoj osobi, da se tako ponaa prema njoj. Uinio je
to jednom, na njegovom brodu, kad joj je rekao da e je odvesti na veeru kao da je to
neporeciva injenica. A ipak, iako se deo nje pobunio, drugi deo je udeo da se nae u
zagrljaju ovog tajanstvenog oveka. I zato ga je, iako je dozvolila da je povue za ruku,
pogledala pravo u oi i nasmeila se.
Da, verovatno u plesati ako me neko zamoli za ples.
Pa to sam i uradio.
Prkosno je podigla glavu, a oi su joj planule. Niste uradili nita slino. Niste me
zamolili, nego ste mi naredili a mislila sam da ste shvatili da sam alergina na nareivanje.
Paolo ju je nepomino gledao; avolske, nasmejane oi pokazivale su da mu je
Veniino opiranje pre zabavno nego uvredljivo.
S vama se, koliko vidim, mora biti jako oprezan.
Bilo joj je drago to je uspela da mu stavi do znanja ta misli uprkos nainu na koji je
delovao na nju; osim toga, laknulo joj je to se nije uvredio.
Preporuljivo je da se ljudi precizno izraavaju, da li se slaete?
Nasmejao se i maltene je podigao u naruje, a ona se prepustila i dozvolila da je
ponese. Drao ju je tik uz sebe, pognute glave tako da je njegov topli, mrki obraz dodirivao
njen. Kao da se sve ponavlja, zvuci Minine pesme II Cielo in una Stanza ponovo su se zauli
oko njih, ba kao one prve veeri u kafeteriji. Koraci su im bili potpuno usklaeni, kretali su
se kao jedno, preputajui se nostalginoj ljubavnoj pesmi. Plesali su utke, ne gledajui se u
oi, kao opinjeni Mininim toplim glasom, nenim ritmom pesme i melodijom violina, kao
da su u snu. Samo su Paolove ruke govorile, grlei Veniu sve vre i vre, a njeno telo je
odgovaralo privijajui se uz njegovo. Dlanom je jedva dodirivao njena obnaena ramena, ali
taj ovlani dodir ona je oseala itavim telom, kao da je oivljava.
Pripijena uz njegovo vitko, miiavo telo, Venia je oseala njegovu elju i svoju
reakciju na njegovu blizinu. Nehotice je tiho uzdahnula, a on ju je u odgovor jo vre
zagrlio. Oseala se kao da se vrti u kovitlacu, zajedno s njim, kao da ih oboje nosi struja kojoj
ne mogu da se odupru, ak i kad bi hteli.
Kad se muzika zavrila, Paolo je samo malo pomerio glavu da bi usnama dotakao
njenu slepoonicu; nije je poljubio, ali ona je osetila dodir njegovih usana ba du linije kose.
Za trenutak su ostali tako, jo uvek u zaaranom utanju; a onda ju je on bez rei pustio i
otpratio je do stola. Pogledala ga je u oi, elei da vidi ta on osea, da proveri da li je i on
zbunjen koliko i ona, i za trenutak se ponovo izgubila u blistavom, mranom kovitlacu
njegovog pogleda.
Razoarala se kad se on izvinio i odmah se udaljio. Vee je ponovo postalo obino i
mrano. ta se to desilo izmeu njih? Kakav je to udan i vrtoglav oseaj obuzima kad god je
on u blizini?
Franeska se nagnula ka njoj. Zar nije to isti dasa kojeg smo videle pre neki dan na
trgu?
Venia se trgla. Kakav sad dasa?
Ma hajde, Venia, nemoj da me farba, ljutnula se riokosa devojka. Ovaj s kojim si
upravo plesala. Videle smo ga pre neki dan na Trgu Svetog Marka, u sumrak. ak sam
komentarisala tvoje neobino ponaanje kad si ga primetila. Al tuo confessore, medico,
avvocato, e amica Francesca, non tener ii ver celatol Mi u Italiji kaemo: od ispovednika, lekara,
advokata i tvoje drugarice Franeske ne moe sakriti istinu!
Ne seam se toga, odvratila je Venia priguenim glasom. Nije elela da razgovara o
Paolu, jer se plaila ta bi sve mogla da prizna kako Franeski, tako i samoj sebi.
Sluaj, Venia, ako nee da mi kae nita, u redu, ali nemoj misliti da sam budala.
Dugo te poznajem i svakako nisam lepa. Bio je danas na izlobi, prodirao te je tim

velianstvenim plavim oima, a otiao je im je video da si zauzeta s grofom.


Venia uzdahnu.. Franeska oito nee odustati. Dobro, priau ti neki drugi put. Ovo
nije ni vreme ni mesto za to. Uostalom, umorna sam i idem kui. Uzela je tanu i spremila
se da ustane, ali prijateljica ju je uhvatila za ruku.
Zato ne saeka ostale? Uzeli smo firmin brodi, pa emo te odvesti. Neemo jo
dugo ostati.
Venia je zastala i pogledala ka podijumu za igru, gde se veina drutva njihala u
psihodelinom ritmu Madoninog hita Beautiful stranger.
Ne, pogledaj, svi jo pleu. Sigurno ete ostati do svitanja. Moram da se naspavam, jer
sutra hou na Torelo. Volela bih da ponovo pogledam one mozaike.
Franeska je zabrinuto gledala u prijateljicu. Trebalo bi da se odmori. Imala si
napornu sedmicu, a posle ovog veeras imaemo mnogo vie muterija.
Venia je napravila grimasu. Ne ako se grof Umberto bude pitao.
Kako to misli?
Odbila sam ga, nasmejala se.
Franeska je u neverici rairila zelene oi. Nisi valjda!
Jesam. Ali to je jo jedna pria koja e morati da saeka.
Pa makar neto mi reci!
Navaljivao je s prosidbom i rekla sam mu da se nosi.
Franeska je podigla obrve. Stvarno si luda to nisi prihvatila. Polovina ena u
Veneciji rado bi prodala duu da bi se dokopale grofa Umberta Palermija di Orelane.
E pa ja nisam Venecijanka nego Engleskinja.
Franeska se nasmejala. Da, ali ivi u Italiji, a ako se dobro seam, nedavno si rekla
da se nikada nee vratiti da ivi u Engleskoj.
To je tano. Volim Italiju i Italijane, ali maizam kod mukaraca mi je nepodnoljiv, a
grof nije nikakav izuzetak. A sada stvarno moram da idem, inae ujutro neu moi da
ustanem.
Pa onda provedi ceo dan u krevetu! Franeska je prevrnula oima. Otkud ta urba?
Torelo e biti tamo i sledee nedelje, a ti mora da se odmori. Treba da se opusti, Venia.
Sva si napeta jo otkako je ovana odluila da priredi ovu izlobu.
Ama, meni je odlazak na Torelo najbolje oputanje, veruj mi. Ostrvo je u ovo doba
godine skoro pusto, a vremenska prognoza za sutra je dobra. Moda neu imati prilike da
odem sve do kraja marta, a onda e doi Uskrs i poee turistika sezona.
Franeska je vrtela glavom. ta da ti kaem? Si pu solo portare un cavallo allacqua ma non
puoi costringerlo a bere, moe odvesti konja na vodu ali ga ne moe naterati da pije.
Venia se kratko osmehnula prijateljici. Ha-ha! Jako smeno! A sad stvarno moram da
idem, rekla je, poljubila Franesku, ustala, mahnula Fabriciju koji je sedeo za barom i pola.
Uzela je vodeni taksi ispred hotela iprijani, nekoliko kua dalje. Dok je amac zalazio
u senke izmeu zgrada, krivudajui kanalima, Venia je ponovo poela da razmilja o Paolu.
Poeo je da joj upada i u sanjarenja.
I dalje je volela svoj lini svet, svet u kom moe da bude sama, u kom niko ne moe da
je dodirne i nita je ne dodiruje. A ipak, nije mogla da porie da je taj ovek, s onim tihim,
upitnim pogledom, ljubazan a ipak navalentan da je dirnuo neto u njenom srcu, neto stoje
stajalo nepomino gotovo deset godina.
Zagledala se u tamu oko sebe i drhtavo se osmehnula kad se setila Paolovih snanih
ruku kako klize oko njenog tela... ruku kojima se nije opirala, nego je uivala u njima. Sve je
delovalo nekako prirodno, kao da su se njihova tela nala i stapala u dubokoj seksualnoj
napetosti koja je pulsirala izmeu njih.
Venia je sklopila oi i istog asa su se javili stari strahovi. Opasnost!, vikala je podsvest.
Pomisao na nova razoarenja bila joj je zastraujua. Zakljuila je da, iako je veeras, kako se

ini, njeno telo imalo sopstveno miljenje, to vie ne sme da se ponovi. Mora biti
nemilosrdna i sasei ova oseanja, iju mo je odavno zaboravila. Veze donose sa sobom
opasnost, bol i ponienje. Osim toga, Paolo nije slobodan mukarac. Venii se srce zgrilo
kad se setila one mlade ene u restoranu: svejedno da li mu je ena ili ljubavnica, ili moda
samo devojka, ali jasno je da u njegovom ivotu nema mesta za Veniu; takve situacije su,
ovako ili onako, samo recept za katastrofu.
U mislima joj se pojavilo Dadovo lice. Nije ga videla skoro deset godina i nije mislila
na njega otkako je stigla u Italiju; a ipak, evo ga, pojavio se. Poslednjih nedelja primeivala je
da se prisea, da se pita da li on ikad misli na nju, gde god da je. Seanje je donelo i bol
patnju, gorinu i bes. Venia je otvorila oi i zagledala se u tamni lavirint kanala kroz koji su
plovili, koji su je uvlaili u svoj mrani vrtlog.
Paolo je sedeo na terasi svoje sobe u hotelu Skjapareli, s aom konjaka na malom
stoiu kraj sebe. Ugasio je ve estu cigaretu otkako se vratio iz Skale. Pre nego to je upalio
sedmu, otpio je estoko pie.
Veniina visoka, vitka, dugonoga silueta lebdela je pred njim, s masom zlatnosmee
kose koja joj se sputala preko ramena u mnotvu uvojaka, ba kao one noi kad ju je prvi
put video na ulici. Jasno joj je video lice: neno oblikovano, s visokim jagodicama, ustima
stvorenim za ljubljenje i krupnim oima tek neto svetlijim od kose, koje su govorile o
estokom temperamentu iako su delovale nekako obuzdano.
Paolo je bio naviknut da ene tre za njim, i iako je bio svestan da Venia nije potpuno
ravnoduna prema njemu, ponaala se drugaije od svih ena koje je poznavao. Kao da nije
imala mnogo iskustva s mukarcima. Iako je na poslu oito bila uspena, ipak je bilo u njoj
neeg... nedunog... gotovo nevinog; a ipak, paradoksalno, bio je skoro siguran da ju je neki
mukarac nekada jako povredio. Sve dok nije seo preko puta nje u bunoj, prepunoj
kafeteriji one mrane zimske veeri, jedino oseanje koje su ene uspevale da probude u
njemu bila je ivotinjska pouda. Ipak, Venia je bila drugaija; oi sa zlatnim pegicama,
oiviene gustim trepavicama, koje su mu odvano uzvraale pogled, povremeno su bile
pune tuge koju je on vrlo dobro poznavao.
Setio se toplog pritiska njenog viljastog tela koje se tako lako uklopilo u njegov
zagrljaj na podijumu za igru ove noi. I onih malih, nenih aka koje su dodirivale njegovo
telo... bilo je opojno, i pretilo je da uniti njegovu samokontrolu. Stvarno se trudio da prekine
ovu opinjenost njome koja ga je obuzimala.
ta je to u toj eni kad toliko pali njegovu matu? Sada, muen seanjem na njeno telo uz
svoje, ulepanim aurom fantazije, oseaoje duboku elju za njom kako raste, iri se i zahvata ga
sve vie, prelazei u oseanje koje je zakopao duboko u sebi: odjek davno zaboravljenog sna.
No to uznemirujue oseanje se pojavljivalo i nestajalo, prolazna iluzija mu je uporno
izmicala, isto kao to je seanje na njeno lice bledelo dok je oseao kako jarku zvezdu
prodire tama oko nje.
Noas e je sigurno sanjati, kao to ju je sanjao svake noi otkako su se sreli. Snovi su
uvek bili muni i bolni maltene komari i budio se iz njih zadihan i preznojen, priseajui se
samo nejasnih detalja. Jedno je ipak bilo jasno: snovi su uvek bili o Venii. Da li ona
predstavlja nekakvu opasnost po njega, da Ii to podsvest pokuava da ga upozori?
Iskapio je konjak iz ae i naglo ustao. Plave oi su mu se mrtile dok je gledao u mrak.
Iza hotelske bate, u daljini, avetinjski sjaj nepromenljivih, oronulih gotskih palata stajao je
na obali kanala kao na strai, kao da podseaju da e grad jednog dana potonuti pod more.
Bilo je neeg neprijatnog u tome, ba kao to egzotini cvet tekog mirisa moe delovati
odbojno uprkos lepoti. Iza zida, zaliv je pevao svoju venu, nemu, neprekidnu pesmu. Paolo
je stajao nepokretno na meseini, obuzet oseanjem fatalnosti. Osetio se klaustrofobino, kao
da se sve to drevno kamenje Venecije zatvara oko njega. Moda e sutra otii iz grada na

jedan dan. Uzdahnuo je i pogledao zvezde u visini, kao da bi u njima mogao nai odgovore
na pitanja koja su ga muila; onda se polako okrenuo i vratio u sobu.

III
Bilo je sunano i toplo. Jutro je bilo vedro i mirno, nekako barunasto, dok je brodi za
Torelo napredovao preko modrog mora. Venecija je ostala na jugu, grad i obala pretvorili
su se u mutnu sliku pomeanih boja. Venii je raspoloenje raslo i oseala je uzbuenje.
Dobro obuena u farmerke, belu kamirsku rolku, duboke cipele i smeu konu jaknu,
duboko je disala, punei plua slanim morskim vazduhom. Uspela je da potisne Dada,
Paola, Umberta i sve ostalo to ju je danima muilo.
Brzo su stigli do Murana, s onim neobinim svetionikom od belih mermernih valjaka.
Nekoliko putnika je silo, i vaporeto je nastavio dalje. Proli su kraj zidova fabrika stakla na
ostrvu, a potom su izali u otvoren zaliv. Na severu je na stotine telefonskih stubova virilo iz
vode, a s desne strane su drevni empresi na siunom ostrvu Dezerto stvarali tamnozeleni
zid bogate vegetacije, koji je delovao nekako anahrono ovako okruen strogim, industrijskim
detaljima. Napred se video nakrivljeni toranj s Burana, a jo iza njega, sasvim daleko i jedva
vidljiv, nalazio se usamljeni toranj na Torelu. Sledea stanica bila je ostrvo Burano, sa
svojim batama oivienim utikom i tamariksom; ali poto je pristan bio prazan a na brodiu
se nalazila samo Venia, dala je znak vozau da nastavi ka Torelu.
Kad su stigli, Venia se iskrcala i uputila prema uvenoj Bazilici Santa Marija Asunta,
na deset minuta hoda od luke. Najzad, miris istog vazduha i pogled na zelenu travu i drvee,
pomislila je dok je koraala du kanala, mada je, naalost, bilo suvie rano za cvee.
Ostrvo je izgledalo pusto; movare i peane dine bile su okruene patuljastim
borovima, povijenim ka kopnu zbog jakih zimskih vetrova.
Nije se video nijedan od ionako malobrojnih itelja ostrva; sve je bilo utonulo u mranu
tiinu, a njoj se ba tako dopadalo. U ovom drevnom, osamljenom predelu bilo je lako
zamisliti prve naseljenike u drvenim sojenicama, kako love ribu i od toga ive sve dok ih
horde Atile Hunskog nisu potisnule dalje u zaliv. Prosto je neverovatno zamisliti da je
paralelno s borbom za opstanak postojala i tenja za stvaranjem lepote, i da je tako nastala
Venecija.
Dok je prelazila preko gipkog mosta iz petnaestog veka, koji su zvali avolov most,
Venia je morala da se nasmei; jako je volela italijanska predanja. irom Italije postoji
mnotvo mostova koji su nazvani avolovim. To je bilo u vezi s legendom koja se irila
zemljom tokom srednjeg veka, a prema kojoj su mnogi mostovi delo avola lino, jer ih je
gradio u zamenu za ljudske due.
Uskoro je stigla do Bazilike Santa Marija Asunta. To je jedna od najstarijih verskih
graevina u Italiji, sagraena u sedmom veku, pravo udo venecijansko-vizantijske
arhitekture i jedan od nemih svedoka raanja ove nacije. Venia je volela njene mone i
vrste obrise, s jednostavnim tornjem od ruiaste cigle, potpuno drugaijim od bogate i
kiene arhitekture veine italijanskih crkava. Kad je ula, obuzelo ju je, kao i uvek, oseanje
tiine i dostojanstva zapravo, mira. Moda zato to ju je, liena ekstravagantnih ukrasa kakvi
se obino viaju po italijanskim bogomoljama, poseala na relativnu jednostavnost
anglikanskih crkava u domovini.
Mozaik Bogorodice s detetom u centralnoj apsidi bio je u loem stanju. Pitala se kako e
eksperti pristupiti obnovi a da izbegnu otpadanje velikog broja prastarih zlatnih ploica. U
desnoj apsidi jo su se videle skele podignute oko mozaika na ijoj obnovi se radilo.
Gledajui uvis izmeu nivoa, Venia je videla krupnooke prilike svetaca i anela kako joj
uzvraaju pogled, udesnih, ivih izraza lica.
Jedini mozaik koji je delovao relativno ouvano bila je iva predstava stranog suda u
plavoj, beloj i zlatnoj boji, koja je zauzimala ceo zapadni zid iznad ulaza. Venia se po ko zna
koji put divila prefinjenoj panji za detalje na ogromnom delu: s desne strane se pobesnela

reka plamena izlivala na nage, uasnute prokletnike, s lobanjama punim crva na dnu; s leve
strane vernici su se kretali prema nebeskoj kapiji uz pomo prekrasnih anela; tu su bili i
Adam i Eva, sada veoma stari, kleei dok sluaju poslednju trubu. Poelela je da dodirne
grubu, blistavu povrinu mozaika, ali i ovako je njeno struno oko videlo mnogo slabih
mesta; znala je da e restauratori imati pred sobom veoma teak zadatak da sauvaju
mozaik.
Dakle, ponovo se sreemo.
Venii je zastao dah. Mogla je i bez okretanja da prepozna kome pripada mrani,
barunasti glas od kojeg je upravo poskoila. Okrenula se i videla Paola kako stoji iza nje, sa
irokim osmehom od kojeg mu je lice sinulo dok su mu oi blistale od veselog iznenaenja.
Izgledao je taman dovoljno neformalno u farmerkama i plavom demperu preko
blistavobele koulje. Uz tamnocrveni svileni al s diskretnom arom, uvuenim pod
otkopanu kragnu koulje, delovao je oputeno i prirodno elegantno kao u modnom
asopisu.
Izvinite to sam vas prepao.
Gledala ga je bez rei, svesna da ubrzano die i da joj se enice ire. Trepnula je. Otkud
on ovde? Seanje na njegov zagrljaj prethodne noi, i na njegovo telo pripijeno uz njeno,
potpuno joj je obuzelo misli; nije bila u stanju ita da kae.
Paolo je pokazao mozaik i prekrstio ruke. Pakao je uasan, raj je divan, ovde nema
sentimentalnosti, nema ublaavanja udarca, da li se slaete?
Nastavio je da gleda pravo u nju, oito uivajui u njenoj zbunjenosti; no u njegovom
pogledu bilo je jo neega, neega od ega je Venia osetila tople marce du lea, i jo nie.
Srce joj je luaki tuklo u grudima, ali glas joj je, nekim udom, zvuao smireno. Ah,
buongiorno, Signor Barone. ta vas je dovelo na Torelo?
Paolo se nasmeio. Isto to i vas, po ovako divnom jutru, rekao bih: potreba da odem
iz Venecije i udahnem malo sveeg vazduha... Ali da se vratimo mozaiku u koji ste se toliko
zadubili. Zanima me vae miljenje. Da li se slaete da je ovo odlina ilustracija onog to nas
eka posle smrti?
To je zato to su detalji prie prikazani monim, beskompromisnim stilom toga
vremena, odgovorila je Venia, gledajui mozaik dok se uputala u govoranciju kako bi
prikrila haos koji je nastao u njoj kad ga je tako iznenada ugledala. Velianstvenost
dramatinog prikaza ovde je vrlo naglaena, a takoe je jasno prisutan i uticaj istonjake,
preislamske umetnike tradicije.
Oseala je da joj srce poskakuje kao pastrmka u planinskom potoku i nadala se da on
nee primetiti podrhtavanje u njenom glasu. Ovo je vreme inkvizicije i borbe protiv
jeretika, to je reakcija na porast drugih religijskih pokreta u svetu... Nastavila je da gleda
uvis, ali oseala je njegov pogled na sebi. Crkva je koristila slikarstvo kao nain da osigura
da vera bude potpuno iskristalisana u umu vernika, kako bi dogma nastavila da vlada.
Vrlo ste upueni, Venia... moemo li da preemo na ti? Smeio se, a u oima su mu
se videli divljenje i neto nalik na veselje.
Ignorisala je i kompliment i pitanje; okrenula se ka njemu, upitno ga gledajui. Zar ne
mislite da se nekako suvie esto sreemo? Pitanje je bilo otro, skoro neljubazno, ali njemu
to kao da nije smetalo.
Ponovo se nasmeio. Duga ruka sudbine, da li se slae?
Paolovo pitanje iznenadilo je Veniu. Bila je vrlo svesna da joj on stoji suvie blizu, i
zbog toga ju je hvatala nervoza. Istovremeno se trudila da ouva smirenost. Ja ne verujem
u sudbinu. Svako je kova svoje sree.
Naalost, ne mogu da se sloim. Ja verujem da se od sudbine ne moe pobei. Ali
moda bismo mogli da nastavimo ovaj razgovor za rukom. Sad je skoro jedan sat, a znam
mali restoran u kom slue fantastian goh, rioto s plodovima mora. Tu dolaze samo

metani, to je obino dobra preporuka.


Hvala, ponela sam sendvi.
Namrtio se. Hvala i zbogom? Glas mu je bio sarkastian.
Venia je oborila pogled. Nisam htela da zvuim grubo.
On je rairio ruke. Nikad u ivotu nisam popio ovoliko odbijanja.
Usudila se da ga pogleda u oi. Odjednom je delovao umorno, kao da nedeljama nije
spavao. Srce ju je nehotice zabolelo. Da li je to saoseanje, ili moda neto monije?
Sukobljene emocije kovitlale su joj se po mozgu. Bila je maltene spremna da prihvati njegov
poziv, ali samo maltene.
Stvarno moram da napravim beleke o ovim mozaicima. Nalaze se u vrlo slinom
stanju kao ploa na kojoj radim u ovom trenutku. Spustila je glas. Hvala na pozivu, ali
moda neki drugi put.
Paolo ju je pogledao odozgo, pomalo nestrpljivo, steui usne oito u elji da se
savlada.
Pa dobro, kako hoete. Mada ne razumem toliku tvrdoglavost, ali smatrajte da je ta
tema okonana. Neu vas vie ometati, sinjorina. Utivo je klimnuo glavom, okrenuo se i
otiao; koraci su mu odzvanjali u praznoj bazilici.
Njegove rei bile su pune strane konanosti. Dok je sluala vrata kako se zatvaraju za
njim pre nego to je ponovo zavladala tiina, Venia je osetila ledeni dodir na srcu.
Sledeih pola sata koraala je po zgradi, uzalud pokuavajui da se usmeri na posao,
ali umesto toga je bezbroj puta ponavljala u sebi razgovor koji se upravo odigrao. Kao i
proli put kad ga je odbila, bila je zbunjena i utuena. Obuzeo ju je oseaj aljenja. Kako je
mogla da bude tako gruba? Stvarno ne bi bilo nieg loeg da je prihvatila poziv na ruak.
Zato on tako udno deluje na nju?
Venia je tokom godina, naravno, izala nekoliko puta na ruak ili veeru; imala je
mnoge randevue i uvek joj je prijala muka panja, do izvesnog stepena. Rado je pomalo
flertovala, a ponekad bi dozvolila i da je poljube, ali s njene strane tu nikad nije bilo oseanja;
uvek je vladala situacijom.
S Paolom je bilo drugaije. Pred njim se oseala ugroeno, ak i ranjivo. Oseala je kako
led kojim je tako paljivo obmotala srce poinje da se topi. Godine samokontrole i temelji
tvrave koju je podigla oko sebe poeli su da se krnje, tako da su njeno emotivno i mentalno
stanje bili u opasnosti. Morala je da se zatiti. Iako je duboko u sebi verovala da je devojka s
kojom je Paolo doao u onaj restoran moda samo prijateljica ili klijentkinja, njeno prisustvo
tog dana dalo je Venii dobar izgovor da dri Paola na odstojanju. Ovaj poslednji razgovor
stvorio je u njoj ar koji bi lako mogao da joj potpuno uniti odbranu.
Ipak, deo nje eznuo je da se ponovo nae u naruju mukarca, da oseti kako joj telo
oivljava, kao prethodne noi na podijumu za ples u Paolovom zagrljaju. Uprkos injenici da
ju je dobro uvao od opasnosti koje nosi ljubav, ivot u celibatu ima i svojih loih strana.
Potreba da bude voljena, koja je oduvek postojala u njoj, povremeno bi postala toliko bolna
da je oseala gotovo nepodnoljivu napetost.
U mislima joj se ponovo pojavilo Dadovo lice, doskora pomalo zamagljeno zbog
proteklog vremena, ali sada ponovo otro i jasno kao da ga je jue videla. S njim je upoznala
ljubav, strast i potpuno stapanje uma i tela, i nedostajao joj je jednako kao i pre deset godina.
Sad je verovatno oenjen i ima gomilu dece. Nikada nee biti njen, ali svest o tome nije joj
nimalo pomagala protiv ogromne, beznadene udnje. Vadi se iz tog mranog stanja, devojko,
ljutnula se na sebe, inae epoludeti. Pogledala je na sat; ve je bilo pola dva. Moda bi mogla
da potrai klupu s pogledom na zaliv, ili da sedne na Atilin presto i tu pojede sendvi.
Potom e otii do Crkve Santa Foska, a onda e poi kui pre nego to padne mrak.
Kad je izala iz crkve, sunce je bilo jo visoko. Okolno drvee bacalo je senke po tlu; sve
je imalo zlatastu nijansu. Ruiasta Crkva Santa Foska delovala je veoma usamljeno na ivici

travnjaka, s lunim arkadama i vitkim, elegantnim stubovima od grkog mermera s


kapitelima u vizantijskom stilu. Oko stubova su kruili golubovi, sleui na krhke kapitele,
guui i leprajui. Drevni gradi pripadao je samo njoj; mogla je da zastaje i divi se
lepotama do mile volje. Nemogue je dugo se baviti tajnim bolom na ovakvom mestu, pomislila je
dok je ila k Atilinom prestolu.
Smestila se na belo sedite nainjeno od jednog komada rukom klesanog kamena, koje
je stajalo na malom travnjaku preko puta Santa Foske. Dok je vadila sendvi sa salamom,
mocarelom i rukolom, trgla se od glasa iza sebe.
Una leggenda locale vuole che chi siete su questa sedia si sposerd entro un anno; lokalna
legenda kae da e svako ko tu sedne da stupi u brak za manje od godinu dana.
Naglo se okrenula i ljutito pogledala; kako je mogue da je on jo uvek tu? Da li se vi
uvek unjate ljudima s lea?
Paolo se smeio dok je zaobilazio presto da bi stao pred nju, prekrtenih ruku. Ne,
samo kad su u pitanju lepe mlade ene koje odbijaju da ruaju sa mnom.
Ponovo ga je pogledala, napola ljutito.
Njegov lano ljutiti izraz nije mogao da prikrije mangupski sjaj u oima. ta da vam
kaem? Prosto ne umem da prihvatim odbijanje. Podigao je ruku i prislonio kaiprst na
usne, zamiljeno je posmatrajui. Kakve li se misli kriju u tim vaim oima boje meda?
Deluju tajanstveno i prosto moram da se upitam ta bih naao kada bih uspeo da se
razaberem u njihovom plamenom pogledu.
Venia se nakostreila, nelagodno se mekoljei na kamenom seditu. Nemojte tu da
flertujete sa mnom, uzalud gubite vreme.
To je moje vreme, i ne smeta mi da ga gubim ako mogu da ga provedem u vaem
drutvu.
Ona je urno oborila pogled da bi prikrila bes. Ako traite avanturu, signore, onda
kucate na pogrena vrata. Ja se ne bavim tom vrstom sporta.
Paolo je iznenaeno podigao obrve pred tolikom estinom. Kako da vam kaem?
Nita nije tako neobino i udno kao odnos izmeu dvoje ljudi koji se poznaju samo oima... i koji
odravaju utisak nezainteresovanosti, bilo zbog morala bilo zbog nekog mentalnog poremeaj a.
Izmeu njih vlada histerija nezadovoljene, neprirodno suzbijane potrebe za spajanjem... Tako
nekako. Tomas Man: Smrt u Veneciji
To je rekao na engleskom, i Venia je za trenutak ostala bez rei. Duboki ton Paolovog
glasa nekako joj je delovao poznato. U deliu sekunde bila je uverena da je te rei upravo
izgovorio Dadov glas, iako je Paolo govorio s italijanskim naglaskom.
Nisam znala da govorite engleski'1, uspela je da kae, stegnutog grla.
Paolo je slegnuo ramenima. Govorim pomalo razne jezike, draga moja.
Venia je pokuala da nastavi razgovor. Pa, da se vratimo vaem citatu. Tomas Man je
moda bio u pravu, ali ja ne pokuavam da budem udna ni problematina, niti igram
nekakvu igru. ak i da se bolje poznajemo, jedino to bih mogla da vam ponudim je
prijateljstvo.
On je odgovorio poluosmehom. Po mom iskustvu, prijateljstvo je vrlo elastian
pojam.
Pa, za mene tu nema nikakve dvosmislenosti ni elastinosti. Prema definiciji u
reniku, to je kada se dve osobe poznaju, slau i imaju poverenja.
Ovo je veoma zanimljiv razgovor i trebalo bi da ga nastavimo za rukom. Va sendvi
je sigurno ve bajat, a ja sam rezervisao sto za dvoje, u malo verovatnom sluaju da se
predomislite i ipak pristanete na ruak sa mnom.
Venia je osetila da joj ponestaje volje za borbu. Vi stvarno nikad ne odustajete,
uzdahnula je, vraajui neraspakovan sendvi u torbu, i ustala.
Nikad. U glasu mu se osetio prizvuk estine, umekan blagim osmehom dok joj je

pokazivao put preko dvorita.


Tratorija Tonino bio je mali restoran u glavnoj ulici na Torelu, preko puta avolovog
mosta. Nije bilo nikakvih andramoljaka za privlaenje turista, ve samo deset stolova u dva
reda, ank i otvorena kuhinja u kojoj je troje kuvara pevalo uz posao, meajui rioto u
erpama drvenim varjaama tako da je hrana letela uvis kao u cirkusu. Lusteri su imali i
ventilatore koji se koriste u vrelim mesecima. Na belim zidovima nalazile su se police
ukraene gondolijerskim trofejima i najrazliitijim prepariranim pticama pod staklenim
zvonima.
Paolo je objasnio Venii da vlasnik, Tonino, potie iz porodice uvenih gondolijera. On
je jedini od etvorice brae koji nije nastavio porodinu tradiciju; vie je voleo da otvori
restoran, jer, kao to se esto hvalio: Volim da moja hrana bude dobro skuvana, a danas u
Veneciji ne moe dobiti valjan obrok. Inoltre, io sono un cuoco eccellente; osim toga, ja sam
izvanredan kuvar.
Na Veniino iznenaenje, lokal je bio pun. Konobari su hitali prolazom, a stizalo je
mnogo vie ljudi nego to je bilo mesta. Ve je zaboravila na zebnju. Paolovo oputeno
ponaanje i nain na koji se prosto uklopio u ovo ljupko mesto pomogli su joj da se osea
mnogo prijatnije nego to je oekivala.
Tonino, okrugao oveuljak s dugom crnom kosom i upavim brkovima, pozdravio je
Paola kao starog prijatelja. II tavolo e in attesa di lei signore; va sto vas eka, gospodine,
rekao je uz ljubazan poslovni osmeh dok ih je vodio ka stolu kraj prozora, s pogledom na
avolov most. Venia mu se osmehnula; mogla je zamisliti ovog ponosnog oveka kako se
hvali svojim kuvarskim vetinama.
Venia je pustila Paola da bira jela, poto je bilo jasno da dobro poznaje ovo mesto.
Naruio je meke moe krabe, potom tradicionalni goh rioto i pino gri koji je tratorija sluila u
staklenim bokalima.
Volim taj most, rekla je kad su seli. Volim to nema ogradu. To mu daje tako
elegantnu liniju.
II Ponticello del Diavolo. Znate li otkuda mu to ime?
Neto u vezi s avolom koji otima due, ako se ne varam. Mada ne vidim logiku u
tome, ali sigurno postoji neko nelogino sujeverje.
Postoji legenda o tom mostu.
Venia se nasmejala. Pa naravno! U Italiji postoji legenda o svakom mostu. Moete li
da mi ispriate?
Naturalmente. Kao i svi moji zemljaci, veoma sam sujeveran i vrsto verujem u
legende.
Pogledala ga je i primetila da bi i on mogao proi kao avo lino.
Pa, recite mi, kakva je to legenda o II Ponticello del Diavolo?
Paolo je uzeo bokal i ponudio joj vino. Kad je klimnula glavom, napunio joj je au, ali
primetila je da je sebi sipao samo vodu. Nije izdrala; upitno ga je pogledala, ali on to kao da
nije primetio.
Tokom austrijske okupacije, mlada Venecijanka zaljubila se u austrijskog vojnika.
Njena porodica nije odobravala vezu i mladi je ubijen.
Devojka je bila toliko oajna da se obratila arobnjaku, koji je sklopio pakt s avolom
da joj vrati njenog vojnika u zamenu za due sedmoro dece. Devojka i avo su potpisali
ugovor, a mesto sastanka bio je most na Torelu. Kad su arobnjak i devojka doli na
sastanak, videli su avola s mladiem na drugoj strani mosta. Devojka je prela most i dvoje
ljubavnika su pobegli. Kad je dolo vreme isplate, arobnjak i avo su dogovorili nov susret
na mostu, ali na putu ovamo arobnjak je umro, prirodnom smru. I od tog dana, kau,
avo se svake noi pojavljuje na mostu, ekajui due to sedmoro dece.
Odlina pria. Barem su ljubavnici pobegli to mi se dopada. Venii se pogled

zamaglio kad je dodala, vie za sebe: Nema nieg goreg od roditelja koji se u sve meaju.
Paolo je nakrivio glavu, ali nije komentarisao. Da li esto dolazite na Torelo?, upitao
je.
Ne onoliko esto koliko bih volela leti ne dolazim jer je velika guva, a mislim da to
remeti arm ostrva.
I ja volim da dolazim ovamo, ali odavno nisam bio. Siguran sam da nas je danas oboje
dovela sudbina.
Ovo nije bio obian osmeh senzualnih usana s blistavobelim zubima, upadljivim zbog
njegove tamne koe, i neverovatno plavim oima. Poelela je da je ne gleda tako. Povetarac
koji je dopirao kroz prozor zamrsio mu je kosu, tako da mu je jedan pramen pao preko ela;
to mu je dalo deaki izgled koji je smesta osvojio Veniu.
Mislim da sam vam ve rekla da ne verujem u sudbinu, rekla je, podiui bradu.
Subina je nain na koji sujeverni ljudi pogreno tumae koincidencije. Mada, ni dok je to
govorila nije bila sigurna da li zaista veruje u to.
Paolo kao da se zamislio nad tim, ali istovremeno je ispitivaki gledao u Veniu.
Jesmo li se mi ranije sreli? upitao je jedva ujno.
Ne bih rekla.
Da li ste ikada uli re maktub?
Venia je odmahnula glavom.
To znai pisano je. Arapi kau da je, od dana roenja, svakom oveku na elu ispisano
ime osobe roene za njega. To moda objanjava oseanje prepoznavanja koje sam doiveo
kad sam vas prvi put video, dodao je poluglasno, gledajui je netremice dok je pio vodu.
Venii je srce zatreperilo. I ona je imala neko oseanje ve vienog kad god je bila s
Paolom, ali nije nameravala da mu to prizna. Sudbina je za one koji su suvie slabi da
kontroliu ta im se dogaa', izjavila je odluno.
On je podigao obrve. Veoma ste sreni ako ste uvek bili u stanju da upravljate svojim
ivotom ali jo ste mladi, a ivot je dugaak. Kucnuo je po drvenom stolu.
Za svojih dvadeset osam godina, da li je bila u stanju da upravlja svojim ivotom? Od
te pomisli Veniu je obuzela blaga jeza ali mora sad odmah to da zaboravi. Ruak s Paolom
je, zaudo, postao zanimljiv, mada se nije slagala s njegovim stavovima.
Svi Italijani su jako sujeverni, zar ne?
Mavari su imali velikog uticaja na ovu zemlju, ukljuujui i verovanja. Iako u Italiji
nije bilo kalifata, bilo je mnogo muslimanskih uticaja, od osvajanja Sicilije pa nadalje. Da li
ste itali Omara Hajama?
Moram priznati da nisam. ula sam za njega, kao i za Halila Dubrana i Rumija, ali
nisam ih itala. ujem da su im dela veoma lepa. Postoji jedan katren Omara Hajama koji
mi je uvek bio posebno drag. Prekinuo ih je konobar koji je doneo prvo jelo, prene krabe.
Ovo je izvanredno, rekla je Venia i navalila na re raie.
Ove male krabe s mekim oklopom su venecijanski specijalitet. Mogu se nai u zalivu
samo tokom nekoliko nedelja svake godine, krajem zime i poetkom prolea, i onda ponovo
poetkom jeseni, kada se presvlae i menjaju oklop. Imamo sree to su ve na jelovniku
prilino je rano za njih. Mora da su se tek pojavile na trnici.
Moram se setiti ovoga kad sledei put odem u restoran. Gledala ga je kako lie prste
poto je stavio zalogaj u usta, a onda polako vae gledajui u nju. eludac joj se zgrio kad
je osetila vrelinu u obrazima; mora da je pocrvenela, i zbog toga je izgubila nit razgovora.
ta ste ono govorili?
Da, o tom katrenu Omara Hajama koji zaista volim i u koji vrsto verujem:
ta je napisano nita ne povrati.
Pobonosti razum pomo nee dati

da povue nazad ma ijedno slovo


kog ni tvoje suze nee izbrisati.
Prilino mrana i tuna slika, zar ne?
Moda, ali meni se ini da ima mnogo smisla. ovek nije slobodan, Venia. Nai
ivoti su nam pisani. Ako je to to vi kaete tano, da sami krojimo svoju sudbinu, otkud
onda toliko jada u svetu?
Ruak je odmicao, a oni su priali o filozofiji, knjievnosti, religiji i istoriji, pazei da ne
kau nita lino. Kao da su se preutno sloili da sauvaju svoju anonimnost, neku vrstu
tajanstvenog oreola, plaei se da pokvare sliku za koju misle da je ima ono drugo.
A ipak, negde izmeu redova, Venia je osetila da je Paolo duboko nesrean. Njegovi
osmesi esto su bili alosni i enjivi, i lako je prelazio s blage ironije na maltene ljutitu
estinu u stavovima o ivotu. Povremeno bi preao pogledom preko nje, a to je ispod
njegovih dugih trepavica delovalo nekako intimno, poput poljupca. Venii se, ne prvi put,
inilo da joj on gleda pravo u duu. U tim trenucima izgledao je nekako posebno ranjivo.
Zaudo, to ju je zbog neega podsetilo na Dada.
Nain na koji je izgovarao njeno ime delovao je kao milovanje, tako da se jeila kad god
bi je oslovio. Volela je italijansku melodinost njegovog glasa, a to se pri izgovaranju njenog
imena naroito osealo. Nije se ni udila otkuda se odjednom osea tako vrtoglavo lako, to
je obuzima neobina malaksalost, to joj je grlo vrelo i suvo. Nije moglo biti zbog vina; ona
nikada nije tako reagovala na alkohol, a osim toga, popila je samo jednu au; Paolo joj je
sipao jo, ali ta je bila skoro nedirnuta. On je delovao na nju kao droga, a ona nije bila
sigurna da li eli da mu se i dalje odupire.
Poto su zavrili s glavnim jelom, Venia je odbila desert i naruila dupli espreso u
nadi da e joj to pomoi da se pribere od ove udne apatije koja ju je obuzela. Paolo je traio
filter-kafu, a onda su krenuli. On tokom jela nije puio, pa je upalio cigaretu im su izali i
krenuli da etaju du kanala.
Oko njih nije bilo niega osim sunca, povetarca, beskrajnog neba i svetlucavog mora.
Stajali su na obali jedno do drugog, divei se venecijanskim ribarskim amcima koji su
isplovili na more. Prizor je bio i iv i divan. Boje jedara bile su bogate i raznovrsne,
presijavajui se na promenljivom svetlu, napete zbog vetra, u divnom kontrastu sa sivom
bojom zaliva. Neprekidno su krivudali i mimoilazili se, nalik na arene unkove na razboju
boje olova.
Venia je iskosa pogledala Paola koji je stajao kraj nje i utvrdila da i on gleda nju.
Ovo je divno mesto, rekao je tiho. Da li se slaete?
Odjednom nije mogla da odvoji pogled od njegovih plavih oiju. Bile su oaravajue,
na ovom svetlu maltene zelene. Liio je na Lucifera jo vie nego pre; delovao je nekako
neobino tuinski, nagnute glave, s poluosmehom na usnama, s usekom na bradi. Kao da se
nadnosio nad nju, bio je tako blizu, i poelo je da je obuzima neobino uzbuenje. Oseala je
neto nalik na vrtoglavicu, obuzeta divljim kovitlacem emocija od kojih joj je srce tuklo sve
bre i jae. Grlo joj se steglo i s mukom je odvojila pogled.
Sledeeg trenutka osetila je njegovu ruku na ramenu, zapovedniku, posesivnu ruku.
Ponovo je pogledala u Paola, bez rei je posluala neizgovoreno nareenje, udnu potrebu u
njegovim plavim oima, i pustila ga da je privue u zagrljaj. Njegove ruke sklopile su se oko
nje. Duboko je udahnula i privila se uz njega, ba kao na podijumu za ples u onom nonom
klubu; ali ovo nije bio ples, nego oajniki zagrljaj. Paolo je zagnjurio lice u njen vrat i ona je
izgubila svako oseanje za vreme i mesto. vrsto ju je grlio toliko vrsto kao da neka
skrivena, nevidljiva sila pokuava da ih energino stopi u jedno telo i jednu duu. Njegove
ruke vukle su je sve blie srcu mogla je osetiti otkucaje kroz odeu. inilo joj se da e joj
silina zagrijala svakog trenutka naneti bol... ali to se nije desilo. Srce joj se topilo, jedva je

uspevala da die; kao da joj i telo i duh lebde na ogromnom talasu... oklevala je, plaei se da
ak i pomisli na tu re... na talasu... ljubavi.
Paolo nije govorio, nije ni ona, ali nije ni bilo potrebe za reima. Nije je poljubio, njoj to
nije ni bilo potrebno. Oajniki i grevit zagrljaj rekao je sve to treba da se kae. Taj trenutak
bio je kao izdvojen iz ivota, kao da je zasebno postojao u vremenu; mona, neodoljiva
spona koja ih je oboje zahvatila, a Venia je znala da nikad ne sme biti pomenuta.
Treba da krenemo, apnuo je Paolo dok ju je putao. Uskoro e se smraiti. Odveu
vas nazad.
Venia se utke sloila, gledajui predeo i trudei se da ga zapamti zauvek.
Dopada ti se?, upitao je tiho.
Nasmeila se. Kako da mi se ne dopadne? Boanstveno je.
Boanstveno... ponovio je on, jedva ujno. Preko lica mu je preletelo neto nalik na
sumnju i zabrinutost, ali odmah je nestalo i nasmeio joj se. Njegov glas, promukao i tih, kao
da je dolazio odnekud izdaleka. Hvala ti, Venia, hvala ti za ovaj boanstveni dan.
Sunce se pretvorilo u crvenu kuglu, inei daleka ostrva naizgled mranim i divljim.
Paolo i Venia etali su polako nazad, zagrljeni, jo uvek obuzeti onim to se maloas
desilo izmeu njih, i stigli su do pristana za deset minuta. More je bilo potpuno mirno. Kad
je ula u brodi, ovaj se jedva primetno zaljuljao. Paolo je otiao u kabinu i odmah se vratio s
velikim ebetom, koje joj je prebacio preko ramena. Pri povratku e biti jak vetar, ne sme
da se prehladi.
Hvala. Podigla je glavu i nasmeila mu se. Izraz stranog bola na njegovom licu
smesta joj je pokvario oseanje smirenosti i stegao joj srce ledenim prstima.
Paolo je stao za kormilo, pokrenuo motor i poli su prema kui. Sumrak je prelazio u
mrak; pojavila su se svetla, mirkajui s mnotva malih svetionika na okolnim ostrvima.
Paolo je stajao nepokretno za kormilom, ispravljenih lea, jasno ocrtan naspram neba.
Veniu je srce jo vie zabolelo: lepota noi, senovito kolje, mirkava svetla, ova visoka,
snana prilika u ijem zagrljaju je jo maloas bila sve je to liilo na vrhunac neke mone
ljubavne prie ispriane u velianstvenoj pesmi. Senka je prela preko njih, a ona nije
razumela zato. vre se uvila u ebe i pogledala u jato ptica na nebu; promicale su ba kao
oni divni trenuci sree koju je oseala, i isto tako su nestale u tami.
Kada su stigli do palate Mendikoli, pre nego to je Venia izala iz brodia, Paolo ju je
ponovo zagrlio, ali ovog puta mnogo nenije. Pogladio ju je po mekoj, sjajnoj kosi koju je
vetar razbaruio, a onda je neno, jedva osetno preao vrhom prsta po njenom obrazu.
Poljubio ju je u elo kao da je dete.
Addio mio angelo, apnuo je, gledajui je u lice alosnim, skoro oajnim pogledom.
Upitno ga je pogledala i zaustila da progovori, ali on joj je pritisnuo usne prstom i
zavrteo glavom. Venia se oseala kao da su se negde u njoj zalupila elina vrata. Mesec je
klizio preko neba, osvetljavajui njegove plave oi i gotovo lepo lice. Za trenutak je gledala u
Paola, ponosno i prkosno, a onda je pola uz stepenice, ignoriui njegovu pruenu ruku.

***
Sutradan na poslu Venia je bila rasejana i nije uspevala da se usmeri na rad. Tokom
noi nije ni trenula; samo je leala gledajui u mrak, dok joj je telo gorelo od elje a mnotvo
misli kovitlalo joj se po glavi.
Provela je divno popodne s Paolom boanstveno, kao to je i on rekao a onda je na
rastanku rekao: Addio mio angelo.
Venia je dobro znala znaenje te kratke reenice; njen bolni odjek zvonio joj je u uima
i dugo poto je legla u krevet. Poruka u njegovim ozbiljnim, tunim oima bila je jasna: ma
koliko bili dragi jedno drugom, moemo se samo meusobno unesreiti. Ovo je bila prijatna
meuigra, ali on ju je okonao pre nego to bi napredovala dalje. Za to je mogao postojati

samo jedan smisleni razlog: Paolo nije slobodan. Oenjen je. A mada je vreme koje su proveli
zajedno bilo vrlo kratko, Venii je bilo strano da pomisli na tu mogunost a da je ne obuzme
oseanje stranog gubitka. Ba kad je njena odbrana popustila, on joj je okrenuo lea i
ostavio je, otvorenu i punu elje koje se sada uasavala.
Ujutro je pourila kod Fritelija po svoj uobiajeni doruak, i zadrala se neto due u
nadi da e videti Paola. Morala je da bude sigurna: suoie se s njim, ak i ako bude morala
da rtvuje svoj ponos. Ali on se nije pojavio i ona je morala da ode kako ne bi zakasnila na
posao.
Izgleda uasno, rekla je Franeska im su sele u tratoriju gde su obino odlazile na
ruak, nedaleko od firme. Uzela je malu abatu svojim elegantnim, dugim prstima i uperila
je u Veniu pre nego to ju je zagrizla. Lepo sam ti rekla da jue ostane u krevetu, ali s
tobom se stvarno ne moe raspravljati kad neto uvrti u glavu.
Venia je uzdahnula i alosno se osmehnula. Pa, moda je trebalo da te posluam.
Franeska se na to namrtila. Ajoj, neto stvarno ne valja a ti nee da mi kae.
Venii se lice zgrilo. Samo sam jako umorna, rekla je stegnutog grla, oseajui da
suze samo to joj nisu navrle.
Venia, ta se deava?
Ja... ispala sam budala, priznala je. S Paolom. Zna, onaj ovek kojeg smo videle na
trgu i s kojim sam ono vee igrala.
Da, da, sad e sigurno da ti meni ispria tra koji sam htela da ja ispriam tebi.
Kakav tra? Kako to misli?
Tra koji sam ula kad si otila iz kluba. Paolo Barone je dobro poznat u Veneciji.
Kako ree Fabricio, suze koje su za njim prolivale najlepe ene ovog grada mogle bi da
ispune zaliv odavde do Burana. Ali prvo mi reci ta ti se desilo. ekaj da pogodim, nisi
otila na Torelo i ponovo si ga videla.
Venia je outala. Sad joj je bilo suvie bolno da govori o tome.
Priaj mi, Venia.
Venia je uspela da se silom nasmei nad oljom kafe. Znam ta e mi rei o njemu.
Oenjen je, zar ne?
Ne, ne, mislim da nije. Pria kae da je zaljubljen u enu kojom se ne moe oeniti
zbog njenog drutvenog poloaja. Neki kau da je to mlada devojka iz sirotita kojem je on
pokrovitelj; drugi tvrde da je, ovaj, posrnula devojka koju je spasao s ulice. U svakom
sluaju, dotina je mnogo mlaa od njega i on je uva skrivenu u svojoj kui u Toskani. Ljudi
je ponekad viaju, veoma retko, ovde u Veneciji s njim. Ipak, to ga ne spreava da zavodi na
sve strane. Izaao je na glas kao enskaro, skoro isto onako okoreo kao njegov najbolji
prijatelj, grof. Franeska se nagnula napred i znaajno kucnula po stolu da naglasi svoje
rei. Dakle, Venia, draga moja, ta god da si zapoela s tim ovekom, najbolje odmah da
okona.
Venia je glasno odahnula od olakanja. Odjednom joj je ogroman teret pao sa srca.
Paolo ipak nije oenjen ima nekakvu ljubavnicu, verovatno onu mladu devojku koju je
videla s njim u restoranu. Dakle, moda i jeste opasan, ali u svetlu ovoga to je upravo ula
nita nije nemogue.
Znai, nije oenjen? Za trenutak se zamislila. Zloglasni enskaroi me nikad nisu
plaili, dodala je, a oi su joj blistale.
Franeska ju je sumnjiavo gledala. Da li si ga ponovo srela posle one noi?
Da, proveli smo popodne na Torelu.
Na Torelu?
Da, sluajno je i on bio tamo.
Franeska je prevrnula oima. Ne mogu vie da te pratim. Zato si itavo jutro na ivici
suza ako ti ne smeta ovo to sam ti upravo ispriala?

Mislila sam da je oenjen po nainu na koji se ponaao sino pomislila sam da je u


ozbiljnoj vezi.
Mogue je da je oenjen onom mladom enom, nisam sigurna. Prenosim ti samo ono
to sam ula.
Videla sam je, i mada jeste veoma mlada i lepa, to vie mislim o tome, sve sam
sigurnija da nisu izgledali kao brani par.
Franeska je zavrtela glavom i zagledala se u prijateljicu. Stvarno nita ne razumem.
Koliko dugo ga poznaje?
Sreli smo se samo par puta... a jue..., Veniin pogled postao je sanjalaki, jer se
nehotice setila kako ju je Paolo grlio, jue je bilo... pa, prosto boanstveno.
Ti nisi normalna. Franeska je podigla ruke. 0, mio dio! Upravo sam ti rekla da je
opasan, a ti odgovara kako je jue bilo boanstveno! Perfavore, lepo ti kaem, Venia, i conte
i ovaj ovek su kvarni, stvarno su kao stvoreni za prijatelje. Pitaj Fabricija, on izgleda svata
zna o njemu. Priao mi je kad si ti otila iz kluba. Brinuo se kad vas je video da pleete
zajedno.
Venia se uasnula. Da se nisi usudila nikom ni re da kae o ovome, pogotovo ne
Fabriciju!
Naravno da neu, ne budi smena. Uvek sam te nagovarala da izlazi, da upoznaje
ljude i stvori sebi novi ivot. Veruj mi, niko nee biti sreniji od mene onog dana kad se
zaljubi u pravog mukarca i uda se za njega. Ali petljanje s Paolom Baroneom je totalno
glupo, i moja dunost kao drugarice je da ti ukazem na to.
Sluaj, nemoj da mi se pravi vana, Franeska! Po nainu na koji smo se jue rastali
mislim da ga ionako vie nikad neu videti.
ta se desilo?
Proveli smo stvarno divno popodne, a onda, kad me je dopratio kui, rekao je addio
umesto arrivederci... i kako me je gledao u oi... Venii se srce ponovo steglo od tog seanja.
Franeska se namrtila. U Italiji mukarci vole da budu dramatini. Posebno su
uvebali teatralne rastanke. Ne pitaj me nita, imala sam primadonu od mua! I ja sam
Italijanka, ali mnogo vie volim flegmatino ponaanje tvojih Engleza. Kladim se u pedeset
hiljada lira da e ti se javiti za par nedelja. Ali ne radi se o tome. Ne sme da se spetlja s tim
ovekom, Venia. On je opasan.
Mukarac nikad ne moe dobiti od ene ono to ona sama nije spremna da mu da,
odgovorila je Venia, setivi se iznenada ta joj je majka govorila. Nadala se da je to istina.
Franeska je zatresla glavom. Parole vuote, prazne rei, draga moja. Vidim da si ve
opinjena njime i spremna za divlju romansu. To nikad ne uspeva, cara, i sama to dobro
zna. Ako ne sasee sentimente nascente u zaetku, na kraju e dobiti samo slomljeno srce.
Nikad te nisam videla ovako uznemirenu.
Hvala na brizi, Franeska. Razumem ta hoe da kae. Venia je uzdahnula.
Uveravam te da sam sigurna da ga vie nikad neu videti, osim ako poem ja da ga traim,
a ponos mi nikad ne bi dozvolio da jurim za njim.
Va bene. Franeska je ispitivaki gledala u prijateljicu. Bilo bi ti mnogo bolje da da
ansu Fabriciju, predloila je tiho.
Jao, Franeska, koliko smo puta priale o tome? Dobro zna ta u ti odgovoriti.
Si, si, znam ta misli, ali nikad nije kasno da promeni miljenje!
U redu, menjamo temu. Venia je pogledala na sat. Bolje da se vratimo na posao.
Jutros sam kasnila i volela bih da ne zakasnim i po podne.
Dok su ile ka kancelariji, Venia se zadubila u misli. U njoj je goreo novi plamen
lebdela je na oblaku, ispunjena olakanjem i nadom. Ipak, znala je da Franeska ima pravo,
da mora biti oprezna. Italijanski mukarci su veliki enskaroi. Svata napriaju pod
uticajem alkohola ili u nekoj romantinoj situaciji, i u tom trenutku to moda zaista i misle,

ali im trenutak proe, prou i oseanja i sve lepe namere. Italijanske ene oekuju od
mukarca da im se udvara u svim prilikama; takvi su obiaji u zemlji. I to nikome ne kodi,
osim ako je neko dovoljno neoprezan da to ozbiljno shvati.
Ona svakako nee ii da trai Paola, ali ako ga sudbina, kako on to kae, ponovo dovede
u njenu blizinu i ako on ponovo pokua s njom... konano je priznala: rado bi pristala da ga
bolje upozna.
Jo od Dada nijedan mukarac nije uneo toliki haos u njene misli i oseanja. Paolo i
Venia jedva da su se i dodirnuli, samo par puta, ali nije se mogla praviti da ne primeuje
plamen koji tinja izmeu njih, obuzdan samo zato to se ona plai vreline, i zato to je i
njemu to, izgleda, odgovaralo. A ipak, kad god bi se sreli, on je nije putao da ode. ak i
sada, pri pomisli na Paolove ruke koje je grle i privijaju uz njegovo snano telo, na toplinu
njegovog daha na svojoj slepoonici, Venia je osetila slabost u kolenima, udei za njegovim
usnama i njegovim dodirom.
Nije se radilo samo o fizikoj privlanosti. Povremeno, kad bi mislio da ga niko ne
gleda, primeivala je naznake gorine i gneva na njegovom licu, kao onomad na brodiu.
Verovala je da je Paolo usamljen i nesrean ovek. Melanholija u njegovom pogledu vie
puta ju je iznenadila i oseala je empatiju prema njemu, a to joj se nije deavalo posle Dada.
Moda je on zaista zaljubljen u mladu enu iz restorana, i vrlo je glupo ako ne eli da se
oeni njome zbog nekih glupih pravila o drutvenim slojevima. Ipak, Venia je imala
predoseanje da tuga u njegovim plavim oima ima mnogo dublji koren.
Od tada je pokuavala da obuzdava misli o Paolu, da prigui glas koji ju je nagovarao
da poe da ga trai, ili makar da pokua da sazna neto vie o njemu. Ona i Franeska vie
nisu razgovarale o Paolu. Umesto toga, zagnjurila se u posao, provodei sve vie vremena u
kancelariji i uvee, i vraajui se kui suvie umorna da misli. Nou je vrsto spavala, kao da
je drogirana. Bila je maltene u transu, neprirodno smirena.

***
Prolo je nekoliko sedmica. Venia je provela naroito naporno popodne u restauraciji
minijaturnog mozaika za jednog klijenta. Volela je da radi na takvim mozaicima, koji su vie
liili na sliku. Ovaj je poticao iz 1282. godine i bio je naroito delikatan. Prikazivao je raspee,
s Bogorodicom i Marijom Magdalenom kako klee u podnoju krsta. Elementi mozaika bili
su od zlata, lapis lazulija i drugog poludragog kamenja postavljenog pomou voska na
drvenu plou. Veniin klijent bio je trgovac antikvitetima i obeala mu je da e doneti
dovren mozaik u njegovu radnju u Kale del Paradizo, najstarinskijoj ulici u Veneciji, punoj
starih malih prodavnica i sumornih krmi.
Bilo je est po podne; poto je odnela mozaik vlasniku, krenula je ka Ponte del
Paradizu, mostu na kraju uzane ulice. Tokom dana ovo je bila neobina uliica, puna
zanimljivih detalja; najee je na sve strane visio ve okaen da se sui, pa se svetlo
probijalo kroz koulje, arave i donje rublje. No u ovakvoj veeri, kada se sunce spusti a
veernje senke zgusnu, i kada tesna ulica bude ispunjena srebrnastom maglom, Venii je
delovala mrano i prilino zlokobno.
Mada je bio mart, zima je odbijala da ustupi mesto proleu i bilo je jo uvek hladno,
vlano i maglovito. Oblaci su veim delom dana visili kao sivi pokrov nad gradom, a sad je
poela i kiica koja je pretila da e ojaati. Zbog vlage se sloj sveprisutnog ubreta polako
pretvarao u klizavu masu, prilino nezgodnu u krivudavoj, slabo osvetljenoj ulici. Neke
fasade u polusenci zapatile su liaje i inilo se da trunu. Ulice Venecije po magli odiu tugom
izbledele lepote koja eka tamni veo noi i udesnu transformaciju pod vetakim svetlom.
Dok je Venia urila po kaldrmisanom ploniku, pomislila je na rei koje je Paolo izgovorio
na terasi prilikom karnevalskog bala: Vrlo je neprijatno za nedunog turistu kada ga potom vidi
na dnevnom svetlu...

Ve je skoro stigla do impresivnog gotikog luka koji je opkoraivao ulicu na mestu


gde se otvarala na Ponte del Paradizo, kad joj je panju privukao jarko osvetljeni izlog: toliko
jarko da je poput reflektora obasjavao plonik i neposrednu okolinu. Venia je bez
razmiljanja ula, a da nije ni pogledala ta je izloeno.
Doekao ju je neobian kontrast izmeu zaslepljujueg sjaja izloga i polumrane
prostorije u koju je upravo ula, pune tekog mirisa tamjana. Ovo nije bilo ni nalik na mesta
gde je Venia zalazila i ve je htela da se okrene i izae bre nego to je ula kad joj se
melodini glas obratio na engleskom: Doli ste na pravo mesto, mlada damo.
Jo uvek stojei na pragu, Venia se naglo okrenula i pod svetlom koje je dopiralo iz
izloga ugledala crnu kosu zaeljanu unazad, otro lice boje slonovae, duguljaste crne oi i
krhku, pognutu priliku: Kinez,
Nosio je starinsku nonju svoje zemlje: dugu haljinu od zelene svile, s niskom krupnih
zrna od ada koja se zavravala utom kiankom, i malu okruglu kapu na glavi.
Kako ste znali da govorim engleski?, upitala je oprezno Venia.
Uzane oi delovale su sanjalaki i ljubazno. Na licu se umesto odgovora stvorilo
bezbroj dubokih bora kad se polako nasmeio. Kinez se naklonio veoma dostojanstveno,
ruku zavuenih u iroke rukave. ekao sam vas. Ne plaite se, uite i sedite ovde, rekao je
srdano, uvodei je u sobu.
Iako je jedino osvetljenje bila mala lampa usaena u staru kamenu svetiljku u
najdaljem uglu, to je bilo dovoljno da prostorija bude prijatno osvetljena. U njoj je vladalo
oseanje tihog mira i potovanja. Na zidovima su se videle slike od vezene svile, reljefi u
drvetu i svici od pergamenta s kaligrafski ispisanim kineskim ideogramima. Podigla je
pogled i utvrdila da je tavanica oslikana: s jedne strane mesec, sunce i zvezde koji oznaavaju nebesa; s druge ivotinje, drvee i mnotvo udnih bia koja su verovatno predstavljala
Zemlju. Na drvenom stalku kraj kamene svetiljke stajali su zapaljeni miriljavi tapii
pobodeni u bronzanu iniju s peskom: kraj njih su bila dva niska sedita nainjena od velikih
vezenih jastuka, okrenuta jedno naspram drugog i razdvojena niskim, crveno lakiranim
stoiem. Vazduh je bio teak; miris tamjana meao se s prodornim isparenjima opijuma.
Kad su joj se oi privikle na polutamu, videla je veliki jastuk, uspravljen kraj zlatne
ploe, i na njemu ogromnu, sklupanu zmiju. To je davalo nestvarni prizvuk inae prijatnoj
sobi i Venia je nehotice jeknula, uplaeno prinevi ruku ustima. Ustuknula je.
Ne plaite se, rekao je ovek tiho, uz prijatan osmeh. To je Nuva, boginja koja je
odvojila nebo od zemlje i tako stvorila Boanstvenu Kinu. Ona je prvobitni predak kineskog
naroda. Nikome ne nanosi zlo. Upravo suprotno, ona stvara i lei.
Venia se kratko, nervozno nasmejala. Nisam veliki ljubitelj zmija! Ovo je neopisivo
ublaavanje situacije, pomislila je istog asa. elela je da pobegne odatle, i racionalni deo
njenog uma govorio joj je da je nepromiljena to je uopte ulazila; ali bilo je tu i jo jedno
oseanje, kao da je neka nevidljiva mo vue sve dublje i dublje u radnju, i neto dublje od
radoznalosti navelo ju je da ipak ostane.
Ja sam ieng Ping Lu, ali svi me zovu Ping Lu. Izvolite, sedite. ekao sam vas.
Mene ste ekali?
Ova kia danas, to je dobar znak. Nebesa e govoriti, a vas mnogo toga mui. Je li
tako?
Venia se zagledala u vidovnjaka, razmiljajui o istini u njegovim reima, ali nije rekla
nita. Bilo joj je jasno da je to uobiajena fraza koju koriste svi vidovnjaci i vraare, ali njoj
niko nikad nije proricao sudbinu i potajno se pitala kako bi to izgledalo. Zato ne bi
iskoristila ovu priliku? Nije imala ta da izgubi.
Ping Lu je seo na jedan veliki jastuk i rukom pokazao Venii da sedne na drugi.
Primetila je pored njega veliku iniju punu sitnih predmeta: koljki, kamenja, kristala, ak i
malih kaktusa. Du gornje ivice zida iza njega pruao se prekrasan svitak na kom je,

zlatnom, crnom i smeom bojom, bila prikazana zmija sa dve ljudske glave.
To je drevni svitak iz vremena dinastije Han, prikazuje Nuvu i njenog mua Fu Sija,
koji je bio prvi vladar sveta, objasnio je starac kad je video da se zainteresovala.
Prekrasno je.
Venia je sela preko puta domaina, ali pogled joj je stalno skretao ka neprijatnom
gmizavcu na jastuku. Kad je starac izvukao kristalnu kuglu, smesta se zagledala u nju,
potpuno fascinirana. inilo joj se da je magina kugla nekako posegnula ka njoj i privukla je
pravo u sebe. Ping Lu je sedeo potpuno nepomino, zatvorenih oiju, kao da je u dubokoj
meditaciji.
Posle nekog vremena, koje se Venii uinilo vrlo dugo, otvorio je oi. Posegnuo je ka
Venii, uhvatio je za obe ruke i poloio ih preko kugle, poklopivi ih svojima. Venia je
osetila da kroz nju prolazi nekakva toplina.
Mislite na ono to elite da znate, usmerite um samo na ta pitanja. to se bolje
koncentriete, to e poruka biti jasnija.
Venia je pokuala da poslua, ali u glavi joj se kovitlalo suvie mnogo misli,
nadmeui se za panju; suvie mnogo bola, koji kao da je odjednom izbio na povrinu, kao
da je sve to je pretrpela proteklih godina sada isplivalo.
Niste mirni. Srce i um su vam nemirni. Teko je uti apat unutranje due usred
takve zbrke.
Znam, apnula je i iznenadila se kad su joj suze nekontrolisano potekle.
Tomas Mor, pesnik iz vae zemlje, rekao je: Srce koje se najbre probudi pred cvetom uvek
e prvo biti dirnuto trnjem. I mi u Kini imamo slinu izreku: Rua ima trnje samo zbog onih koji
bije ubrali. Dete moje, nali ste ljubav u ranoj mladosti. Imali ste mladost, lepotu i ljubav; bili
ste na vrhuncu sree, do kolena u ruama... a onda... stigli ste do trnja, zar ne? I to vas je
ozbiljno povredilo. A mada sad moda ne verujete, nije vam nanelo nikakvu trajnu tetu;
rane sad zaceljuju, a vi i dalje volite cvee, zar ne?
Venia je duboko udahnula. Mislila sam da zaceljuju, ali... Slegnula je ramenima uz
bespomoan pogled.
Ping Lu je polako trepnuo i pogledao je, nepomino i zamiljeno. Znam, dete. Vidim
maglu, izmaglicu i oblake kako okruuju tog oveka kojeg je vae srce prepoznalo, tu
obnovljenu strast, odjek stare ljubavi. Vidim mladost, i hrabrost, ak i razmetljivost...
dominantna linost, ali uvek iskrena. Njega prati nesrea: izdaja, lai i predrasude progone
ga od mladosti, i sada mu nije ostalo nita osim usamljenosti i oajanja kojima je okruen u
potpunim ruevinama.
A ta osea prema meni? Hoe li biti neeg posle tih kratkih prilika kad smo bili
zajedno?
Drago moje dete, to moete znati samo vi.
Kako u znati?
Ako je on onaj pravi za vas, ako su se vae due prepoznale i odabrale jedna drugu,
onda nema nikakve granice onome to e sudbina uiniti da bi vas spojila.
Ima li jo nekoga u njegovom ivotu?
Telo je slabo, dete moje, a magla oko njega je gusta i mrana, kao zavesa.
Venia se trudila da razume. ta da radim? Ima li nade za nas dvoje?
Dok ima ivota, ima i nade, dete moje. Morate sluati svoje srce, samo i jedino svoje
srce. Stabljika je duga i puna trnja, a nema preice do prekrasnog cveta na vrhu. Zle sile su
na delu. Vidim ljubomoru i zlobu, sukobe i haos. Zloupotrebljenu mo, i bol... mnogo bola...
Ali vidim i zvezde na daljem kraju nebesa. Kada oblaci prou, zvezde e sinuti, blistave i
snane u vaoj noi, i povee vas na pravu stranu. Zvezde predstavljaju nadu, opaanje i
otkrovenje. Da, ima nade za novi poetak...
Kinez je podigao obrve i pogledao pravo u Veniu. Ali ne smete sumnjati, i nikako ne

smete biti tvrdoglavi ako elite da dosegnete mir i harmoniju.


Venia je oseala kako joj srce ubrzano kuca dok je zadivljeno sluala Ping Luov
bezlini, melodini glas koji je njegovim reima davao egzotini prizvuk. ak je pomalo
likovala, jer je odjednom u srcu znala da nije sve izgubljeno, i da sme da sanja, i da e se
njeni snovi moda i ostvariti.
Ne znam zato, i glupo je jer sam ga videla samo nekoliko puta... ali zbog neeg sam
duboko uverena da smo Paolo i ja stvoreni jedno za drugo. Nisam sasvim sigurna, ali ini mi
se da i on u to veruje. Greim li? Jesu li godine celibata pomraile moju sposobnost
rasuivanja do te mere da im osetim udnju za nekim mukarcem pomislim da je u pitanju
ljubav?
Venia se odjednom raspriala, posle godina i godina suzbijanja misli i oseanja,
godina uzdravanja da ne kae ono to se mora rei. Izlivala je srce i duu pred ovim
nepoznatim ovekom, spokojnim starcem iz Kine, zemlje u kojoj nikad nije bila i o kojoj
skoro nita nije znala. Opisivala je sav jad i tugu kroz koje je prola, a Ping Lu je tiho sluao,
sa smirenim izrazom na licu boje slonovae, neprekidno je prodorno gledajui u lice.
Vae vreme tugovanja je prolo, dete moje. Vae rane su skoro zaceljene. Vae srce se
budi posle perioda mirovanja. Vidim promenu u toku vae sudbine. Svaka situacija, ma
koliko uznemirujue delovala kad se pomene, ima i svoje nalije. U budunosti vas mogu
ekati radosti koje je danas teko zamisliti. Na vama je da tragate za njima.
ta da radim? On je otiao, a ja se nisam usudila da ga potraim.
Verujte u sudbinu. Mi u Kini kaemo da e se ono to vam je sueno uvek vratiti, a
kada sudbina baci bode na vas, moete ga uhvatiti samo na dva naina: za drku ili za
otricu.
Ne razumem. ta to znai?
Kada osoba prolazi kroz bol, to izaziva promene u njenom poimanju sebe i svog
naina ivota, i potrebne su neke promene kako bi se izbeglo da bol postane stalan. Morate
odabrati ega ete se seati iz prolosti, morate se radovati lepoti sadanjosti i morate se
spremati za budunost morate gledati napred, dete moje. To je jedini nain.
Venii se inilo da joj njegov spokojan, smireni glas i njegove crne oi, pune neopisive
dobrote koju je odmah osetila, donose oseanje smirene sigurnosti. Razumem. Hvala vam.
Puno vam hvala. Kao nekim udom, umor je nestao; srce joj je bilo puno novog iekivanja,
napola uplaeno, napola oduevljeno.
Ping Lu je ustao i priao komodi na drugom kraju sobe. Otvorio je fioku i vratio se s
kesicom od crvene svile, koju joj je pruio. Ovo je za vas. Otvorite.
Venia je povukla dve nene pantljike s kiankama i izvadila medaljon. Bila je to fino
rezbarena zeleno-bela amajlija u obliku boginje Nuve delom zmije, delom ene.
Taj kamen je ad. Mi ga u Kini zovemo Mingov dragulj. Stara kineska poslovica kae:
zlato ima cenu, ali ad je neprocenjiv, i to zato to verujemo da ovaj kamen titi onog ko ga nosi,
a predstavlja i simbol statusa jer oliava dostojanstvo, ljupkost i etinost.
Nikad ga neu skidati, obeala je Venia, stavljajui dragulj oko vrata. Dok ju je Ping
Lu pratio ka vratima, Venia mu se obratila. Moda u biti indiskretna, ali mogu li neto da
vas pitam?
Ueni starac blago se osmehnuo. Naravno.
Kako to da tako dobro govorite engleski?
Otiao sam iz Kine veoma mlad. Imao sam sree da dobijem stipendiju za Oksford.
Mnogo godina iveo sam u vaoj prekrasnoj zemlji. Njegove tamne, tajanstvene oi
zadrale su se na Veniinom licu i ponovo se nasmeio. A odgovor na drugo pitanje, koje
se ne usuujete da postavite, glasi da sam doao u Italiju posle enidbe mojom divnom
suprugom, Venecijankom. Blagosloveni smo sa, evo, etrdeset godina sree.
To me ne udi ima neeg tako...., zastala je, traei pravu re, umirujueg i

uzvienog u vama. Vidim da ste, za razliku od nas ostalih, vi u miru sa svetom oko sebe.
Moja Biblija su Konfuijevi Dijalozi, niz knjiga koje su sastavili njegovi sledbenici, u
kojima su sadrane njegove izreke i uenja. On je bio veliki filozof.
ast mi je to sam vas upoznala. Nemerljivo ste mi pomogli. Hvala vam. Venia se
drhtavo osmehnula. Priznajem da sam bila gotovo oajna.
Konfuije kae: Postoje tri metoda sticanja mudrosti: prvo razmiljanjem, to je
najplemenitije; drugo imitiranjem, to je najlake; i tree iskustvom, to je najgore.
Pred vratima Venia je jo jednom zahvalila Ping Luu i rukovala se s njim. Kad je izala
u no, okrenula se i mahnula.
Zapamtite, drago moje dete, sledite svoje srce u svemu.
Venia se nasmeila i klimnula glavom. Vetar je jenjao, magla se razila i no je bila
vedra i mirna. Pogledala je na sat: ve je bilo devet. Pourila je ka stanici vaporeta, srca
punog snova i najneverovatnijih planova. Ping Lu joj je pruio nadu; sad vie nita nije bilo
nemogue. Zdrav razum i obziri prosto su prestali da budu bitni, jer iznenada joj se inilo da
bi mogla da pomera planine i skida zvezde s neba.
Gradi kule u vazduhu, aputao joj je uporni glas negde duboko, a postoji velika hipoteka za
takvu gradnju. Ve si se namuila u ivotu, gunao je dalje glasi. Zaista eli da ponovo bude
tako?
Ne sme vie da slua svoje strahove. Sudbina je nala za shodno da udesi drugaije ista
ona duga ruka sudbine o kojoj je Paolo govorio kad su se onako neoekivano sreli na
Torelu. Ping Lu je takoe pominjao sudbinu. Da, na kraju e sudbina sve srediti: srce joj je
to govorilo. Prepustila se njenoj moi; sad je bilo vano samo da veruje u svoju srenu
zvezdu.

IV
Sudbina nije dugo ekala. Javila se ve dva dana kasnije, u jednom od onih udnih,
nestvarnih popodneva kakva se ponekad dese na kraju zime, sunana i bez vetra, s mirisom
prolea u vazduhu, koja morate primetiti i uivati u njima jer e sutranji dan ponovo doneti
hladne vetrove i susneicu. Venia je sedela za svojim stolom kod Bjankija i Lombardija,
muei se oko posebno tekog dela mozaika. I dalje je razmiljala o Ping Luovim reima i
pokuavala da smisli neki okolini nain da sazna gde je Paolo.
Franeska je upala u sobu, sva uzbuena, a oi su joj blistale od oduevljenja. Nee
verovati ko je u zgradi!
Ko?, upitala je Venia, ne podiui pogled.
Sme tri puta da pogaa.
Venia je tiho uzdahnula. Potedi me napetosti, Franeska. Imam je sasvim dovoljno u
ivotu i bez tvog doprinosa. U ruci je drala pincetu, pokuavajui da izvadi komadi
posuknulog sedefa, duboko usaen u mozaik koji je uzela da radi tog jutra.
To s ime petlja ve satima pripada ii tuo dagli occhi azzurri, tvom plavookom. Izgleda
da imamo novog klijenta.
Venia se namrtila i podigla pogled. On je ovde? Iz nekog razloga nije elela da shvati
ta joj prijateljica govori. Kako to misli?
Franeska je iznervirano rairila ruke. Ne mogu da verujem. Daleko od oiju, daleko
od srca? Nisi ga pomenula od onog poslednjeg razgovora, ali sigurna sam da si mislila na
njega.
Venia je prebledela, napetih nerava. Misli na Paola? upitala je, sputajui alat.
Glavom i bradom, draga moja, i lepi nego ikada. Franeska se podboila jednom
rukom i znaajno je pogledala. Moram priznati da jo bolje izgleda na dnevnom svetlu
nego u polumranom klubu. Sad je s ovanom i ekaju te u sali broj pet.
Venia je nesvesno prinela ruke kosi. Ajao! Kako izgledam?
Divno kao i uvek, cara. Moda si malo bleda ali to moemo pripisati ovom groznom
vremenu poslednjih dana. Franeska je zastala, a onda odmahnula rukom, kiselo se smeei
prijateljici. Uostalom, bolje da te ostavim. ovana je naruila kafu, a to znai da je situacija
ozbiljna to je jako dobro, rekla bih, jer tek treba da pronaemo veliki projekat za narednu
godinu. Potom se okrenula i otila, maui preko ramena.
Venia je sluala prijateljicu s pola uha, jer je urno izvadila torbicu sa minkom i
nanela sloj sjaja na usne pre nego to je vezala kosu u rep. im je Franeska izala, Venia je
svukla kombinezon koji je nosila kad god je radila na restauracij i i ba ga j e sklanj ala kad j
e postala svesna neij e senke na otvorenim vratima. Podigla je glavu i prigueno jeknula.
Da li sam ti nedostajao?, upitao je Paolo svojim dubokim, melodinim glasom, s
poluosmehom na usnama. Naslonio se na dovratak i odmerio Veniin otkriveni vitki vrat,
pa lice u obliku dijamanta i potom joj se zagledao pravo u usne. Izgledao je potpuno
oputeno, kao da je sasvim u redu da se pojavi pred njom posle vie nedelja utanja, i to bez
ikakvog objanjenja.
Venii je srce ubrzano tuklo. Bila je rastrzana izmeu elje da ga udari i da mu se baci u
naruje. Osetila je vrelinu u koi i shvatila da je pocrvenela.
Buonasera, Signor Barone. Pozdravila gaje prilino kruto.
On je podigao obrve. ta, nismo vie na ti?
Odvojio se od dovratka i uao u sobu, tako da je njegova krupna i sumorna prilika
nekako zauzela sav prostor oko Venie, otimajui joj privatnost. Ovaj ovek stvarno ima
petlju, pomislila je, sklanjajui pogled.
Priruiu vam se u sali za sastanke kroz nekoliko minuta, ako me ostavite da se

spremim.
Paolo se pravio da je ne uje; poao je pravo prema njoj, uhvatio je za uzdrhtalu ruku i
pogladio je palcem po nadlanici. Lice mu se uozbiljilo.
Ljuta si na mene, zar ne?
Venia je pokuala da izvue ruku, ali dodir vrstih mrkih prstiju, lako tamnih na
njenoj koi, bio je neverovatno senzualan i topao. esto je sanjala o tim snanim, muevnim
akama na sebi i sad nije mogla da suzbije uzbuenje koje se pokrenulo u njoj.
Sinjora Lombardi ne sme da eka, rekla je, okreui glavu da izbegne njegov pogled.
Ve sam zavrio sastanak sa sinjorom Lombardi.
Reeno mi je da imam sastanak u sali pet.
Da, tako je, ali ja sam zamolio sinjoru Lombardi da razgovor s tobom obavim van
kancelarije, uz olju... tople okolade?
Jasno mi je, hladno je rekla Venia. A kao i uvek kad si ti u pitanju, izgleda da ja
nemam pravo glasa.
Paolo se pravio da je nije uo. Izgleda iznenaena to me vidi.
Zaprepaena sam, odgovorila je kruto.
On je priao blie. Ponovo se pojavio onaj poluosmeh, ali paljivo ju je gledao u lice.
Hoe li me oterati?
Trebalo bi, odvratila je kratko, izvlaei ruku iz njegove.
Paolo je na to uhvatio Veniu za vrh brade palcem i kaiprstom i okrenuo njeno lice ka
sebi. Izvini, cara. Znam da sam loe postupio. Glas mu je bio tih i promukao, a
melodinost je prepustila mesto tuzi mada je i dalje zvuao seksi. Mi sei mancato,
nedostajala si mi. Zna, tesoro mio, pokuao sam, ali nisam uspeo da ostanem daleko.
Zaarala si me tim izraajnim, plamenim pogledom, govorio je tiho, gledajui je pravo u oi
pre nego to mu je pogled skliznuo nanie, a tvoje elokventno telo ve mi je reklo mnogo
vie nego bilo kakve rei.
Sad su bili tik jedno uz drugo. On ju je gledao sa zamiljenim izrazom lica i iako je
Venia stajala nepomino kao kip, nervi kao da su igrali kankan u njenom elucu. Nastupila
je napeta tiina. Srce joj je tutnjalo dok je njegov blistavi, grozniavi pogled polako iao
navie, ka njenim ustima. Osetila je da joj dah zastaje u grlu i da joj se telom iri vrelina.
Poljubi me, Paolo, pomislila je, odmah me poljubi. Osetila je da je on sav napet.
Jo ju je drao za bradu i gledao joj usne, a sad ju je drugom rukom vrsto obgrlio i
privukao njeno telo uz svoje. Jednom rukom ju je drao za potiljak, a drugom ju je i dalje
nemilosrdno grlio. Gledao ju je pravo u oi, istraujui, izazivajui. Ona je nesvesno zabacila
glavu, podiui lice i nudei mu usne. On ju je gledao jo trenutak, a onda se sagnuo ka njoj.
Venia je osetila talas njegovog vrelog daha preko svoje koe i oteo joj se prigueni jecaj
predaje kad su im se usne spojile. Obuzelo ju je divlje uzbuenje i inilo joj se da su joj se
kosti rastopile od dodira njegovih usana i njegovih ruku; svaki dodir palio je novi plamen u
svakom delu njenog eljnog tela. Venia je podigla ruke i zagrlila ga oko vrata. Uzvraala
mu je poljubac kao da e umreti ako se razdvoje; njene dojke, sada otvrdle i bolne, pribijale
su se uz njegove grudi, eznui za milovanjem. Obuzela ju je dugo poricana grad i sva ula
su joj se probudila; elela je da ga dodiruje. Miiavi vrat, vrsta lea, jaka rebra... i ve mu je
otkopavala koulju, obuzeta eljom da ga dodirne.
Njegove usne su joj prelazile preko obraza i kapaka, mrmljao je nenosti dok joj je
ljubio grlo, erotino i lako kao perce. Soba se okretala oko nje, a svi nervi kao da su joj
oiveli. Kolena su joj klecala, telo joj se rastakalo i privijalo uz njega, dua joj je podrhtavala
u uzdrhtalom telu kao jesenji list na vetru, bila je zatoena u strasti koju je videla i u
njegovim oima i oseala kako se iri njegovim vrstim telom.
Iz nekog dalekog zakutka uma stiglo joj je seanje prepoznala je ova mona oseanja
koja su je obuzela; bili su to odjeci stare strasti koja ju je nekada gonila ka vrhuncu

iekivanja, a onda bi je napustila i ostavila da oajniki podrhtava; ljubav koja joj je


iupana iz srca i zakopana u dubokoj jami zaborava.
Oh! Izvinite! Nisam znala da ste jo ovde. Vrata su otvorena..., zamucala je
Franeska i urno se udaljila.
Njeno izvinjavanje nateralo je par da se razdvoji. Dok ju je Paolo putao, Venia se
zanjihala na nesigurnim nogama i nagonski pruila ruku da uhvati ivicu njegove jakne.
Paolo ju je uhvatio za ruku, okrenuo je i zagledao joj se u dlan pre nego to ga je prineo
usnama.
La mia cara piccola strega, mila moja mala vetice. Udahnula si ivot u telo koje je tako
dugo bilo mrtvo, promrmljao je ne gledajui je, uz alostiv osmeh koji mu je jedva pomerio
usne. Njegove oi, odjednom mrane i neprozirne, sad su gledale negde izvan ove sobe,
nalik na no bez zvezda. Venia je zurila u njega: njegove rei opisivale su i njena oseanja,
ali to je ipak zadrala za sebe.
Brzo je popravila odeu, utke gledajui u Paolova lea. On se odvojio od nje i priao
prozoru, zakopavajui koulju i nametajui kravatu; izgledalo je kao da je milion
kilometara daleko. Ponovo ju je iznenadila uznemirujua slinost izmeu njega i Dada.
Pitala se otkuda ta duboka tuga u ovom oveku ranjiva dua u velianstvenom telu. Osetila
je ubod ljubomore kad je zamislila sliku one prekrasne devojke s kojom je bio u restoranu, i
kad se setila traa koji joj je Franeska prenela. Ipak, Paolo ju je ljubio strasno i gladno, kao
da je i njega dotakao udni talas oseanja koja su tekla poput ponovo oivljene fluidne vatre
kroz njene vene. Obukla je jaknu i tog asa setila se ta je on maloas rekao: Pokuao sam, ali
nisam uspeo da ostanem daleko. Znai, zaista ju je izbegavao posle Torela, ali zato? Dobro je
videla onaj udni izraz na njegovom licu kad su se rastajali. ta je to s Paolom? Zato se
osea kao da ga oduvek poznaje, a ipak je ostalo toliko mnogo pitanja bez odgovora? Moda
joj je ovo prilika da sazna. Ponovo je bacio aroliju na nju oseala je da njen bes prelazi u
radoznalost i neodoljivu privlanost.
Paolo se naglo okrenuo i iroko nasmeio. Andiamo, idemo li da potraimo toplu
okoladu? Ili moda vie voli au vina, ili grape? Treba da razgovaramo o poslu. Nestalo
je onog tunog pogleda, nestale su senke s lica; ponovo je nosio tajanstvenu, pomalo
sarkastinu masku, i sad kao da su sva ona muna oseanja u njegovom odsutnom pogledu
bila samo plod Veniine mate.
Poli su kroz puste hodnike kancelarijske zgrade, a Paolo ju je uhvatio za ruku. Venia
je uivala oseajui njegov vrsti dlan uz svoj, pa je reila da ne misli na zbunjeni pogled
nonog portira dok su izlazili na ulicu. Tokom tri godine koliko je radila za Bjanki i Lombardi,
drala se pravila da nikad ne odlazi posle radnog vremena u pratnji mukarca. Venecija je
relativno malo mesto i glasine, istinite ili lane, zaas obigraju ceo grad.
Dok su koraali du obale, ka Trgu Svetog Marka, u vodi nije bilo nijednog talasia da
poremeti odraz palata, ulinih svetiljki i meseca; lebdeli su, potopljeni i nepokretni, usred
mranog kanala. Zgrade u starom jezgru grada kao da su bile vie i otmenije, ovako kad su
im se elegantni obrisi odraavali u tamnoj zavesi noi. Zvezde su sijale kao zlatni medaljoni,
naizgled toliko blizu da se Venii inilo da bi mogla da ih ubere ako prui ruku. Odjednom
je bila stidljiva i zbunjena, nije znala kako da reaguje na ovu novu bliskost izmeu njih.
Kuda idemo?
Paolo ju je pogledao u hodu, kao da se pita kako da shvati njeno pitanje, a onda se opet
alostivo osmehnuo. Da je po mome, odveo bih te u moj dvorac na mesecu, gde zvezde
uvek blistaju, gde aneli pevaju cele noi prekrasne ljubavne pesme.
Uzvratila mu je vedrim osmehom. A sunce? Da li aneli pevaju i po danu?
Avaj, cara, moja palata na mesecu zna samo za no. Sunce bi bilo suvie zaslepljujue i
pomrailo bi venu magiju i poeziju meseine.
Zato se Venii inilo da postoji prizvuk stvarne melanholije iza ovih rei? Tvoja

palata mora da je vrlo hladna bez sunevih zraka.


Upravo zato, amore mio, elim strasnu kraljicu koja e ugrejati senke i razgoniti oblake
plamenom ljubavi.
Iznenada je zastao i nagnuo se ka njoj, podigavi njeno lice ka svome, i poljubio je. To
nije bio estoki poljubac, nego poljubac od srca, pomislila je: poljubac s porukom koju je ona
samo delimino razumela.
Paolo ju je pustio i Venia je udahnula vazduh, napola zauena a napola u neverici. U
njoj su se kovitlala oseanja. Ovo nije igra; nije obino glumatanje. Paolo je ovim poljupcem
dodao jo jednu neizreenu dimenziju svojim reima, kako bi joj nagovestio svoje namere.
Od udne estine tog poljupca jo uvek joj se vrtelo u glavi. Ne sme dozvoliti da stvari odu
ni korak dalje... ili moda...
Kao da osea njene misli, on ju je obgrlio oko ramena, skoro kao brat, i neno je
povukao da hoda dalje, smejui se. Hajde, cara, nemoj da si tako ozbiljna; lepo je da
ponekad matamo, da izmiljamo prie, zar ne?
Posle onako estokog poljupca, vedrina Paolovog glasa nekako je zasmetala Venii.
Kao da ni on ne zna kako da postupa s njom. Osim toga, ona ne ume da pria prie i smatra
sebe za osobu koja vrsto stoji na zemlji. Takva je postala iz preke potrebe. Tokom godina
nauila je da ne gubi vreme na prazne snove, to je vrlo teko ilo i jo uvek bi ponekad
popustila. Kratka ljubav sa Dadom bila je poezija dve due u potpunom skladu i sanjala je
o srenom kraju; ali nauila je, na najtei nain, da se neke pesme ak i ne rimuju. Paolove
neobine osobine i njegovo nestalno prisustvo u njenom ivotu sposobnost da pali i ledi u
istom dahu bili su za nju uznemirujui i oseala se ugroeno.
Pogledala ga je i uspela da se kratko nasmeje. Ja sam suvie praktina /.a takve
prie.
Paolo je zastao i zagledao se u njeno podignuto lice u polutami. Pruio je ruku i sklonio
joj pramen meke kose s ela, a lice mu je bilo napeto. Moda zamiljanje idealnih stvari
predstavlja pripremu za razoaranje, ali zar nema uvek neku elju, enju za neim to nije
samo obina, praktina stvarnost, Venia?
Opet je porumenela. Njegove veselosti je ponovo nestalo. Izgovorio je ove rei kao da
su dole pravo iz due. Oi su mu plamtele kao nikad ranije. Srce joj je popustilo, i omekalo
uprkos svemu. Kad tako govori, kad je tako gleda...
Nisu dalje govorili, i nastavili su da hodaju sve do Trga Svetog Marka.
Uzeemo gondolu, izjavio je Paolo i skrenuo ka Baino Orseolu, gde se na desetine
brodia ljuljukalo na vodi.
Zvui divno! ivim u Veneciji vie od tri godine, a nikad se nisam vozila gondolom,
napomenula je uz stidljiv osmeh.
Onda emo smesta popraviti taj veliki previd tvojih ranijih mladia.
Venia je primetila nagovetaj vedrog osmeha na Paolovom licu. Odluila je da mu ne
odgovori time bi samo podstakla razgovor za koji je znala da bi ga on jedva doekao, a ona
je elela da ga izbegne po svaku cenu. Stvari se ionako suvie brzo razvijaju, govorio joj je neki
glasi u glavi. Zna li u ta se uputa?
Paolo je priao grupi gondolijera u prugastim majicama, koji su se smejali i zbijali ale;
to je bilo uobiajeno uvee, poto dovezu amce do ovog proirenja kanala, gde e biti
zaklonjeni zakrivljenim utim zidom hotela sa crvenim tendama.
Uspela je da ue u uznjihanu crnu barku bez spoticanja, i bez Paolove pomoi. No je
bila neobino topla i vlana, i oni su se smestili na udobne pliane jastuke koji su ekali na
dva sedita na samom kraju gondole.
Idemo u mali restoran po imenu Lanterna. To je jedna od najbolje uvanih tajni u
Veneciji. Odavno nisam bio tamo, ali verujem da e ti se dopasti. Veeras u ti, cara, pokazati
lice Venecije koje nikad nee zaboraviti. Zvuao je uzbueno, kao dete koje se hvali novim

igrakama.
Venia je okrenula glavu, uhvatila Paolov vatreni pogled i brzo opet okrenula glavu.
Opet ju je obuzelo sada ve dobro poznato oseanje zbunjenosti, jer onaj glasi u njenoj glavi
poeo je da deklamuje upozorenja da se kloni ovog oveka. To nikako nije mogla da uradi.
Njegovo oduevljenje bilo je zarazno, i bio je veoma blizu nje. Oseala je da joj srce sve bre
kuca; ako se nagne samo malo unazad, mogla bi da mu nasloni glavu na miicu, jer je pruio
ruku iza nje.
Elegantni crni amac s izvijenim krajevima uputio se s pristana u zaliv. Bilo je nekakve
tajanstvene napetosti u predelu posmatranom iz romantinog amca, potpuno drugaije
nego kad se gleda s vaporeta ili iz motornog amca. Veliki kanal bio je dobro osvetljen i
bacao je udan, zelenkasti sjaj na drevne zgrade; izgledalo je kao pozorina kulisa s palatama
koje stoje u svetlu reflektora. Dok su klizili po blistavoj vodi, Venia je izgubila pojam o
vremenu i mestu. Sve je bilo tako romantino i no, i aura oveka koji je sedeo kraj nje, sve je
to doprinosilo udesnom snu, nesigurnom, blistavom, krhkom snu iz kojeg nije elela da se
probudi. Kao da se neto otvorilo u njoj; neka udna ica u njenom umu bila je probuena i
oseala se veoma neobino, kao da bi najradije zaplakala od ove silne lepote.
Neto ne valja? Jako si se uutala, cara, primetio je Paolo, naginjui glavu ka njoj.
Venia je uzdahnula. Dirnule su me lepote ove prekrasne zemlje. Ovo je najlepi
predeo na svetu! udno, ali kad se gleda iz gondole, sve izgleda potpuno drugaije.
Gondola je Venecijancima veoma vana. Ima mnogo legendi o njoj.
Venia je podigla pogled, a oi su joj sijale vragolasto. A ti jedva eka da mi ispria
neku od njih, zar ne?
Paolo je zabacio glavu i prasnuo u smeh. Si, si, cara, stai cominciando a conoscermi,
poinje da me upoznaje.
Sad je izgledao sreno i bezbrino. Jako su je udile te nagle promene raspoloenja.
Venia ih nije razumela, ali pretpostavljala je da je to ionako nemogue s obzirom na kratko
poznanstvo.
Upitno ga je pogledala. Pa? ta eka? Pretvorila sam se u uho.
Ne bih da ti bude dosadno.
Paolo, ti nikad ne moe da bude dosadan.
Oklevao je, ali se nasmeio; kao da mu je bilo milo. Pa dobro onda! Prema legendi,
polumesec je potonuo u more da bi zatitio tamom dvoje mladih ljubavnika koji su eleli da
ostanu sami. To je razlog to su gondole crne, jer je mesecu ugaen sjaj u hladnoj vodi, i to je
razlog za srebrni sjaj na pramcu i krmi, koji su ostali izvan vode.
Divno! Nae severnjake legende govore o druidima, i uglavnom o katastrofama.
Grke legende pune su osvete bogova, i smrti. Ali italijanskc legende su skoro sve o
ljubavnicima. Nasmejala se. Italija je svakako najromantinija zemlja na svetu.
Paolo se smeio dok je gledao njeno oduevljeno lice i neno joj je pogladio obraz
gornjom stranom prstiju dok je ona i dalje gledala u tamnu vodu.
Volim pljuskanje vesala, nalik na tajanstvenu muziku, nastavila je. To je tako
spokojno. Ni nalik jurcanju kanalom u motornom amcu.
Tako je, nema mirnijeg zvuka od jecaja vesla u tiini, pogotovo nou.
Ali vesla ne jecaju, Paolo. Ona golicaju vodu i teraju je da se smeje. Venia ga je
gledala, smejui se i sama, a itavo lice joj je blistalo. Oseala se lako i bezbrino.
Iznenadio ju je ozbiljnim odgovorom. Samo ljudi koji ostare u srcu uju jecaj vesala
dok plove rekom godina. Mora sauvati mladost u srcu, tesoro del mio cuore, i tada e stalno
uti samo smeh. Paolo je ispitivaki gledao Veniino lice, a pogled mu je plamteo od estine
koja je delovala maltene bolno; uz prigueni uzdah, privukao ju je u zagrljaj.
Njegove usne na njenima ovog puta bile su grube i neobuzdane. Kao kad brana pukne
od predugog pritiska, mo njegove strasti bila je neodoljiva i Venia je tiho jeknula,

dozvoljavajui njegovom jeziku da ue. Bila je opinjena, obuzeta i preplavljena strujama


zadovoljstva koje su tekle kroz nju. Nije joj smetalo to ih vidi i gondolijer i drugi amci u
prolazu: bila je u Italiji, zemlji ljubavi.
Venia je oseala Paolovu vrelinu, udare njegovog srca uz svoje grudi. Njegov
nehotino grubi zagrljaj naneo joj je vrtoglavi bol, ali to se pretopilo u nenost kad je on
uspostavio kontrolu nad sobom i pretvorio zagrljaj u milovanje praeno apatom tepanja i
mekim poljupcima.
Sad ju je dodirivao opinjavajue neno, prelazei joj vrhovima prstiju preko kapaka,
obraza i grla, budei u njoj oseanja koja su je zapljuskivala u talasima, ispunjavajui joj
udove slau i toplotom koja joj se irila itavim telom.
Sanjalaki mu se osmehnula. Da li shvata da su tvoje ruke na meni kao arolija?,
upitala je apatom.
Paolo ju je pogledao, blistavih oiju. Ti si arolija koja mi se desila, tesoro mio. Od tebe
dobijam vrtoglavicu. Ti mi nanosi bol koji me izluuje otkako sam te upoznao. Divna,
prekrasna Venia, aputao je promuklo, ne prestajui da je grli.
La Lanterna, objavio je glasno gondolijer koji je stajao na krmi iza njih, nemo i
velianstveno kao statua, uvebano i veto upravljajui amcem.
Njih dvoje su zatreptali, arolija se umalo prekinula, ali i dalje su oseali podrhtavanje
od siline sopstvenih emocija. Paolo je pustio Veniu, ali joj je preao preko usana vrhom
palca, neprekidno je gledajui u lice; tek potom je, kao da okleva, spustio ruku. Za trenutak
su utke sedeli, a onda je Paolo ustao.
Andiamo, promrmljao je, pruajui joj ruku. Venia ju je prihvatila i pustila da je
povue; od njegovog dodira proli su je trnci itavim telom.
Paolo je zahvalio gondolijeru i Venia je primetila da mu je dao veliku napojnicu.
Jo uvek blistavih oiju i rumenih lica, poli su uz kieno oblikovane kamene stepenice
do ulaza u Lanternu. Vratar ih je propustio u batu koja je, osim za grupu ogromnih stabala,
bila veto prikrivena kao diskretni i tajanstveni dragulj, zaklonjena visokim zidovima a
otvorena samo prema Velikom kanalu kroz kapiju od kovanog gvoa.
Sam restoran, postavljen u sreditu bate, bio je mnogo upadljiviji. Bio je sagraen oko
veoma visokog i debelog drveta, nekako u obliku bundeve i sav od stakla, osvetljen kao
svetionik u noi, podignut deset metara iznad tla kao da lebdi u vazduhu.
Restoran u oblacima, rekla je Venia. udesno!
To je ostvarenje snova Marija de Luke, mladog venecijanskog arhitekte koji je umro
pre nekoliko godina. Bilo mu je samo trideset dve godine to je veliki gubitak za italijansku
umetnost. Videe kako je unutra... prosto je, come si die, fantastino, ekstravagantno,
magnifico.
Venii se pogled zamaglio. Da, to je straan gubitak. Imala sam prijatelja koji je umro
mlad, ne tako davno. Bio je sjajan restaurator mozaika. Strano je kada se ivot prekine na
vrhuncu prosto mora da razmilja o sopstvenoj smrtnosti.
Ba tako, promrmljao je Paolo, ne gledajui je.
vrsto se drei za ruke, uli su u restoran kroz luno predvorje, koje se polako
naginjalo navie, prepuno tekih cvetova visterije. Neni miris ljubiastih cvetova meao se s
mirisom mora. Paolo bi povremeno stegnuo Venii ruku. Samo da proverim da si stvarna, a
ne privienje, apnuo je onim dubokim, mekim tonom koji joj je stavljao do znanja da je jo
razneen.
Sala restorana imala je pogled na Veneciju; bila je to kruna prostorija s mestima za oko
ezdeset gostiju. Ovde su se meali mata i stvarnost, stvarajui umetniko delo koje ne da
nije bilo odvojeno od ivota, nego je predstavljalo njegov sastavni deo. Spoljanji zidovi bili
su od armiranog stakla, pa je jedini dekor itavog restorana bio panoramski pogled na
restoransku batu, na Veliki kanal i sve iza njega.

Iako je restoran bio pun, Paolo je uspeo da dobije sto pored prozora, tako da su imali
fantastian pogled na Veneciju, s ostrvima Murano i Burano koja su blistala u daljini kao
dragulji. Dodatno iznenaenje bilo je osvetljenje u sali, koje se iznenada promenilo i umesto
smirenog plaviastog postalo gotovo zaslepljujue belo; Venia je jeknula i zbunjeno
pogledala Paola.
Zar ti nisam rekao, cara, da e ti se dopasti i unutranjost Lanterne a ne samo
spoljanjost? Svetla na plafonu menjaju se svakih pet minuta, tako da su atmosfera i
raspoloenje uvek drugaiji.
Naruili su dva belinija, koji su stigli zajedno s jelovnikom pre nego to je Venia stigla i
da trepne. Osvrtala se oko sebe dok je pijuckala koktel. Gosti su bili elegantni, i svi su bili
Venecijanci. ene su bile obuene po poslednjoj modi, a mukarci kao da su bili direktni
potomci dudeva. Venia se oseala nekako nedovoljno elegantno, iako je tog jutra uzela
svileni valentino kostim i dopunila ga krupnim zlatnim kartije broem i odgovarajuim
naunicama. Tog jutra se obukla elegantnije nego obino, poto je trebalo da zameni ovanu
na vanom sastanku s amerikim magnatom koji je upravo kupio veliku plou s muralom
Poslednje veere, uzetu iz palate koja je bila predviena za ruenje; traio je da uje procenu
stanja od Bjankija i Lombardija.
Dok su prouavali jelovnik, svetlo se ponovo izmenilo i postalo je zlatasto meko,
stvarajui oseaj intimnosti koji je pojaao romantiku. Topli sjaj prijao je Paolovoj koi boje
masline i Venia je bila svesna, vie nego ikada, neuglaene, mrane lepote mukarca koji je
sedeo preko puta nje. Te plave oi kao u grabljivice... ta puna, glatka usta s neto punijom,
senzualnom gornjom usnom. Paolo je bio, u najmanju ruku, veoma privlaan. Bio je
egzotian, kao i njegovo ponaanje i akcenat. Kao i veina Italijana, pazio je na svoj izgled
uvek je delovao besprekorno: kosa, glatko obrijano lice i manikirane ruke bili su savreno
negovani. Pri pogledu na te snane, preplanule ake Venia bi osetila slabost u kolenima i
uhvatila je sebe kako se pita koliko je drugih ena osetilo njihov dodir na svojoj koi.
Dola je konobarica da primi narudbu. Devojka je bila lepa i jasno se videlo da e
uskoro postati raskona lepotica. Paolo joj se iroko nasmeio - upravo onim osmehom od
kojeg je Venii srce uvek tuklo malo bre, ali kad ga je videla upuenog drugoj eni, imala je
oseaj kao da joj je neko zabio no u stomak. Pomislila je na onu mladu, crnokosu lepoticu
koju je videla s njim; da li je i nju dovodio ovamo? Koliko je ena doveo u ovaj restoran gde
ga, koliko je videla, jako dobro poznaju?
Paolo je pogledao Veniu i uputio joj poseban, intiman osmeh.
Jesi li izabrala, cara?
Da, mislim da u uzeti Capesante alla Veneziana za poetak, a potom zeetinu s
miriljavim travama. Hvala.
Odlian izbor! I ja u zeetinu, Coniglio in Porchetta, a pre toga Arancini con
Mozzarella.
Uz to je naruio bocu vina brunelo di montalino, a im je mlada konobarica otila, svu
panju posvetio je Venii.
Ubod ljubomore koji je upravo osetila umanjio je njeno oduevljenje i dao veeri
gorkoslatki prizvuk.
Rekao si da eli da razgovara sa mnom o poslu, rekla je, pokuavajui da zvui
zvanino. Moda i nije bilo pametno poi na veeru s Paolom - a i ne radi se samo o veeri,
pomislila je, prisetivi se onoga u amcu.
Paolo se grohotom nasmejao. Stvarno si arobnica, zna sve trikove! Hteo sam da o
tome priamo neki drugi put, ovo mesto je suvie romantino i teta ga je meati s poslom,
non siete daccordo, da li se slae?
Venia je oseala na sebi njegov pogled... i te plave oi imale su svoju aroliju! Ipak, bila
je uporna. Ne treba odlagati stvari.

Paolo je na to uzdahnuo. Kako ti kae, caral Nema smisla raspravljati se sa enom


koja je neto odluila... naroito ako si ti u pitanju, Venia, dodao je glumei veselo
nerviranje. Trenutno pripremam kupovinu pet stotina hektara zemlje u Mananu, to je
negde na pola sata vonje od moje kue u Toskani. To je mesto velike prirodne lepote i
sastoji se od velike, ruevne vile, kapele koja je takoe u vrlo loem stanju, ume i mnogo zemlje. Voleo bih da vilu pretvorim u luksuzni hotel, da obnovim crkvu i sagradim
odmaralite.
A kakve to veze ima sa mnom?
Kapela je pravi dragulj, ali svi mozaici i ukrasi na zidovima moraju se restaurirati, pa
sam mislio...
U Toskani, Paolo? Ali to je daleko! Ne oekuje valjda da svaki dan putujem tamo.
Cara, svakako nisam planirao da prelazi svakog dana toliki put. Nadao sam se da e
pristati da bude moj gost nekih mesec dana.
O emu on to govori? Da li ga je dobro ula? Onaj razumni glas u glavi govorio joj je da
su u pitanju ruiaste senke zbog osvetljenja, koje je upravo postalo ljubiasto, i da je to
promenilo boju njegovih oiju iz plave u ljubiastu; tamne i zamiljene, drale su je potpuno
opinjenom. Te iste senke ublaile su mu jagodice i dale njegovim usnama blagost koju
ranije nije primeivala. Kako je mogue da je ovaj ovek tako u trenutku raznei, toliko da
sva logika, sva doslednost i zdrav razum nestanu kao na dodir arobnog tapia?
Nisam sigurna da bi firma mogla da me pusti toliko dugo. Ima nas samo dvoje koji
smo specijalizovani za mozaike, odgovorila je.
Prekinuo ih je nasmeeni konobar u belom sakou, koji im je oneo predjelo.
Poto mu je konobar sipao malo vina da proba, Paolo je otpio i klimnuo glavom,
zatraivi da im ostavi bocu na stolu. Potom je napunio Veniinu au i zatim svoju, ekajui
da mladi konobar ode. Oi su mu blesnule kad je pogledao u Veniu, kao da gaje obuzelo
neko novo uzbuenje.
Sinjora Lombardi dala je zeleno svetlo.
Venia je osetila da su joj se lea najeila i da se u njoj bude sve uvebane tehnike
odbrane.
Sinjora Lombardi jeste moja efica i moja kuma, ali ovde se i ja neto pitam. Duboko
u sebi bila je svesna da je to samo prazna fraza, ali nije mogla naterati sebe da tek tako, bez
ikakvog protivljenja, prihvati ovaj suludi poziv.
Paolo je naslonio laktove na sto i nagnuo se prema njoj. Da li ti je iko rekao koliko su
zanosne te tvoje oi boje ilibara kada gore tim ljutitim zlatnim plamenom?
Ti to stalno radi, Paolo.
ta radim, cara?
Namee mi stvari kao da ja nemam prava nita da kaem o tome. Ne dopada mi se
taj diktatorski stav. Rekla sam ti ve i ranije. Otila sam od kue i dola sam u Italiju da bih
preuzela svoj ivot u svoje ruke i ne nameravam da se odreknem svoje slobode ni za ta i ni
zbog koga.
Nastupila je kratka pauza. Bio je iznenaen i zbunjen.
Suzio je pogled. Oi su mu sad bile jo izraajnije, kretale su se kroz itav raspon od
ljutitog bleska do dublje strasti, i primetila je da mu je itavo telo napeto.
Nije mi bilo ni na kraju pameti da te prisiljavam na bilo ta, rekao je, naginjui se
napred i trljajui bradu, netremice je gledajui. Mislio sam da e rado doi, da izmeu nas
postoje oseanja... i da emo moda imati prilike da se bolje poznamo. Mi Italijani nismo kao
vi Englezi kod nas nema poluistina i nagovetavanja. Ili jesmo, ili nismo.
Venia ga je gledala belo, ponovo zbunjena njegovom iskrenou i nainom na koji ju je
gledao. Njegove rei su je postidele, ali otrina je bila njena jedina zatita od treperavog srca
i ranjivosti pred ovim to se deavalo meu njima. Ponovo ju je obuzela strepnja. Moda je

zapravo ona ta koja je nestalna. Vie nije poznavala samu sebe. Kao da su joj um i telo
zaposedala oseanja straha i ushienja kad god bi Paolo bio u blizini.
Setila se ta je rekao Ping Lu Sledite svoje srce. Bila je toliko zbunjena da nije mogla da
odgonetne ta joj srce govori. Ipak, nijedno oseanje nije dovoljan razlog za grubost.
Reila je da se povue. Izvini, Paolo, rekla je. itavog ivota, dok sam bila mlada,
morala sam da putam oca da mi nareuje. Nikad to nisam volela i zato sam i odluila da
odem iz Engleske. Sada mi je teko da... da se odreknem kontrole nad svojim ivotom.
Paolo ju je dugo gledao s udnim izrazom lica. Puna si iznenaenja, Venia. Stalno me
udi i fascinira. Popustljivo se nasmeio. Ma capisco, cara.
Oborila je pogled, igrajui se aom. Zapravo ne znamo nita jedno o drugom.
Znamo da postoji neporeciva mo koja nas uzajamno privlai, odgovorio je tiho.
Njegove rei kao da su ostale izmeu njih, dvosmislene, izazivake, nagovetavajui razne
mogunosti. Venia je osetila da rumeni ne samo u licu.
Prazni tanjiri odneti su ispred njih i stiglo je glavno jelo. Neko vreme jeli su u tiini,
uivajui u zeetini.
Venia je prva progovorila. Mislim da bih morala da znam neto vie o tebi pre nego
to prihvatim posao koji mi nudi.
Paolovo lice je za trenutak bilo nepomino. Da li je prebledeo, ili je to opet efekat
svetlosti, koja je upravo postala zelena? Gledala gaje kako pali cigaretu i gasi plamen na
upaljau. Da, naravno, rekao je posle kratke pauze. ta eli da zna?
Jesi li odrastao u Toskani? Da li su ti roditelji ivi? Ima li brau i sestre?
Piano, piano, cara, jedno po jedno pitanje! Nakaljao se. Roditelji su mi umrli, brae i
sestara nemam, i odrastao sam svuda pomalo.
Kako to?
Moj otac je bio ambasador. Svake dve ili tri godine selili smo se u drugu zemlju.
To mora da je bilo zanimljivo.
Paolovo lice se smrailo. Bilo je vrlo... neprijatno nisam nigde pripadao. To je rekao
gotovo apatom, kao da pria sam sa sobom.
Znai, nisi imao sreno detinjstvo?
Ne, ba i nisam.
Gde si studirao?
U Rimu. Zapravo, u jednom trenutku sam pomislio da u postati kuvar, priznao je,
sipajui vino u njenu au, a potom u svoju.
Pa zato nisi?
Odmahnuo je rukom. Pa, nije se slagalo s mojim poloajem. Zato sam umesto toga
iao u poslovnu kolu. Pogledao je u Veniu preko ivice ae. A ti? Oi su mu blistale od
radoznalosti.
Ona je slegnula ramenima. Moj ivot je bio vrlo dosadan sve dok nisam dola u Italiju
ivot sirote male bogataice. Ila sam u internat, a onda sam u Kembridu studirala
arhitekturu.
Paolo ju je i dalje paljivo gledao. A momci? Da li si bila verena? To pitanje ju je
zapanjilo. Nikad nije prestala da se udi aroganciji kod Italijana. Zavrtela je glavom.
ak ni ozbiljnog momka?
Ne. Nije nameravala da mu se sada poverava; svakako nije elela da mu u detalje
opisuje svoj privatni ivot.
Paolo je upitno podigao obrve i otpio malo vina. Ti si divna i strasna ena, Venia.
Jako se udim to jo nisi doivela ljubav. Mora da zbog posla susree mnotvo ljudi.
Glas mu je bio dubok i mek. Venia se ponovo zagledala u njegove savrene usne.
Izgleda da nisam bila naroito zainteresovana za to ja volim svoj posao... strasno,
dodala je, svesna da je on i dalje paljivo gleda.

Posao ne moe da zameni ljudsku toplinu.


Verovatno.
Nikada nisi bila zaljubljena?
Venia je oborila pogled da se nekako skloni od tih oiju koje su pokuavale da joj
zavire u duu. Pa, bilo je tih usputnih ljubavi, kako ve biva kod tinejdera.
Samo usputne ljubavi, nita vie od toga? Ponovo je trljao bradu kao da razmilja o
neemu.
Da je bila prava ljubav, ne bih bila ovde, zar ne?
A da li trai ljubav?
Venia se kiselo nasmeila. Pa, svije trae, zar ne?
Zavrili su s jelom i Paolo je odmah uhvatio Veniu za ruku.
Svetlo je ponovo postalo belo, i pod tim mlenim sjajem videla je da je iz njegovih oiju
nestao onaj ljubiasti odsjaj koji ju je maloas zbunio. Sad je videla nagovetaj neeg
neuhvatljivog u ovom ispitivanju, im je bila sva kao naelektrisana. Oseala je da je obuzima
drhtavica pa je, zaklanjajui oi trepavicama, okrenula lice kako on ne bi video njenu zbunjenost. Onaj glasi upozorenja ponovo se javio, trudei se da preuzme kontrolu. Ne smem
popustiti ovim oseanjima, ponavljala je u sebi, ali znala je da nema mnogo koristi od toga. Kao
da su je njegov dodir i poljupci potpuno hipnotisali.
Ne moe ignorisati magnetizam koji postoji izmeu nas, apnuo je Paolo, prisilivi
Veniu da ga opet pogleda. Pogled njegovih plavih oiju kao da ju je opinio i obasjao.
Zatreptala je, oseajui da eli da se prepusti, da utone u te oi, ali u njoj je vladala
tolika zbrka da nije znala ta da kae.
Nisam mogao da te izbacim iz misli otkako sam te prvi put video to mi se jo nikada
nije desilo, nastavio je on, a lice mu je delovalo nekako izgubljeno dok je provlaio
slobodnu ruku kroz kosu.
Venia je bila u iskuenju da ga upita za onu crnokosu lepoticu iz restorana, i za glasine
koje je ula o njemu, ali obuzdala se. Ponos joj nije dozvolio da mu pokae koliko je
nesigurna. Bolje da naredne dane iskorisli kako bi saznala to vie o njemu.
U tom trenutku se vratila lepa konobarica da upita ele li neki desert, uli oni su to
odbili i naruili su kafu.
Nisi mi odgovorila, cara, navalio je on poto je konobarica otila. Zato porie svoja
oseanja? Pozvao sam te da radi na restauraciji i da stanuje u mojoj kui zato to elim da
budem s tobom. Venia, mia carina, ja nisam vie mlad, imam trideset osam godina, dakle
poznavao sam mnoge ene i znam da je to to oseam prema tebi... da to nije varka.
Taj ton ju je uvek razoruavao: neverovatna nenost koju je pokazivao i od koje joj se
svaki put rastopilo srce. A poto je silno elela da mu poveruje, plaila se da mu veruje.
Ponovo je zaustila da ga pita za onu devojku koju je videla s njim i ponovo se uzdrala.
Nije elela da on vidi njenu reakciju ako bude razoarana odgovorom; elela je da se dri
sna u kom se nala. Nije se oseala normalno od trenutka kad je Paolo uao u njen ivot. Bilo
je neeg duboko uznemirujueg, skoro neprijatnog, u nainu na koji su se uklopili, a ona to
nije mogla da objasni. Svaki deo njegovog tela privlaio ju je kao nikada ranije kao nikada
posle Dada. Kad bi se dodirnuli, inilo joj se da je upletena u izmatanu priu roenu u
izmaglici Venecije, u grozniavi san koji se deavao nekad ranije, u nekom preanjem
ivotu.
Venia je bila gotovo sigurna da je Paolo usamljenik kao i ona, i da je i on sigurno
nekada bio povreen; esto je primeivala oblak kako prelazi preko njegovog lepog lica.
Moda ih je upravo to povezivalo nevidljiva bliskost dva ljudska bia koja nose oiljke za
itav ivot. Oiljci... Venia svakako nije elela jo jedan oiljak. Bila je sasvim zadovoljna
svojim mirnim ivotom pa ta ako nema nekih velikih emocija; ovako barem zna da je
bezbedna.

Upravo u tom trenutku Paolu je zazvonio mobilni telefon. Zavukao je ruku u dep,
bacio pogled na ekran i namrtio se.
Izvini, Venia, moram da se javim, nee dugo trajati. Paljivo ju je gledao dok je
prinosio telefon uhu. Ciao... Videla je kako je skrenuo pogled, ali nije mogla da pogodi o
emu se radi. Da, zato me zove? Da, rekao sam da sam danas zauzet i da ne mogu da ti se
pridruim. Oborio je pogled i spustio glas. Ne, naravno da nije zato...
Venia je naglo podigla oi i susrela njegov pogled. Oi su mu bile tamne i neprozirne.
Oito je razgovarao sa enom. Da li je to ona crnokosa lepotica iz restorana? Ponovo je
osetila onaj otar bol u stomaku, kao od noa, samo jo dublji. Ako je Paolu zasmetalo to ga
druga ena zove u vreme veere, nije to niim pokazivao. Odvratila je pogled, u nadi da se
na njenom licu nee videti ta misli.
Si, si, lo so, znam... Videemo se kad se vratim. Sad moram da prekinem. Ciao. Paolo
je vratio telefon u dep i ponovo se posvetio Venii. Pogledao ju je i namrtio se, kao da
pokuava da joj pogodi misli. Izvini zbog prekida, cara. ta smo ono priali?
Bila je reena da ga ne pita ko je to zvao, ali ipak je podigla obrve. Je li sve u redu?
Paolo je odmahnuo rukom. Ma, da... nije to nita. Izgledalo je da ne eli dalje da
objanjava; paljivo joj se zagledao u lice.
Je li mogue da je s takvom lakoom prebacivao panju s jedne ene na drugu? U
njegovom pogledu videla je mnotvo znaenja, tako da joj se zavrtelo u glavi. Ipak, gledala
ga je i dalje u oi. U ta se to upustila? Da, ovo je sve kao u bajci, zakljuila je, ali uskoro bi se
moglo pretvoriti u komar koji e je unititi. Ne sme ponovo da prolazi kroz to.
Konobar je doneokafu, a Paolo je upalio cigaretu. Neto si se uutala, cara. Njegov
glas vratio ju je u stvarnost.
Nasmeila mu se. Bilo je ovo vee puno emocija, apnula je, otpijajui espreso.
Uhvatio ju je za ruku obema svojima i vrsto je stegnuo. Penso di stare per inamorarmi di
te, mislim da se zaljubljujem u tebe, rekao je neno, onim glasom koji je ve navikla da
smatra jednom od njegovih najveih ari.
Zaprepaeno gaje pogledala, stegnutog grla.
Ne sme, Paolo.
Zato, carina? Zar ti ne osea nita? Oi su mu plamtele i pomislila je da moe da joj
vidi pravo u srce.
Ne kaem da nisi veoma privlaan, rekla je, paljivo birajui rei, ali ovo je suvie
brzo, i rekla sam ti ve ranije da mi je u ovom trenutku karijera najvanija i da nemam
vremena ni za ta drugo. Osetila je da se u njoj aktiviraju mehanizmi odbrane. Moraemo
da ostanemo samo prijatelji.
Povukla je ruku. Paolovo lice se smrailo.
Da li si ikada ula za prijateljstvo izmeu mukarca i ene? Veoma si naivna, Venia,
ako misli da strast koja me prodire... da, strast koja me prodire nemoj tako da me gleda
moe da postane ita drugo sem jo vea strast.
Ja imam mnogo prijatelja meu mukarcima, i veruj mi da su mi .stvarno samo
prijatelji, i to najbolji mogui, odvratila je Venia smireno, opirui se elji da popusti ovom
ludilu i dozvoli Paolu da je obujmi ljubavlju i nenou koje je oseala u njemu.
Namrtio se. Bio je besan. Oni su samo evnusi, ti takozvani mukarci o kojima
govori. Ukopljeni, ledeni mukarci, prasnuo je.
Venia nije odgovorila. Oseala je tihi bol kako raste u njoj, ali morae da okona ovu
zbrku u kojoj se nala. Igrala se vatrom i sada mora da prekine kako se ne bi opekla. S
vremenom, ubeivala je sebe, Paolova slika e izbledeti; ipak, bila je svesna da nita nee
moi da obrie seanje na njega bilo je u njemu neega to e joj ostati zauvek urezano u srce,
a to saznanje ju je razdiralo.
Dakle, ovo popodne je bilo samo maskarada? Paolov glas bio je hladan, a oi tvrde

kao staklo.
Glas joj je zadrhtao, skoro se zagrcnula, a srce joj je bilo tako teko da je jedva mogla da
die. Ne, Paolo, rekla je polako. Ovo je bio divan trenutak, arolija kojoj sam se prepustila
uprkos razumu. Recimo da me je opio vazduh Venecije, miris mora, romantika meseine... i
tvoje oi, Paolo, koje me miluju s tolikom nenou da ponekad pomislim da bih se mogla
utopiti u njima. Gledala gaje za trenutak, a onda je oborila pogled.
On se nagnuo prema njoj; i dalje je delovao oaravajue, tako da je pomislila da e ipak
popustiti. Lepo govori, cara, a plamen u tvojim oima odraava strast tvoje due, i zato
nam onda uskrauje sreu? ta je to to ne eli da mi kae?
I meni je to veoma teko, apnula je, ne diui pogled s prazne oljice od kafe.
Molim te, Paolo, nemoj da mi oteava.
On je rairio oi. Ne elim da ti oteam. Ovo bi trebalo da bude lako.
E pa nije. Meni nije. Ne mogu da ti pruim ono to eli, Paolo.
Oseala je na sebi njegov pogled, dug i vrst, kao da su ga njene rei pogodile.
To znai da odbija moj predlog da moram traiti drugog restauratora za moj
projekat?
Ve sam zauzeta drugim projektom koji e trajati sve do poetka leta, rekla je,
izbegavajui da odgovori.
On je za trenutak sedeo nepomino, zatvorenih oiju. Kad ih je otvorio, izraz lica mu je
bio neproziran. U redu, Venia, neemo vie o tome, neu te vie gnjaviti, rekao je kratko.
Na njegov znak, priao je konobar s raunom.
Venia mu je dozvolila da joj pridri kaput. Oseala je kako se pipak bola vrsto
omotao oko njenog srca. Vratili su se stazom obraslom visterijom, ali ovog puta nisu se
drali za ruke.

***
Bilo je dva ujutro. Plavi ferari 550 maranelo hitao je kroz no ka San Stefanu u Toskani.
Stopljen s tamom koja ga je okruivala, obuzet mranim raspoloenjem, Paolo je vozio
moni automobil kao da uestvuje u autotrci. Vonja mu je uvek ublaavala stres. No
veeras ga nije muio stres: muilo ga je seanje na enu na Veniu. Ranjiva, oaravajua
Venia pratila ga je u stopu, svakog dana i svake noi.
Po glavi su mu se kovitlala pitanja. Zato ba ona? Jeste da je veoma lepa, ali Paolo je
uvek bio okruen lepim enama, a bilo je i onih koje su ga proganjale. Nije se seao da je
ikada morao neku da juri. Pa ipak, Venii ga nije privukao samo fiziki izgled. Jedva da su
se poznavali, ali umeo je da raspoznaje njena oseanja kao da su se poznavali u nekom
drugom vremenu, na nekom drugom mestu; negde gde su postojali samo njih dvoje. Zato?
Nije znao skoro nita o njoj, a ipak, kad bi mu rekla neto o sebi, to ga ne bi iznenadilo. Kad
bi je zagrlio, tela su im bila toliko usklaena da mu se inilo da ju je poznavao itavog
ivota.
... itavog ivota? Paolu se lice zgrilo i glasno se nasmejao, gorkim, ljutitim smehom
nalik na jecaj. Toliko je stezao volan da su mu zglobovi pobeleli. Prokletstvo, kakva grozna
situacija! Proklet bio ovakav ivot'.
A ipak, Venia je i dalje ostala tajanstvena. Zbog tuge koju je video u njenom pogledu
kad god bi mislila da je niko ne vidi, a to ga je najvie zbunjivalo. Prosto je oseao da se u
njoj odvija borba dok je pokuavala da se udalji od njega, i fiziki i emotivno; dvoumila se,
oklevala je... plaila se. Naravno da je primetio podrhtavanje njenog glasa kada je konano
smogla hrabrosti da ga odbije. Da, plaila se, jako se plaila; bio je to strah na ivici panike.
ta joj se to moglo desiti kad je sagradila toliku tvravu oko svog sveta? Tvrdila je da nije
nikada spoznala veliku ljubav, ali Paolo je smatrao da nije rekla istinu; njene rei bi ga
moda i prevarile, ali njene setne oi boje ilibara nisu umele da slau.

Da li mu se sve to priinjava, upitao se sada. Da li je Venia otila samo zato to je, kao i
on, osetila udnu aroliju koja kao da se plete oko njih, da ih zarobi u divljoj, plamenoj
strasti? Uostalom, zar nije i on sam pokuao da suzbije nalet oseanja koji ga je obuzeo onog
dana na Torelu? Kao i Venia, zbunjen i nesposoban da trezveno razmilja, izgovorio je
nepromiljene rei na kraju dana i pobegao od siline onoga to se deavalo izmeu njih.
Pred oima mu se pojavilo Veniino lice, olienje nevinosti i ulnosti. Setio se kako su
se poljubili neverovatna nenost tog poljupca kao da je otvarala vrata u udesni svet lepote:
prekrasno i uznemirujue. Kad je drao Veniu u naruju, oseajui divnu mekou njenih
usana, oseao se kao da dri cvet iz kojeg se iri opojna slast radosti. Kada su njene meke,
podatne usne treperile pod njegovim, bio je vie nego ikada svestan svoje ogromne gladi za
ljubavlju ene, i opasne slutnje u trenucima koje provodi s Veniom. Seanje je bilo toliko
ivo da je Paola obuzela ogromna, bolna elja. eleo je Veniu toliko duboko da ga je to
plailo. Pomisao da je vie nikad nee videti, nikad zagrliti, osetiti njen miris, bila mu je
neizdriva. A ipak, stalno mu se vraalo isto pitanje, kao uporni refren: Zato Venia? Zato
Venia? Da li je mogue da se stvarno zaljubio?
Pokuao je da ubedi sebe da je ona oboma uinila uslugu i da je ovako zaista najbolje.
Nije bilo smisla da produbljuje ova oseanja kad je njegov ivot ovakav to bi bilo
nerazumno. Nije on za ljubav i oseanja i srene zavretke, kako bi i mogao da bude? Nosi sa
sobom ogroman teret, naravno da ne moe usreiti nijednu enul S jedne strane, u njegov ivot
stigla je svetlost, a s druge se primicala tama. Odavno je odustao od sna o ivotu sa enom,
bilo kojom enom, i tako je trebalo i da ostane. Ipak, otkako je sreo Veniu, ivot mu se
okrenuo naopake. Vie nita nije imalo smisla. Gotovo da je uspeo da prikrije razmere
svojih oseanja sve do veeras. Kamo sree da mu Alegra nije ba tada telefonirala. To je
razbilo aroliju i video je kako se Veniin izraz lica potom promenio. Bio je na ivici odluke
da joj kae ta se deava u njemu. Oseao se kao brod bez sidra, baen na stenje po olujnom
moru.
Vozio je dalje, a mesec je sijao po vinogradima oko njega i maslinjacima u daljini. Vie
nije bio daleko od odredita. Mogao je da vidi Mirao, koji mu je dom ve osam godina,
posaen na grebenu u daljini, ocrtan pod tamnim nebom na meseini. Graevina s kulom
stajala je na litici nad morem, i iako nije bila velika, dominirala je dolinom s druge strane: to
je bilo njegovo utoite.
Paolovo srce ispunilo se ponosom, kao i uvek kad se pribliavao Mirau. Gledao je
njegove elegantne obrise pozlaene suncem u svitanje, uronjene u ljubiaste senke u sumrak,
zaogrnute maglom i srebrnim senkama kao sada: i svaki put bi mu dah zastao od istog
oseanja zadovoljstva.
U mislima se vratio u onaj dan kada je prvi put video Mirao. Tada se zvao Toreta.
Jednog olujnog popodneva besciljno je vozio ovuda, i oteena kula na kui probila se iz
oblaka u daljini nalik na fatamorganu. Obuzet radoznalou, poao je u potragu za kuom i
naao ju je tek posle mnogo muka. Izbliza se videlo da je teko oteena poarom, maltene
ruevina, ali bila je okruena s dvadeset pet hektara zaputene zemlje. Imanje je bilo
odvojeno od svega, est kilometara od najblie kue u selu Kala Pikola, a na zaraloj kapiji
stajao je veliki natpis: Na prodaju.
Prodava nekretnina zaduen za to imanje jedva je doekao da izbrie Toretu iz svoje
ponude. Prodavala se za manje od etvrtine vrednosti koju je imala u prvobitnom stanju.
Trite je sporo, a kua je ostavljena da propada posle te tragedije pre tri godine, rekao je
trgovac Paolu. Poto ima pogled na more, otetili su je vetrovi i so. Veina zidova je propala... I naravno, kao i sa svim tim starim imanjima, pria se da je puna duhova... Ali svaka
kua ima neke bezopasne duhove, zar ne?, dodao je, sleui ramenima.
Paolo je bez oklevanja kupio Toretu, ali joj je promenio ime u Mirao, zbog prvog
utiska koji je ostavila na njega kad se pojavila u daljini, kao da visi meu oblacima; a i zato

to je ta re prilino dobro odraavala njegovu predstavu o sebi u to vreme. Kupovinu je


smatrao za dobar znak novi poetak posle svih nedaa koje mu je ivot priredio. Obnovie
velianstvenu zgradu, kao to e obnoviti svoj ivot, koji mu se u tom trenutku inio nalik na
ogromnu crnu rupu, jer je mogao samo da oekuje ta e se dalje deavati.
Prve godine bile su teke. Paolo je dodelio sebi teak zadatak, ali imao je sree.
Privreda je u osamdesetim godinama prolazila kroz period rasta, ali poetkom devedesetih
nastupila je nova kriza. Nezaposlenost je i dalje bila visoka, naroito meu mladima, a
visoka inflacija i sve vei iavni dug znaili su da cela zemlja osea tekoe. Postalo je veoma
teko nai posao. Poto je oduvek bio i idealista i poslovni ovek, Paolo je u obnovi Miraa
video priliku da podstakne lokalnu privredu. Mladi ljudi su rado prihvatali ponuene
poslove, iako je plata bila prilino mala.
Posle osamnaest meseci kua je bila obnovljena, a na imanje je doneto i posaeno ve
izraslo maslinovo drvee, empresi, vinova loza i mnotvo drugog drvea i biljaka. Posle jo
godinu dana Paolo je dogradio i malu fabriku maslinovog ulja i imanje je poelo da raste.
Kad god je bio u prilici, kupovao je zemlju i kue, kako stambene, tako i poslovne. U narednim godinama njegovo bogatstvo je naglo raslo i danas je vaio za veoma bogatog oveka.
Dok je Italija ulazila u novi milenijum i u evrozonu, on je mirno jahao talas promene te mu je
dobar oseaj za biznis stvorio bogatstvo, ugled i novo utoite.

***
Ve je maltene svanulo kada je Paolo najzad skrenuo na vijugavi put kroz guste
vinograde, koji se uzdizao ka Mirau. Popravio je svoj rekord od etiri sata i etrdeset pet
minuta vonje ovog puta mu je trebalo samo etiri i po sata. Visoka gvozdena kapija na
ulazu u imanje obino je bila zatvorena, pogotovo nou, ali telefonirao je Antoniju, domaru,
iz hotela pre polaska iz Venecije pa je ovaj ostavio kapiju otvorenu.
Dok je vozio kroz drvored limunovog drvea, kroz kronje je video osvetljenu,
prekrasnu, skladnu kuu i glasno je odahnuo od olakanja. Stigao je do svog mesta za
odmor, do svog utoita, i to je u ovom trenutku bilo jedino vano. Ujutro e pokuati da
sredi misli; sada mora da se naspava iako je znao da e mu san pohoditi demoni, koji su ga
pratili otkako ga pamenje slui.

V
Okruena tihim luksuzom svoje spavae sobe, Venia se u polumraku svlaila pred
spavanje, svesna da su joj mozak i srce u velikom raskoraku. Misli su joj letele u svim
pravcima. itavo vee bilo je prekrasno i nije elela da ga ikada zaboravi. Da li je bila u
pravu to je tako odluno odbila Paola? Stalno se priseala onog izgubljenog i bolnog izraza
u njegovom pogledu kad mu je rekla da mu ne moe pruiti to to on eli. Prolost i
sadanjost sudarale su se u njenom umu i bilo joj je nemogue da pravi bilo kakve planove
za budunost, ukljuivali oni Paola ili ne.
Prela je u kupatilo, oprala zube, umila se hladnom vodom i ustro ietkala kosu tu
naviku usadila joj je nana Horen u ranom detinjstvu. Vratila se u spavau sobu, obukla
svilenu spavaicu i zavukla se u svee opranu posteljinu, pitajui se alosno da li e ono to
je doivela sa Dadom zauvek kvariti sve to joj se bude desilo. Verovala je da e s
vremenom zaboraviti gubitak svoje prve ljubavi, ali ok i bol koje je tada doivela i dalje su
ostali u njenom srcu; zaudo, kad je srela Paola, to je izvuklo na povrinu sva gorka i slatka
seanja na to.
Ponavljala je sebi da je Paolo Italijan i stoga pun mate, te je izmislio veliku romansu
izmeu njih dvoje, a da je ona na to reagovala suvie burno; ali kako da porie ono to je
oseala u njegovom naruju, i saznanje da eli to da ponovi? To je samo ukazivalo na to
koliko je emotivno ranjiva i koliko je to opasno po nju.
Da li je moda samo njeno telo eljno seksa pa je strasno reagovalo na njegov dodir, ili
je Paolo dotakao neto duboko u njoj, neto iz ega bi mogla da se razvije nova ljubav?
Otkud mu mo da tako utie na nju?
Povremeno je delovao kao da eli da gospodari, a to je po pravilu u Venii izazivalo
bes; ali povremeno bi delovao i kao neko ko sanja o drugim stvarima, a to gaje inilo jo
privlanijim. Njegova nestalna priroda okruivala ga je zlokobnom atmosferom, koja je
Veniu privlaila kao to plamen privlai none leptire. Kad god i gde god bi se sreli,
obuzimalo ju je oseanje krize, kao da on sve ini dramatinim i naglim. Ono to je nebitno
prosto je nestajalo kad god su zajedno, a pojavljivala se nekakva drugaija stvarnost, otrija,
moda grublja, ali nekako duboka i poetina. ta se krije iza Paolovog dvosmislenog
poluosmeha? Kakvi neodreeni predloi se kriju u njegovom glasu? Zato njegove rei uvek
kriju neko dodatno znaenje, ukazujui na neka skrivena oseanja koja ona ne razume? Bilo
je potpuno nemogue da racionalno objasni svoja oseanja prema njemu. Jedino to je
razumela bilo je da je, iako vie nije ona neduna mlada devojka koja se glavake bacila u
strasnu ljubav, sada iza maske samopouzdanja koju je nosila pred svetom i dalje neiskusna i
ranjiva. Ako e odbaciti opreznost i dozvoliti nekome da joj se priblii, neki beskrupulozni
ovek mogao bi opet da je uniti; a posle onoga to je ve doivela, ne bi uspela da preivi
jo jednu traumu.
Ovo nije bilo prvi put da Venia poredi Dada i Paola dva mukarca zbog kojih joj je
srce tako divlje tuklo. Bili su neobino slini u mnogo emu, i moda je upravo zato,
podsvesno, i bila toliko opinjena Paolom. Obojica su tamnoputi i privlani, s lea veoma
slino graeni, imaju ak i slian oblik glave. ak se i Paolova gusta, crna kosa kovrdala na
vratu isto kao kod Veniinog nekadanjeg verenika. Paolo je delovao brino, a upravo ta
osobina ju je privukla Dadu, ali kad se radi o enama, poto je Italijan, bio je dominantan i
mnogo vei ovinista nego Dad. Kad je razmiljala o tome, nije uvek razumela njegove
reakcije, ali to se i ne moe oekivati posle ovako kratkog poznanstva. Ipak, on joj je bio
zanimljiv, ali bila je svesna i alarma u sopstvenoj glavi imala je jasan utisak da kod tog

oveka neto nije kako treba.


A sada, dok je leala u prostranom krevetu, sitna i slomljena, Veniu je obuzelo strano
oseanje gubitka. Odjednom se osetila potpuno samom na svetu. Ne usamljenom oduvek je
umela da bude sama sa sobom, a kao jedino dete svojih roditelja esto je provodila vreme
odvojena od svih drugih i sasvim zadovoljna nego vie oseanje da moda, iz kukaviluka,
proputa neto vano u ivotu. Obujmila je prstima amajliju koju joj je dao Ping Lu i koju je
zaista uvek nosila oko vrata. Bila je duboko svesna koliko je nesigurna. Kako da znam ta
oseam prema Paolu? Zato tako estoko reagujem na njega, kada ga jedva poznajem? Ta pitanja
stalno su joj se vraala; sve ovo bilo je nekako iznenada i naglo, nalik na groznicu.
Ugasila je svetlo, ali nije mogla da zaspi pa je ukljuila radio. Upravo se ula grupa Ju
tu s pesmom With or without you i ona se nekontrolisano trgla, jer ovaj hit iz osamdesetih bio
je u njenoj glavi tesno povezan sa Dadom sluala je to u godinama poto ju je ostavio. Ipak,
veeras se, zaudo, pred njom u tami nije pojavilo Dadovo lice, nego Paolove oi. Nije
mogla da im odredi boju; ponekad su bile kobaltnoplave, s tamnoplavim ivicama duice, to
je njegovom preplanulom licu davalo dramatian izgled; a povremeno su izgledale kao
more obasjano suncem. Paolo, ije su ruke, usne i nene rei ponovo oivele Veniino telo.
Sva njena ula udela su da mu se preda, sve ju je bolelo od seanja na onaj kratki
trenutak u njenoj kancelariji, i potom u gondoli, kad su je grlile njegove snane ruke i kad je
oseala kraj sebe njegovo vrsto, udno telo. Prepustila se bez razmiljanja milovanju
njegovih dlanova, njegovim usnama, njegovom miiavom telu. Priseajui se tih trenutaka
strasti, Venia je osetila da joj zastaje dah i da nesvesno, drhtavim apatom, izgovara
Paolovo ime.
Misli su joj se neprekidno kovitlale po umornom mozgu. Moda u ljubavi ne moe biti
vrste sigurnosti. Ve time to voli, osoba postaje beznadeno ranjiva. Moda je najbolje
iveti u sadanjem trenutku i uzdrati se od gledanja unazad ili unapred. U ivotu veine
ljudi nastupi trenutak kada moraju prestati da bee. Da li je za nju sada taj trenutak? Ako
jeste, pitala se da li e imati hrabrosti da ostane nepomina i suoi se sa strahom i seanjima
koja je progone. Ipak, bila je premorena i nije dola ni do kakvog zakljuka pre nego to je
konano utonula u dubok san.

***
Sutradan, pre nego to je uspela i da sedne u kancelariji, ponovo je bila napolju na
prolenom vazduhu. Dan je bio divan za podizanje raspoloenja; Venecija je izgledala kao
zaarani grad pod besprekorno plavim nebom, vazduh je bio blag i ist, more mirno kao
ulje, a drvee jarkozeleno.
Nemoj ni skidati jaknu, rekla joj je Franeska, smeei se, kad je Venia stigla na
posao s deset minuta zakanjenja. Zovu te.
Srce joj je poskoilo; oseala je kako joj ubrzano udara u grudima. Sigurno je Paolo
doao u kancelariju da se poali njenoj kumi.
Podigla je obrve. Kako to misli?
Franeska se nasmejala. Pravo da ti kaem, uopte ne znam kako uspeva tako da
deluje na mukarce, Venia! Jue sinjor Barone inae, izvini to sam onako upala... morae
posle da mi ispria svaki detalj a danas grof ostavlja poruke celog jutra da mora hitno da te
vidi.
Veniin pogled se za trenutak smraio. Koliko ja znam, posao za njega je zavren.
Uostalom, platio nam je.
Pa, ja svakako ne znam o emu se radi. Sino u pola dvanaest poslao je imejl, a od
jutros je ostavio ve tri poruke u razliitim odeljenjima.
Venia je uzdahnula. Sigurno nije dovoljno da mu telefoniram?
Ne bi vredelo! Izvoli poruke. Franeska joj je pruila tri cedulje. Osim toga, sinjora

Lombardi je takoe pitala gde si. Ne izgleda mi naroito zadovoljna, i hoe da joj se javi im
se vrati sa sastanka s grofom.
Venia se zagledala u poruke u svojoj ruci i obuzelo ju je neprijatno oseanje
neizbenog. Ljutito je uzdahnula. Skoro sam sigurna da znam o emu se radi. Ponovo e da
me gnjavi prosidbom, a iskreno reeno, danas stvarno nisam raspoloena za njegovo
izvoljevanje.
Franeska ju je otro pogledala. ta se deava? Izgleda kao da nisi spavala godinu
dana.
Ne poinji sada, Franeska. Priau ti kasnije. Venia je uzela aktentanu i krenula
ponovo napolje.
Kada je dvadeset minuta kasnije stigla u palatu Palermi di Orelana, ostavili su je da
eka. Stresla se od nekog oseanja izmeu besa i straha koje ju je obuzelo kad su je uveli u
prostranu salu na vrhu zgrade, gde se nalazila kancelarija grofa Umberta.
Grof je stajao kraj ogromnog prozora s pogledom na Veneciju, Venii okrenut leima.
Saekao je nekoliko trenutaka pre nego to se najzad okrenuo prema njoj.
Buongiorno, Venia, da li ste se sino lepo proveli?, upitao je bez uvoda, kiljei u nju
onim sivim oima i gledajui je izmeu trepavica kao kad maka vreba plen. Njegov hladan
glas delovao je potpuno smireno, ali Venia je saraivala s njim mesecima te nije mogao da
je zavara.
O boe, pomislila je, svesna na ta on misli. Da li je i on bio tamo, u Lanterni? Ali to je
bilo gotovo nemogue; Franeska je rekla da je poslao imejl u pola dvanaest nou, a restoran
svakako nije bio toliko veliki da ga ona ne bi primetila.
Umberto joj je dao znak da sedne, a on se smestio za svoj pisai sto, ne prestajui da je
gleda sa sarkastinim osmehom.
Da, Lanterna je divan restoran, odgovorila je Venia mimo, reena da ignorie njegov
otar ton i gledajui ga mirno u oi.
Umberto se namrtio. To je lovite naeg zajednikog prijatelja. On rado vodi svoje
prijateljice tamo.
Venia se kruto osmehnula, reena da ne prihvati njegovu igru. I vi ste bili tamo?
Nisam vas videla.
Umberto ju je drsko odmeravao. 0, niste ni mogli, cara, toliko ste bili obuzeti onim...
Kako to da nazovemo, strasnim zagrljajem? Bio sam u jednoj od gondola koje su prole kraj
vas i tad sam vas video. Moram rei da, za osobu koja ne eli da se uputa u romantine
veze i mukarce posmatra samo kao prijatelje, imate vrlo neobian nain iskazivanja
prijateljstva.
Kakav gad; verovatno je mislio da je ona lak plen i sad e ponovo da navali s
predlozima, i verovatno e biti jo grublji nego ranije.
Pre svega, Paolo Barone nije moj ljubavnik. Drugo, ne vidim kakve veze vi imate s
mojim privatnim ivotom, odbrusila je. Spremila se da ustane, ali grof ju je zaustavio
jednim pokretom ruke.
Molim vas, nemojte ii. Sasluajte me, moda vas iznenadi ovo to imam da kaem, i
morate mi verovati da je to za vae dobro, jelda?
Venia je zaustila da odgovori, ali se predomislila. elela je da sazna sve to moe o
Paolu, ak i od nekog kao to je grof. Uostalom, oni su navodno dobri prijatelji. Moda e
Umberto otkriti neto vie o Paolu.
Pa, dobro, promrmljala je.
Grof se hladno osmehnuo. Hoemo li da porazgovaramo o tome mirno, uz olju
kafe? Ne ekajui njen odgovor, pritisnuo je dugme na interfonu. Angelina, la prego
diportare un vassoio di caffe e biscotti. Potom se ponovo okrenuo ka njoj, izvadio zlatnu
tabakeru i uzeo cigaretu. Nagnuo se prema Venii i ponudio je. Znam da ne puite, ali

posle ovoga to imam da kaem, moda e vam biti potrebna. Zvuao je ironino. Kad je
odbila, vratio je tabakeru u dep, zavalio se u stolici i utke pukao cigaretu nekoliko
trenutaka, gledajui Veniu kroz dim. Ona je sedela, naizgled smirena, ponosna i daleka.
ta znate o Paolu?, upitao je konano Umberto, isputajui dim.
Venii je zastao dah; nije bilo nikakvog razloga, ali oseala je neto zlokobno u
vazduhu. Ne mnogo.
Nastupila je tiina, a onda se grof ponovo nasmeio, ali znala je da u tom osmehu nema
nimalo humora. Uvek je tako, sa svim enama s kojima je bio. Nije vam nita rekao o svom
stanju?
Venii su se nervi grili. Kakvom stanju? Stegnula je ruke u krilu da on ne bi video
kako drhte; bila je sigurna da e saznati da je Paolo oenjen.
Grof se kratko, cinino nasmejao. O, pa zato me to ne udi? On je potpuno neiskren
kada su veze u pitanju.
Utom je Anelina unela posluavnik s kafom i kolaiima. Umberto je saekao da ona
izae i zatvori vrata i tek tada je nastavio razgovor.
Zaista ne znam kako ovo da vam saoptim, kako da ublaim ok. Uostalom, vi ste
svakako zagrejani za Paola... jer da niste, kako bismo objasnili vae sinono ponaanje, zar
ne?, upitao je naizgled vedrim glasom dok je gasio cigaretu i otpijao veliki gutljaj kafe,
neprekidno gledajui Veniu u lice.
Ona je bila bolno svesna da Umberto namerno otee priu kako bi poveao napetost,
ne bi li je uznemirio to vie. Sad se ona ironino osmehnula. Ne brinite za moju osetljivost,
Umberto. Samo recite ta imate.
Pa, cara, biu potpuno otvoren. Paolo ima amneziju. Izgubio je pamenje u
saobraajnoj nesrei pre deset godina, dok je bio na medenom mesecu. On i njegova ena
vraali su se iz nonog kluba; ona je vozila, i poginula je na licu mesta. On je bio teko
povreen, nekoliko meseci leao je u komi. Kada se probudio, zaboravio je svoju prolost
potpuni gubitak pamenja. Grof Umberto je zastao, kao da proverava da li su njegove rei
izazvale neku reakciju kod Venie, ali ona ga je i dalje gledala, bez ikakvog izraza lica,
ekajui, pa je nastavio. Poreklom je iz Verbanije, ali je preao u Toskanu da izgradi novi
ivot, i tamo ivi sa svojom stalnom ljubavnicom, Alegrom, koja je neaka njegovog domara.
Vrlo privlano mlado stvorenje, moram priznati.
Venia je uasnuto sluala Umberta. Njegove rei bile su kao hladan tu od kojeg se
smrznula do kostiju. Olizala je suve usne. Kako je to strano za Paola, apnula je,
pokuavajui da zvui to je smirenije mogue.
U Veneciju dolazi radi zabave. Umbertov glas bio je pun pretee zlobe, hladan i
optuujui, a oi su mu bile pune mrnje. Bilo je zanimljivo poznavati ga pre amnezije, ali
sada... ovde ga nazivaju VAmante delle Quattro Stagioni, ljubavnik etiri godinja doba, jer
menja devojke svaka tri meseca, kad se smenjuju godinja doba.
Venia se nakaljala, oseajui da je obuzima munina. Je li to sve?, upitala je hladno
im je zautao. Ustala je polako, zgrenih i ukoenih prstiju. Mogu li sada da idem?
Umberto se u dva koraka stvorio kraj nje. Ljuti ste na mene, cara, to mi je jasno.
Nisam ljuta na vas, grofe Umberto. Samo me udi to ste toliko kivni na svog
najboljeg prijatelja. ini mi se da je sinjor Barone imao poverenja u vas da ete uvati
njegovu tajnu. Koliko vidim, kad ima takve prijatelje kao to ste vi, neprijatelji mu i nisu
potrebni.
Grof je dotakao Veniu po miici, lako ali vrsto. Pogreno ste razumeli moj motiv,
cara. Nisam eleo da gledam kako vas iskoriava.
Postoje i drugi naini na koje ste me mogli zatititi, ako vam je to bila jedina namera.
Mnogo puta govorio sam vam o svojim oseanjima prema vama uostalom, Englezi
imaju poslovicu da je u ljubavi i ratu sve dozvoljeno.

Stisla je zube. A ja sam vam svaki put odgovarala kako vas ne volim.
Umberto je prebledeo i duboko uzdahnuo. Ali to nije istina, rekao je tvrdoglavo.
Dobro poznajem engleske devojke, vi se samo poigravate sa mnom.
Ni sluajno! To ne lii na mene, dakle, molim vas, jednom zasvagda...
Umbertu se mii u stegnutoj vilici primetno trzao. Naglo ju je uhvatio i vrsto zagrlio.
Pre nego to je stigla da se odbrani, grubo joj je povukao glavu unazad i pritisnuo joj usne
besnim, bolnim poljupcem; uopte ga nije bilo briga da li joj nanosi bol. Venia se divlje
otimala, ali Umberto je bio mnogo jai; nadnosio se nad nju, a oi su mu plamtele.
Nasmejao se kratko, cinino. Borite se kao divlja maka, lepa moja Venia bie nam
sjajno zajedno! Volim vatrene ene. Tako je osvajanje mnogo zanimljivije, da li se slaete?
Stegao ju je jo vre. Samo poveavate moju elju tim izigravanjem velike dame i kao
bajagi opiranjem mojim milovanjima.
Videla je u njegovim oima posesivni sjaj dok je prelazio prstima preko njenog grla i
zastao kad je naao mesto na kom se oseao njen puls, ubrzan jer joj je srce tuklo od straha.
Kako vam srce brzo kuca, cara... da Ii vas moj dodir uzbuuje, uprkos vaim okrutnim
reima? Disao je isprekidano dok ju je netremice gledao. Zreli ste kao voka, da, drhtite na
grani, spremni za branje. Ponovo ju je vrsto zagrlio, tako da je osetila fiziki dokaz koliko
je uzbuen.
Venia je sva pocrvenela. Pusti me, gade!, rekla je kroz stisnute zube. Uloila je svu
svoju snagu i uspela da ga odgurne, a odmah potom podigla je ruku da obrie trag njegovih
usana sa svog lica. No Umberto ju je uhvatio pre nego to je to uinila.
Bolje nemojte, upozorio ju je uz pakosni osmeh, gledajui je hladno u lice. Nijedna
ena nije obrisala moj poljubac s usana, cara. Tada bih se oseao pozvanim da ga ponovim.
Venia ga je dostojanstveno pogledala. Odvratni ste, prosiktala je i ponovo podigla
ruku, ovog puta da ga udari.
Brz kao zmija, Umberto ju je uhvatio za runi zglob i tako stegao da je pomislila da e
joj polomiti kosti. Srce joj je treperilo od straha dok je gledala njegovo lice obuzeto stranim
besom. Umberto se polako, okrutno nasmeio.
Samo podstiete moja ula takvim ponaanjem, cara, i tom besmislenom ratobornou.
to mi se vie opirete, to u vas vie eleti veoma ste privlani kad ste ovako besni. Na licu
je imao pretei osmeh. Mogao bih vas imati ovde i sada, ako poelim. Pogledajte ta mi
radite...
Venia je kriknula od iznenaenja kad je Umberto otkopao lic i, sa ivotinjskim
pogledom u oima, pokuao da ugura njene prste u pantalone. Otimala se i izvijala,
pokuavajui da se oslobodi, borei se kao divlja zver u nadi da e nekako uspeti da izvue
ruku iz njegovog stiska. Uasnuto je gledala kako joj privlai ruku sve blie i blie. Ve je
skoro uspeo da stavi njen dlan preko ispupenja na svojim pantalonama, kad je shvatila da
mu se pogled zamaglio. Naglo se trgla i uspela da se oslobodi, teturajui se unazad, brzo
trepui da suzbije suze od stida i gaenja.
urno je uzela tanu i izjurila iz sobe. Iza sebe je ula Umberta kako glasno psuje i
ponadala se da nee poi za njom, i da je noge nee izdati, barem dok uspe da izae iz
zgrade.
Resila je da ne eka lift, koji je suvie sporo dolazio, pa je potrala niz stepenice, jedva
svesna ta radi. Stresla se od olakanja kad je najzad izala iz Umbertove zgrade. Na ulici su
je doekali jarko sunce i plavo nebo Venecije. Sve vazduh, pun divnih mirisa prolea,
odmah ju je umirio, pa je srce prestalo da joj tue i ruke joj vie nisu drhtale.
Prokleti bili
svi
mukarci, pomislila je u sebi, pridruujui se mnotvu etaa na
suncu. Obuzela ju je munina, ne samo zbog Umbertovog od vratnog ponaanja zaudo, to
je bio samo manji razlog nego najvie zato to je njen mozak pokuavao da se snae s

mnotvom informacija kojima je upravo bila zasuta. ok zbog otkria da Paolo ne samo to
ima amneziju nego je bio oenjen, i sad je udovac, i ima stalnu ljubavnicu, sve se to nakupilo
u haotinu guvu u njenom mozgu.
Venia je bila zaprepaena to ju je obmanjivao, a bila je i uvreena. Kako je mogao
biti tako podao? Ona je od poetka smatrala da je Paolo prava enigma, ali nije ni pomislila da
krije tako mnogo stranih tajni. VAmanle delle Quattro Stagioni, ljubavnik etiri godinja
doba... Usne su joj drhtale, a suze besa samo to nisu potekle niz obraze. Bilo je strano
pomisliti da je ona samo jo jedna od tih njegovih avantura.
Mada, ak i ovako nesrena, Venia nije mogla da omrzne Paola. Pomislila je na
tragediju koja mu se dogodila mora da je strano iveti bez prolosti, i neopisivo je tuno
kada ti smrt oduzme voljenu osobu na samom poetku zajednikog ivota, i kako je
neizmerno alosno nemati uspomene na tu ljubav. Venia je mogla samo da zamilja koliko
je to uasno.
Ali eleo me je. Silina njegove elje svakako nije mogla da se odglumi, pomislila je;
mukarci, za razliku od ena, to ne mogu da foliraju ali ipak, to je bila samo elja, a ne
ljubav. Uostalom, zar je to sada vano? Pre ovih otkria, iako ju je Paolo neizmerno privlaio,
ve je bila odluila da on nije ovek za nju... zar ne?
Venia se zaustavila pred Ping Luovom radnjom. Noge su je nesvesno dovele pravo do
starog Kineza; no izgleda da je dananji dan reio da joj prireuje jedno razoaranje za
drugim: vrata su bila zakljuana, a u izlogu je stajao natpis: Zatvoreno do daljeg.
Stvarno nemam sree, pomislila je. Rado bi se izjadala mudrom, ljubaznom starcu.
Izgleda da su se oko Paola pojavljivali stalno novi i novi paradoksi: moda bi Ping Lu imao
neki logian odgovor na njena pitanja i dao nekakav mudri savet. Uzdahnula je, okrenula se
i pola nazad na posao. Na prijavnici kod Bjankija i Lombardija reeno joj je da kuma eli da je
vidi im se vrati sa sastanka s grofom Umbertom.
Kad je sekretarica Sabina uvela Veniu u kancelariju, ovana je sedela za radnim
stolom, zadubljena u knjigovodstvo firme. Podigla je pogled i osmehnula se svom kumetu.
Ah, tu si, Venia. ta je taj nikakvi grofhteo od tebe, carina? Sigurno te i dalje ubeuje
da se uda za njega. Glas joj je bio pun topline i spontanosti kad je govorila sa svojim
najdraima, ali inae je to dobro prikrivala pa je pred nepoznatima bila uzdrana i hladna.
Venia se nesigurno nasmeila i uzdahnula. Da, moglo bi se i tako rei... naalost,
nikako nee da me ostavi na miru.
Pa, bie mu teko da te nae kada ode u Toskanu.
O ne! Veniin eludac napravio je salto mortale kad joj je postalo jasno zato ju je kuma
traila.
Mora da ju je izraz lica odao, poto je ovana prasnula u smeh. Venia, cara, nemoj da
si tako uplaena. Dobila sam jutros imejl od sinjor Baronea kae da si odbila ponudu da
restaurira njegovu kapelu jer navodno ima previe posla.
Teta ovana, ne vidim kako mogu da prepustim sav posao Franeski. Imamo
nekoliko osetljivih restauracija koje ona nee moi sama da obavi, pogotovo ne do roka koji
smo dogovorili s klijentima.
Budi realna, draga moja. Projekat koji nam nudi sinjor Barone je ogroman u poreenju
s tim malim restauracijama o kojima govori. Ne radi se samo o mozaicima u kapeli, nego o
rekonstrukciji i renoviranju itave vile, i o izgradnji odmaralita.
Venia je osetila da su joj se lea ukrutila od negodovanja. Pa da! To to on eli je
ogroman posao! Ne mogu prosto da se preselim u Toskanu na vie meseci. Uostalom,
pomenuo je da bih ivela u njegovoj kui, a to je, naravno, potpuno neprihvatljivo.
Ne, ne, ne. Nisi ga dobro razumela. Jutros smo dugo priali telefonom i objasnio mi je
da ima posebnu kuicu na imanju koju koristi za smetaj gostiju, i predlae da te smesti
tamo. Isto tako, spreman je da unajmi za tebe kuu u selu, ako ti se to vie dopada. Stvarno

e uiniti sve to poelimo.


Zaista, teto, mislim da je to vrlo nepraktino i...
Sluaj me, Venia, prekinula ju je ovana odlunim glasom. Ja sam retko
nepopustljiva, ali ovog puta moram da insistiram. Ovo je velika narudba, koju prosto ne
moemo da odbijemo. Prihvatila sam je i neu da ujem bilo kakvo protivljenje. Platiu ti
dolazak u Veneciju svakog vikenda, ako eli mada, iskreno reeno, dodala je,
odmeravajui Veniu, ako nema nekog posebnog kome bi se vraala, moda bi mogla da
malo istrauje i tamo dakle, spremi se jer kree u ponedeljak.
Da je Venia bila sklona izlivima besa, uinila bi to sad odmah, ali umesto toga je samo
nepomino stala i prekrstila ruke na grudima.
ovana Lombardi odmah je razumela izraz lica svog kumeta i plamen u njenim
oima. Strogo ju je pogledala. Ne gledaj me tako, Venia. Na druge to moda deluje, ali ne i
na mene. Da nisam smatrala da nam je potreban ovaj ugovor, ne bih ti ga nametala.
Zar ne moemo da se prihvatimo samo arhitektonskog dela posla?
Ne. Sinjor Barone zahteva da bude sve... ili nita.
A to ti se ne ini udnim.
Moda malo, ali ti vie nisi mala; i, iskreno, krajnje je vreme da odraste i prevazie
taj strah od mukaraca, jer suvie dugo te gui. Toskana e ti svakako prijati. Sinjor Barone je
na izvesnom glasu, to je tano, ali ne traim da se uda za njega, pobogu! Malo provoda nee
ti koditi, ako je zainteresovan za tebe. Uostalom, kako je govorila tvoja mama, nijedan
mukarac ne moe dobiti od ene ono to ona nije spremna da mu da. Ti nisi ni prva ni
poslednja devojka na svetu koja je imala nesrenu ljubav.
Ali...
Nikakvo ali, sve je reeno, Venia, odluno je rekla kuma i ponovo se zagledala u
raunovodstvene knjige.
Venia je ljutito gledala u ovanu, ali nije nita rekla nego se okrenula da izae. Dobro
je znala da kad ovana neto odlui, onda nema mesta ni za kakve rasprave, pogotovo kad
je u pitanju poslovna odluka.
Sinjor Barone e se postarati za organizaciju putovanja, dodala je ovana ne
podiui pogled. Avionom do Pize, to je aerodrom najblii Santo Stefanu. Vila je tamo.
Obeao je da e detalje poslati imejlom pre ruka. Pitaj Karinu, verovatno je ve sve stiglo.
Venia se ponovo namrtila. Taj ovek eli sve da kontrolie! ta on zamilja, kako u
se kretati kad stignem u Toskanu? Neu avion, oveu se autom to ne moe biti vie od
etiri sata vonje. Svakako e mi biti potrebno da tamo imam auto.
Kuma je na to ipak podigla pogled. Sinjor Barone samo pokuava da bude utiv,
Venia, i da te potedi dugog i zamornog putovanja pre e biti pet ili est sati, ako paljivo
vozi. Rekao je da e ti, naravno, staviti na raspolaganje auto, ali ako bi radije vozila ak
donde, samo izvoli. Samo mu javi ta planira i reci Karini da se javi njegovoj kancelariji i
sazna sve potrebne detalje.
Venia je izala iz kumine kancelarije i pola pravo u svoju radionicu. est sati jeste duga
vonja, mislila je. Da li da ipak pristane na avion? Ili moda da sedne u voz i po dolasku
unajmi auto? Ne, lepo e voziti donde i pokazae tom oveku da njoj niko ne moe da
zapoveda, i da je sasvim u stanju da putuje sama.
Franeska je jedva doekala Veniu. Sad e pauza za ruak, gde si ti celog jutra?
Ne pitaj. Ovo je totalno grozan dan.
Stvarno grozno izgleda. Idemo da naemo neko lepo mesto za ruak, pa e mi sve
ispriati.
I tako je, uz salatu od mocarele i paradajza, Venia ispriala prijateljici sve to se
dogaalo tog dana, ukljuujui i neprijatan susret s grofom. Franeska je ispustila viljuku,
razrogaenih oiju.

Nee valjda pustiti tog gada Umberta da tek tako proe s tim odvratnim
ponaanjem? Mora ga prijaviti!
On je stvarno grozan, ali bila bi moja re protiv njegove, Franeska. Sigurna sam da
dri u aci pola venecijanske policije. Uostalom, ja odlazim iz grada, i to je na kraju ispalo i
dobro, priznala je, svesna da joj je ak laknulo to joj je ta odluka nametnuta. Moda je i
ovog puta sudbina gura u pravcu koji je najbolji za nju.
Grozno mi je to e se ta ivotinja nekanjeno provui. Uskoro e pokuati da
napadne neku drugu nesrenicu.
Svakako bi pokuao.
Franeska je uzdahnula. Verovatno si u pravu.
Neko vreme su utke pile kafu.
Zar ne bi trebalo da kae sinjori Lombardi zato nisi elela da prihvati taj posao?
Ne, molim te, hajde da ne uvlaimo moju kumu u ovo. Ti zna da sam ja zatvorena
osoba i da ne volim da priam o svojim problemima, ak ni s njom. Ona mi je kao majka i
svakako bi pokuala da se uplete u to. S tobom je drugaije, ti si mi prijateljica.
A ta e s Paolom? Hoe li mu rei ta si saznala o njemu?
Ne. Nai odnosi bie strogo poslovni, i nee biti nikakvih linih razgovora. To je jedini
nain na koji u moi da radim tamo.
Sluaj, Venia, budi potena pre manje od dvadeset etiri sata bila si u njegovom
zagrljaju, i ak si priznala da ste proveli arobno vee. Zar ne misli da e ti biti teko da
radi s njim posle svega to se desilo izmeu vas? Privlanost nee tek tako nestati.
Znaajno je pucnula prstima.
Da, da, znam, jo sam sva zbunjena. Iskreno, jako me plai kako Paolo deluje na
mene. Mislila sam da u biti jaa. Kad me je Dad ostavio, pogotovo kad sam izgubila bebu,
mislila sam da e mi srce prepui, i da vie nikad nita u mom ivotu nee biti kako treba.
Venia je zautala i zagledala se u daljinu, a onda se trgla i ponovo pogledala u prijateljicu.
Kao to zna, poslednjih deset godina nisam ozbiljno pogledala nijednog mukarca. Izlazila
sam s njima samo da mi proe vreme. Osmehnula se turobno. Ne znam ta je to s
Paolom... zbog ega se sva rastopim kad god me pogleda.
Franeska ju je blago munula laktom i pogledala je ispod oka. Zato to je sjajan
zavodnik, eto zato VAmante delle Quattro Stagioni, ba kao to ti je njegov drugar rekao.
Veniin bol bio je veoma dubok, ali ponos ju je naterao da se pribere i slegne
ramenima. Da, verovatno ima pravo. Svi su mukarci isti. A ja sam ionako ve odbila
Paolov poziv, ak i pre nego to sam ula za sve to o njegovom ivotu. Uzdahnula je. Ali
ovana to zahteva, jer je firmi potreban posao. Sluaj, nemoj da brine za mene, Franeska.
Biu u stanju da se snaem. Zna kroz ta sam ve prola i ostala normalna. Samo sam besna
to nisam mogla sama da odluim.
Posle svega to je saznala od Umberta, Venia se oseala kao da ju je produvao ledeni
vetar i da joj je tamni oblak zaklonio sunce. No nekako je imala i jak oseaj da i dalje nije
saznala vaan deo zagonetke u vezi s Paolom. Neto tu nije bilo kako treba. inilo joj se
nemogue da mukarac koji sino umalo to joj je izjavio ljubav to samo folira, da samo igra
okrutnu igru zavoenja. Pa ipak, zar joj se nije Dad zakleo na venu ljubav, a onda je
ostavio bez rei im se pojavila prva prava prepreka? Ne, najbolje je da se suoi s
injenicama. Mukarcima se ne moe verovati i taka.
Iako bi Venia vie volela da ne mora da se sretne s Paolom bar neko vreme, bila je
svesna da negde duboko osea udno uzbuenje pri pomisli da e narednih meseci raditi s
njim, i srce joj je bre kucalo od nestrpljenja. Dae sve od sebe da ostane pribrana pred njim i
da mu ne oda nita od onog to je saznala o njemu; nadala se da e uspeti da ga prevari... ali
da li je dovoljno vesta u pretvaranju? I da li e moi da sakrije ta osea prema njemu, ona
oseanja koja je jedva i sama prihvatila i priznala da nemaju veze ni s prijateljstvom ni s

poslom; znala je da ih mora uguiti, najvie zbog sebe same. Naravno da moe, odgovorila
je sebi; ona je odrasla i zrela osoba, i psihiki i emotivno. vrsto je reila da, ma koliko je
napor kotao, nee napraviti od sebe budalu.
Kad se vratila u kancelariju, Venia je otila pravo kod Karine, koja je bila zaduena za
organizaciju svih putovanja u firmi, i izdiktirala joj imejl za Paola, s obavetenjem da je
odluila da se do Porto Santo Stefana odveze automobilom. Posle njegovog arogantnog
nastupa kojim ju je prisilio da prihvati posao nije nameravala da mu prui dodatni nain za
kontakt navoenjem broja mobilnog telefona. Tako bi mu prosto olakala stvar; umesto toga
je, prilino zadovoljna sobom, rekla Karini da sinjor Barone moe da se obrati kancelariji ako
bude imao bilo kakva pitanja. Takoe je zaduila sekretaricu da joj kupi nekoliko auto-karti
koje e joj pomoi tokom putovanja; Fabricio joj je ve rekao da je put od Venecije do zapadne obale prilino jednostavan, uglavnom auto-putem, osim poslenjih stotinak
kilometara regionalnih puteva na kojima se nije tako lako snai. Mladi je predloio da
odveze Veniu donde, i pritom je bio sav pun nade, ali ona je odbila ponudu to je ljubaznije
mogla, rekavi da e radije putovati polako i uivati u predelima.
Tokom narednih dana Venia je radila vie nego ikada, u elji da suzbije uzbuenje
koje ju je uporno obuzimalo. Ipak, sve vreme je bila svesna da samo pokuava da izbegne da
misli na Paola i na ono to e doneti budunost. On je nekoliko puta telefonirao u kancelariju
da bi razgovarao s njom, ali ona je svaki put bila na nekom sastanku ili van zgrade i
namerno mu nije uzvraala pozive. Na kraju joj je poslao imejl, s porukom da je oduevljen
to je odluila da prihvati posao i da e je ekati u Mirau.
Ma koliko se trudila, i ma koliko zauzeta bila, Venia nije mogla da ne misli na Paola.
to se vie borila protiv toga, vie su je opsedale misli o njemu, pogotovo nou, u
najerotinijim snovima koje je ikada imala nije ni znala da je u stanju da izmisli takve stvari.
Posle nekog vremena morala je da prizna kako je jedan deo njenog uma onaj
povreeni, cinini deo, reen da se titi po svaku cenu ostao ravnoduan prema svemu
ostalom i bavi se iskljuivo preispitivanjem novonastale situacije, pretresajui je iz svakog
mogueg ugla. Izgledalo joj je da je sve u njenom svetu sada nekako nestvarno, kao da njena
romantina istinska dua sedi negde visoko i odande gleda uzdranu i smirenu Veniu,
restauratorku mozaika, koja se bavi svojim uobiajenim poslovima: koraa prepunim
ulicama Venecije, ulazi u prepune restorane, bira hranu i jede s Franeskom kao i obino, i
potom se vraa u kancelariju. Potom se, poto je naporno radila celo popodne i odvadila
veliki deo posla, vraala u svoj stan i pridruivala se tom drugom delu sebe u nemoj bici,
mislei iskljuivo na snove koji bi mogli da se ostvare, odmeravajui sve lepote koje su mogli
da joj ponude prema problemima koje bi mogli da izazovu, pa ak i s prolaznim oseanjem
nesree koja bi bila neizbena.
A ipak, na kraju svakog razmiljanja uasnula bi se to je pristala da se preda iako je
bila svesna koliko bola e joj to doneti. Ne moe se zaljubiti u nekoga koga jedva poznaje,
maltene tuinca, ije je srce ve negde drugde, ponavljala je u sebi bez kraja i konca. Kako je
Paolo uspeo tako vrsto da se usadi u njeno srce da, uprkos svemu to je kasnije saznala o
njemu, ne samo to ne moe da podnese pomisao da ga vie nikad ne vidi nego zapravo
jedva eka sledei susret?

***
U ponedeljak je otila da preuzme automobil iz radionice, gde ga je odvezla radi
provere pre puta. Jo nije bio spreman pa je morala da eka skoro ceo sat, i zato je krenula
tek oko podneva.
Putovanje ka Toskani nije bilo ba prijatno. Vreme se neobino naglo menjalo: rano
prolee je nestalo i poela je da pada kia. Prva etiri sata na auto-putu bila su mrana i
dosadna, ali Venia je bila navikla na duge vonje auto-putem. Oduvek je vie volela da

putuje automobilom nego avionom ili vozom, i zato je mirno vozila dalje, sluajui radio i ne
dozvoljavajui da joj magla i kia smetaju. Tog jutra je slabo dorukovala, pa je zastala da
pojede neto i popije kafu u jednom od mnogobrojnih motela du Autostrade.
Bilo je ve skoro pet po podne kad se iskljuila s auto-puta i poela da krivuda ka Porto
Santo Stefanu, malom primorskom gradu na severozapadnom kraju Monte Argentarija. Sivo
pramenje olujnih oblaka, istovremeno mekih i tekih, lebdelo je nad brdima, i poto je vozila
mokrim, nesigurnim regionalnim putevima, pod mokrim kronjama nita od predela nije
mogla da vidi.
Vremenska prognoza na radiju pominjala je oluju, i zaista uskoro je poeo da duva jak
vetar. Prvi gromoglasni udar munje pretvorio se u dugu tutnjavu koja se irila sa zapada, a
sve jaa kia dodala je svoj ton olujnom koncertu udarajui po krovu njenogporea. Na putu
nije bilo drugih vozila dok je jurila kroz pljusak; itav kraj izgledao je pusto i mrano.
Venia se oseala udno usamljeno, poto su joj drutvo bili samo monotono utanje
vetrobranskih brisaa i veselo eretanje s radija. Moda je trebalo da prihvati Paolovu
ponudu i poe avionom umesto da bandoglavo navali da vozi sama. Bila je umorna i uopte
nije uivala u ovom delu putovanja. Ve je obila Firencu, Pizu i druge turistike destinacije
u Toskani, ali nikada nije bila na obali Tirenskog mora. Mislila je da e ovo putovanje biti
zabavno i da e imati prilike da uiva u toskanskim pejzaima, ali nije ni pomiljala na
moguu oluju.
Uzdahnula je i promenila radio-stanicu da nae pop muziku. Nala je emisiju u kojoj
su emitovali samo hitove s temom novog milenijuma. Prepoznatljivi tonovi Milenijuma
Robija Vilijamsa su je oraspoloili i neko vreme uivala je u bogatoj harmoniji i snanom
ritmu. Sledea pesma, italijanski hit Lafine del Millenio Vaska Rosija, trgla ju je iz
zamiljenosti svojim monim ritmom. Pitala se zato su Italijani odabrali ovako odsenu,
nemelodinu pesmu za simbol novog milenijuma, kad su inae tako romantian narod.
Namrtila se i ponovo promenila stanicu. Zaula je Demisa Rusosa kako peva Forever and
ever, svoj bolno romantini hit iz sedamdesetih, o tome kako je njegova sudbina da zauvek
prati svoju ljubav. Istog asa, ko zna zato, te rei dirnule su je pravo u srce. Obuzeta
dubokim emocijama koje donosi usamljenost, Venia je osetila da joj se grlo stee i oi su joj
se ispunile suzama samosaaljenja. Treperile su joj na ivici kapaka, ali uspela je da se
savlada i ljutnula se na sebe to je tako slaba i neodluna.
Dva sata kasnije prola je Groseto. Predeo oko nje bio je sav u talasima; podizao se od
nivoa mora prema nizu bregova. Penjala se i sputala kilometrima, izmeu brda koja su se
odvajala od glavnog planinskog lanca, sve prema Tirenskom moru. Po lepem vremenu pogled
mora da je spektakularan, pomislila je kad je izala na raskrsnicu i pola za putokazom ka
Orbetelu, velikom prirodnom rezervatu na obali koji je povezan s rtom preko tri kopnene
prevlake. Dok je vozila ka Monte Argentariju, s dalekom senkom mora s obe strane i vetrom
koji je uporno zavijao, Venii se inilo kao da prelazi iz ivota koji je ostavila za sobom u
neku tajanstvenu izolaciju. Ovo je bio Paolov teren.
Ve je skoro stigla, i za trenutak je zaboravila umor a srce je poelo da joj ubrzano kuca
u oekivanju da vidi Paola. Oseala je kako joj se grudi ire i kako je obuzima ona raskona
malaksalost pomeana s uzbuenjem koja se javljala kad god bi pomislila na njega, ali
odluila je da se dri svog samopotovanja, suzbijajui neeljeni talas elje koji ju je
podseao na to da jo nije ravnoduna prema njemu. Nasmejala se kad se setila italijanske
izreke koju je Franeska esto pominjala: quando ci si priva di cioccolato, se ne ricorda sempre ii
sapore dolce kad se lii okolade, uvek se sea slatkog ukusa. Da li bi njene udnje nestalo
kad bi viala Paola svakog bogovetnog dana, ne samo kao prijatelja nego kao ljubavnika,
pitala se. Da li bi preputanje bilo lek za ovu udnu, grozniavu zavisnost?
Uputstva koja je Paolo poslao u kancelariju govorila su kako da stigne u Mirao iz Kala
Pikole, malog sela nedaleko od Porto Santo Stefana, i bila su jasna i detaljna. Nije joj bilo

teko da nae uzani, neosvetljeni put koji je vodio navie ka imanju. Oluja je stala naglo kao
to je i poela, i iako je pod poslednjim zracima sunca pogled i dalje bio nejasan, jak vetar
razgonio je oblake i nebo je bilo blago osvetljeno. Dok je pore krivudao uzbrdo, Venia je
bila svesna da se penje na monu liticu s pogledom na beskrajno morsko prostranstvo, s
jedne strane, i prostrane, ustalasane bregove, s druge. Pred sobom je, uprkos sumraku koji se
sputao, mogla da razabere velianstvenu graevinu u daljini.
Konano je izbila navrh litice i stigla do visokih zidina od sivog kamena koje su se
postepeno udaljavale prema sve tamnijem nebu. Prekidala ih je samo visoka kapija od
kovanog gvoa, stojei otvorena na platou koji se delimino pruao u more, a izgledao je
kao da je nekada davno isklesan iz ive stene.
Tu smo, dakle, pomislila je Venia i osetila kako joj se puls ubrzao. Oklevala je i za
trenutak usporila, ali onda je prola kroz kapiju i krenula sporom krivinom puteljka
okruenog limunovim drveem koji ju ie doveo u poljunano dvorite. Tu je stajala
prostrana i prekrasno skladna graevina s kulom, istaknuta prema tamnom nebu: Paolov
dom meu oblacima.
Venia je zaustavila pore ispred velianstvenog glavnog ulaza. Kua je bila mrana i
delovalo je kao da nema nikoga. Zbunjena, ostala je da sedi u autu na ivici smeha i suza; nije
znala ta e prevladati. Da li je pogreno zapamtila datum? Moda ovo nije Mirao? Bila je
sigurna da se tano pridravala uputstva; uostalom, nije bilo nijedne druge zgrade na
liticama ovog uzanog platoa. ta to Paolo izigrava? Da li on ovako zamilja alu da je kazni
to je vozila dovde umesto da prihvati avionsku kartu? Ili zato to nije htela da razgovara s
njim kad je telefonirao? Obuzela ju je takva zbrka oseanja da joj se za trenutak zamaglilo
pred oima, a onda je postala svesna da se s drugog kraja dvorita neko kree prema njoj,
nosei baterijsku lampu, i da ga prati veliki nemaki ovar.
ovek je upadljivo hramao, a desno rame bilo mu je nekako iskrivljeno. Bio je visok
preko metar osamdeset i irokih ramena. Pravi div, s odgovarajuom krupnom glavom i
neurednom, prosedom kosom koja mu je padala preko vrlo preplanulog lica grubih crta.
Venia je pomislila da izgleda mnogo opasnije nego vujak koji ga je pratio. Podsetio ju je na
lik iz knjige Roalda Dala, Velikog Dobroudnog Dina, ali na njemu zapravo nije bilo nieg
prijatnog niti ljubaznog.
Buonasera, signorina, posso aiutarla, mogu li da vam pomognem? upitao je, uperivi
svetlo Venii u lice, to je bilo prilino neljubazno, a pas je stajao kraj njega, gledajui pravo
u mladu enu i prigueno reei.
Zaslepljena svetlom, Venia je podigla ruku da zakloni oi. Buonasera... e questa la asa
del Signor Barone? Da li je ovo kua gospodina Baronea?
Si, si, siete a asa del Signor Barone, ali signore nije tu.
Veniu je obuzelo neprijatno predoseanje. Prela je ovoliki put i sad e morati da se
vrati, kao rtva nekog poniavajueg nesporazuma?
Ja sam sinjorina Aston Montegju. Angaovana sam da restauriram mozaike u vili
sinjor Baronea, objasnila je Venia, trudei se da joj se u glasu ne oseti strepnja.
Si, si, lo so, ali nismo znali da danas dolazite, odgovorio je din grubo. Loe je
vreme, pa je aerodrom zatvoren. Let sinjor Baronea je otkazan. Mislili smo da ete doi s
njim, kada se aerodrom ponovo otvori.
Venii je duh klonuo i obuzele su je mrane misli. Zar e morati da trai hotel ovako
kasno uvee? U ovom delu sveta redovi vonje su nesigurni, letovi se svaki as otkazuju, a
aerodromi se, izgleda, zatvaraju na najmanji znak problema. ta ako se avionski saobraaj ne
uspostavi nekoliko dana?
Din mora da je primetio zabrinutost na njenom licu. Non e problema, signorina,
signore je jo pre nekoliko dana rekao da vam pripremimo kuicu. Poveu vas tamo, dodao
je, na njeno veliko olakanje, pre nego to je stigla da pita za najblii hotel. Io sono Antonio, ii

custode, dodao je, naklonivi se, i nasmeio se pokazujui bezube desni.


Venia se iznenada ohladila kad se setila Umbertovih rei: Poreklom je iz Verbanije, ali
je preao u Toskanu da izgradi novi ivot, i tamo ivi sa svojom stalnom ljubavnicom, Alegrom, koja
je neaka njegovog domara. Dakle, ovo je stric Paolove ljubavnice? Osetila je da je obuzima
bes. Instinkt joj je govorio da se okrene i smesta napusti Mirao, ali nije liilo na nju da se
predaje pa je pokuala da zvui to mirnije.
Hvala, Antonio. Gde da ostavim auto?
Ako mi date kljueve, parkirau ga u garai pored tale. To je prilino daleko, znate.
Moda vi iz grada niste navikli na hodanje; imate automobile koji vas svuda voze pa ne
koristite noge. Procenjivaki ju je odmeravao. Oluja je nanela tetu pao nam je jedan
hrast. Gunao je, podiui obrve. Sinjor e biti ljut, on jako voli svoje drvee.
Venia je pogledala kroz prozor auta ka psu, koji je i dalje pretei reao. Namrtila se.
Vujaci umeju da budu veoma agresivni, a ovaj pas nije delovao nimalo prijazno. Osetila je
strepnju.
Domar kao da joj je pogodio misli. Ne brinite, sinjorina. Rufus vas nee dirati. E un
cane bravo, on je dobar pas. Samo radi svoj posao, titi gazdu.
To je va pas?
Si, signorina.
Moete li mu rei da ne rei vie i da bude ljubazniji?
Antonio se promuklo, kretavo nasmejao. On ne rei, sinjorina, samo guna. To nije
isto.
Venia je uzdahnula; nije se mnogo razumela u psei jezik. Pa, ako vi kaete...
Pomalo oklevajui, otvorila je vrata i oprezno proturila jednu nogu napolje. Rufus kao
da se malo primirio i vie je nije gledao u lice. Venia je izala iz auta i, posle malo oklevanja,
predala je Antoniju kljueve nije volela da joj neko drugi vozi auto. Njen otac esto je
govorio kako ene i automobil treba da pripadaju samo jednoj osobi: vlasniku. Oduvek je
mislila da je to prilino grubo poreenje, ali Vilijam Aston Montegju smatrao je da je strano
duhovito i Venia se slagala da je, barem kad se radi o automobilima, imao pravo.
Zaobila je auto, pazei da ne proe blizu Rufusa, i otvorila prtljanik da izvadi svoje
stvari.
Poneu vam ja torbe, signorina. Antonio je posegnuo u prtljanik i izvadio ih s
lakoom, a onda je poao ispred nje, dok ga je pas pratio u stopu. Uprkos invaliditetu, bio je
atletski graen i Venia je sad videla da mu rame izgleda iskrivljeno samo zbog naina na
koji hoda. Ovo je bio snaan ovek, a uz pomo psa svakako je odlian uvar. Samo bi se
neki veoma odvaan pljaka usudio da napadne ovakav par: Paolova imovina bila je dobro
zatiena.
Nije bilo meseine, ali nebo je bilo vedro i jasno su se videle zvezde. Lie na okolnom
drveu blistalo je pod njihovom svetlou kao da je optoeno dijamantima. Venia je pola
za domarom du kratke, uzane staze oiviene visokom travom, koja je irila divan,
aromatini miris dok su ili ka slikovitoj kamenoj kuici okrenutoj ka travnjaku pred
glavnom zgradom. Polovinu panje posvetila je gledanju okoline, a druga polovina bila je
obuzeta razmiljanjem o Paolu, jer pitala se kada e ga ponovo videti i zato nije obavestio
Antonija o tanom danu njenog dolaska.
Kuica u kojoj e Venia provesti naredne nedelje bila je nainjena od kamena i
smetena iza glavne zgrade, kraj same litice, i okruena sopstvenom malom batom. Dva
veoma visoka bora stajala su kraj nje kao na strai, a bugenvilija se razrasla preko niske
kamene ograde. Bata je u polutami izgledala staro i pomalo neuredno, smetena na strmoj
padini izmeu glavne i pomone zgrade. Stepenite s tragovima mahovine vodilo je kroz
batu navie ka kuici, koja je bila skrivena iza mnotva bunja u cvatu, vinove loze na
pritkama i rua penjaica.

La Sirena1, rekao je Antonio, zastavi i mahnuvi baterijskom lampom prema kuici.


Kraj same zgrade stajala je ogromna magnolija u punom cvatu, a tu je bilo i jezerce s trskom
i drugim biljkama koje u mraku nije mogla da prepozna. Kao i glavna zgrada, kuica je bila
zaklonjena kamenom ogradom i gustim rastinjem s tri strane, ali je s etvrte imala
velianstveni pogled na more, i taj pogled je opinio Veniu.
Antonio se osvrnuo. Ovuda, sinjorina1, doviknuo je dok je otkljuavao vrata Sirene,
trgavi je iz razmiljanja. Poveo ju je unutra, a Rufusu je naredio da eka pred vratima.
Kuica je bila jednostavna i prizemna. Domar je upalio svetlo na ulazu, koje je osvetlilo
i predsoblje. Unutranja vrata bila su otvorena i videla se prostrana dnevna soba. itav
jedan zid bio je u staklu, s pogledom na litice, drvee i Tirensko more. ak i po noi bez
meseine Venia je videla fantastian predeo pod sobom. Odmah ispred sobe nalazila se
duga terasa puna cvea, s dve lealjke i etiri stolice, nametene oko kamenog stola sa
sklopljenim suncobranom.
Venia je glasno uzdahnula. Stvarno je divno, rekla je tiho.
Osvrnula se i videla na stoiu veliku drvenu iniju punu voa, to je bio divan detalj
jarkih boja, i vazu s lepo araniranim utim ruama i plavim perunikama postavljenu uza
zid.
Antonio je primetio njen pogled. Ernestina, domaica, dolazila je jutros da proveri je li
sve spremno za vas. Poeao se po glavi. Nismo vas oekivali veeras, pa nema veere. Ali
u kuhinji ima hleba, aja i kafe, i malo sira i mleka, e una bottiglia di vino nelfrigorifero.
Venia je prosto morala da se raznei zbog ovolikog truda uloenog da joj bude
udobno i upitala se da li je Ernestina to uinila na svoju inicijativu, ili prema Paolovim
uputstvima.
Domar je spustio Veniine torbe na stalak u prostranoj spavaoj sobi. Veliki krevet u
uglu bio je tako visok da je dosezao do ivice prozora, a ostalo je mesta i za sofu i dve fotelje,
mali pisai sto, jo manji toaletni sto i plakare. Iz spavae sobe ulazilo se u malu garderobu i
velianstveno mermerno kupatilo u prijatnoj ruiastoj nijansi, podeljeno nadvoje na jednoj
strani nalazili su se podna kada i umivaonik, a na drugoj tu-kabina.
Ima dosta tople vode, a isti pekiri su u kupatilskom ormariu.
Hvala, Antonio, ovo je divno.
On je klimnuo glavom. Ostajete dugo, zar ne?
Onoliko dugo koliko je potrebno da obavim posao za sinjor Baronea.
Dakle, dugo. Odmeravao ju je sumnjiavo, tako da je shvatila da se s njim nee lako
sprijateljiti.
Ipak, nasmeila se to je prijatnije umela. Da, verovatno. Ie li to problem?
Nessun problema, signorina. Antonio voli da zna ta se deava, to je sve. Pa, buonanotte,
signorina. Laku no. Antonio je krenuo napolje, pozvavi Rufusa zvidukom.
Poto je domar otiao, Venia je detaljnije razgledala kuicu. I dnevna i spavaa soba
bile su u utim i be nijansama, osvetljene diskretnim lampama. Lagane zavese
omoguavale su privatnost, a nisu zaklanjale pogled;
Venia je mogla da ih zamisli kako lepraju na morskom povetarcu. Na zidovima su
stajali akvareli s pejzaima iz okoline, a nad kaminom u dnevnoj sobi visila je uljana slika
kue s kulom u predelu, jarkoplave i zelene boje, s empresima koji su upirali visoko u nebo.
Venia je pretpostavila da prikazuje Mirao, ali kad je malo bolje pogledala, videla je na
ramu ploicu: La Toreta, 1969.
Otvorila je irom jedan od dva prozora u spavaoj sobi i nagnula se napolje. Prekrasno!
Nebo se razvedrilo; u sobu je ulazio vlaan, slatkast vazduh, pun mirisa mora. Iznad
oblinjeg brda svetlucale su zvezde, krupne i sjajne; pod njihovim svetlom mogao se nazreti
mali potok kako ubori u travi, a blie kui, nagnuta nad tim potoiem, njihala se grana
jabukovog drveta. Dopala joj se istoa vazduha, s mirisom divljine i vlage. Nije ni udo to

postoje pesnici, pomislila je, naginjui se napolje, ne elei da se vrati u sobu; ipak, bila je
premorena, i na kraju je zatvorila prozor.
Venia je morala priznati da je razoarana to nije videla Paola, i to ju je pomalo
rastuilo. I dalje nije znala ta da radi i ta da osea. Ipak, moe da napuni kadu i lepo se
okupa, da spremi sebi hleba i sira i au mleka, pa ode u krevet. Uz malo sree, sutra e biti
lepi dan. Barem e moi da razgleda ovo prekrasno mesto i da vidi hoe li neto saznati o
njegovom tajanstvenom vlasniku.

VI
Bilo je prilino kasno kad je Venia najzad legla u krevet, no ipak nije uspevala da
zaspi. Oluja je prola i no je bila tiha, ali njen mozak odbijao je da se smiri. Sve to se
deavalo otkako je prvi put videla Paola sada se vraalo da je mui. Na kraju je nekako
zadremala, pa su je, kao i skoro svake noi, opseli erotski snovi od kojih je ostajala bez daha,
dok joj je srce tuklo kao ludo kad se probudila u mraku.
Sledee jutro svanulo je spokojno i toplo posle jueranjeg nevremena. Pod blistavim
aprilskim suncem zemlja je isparavala od vlage, a more je bilo mirno. Padina brda, sino
zaogrnuta tamom, sad je bila okupana mekim svetlom boje afrana. Meu maslinama i
vinovom lozom stajali su visoki empresi i masivni zimzeleni hrast nalik na velike blokove
gustog lia.
Veniu je probudila buna pesma ptica u kronjama ispred prozora. Umesto golubova
po drevnim gradskim krovovima, ovde su drozdovi cvrkutali u bati, gradei nova gnezda
visoko na borovom drveu koje je jo sino primetila.
Prvo je pomislila na Paola i upitala se da li je stigao tokom noi, a ako nije, da li e ga
videti danas. Venia je za trenutak oslunula daleko, veselo cvrkutanje, a onda se lenjo
protegnula. Pridigla se u krevetu i naslonila na jastuke, jo uvek sanjivih oiju ali
zainteresovana za prizor pod otvorenim prozorom. Kako je sve delovalo spokojno i isto! Iza
bate, preko uzane doline u kojoj su se pruili terasasti vinogradi i srebrnastosive masline,
padine su bile proarane prolenim cveem i toliko pune boja da su mogle posluiti kao
pozornica za bilo koju legendu.
Zbacila je pokriva i ustala iz kreveta, te se bosonoga uputila ka drugom prozoru, koji
je ostao zatvoren preko noi. Otvorila je aluzine. Sobu su smesta preplavili blistavi zraci
sunca. Podigla je lice ka njihovom dodiru, uivajui u toploti, i obgrlila je samu sebe od
oduevljenja. Pod njom se tle putalo ka polukrunom zalivu, gotovo potpuno odvojenom
od mora dugakim, umovitim rtovima s obe strane. Sve se neverovatno jasno videlo u
kristalno istom vazduhu, blistalo je pod suncem puno mirisa soli, algi j joda.
Tirenska obala blistala je pod irokim lukom vedrog plavog neba, a more je svetlucalo
poput zlatnog ogledala; krivudava obala gledala je ka dalekim ostrvima Toskanskog
arhipelaga, dodajui njihovu lepotu ovom divljem planinskom predelu, gde je beli kamen
gusto proaran egzotinim zimzelenim rastinjem, a skoro prozirno more boje akvamarina
zapljuskivalo je obalu. Ovako nepomina, slika je zaista bila upeatljiva.
Mirao je bilo odlino ime za ovo mesto. Ovako stojei na vrhu uzane litice, delovalo je
kao da lebdi nad ponorom, poput privienja. Paolov dom u oblacima izgledao je sasvim
prikladno za oveka lienog prolosti, za lovca na seanja koji, bez identiteta, ne moe ni
udobno da ivi u sadanjici niti da planira budunost. Kad malo razmisli o tome, Venia je
skoro mogla da se uivi u stil koji je odabrao lAmante delle Quattro Stagioni.
S divljenjem je gledala u velianstveni pejza pred sobom, s liticama koje su stajale kao
straari s obe strane zaliva. Oseala je kao da su je sunce i vetar preneli u neki primitivni,
nestvarni svet i ostavili je da lebdi u vazduhu, liena civilizacije na koju bi se oslonila, barem
na neko vreme, i preputena divljem i velianstvenom Paolovom svetu a ta pomisao donela
joj je uzbuenje, mada je istovremeno delovala uznemirujue i pomalo zastraujue.
Venia je pogledala na sat i uvidela da je skoro devet. Ako je Paolo stigao tokom noi,
verovatno jo uvek spava, ali nekako joj nije delovao kao lentina, pa je pomislila da bi bilo
bolje da se spremi za posao.
Istuirala se i nekoliko minuta razmiljala ta da obue. Na kraju se odluila za

valentino kostim s pantalonama u nenoj boji breskve bio je elegantan ali i udoban, za sluaj
da pou u obilazak objekta. Visoko ogledalo pruilo joj je kompletnu sliku: bila je visoka,
vitka i dugih udova. Pastelna nijansa kostima naglasila je toplinu njenog lica i bronzani sjaj
koji je njena kestenjasta kosa uvek dobijala kad bi je obasjali sunevi zraci.
Danas ju je prikupila u punu i privrstila skoro nevidljivom mreicom. Tako je
izgledala pomalo strogo, ali to je sasvim prikladno s obzirom na okolnosti. Dola je ovamo
radi posla i elela je da to bude jasno, za sluaj da je Paolo zamislio neto drugo.
Poto je namestila krevet i pospremila sobu, ve je htela da greje vodu za kafu kad se
zaulo kucanje na vratima. Venii je zastao dali. Srce joj je napravilo salto u grudima i poelo
da kuca kao ludo dok je ila da otvori vrata.
Buongiorno, signorina, smeila se ena koja je stajala na pragu. Nosila je srebrni
posluavnik, a na njemu tanjir s pecivom, veliki bokal vrele kale i posudicu s medom.
Mislila sam da biste eleli doruak.
Venia se takoe nasmeila i sklonila se da je propusti unutra. Grazia, veoma ste
ljubazni.
Sono Ernestina, la governante di Miraggio, predstavila se domaica, pa se ponovo
nasmeila otkrivajui niz blistavobelih zuba. Gde elite da dorukujete u spavaoj sobi? Ili
u dnevnoj? Ili moda na terasi? Dan je divan.
Na terasi bi bilo fino, hvala.
Ernestina je bila ena od pedeset-ezdeset godina, sva okruglasta i prijatnog lica.
Moda je i mlaa, pomislila je Venia dok je ila za domaicom prema terasi; injenica je da
ene u ovim krajevima, koje rade teke poslove i esto borave napolju, obino brzo ostare.
Ernestinina preplanula koa bila je gruba i izborana, ali lice je bilo vrsto i otro srezano.
iljasti nos i vrste usne izgledali su kao oni profili na starim noviima.
Venia je gledala u domaicu kako sputa posluavnik na sto u dnevnoj sobi da bi
otila u kuhinjicu po tanjire i pribor za jelo, i primetila da joj je crna haljina, koja je dosezala
skoro do zemlje, veoma uredna, isto kao i crveni vuneni al koji je nosila preko ramena. Seda
kosa bila joj je prikupljena, upletena u kiku i privrena eljem od kornjaevine.
Ha dormito bene?
Spavala sam kao klada, hvala ovde je vazduh tako ist.
Si, i mora da ste bili umorni posle vonje po oluji. Videla sam va auto u garai.
Da, put iz Venecije je dug, ali dobila sam precizna uputstva i nije mi bilo teko da se
snaem, uprkos loem vremenu.
Venia j e izala na terasu, nosei mali radio koj i j e ugledala u sobi, a Ernestina je
donela posluavnik, sada pun svega to je potrebno za doruak.
Signore jo nije stigao, primetila je domaica, mrtei se. Kad je Antonio jutros otiao
u grad, svi su priali o nesrei. Izgleda da se jedan od onih malih aviona sruio na pisti, pa je
aerodrom u Pizi zatvoren do daljeg. Signore se jo nije javio. Trebalo je da stigne letom
Alitalije rano jutros, ali sad e svakako kasniti.
Iako se Venia razoarala kad je ula da e Paolo kasniti, laknulo joj je to je i bez
raspitivanja dobila odgovor na pitanje koje joj je bilo na pameti jo otkako je sino stigla u
Mirao. Ipak, bila je pomalo zbunjena to Paolo nije telefonirao da se raspita je li ona stigla i
da obavesti osoblje o problemu na aerodromu.
Spustila je radio i sela za sto, elegantno rustian, s nogama od kovanog gvozda i
kamenom ploom.
Da li je bilo mnogo tete na imanju zbog oluje?
Si, pao nam je veliki stari hrast. Ma quel che e peggio, to je jo gore, pao je na telefonski
stub pa su linije u prekidu. Zato je Antonio i iao jutros u grad. Nadao se da e dovesti
majstora da popravi linije, ali oluja je izazvala tale devastazione i proi e moda i nedelje pre
nego to neko stigne ovamo.

Moda je ipak trebalo da dam sinjor Baroneu broj mobilnog, promrmljala je Venia.
Ernestina je zavrtela glavom. Te spravice ovde ne rade, sinjorina, obavestila ju je.
Ah, questa nuova technologia...
Dakle, Paola ipak ne treba kriviti zbog izostanka komunikacije. Shvatila je da ga je
nepravedno optuila.
Ernestina se zbunjeno mrtila dok je posmatrala Veniu. Mi permeto di chiedere,
dozvolite da upitam vi niste Italijanka?
Pogodili ste, io sono Inglese, ali ivim u Italiji ve tri godine.
Savreno govorite italijanski, ako smem da kaem, sinjorina, ali ne izgledate kao
Italijanka. Koa vam je nalik na breskvu koju je sunce tek dotaklo molto bella. Domaica je
klimnula glavom i nasmeila se s odobravanjem.
Venia se nasmejala. Hvala na komplimentu, Ernestina.
Imate li sve to vam je potrebno?
Da, grazie, kuica je vrlo udobna, i veoma ljupka.
Signor Barone sarafelice di sentirti... lino je nadgledao obnavljanje Sirene... Si, si,
klimala je glavom, i pazio je da sve bude assolutamente perfetto. Kuica je godinama bila
nekoriena i moralo je mnogo toga da se uradi. Signore nije hteo nita da poinje dok nije
bio siguran da vi dolazite. I lavori sono stati fatti molto rapidamente, posao je obavljen veoma
brzo. Sve je zavreno za dve nedelje. Incredibile\
Pa, to je vrlo ljubazno od signor Baronea, i svakako u mu rei da je ovde veoma
prijatno i udobno.
Ernestina je iskosa pogledala u Veniu. Sigurno ste bliski sa sinjor Baroneom. Kao to
sam rekla, Sirena je bila zatvorena per molti anni, mnogo godina, i signore nikada nije pozivao
nikoga ovamo. On, jadan, vodi vrlo usamljeniki ivot, znate, odvojen od sveta kad nije na
putu zbog posla, naturalmente.
Moje poznanstvo sa sinjor Baroneom je isto poslovno. Angaovao je moju firmu za
posao koji sam ja dola da obavim, oprezno je odvratila Venia.
Njen uzdrani odgovor kao da je podstakao Ernestininu radoznalost. Rue u salonu
su iz bate sinjor Baronea i niko ne sme da ih neguje sem njega lino... Si, si,
completamenteproibito. Ostavio je detaljna uputstva o buketu pre nego to je otiao, a traio je
i da se u vau sobu ostavi inija' s voem iz naeg vonjaka. Non lha maifatto prima, to jo
nikada nije radio. Ernestina je zavrtela glavom; delovala je zbunjeno. Da li vi... da li vaa
firma dugo poznaje sinjor Baronea?
Venia prosto nije mogla ostati ravnoduna povodom Paolovog staranja za njenu
udobnost, ali nije nameravala da zadovolji Ernestininu radoznalost. Znam samo da cenimo
sinjor Baronea kao muteriju i da emo uiniti sve to moemo da mu udovoljimo, kao i
svim naim klijentima. Ljubazno se nasmeila domaici. Kafa e se ohladiti ako je ne
popijem, rekla je i sipala u olju. Posluila se biskvitima i medom, a potom je panju
posvetila prekrasnom predelu koji se pruao na sve strane oko nje, jasno pokazujui da je
razgovor okonan.
Se mipermette, spremiu spavau sobu, signorina, posluno je rekla Ernestina,
shvatajui mig i okreui se da se vrati u kuu.
Venia se nasmeila. To je vrlo ljubazno od vas, Ernestina, grazie mille, ali ja sam
namestila krevet i pospremila i sobu i kupatilo. Ne morate se muiti.
Nije to muenje, signorina, to je moj posao. Rekla sam vam da retko imamo goste u
Mirau. Ponovo je zavrtela glavom i pripretila joj prstom. mai, nikad fine dame kao to
ste vi. Jo jednom je pogledala Veniu u oi, a onda je uzdahnula i okrenula se. Kua ima
mnogo soba, a mnoge se ne koriste, ponovo je zavrtela glavom. Ponekad Mirao vie lii
na grobnicu punu duhova nego na dom, mrmljala je, odlazei kroz kuu.
Kad je ostala sama, Venia je ponovo pomislila na Paola. Dakle, lAmante delle Quattro

Stagioni pazi da prie o njegovim osvajanjima ne stignu do ove kue u oblacima.


Najverovatnije zbog Alegre, ene koju je Venia videla s njim u restoranu, ene kojoj se oito
uvek vraa. Od te pomisli obuzelo ju je oajanje mono poput fizikog bola. Stresla se i
oterala ga, svesna da ne sme misliti na takve stvari uostalom, otkud joj pravo da zahteva
Paolovu nepodeljenu panju? Zar nije poslednji put kad su bili zajedno rekla da moe da mu
ponudi samo prijateljstvo?
Pogreila je to je dola ovamo. Trebalo je da ovani objasni situaciju, ali odabrala je da
uti jer je i dalje bila radoznala u vezi s ovekom koji je dotakao neku nit u samom sreditu
njenog bia, koji je naterao njeno srce da ponovo pone da kuca. Ovaj ovek privlaio ju je
svojim tajanstvenim, privlanim, primitivnim armom, od kojeg je njeno telo vibriralo i
pevalo sa arom za koji je mislila da je odavno ugaen.
Venia je pretpostavljala da je iskustvo sa Dadom zauvek unitilo romantiku u njoj, ali
otkako je upoznala Paola, svi romantini snovi koji su joj se motali po glavi u ono vreme
ponovo su se vratili, jo moniji, i ona se ponaala kao neka neubedljiva junakinja iz
ljubavnih romana koje je itala kao devojurak, koju je neobjanjivo privukao potpuni
stranac. Smetalo joj je to se njeno srce tako ponaa kada joj je zdrav razum govorio da sve
to je saznala o Paolu potvruje da on nije ovek za nju.
Nedavno je ponovo itala Bleza Paskala, francuskog teologa iz sedamnaestog veka
kome se odavno divila, i sada se ponovo setila njegove reenice koja kao da je bila napisana
specijalno za nju: Srce ima svoje razloge, koje razum uopte ne poznaje. Kakva bolna
istina. Zato nije u stanju da razume razloge svoga srca? Da li grei kad se nada da su ona i
Paolo moda ipak srodne due koje su se nale poto im je ivot naneo okrutne udarce?
Uzdahnula je i ukljuila radio. Pronala je emisiju Don ovani koja je emitovala stare
italijanske pesme i zaula E Salutala Per Me Rafaele Kare. Nesvesno je poela da pevui uz tu
melodiju i tuno se nasmeila kad je Rafaelin glas poeo alostivo da peva o onima koji
pobeuju i gube, udei se mukarcima. Uzdahnula je. Da li e ona pobediti ili izgubiti?
Uprkos svemu to je znala o Paolovom ugledu enskaroa, o tajnama svoga srca Venia je i
dalje potajno verovala da e se i njoj jednog dana desiti neka sitna magija, i da e sudbina
mahnuti svojim arobnim tapiem. Sklopila je oi, grdei sebe to je tako neozbiljna, i
prepustila se milovanju morskog povetarca.
Iako su joj se misli kovitlale, nita nije moglo da joj pokvari uivanje u pogledu. Sedela
je i sve upijala: sanjalaki mir, miris cvea i dima od drveta koji je lebdeo u vazduhu, slani
miris mora. Do maloas oputena ramena nesvesno su joj se ispravila. Quel che sara, sara,
kae italijanska izreka. Jutro je bilo predivno i stvarno nije imalo smisla preputati se
mranim mislima: bolje je da iskoristi priliku, malo razgleda imanje, a moe se i odvesti u
grad na ruak.
Ima stvari koje treba skloniti u neku fioicu duboko u umu, gde mogu ostati skrivene i
zanemarene dok ne doe vreme da ih ponovo proui, ili dan kada e biti potpuno
zaboravljene. Venia je to dobro znala. Odgurnula je sve misli o Paolu i odluila da uiva u
dananjem danu.
Ba kad se spremila da ustane, na terasi se ponovo pojavila Ernestina. Sredila sam
vau sobu, signorina. Nije bilo mnogo posla. Ubudue ostavite to meni. Rekla sam vam, to je
moj posao, a signor Barone bi se naljutio kada bi znao da ga nisam radila kako treba.
Venia se vedro nasmejala. Pa, Ernestina, ako ba zahtevate ne bih elela da zbog
mene dospete u nevolju. Ali ipak mi dozvolite da nametam krevet. Krevet je veoma lina
stvar, da li se slaete?
Ernestina se kratko nasmejala i slegnula ramenima. Dio mio, questi Inglesi! Va bene,
neka vam bude.
Vreme je divno, mislim da u obui neto udobnije pa idem da se proetam po bati.
Naravno, naravno! Imanje je divno i svakako morate pogledati gospodinov ruinjak.

Ali pazite dok ste na ivici litice; tamo moe da bude klizavo i zemlja se odronjava, naroito
posle ove oluje jue molto pericoloso, upozoravala je Ernestina dok je izlazila iz kuice.
Venia se presvukla u pamune pantalone, dopunila ih smeim kaiem od antilopa, i
uzela jarkonarandastu svilenu bluzu s malim okruglim dugmiima. Potom je raspustila
kosu i napravila obian konjski rep.
Pripremila je blok i olovku, za sluaj da poeli neto da nacrta, i krenula na sunce.
Bata oko kuice bila je puna boja, sve je blistalo na suncu. Na prvi pogled delovala je
zaraslo, ali Venia je jo sino pretpostavila da je bujna i sad se pokazalo da je imala pravo.
Batom, okruenom kamenim zidom, dominirala je ogromna bugenvilija koja je padala u
vodopadu ljubiastih i utih cvetova pravo preko ivice litice. Zidovi kuice bili su optoeni
jasminom i begonijama. Jagorevina i lale izgledale su kao blistavi dragulji u lejama rasutim
po travi, a stablo jabuke ispred prozora bilo je puno belih i ruiastih cvetova. ubor
potoia koji je tekao kroz batu nekako je naglaavao mir koji je ovde vladao. Svuda se
oseao dah i miris prolea.
Radoznala da vidi kako glavna zgrada izgleda na dnevnom svetlu, Venia je izala iz
bate i krenula uskom stazom uzbrdo, sve do dvorita u kom je sino ostavila auto... i tamo
ju je ugledala u punom sjaju.
Sagraen od neobino svetlog, skoro zlatastog kamena, Mirao je, sa svojom gotikom
kulom na jednom kraju, predstavljao impozantnu starinsku zgradu koja je privlaila pogled
iz itave okoline. Nalik na Golijata, vrsto ukopana na kamenom ispustu koji se pruao u
Tirensko more, bila je okruena s jedne strane dobro odravanim vinogradom, maslinjacima
i vonjacima, a s druge ogromnim prostranstvom svetlucavog, plavog i tirkiznog mora.
Velianstvena kua imala je etiri sprata i podrum urezan u ivu stenu. Moni kameni
zidovi bili su obrasli ruama penjaicama koje kao da su zavirivale kroz elegantne, visoke
prozore i irile se preko lepih, lunih ulaznih vrata, ublaujui strogi izgled kue. Veranda s
kolonadom okruivala je tri etvrtine kule, a preostali prostor zauzimala je terasa okrenuta
prema jugu. Stubovi su bili proarani puzavicama u cvatu, a izmeu njih su se nalazile
ogromne zemljane saksije s geranijumom.
Venia je sad jasno videla nameru arhitekte. Velianstvena zgrada bila je upadljivo
postavljena, a put kojim se do nje stie bio je paljivo isplaniran: prvo se izdaleka video
Mirao kako lebdi nad morem dok posetioci prilaze imanju, sve do trenutka kad se proe
izmeu velikih zidova i poe dugim putem izmeu limunova da se stigne do poljunanog
dvorita, gde je impozantna kua pruala izvanredan pogled i senzualnu svest o okolnim
predelima. Paolov dom, zakljuila je Venia, poseduje i lepotu i velianstvenost, kao i
prizvuk melanholije iz davnih vremena. Sve joj se to dopadalo.
Prila je parapetu sagraenom du vrha litice. Sasvim kraj kamene ivice, nagnuto
prema ponoru, raslo je drvo mimoze. Njeni srebrnosivi listovi nalik na paprat i jarkouti
cvetovi bili su poredani po granju u gustim upercima. U vreloj tiini blistali su kao male
zlatne kugle, nudei se poljupcima sunca. Mimoze, ako se posade suvie gusto na
otvorenom, obino se pretvore u korov i nekontrolisano se ire. udno kako je ova nikla
ovde, pomislila je Venia, nalik na usamljenog straara koji se naginje sa stene u koju je
pustila koren. Visila je potpuno nepomino nagnuta preko ivice, uta na tamnoplavoj
pozadini, bez ijedne druge biljke oko sebe.
Nedaleko od drveta Venia je primetila iroko stepenite uklesano u stenu. Vijugalo je
nanie, ka izdvojenom zalivu koji kao da je pripadao imanju, i koji je svetlucao u dubini. Tu
sigurno ima preko sto stepenica, pomislila je i upitala se da li je Paolo ikada siao dole da se
kupa potpuno sam. Obuzeo ju je neoekivan oseaj du kime kad je pomislila na njegovo
preplanulo, miiavo telo kako blista dok izlazi iz vode; za trenutak je nepomino stajala,
izgubljena u snovima, zamiljajui kako bi izgledalo kad bi gola plivala s Paolom u moru
obasjanom meseinom.

Dan je bio savren za crtanje i slikanje. Imala je mnogo ta da vidi i divi se natenane.
Smestila se na stepenik u senci mimoze i izvadila blok za crtanje. Pogledala je useke u steni
na dnu, gde su je talasi neprekidno zapljuskivali, i galebove koji su spokojno sedeli na vrhu
litice. Izgledali su nekako udno, kao tek obojene drvene igrake, s blistavim perjem i
velikim narandastim kljunovima, sastavljenih nogu i budnih svetlih oiju dok su stajali
potpuno nepomino, s izrazom prazne ozbiljnosti na nepominim licima.
Dopadala joj se samoa, prostranstvo mora i neba, kretanje senki, nain na koji su se
iznenada pojavljivali detalji do maloas sakriveni senkom, odjednom osvetljeni suncem. Ovo
mesto bilo je izdvojeno iz vremena i poteeno svakog prizvuka savremenog ivota moglo
je predstavljati pozadinu neke ljupke srednjovekovne slike. Moda arls Lamb ipak nije bio
u pravu kad je napisao da kao to ljudi, kada umru, nisu potpuno mrtvi, tako moda i njihove
nastambe ostaju da postoje u nevidljivom svetu.
Venia je izvadila olovke i zagledala se u horizont, a onda je poela da crta daleki beli
brod koji je upravo uplovljavao u Porto Santo Stefano. Mogla je razumeti zato se Paolo
doselio ovamo posle nesree u kojoj je izgubio enu ovo je dobro mesto za zacelivanje rana.
Ovo nije igralite za decu niti park za turiste. Upali ste na privatno imanje!
Zadubljena u crtanje, Venia samo to nije iskoila iz koe od ovog iznenadnog,
grubog glasa. Zaklonila je oi od jakog sunca, podigla glavu i ugledala prgavi izraz na licu
mlade ene koja ju je gledala s rie kobile, oiju krupnih i divljih skoro isto kao kod konja.
Kako ste uopte stigli ovamo?, neljubazno je nastavila jahaica.
Venia je osetila da je obuzima bes kada je utvrdila da je to svakako Alegra, mlada
devojka koja je bila s Paolom u onom restoranu, ali stegnula je zube i uspela da izgleda
nehajno, ak s nagovetajem osmeha.
Ula sam kroz kapiju, naravno.
U tamnim oima ljutite jahaice prosto se video plamen besa dok je odmeravala Veniu
od glave do pete.
E pa, sad lepo istim putem izaite pre nego to pozovem policiju.
Venia se nije ni pomerila. Mirno je uzvraala pogled ljutitoj devojci. Bojim se da ete
morati da me trpite jo neko vreme.
Taj smireni odgovor kao da je iznenadio Alegru; za trenutak je utala, ali brzo se
pribrala. A zbog ega? Ko ste vi? Ili, tanije, ta zamiljate da ste?, prasnula je,
obuzdavajui nestrpljivog konja cimanjem uzde.
Zovem se Venia Aston Montegju. ]a sam arhitekta kojeg je sinjor Barone angaovao
da izvri neke radove ovde.
Jahaica je podigla obrve. Kakve radove? Sinjor Barone nije tu i nije ostavio nikakve
instrukcije o tome.
Moda bi trebalo da proverite s njim. Uveravam vas da je svestan mog prisustva
ovde.
Na Alegrinim punim, rumenim usnama pojavio se zlobni smeak. Paolo i ja
razgovaramo svakog dana. Rekao bi mi da oekuje nekoga. Dok je on odsutan, ne smemo da
putamo nikoga na imanje, iz bezbednosnih razloga. Prema tome, zahtevam da odete.
Laljivica! Venia samo to se nije pobunila, ali ipak je outala; brojala je u sebi do
deset. Predstavila se i sad nije bilo nikakvog smisla zapodevati svau s Paolovom
ljubavnicom, koja je s velikim zadovoljstvom naglaavala svoje prisne odnose s njim.
Prkosno je podigla bradu. Naalost, morau da vam protivreim. Sino me je na
imanje pustio Antonio, domar, i provela sam vrlo udobnu no u jednoj od kuica na
imanju, rekla je mirno.
Lepa Italijanka odmeravala je protivnicu s neprikrivenom zlobom. Venii se inilo da je
devojka procenjuje, kao da je svlai dok je prezrivo posmatra ispod dugih, crnih trepavica.
Alegra je zabacila glavu, steui i oputajui sitne ake kojima je drala uzde, a onda je

pljesnula kobilu po vratu da je potera dalje; ubrzo su nestale u oblaku praine.


Nekontrolisano drhtei od besa i ponienja, Venia je pratila Alegru pogledom. Po
drugi put za dvadeset etiri sata prva pomisao bila joj je da poe u kuicu, spakuje stvari i
vrati se u Veneciju a moda ak i u Englesku! Ali ona nikad u ivotu nije pobegla ni od posla
ni od ljudskog bia, i svakako nee sada poeti, pogotovo ne zbog neke uobraene,
razmaene devojke i njenih opakih lai.
Ipak, Venia je bila svesna da Alegra nije bilo kakva mlada devojka; bila je skladno
graena i veoma lepa, kao tek otvoreni cvet, sa svilastoin i potpuno crnom kosom koja joj je
pokrivala ramena poput plata, koom mekom poput satena i izraajnim, tamnim,
barunastim oima kakve Venia nikada ranije nije videla. Devojka je imala izrazito drzak
mali nos, koji joj je davao izraz oholosti za koju je Venia znala da moe da bude neodoljiva
pripadnicima suprotnog pola bila je prava devojka iz snova za milione mukaraca. Venia
nije nimalo sumnjala da je Alegra s lakoom oarala bogatog udovca s amnezijom; u ovom
trenutku bila je spremna da saaljeva Paola.
Pa ipak, morala se naljutiti na sebe kad je shvatila koliko joj je antipatina mlada
Italijanka i kad je u tome prepoznala ljubomoru, monu poput lave, pri pomisli na Paola u
naruju ove crnokose lepotice, a to oseanje nateralo ju je da se oseti hladno i neumoljivo.
Pokupila je blok i olovke i vratila se u kuicu, neto loije raspoloena nego kad je jutros
izala iz nje.
ta je to tako posebno u tom oveku? Nije da je naroito lep barem ne na uobiajeni
nain; pre e biti ak obrnuto. Svakako nema onu finu strukturu kostiju koja ju je najvie
privukla kod Dada, niti aristokratski pravilne crte i izgled nordijskog boanstva koji su
Umbertu doneli titulu mistera Venecije kad mu je bilo dvadeset godina. Ipak, Paolo je zraio
neim drugim, neim mnogo monijim: posedovao je onaj primitivni izgled koji ga je inio
drugaijim od svih drugih mukaraca, kao to se ivotinja iz dungle razlikuje od
pripitomljenih roaka; divlja otrina, koja je davala njegovom licu izrazitu seksualnu
privlanost, to je njoj bilo mallene neodoljivo. Oito ona nije jedina ena na koju on tako
deluje. Ve je videla kako se ene roje oko njega, kako okreu glavu za njim i prate ga
pogledom, tako da se nije preterano udila kad je ula da su ga prozvali VAmante delle
Quattro Stagioni.
Kad se vratila u kuicu, Venia je zatekla posluavnik sa salatom od povra, tanjirom
hladnih narezaka, veknicom domaeg hleba, maslinama, sirom i bocom crvenog vina.
Velika inija s voem i dalje je zauzimala stoi kraj zida, gde je bila i sino. Nameravala je
da ode u grad na ruak, ali ovaj jednostavni obrok bio je mnogo privlaniji Venia se oduvek
divila sposobnosti Italijana da ive jednostavno i neobino prijatno. Posle podne moe poi
da razgleda Kala Pikolu i Porto Santo Stefano, a pritom se moe i raspitati da li je aerodrom
u Pizi otvoren. Zapravo, pravo je udo to Paolo nije doao vozom ili autom, kad ve nema
aviona. Kako to da mu to nije palo na pamet, razmiljala je, pomalo uvreena njegovim
neobinim ponaanjem, pogotovo zbog onolikog navaljivanja da je nagovori da doe
ovamo.
Sunce je sijalo i dalje, ali nije bilo suvie jako pa je Venia otvorila suncobran i smestila
se na verandu, s pogledom na prekrasni toskanski predeo koji je okruivao imanje, s
terenom koji se postepeno sputao ka dolini i glavnom drumu koji vodi u Porto Santo
Stefano. Visterija je bila u punom cvatu i penjala se po belo okreenim zidovima pomonih
zgrada na imanju.
Venii se srce malo steglo kad su ljubiasti cvetovi prizvah seanje na arobno vee s
Paolom u Lanterni, pokvareno onim telefonskim pozivom koji je pokrenuo sve njene
mehanizme odbrane. Zato je neljubazno okonala izlazak. Pitao ju je zato im uskrauje
jednostavnu sreu kada plamen u njenim oima odraava strast koja joj ispunjava duu, a
ona nije mogla da mu odgovori... a nije mogla ni da zaboravi tuni, skoro zaprepaeni izraz

na njegovom licu kad ga je odgurnula uz rei u koje ni sama nije verovala. Moj jezik taj moj
uasni jezik! ta ju je spopalo da se tako izbrblja? Odgovor je zapravo bio sasvim
jednostavan, i ona je to dobro znala: duboko usaen strah od ljubavi koji joj je kvario ivot
od onog uasnog iskustva sa Dadom pre mnogo godina.
Pa ipak, zar se nije, odbivi Paola, spasla jo vee patnje? Zato bi alila zbog naina na
koji je reagovala na njegovo udvaranje, s obzirom na trenutne okolnosti? Sve je to ba kako
treba da bude, ponovila je po ko zna koji put. A ipak, negde duboko, Venia je bila svesna
da joj se, kad ga je prvi put videla, desilo neto to se ne moe promeniti. Kao da su se daleki
odjeci njene ljubavi prema Dadu, jedine istinske ljubavi koju je imala, vratili da je progone;
i ma koliko se borila, Venia je ozbiljno sumnjala da nee biti u stanju da prigui plamen koji
kao da je neumorno goreo danju i nou, vreo i estok, tu u njenim grudima... iako ovaj novi
blesak strasti, znala je to dobro, nije goreo zbog Dada.
Ma to je samo hernija, aputao je onaj glasi razuma. Ali da li je to zaista samo seksualna
elja kad joj, kad ju je onomad Paolo poljubio i onako privio uz sebe a ona je mogla da oseti
svaki mii u njegovom telu, to nije bilo dovoljno? Da li je stvarno samo fizika privlanost
ta koja je tera da eli da mu bude blie, jo blie, da oseti njegovu vrelinu u sebi, njegovu
kou uz svoju, i da im se spoje ne samo tela nego i due, i to zauvek?
Sedela je zadubljena u misli, nesvesna da vreme prolazi. Mora da je proao ceo sat kad
je zaula da neko ulazi u kuicu, i na verandi se pojavila Ernestina.
O, signorina, nije vam se dopala salata?
Upravo suprotno, Ernestina, uivala sam u ukusu, hvala, ali nisam navikla da mnogo
jedem za ruak, urno je rekla Venia, svesna da je jedva i dotakla hranu.
Pa zar ni au vina? La cucina picolafa la asa grande, mala kuhinja ini kuu velikom, a
svi e vam rei da je Ernestina najbolja kuvarica u kraju. Hleb je jutros peen. Signore jede
samo domai hleb, a na je delizioso, squisito\ Domaica je coknula usnama da pokae
koliko je ukusna re korica koju Venia oito nije dovoljno cenila.
Venia se bojaljivo nasmeila; svakako nije elela da se zameri ljubaznoj domaici.
Rado bih ga jela za veeru, ako se slaete. Sada stvarno nisam gladna.
Ernestina je opet klimnula glavom, kao da je zadovoljna ovakvim odgovorom, a onda
se ipak namrtila. Nadam se da e se signore vratiti na vreme za veeru, rekla je kao da se
izvinjava. Telefon je jo uvek u prekidu, a Antonio nije imao vremena da ponovo ode u
grad i pita za aerodrom.
Ne brinite, ja u po podne ii da obiem Porto Santo Stefano, pa u se raspitati i javiu
vam.
Vratile su se unutra. Dok je uzimala tanu sa sofe, Venii je pogled pao a sliku iznad
kamina koju je razgledala jo sino. Poto je videla Mirao po dnevnom svetlu, sada je bila
sigurna da su Toreta i Mirao jedna ista zgrada. Jedina razlika bila je u obilju rua penjaica
i drugog bilja koje je sada prekrivalo pomalo stroge zidove kue i davala Mirau izgled
vilinskog zamka umesto srednjovekovne tvrave.
Tako je Mirao izgledao pre nego to gaje sinjor Barone kupio rekla je Ernestina,
primetivi da se Venia zadrala pred slikom. Toreta je u to vreme bila ruevina. Vlasnik je
bio un cantante dopera ben noto. Boe sakloni, tog operskog pevaa ubila je jedna od njegovih
ljubavnica, i neki kau da kuu i dalje pohodi ii suofantasma Ernestina je pogledala uvis i
prekrstila se, a onda je nastavila. Ali ne smemo da mislimo o tome. Loe misli donose
vibrazioni negative, a kua je imala mnogo vlasnika i dugu istoriju. Signore ih je zagradio, ali
tamnice su i dalje tu znate, okrenute ka jezeru. A tu je i ona udna, kripava mainerija za
potapanje najnie tamnice.
Mirao ima i jezero?
Da, malo je e molto inquietante, i prilino jezivo. Nita ne moe da raste oko njega i
signor Barone nikada ne ide tamo. Legenda kae da su u srednjem veku vlasnici Torete

vezivali svoje zatvorenike za gvozdene alke u zidovima tamnice i putali ih da se udave


veoma polako, pedalj po pedalj. Posle bi ispustili vodu i stavili tegove na tela pre nego to ih
bace u more.
Uasno!, uzviknula je Venia.
Ernestina je slegnula ramenima, tipino italijanskim pokretom. To je praktian nain
da se oslobodite neprijatelja!
Venia se stresla; ovo je zvualo prilino jezivo. Uzela je tanu. Gde je garaa,
Ernestina? Jue sam dala Antoniju kljueve od auta, a nije mi ih vratio.
Bie da su u autu. Ovo je veoma bezbedno mesto, molto sicuro. Niko ne moe da
stigne do garae a da ne proe pored tala ili pomonih zgrada, a tamo uvek ima nekog od
radnika, ak i tokom sijeste. A nou, nou straari Rufus. Hodite, pokazau vam.
Izale su na sunce i krenule irokom stazom du zadnjeg dela kuice, pored
nadstrenice obrasle puzavicama, senika i drugih pomonih zgrada, koje su sve bile u senci
drevnih i ogromnih hrastova, kedrova i bukava, uz poneki visoki, elegantni empres,
zatitni znak Toskane. Nekoliko ljudi radilo je napolju i Venia je oseala njihove radoznale
poglede na sebi dok je prolazila oito nisu bili navikli da imaju goste sa strane.
Kada su stigli do tala, Venia je ve na prvi pogled utvrdila da su u savrenom stanju.
Zgrada je bila u obliku slova U i imala je est odeljaka za konje, odeljak za pranje, za
potkivanje i za hranu, sve to postavljeno u nizovima s obe strane velianstvenog kamenog
luka obraslog visterijom i brljanom. Izgraena od drvenih stubova, greda i dasaka, tala je
imala visoki zabat s kosim krovom od smeeg erpia. U prolazu je bacila pogled unutra i
videla da su odeljci prostrani, sa sveom slamom, i da se u njima nalaze etiri divne, odlino
timarene i naizgled zadovoljne ivotinje.
Venia je jahala itavog ivota. Ser Vilijam je posedovao veliku talu u Berkiru, kuda
je odlazio u lov. Ona nikada nije uestvovala u tom sportu, ali prvog ponija dobila je kad joj
je bilo sedam godina i tada je nauila da jae, a potom je uila dresuru i uestvovala na
takmienjima; u esnaestoj godini osvojila je ak i neki trofej. Dad je takoe bio dobar jaha
i imala je divna seanja na njihove zajednike jahake etnje Hajd parkom u rana letnja jutra.
Ponovo ju je uhvatila tuga dok je gledala ovaj poznati prizor.
Signor Barone je odlian jaha, rekla je Ernestina, trgavi je iz misli. Radove na
imanju nadgleda a cavallo, jaui, umesto da ide okolo automobilom.
I oito ga uvek prati i ljubavnica, pomislila je Venia tupo. Dola je u iskuenje da upita
domaicu za mladu devojku koju je jutros videla u sedlu, ali je ipak odustala. Ko eka, doeka,
rekla je sebi filozofski.
A ovde ivi Antonio, promrmljala je Ernestina dok su prolazile pored kuice kraj
tale. Bila je vea od Sirene ali ne tako ljupka. Venia je iznenada shvatila da sigurno tu ivi i
Alegra, i jedva se savladala da ne pita za nju.
Garaa je bila blizu tala. Pore je ekao unutra i Venia je primetila da je opran od blata
posle vonje po oluji. Klju je bio u kontakt-bravi.
State attenta, vozite polako, le strade sono molto insidiose, putevi su prilino nesigurni,
upozorila ju je Ernestina dokje Venia seala za volan.
Ne brinite, ja sam dobar voza. Mahnula je domaici dokje polazila prema velikoj
ulaznoj kapiji.
Predeo koji se irio oko puta ka Kala Pikoli bio je potpuno drugaiji od vrletne lepote
Miraa, ali jednako lep. Seoce s kuicama, plaom, vinogradima i malom crkvom izgledalo
je kao igraka pod jarkim suncem. Dan je bio divan, potpuno drugaiji od onog jue. Venia
nije mogla da poveruje da vozi istim putem kojim je ila i pre manje od dvadeset etiri asa.
Kako se pribliavala Porto Santo Stefanu, obala je nudila prekrasan pogled, mada ne tako
dramatian kao na prilazu Mirau. Ovde su kapije od kovanog gvoa vodile ka privatnim
plaama i milionerskim vilama; a iza njih je obalski put vodio do kamenih kua obraslih u

puzavice, poredanih na samoj obali, i do jarko okreenih kuica ije su kamene stepenike
zapljuskivale plave vode Tirenskog mora.
Kad je stigla do luke, Venia je ostavila kola na parkingu. Grad je bio moderan, s
istim, lepim prodavnicama i ljupkim kafeterijama, i s luksuznim hotelima s mnotvom
terasa i opet sveprisutnim ruama. Ovde nije bilo mnogo ta da se radi, osim da se ide u
oping, lenari na suncu, pliva ili plovi po plavom moru. Venia je svratila da kupi nekoliko
razglednica, a jedan pogled na novinske naslove rekao joj je da je aerodrom u Pizi ponovo
otvoren i da se saobraaj odvija bez zastoja. ovana bi sigurno volela da je to pre uje, ali
Venia zbog neega nije elela da telefonira kumi ve je poslala SMS da je bezbedno stigla, a
osim toga, nije imala nita novo da joj kae jer se klijent jo nije ni pojavio.
Pijaca, s tezgama punim raznobojnog povra, kobasica i sireva, kao i suvenira,
neizbeno je privukla njeno umetniko oko. Nala je kafeteriju na otvorenom s veselom
prugastom tendom, pa je sedela pod crvenim suncobranom i pijuckala caffe shakerato iz
iroke ae. Fabricio joj je otkrio ovaj divni napitak od espreso kafe, mukane u ejkeru s
ledom i eerom. Venia je smatrala da je to najlepe osveenje po vrelom letnjem danu.
Morala je da se osmehne kad je pomislila na svog kolegu. Zato ne bi dala ansu Fabriciju?
Lep je, ima divnih osobina, bio bi odlian partner nekoj eni. Nekoj eni... ali njoj ne, ni
sluajno! Nju privlae samo komplikovane, izmuene due, pomislila je mrano... slaba je na
patnju, kako je govorio njen otac.
ene na trnici, uglavnom sve pod crnim maramama, oito su bile domaice iz Porto
Santo Stefana. Dok su kupovale, gurkale su se i muvale, okretale se i cenkale, ba kao sve
domaice sveta, a njihova crna odea samo je naglaavala blistavo sunce i duboke senke,
boje voa, povra i cvea. Venia je toliko uivala u prizoru oko sebe da je poalila to nije
ponela blok za crtanje. Ipak, dosetila se da zatrai papir i olovku od konobara i ubrzo se dala
na posao.
Plonikom pred njom prolazili su ljudi svih moguih uzrasta i nacionalnosti, a Venia
je uspela da uje odlomke razgovora na barem pet-est jezika. Ipak, najvie ju je iznenadio
smeh koji je odjekivao na sve strane, izrazi sree na licima i starih i mladih. Oito su turisti iz
celog sveta dolazili u Porto Santo Stefano kako bi uivali, i to na nain koji je istovremeno
jednostavan, zdrav i prijatan; potpuno razliito od uurbanih aktivnosti u Veneciji i drugim
svetskim gradovima koje je posetila.
Popodne je prosto proletelo. Sat na crkvi izbio je pet puta; sunce e uskoro poeti da
zalazi. Roba je odavno sklonjena sa tezgi. Brodii su iskrcavali poslednje putnike i plaa je
odjednom postala tiha. Poslednji etai uputili su se ka hotelima.
Bilo je vreme i njoj da poe. Venia je platila raun i nekako nevoljno krenula ka kui.
Posle ovako prijatnog popodneva, oseala se odmorno i mirno, spremna da se suoi sa
svime to e joj naredni dani doneti. Znala je da, ta god da se desi, po Paolovom povratku
vie nita nee biti tako.

***
Vee je bilo mirno. Venia je sedela na terasi svoje kuice, Sirene, pijuckajui hladno
belo vino i pokuavajui da se posveti knjizi o budistikoj filozofiji koju je kupila posle
susreta s Ping Luom. Presvukla se u belu pamunu haljinu bez rukava i raspustila je kosu,
putajui je da joj pada preko ramena. Pogledala je ulevo, prema tamnocrvenom suncu koje
je polako zalazilo za horizont, ostavljajui zlatne mrlje na povrini mora, glatkog poput
jezera. Desno od nje, seoski predeli iza linije drvea delovali su nekako plaviasto zbog
kontrasta s bledim cvetoni jabuke, a kako su se senke izduivale, nijanse su postajale sve
tamnije. Stare cigle pomonih zgrada postale su ljubiaste i kao da su blistale sopstvenom
svetlou. Osvetljenje je bilo fantastino: plamenonarandasta, jarkoruiasta i ponegde
spokojnoplava boja postepeno su uzmicale kako se primicao sumrak.

Mirao joj se irio pred oima, ugneden izmeu obale i brda, potpuno odvojen od
civilizacije. Bilo je u ovom mestu neega toliko lepog da odgovara samo zaljubljenima; ova
bestidna ljupkost moe da odgovara samo parovima. Da, Venia je razumela zato Paolo nije
nikoga dovodio u ovaj raj na zemlji u kom je on bio kralj, a Alegra njegova kraljica. Presekao
ju je bol u pluima, tako da je jedva mogla da die jer je shvatila da njoj ovde nije mesto.
Ponovo je uzela knjigu: i postii stanje u kom elje i oseanja nestaju, proitala je i opet je
spustila. Nasmeila se kao krivac: odvajanje od elje je stvarno dalek cilj kad ak i pomisao
na Paola s nekom drugom enom moe da izazove u njoj tako neshvatljivu ljubomoru. Zato
ju je nagovorio da doe ovamo? Da li pokuava da je povredi zato to je odbila da postane
jo jedna njegova ljubavnica? Venia je uzdahnula, gledajui batu i sve tamnije boje. Kako
udno izgleda ovaj predeo pod sve slabijim svetlom. Veernji vazduh mirisao je na zemlju
koja se hladi, i ulo se mnotvo sitnih zvukova. Osetila je nemir: gde je Paolo i zato nije ve
stigao? Let od Pize do Porto Santo Stefana traje samo dva i po sata. elela je da ga vidi, iako
je znala da e se tada njena zbunjenost samo produbiti umesto da nestane. Ispila je vino i
pola da proeta batom. Oduvek je mrzela ekanje!
Bilo je doba kad se vidi Veernjaa, pre nego to mesec zatvori krug oko sunca i
zapljusne doline srebrnim sjajem i otrim senkama. Niska svetala bila je razapeta du itave
obale. Bate oko Miraa leale su u nemoj lepoti, i Venia je otila do umovitog dela koji je
primetila jo po podne, koji se sputao do balustrade s pogledom na more. Za to vreme
ptija pesma postepeno je utihnula. uo se jo samo kreket aba iz jezerceta pored kojeg je
prola na putu nizbrdo i povremeni glas zrikavaca.
Nije provela mnogo vremena tamo, zadubljena u misli, odsutno posmatrajui pejza,
kad je postala svesna nekakvog pokreta u senci. Trgla se i naglo se okrenula, prenuta iz
sanjarenja. Srce joj je poskoilo u grudima, ali ostala je nepomina; ruke i noge bile su joj
preteke, iako su pulsirale od ivota. Moda je to posledica ovog naizgled uasno dugog
ekanja, iako nije prolo ni dvadeset etiri sata otkako je stigla u Mirao, ali bila je odjednom
otro svesna Paolovog prisustva, svesnija nego ikada ranije.
On je izaao iz senke i nepomino stao. Nemo su se gledali kroz sumrak, kao da se ne
poznaju. Za trenutak su bili potpuno sami na svetu, izdvojeni od svega u ovoj umici pod
zvezdanim nebom, a njihove due razmenjivale su poruke koje usne nisu mogle da
izgovore. Paolove oi zagledale su se upitno u njene. Izmeu njih je trajao nekakav neobian
dvoboj napetosti. Veniino srce kao da je podivljalo, imala je utisak da joj se tetura u
grudima. On je bio toliko blizu da ga je ula kako die i videla je jedva primetno
podrhtavanje njegovih usana.
A onda, ba kad je pomislila da nee moi da izdri ni sekundu due ovu bolnu
napetost, Paolo je pruio ruke ka njoj. Bio je jedva metar daleko; bilo je dovoljno da ih
prihvati. A ipak, nije mogla da natera sebe na to; onaj jutronji razgovor s prekrasnom
amazonkom ostavio ju je povreenu i uvreenu, i zato je sad nemo i prkosno stajala, a oi
boje ilibara plamtele su joj od ozlojeenosti koja je narastala u njoj otkako joj je Umberto
saoptio injenice. Kako se Paolo usuuje da je dovede ovamo, u svoje ljubavno gnezdo!
La persona che e assente ha la sua scusa con lui. Gledao ju je pravo u oi, a onda je
polako spustio ruku. Izvinjavam se to nisam bio tu da te doekam, cara, ali naao sam se u
vrlo nezgodnom poloaju. Svi planovi i dokumentacija za projekat o kojem emo govoriti
narednih nedelja ostali su mi u prtljagu u avionu, a osim toga pratio sam vanog klijenta
kojeg nisam mogao tek tako da ostavim.
Venia se odluila za neusiljeni ton. Nema razloga za izvinjenja. Lepo si rekao, osoba
koja je odsutna donee svoje izvinjenje, a tvoje je sasvim prihvatljivo.
U oima mu se pojavio nagovetaj osmeha. Eccellente, dakle i dalje smo prijatelji?
Ponovo joj je pruio ruku.
Venia ju je za trenutak pogledala, ali je nije prihvatila.

Ako ti tako kae, odgovorila je.


Mislio sam da si odluila da ne eli ovaj posao. Ali ipak si stigla ovamo, cara, zar to
nije ono to je jedino vano?
Venia ga je pogledala, i bes je za trenutak nadjaao bol. Dozvoli da te podsetim da
sam ja samo radnik kod Bjankija i Lombardija. I da sinjora Lombardi ne veruje u protekciju
prema tome, mene nisu mnogo pitali.
Paolo je kratko, alosno uzdahnuo. ao mi je to to ujem, cara. inilo mi se da
uivamo u drutvu jedno drugog, i da si dola ovamo zato to si i ti toga svesna. Ljudi uvek
misle da mogu da zanemare svoja oseanja, ali to je kao da otkine deo sebe ako pokuava
da ti neko ne bude drag.
Drag? Venia se kratko, prezrivo nasmejala. Mi se jedva poznajemo.
Paolo je priao korak blie i zagledao se u nju, opet s onim udnim izrazom lica. Ima
drveno srce?
Ovo pitanje ju je zbunilo. Ne.
Njegove plave oi bile su nepomine i tamne dok su gledale pravo u nju. Polako su
skliznule preko njene vitke prilike obuene u belu haljinu, a ona se osetila kao da je preao
dlanom preko nje. Ako se dobro seam, nema ni neosetljivo telo, zar ne? Glas mu je bio
tih i promukao.
Venia je osetila da joj obrazi gore i naglo se okrenula od njega, oajniki traei
pogledom neki nain da pobegne odatle, iako joj je srce treperilo od monog seanja na ne
tako daleko vee koje su proveli zajedno.
Nemoj ii, carissima mia, rekao je on tiho.
Ne zovi me carissima. Nisam ja tvoja najdraa, prasnula je.
A ako sam se zaista zaljubio u tebe, ta bi onda radila?
Njegove rei su uznemirile Veniu mnogo vie nego to je elela da pokae, i nije
mogla da podnese dubinu njegovog pogleda, pa je planula i rekla prvo to joj je palo na
pamet. Da li si me zato doveo u svoje ljubavno gnezdo? Zar ti jedna ena nije dovoljna da ti
greje postelju, signore? Ili si odluio da pokvari uobiajeni sistem lAmante delle Quattro
Stagioni?
Za trenutak joj se uinilo da vidi bolan izraz na Paolovom licu. Dakle, takvo miljenje
ima o meni, Venia? Vidim da si sluala zlobne jezike. Niko nee prenositi glasine o
vrlinama drugih osoba. Ljudi koji se bave ogovaranjem obino imaju neke zadnje namere.
Moj otac rado citira Vinstona erila: Uasno mnogo lai se iri svetom, a najgore je to je
bar polovina toga istina. Glasine koje sam ja ula o tebi, Paolo, potiu iz vie izvora. Da li e
poricati da si notorni enskaro? Koliko ja vidim, ljubav je za tebe igra, nalik na muzike
stolice, a ti je igra kad god si u Veneciji... to je prevrtljiva i okrutna igra, u kojoj ja ne elim
da uestvujem.
Paolo je stisnuo usne. Nije poteno, Venia. Osudila si me a nisi saznala sve injenice.
Nisam te osudila. Zato bih to radila, kad nisam zainteresovana? Dola sam ovamo
zbog posla, a na odnos bie strogo poslovan.
Videla je kako se Paolu gre vilice i neto mu je prelo preko oiju, neto nalik na
siuni blesak izazova zbog kojeg su mu oi izgledale kao blistavi safiri u polumraku.
Osetila je da joj se srce stee dok ga gleda njena izdajnika ula reagovala su na plamen elje
koji se jasno video na tom licu; a ipak, znala je da negde duboko u sebi osea i nenost
prema ovom oveku, od koje je mogla smesta da se rastopi.
Za trenutak se pokolebala, i on ju je uhvatio za ruku. Pitala se da li e osetiti njen
ubrzani puls, poto ju je smesta obuzela elja za njegovim dodirom. Za nekoliko otkucaja
srca divlji bes se pretvorio u neto potpuno drugaije, i oboje su to mogli da osete.
Paolo ju je neno povukao k sebi, i dalje je drei za ruku, a Venia nije ni pokuala da
ga sprei. U zaklonu meu drveem oseala se kao da je on bog koji bira sebi smrtnicu. Sad

se nije usudila ak ni da podigne pogled na njegovo grubo, muevno lice. Sve se deavalo
nekako usporeno, ali neizbeno, tako da je bila duboko svesna svakog detalja. Obujmio je
njenu bradu svojim irokim, snanim dlanom i podigao joj glavu k sebi, ali nije je odmah
poljubio; umesto toga, samo ju je gledao, otro kao da joj pretrauje duu.
Venia je oseala udno podrhtavanje butina, uz bol duboko u utrobi, elju da razdvoji
usne pred njegovim ustima, ali on se nije pomerao. Iako je stajao tik pred njom, ona je elela
da bude jo blie i jedva primetno se izvila k njemu. Pustio joj je ruku i poloio joj dlan na
krsta, privukavi je uz svoje vrsto, uzbueno telo, tako da je jasno videla koliko je eli, a
ona je na to nagonski zabacila glavu. Pogledali su se u oi; dah im se stapao... ali on je i dalje
nije ljubio.
Venia je oseala da joj srce tue sve bre i znala je da treba, da mora odmah da prekine
ovo, ali svest o njegovoj elji delovala je na nju kao nekakva mamuza, terajui je dalje.
Vrelina koja se irila kroz tanku tkaninu njegove koulje bila je prosto opipljiva, a njene
bradavice su se ukrutile ispod haljine. Prestalo je da bude vano sve na svetu osim Paola.
Pomerila se jo malo ka njemu, podiui lice ka njegovom, preklinjui ga pogledom a
okona napetost, jer svaki deli njenog tela govorio je koliko ga eli i koliko je spremna da
mu se preda. Razdvojila je usne, oseajui sopstveni dah kako prolazi kroz njih, nalik na
krila neke male ptice koja lepra u kavezu u elji da se oslobodi ali je ipak vezana enjom
jaom od svake reetke. Paolo je veoma neno preao kaiprstom du njenih usana, i nju je
obuzela neizdriva elja za poljupcem. Tek tada je sagnuo glavu i poloio usne na njene,
priguivi njeno tiho jeanje.
Oh, kakva slast u poljupcu! Veniino srce treperilo je od siline emocija. Bilo je neeg
neizmerno nenog u nainu na koji ju je poljubio, tako da je svaka pomisao na odupiranje
nestala pod talasom dubokog oseanja. Nagonski je podigla ruke i stegla ga za mone
miice. Zelenilo se kovitlalo oko nje dok su joj se usne pripijale uz njegove i upijale svaki
njegov dah.
Onda je osetila njegov jezik koji je poeo da se poigrava, izazivajui je, kruei oko
njenih usana, dok ju je grlio jednom rukom a drugom joj milovao kosu, provlaei prste kroz
svilastu grivu i ponovo je gladei, zapljuskujui je toplinom dodira, tako da joj se plamen
irio kroz butine i dovodio je na ivicu groznice. Venii je potiljak uvek bio veoma osetljiv i
sad se nesvesno setila jedinog mukarca s kojim je ikada bila, jedinog koji je istraivao njeno
telo pedalj po pedalj, i koji je znao svaku njenu osetljivu taku gotovo bolje od nje same. To
je bilo seanje puno bola i snova koje nije nestalo u dodiru sa stvarnou Dad, rekao je
daleki glas u njenoj glavi; Dad, ljubav njenog ivota, jedini mukarac s kojim je spavala i s
kojim je otkrila udesne tajne sopstvenog tela. Dad, otac njenog neroenog deteta.
Oh, Dade' Prigueni jecaj otrgao joj se s usana.
Paolo ju je istog asa odgurnuo. Gledao ju je kao da ga je upravo oamarila. Videla je
da mu je lice napeto, naglo prebledelo, i da mu se guste obrve gre. utke ju je gledao, lica
ispunjenog gorinom, dok su mu se nozdrve irile. Bes koji je blesnuo u njegovim oima u
trenutku je ugasio svaku udnju u Veniinom telu.
Nisam ja tvoj Dad, signorina, taj za kojim toliko drhti od strasti. U sluaju da si
zaboravila, moje ime je Paolo, zareao je grubo, a svaka njegova re bila je poput udarca
biem. Progurao se pored nje i bez osvrtanja nestao u tami.
Venia je ostala sama pod zvezdama, drhtei, obgrlivi samu sebe, svesna elje koja je i
dalje pulsirala u njoj poput groznice, jer njeno telo je udelo za zadovoljstvom koje nije
doivelo, a enja koja je prodrla i u same kosti polako se pretvarala u istinski bol.
Svet se polako pojavio oko nje, ali ona je i dalje bila nesigurna i zbunjena. Dad... uvek
je bio Dad... morala je da se suoi s injenicom da ga nije prebolela, i da moda nikada nee.
Odjeci prolosti uvek e je progoniti. Pola je ka kuici. Kad se nala unutra, bacila se na
krevet i zagnjurila lice u dlanove.

Kad je pola sata kasnije Ernestina dola da je pozove na veeru, nala je mladu enu
kako lei u mraku, zagledana u zvezdano nebo koje se videlo kroz otvorene prozore, tako da
je noni vetar duvao preko nje dok je oslukivala apat talasa na obali koji se meao s njenim
mranim mislima.
Signor Barone vas eka za veeru, signorina.
O ne! Veeras nee imati snage da se ponovo suoi s Paolom. Radije e saekati jutro,
tada e verovatno imati vremena da malo umiri zbunjeni mozak. Ponela se stvarno uasno,
a ako ga veeras ponovo vidi, to e biti zaista nepodnoljivo.
Molim vas, prenesite moja izvinjenja sinjor Baroneu. Imam stranu glavobolju. Bie mi
bolje posle prospavane noi, sigurno. Verovatno me je uhvatila sunanica, ali sutra u biti
spremna da ponem s poslom.
Ernestina ju je zbunjeno gledala i Venia je osetila da joj obrazi gore pod njenim
ispitivakim pogledom.
Da vam donesem posluavnik s jelom, ili makar samo inijicu pilee supe?
Neka, hvala. Stvarno, ovo je bio naporan dan i potreban mi je san. Ujutro e sve biti u
redu.
Kako elite, signorina. Preneu vau poruku. Mislim da e signore biti veoma
razoaran. Buona notte, signorina, spero che vi sentirete meglio la matina, nadam se da e vam
ujutro biti bolje.
Grazie, Ernestina. Buonanotte, i prenesite sinjor Baroneu moje iskreno izvinjenje.
Svakako, signorina. Lepo spavajte.
Poto je Ernestina otila, kuica je ponovo utonula u tiinu. Venia je uzdahnula. Ustala
je i prila prozoru koji je gledao na dvorite sa talom. Paolo e biti razoaran nekoliko
trenutaka, ali brzo e zaboraviti sve probleme u naruju Antoniove prekrasne neake,
pomislila je gorko.
Pri toj pomisli u njoj se ponovo javio onaj duboki bol. ta joj je, za ime sveta? Pre
nekoliko sati maltene je rekla Paolu da ide do avola, a onda se prosto bacila na njega,
oamuena od elje da li to samo njeno telo eljno seksa reaguje na dodir mukarca? Ne!
Odbacila je tu misao im se pojavila. Paolo ju je podseao na Dada po tako mnogo stvari da
je oito projektovala svoju ljubav prema nekadanjem ljubavniku na ovog italijanskog
tajkuna. Zaklopila je oi pred ovim uasnim saznanjem, koje je oito bilo jedino mogue
objanjenje njenog neobinog ponaanja. Uostalom, sad vie i nije bitno, zakljuila je. Dobro
je znala ta Paolo svakako misli, i obuzeo ju je uasan stid. Stvarno je totalno zabrljala; sad e
on nju izbegavati. A ak i da nije sve pokvarila, zar nije upravo sada opasnije nego ikada da
se spetlja s ovekom zvanim lAmante delle Quattro Stagioni?

VII
Paolo je usuo duplu koliinu skoa u teku kristalnu au, prineo je usnama i otpio
veliki gutljaj. Stajao je kraj prozora u spavaoj sobi, s pogledom na more, a knjiga koju je
bezuspeno pokuavao da ita leala mu je na grudima dok su mu oi bludele obuzete
mranim mislima.
Prostrana odaja bila je izrazito muevno nametena, s hrastovim krevetom pod
baldahinom i velianstvenim renesansnim garderoberom, dve udobne fotelje presvuene
plavom koom i velikim okruglim stolom u samoj sredini. Zidovi su bili svetloplavi, puni
uljanih slika lokalnih umetnika koje je Paolo pomagao. Prekrasna vaza od muranskog stakla
s ukusnim cvetnim aranmanom i fantastina renesansna komoda s fiokama, identina
garderoberu, stajale su izmeu dva visoka prozora. Pozlaeni luster koji je visio s bele
tavanice mogao bi se opisati kao vrhunac lepote Starog sveta s dakom savremene
prefinjenosti.
Paolo je razmiljao o tajanstvenoj Venii. U njoj je video silinu i oprenost. Bilo je u njoj
neeg istovremeno devojakog i zrelog; delovala je neduno, a u isto vreme iskusno. Pogled
joj je bio pun iskrenosti, ali i neke tajne kada je razmiljala ili procenjivala. Oseao je da to
procenjivanje esto ima veze s njim. Paolu se inila mnogo zrelijom nego to bi bila po
godinama imao je utisak da je doivela ve mnogo toga.
Veniin izgled bio je pun suprotnosti takoe. Iako su se u dugim rukama i nogama
videli energija i enstvenost, retko je viao tako gracioznu enu, osim meu balerinama
izazivaka privlanost, a ponekad nepomina ljupkost letnjeg cveta. I ko je taj Dad ovek za
kojeg je Paolo sad bio siguran da je razlog to je Venia naizmenino topla i hladna, jednog
trenutka opire se njegovom udvaranju a u sledeem drhti od elje pod njegovim dodirom?
Je li to bila ludost to joj se uporno udvarao, to je dozvolio sebi da sanja o ljubavi ove
odlune, izluujue, komplikovane ene, toliko lepe da je verovao da bi se mogao potpuno
izgubiti u silini njenih zlatnih oiju? Dozvolio je sebi da veruje da bi i ona mogla zavoleti
njega, ak i pored mranog tereta koji ga je svuda pratio...
Obuzeo ga je nalet ledenog besa kad je pomislio kako se Venia ponaa prema njemu
otkako su se upoznali. A sad je ak, u zaboravu strasti, izgovorila ime drugog mukarca! S
druge strane, ona nije ena koja bi se olako prepustila: svakako je taj Dad nekadanji
momak, ali momak koji joj je veoma mnogo znaio. Moda ljubavnik... ili verenik... moda
ak i mu? U jedno je bio siguran: taj ovek ju je povredio i rane su jo bile bolne. Morae se
osloboditi ove strane ljubomore i nastaviti dalje. Ve je izgubio suvie veliki deo ivota i ne
moe se zadravati pred preprekama; nije eleo da izgubi i Veniu. K njoi ga je vuklo neto
mnogo monije nego to je razaznavao, zasenjujui sve ostalo.
Zaulo se kucanje na vratima.
Avanti. Paolo je spustio knjigu na stoi, ali nastavio da gleda kroz prozor.
U sobu je ula prekrasna mlada ena krupnih tamnih oiju i guste kose crne kao gar,
rasute preko ramena. Nosila je duboko izrezanu crvenu spavaicu od svetlucavog mekog
satena, pod kojom su joj se jasno ocrtavali kukovi i nabrekle bradavice.
Ne mogu da spavam, apnula je i obgrlila ga oko struka, prislonivi se celim telom
uz njega i poloivi mu obraz na lea.
Paolo se odmakao i oslobodio se njenog zagrljaja. ta e ti ovde, Alegra?
Njoj su se za trenutak oi smraile zbog odbijanja. Vie uopte nema vremena za
mene, Paolo.
U ovom trenutku imam mnogo briga.

To nije razlog da veera sam u sobi, napuila se ona.


Protekla dvadeset etiri asa bila su za mene veoma naporna. Jue jedva da sam
spavao, poto nisam uzeo sobu u aerodromskom hotelu. Trebalo je da pista bude raiena
posle nesree jo iste noi, pa sam se nadao da e aerodrom biti ponovo otvoren najkasnije
do jutra.
To nije nikakvo izvinjenje, odbrusila je ona. Mogao si da veera sa mnom pa onda
da ode u svoju sobu, kao obino kad se vrati s putovanja.
Jedan pogled na Alegru pokazao je Paolu da je devojka veeras posebno drska.
Provukao je prste kroz kosu. Nadoknadiu ti to, cara, obeao je, pokuavajui da deluje
skrueno, ali veeras stvarno nisam raspoloen za drutvo.
Alegra se podboila i zagledala se Paolu u oi. Ko je ona ena to ivi u Sireni? Kae
da je arhitekta i da radi na nekom tvom projektu.
Da, tako je.
Kakvom projektu? Nisi mi pominjao nikakav novi projekat. Glas joj je bio pun
optube.
Paolo se mrano osmehnuo. Cara, ja ti ne govorim sve o svojim poslovima.
Ne govori mi nita, bunila se ona.
Zar moramo veeras o tome, cara?
Zato me odguruje od sebe, Paolo?
Oduvek zna kakav je dogovor, Alegra. Nisam se predomislio. Ti pokuava da
promeni prirodu naeg odnosa. Odavno sam ti rekao da to ne dolazi u obzir.
Alegra je ponovo pogledala Paola u lice, a onda je spustila ruke. Ali ja te volim, amore
mio
I ti si meni veoma draga, nasmeio se on.
Ali ne dovoljno, oigledno.
Dio mio, Alegra...
Ja te dobro poznajem, Paolo, suvie dobro. Ne lii na tebe da donosi posao u Mirao,
a pogotovo ne lii na tebe da dovodi neku enu ovamo. Ta ena ti znai mnogo vie nego
to si spreman da prizna.
Okrenuo joj je lea i podigao paklu cigareta koja je stajala na stoiu kraj kreveta.
Odnos izmeu mene i sinjorine Aston Montegju je iskljuivo poslovan. Nije eleo da je
gleda u oi, da ne bi prozrela njegovu la.
Mogla je da odsedne u hotelu u Porto Santo Stefanu, kao svi poslovni prijatelji.
Paolo je otvorio paklicu i pripalio cigaretu, a onda je spustio upalja na sto. Dim se
kovitlao oko njega.
La Sirena je tu, mahnuo je rukom. Pre ili kasnije morao sam renovirati kuicu. Osim
toga, radi se o dugom i komplikovanom graevinskom projektu koji e trajati mesecima i
moram imati arhitektu pri ruci.
Znai li to da e signorina iveti u Mirau mesecima? uasnula se Alegra, irei oi.
Ne u Mirau, nego u Sireni, mada ni jedno ni drugo ne bi uticalo ni na tvoj ni na moj
ivot. Dio mio, imanje je dovoljno veliko da se ne sudaramo na njemu, zar ne?
Videla sam koliko si se posvetio renoviranju Sirene, i koliko si novca uloio. Vie nego
to bi se oekivalo za tako malu kuu.
Paolo se okrenuo prema njoj, izdahnuvi pramen dima. Da li sam ikada zakidao na
nekom projektu, ili bilo emu drugom u ivotu?
Moda i nisi, ali obino ovakve stvari preputa svojim radnicima. Alegro je arala
prstom po ploi stola, i dalje napuena. Caki Ernestina i Antonio su se udili koliko si bio
izbirljiv pri planiranju svakog detalja pred njen dolazak. Koliko ujem, insistirao si da lino
nabere rue za dnevnu sobu.
Paolo je primetio prizvuk ljubomore u Alegrinom glasu. Za trenutak je vladala tiina;

iskapio je preostali viski iz ae.


Alegra, ova ljubomorna scena je potpuno neprimerena. Ponaa se kao razmaeno
dete.
Veoma je lepa, dodala je poluglasno.
Paolo se osmehnuo. Sledei put u se postarati da angaujem neku runu osobu.
Prostrelila ga je pogledom. Ne budi neozbiljan.
A ti se ne ponaaj nerazumno i detinjasto.
Nisi mi rekao ni rei o tome uvao si tajnu, to dokazuje ono to sam maloas rekla. Ta
ena ti znai mnogo vie nego to si spreman da prizna.
Moe ovome pridati znaenje kakvo god eli, cara, samo izvoli, ali da zna da ti ne
dugujem nikakvo objanjenje, odluno je rekao Paolo.
Alegra mu je prila. Sporim, makastim pokretima smaknula je spavaicu s ramena i
pustila je da padne na pod. Podigla je ruke i zagrlila Paola oko vrata, pripivi se uz njega.
Nisam znala da te privlae krute, hladne nordijske ene, mrmljala je. Nekako mi se
inilo...
Sluaj, ovaj razgovor je besmislen, to zna i sama. Paolo se odluno odvojio od nje,
podigao spavaicu i pruio joj je. Alegra, ovo je neprijatno i tebi i meni. Mora imati
ponosa; gde ti je samopotovanje?
Nastupila je neprijatna tiina, prekidana samo tihim mrmorom mora koji je dopirao
kroz otvoren prozor. Alegra je pocrvenela i Paolo je video da je na ivici suza dokje drhtavim
rukama oblaila spavaicu.
Glas mu je postao blai. Nisam hteo da te povredim, cara. Bez obzira na to ta sad
misli, ti mi mnogo znai. Polako ali odluno poveo ju je ka vratima.
Alegra ga je odgurnula. Njene savrene dojke podigle su se kad je udahnula duboko,
ponosno uspravljajui glavu da ga pogleda pravo u oi, kao da bi ga najradije sprila
pogledom.
Zaalie zbog ovoga, Paolo, promrmljala je, a donja usna joj je podrhtavala uprkos
naporu da se savlada. Moda si navikao da se prezrivo ponaa prema enama, ali ja sam
drugaija! Ta Engleskinja te ne poznaje tako kao ja. Veruj mi, postarau se da zaali zbog
svake rei koju si mi veeras rekao!
Paolo ju je gledao obazrivo. ao mi je ako tako osea, cara. Ja nemam sebi ta da
prebacujem. Slobodno mi preti koliko god eli, ali veeras mi pogotovo ne treba
melodramatina scena s histerinom devojkom.
Alegra ga je prostrelila pogledom pre nego to je izletela iz sobe, drei glavu visoko.
Paolo je uzdahnuo i okrenuo se prema prozoru. Sta da radi s Alegrom? Ve je navikao
na njene ludorije. Deavalo se to svaki put kad bi se vratio s poslovnog putovanja, ali
veeras je stvarno preterala. Poela je da izmie kontroli, i on se zabrinuo jer je pokazivala
sklonost ka manipulaciji.
ene!, promrmljao je.
Ponovo se u mislima vratio Venii. Do maloas je bio besan na nju, ali to je prolo i
pogled mu je bio pun ljubavi, ljubavi kojoj je konano dopustio da mu preplavi srce: a ipak,
bio je i zabrinut prva ljubav u mom kratkom ivotu, poto se ne seam nijedne ranije, pomislio je i
osmehnuo se kiselo. Ali da li je ovo nemogua ljubav? Od te pomisli obuzela ga je panika na
nekoliko sekundi. Veoma dugo smatrao je da nijedna ena nee moi da voli oveka kao to
je on, oveka bez ivota, oveka-senku; ali sad je to prolo. Morao je da se odupire takvom
pesimizmu: evo, imao je sree da dobije priliku za ljubav, sad kad mu je trideset osam
godina.
Pitao se da li Venia spava. Ernestina je rekla da je bila u krevetu, zbog glavobolje,
kada je dola da je pozove na veeru. Nije ni udo to eli da ga izbegava kad je onako
odjurio, obuzet ljubomorom i besom. Paolo je eleo Veniu vie nego to je ikada eleo neku

enu a imao je ene, mnogo ena, svih vera i rasa, kako bi popunio prazninu koju je amnezija
stvorila u njegovom ivotu.
Mata ga je odvela pravo u sobu u kuici dodeljenoj Venii. Zamiljao ju je ispruenu
na krevetu, i sebe kako prelazi pogledom preko njenog gotovo nagog, divnog tela, dok joj
provlai prste kroz gustu, svilastu kosu, a znao je da bi uzdrhtao od slasti kad bi to zaista
uinio. Zamiljao je njene usne, blago razdvojene, kako ga pozivaju na greh, kako ga putaju
da je potini svojoj volji istovremeno ga potinjavajui njenoj erotskoj moi. Usne su mu
bridele od elje da istrai krivinu Veniinog obraza, liniju njenog vrata i onu ulnu udubinu
ispod samog grla koja kao da je stvorena za dodir mukih usana. A eleo je i vie od toga, da
istrai svaki skriveni deo njenog tela, da zavue jezik u dubine njene bolne elje.
udeo je da dodirne njene oble grudi, koje je mogao samo da zamilja ispod one tanke
haljine koju je veeras nosila. eleo je da joj svue tu haljinu im ju je ugledao. Ta haljina,
kroz koju je mogao da joj oseti bradavice nabrekle od elje dok su mu dodirivale grudi,
skoro ga je oterala u ludilo od silne elje da je pokida i uzme Veniu tad odmah, da se izgubi
u njenoj mekoi, da oslobodi bujicu onoga to su oboje eleli, to im je oboma bilo potrebno.
Matarija je bila skoro dovoljna da oslobodi primitivnu poudu koja mu je treperila tik
ispod koe. Oi su mu bile pune strasti i gladi. Plamen u njima govorio je o neostvarenim
snovima i nadama koje je jo uvek gajio. Slike i misli lebdele su mu u umu, nemirne i divlje;
ali to su bile samo misli, i veeras e, oito, spavati sam u svom krevetu.

***
Kad je Ernestina ujutro donela doruak u kuicu, Venia se ve bila obukla i spremila.
Odabrala je lagani, elastini kostim s pantalonama od lana boje slame. Nekoliko sati koje je
prethodnog dana provela na suncu crtajui dali su njenoj koi topli, meki sjaj, sada naglaen
svetloutom bojom kompleta koji je nosila.
Buongiorno, signorina. Nadam se da vam je danas bolje. Da li ste dobro spavali?
Da, dobro mi je, hvala na pitanju. Izgleda da ovaj vazduh deluje na mene, i zvuk
talasa koji me tako brzo uspava. Odlino sam se odmorila. Laljivice, javio se glas negde u
njenoj glavi bila je bolno svesna da skoro nije ni trenula. No je bila vrela i puna nemira; vei
deo provela je sedei na verandi, udubljena u mrane misli.
Gde biste eleli da dorukujete?
Na terasi, grazie.
Signor Barone ekae vas u svojoj kancelariji u deset. Odveu vas tamo kad budete
spremni.
Kad je ostala sama, Venia je sela, pijuckala kafu i gledala mirni toskanski predeo, u
ogromnom kontrastu s olujom koja je besnela u njoj. Nadala se da e taj mrani oblak nestati
kad se neprijatni susret s Paolom zavri. Onda e moda moi da produe s nekakvim
normalnim, utivim odnosom a da nijedno od njih ne pominje neprijatne dogaaje od sino.
Paolo je prema Venii postupao kao dentlmen, ali on je ipak Italijan i plaila se da e
latinski maizam, ijoj kulturi on neporecivo pripada, ipak prevladati i da on nee biti u
stanju da oprosti. Ve dva puta, prvo na Torelu a potom u restoranu Lanterna, dala mu je
povod za uvredu jer je brzo prelazila s lake predaje na otro odbijanje, ali on nije nita govorio i nastavio je da bude prijatan i oputen s njom. Nadala se da e tako biti i ovog puta, iako
je njeno jueranje ponaanje spadalo u potpuno drugaiju kategoriju.
Ipak, pomisao na sastanak s Paolom nije bio jedini razlog zbog kojeg je Venia ovog
jutra brinula. Zato je izgovorila Daovo ime u trenutku strasti, kada je sve u njenom umu i
telu tog trenutka bilo usmereno na Paola i ni na koga drugog? Nasula je sebi jo jednu olju
kafe. Misli su joj bile u haosu; pokuavala je da zdravim razumom nadvlada emocije, ali bez
uspeha.
Dobar deo neprospavane noi provela je mozgajui o tom pitanju. Iako je bila svesna

da je seanja na Dada progone vie nego ikada ranije, morala je priznati a nije ostala
budna zbog seanja na njegova milovanja. Jeste, Paolo ju je po mnogo emu podseao na
Dada: po visini, po irokim ramenima, po dranju i nainu kretanja, pa ak i po nekim
pokretima, na primer po navici da uvek duvanjem ugasi plamen na zipu umesto da prosto
zaklopi upalja, ili da provue prste kroz kosu kad je nespokojan.
Ali bilo je tu jo neeg: Venia je bila svesna bolne nenosti u Paolu, nekakve ranjivosti
neobine za tako krupnog oveka. To nikada nije primetila kod Dada, koji je, za razliku od
Paola, imao otrine u sebi. Dad je bio pravi vojnik, nauen da napada i brani, i mada nikada
nije priao o tome, Venia je bila sigurna da je i ubijao ljude. Obojica su zraili snagom, ali to
se iskazivalo na razliite naine. Ma koliko se trudila, Venia nikako nije mogla da shvati
zato ne uspeva da se oslobodi seanja na Dada.
A onda, povrh svega, jo neto ju je dodatno muilo. Sino, dokje razmiljala na
verandi, Venia je ugledala Alegru u tankoj satenskoj spavaici kako ide od tala prema
glavnoj zgradi. Pitala se koliko ova italijanska amazonka znai Paolu. Svakako je nemogue
da neki mukarac ne bude dirnut i polaskan panjom tako lepe i samouverene devojke
devojke koja moe da podstakne neiju strast mnogo bolje od nje. Paolo je takoe strastan
ovek. Sigurno se odlino slau.
Ako je Venia ranije i oklevala u pogledu Paolovih oseanja, plaei se da moda nisu
dovoljno duboka, ovo je predstavljalo odgovor: bila su, zapravo, nepostojea. To saznanje
predstavljalo je straan udarac i ponovo ju je obuzelo ogromno oseanje gubitka; ali zbog
ega, kad Paolo nikad nije bio njen pa nije ni mogla da ga izgubi? Uporno ga je odbijala, pa
je, prema tome, samo ona kriva to je potraio utehu u naruju neke druge ene. Osim toga,
ta druga ena bila je tu i pre nego to si ti dola, podsetio ju je onaj mrski glasi, uvukavi joj se u
misli. itave noi leao joj je jad na srcu poput tamnog tereta dokje satima sedela i gledala
none senke, zvezdano nebo, emprese, svetlucavo more, i ekala prve znake svitanja.
Sad je oseala meavinu uzbuenja i nervoze dok je ila za Ernestinom, koja je dola da
je odvede tano u deset.
Tog jutra Mirao je bio okupan suncem, od kojeg je neobini uti kamen toplo sjajio.
Kad su se pred njom pojavila visoka hrastova vrata, Veniu su zbog neeg podsetila na
Paola, kao da ogromna kua nekako odraava mo njenog vlasnika.
Ula je za Ernestinom. Unutranjost kue bila je rasporeena oko centralne galerije,
koja se protezala s kraja na kraj zgrade. Iako je svakako bio osavremenjen i uinjen
udobnijim, Mirao je nekako zadrao prizvuk melanholije i romantike. U prostranom holu
meali su se mirisi cvea i voska za parket, a Venia je bila nejasno svesna lepote potamnelib
hrastovih greda, krivudavog stepenita sa irokim, niskim stepenicama, blistave bakarne
posude s plavim cveem i mekih persijskih tepiha na uglancanom podu.
Idem da dovedem sinjor Baronea, rekla je Ernestina kad su ule u Paolovu prostranu
radnu sobu.
Soba je imala oblik slova U, tako da se s osam visokih prozora pruao pogled od 180
stepeni. Dobijao se utisak da se itava soba nalazi napolju, toliko je dobro bio iskorien ovaj
neverovatan vidik. Bila je okruena morem, stenjem i drveem, pejza kao da je ulazio
unutra i postajao jo jedna dekorativna odlika, a pritom su prozori proputali maksimalnu
koliinu dnevne svetlosti, pogotovo predvee.
Zidovi su bili blistavobeli, u divnom kontrastu s tamnim drvetom starinskog
nametaja, a naroito ogromnog renesansnog pisaeg stola koji je stajao u zakrivljenom delu
sobe. Tepisi su bili u boji zlata i crnog vina, a detalji na kauu, kao i na dve fotelje smetene u
uglu kraj vrata, dodavali su jarke detalje, to je itavoj prostoriji davalo utisak prefinjenosti.
Ovaj deo zgrade kao da je bio potpuno obnovljen, u poreenju s mranijim, gotikim
izgledom ostatka Miraa. Ovde je, koristei svetlo i prostor i meavinu starinskog i
modernog dizajna, Paolo stvorio sebi savremeni prostor u istorijskom okruenju. Bilo je

velianstveno.
Venia je stajala leima okrenuta ka vratima, gledajui jedinu sliku u sobi. Nalazila se
na zidu iznad pisaeg stola ogroman portret lepe, mlade, plavokose ene duboko usaenih
nasmejanih plavih oiju, koja kao da ju je vragolasto gledala. Umetnik je uspeo da uhvati
oitu radost ivljenja u njenom osmehu. To mora da jePaolova pokojna ena, pomislila je Venia
i srce ju je zabolelo zbog njega dok se pitala kako neko uopte moe izai na kraj s
tragedijom da izgubi ne samo voljenu osobu, nego i sopstveni identitet.
Prila je naspramnom zidu, izmeu dva visoka prozora, gde se nalazila prostrana
polica za knjige. Odmah je videla da jo tri sline police stoje izmeu drugih prozora. Paolo
je oito bio strasni ljubitelj knjiga. Prela je prstima preko prekrasnih konih korica,
koraajui du police, i iznenada zastala kad joj je pogled privuklo neto to je lealo
popreko, povrh knjiga.
Uzela je tu knjiicu, pesme italijanskog filozofa i pesnika akoma Leopardija, kome se
oduvek divila. Ovo je bio kolekcionarski primerak one iste knjiice koju joj je Dad kupio
kad su jednog dana lutali po antikvarnim knjiarama oko ering Krosa. Srce joj se zgrilo od
iznenaenja kad ju je videla, i proeo ju je talas bola. Da li to sudbina ponovo alje nekakvu
poruku, kako bi je pogurala ka oveku koji kao da joj se na svakom koraku uvlaio u duu?
Zaula je zatvaranje vrata i nervozno se okrenula prema Paolu, koji je stajao iza nje,
smeei se. urno je vratila knjigu na mesto, svesna njegovog pogleda. To je izazvalo
promenu oseanja u njoj; umesto razneenosti javila se uznemirujua, sada ve poznata
reakcija. Puls joj se ubrzao i grlo se steglo. Od njegovog prisustva soba kao da se smanjila.
Danas je bio u crnom: tesne farmerke i koulja otkopana oko vrata, zavrnutih rukava, i
tamne naoare podignute iznad ela. Stvarno nije u redu da jedan ovek poseduje toliko
muevne privlanosti.
Buongiorno, Venia. Otiao sam da natoim benzin, pa sam zato malo zakasnio.
Gledao ju je zadovoljno. Ponovo si morala da me eka, izvinjavam se. La puntualitd e la
cortesia dei re, tanost je odlika kraljeva, kae naa polovica. Ja oito nemam ni kapi plave
krvi.
Pojavio se naglo, ba kad je bila zadubljena u misli, i zatekao ju je potpuno nespremnu,
kao da se tek probudila. Od njegovog glasa srce joj je ubrzano kucalo; stvarno je
neverovatno koliko njen nervni sistem uporno reaguje na njegovo prisustvo. Ipak, osetila je i
olakanje i iznenaenje kad je utvrdila da je Paolo dobro raspoloen. Plaila se nelagodne
napetosti, s obzirom na to kako su se sino rastali.
Odluila je da prihvati duhoviti ton, pa je uspela da se nasmei. Mislim da bih mogla
da ti oprostim, Paolo. Zapravo, ini mi se da je neko rekao kako je tanost vrlina dosadnih
ljudi. Verujem da ima toliko obaveza da ti dan nije dovoljno dugaak.
Perfetto, nikako ne bih voleo da me nestrpljivo eka, nasmeio se on.
Nita ne brini! Mi u Engleskoj kaemo: Tanost je igra pogaanja koliko e kasniti ona
druga osoba. Imau to na umu kad sledei put ugovorimo sastanak.
Paolo se kratko nasmejao, a oi su mu blistale.
Touche, mia cara. Sad si me postidela.
Nastupila je kratka pauza dok su se gledali u oi.
Ovo je stvarno divna soba, rekla je Venia da bi promenila temu.
Paolo se iroko nasmeio. Oito mu je prijao kompliment. Kada sam kupio Mirao,
sve je bilo zaputeno. Naroito ovaj deo, koji je pretrpeo poar i maltene se pretvorio u
ruevinu. Pokuao sam da obnovim kuu bez ikakvih izmena u prvobitnoj strukturi spolja,
ali u ovoj prostoriji pustio sam mati na volju. Glas mu je sada bio priguen, i gledao je
Veniu maltene izazivaki, s poluosmehom na usnama.
Ona se nakaljala, moda malo preglasno, pokuavajui da odvoji pogled od njegovih
usta. A ta je to tvoja mata smislila? upitala je s prizvukom ironije u glasu. I dalje joj je

bilo teko da ga gleda u lice.


Poeleo sam da stvorim vezu izmeu arhitekture i okruenja, a jedini nain bio je da
iskoristim ove ogromne staklene povrine kako bih dobio pogled na ovu velianstvenu
okolinu. Gledao ju je netremice. Da se malo raskomotimo, dobro?
Otili su na drugi kraj sobe. Paolo je seo za pisai sto, a njoj je ponudio jednu od konih
stolica s druge strane. Spustio je naoare na sto i nekoliko trenutaka kao da je prosto uivao,
nalaken na stolicu, prstiju spojenih pred licem. Posmatrao je Veniu kroz trepavice, toliko
paljivo da joj je postalo neprijatno.
Venia se vrpoljila na stolici. Pogled joj je stalno skretao ka onoj lepotici na portretu, iji
osmeh kao da ju je izazivao. Ne samo to moram da se nadmeem sa seksi ljubavnicom, nego i sa
seanjem na prekrasnu pokojnu enu.
I ti slika, zar ne?
Paolovo pitanje trglo ju je iz misli. Venia je porumenela, pitajui se da li je on nekako
pogodio njene misli i namerno je prekinuo.
D-da, zamucala je, samo malo. Uglavnom samo crtam bojim se da nije nita
naroito.
Morae jednog dana da mi naslika Mirao, cara. Glas mu je ponovo bio mek, poput
mlakog meda, i netremice ju je gledao. Venia je osetila da sve vie crveni. To ju je izluivalo
zato on tako deluje na nju?
Primetila sam sliku kue iznad kamina u kuici.
Da. Toreta. Tako se zvala pre nego to sam je kupio, ali ja sam promenio ime u
Mirao. Preko Paolovog lica prela je senka. Gledao je daleki horizont na blistavom moru,
a Venia je osetila da su mu i misli daleko odlutale na nekoliko sekundi pre nego to se
ponovo okrenuo ka njoj, ovoga puta uz sarkastian osmeh. To ime inilo mi se nekako
prikladnije.
Veoma lepo ime za prekrasnu kuu, apnula je Venia i blago se osmehnula oveku
koji nije bio svestan da ona zna za njegovu tragediju.
Paolo ju je udno pogledao, kao da proverava da li je iskrena, a onda je zatresao
glavom. Ti si veoma saoseajna, cara. Fascinira me... Dotakao je prstom svoju donju usnu
i za trenutak je izgledalo da e rei jo neto, ali oito se predomislio.
Venia ga je netremice gledala, opinjena prizorom prsta na tim ulnim usnama,
pokuavajui da se razabere u sopstvenim mislima. itavo njeno telo, srce i sva ula brideli
su od elje za njim, od prvog puta kad ga je videla, ali i dalje je bila zbunjena i nije joj bilo
jasno ta zapravo eli.
Paolo je naglo promenio raspoloenje i skoio iz stolice. Andiamo, rekao je veselo.
Hteo sam da ti pokaem snimke i planove s lica mesta pre nego to te odvedem tamo, ali
mislim da bi zapravo bilo bolje da prvo obiemo lokaciju kako bi stekla predstavu o itavom
mestu, a onda emo natenane razgovarati nad planovima. Ako sad krenemo, stii emo
tamo pre nego to pone popodnevna vruina, a u povratku moemo da ruamo.
Venia je takoe ustala. Zvui vrlo razumno, rekla je uz svoj najarmantniji osmeh.
Proveu te kroz kuu neki drugi put. Ima delova s veoma starom arhitekturom i
verujem da e ti biti zanimljivi.
Hvala, Paolo, to bih jako volela.
Paolov velianstveni plavi ferari maranelo bio je parkiran pred samim ulazom, blistav i
spreman za put. Venia se nije iznenadila to Paolo vozi jedan od najskupljih automobila
ipak je on bogat i uspean ali pitala se da li je oprezan voza. Koliko je njoj bilo poznato, to je
jedan od najbrih automobila na tritu. Nedavno je na italijanskoj televiziji gledala doku
mentarac o sportskim automobilima, a ferari maranelo bio je u samom vrhu liste po brzini.
Zar nesrea nije ostavila trag na njemu, iako je se ne sea? Otvorio joj je vrata i ona je sela na
suvozako sedite.

Objekat se nalazi na drugoj strani Monte Argentarija. Stii emo tamo za nekih pola
sata, rekao je Paolo kad je seo za volan i pritisnuo dugme za otvaranje krova, koji je
beumno skliznuo unazad. Potom je startovao motor i dva puta pritisnuo gas, iroko se
smeei, i onda su krenuli, ostavljajui za sobom oblak crvene praine. Poto je primetio da
Venia nije impresionirana ovim razmetanjem, pogledao ju je s bojaljivim, skoro deakim
izrazom od kojeg joj je eludac zatreperio. Oi su mu mangupski blistale. Scusa, to je deo
uivanja kad ima ovakvu igraku.
Venia je prosto morala da se nasmei. Hvala nebesima to postoje male radosti!
Uzvratio joj je pomalo mranim osmehom. Veina ljudi, izgleda, stalno organizuje sve
to im treba za ivot a nikako da stvarno ive. ivot je suvie neoekivan, suvie kratak, no
rt crediV1
Veniu je po drugi put ovog jutra obuzelo saoseanje. Misli na nesreu, na gubitak ene i
pamenja,
Ferari se neprijatno brzo penjao krivudavim putem, prvo du obale, pa kroz rasuta
sela, putevima oivienim ruiastim, utim i crvenim poljskim cveem. Kraj njih su
promicali automobili i autobusi, hitajui krr otre krivine. Sunce je bletalo, vazduh je bio
ist i prijatan, sve kao
lebdelo na vetru koji je hujao oko njih. Osunana padina, obrasla maslinama i
vinogradima, strmo se sputala nanie; iza nepominih empresa pruali su se modri i
zeleni toskanski bregovi. Uvale i doline bile su ispunjene beliastom izmaglicom, a upadljivi
cvetovi zove mirno su leali pod jakim suncem ovog prekrasnog dana.
Na strani koja je gledala na more video se niz malih, osunanih peanih plaa,
razdvojenih zatonima i malim kamenim rtovima. Gledana odozgo, obala je delovala
spektakularno, sa irokim Tirenskim morem koje se prualo u daljinu, proarano ostrvcima i
brodiima. Ferari je hitao kraj grupica kua u pastelnim bojama koje su stajale okruene
drveem u cvetu, ugnedene meu brdima koja su se uzdizala do vetrom ibanih litica, i gde
je svako skretanje donosilo novi pogled kao s razglednice na prostrane zelene predele,
ivopisne vile i plavo more. Sunce je sijalo, a Veniino lice blistalo je od zadovoljstva dok joj
je kestenjasta kosa vijorila oko lica. Dopadalo joj se oseanje vetra u kosi i mirisa mora.
Naslonila se u seditu uz zadovoljan uzdah. Postala je svesna da je Paolo gleda i
odmah je pocrvenela.
Srean sam to sam s tobom, rekao joj je, kao da joj je pogodio misli, i ona se upitala
da li je to njegov nain da joj stavi do znanja da nema potrebe da se osea neprijatno.
Nadam se da e ti se mesto dopasti. Lokacija i pogled su stvarno arobni, ali bie potrebno
mnogo rada da bih ostvario svoj san. Vila je u stanju propadanja, a istorijske graevine koje
je okruuju takoe su u veoma loem stanju.
Izgleda da gaji sklonost ka obnavljanju ruevnih zgrada.
Rekao bih da je vie u pitanju neodoljiva potreba da gradim, da pretvaram ruevine u
neto vredno i korisno. Predeli u Toskani su tokom poslednje tri hiljade godina oblikovani
ne samo prirodnim silama, nego i ovekovim radom. Ako mogu da dodam neto tome, a
doprinesem, zato ne bih?
Venii je bilo jasno da je ovaj ovek eljan da propale stvari pretvara u neto novo
verovatno je to metafora za njegov sopstveni ivot. Odmahnula je glavom. Nemoj me
pogreno shvatiti. Nisam te kritikovala. Samo sam iznela zapaanje.
Znai, ne odbija me? Za trenutak je u osmehu otkrio blistave zube, ali oi su mu bile
uperene u krivudavi put.
Venii se dopalo da ga vidi kako se smei; nije znala zato, ali nekako je elela da on
bude srean. Okrenula se ka njemu, pazei da ga ne posmatra suvie otvoreno.
A zato bih?, upitala je vedro.
Okrenuo se prema njoj, za trenutak odvojivi oi od puta, i ona mu se za trenutak

zagledala u oi, prodornoplave, proarane tamnim pegicama, s tamnom ivicom.


Kratko joj se osmehnuo. Nisam siguran, cara. Ti si tako nepredvidiva, ba kao vreme u
Engleskoj: u jednom trenutku sunce, a u sledeem olujna kia.
Izvini zbog onog sino, rekla je urno. To to sam ti rekla htela bih da se izvinim,
stvarno mi je jako ao... zaista ne znam ta me je spopalo. Dad je nekada bio deo mog
ivota, ali nisam ga videla ve deset godina. Potpuno u razumeti ako posle toga ne eli
vie nita da ima sa mnom.
Bila je svesna da ove zadihane, uurbane rei ni najmanje ne lie na smirenu i
dostojanstvenu izjavu koju je nameravala da mu saopti ako se ova tema pomene; ali
pogodio ju je onim aljivim poluizvinienjem kada je to najmanje oekivala, i sada je uspela
samo ovo da sroi.
,\!om e bisogno di scusarsi, nema potrebe za izvinjavanjem. Ponovo je gledao put
pred sobom, s neprozirnim izrazom lica, ali jasno je videla da mu se vilica gri. Ako je taj
Dad ostavio tako trajan utisak na tebe, moda bi trebalo da promenim ugao gledanja i da
budem polaskan to te podseam na njega, rekao je ozbiljno. Ljudi uglavnom vide ono to
ele da vide. Nauio sam da je mo vizualizacije veoma znaajna u ivotu, to jest, ako eli
da opstane. Karl Jung je rekao: Sve zavisi od toga kako posmatramo stvari, a ne od toga ta su one
same po sebi.
Ovo je rekao tako jednostavno i alosno da je Venia osetila da njena odbrana pada u
vodu poela je da se rui i pre nego to je jutros ula u njegovu radnu sobu. Uverenje da je
Paolo enskaro bez principa polako je nestajalo ostala je samo neka uporna sumnja, i jako bi
volela kada bi se u tom trenutku pokazalo da je potpuno neosnovana.
Sada vie nisu videli more, jer je ostalo zaklonjeno iza drvea, ali Venia se prepustila
uivanju u lepoti planina. Iza svake krivine na putu ekao je neki novi vidik: blesak
kobaltnoplavog mora izmeu visokih ivica, stara vodenica, naputena fabrika maslinovog
ulja sagraena od cigle koja se sad mrvila, stroga crkva-tvrava koju je mogao projektovati i
oro de
Kiriko, ili kue okreene pastelnim bojama kao da ih je neki scenograf stvorio za operu
smetenu u primorju; ispred nekih je stajao opran ve, rairen da se sui na grmlju, pa je liio
na ogromno cvee.
Venia je kriom posmatrala Paola. Zraio je nekakvom zastraujuom snagom koje je
bila svesna od prvog dana. Ponovo se oseala kao tinejderka vrlo udno oseanje. On nije
mogao biti mnogo stariji od nje, ali neto joj je govorilo da je ovo ovek koji razume potrebu
za pouzdanou i nikad nikog nije izneverio. Poto nije podnosila veito nadmone ljude
kao to je njen otac, bilo joj je udno to neto u njoj ezne za nekim na koga bi se oslonila.
Paolo ju je krako pogledao i Venia je urno sklonila pogled.
Brzo emo stii, rekao je kada su poeli da se sputaju ka malom, velianstvenom
zalivu s bistrom plavom vodom, koji je svetlucao poput dragulja u podnoju litice. Bojim se
da auto moramo ostaviti ovde, dodao je kada su zaobili rt i izbili na veliku zaravan. Na
njoj se nalazila crkva s malim grobljem, okruena borovima. On se zaustavio na kamenom
ispustu u neposrednoj blizini, oito mestu gde se turisti zaustavljaju da uivaju u pogledu.
Paolo je ugasio motor. Sad emo poi peice uzbrdo, do objekta. Zasad nema puta koji
vodi donde, nasmeio se. To je sve deo izazova.
Volim izazove, odgovorila je Venia, izlazei iz auta. Namerno mu nije rekla da je
provela mnogo vremena planinarei po kotskoj sa Dadom, i da zato penjanje uz strmo
brdo nee biti nikakav problem iako nije bila u onako dobroj formi kao nekada.
Poli su uz grubu kamenitu stazu, koja kao da nije koriena decenijama. Padina je bila
okupana toplim sunevim svetlom. Leptiri su leprali tamo-amo preko staze. ute rue i
ljubiasta divlja visterija padale su u bogatim bokorima preko ruevnih zidova i polomljenih
kamenih stubova; Venia je u prolazu osetila njihov miris. Zova i kupine bile su guste i

kaile su joj se za pantalone. Sreom je obukla pantalone; zakrivljeno trnje kao da se


namerno prualo ka njenim nogama dokje prolazila.
Vladala je napeta tiina, kao da je itavo mesto zaarano, i Paolovi i Veniini koraci
odjekivali su glasno dok su paljivo koraali po klimavom kamenju. U jednom trenutku
Venia se spotakla, pa su im se prsti ovla dotakli. I opet je osetila onaj strujni udar kao da je
dotakla icu pod naponom, niz vrelih strelica uzbuenja koje su je prostrelile sve do butina.
Paolo se zaustavio i gledao je u oi, kao da je i sam to osetio. Venia je brzo potraila
neku drugu temu pa je pokazala srueni zid okruen okrunjenim kamenjem odmah pored
staze, skoro pokriven travom.
Zna li ta je ovo?, upitala je zadihano.
Smatra se da su to ostaci etrurskog hrama, odgovorio je Paolo, skoro istim tonom.
Na vrhu ovog brda nalazilo se etrursko naselje, kao i rimski amfiteatar i franjevaki
manastir.1* Mahnuo joj je da poe napred, pa ga je Venia zaobila na kamenitoj stazi,
svesna da je njegove oi pomno prate.
Dok su se penjali dalje, povremeno zastajui da predahnu, priali su o tri civilizacije
etrurskoj, rimljanskoj i hrianskoj koje su se ovde smenjivale. Venia se iznenadila koliko
Paolo poznaje istoriju i umetnost svoje zemlje. Kao da je stalno otkrivala nove slojeve i nove
osobine u njemu. Bio joj je veoma interesantan, ba zbog tog ivahnog uma. U neku ruku,
kao da je pripadao nekom drugom periodu: mogla je da ga zamisli u vreme renesanse, kako
se pridruuje uenjacima koji su se okupili oko Lorenca de Mediija, uenog pokrovitelja
pesnika i slikara. Izgleda da je imao afinitet za ljude iz tog doba, umeo je da raspravlja o
mitologiji i legendama, snovima i sudbini i svemu ostalom u ta je verovao i Mikelanelo.
Odakle ti sve to znanje? Nemogue je da se u poslovnoj koli ui istorija umetnosti!,
zainteresovala se.
Proveo sam mnogo vremena itajui o lepim stvarima i volim da sam okruen njima.
Albert Ajntajn je rekao: Potraga za istinom i lepotomje oblast ljudske aktivnosti u kojoj nam je
doputeno da itavog ivota ostanemo deca.
Znai, ti zamilja da si neka vrsta Petra Pana? Ne izgleda mi tako. Stvarno nije ni
pomiljala na dete kad bi ga pogledala.
Paolo se tuno osmehnuo. Ponekad ovek nema izbora to je jedini nain da ostanem
pri zdravoj pameti, odgovorio je.
Venia ga je jedva ula; govorio je prigueno, vie za sebe.
Drhtavo je udahnula kad je shvatila koliko je neosetljivo zazvuala, mada nenamerno.
Pa naravno, Paolo je stvorio svoju Nedoiju u Mirau, ge je mogao da smesti svoj svet
mate, ba kao likovi D. M. Barija. Bacila je pogled na njegov snaan, strogi profil... i
ponovo se neto probudilo u njoj, oseanje nalik na nenost, ali i mnogo vie od toga. Bilo je
stotinu stvari koje je elela da ga pita. Mrzela je i samu pomisao na to u kakvoj je
usamljenosti zatoen, ali nije mogla da prizna da zna za njegovu tajnu. Poelela je da ga
zagrli i utei da li je to samo saoseanje i saaljenje, ili onaj udni oseaj od kojeg bi joj se srce
rastopilo, deo neeg mnogo dubljeg i znaajnijeg? Sad je njen otpor postao toliko krhak da je
vie nego ikada elela da pree uski prostor koji ih deli, ali suvie se plaila da naini taj
poslednii korak.
Konano, umorni i oznojeni, stigli su do vrha brda. Pred njima je lealo prostranstvo
na kom se nalazio stari rimski hram okruen prastarim drveem, a desno od njega ogromna
arena. Hram je bio u ruevinama; preko njega je palo nekoliko stabala i slomilo mu stubove.
Sedita i stepenice amfiteatra leali su pod suncem maltene netaknuti. Vazduh oko njih bio
je pun tekog mirisa maslina i bezbroj sitnih cvetova skrivenih u travi. Dosta daleko s desne
strane stajala je ruevna vila s kapelom od prekrasnog ruiastog kamena, do koje se,
verovatno, nekada moglo stii preko dvorita oko glavne graevine. Koliko je Venia mogla
da proceni, te dve zgrade poticale su verovatno s kraja devetnaestog veka. Vila je bila u

firentinskom stilu, okruena propalom batom, s razorenom senicom koju su skrivali


razrasli brljan i kupine ispod dva prastara judina drveta u punom cvatu.
Izvan bate nalazio se vidikovac, sagraen na vrhu uzvienja. Impresivne kamene
stepenice vodile su ka pravougaonoj platformi, poploanoj i okruenoj kolonadom, odakle
se pruao pogled na toskanski pejza.
Pa ovo je neverovatno!, apnula je Venia, osvrui se. Zaustavili su se meu
krupnim kamenjem i Paolo je spustio nogu na jedan od njih, gledajui pravo pred sebe,
prekrtenih ruku. Stojei kraj njega, Venia je bila bolno svesna blizine njegove butine u
crnim farmerkama, pa je za svaki sluaj sklonila pogled.
Planovi pokazuju da je palata sagraena na ruevinama franjevakog manastira i da
veina murala s mozaicima u kapeli potie iz tog vremena.'1 Osvrtao se, kiljei zbog sunca
u daljini. Kupio sam ovo mesto na aukciji. Uniteno je tokom rata. Nikad niko nije ni
pokuao da ga obnovi. Moj advokat nije mogao da pronae nikakve dokaze o vlasnitvu,
nego samo stare planove. Posle Drugog svetskog rata, italijanska vlada zaplenila je imanje i
stavila ga na aukciju. Meni je na to skrenuo panju moj bliski prijatelj Umberto, koji zna da
uvek tragam za upravo ovakvim projektima.
Venia je porumenela. Moj bliski prijatelj Umberto... Pitala se da li bi Paolo i dalje tako
mislio kad bi znao kakva je pritajena zmija taj Umberto. Poelela je da moe da ga upozori,
ali kako to da uini a da mu ne stavi do znanja da je svesna njegove sudbine?
Poli su u obilazak lokacije. U travi proaranoj puzavicama upravo su cvetale divlje
perunike, a bilo je i belih rada i nezaboravaka, zumbula, ljutia i nenih crvenih bulki pravi
proleni tepih. Uprkos neurednom izgledu, itava oblast bila je oaravajue lepa.
Ovo je veoma lepo mesto, tiho je rekla Venia, uivajui. Mora da je Botieli bio
nadahnut upravo ovakvim prolenim prizorom. Razumem ta te je privuklo ovome. Bie
potrebno mnogo rada i mnogo ulaganja, ali slaem se, ovo bi moglo da postane stvarno
fantastino odmaralite.
Drago mi je to ti se dopada, cara. Tvoje miljenje mi je veoma vano. Pogledao ju je,
a oi su mu plamtele od oseanja pred kojima su se njoj osuila usta. Rekao sam ti da sam
ga ostavio zanemareno godinama i znam da u morati da potroim jako mnogo novca, ali
emu slui novac ako ne stvaranju prekrasnih stvari? Naalost, ja ne umem da slikam ni da
piem poeziju. Okrenuo se da pogleda predeo oko sebe. Jedini nain na koji mogu da se
posvetim umetnosti jeste obnavljanje i popravljanje onoga to je bilo naputeno.
Venia je ponovo pomislila na Paolovu elju da menja stvari dok je gledala grubi obris
njegovog lica koje je u njoj budilo mnotvo mranih i komplikovanih oseanja. On joj se
kratko osmehnuo, i to je bilo dovoljno da joj klecnu kolena; potom je upitno pokazao glavom
prema breuljku.
Hoemo li?
Da, trebalo bi.
Poli su uz stepenite ka osunanoj terasi. Tu su zlataste pele letele s jednog na drugi
cvet divlje rue i orlovi nokti obujmili su balustrade i stubove, ispunjavajui vazduh svojim
mirisom, koji je vruina dodatno pojaavala.
Doekao ih je panoramski pogled. Venia je prvo pogledala oko sebe, a onda preko
ograde. Primetila je meu stenjem nekoliko isuenih zmijskih koa, koje su tu sigurno od
ovog prolea. Smesta se setila stihova iz ekspirovog Sna letnje noi:
Na mestu tom obino guja kouljicu svue,
Dovoljnu da se njom obue vilenjak jedan.
Pominjanje vilenjaka nekako je odgovaralo ovom mestu i ovom trenutku. Nigde ni
pokreta ni zvuka: kao da su ona i Paolo sami na svetu.

Nije ula nita osim zujanja pela koje je ispunjavalo tiinu. itavo mesto odisalo je
mirom i zadrali su se tu neko vreme, utke, upijajui atmosferu iz nekog drugog vremena.
Iz crkve u podnoju zaulo se zvono, samo jednom. Zvuk je odjeknuo sve do njih, i
iznenada je iz kronje jednog bora prhnulo jato golubova, uz glasan lepet krila; napravili su
krug i vratili se na drvo, ponovo nestavi meu granama. Venia se okrenula, i trgla se kad
je videla da je Paolo neobino paljivo gleda; ali brzo je sklonio pogled i pogledao na sat.
To je podnevni zvon, ii tocco na starom toskanskom dijalektu, rekao je. Zvona se
oglaavaju samo jednom dnevno, u ovo doba... u Toskani je obiaj da podsete ljude na
vreme za ruak. Pre nego to odemo da ruamo, voleo bih da pogleda mozaike u kapeli
kraj vile.
Da, naravno pa zato sam i dola.
Je li to jedini razlog? upitao je tiho, uhvativi je za ruku kako bi joj pomogao da sie
niz stepenice, gledajui je paljivo u lice.
Venia je oseala kako joj sunce greje lea; Paolova ruka bila je isto tako topla. Ovo je
bilo verovatno najromantinije mesto na kom je ikada bila, i sada je elela jedino da se nae
u njegovom zagrljaju. Nije odgovorila na njegovo poluglasno pitanje, nego se zagledala u
stepenice, zabrinuta da e je noge izdati, svesna njegove blizine i pokreta kojim njegov palac
blago mazi njen zglob. Dodir je bio veoma blag, ali su joj od toga hormoni ipak podivljali i
srce joj je zastalo.
Venia je bila svesna da je on gleda, oseala je da pokuava da joj pogodi misli, da je
natera da mu uzvrati pogled. Srce joj je tuklo sve bre i grlo joj se steglo od panike dokje
oajniki pokuavala da se savlada i smiri. Izvukla je ruku iz njegove, ali se ba tada saplela i
prigueno uzviknula.
Paolo je priskoio da je spase od pada, pridravi je itavim telom; ali kad ju je uhvatio
za struk i sam je izgubio ravnoteu pa su oboje pali, tako da se Venia nala povrh njega dok
ju je on i dalje vrsto drao. Njene usne nale su se na pedalj od njegovih, tako blizu, suvie
blizu, a njegove blistave plave oi prodorno su je gledale. Za trenutak su nepomino leali, a
on je drao glavu i ramena iznad zemlje, privijajui Veniu uz sebe. Oseala je miris
afterejva na njegovoj koi i ula gaje kako ubrzano die; oseala je pritisak njegove nabrekle
mukosti. Prisnost tog dodira podstakla je u njoj elju kao kad se benzin sipa u vatru
eksplozija samo to nije usledila.
Osetila je vrelinu u slabinama, i vrtelo joj se u glavi. Srce i sva ula polako su je
izneveravali; nije mogla da se odupre svemu ovome, tim blistavim oima, tom pogledu koji
je poznavala, znaaju njegovog stiska, snanim udarima njegovog srca. Sigurno je i on bio
svestan toga, jer znala je da drhti. Poelelajedaseon jo malo sagne i poljubi je, odmah; elela
je to vie nego ita. Paolo je sklopio oi i duboko udahnuo. Kad ih je otvorio, videla je u
njima oklevanje, a potom elinu reenost.
Sigurno si se povredila, cara, sva drhti, rekao je priguenim glasom dok ju je putao
iz zagrijala da bi joj poloio ruke na ramena i polako je spustio sa sebe. Da li si se udarila?
Ustao je i pruio joj ruku.
Venia se pravila da je ne vidi; uasnulo ju je ovo odbijanje njene svesne predaje.
Skoila je na noge, otresla prainu s odee i zagladila pantalone. Ne, ne, dobro sam, hvala.
Da li si ti dobro? upitala je zadihano, pokuavajui da ne zvui razoarano. Ti si podneo
vei deo udarca.
On se za trenutak osmehnuo, onim oima boje Tirenskog mora. Upravo suprotno,
Venia, uveravam te da je za mene to bilo zadovoljstvo.
Zadovoljstvo? Pa to onda nije iskoristio situaciju? Drao ju je u naruju, spremnu i
voljnu. Paolo je bio iskusni zavodnik, a ak i da nije, svakako je morao primetiti simptome
njene elje. Venia je znala da su njene oi, njene usne, itavo njeno telo vapili za njim, a on je
to ignorisao i prosto je odgurnuo.

Da li je to osveta za onu njenu omaku od sino, ili je reio da izigrava neosvojivost? U


svakom sluaju, Venia se oseala pomalo ponieno. Lakoa s kojom je mogao da se udalji
od nje pogodila ju je poput udarca, a njene oi boje ilibara potamnele su od meavine elje i
zbunjenosti.
Paolo ju je gledao paljivo, ak nekako oprezno. Da li je osetio promenu raspoloenja?
Nije to niim pokazao. Moda je dosta za danas, rekao je. Idemo na ruak. Moemo se
vratiti neki drugi dan.
Ne, ne, stvarno sam dobro. Volela bih da obiem i ostatak lokacije, molim te. Sada
sva postiena, elela je da se odmakne od njega to je pre mogue.
U redu, ali bilo bi bolje da te pridrim. Sledei put moda neemo imati toliko sree,
cara. ta bih rekao sinjori Lombardi ako bi se vratila sa slomljenom nogom?
Pre nego to je Venia stigla da se pobuni, ponovo ju je uhvatio za ruku kao da ne
namerava nikada da je pusti. Nije mogla da se protivi: pogledala ga je u oi, a doekao ju je
nepomian pogled s mnotvom izraza: dominantan, posesivan, izazivaki i... nean.
Stara vila iznutra je bila ba onakva kako je Venia oekivala, ogromna i detaljno
ukraena. Unutar ruevnih, visokih zidova dopiralo je slabo dnevno svetlo, uglavnom kroz
razbijene prozore s poluotvorenim ili polomljenim kapcima, a osim toga su mlazevi suneve
svetlosti ovdeonde prodirali kroz rupe u plafonu i zidovima. Vazduh je neobino mirisao,
jer su i vila i sve njene lepote odisale seanjem na davna vremena. Izbledele zavese i
tapiserije, iako velianstvene i nezamenljive, nisu bile samo prljave i otrcane, ve pokidane.
Sve je odisalo obiljem, luksuzom i dekadencijom davnih godina.
Paolo i Venia hodali su polako po zaputenom podu, iz kojeg je ponegde nicao korov,
i zaobilazili komade kamenja na nekom su se i dalje videli tragovi zlata i pastelnih boja
komade drveta s prekrasnim reljefima, odlomljene ipke od kovanog gvoa. Paleta boja iz
glavnog salona nekada je oito bila usklaena s prolenom batom po sunanom danu, s
drvenim stubovima koji su predstavljali egzotino drvee jer su se protezali od podnih ploa
do zasvoene tavanice. Danas su zidovi bili flekavi i oljuteni a ukrasi na njima klimavi,
obrasli brljanom, paprati i pasjim groem, koji su uspeli da ih dohvate, stvarajui
fantastine senice na ulazu u svaku sobu.
Tu su bile i gotika sala i renesansna sala i, najneverovatnija, mavarska sala, koja kao
da je dodata kasnije i delovala je nekako nedoraeno i aljkavo ispod urezanih arabeski, s
tragovima prljavtine i tmine iza reetkastih lukova. Na zidovima su visile zarale krive
sablje i koplja. Atmosfera je bila tajanstvena i priguena. Potpuna nepominost u palati, koju
je prekidao samo povremeni ptiji glas spolja, pojaavala je zlokobno iekivanje u ovoj
svilastoj tiini, kao da iza svega ovoga stoji neka vetija arolija. Venia se stresla.
Ovo nije raj na zemlji, promrmljala je, gledajui kroz polumrak, nego vie kao
zlokobna, zaarana kua. Pitam se kome je pripadala.
Izgleda da je imala mnoge vlasnike, odgovorio je Paolo dok je opipavao jednu od
mnogih sablji u koricama, proveravajui koliko je stari elik otar.
Venia je izvukla ruku iz njegove i pola ispred njega kroz zasvoena vrata u ljupko
malo dvorite, prepuno slatkog, jakog, ulnog mirisa jasmina. Cvetovi su bili rasuti po tlu
poput debelog tepiha. Sama arkada, iji su stubovi obrasli divljim puzavicama, bila je
nainjena od ruiastog mermera i bacala je senku po itavom zelenom prostoru. Dve
fontane, sada suve, u obliku lavljih glava, stajale su na naspramnim zidovima. Venia je
mogla da zamisli kako su izgledale dokje iz njih ikljala voda kroz razjapljene eljusti. U
samoj sredini grm nara pruao je ukaste i crvene cvetove ka vrelini dana. Teret vruine i
udna nepominost ispunjavali su ovo mesto nekakvim tekim mirom.
Imam sjajnu ideju za ovaj deo, rekao je Paolo dok je koraao ka jednom od belih
mermernih stubova u senci potkoviastog luka. Naslonio se na njega i sanjalaki se zagledao
u mirnu scenu pred sobom. Izvukao je upalja, pripalio cigaretu i dunuo da ugasi plamen

pre nego to je duboko udahnuo. Ovo vidim kao dom duhova iz boce i arobnjaka:
zaarani eherezadin paviljon. Da li si bila u Alhambri?
Da, mnogo puta Granada je jedno od mojih omiljenih mesta za odmor. Moram da
uberem malo ovoga, rekla je i krenula ka bunu. Jasmin i narandin svet su dva najlepa
mirisa u paniji.
Jasmin je simbol tuge, cara. Bolje uzmi narandin cvet, rekao je on, uz tmuran osmeh.
Imam ga mnogo u Mirau. Ubrau ti ga kada se vratimo u kuu.
Nisam znala da se jasmin povezuje s tugom.
Da, prema istonjakoj legendi.
Venia je prasnula u smeh. Ponovo te tvoje legende, Paolo! Stvarno si neumoran.
Kako ih samo pamti?
On je slegnuo ramenima i takoe se nasmejao, ali u oima mu je ostao nagovetaj
gorine. Mnogo itam izgleda da sam knjiki moljac.
Ispriaj mi tu legendu.
On je provukao prste kroz kosu. Stvarno to eli? Prilino je tuna.
Pa naravno! Volim to uvek ima spremnu nekakvu priu. Osim toga, oduvek sam
volela bajke. Imala sam kotsku dadilju i ona mi je priala prosto neverovatne pripovesti.
Zvala me je moja mala princeza i ja sam stvarno dugo zamiljala sebe kao junakinju neke bajke
izgleda da se deo romantinih shvatanja nane Horen nekako preneo na mene.
On je klimao glavom. Pa dobro. Bila jednom jedna princeza koja se zaljubila u sunce,
ali nije uspela da osvoji njegovo srce pa se ubila. Iz njenog pepela niklo je drvo jasmina prvo
na svetu. A poto joj je ljubav bila neuzvraena i vie nije mogla podneti da gleda u sunce,
cvetala je samo nou i cvetovi su otpadali pre nego to sunce izae. Zato se ova sorta jasmina zove noni jasmin.
Zaista veoma tuna pria, ali i veoma dirljiva.
Paolo je nepomino gledao Veniu, nekako zamiljeno. Mii na vilici ponovo mu se
trzao. Zato i mislim da su najtei i najvaniji trenuci oni koje proivimo na vrhuncu
postojanja, jer su mnogo znaajniji od svih drugih vrsta uspeha. Malo je oklevao, ali je
nastavio. Misli li da neko moe izvriti samoubistvo zbog ljubavi?
Pitanje ju je iznenadilo. Otkud znam, odgovorila je bez razmiljanja. Nikad nisam
razmiljala o tome. Osetila je otkucaje srca u vratu, to se uvek deavalo kad bi joj bilo
neprijatno.
Paolo joj je priao, neno je uhvatio za bradu palcem i kaiprstom i podigao njeno lice
ka svom. Da li ti to mene lae, cara?
Outala je ljutiti odgovor i pokuala da ostane smirena. Ne laem.
Da, lae. Vidim to po ovoj maloj plavoj veni na grlu koja ti nekako suvie brzo
pulsira, evo ovde, rekao je i pogladio to mesto prstom pre nego to je sklonio ruku.
Venia je porumenela i prinela ruku grlu, pokuavajui da ignorie preteu vrelinu koja
joj je izvirala izmeu nogu od njegovog dodira. Shvatila je da zadrava dah pa je kratko
udahnula. Primetio si to?
Ja primeujem sve na tebi, cara.
Lice mu je i dalje bilo veoma blizu njenog. Zagledala se u njega razrogaenih oiju.
Mukarci obino ne primeuju te detalje.
Ja nisam obian mukarac dosad si to sigurno shvatila. Paolovo lice bilo je ozbiljno a
oi neprozirne, iako se moda negde duboko u njima naziralo pitanje.
Venia je na nekoliko trenutaka ostala bez rei dok ga je gledala u oi... bilo joj je veoma
teko da otrgne pogled. On kao da je ruio sve njene odbrane, jednu za drugom. Toplina
njegovog dodira prosto je prodirala u nju, oseala se slabom i ranjivom, noge je vie nisu
drale. Osetila je iznenadan strah on je suvie dobro poznaje ta ako, gledajui je u oi, moe
da vidi vie nego to je ona spremna da pokae? Danas mu je ve dokazala svoju bestidnu

stranu.
Zato bih ti priala detalje o svom ivotu? Ti meni nisi nita rekao o svom, odvratila
je, odmiui se van njegovog domaaja.
Paolu su se usne izvile kao da pokuava da suzbije osmeh. Moda zato to mislim da
me ve suvie osuuje.
Nije moj posao da osuujem znaajne klijente.
To gaje neizmerno zabavilo. Pogledao ju je mangupski. Dio mio, che disastro, cara. Vedo
che dovrd lavorate sodo per redimermi. Boe, to zvui strano, draga. Vidim da u morati vie
da se trudim da se iskupim.
Paolov vedri ton ju je naljutio. Zar joj se podsmeva? Podigla je ramena. Bolje da
pogledamo tu kapelu, rekla je hladno, nadajui se da e zvuati dostojanstveno.
On se nasmeio i salutirao. Razumem, kapetane! Pruio je ruku ka njoj, ali Venia je
izbegla dodir. Ne?, upitao je, podignutih obrva.
Bila je u iskuenju da odgovori u skladu s veselim sjajem u njegovim oima, ali je
umesto toga samo slegnula ramenima.
ta ne valja, Venia? ta sam sad uradio? Zar nema naina da ti ugodim? Glas mu je i
dalje bio vedar, ali nasluivao se i prizvuk ljutnje.
Odjednom je izgledao umorno i izmueno, oi su mu bile pune tuge, i Venia se trudila
da suzbije saoseanje od kojeg joj se stezalo srce. Nije elela da saosea s ovim ovekom koji
joj je bio sve privlaniji. Emotivni haos koji je stvarao u njoj terao ju je da se ponaa kao
razmaena i neuravnoteena tinejderka. Nije joj se dopadalo kako zvui, a jo manje joj se
dopadalo kako se osea. Ipak, bledo mu se osmehnula.
Izvini, znam da zvuim uasno neprijatno, rekla je pomalo nesigurno. Mora biti da
je to zbog ove vruine.
Umorna si, cara, ali i dalje hoe da nastavimo?
Da, molim te, ako emo kasnije razgovarati o projektu nad planovima, moram imati
barem neku predstavu o poslu kojim u se baviti.
Paolo joj je namignuo. Izgleda da je to tvoje englesko vaspitanje nikad ne poputaj
pred slabou, a? Kako vi to kaete? Stegni srce?
Stegni usne i trpi, nasmejala se ona, a hladnoa koju je elela da mu pokae
odjednom je nestala.
Dobro, idemo onda da pogledamo taj dragulj u propadanju koji elim da pretvori u
neizmerno blago. Nisam ga video jo od aukcije.
Kroz prilino propalu kapiju na bonoj strani vile uli su u dvorite opasano visokim
zidovima. Bilo je prostrano i zaputeno, zaraslo u korov, neravno zbog rasutog kamenja i
bunja. Pred njima se nalazila kapela koja je, ovako izbliza, izgledala mnogo vea nego to je
Venia oekivala. Ulaz, zatvoren visokim i lepim vratima u duborezu, svakako treba
restaurirati; izgubio je prvobitni sjaj, i u drvetu su se videle duboke pukotine. Moda nee ni
moi da se obnovi. teta ako budu morali da zamene vrata danas je teko nai tako dobrog
zanatliju, jer su maine preuzele veliki broj poslova od ljudi.
Paolo je odnekud izvukao veliki klju od kovanog gvoa, takoe bogato ukraen, i
otkljuao vrata. Videe da je kapela jo u dobrom stanju, u poreenju sa svim ostalim,
verovatno zato to je sve vreme bila zakljuana.
Stvarno, kapela je bila pravi dragulj. Bila je potpuno ouvana, osim impresivnih
mozaika na zidovima i kipova svetaca postavljenih na pijedestalima visoko iznad Paolove i
Veniine glave, ogrnutih velianstveno ukraenim i obojenim ogrtaima koji su s vremenom
izbledeli.
Sunce je sijalo kroz bogato obojene prozore, dajui mermernim stubovima raskoni sjaj,
skoro arolik, pravei pruge na mermernom podu i stvarajui groteskne efekte svetlosti i
senke, to je mranim uglovima davalo prizvuk misterije.

Ovo je veoma retko blago, Paolo. udi me da je Vlada dozvolila aukciju, a nije
pretvorila ovo mesto u nekakav javni muzejski prostor.
Po mom miljenju, suvie je malo i neuredno da bi bilo interesantno kao istorijski
lokalitet. Ipak, ovo je upravo onakva vrsta projekta kakav sam eleo. Moj prijatelj Umberto
je prvi uo za ovo i odmah mi je dojavio. On je sjajan u tom smislu mislim da je povukao
neke veze. Dugujem mu veliku uslugu
Venia je osetila da joj krv navire u lice. Bila je toliko besna da se u malo izbrbljala: on ti
nije prijatelj, nego prevarantsko i izdajniko ubrel Ali nije bilo u redu da se uplie u Paolov
ivot. Ona je ovde poslom, podsetila je sebe, i to mora da bude sve.
Izgleda neto ljuta, cara, trgao ju je Paolo iz misli. Da li sam rekao neto pogreno?
Venia mu je poloila ruku na miicu i zagledala mu se u oi. Mora neto da mu kae;
ne moe tek tako da outi. ovek je sam sebi najvei prevarant, jer obino ubedi sebe da je
istina ono to on eli da bude istina. To nisam ja rekla, nego Demosten.
Zato mi to govori? Grof ti se ne svia?
Paolo ju je pogledao ispod oka. A ja znam da je on prilino opinjen tobom!
To stvarno nema znaaja, odvratila je brzo moda suvie brzo.
Bio je neutiv prema tebi?
Venia je osetila da crveni. Radije ne bih da govorim o tome.
Paolo se nasmejao. Ponekad ume da bude vrlo preduzimljiv sa enama, a nikad nisam
sreo nijednu koja se zbog toga alila.
Pa, onda sam ja neki redak primerak.
To sam ve primetio. Gledao ju je veselo. Ipak, veoma mi je milo to ujem da nisi
podlegla Umbertovom uvenom armu. Sve u svemu, ljudi i mukarci i ene smatraju da je
neodoljiv.
Pre e biti da je nasilnik, pomislila je Venia, ali nije nita rekla.
Hoe li mi se jednog dana poveriti, cara?, upitao je tiho.
Chi lo sa, ko zna! odgovorila je vedro, odjednom obuzeta eljom da bude nestana.
A sad kad sam videla kapelu, moe da me vodi na ruak umirem od gladi.
Odlina ideja, carrissima. Andiamo. Paolo se vedro nasmeio i uhvatio je za ruku.
Reena da se uklopi u njegovo raspoloenje, Venia mu je to dozvolila.

VIII
Paolo je odveo Veniu na ruak u mali restoran u slikovitom obalskom selu po imenu
Baja dele Onde Mormoranti, na obali nedaleko od Porto Santo Stefana. Ugnedene meu
stenje, neobino oblikovane kue bile su zbijene na uu malog potoka s mnotvom jedrilica
i ribarskih brodia, i sve se savreno uklapalo sa stenovitim predelom, vinogradima,
maslinjacima i borovima u zaleu.
La Mecaluna je bila majuni restoran sagraen od belog kamena i crvenog crepa, na
zlatastoj peskovitoj plai, okruen palmama i s velianstvenim pogledom na more koje je
blistalo pod sunevim zracima poput kobaita. Kraj zgrade nalazila se velika terasa s
tranim krovom koji je pruao zatitu od toplog popodnevnog sunca. Vinova loza penjala
se iz velikih zemljanih saksija uz stubove nadstrenice, a zeleni izdanci probijali su se kroz
trsku. Osam stolova sa zelenim kariranim stolnjacima i stolice od trske sa zelenim
jastuiima izgledali su veoma privlano.
Ljubazni vlasnik, koji se Venii inio kao da je upravo izaao iz nekog pageti-vesterna
Sera Leonea, nairoko se pozdravljao s Paolom. Bilo je ve skoro tri po podne i veina
gostiju je otila, ali gazda ih je uveravao da nije nikakav problem da spremi jedan od svojih
specijaliteta za lepu sinjorinu i za svog prijatelja Paola.
Samo se vi smestite za sto i pronto, doneu vam antipasti i flau vina Ernestinato, nae
naroito domae vino, dok budete ekali na ruak. Seli su za jedan od stolova s pogledom
na zaliv oivien strmim liticama. U daljini se videla luka Porto Santo Stefano, okupana
gustom utom svetlou, sa stotinama jedrilica koje su se Ijuljukale na vezovima pod
prostranim, plavim toskanskim nebom.
Venia je nabrala nos i nasmeila se. Kako pronalazi ova neobina mesta?, upitala je
Paola kad je gostioniar otiao u kuhinju.
Paolo se nasmeio. Jednostavno je ja volim dobro da jedem. Ume li ti da kuva,
Venia? Ovo pitanje zazvualo je nekako intimno i Venia se zbunila. Paolo je sedeo kraj
nje, a ne preko puta i tolika blizina delovala je umirujue.
Da, ali u poslednje vreme nemam ba vremena za kuvanje. ivim sama i obino
pojedem neto u gradu pre nego to uvee poem kui, ili izaem na veeru s prijateljima.
Poslednjih godina njen ivot vrteo se iskljuivo oko posla i umalo da sad to kae, ali bilo joj
je nekako neprijatno da to prizna.
On ju je veselo pogledao, kao da se sprema neto da pita, ali ba tada pojavio se
gostioniar s flaom vina, flaom kisele vode, abatom i tanjirom punim divote koju je Venii
predstavio kao Caponata a la Siciliana.
E completamente diversa da qualsiasi altra caponata servita in ltalia, potpuno je drugaija
od svih drugih kaponata koje se serviraju u Italiji. Ovo je kraljica svih kaponata, originalni
sicilijanski recept koji sam nasledio od prababe.
Mario je sa Sicilije veina jela koja ovde sprema su sicilijanska i ne mogu se nai u
severnoj Italiji, objasnio je Paolo.
Venia se zainteresovala. Jela sam kaponatu u Veneciji i u Firenci. Zbog ega je ova
kaponata drugaija?
Osim patlidana, kapra, maslina, suvog groa, paradajza, crnog luka i pinjola, po
receptu moje prababe stavljaju se i hobotnica, kampi i ikra tune, odgovorio je Mario uz
ponosan osmeh. To je vie, come si die... aristokratska verzija jela.
Venia je uloila veliki napor da ostane ozbiljna. Stvarno zvui veoma originalno.
Mario je nasuo Venii au vina. A za tebe, Paolo, kisela voda, kao i obino?
Paolo ga je kratko pogledao. Da, da, ja vozim
Kao obino. Venia je zapazila te dve rei i imala je utisak da je Paolu nekako neprijatno.

Mora da je ovo jedno od mesta gde dovodi osvojene ene. Koga li je dovodio ranije devojke
iz Venecije, ili Alegru? Smesta je zamislila mladu enu koju je videla prethodne noi,
odevenu u jarkocrvenu satensku spavaicu. Bolno svesna da nema nikakvog prava na ljubomoru, ipak nije nimalo sumnjala da je mlada Italijanka ila u kuu, kod Paola. Ma koliko
to delovalo nelogino, pri pomisli na njega s drugom enom prosto joj je pozlilo. Ipak, ne
sme sada da misli o tome, odluila je. Treba da to bolje iskoristi ovo prekrasno popodne.
Idem da vam spremim aranine. To neete dobiti ni u jednom restoranu na severu.
Mario je uredno spustio flae na sredinu stola. Italijani smatraju da su arancini hrana koja se
kupuje na ulici, ali za Sicilijance to je nacionalni simbol, veramente deliziosil Obeavam da
neete biti razoarani. Okrenuo se i pourio nazad u kuhinju.
Mario potie iz porodice sicilijanskih ribara. Paolo je odlomio pare abate. Provodi
osam meseci godinje ovde, ali zimi se vraa na Siciliju. Njegova ki i zet dre gostionicu
tamo, jednako uspenu kao La Mezza Luna, a i isto se zove. Za njegovu kerku nikad ne bi
pomislila da je Sicilijanka plavokosa je i ima plave oi. Mora da je to nasledila od nekih
normanskih predaka.
Da li je ta Mariova kerka takoe spadala meu Paolove devojke? Venii se srce steglo.
Ne budi smena, grdila je sebe: to to je Paolo pomenuo da je neka enska osoba plavokosa i
plavooka ne mora znaiti da je ita imao s njom. A ak i da jeste... zato se preputa tim niskim
oseanjima? Zar si toliko nesigurna? Bila je svesna da ne polae nikakva prava na Paola.
Paolo je namazao malo kaponate na kriku abate i pruio to Venii. Probaj ovo i
uzmi malo tog Mariovog specijalnog vina Ernestinaio. Ako je verovati Mariju, njegov roze
ugrejao bi i kamenu statuu.
Kako da razumem takvu primedbu? upitala je Venia bez razmiljanja i smesta
shvatila da je suvie osetljiva i da Paolove rei nisu imale nikakav dublji smisao. Poelela je
da pregrize sopstveni jezik, ali bilo je prekasno: upravo je sama promenila ton razgovora i
omoguila intimniji ton. Paolo je to smesta iskoristio.
Paljivo ju je pogledao. Kako tebe da poredim s kamenom statuom, cara? Moda s
divljom veticom, ali ne sa statuom, to nikako. Glas mu je bio tih, a pogled mraan i dubok;
eni koju to privue svata bi moglo da se desi. Osetio sam kako drhti u mom naruju kao
da se sprema oluja. ta god odabrala da prikae spolja, znam da je iznutra sasvim
drugaije.
Uhvatio ju je za obe ruke i vrsto joj stegnuo prste sve dok nije uzviknula od bola.
Nepomino ju je gledao blistavih oiju. Potpuno si me oarala. Budi moja, Venia. elim te
svim srcem, svakim deliem tela... svakim dahom. Dio mio, potrebna si mi! Budi moj koren,
moje sidro.
Glas mu je bio promukao od oseanja i ona je bila zaista dirnuta enjom u tim skoro
oajnikim reima. Izraz na njegovom licu govorio je da se bori s neim duboko u sebi,
preklinjui je da ga razume, a nju je srce zabolelo jer je morala sebi da prizna da joj je stvarno
stalo do ovog mukarca. Proeo ju je drhtaj; oivela je od samog dodira njegovih ruku, a od
seanja na onaj drugi drhtaj koji je osetila u njegovom naruju ostala je bez daha. Kakva god
oseanja da su ga sad obuzela, bila su iskrena, jaka i duboka. A ipak, ona je elela vie.
Sedela je, napeta i nepomina, kao da je hipnotisana.
Ali kako da budem tvoja kad ne znam nita o tebi?
ta eli da zna?
Priaj mi sam. Ima li neto to bi trebalo da znam? Sve do sada bio si vrlo neodreen.
elela je da joj se on poveri, da joj prizna ono to je ve znala o njemu.
Paolo joj se zagledao u lice. Ima pravo, cara, mnogo je stvari koje ne zna o meni, ali
veruj mi kada ti kaem da to uopte nije bitno elim da ponem ivot iznova, s tobom.
Preao je pogledom s njenih oiju na usne i to je u njoj izazvalo neizmernu enju, od
koje je sva planula iznutra. Imam nekakav udan oseaj, otkako smo se sreli, da smo

stvoreni jedno za drugo, da smo bili zajedno u nekom drugom ivotu. Kada te drim u
zagrljaju, ini mi se da si oduvek bila moja.
Venia je zatreptala i nesvesno zagrizla donju usnu. Paolove rei potpuno su
odgovarale njenim oseanjima. Da li to neto znai? Negde duboko u sebi nagonski ga je
prepoznala kao oveka svog ivota... jedinog mukarca koji e moi u njenom srcu zameniti
Dada. Njeni um i telo doli su u sukob: ako telo pobedi, bie izgubljena. udela je za
njegovim zagrljajem, za njegovim poljupcem, za oseanjem njegovog srca koje kuca tik uz
njeno, za njegovim usnama na svojim dojkama i za oseanjem da je on duboko u njoj, makar
samo jednom ali svakako ne bi bilo samo jednom! Ipak, uprkos iskuenju da se prepusti ovoj
oajnikoj udnji, makar jedan jedini put, uloila je ogromnu snagu volje da se savlada:
ponos joj nije dozvoljavao da se preda mukarcu koji, ak ni sada, nije izgovorio re ljubav.
Drhtavo se nasmejala. Koliko ena je ulo od tebe iste ove rei, Paolo?
Jeste, flertovao sam, i spavao sam s mnogim enama, to je istina, carina mia... ali
nikada nisam poeleo da vodim ljubav s nekom, koliko pamtim.
Ovo je bila prilika koju je Venia ekala. Da li e joj sada ispriati za amneziju?
Koliko pamti? Zar ima tako slabo pamenje, Paolo, ili si imao toliko mnogo ena da
ih ne moe izbrojati?
Videla je da se trgao, primetila je da je, uprkos preplanuloj koi, promenio boju; drao
se kao da mu je njeno pitanje utrljalo so na ranu. Od samog poetka umeo je da proita njeno
dranje, uvek je razumeo ta ona hoe da kae. Sad je zabacio glavu i provukao prste kroz
kosu, to je uvek inio kad je nervozan. Nastupilo je dugo utanje. Venia je ekala odgovor.
Konano ju je pogledao u oi i progovorio jedva ujnim glasom.
Koliko dugo zna za to, cara?
Ne ba dugo.
Ko ti je rekao? Malo ljudi to zna.
Tvoj dragi prijatelj, grof.
Paolo je prebledeo, a onda se smraio. Umberto?
On lino.
Stegnuo je pesnice. Che stronzo. Zakripao je zubima. ekaj samo da ga se doepam!
Kakvo ubre!
Mario se ba tada pojavio s velikim tanjirom zlatnosmeih kuglica od pirina punjenih
fino mlevenim mesom, jajetom i sirom.
Eccola, objavio je, sputajui tanjir na sredinu stola. Aranini su na Siciliji uobiajeni
kao hot-dog i pita od jabuka u Americi. Kao da nije primetio koliko se Paolo trudi da
uspostavi kontrolu nad sobom; umesto u njega, gledao je u Veniu. Napravio sam ih svee,
zbog vas, signorina.
Venia se smesta posluila araninima i ba kad je htela da zagrize zaula je Paolovo
upozorenje. Sono molto caldi, fai attenzione a non scottarti, pazi da se ne opee. Kad su vreli,
kao ovi, bolje je da ih rasee, ovako, rekao je, uzeo jednu kuglicu, presekao je i pruio joj
polovinu.
Venia je oprezno gricnula. Ovo je divno!, uzviknula je. Od ega se pravi?
Aranini se obino prave od gustog riota, ili bilo kakvog pirina pomeanog s
jueranjim ostacima, objasnio je Mario, oito zadovoljan njenim pitanjem. U ove sam
stavio masline, paradajz, mlevenu teletinu, naravno crni luk i malice afrana, to je
najvanije. Ali nemojte da se najedete, ovo je samo antipastil Sledee jelo je finochio con sarde,
sardele s komoraem, posluene uz pappardelle, domae iroke rezance.
im se Mario vratio u kuhinju, Paolo je pogledao u nju suenih oiju.
ta ti je jo rekao onaj mascalzone?
Venia nije odgovorila; pocrvenela je, jer joj je bilo nelagodno i oseala se ranjivom.
Nije elela da se prisea onog neprijatnog susreta, a svakako nije elela da ga opisuje Paolu.

Paolo ju je zabrinuto gledao. Ah, dakle on ti je rekao i da me u nekim krugovima zovu


lAmante delle Quattro Stagioni. Gorko se osmehnuo i opustio se u stolici, odsutno lupkajui
upaljaem po stolu. Drutvo je okrutno, Venia. Ne sme verovati svemu to uje.
Znai, porie da se udvara enama samo da bi ih odveo u krevet i da ih ostavlja
im se zasiti?
Ne, Venia, ne poriem, ali mogu da se opravdam. Te ene o kojima govori, one od
poetka znaju o emu se radi seks bez obaveza. Kao svaki normalan mukarac, ja imam
potrebe. Nemam nikakvih obaveza, i od dana nesree ivim samo za sadanji trenutak.
Nisam imao nikakvog razloga da elim ita vie... sve do sada. Okretao je upalja meu
prstima, paljivo gledajui u Veniu.
Nema obaveza? Laovel, kriknulo je njeno srce, ali ona je mirno, utke gledala u njega. A
ta je s raskonom mladom Italijankom u crvenoj satenskoj spavaici koja ti je sino grejala krevet, a
verovatno i svake noi koju provodi kod kue?
Mora mi verovati, cara, kada ti kaem da sam bio potpuno drugaiji ovek pre nego
to sam te sreo. Strano je iveti bez sna, nastavio je on promuklo, trljajui usnu vrhom
prsta. Time ju je ponovo naterao da mu se zagleda u usne. elela je da moe da skloni
pogled. Kad sam te upoznao, to mi je ponovo dalo elju za ivotom. Ti si sunce koje je
obasjalo moje tune, turobne dane. Zahvaljujui tebi, ponovo sanjam i nadam se i verujem u
ljubav, i u sve udesne stvari koje svet moe da ponudi. Prolost ini oveka, ali moja je
nestala... A kada sam s tobom, ne strepim to ne znam kakva je bila. Sve to je bilo jue
nevano je, jer danas i sutra pripada meni... i nama.
Venia i dalje nije odgovarala. Pokuavala je da skupi snage da mu kae kako oni
nikad nee biti par, ali uspela je samo da tiho uzdahne od priguene enje i frustracije. Od
Paolovog glasa gubila je snagu volje, a nije htela da mu to pokae.
On je nepomino gledao u nju a enice su mu se irile sve dok plave duice nisu
sasvim nestale. Venia je u njima jasno videla oseanja koja nije mogla da pojmi. Zvuao je
iskreno... ali ne, on je strunjak za zavoenje, to to je sada eli, samo je prolazno... uskoro e
se umoriti od nje i odbacie je, kao i sve druge ene. Ne sme dozvoliti da joj strast pomrai
rasuivanje; ako ga bude jo malo sluala, bie izgubljena.
Napola se okrenula od njega i pogledala u svoje ruke. Primetila je da grevito stee
prste.
Paolo ju je gledao ispitivaki. Zato se sklanja od mene, tara? Neto kod mene te
brine; zato se stalno brani. Ja nisam vuk, a ti svakako nisi jagnje.
Stvarno se slikovito izraavao, a i prikladno: tano je da ona nije jagnje, ali da, oseala
je potrebu da se brani, jer kad on ovako govori vie se plai sebe nego njega. Logika joj je
govorila da bi sad bilo najrazumnije razgovarati o itavoj situaciji: priznati da postoji
privlanost izmeu njih i razmrsiti itavu zbrku. Uostalom, ona treba da radi s Paolom; ako
ne uspe da nae nekakvo razumno i praktino reenje za situaciju kakva je sada izmeu
njih, kako e podneti da bude tako blizu njega svakog bogovetnog dana? Trebalo bi da bude
sasvim lako da ga upita za Alegru, ali neto duboko u njoj plailo se ta bi joj odgovorio, pa
je znala da jednostavno nije dovoljno snana za to.
Mario se vratio s glavnim jelom. Namrtio se kad je video da je tanjir s araninima
maltene nedirnut. Pa jedva da ste jeli moje aranine! Non soni di vostro gusto? Nije vam se
dopalo?
Paolo mu se iroko nasmeio. Molim te, oprosti nam, Mario. Tek smo poeli da se
upoznajemo i bili smo obuzeti razgovorom.
Ah, lamore, lamore. Mario je uzdahnuo i zavrteo glavom. Persino quando sei innamorato non
puoi vivere solo di amore e acquafresca, ak i kad si zaljubljen, ne moe iveti samo od ljubavi i
vode.
Venia je osetila da joj lice gori. Kako se Paolo usuuje da pravi takve nagovetaje?

Nadam se da ete ukazati ast ovom jelu, rekao je Mario, namigujui Paolu.
Sardine, kao i sva bela riba, poznate su kao odlian afrodizijak huon appetitol
Kako si smeo da kae Mariju da smo u vezi?, ljutito je proaputala Venia im se
gostioniar malo udaljio.
Paolo joj se osmehnuo pre nego to je otpio vodu. Pa, zar nisam u pravu, carissima?
Naravno da nisi, odgovorila je dostojanstveno morala je da se brani od suludih
oseanja koja su je zaposedala.
Si, evo flertujemo, upoznajemo jedno drugo. Oi su mu se suzile dok je gledao u nju
Venia je poela da prepoznaje taj maji pogled, razigran a ipak s prizvukom opasnosti. Da
bi joj pokazao koliko je pogreila, nagnuo se k njoj, sagnuo glavu i poljubio je nekoliko
kratkih poljubaca od kojih su joj zadrhtale ruke i noge, a puls joj se ubrzao.
Kad se poljubimo, kreu svakakve vibracije, vatrometi i plamen na sve strane, zar
ne?, apnuo je, gledajui joj usne, ne odmiui se od nje. Nema u tome nieg loeg.
Mukarac i ena i treba da se tako oseaju kada su zajedno, kao da im nije potrebno nita
drugo sem da su zajedno, sami na svetu sainjenom od zajednikih snova. Uzeo je viljuku
i poeo da jede, neprekidno je gledajui uz poluosmeh, istovremeno je izazivajui i
nagovetavajui neto mnogo mranije.
Venia je morala da odvrati pogled, steui zube da bi se savladala. Njegove rei
potpirivale su ar koji je tinjao u njoj i koji je sad pretio da plane punim plamenom, uprkos
njenim naporima da ga ugasi. Mrzela je sebe zbog onog to osea prema Paolu. Nije ni znala
staje to tano, znala je samo da on ima nekakvu hipnotiku mo nad njom i da je na ivici da
se potpuno izgubi. Dovoljno je da je on pogleda pa da joj se um zamagli a telo poeli da mu
se potpuno preda.
Jeli su utke finochio con sarde, sluajui zvuk talasa koji su milovali obalu i povetarca
koji je klizio preko vode i kroz palme, navodei ih da se njiu tamo-amo uz utanje nalik na
priguene korake.
Na kraju su dobili sicilijanski sladoled s ukusom grape. Mario im je rekao da je
sladoled najverovatnije i nastao na Siciliji, jer su u vreme starog Kima posebno organizovani
trkai u nekoj vrsti tafete donosili sneg sa I 'tne da bi bio zainjen i serviran bogatim
patricijima. Njegove simpatine prie izmeu svaka dva jela popravljale su atmosferu, i do
trenutka kad je stigla kafa napetost izmeu njih dvoje potpuno se smirila.
Ve se bliio sumrak kad su stigli pred Mirao. Paolo je obiao auto da bi Venii
otvorio vrata. eli li da te povedem u obilazak kue, ili bi radije saekala do posle veere?
Venia je izala iz auta. Sad bi bilo odlino. Nisam navikla da tako mnogo jedem za
ruak. Najradije bih potpuno preskoila veeru, ako mi nee zameriti.
Hoe li da ti Ernestina donese neto u Sirenu?
Ne, stvarno, jako si ljubazan i jo uvek imam puno voa u iniji koja me je saekala u
kuici. Hvala.
Antonio je, zajedno s Rufusom, doao da preuzme kljueve i parkira auto. Pas je samo
onjuio Veniu, ali ovog puta nije reao na nju.
Molim te, reci Ernestini da danas nee biti veere, samo neka mi donese panino al
proscioutto i olju kafe u radnu sobu. Paolo se odmakao od auta.
Ali, signore, Alegra je..., pobunio se domar.
Paolo ga je brzo prekinuo pre nego to je stigao da zavri reenicu.
Imam hitan posao koji moram da obavim. Ton mu je bio otar i bespogovoran.
U Antoniovom pogledu blesnulo je neto nalik na bes kad se okrenuo da pogleda
Veniu, ali to je odmah nestalo. Domar je uao u auto i odvezao ga prema garai. Bilo joj je
jasno da je uvar ne voli; osetila je to i kad je bila tek stigla, a oito se nita nije promenilo.
Isto kao i njegova neaka, verovatno je smatra za pretnju koja bi mogla da narui vrlo
zgodnu situaciju.

Alegra, tamnokosa lepotica koja ulepava Paolove noi, svakako ga nestrpljivo eka,
pomislila je Venia. Pa, barem izgleda da mu veeras nee biti potrebne njene usluge. I mada
joj se kosa dizala na glavi kad god bi ula Alegrino ime, odjednom joj je oko srca postalo
toplo.
Impozantna, teka drvena vrata bila su irom otvorena kako bi propustila unutra
popodnevno sunce, i Paolo ju je poveo kroz predvorje. Sama kua je, po Veniinoj proceni,
bila delom vila a delom tvrava i stvarno je delovala fascinantno. Tog jutra videla je samo
deo predvorja; sad je videla prostranu unutranjost i velianstvene zasvoene tavanice,
lukove i prekrasne frizove u duborezu, kao i razliite nivoe i prostore povezane hodnicima i
vratima. Sobe su bile jednostavne i udobne, sa starim nametajem od mahagonija i blistavim
detaljima od srebra, stakla i poredana; nene nijanse na svetlim zidovima davale su im
neobian izgled, a elegantni, visoki i uzani prozori proputali su dovoljno svetlosti. Velike
vaze i inije sa cveem dodavale su meru jarkih boja inae dosta mranom nametaju.
Kua je bila romantina, mnogo vea nego to se inilo na prvi pogled, a ipak
sagraena za patrijarhalni ivot i samodovoljno domainstvo. Nije bila hladna, nego je
uvala svoje tajne; ba kao sadanji vlasnik, zakljuila je, jer je i on naizgled otvoren i
prijazan ali ostavlja utisak uzdranosti, ovek iji je osmeh iskren ali i ozbiljan i tuan. Sve je
bilo blistavo isto; za osobu koja nikada ne poziva goste, Paolov dom je svakako bio
izvanredno odravan, a ta injenica je takoe predstavljala enigmu, ba kao i sam vlasnik
kue. Da lije toliko uniten gubitkom prolosti i ljudi s kojima je bio da sada ne osea elju
da gradi budunost, niti potrebu za drugim ljudima?
Dok je sluala Paola kako opisuje istoriju svakog komada nametaja i svakog ukrasa,
Venia se udila promeni na njemu. Ba kao jutros na terenu, odbacio je oklop smirenosti i
postao strastan i iv, zraio je silinom oseanja ba kao kad joj je priao o ljubavi. Za njega je
nametaj bio stvaran, ukrasi i slike bili su puni boja, a tkanine koje je dodirivao bile su ive.
To je nije udilo Paolo je istoriju umetnikih dela prihvatio umesto svoje istorije; kao to je
prikupljao prie da bi njima naselio svoju matu, tako je opremio svoj ivot prekrasnim
stvarima da bi time nadoknadio nedostatak lepih seanja. To je bilo sasvim razumljivo i
saoseala je s njim.
Na vratima svoje radne sobe, kada su stigli do kraja obilaska, Paolo se nasmeio.
Sad je pola sedam. Da li bi mi se pridruila za au vina? Uvek popijem au vina u
ovo doba.
Otvorio je vrata sobe u kojoj je Venia sedela tog jutra. Sad je bila oku pana blistavim
bojama najlepeg zalaska sunca koji je ona ikada videla; crvena kugla sputala se iza
horizonta, okruena velianstvenim nijansama koje su bojile i nebo i more. Dah joj je zastao i
prosto je morala da ue u sobu, oarana tim neverovatnim prizorom.
Nehotice je pogledala u portret na zidu. Bio je optoen svetlou i skoro nestvaran.
Susrela je pogled tih tajanstvenih oiju i stresla se prekrasna plavua gledala je pravo u nju i
izgledala je skoro kao iva.
Moja supruga, rekao je Paolo iza njenih lea, sasvim mirno, tako da se Venia trgla.
Poginula je u nesrei u kojoj sam ja ostao bez seanja. Ne seam se ni nje za mene, kao da
nije ni postojala.
Uzeo je dve ae iz fioke u pisaem stolu i nasuo Venii au belog vina iz boce koja je
stajala u kofi leda na pomonom stoiu. Ne alim toliko za njom koliko za ivotom koji
sam izgubio. Bili smo na medenom mesecu. Ona je vozila, tako da ne mogu da oseam ni
krivicu isto mi je kao da sam mrtav. Glas mu je postao otar.
Venii se srce steglo kao da ju je neko udario. Obuzelo ju je duboko i neoekivano
oseanje, prilino zastraujue. Ovo nije bilo prvi put da je osetila stranu elju da zagrli
Paola i utei ovog usamljenog, nesrenog oveka. Pogledala ga je, oiju punih nenosti,
priguenih boja i nekako dubokim. Ipak, uspela je da se savlada i odbila je da prizna ta

zaista osea.
Ne sme tako da govori, Paolo. Pogledaj oko sebe stvorio si toliko lepote. Ti si
nadaren i kreativan vizionar koji mnogo moe da uini.
Ne, ja sam privienje. Duh, odgovorio je on i ne gledajui je. Oi su mu postale
hladne dok je, ne videi, posmatrao ljubiasto more koje se prualo pod prozorom do u
beskraj, odsutno vrtei vinsku au meu prstima. Venia je primetila da su mu se linije oko
usta produbile i da mu se na licu pojavio teak umor a o maloas je izgledao tako vedro i
oputeno, skoro mladalaki.
Ni sluajno! Koliko ti je godina? Trideset pet? Trideset est?
Trideset osam, uskoro devedeset.
Kojeta! Ti si strastan ovek i ima mnogo razloga za ivot. ta e sve one ene koje
uzdiu za tobom ako ih napusti? Govorila je mnogo vedrije nego to se oseala.
Paolo se okrenuo da je pogleda.
Ti nisi morala da proe kroz ovo kroz ta sam ja proao, i nadam se da nikad i nee,
Venia. Ti i dalje moe da se igra reima i oseanjima, ali ja sam stradao. ivot me je
osakatio iznutra i spolja. injenica je da su sva iskustva i sve ono to je nekada inilo mene
sada mrtvi, i ne mogu da se setim kako izgledaju, ni kako bi trebalo da izgledaju. Ne mogu
vie da matom lovim seanja... ne elim da jurim ivotne radosti. Neto je nestalo zajedno s
mojim pamenjem bezbrina velikodunost mladosti. Ali kada sam tebe sreo, ugledao sam
izlaz iz ovog ponora, naslutio sam traak nade. Sve to znam jeste da si ti osvetlila moju
tamu blistavim svetlom i sada sve struje moga bia teku ka tebi. Ti, samo ti moe me
ponovo uiniti celim.
Zastao je. Sumrak se uvlaio u sobu i tiina je postala preteka. Venia je odmahnula
glavom. Paolov glas naveo ju je da shvati bol s kojim on ivi, a pri svakom njegovom
pokretu oseala je bolni drhtaj. Bol urezan u crte njegovog lica bio je suvie jak da ne bi bio
iskren ovaj ovek ne glumi.
Naravno, ako odlui da nita ne vidi i da me odbije, nastavio je on, neu te vie
proganjati. Biu ti prijatelj kao to si mi jednom ponudila, i pokuau da utolim e na
nekom drugom, pristupanijem mestu. Nasmejao se grubim, dubokim, mranim smehom
koji je prodro do svakog zakutka Veniine due. Radim to ve veoma dugo bie mi gorko i
teko posle tebe, cara, ali neu imati drugo reenje; sanjau i goreu mislei na tebe, tajnom
vatrom koju niko ne vidi.
Venia je uzdahnula, gledajui sve tamnije more. Molim te, nemoj tako da govori,
uzviknula je, primetivi da mu je lice postalo grubo i kruto. Prepoznala je te stihove: bili su
iz elijeve pesme Kad zanos ljubavi proe, koju je i sama veoma volela.
Ima pravo, cara rekao je i iznenada stao. Sunce je zalo i sad e mrak. Osim toga,
sigurno te gnjavim ovim sentimentalnim priama. Ponekad me uhvati takvo raspoloenje
molim te, ubudue prosto ne obraaj panju. To ionako nikad ne traje dugo. Nasmeio joj
se. Hodi, dan je bio dug i sigurno si umorna. Otpratiu te do kuice.
Venia nije odgovorila inilo joj se da nema ta da se kae, ili bar ona nije uspevala ita
da smisli. Dok su izlazili iz kue, primetila je tamnu liniju na horizontu, tamo gde je sunce
potonulo u more, a du nje je ribarski brod plovio na zapad, s podignutim jedrima koja su
izgledala crna naspram jo uvek svetloplave vode. Ovaj prizor ispunio ju je neobjanjivom
melanholijom, kao da sve lepe stvari u ivotu odlaze tim brodiem u neznane daljine.
Podigao se vetri i ulo se utanje lia du staze koja je vodila oko kue do Sirene, a sve
gui slojevi sivila pokrivali su sve oko njih dok su polako koraali njome.

***
Venia se probudila uz promukli krik. Sedela je u krevetu, zadihana, razrogaenih
oiju, nekoliko trenutaka potpuno dezorijentisana. Kosa joj se zalepila za vrat, a u glavi joj je

tutnjalo kao da neko lupa ekiem. Prozori su bili irom otvoreni, ali soba joj se inila vrela i
zaguljiva; usne su joj bile ispucale, a koa topla i tesna dok se borila da udahne, kao da joj je
srce od olova. Nije se seala detalja runog sna, ali znala je da se radilo o smrti i o Paolu.
Ustala je i pola u kupatilo. Umila se i nasula sebi au vode da se smiri. Dan koji je
provela s Paolom bio je pun emocija, u najmanju ruku, i to je oito jako uticalo na nju. On joj
je otvorio duu, s dirljivom toplinom, a nju je to zbog neeg uznemirilo. Zato se nije i ona
njemu otvorila, zato nije imala poverenja u njegovu reakciju? Zar mu time ne bi pomogla?
Dok je sluala Paola, Venia se plaila za njega. Od samog poetka smatrala ga je lepim
mukarcem ne sladunjavo privlanim u tradicionalnom smislu, nego dostojanstvenim,
harizmatinim i estokim. Da, ponekad je delovao veoma estoko. Ali jasno se nasluivala
melanholija, ak i tragedija, i to je podsticalo njeno zanimanje. Dosada je to ignori sala, ali
vie nije mogla da se zavarava: zaljubila se. injenica da je Paolo podsea na Dada vie nije
bila toliko bitna. Jeste, slinost je postojala, i ponekad ju je to zbunjivalo, mada nije bila
sasvim sigurna zbog ega; ali duboka i nena oseanja koja su se probudila u njoj sad su bila
deo nje, ba kao i um i telo. Ranije, kad ju je Dad napustio, kad bi primetila da je hvata bolno
seanje na takve misli i oseanja, trudila se da ih otera. Sada je znala da, iako je slinost
moda bila razlog za prvi traak zanimanja za vlasnika Miraa, izmeu njih dvojice postoji
ogromna razlika.
U Dadu nikada nije bilo ni trunke tragike, nikakve naznake ranjivosti; on je bio vojnik
u svakom moguem smislu. Njegova energinost i hrabrost bile su deo onoga emu se kod
njega divila. Paolo je takoe bio snaan mora biti snaan da bi preiveo tako uasnu
nesreu i nastavio da se prilagoava, da bude uspean, da ivi. Ali bio je i osetljiv, i to ga
je inilo nekako dirljivo ljudskim.
Venia je pogledala na sat. Bilo je pola est, samo to nije svanulo. I dalje je oseala
vruinu i nemir; moda bi je hladan tu smirio i omoguio joj da odspava jo koji sat. Oseaj
vode na koi bio je divan i osveavaju, kao da je spirao napetost od prethodnog dana.
Izala je ispod tua, uzela frotirski ogrta i stala na terasu da gleda svitanje nad
Miraom. Stajala je naslonjena na kamenu ogradu, leima okrenuta kopnu, i gledala ka
puini. Nije bilo horizonta, nije se videlo nita osim mekog polumraka sa svih strana, tako
da se nije moglo odre diti gde poinje nebo. A onda, zaudo, more je postalo tamnije pre
nego to su se na nebu pojavili prvi nagovetaji boje. Venia se pitala kako nastaju te
neobine zelene i plave nijanse na nebu pre nego to prvi zraci zlata najave sunce.
Postepeno, iz asa u as, dok je ona opinjeno gledala, blede nijanse zelene pojaavale
su se sve dok nije izgledalo da sve pastelne boje ruiasta, ljubiasta, svetloplava,
jarkozelena poigravaju na ustalasanoj povrini vode, dodirujui svaki talasi ponaosob. Boje
su se inenjale kao u snu, kao da boanski umetnik zabavlja srodne due velianstvenom
predstavom pre nego to e dozvoliti suncu da zapljusne svet rastopljenim zlatom. Boje su
stigle do horizonta i prelile se preko njega, irei se po moru, zapljuskujui jednu po jednu
boju istom svetlou. Boje i svetlost i prostor... nikad se ne moe zasititi ovakve iepote,
pomislila je Venia dokje uivala u zlatnom sjaju, dok joj se kosa blago njihala oko ramena
na ranojutarnjem povetarcu.
Kad je ve htela da se vrati u kuu, panju joj je privukla prilika koja je stajala malo
dalje od kuice. Paolo, u plavom svilenom ogrtau, stajao je naslonjen na drvo i puio,
okupan oreolom svetlosti, i izgledao je stvarno nezemaljski, poput monog rimskog
boanstva iz drevnih mitova. ta e on napolju u ovo doba? Da li je, obuzet nemirom,
potraio trenutak lepote, kao ona? Koliko dugo je bio tamo? Nije ga primetila kad je izala
na verandu. Kao da je bio zatvoren u nekom svom svetu. Da li ju je video?
Ba tada se okrenuo i pogledao pravo ka mestu gde je Venia stajala. Zastao joj je dah.
Njegovo prisustvo bilo je toliko mono da joj se inilo da nekakva struja putuje direktno
izmeu njih dvoje. Ponekad jedan trenutak moe da razdvoji itave epohe, i upravo to se

sada deavalo; ovaj velianstveni trenutak bio je pun neverovatnog ushienja kao da su boje,
mirisi i itava priroda postali jai. A onda, kad su im se pogledi sreli, shvatila je da je veo
upravo nestao: nije bilo maski, ni prepreka, niega izmeu njih osim vatre i gladi koju su
oseali jedno za drugo.
Nita se nije micalo u ovaj rani as; kao da je neka arolija baena na ovu natprirodnu
scenu, i niko nema snage da je raskine. Paolove oi bile su uperene u njene. Tiina je bila sve
dublja; rumenilo svitanja kao da je sijalo sve jae. Kakva je ovo prekrasna opasnost koja stie
s jutrom? Nekakav talas udnog ivota kao da ih je poneo daleko od svega gde su dosad bili
i umalo ih udavio u svojoj zlatnoj, blistavoj lepoti pre nego to ih je ostavio na nepoznatoj
obali. Gledali su se jedva diui. Lie u bati zatreperilo je na prvom daku vetra, apuui
nekakvu tajanstvenu poruku. Venia se okrenula i vratila unutra, znajui da e on doi za
njom.
Sledeeg asa Paolo je stajao tamo, na pedalj od nje pred otvorenim vratima, gledajui
je kao da okleva, pitajui je nemo: da li si sigurna? Venia je nainila jedva primetan pokret ka
njemu, a itavo telo napelo joj se kao da nije u stanju da se pomeri, zaboravljajui sve to je
planirala: reenost da bude smirena, staloena i pomalo ohola prema njemu. I dalje moe da
se predomisli, rekla je sebi. Nije prekasno, ako reaguje odmah i kae mu da ode.
Paolo je provukao ruku kroz kosu i polako preao kratko rastojanje izmeu njih; oi su
mu bile nene od brige, lice koje joj se sino u biblioteci inilo grubo sad je bilo blae i upitno
se mrtio dok ju je gledao ispitivaki. Ona je gledala njega, netremice, u oi, jo uvek
nepokretna. Vrelina njegovog tela irila je miris, jedva osetan a ipak izrazito muki, koji je
Venii dodatno probudio ula. Pruio je ruku i dotakao joj kosu kao da dodiruje neto
prekrasno i retko. Ona je nehotice za trenutak sklopila oi i nagnula se ka njegovoj ruci,
oseajui da se nervi u njoj bude i pevaju.
Dio mio, si cosi bella, apnuo je on, a lice mu se preobrazilo od divljenja; Venii je od
toga srce zakucalo jo bre, potpuno bespomono.
Ponovo je podigla pogled ka njegovim plavim oima i pruila ruku. Dotakla mu je
rame i zagrlila ga oko vrata. On je priao blie, a njeno telo se izvilo ka njemu, pokretom koji
mu je rekao ono to njene usne jo nisu mogle. Paolo je upleo prste u Veniinu dugu,
svilastu, kestenjastu kosu. Blago milovanje vrhovima prstiju po koi izazvalo je u njoj skoro
bolni drhtaj ula, uguivi sve one dobre namerekoje je njen um moda imao, i potopivi ih
nekontrolisanom, estokom reakcijom itavog tela.
Videla je njegove oi kako blistaju nad onim divnim usnama koje je elela da oseti na
svojima, a onda ju je privukao sebi. Tek dodir njegovog toplog tela i njegova vrstina
pokazali su joj da je njen ogrta nestao i da joj je telo slobodno pred njegovim grozniavim
pogledom. Onako vitka i glatka, prosto je nestala u njegovom zagrljaju, ija je silina izazvala
novi talas elje u njoj. Osetila je slatki bol meu nogama i poelela da ga oseti, vrelog i
vlanog, kako klizi u nju.
Venia!, apnuo je pre nego to joj je usnama dotakao elo, obraz, uho, a potom usne,
mrmljajui rei koje je oseala kao dah i vibraciju na koi.
udela je da ga dodirne, da otkrije snagu njegovog nagog teia i miia, da oseti silinu
urbe koja ju je palila. Podigla je ruke da odgurne svileni ogrta s Paolovih lea, ali on ju je
istog asa uhvatio i podigao u naruje bez ikakvog napora. Ruke su mu bile kao eline
ipke tamo gde ju je drao, privijajui je uz grudi, i oseala je njegove vrele usne kraj uha
kako apuu strastvene rei pune elje, i pre nego to je shvatila ta se deava, ve ju je
odneo u spavau sobu i neno je spustio na krevet, pa se pruio pored nje.
elim da te osetim, apnula je, prelazei prstima preko njegovog miiavog ramena.
Ponovo je pokuala da mu smakne ogrta.
Pokretom brzim poput munje, on ju je uhvatio za ruku i sklonio je u stranu, primakavi
joj se jo blie tako da su im se tela gotovo dodirivala.

Venia ga je upitno pogledala. Zato?, apnula je. elim da te ose tim... da te


dodirnem.
Venia... On kao da se ukoio i za trenutak ju je nepomino gledao, ali bilo je neke
nove prisnosti u nainu na koji je izgovorio njeno ime, senzualno dubokim i zavodljivim
glasom uz jedva kontrolisano uzdravanje. Lice mu je bilo u senci, ali ipak je videla tugu od
koje su se zamaglile njegove plave oi; sad su bile veoma svetle i gledale su je kao da je
miluju dok je on polako primicao dlan njenom telu. Sva se najeila i uzdrhtala ve od
nagovetaja dodira; svaka ila u njoj reagovala je na njega.
Dozvoli mi, apnula je ponovo. Ovog puta nije se pobunio, ali paljivo ju je gledao u
oi dok mu je skidala ogrta. Odmah je nehotice tiho jeknula. Ramena su mu bila proarana
dubokim cikcak oiljcima, koji su se sputali sve do stomaka i niz butine. Sad su se videli
jasnije jer su ostali beli na preplanuloj koi. Smesta je znala da je, ako su oiljci takvi, bol
posle nesree morao trajati nedeljama. Sad je mogla samo da obuzda oseanja i pogleda ga u
lice.
Ti si tako lepa, a ja..., glas ga je izdao.
Venia mu je brzo poloila prste na usne da ga prekine. Podigla se i pritisla vrele usne
na njegove. elela je da poljupcem poniti bol od svih tih uasnih povreda.
On se alosno osmehnuo. Lepotica i zver, promrmljao je tik uz njene usne, blago je
gurnuvi nazad na jastuke. Amore mio, dozvoli ovoj zveri da vodi ljubav s lepoticom. Hoe
li mi dozvoliti, Venia? Glas mu je bio promukao i napet, a od toga joj je krv prokljuala u
venama.
Da, apnula je.
Paolo je podigao glavu i zagledao se u nju, potpuno preputenu, milujui je pogledom
du celog tela. Strast i elja koje je videla u njegovim oima samo su produbili njenu elju,
uzbudili su joj svaki nerv, naterali je da pulsira od bolnog iekivanja.
elim da te osetim. Ima li pojma koliko te elim? Okrenuo ju je na lea, drei joj
ruke iznad glave elinim stiskom koji je bio maltene bolan. Osetila je da je ukruen uz njenu
butinu i blago se izvila, oseajui da joj bradavice bolno bride i da je vlana izmeu nogu.
Paolo, apnula je, preklinjui ga da je dodirne. Nije mogla da misli ni na ta drugo
sem da ga voli i da bi sve uinila za njega. Nita drugo nije bilo vano u ovom vrelom
trenutku oekivanja i elje.
On se sagnuo da joj poljubi usne, i to je bilo kao da je podstakao poar; bilo to dobro ili
loe, bilo je zauvek; svet je prestao da postoji.
Od svilastog dodira malja na njegovim grudima morala je da duboko, drhtavo
uzdahne. Paolove usne bile su vrste i odlune, i Venia je sklopila oi kad je izvor vreline
duboko u njenoj utrobi naterao njene usne da se gladno rastvore i odgovore mu jednakom
estinom. Kad su im se jezici dodirnuli, prepustila se njegovom dodiru, grlei ga vrsto oko
miiavih lea i miica dokje lebdela od euforije istog dodira. Njegova aka skliznula joj je
niz lea, preko zadnjice, mazei i steui, gurajui je blie njegovim kukovima, blie
ukruenoj mukosti. Jeknula mu je u usta i odgovorila na njegove pokrete svojima,
zarivajui mu prste u iroka ramena.
Potom su usporili. Otkrili su divno, senzualno uivanje u ljubljenju i dodirivanju,
krenuvi tako na erotsko putovanje intimnog otkrivanja, elei da uivaju u svakom
trenutku bez ikakve urbe. Njihove ruke, usne i jezici su se pomerali, potpirivali, umirivali,
izvlaili svaki deli svesti koji e kasnije dovesti do potpunog spajanja dva tela i dve due.
Paolo joj je poloio dlan na dojku, mazei joj ukruenu bradavicu vrhom palca dok ju je
neprekidno ljubio s beskrajnom nenou, polako i erotino dodirujui je jezikom. Njegovi
dlanovi na njenoj koi bili su vesti, ulni i laki, puni oboavanja. Podrhtavali su dok je
istraivao enstvene obline njenog tela. Svako milovanje, svaki poljubac, svaki dodir jezikom
otkrivali su dubinu njegove elje dokje tiho mrmljao izraze oboavanja i uvek se vraao ka

njenim usnama. Ona je postojala samo dok ju je on dodirivao, ispunjavajui joj udove
vrelinom koja se brzo irila u itavo telo.
Njegove meke, tople usne napustile su njene i poele da se sputaju niz njeno grlo, sve
nie du svilaste koe dok nisu stigle do njene druge dojke, bez urbe, poigravajui se i
izazivajui, pruajui jezik da ovlai vrelu bradavicu, a svaki pokret izazivao je eksploziju
plamena, jaajui vrelu elju koju je oseala izmeu butina. Zarila mu je prste u kosu,
kriknuvi od oseanja koja su je obuzimala.
Svestan njene elje, Paolo je poloio drugu ruku na meki trougao izmeu njenih nogu i
poeo da je mazi. Njena vlana spremnost irila se na kou butina dok su njegovi prsti
ulazili sve dalje i dublje pri svakom pokretu, razdvajajui nabrekle usne koje su skrivale srce
njene elje, na lazei vlani, nabrekli pupoljak i neno ga mazei vrhom jednog prsta.
Ona se uurbano kretala, reagujui na silinu sopstvene elje svakim eliem tela,
jeei, preputajui se zadovoljstvu, uivajui u ovom slatkom muenju kojem je on bio tako
vian... koliko je vremena prolo! Paolo je dobro znao koliko treba da pritisne, ponekad je
gladio a ponekad stiskao, ba kad bi ona to poelela.
Venia je jeknula kad su njegovi prsti poli dalje, ali pre nego to je stigla da se pobuni,
umesto prstiju su stigle njegove usne. Ljubio ju je, lizao i upijao, volei je dokje pulsirala pod
njegovim sporim maenjem, a svaki pokret jezika ka vrelom sreditu terao ju je da jo jae
zadrhti. On je ubrzavao i usporavao ritam, terajui je da dostigne vrhunac vie puta, a svaki
je bio jai od prethodnog.
Sad ga je ve preklinjala da joj prui vie. elim te u sebi, Paolo. Voli me, sada...
molim te, sada, dahtala je, a itavo telo joj se pretvorilo u klupko udnje.
Paolo se odmakao da je upitno pogleda. Ali, cara..., apnuo je, a ona je osetila
suzbijanu napetost i ogromnu elju koje su gorele u njegovim grozniavim oima, sada
tamnijim nego to ih je ikada videla. Da li si sigurna da to eli?
Nasmeila mu se, svesna njegove rtve. Ne odlai, apnula je, pruivi ruke da
pronae njegovu pulsirajuu mukost dok ga je s ljubavlju gledala. Prolo je veoma mnogo
vremena, ali nisam devica. Vidi koliko sam te eljna, Paolo. Neizmerno te elim, elim svu
tvoju ljubav. Sada.
Njene rei bile su izazovne, namerno je htela da srui i poslednje prepreke izmeu njih:
dok je milovala njegovu mukost, videla je uenje u njegovim oima kad je glasno
zastenjao. Amore mio, Venetia, il mio tesoro, blago moje, rekao je priguenim glasom,
zagnjurivi joj lice u vrat i ljubei je, izluuje me, toliko te elim...
Venia je oseala kako njegova mukost u njenim rukama pulsira i raste, sve vie i vie,
od njenog vetog dodira; to je delovalo i na nju, kosti su joj se rastakale od elje i uivala je u
tome to mu prua zadovoljstvo.
No, Paolo jo nije zavrio s njom. Kad se namestio povrh nje, ruke su mu bile u njenoj
kosi, prvo ju je gladio a onda joj je povukao glavu unazad da bi joj ponovo dohvatio usta,
ovog puta divljim, estokim poljupcem, prisvajajui je nena reka oseanja pretvorila se u
divlju bujicu strasti. Oseala je na dojkama dodir njegovih maljavih grudi; to ju je
uzbuivalo, vrtelo joj se u glavi, a njeno telo pozivalo ga je s neizmernom eljom za
ispunjenjem kojegje toliko dugo bila liena a znala je da samo on moe da je zadovolji.
Paolo joj je odgovorio. Izraajne, odlune ruke slobodno su lutale istim mestima koja je
do maloas mazio jezikom, pribijao je Veniu uz sebe, ljubio je, grickao i sisao svuda po
mekoj, podatnoj koi, zapljuskujui je svojom eljom; ona je besramno uivala u njegovoj
mukoj elji sa samo jednom pomisli u glavi, da joj se preda.
Plamen je besneo u njoj; elela je Paola u sebi. On joj je pruao zadovoljstvo, ali ona je
elela vie, elela je ono pravo: da bude njegova. Telo joj se izvilo, pozivajui. Videla je da su
mu oi sinule kada je razdvojila butine da ga primi, udno ga gladei, uvodei ga u sebe. Bio
je vrst i osetila je da za trenutak okleva, grabei je za ramena, borei se da uspostavi

samokontrolu. Disao je isprekidano i ponovo ju je pogledao.


Da li si dobro, cara?
Klimnula je glavom, rairenih oiju, grlei ga obema rukama. Prolo je deset godina,
apnula je, obuzeta nepodnoljivim iekivanjem... a onda je bio tu, tu gde ga je najvie
elela. Paolo se zario u nju jednim glatkim pokretom, ispunivi je slau od koje su joj navrle
suze. Bili su kao kremen i trup, pokrenuli su novi plamen, i ona je kriknula od olakanja
kada je taj plamen liznuo uz sva njena ula, obujmivi joj telo i um.
ula je Paola kako prigueno jei od zadovoljstva kad joj se telo opustilo i rairilo da ga
prihvati. Za trenutak je ostao nepomian, putajui je da se privikne na njega.
Ima toliko toga to ne mogu da izrazim reima, mogu samo telom... amore mio, da li si
spremna za mene?, upitao je promuklo, isprekidanim glasom.
Da, apnula je Venia.
Ponovo se zario u nju i zastao kad je kriknula.
Koliko te elim...
Jeknula je kad je ponovo to uinio, jer elela je jo.
Koliko te volim...
Sledei put uinio je to neverovatno polako, duboko prodirui, grlei je jednom rukom
dok ju je drugom milovao po najvlanijem i najosetljivijem mestu, pripremajui je.
Kad je uao u nju, sada malo-pomalo, tena vrelina pokuljala je kroz nju, poev
odnekud u dubini stomaka i irei se postepeno po itavom telu. Svakim pokretom snanog,
vrstog tela Paolo ju je vodio do sve veeg vrhunca, uei je da nema kraja zadovoljstvu, a ni
granica. Pokretala je kukove dok su je njegovi namerno spori pokreti ispunjavali neopisivim
uivanjem. ula je sebe kako uzvikuje njegovo ime, ponovo i ponovo, a dua i telo kao da su
znali samo za njega.
Prelazila je rukama preko Paolovih lea, zavlaila mu ih je u kosu, pa potom meu
butine; izvijala se ka njemu, obmotavi ga nogama oko kukova, pozivajui ga da ue dublje,
eljna da ga oseti celog. Sklopila je oi u bestidnom zaboravu. Prostor i vreme nestali su dok
se on kretao u njoj, sve bre i bre, izgraujui napetost. Odgovarala je njegovom ritmu i
oseala da nestaje dok su zajedno plesali uz melodiju ljubavi koja je odjekivala u njoj poput
pronaenog seanja na davno zaboravljeni san.
On ju je sada privukao jo blie, izvijajui joj lea. Venia ga je osetila kako drhti dok se
zarivao toliko duboko u nju da joj se dah pretvorio u kratke jecaje dok je uivala u vlasti nad
njegovim monim telom u sebi. Centri za uivanje u njenom mozgu bili su prezasieni,
kreendo uzbuenja umnoavao se i rastao, miii su poeli da joj se gre ba kad je zaula
Paolovo duboko, bolno jeanje. Osetila je napinjanje u njegovom telu koje je jo pulsiralo u
njoj, a onda vrele mlazeve njegovog vrhunca koji su se stapali s njenom vrelinom dok su
zajedno dostizali vrhunac strasti. Kao da je u njoj eksplodirao vulkan i natopio je lavom,
Venia je uzletala i obruavala se, vritei u ekstazi, jecajui i grei se pod neumoljivom
silinom najjaeg orgazma koji je ikada doivela.
Veoma dugo leali su prepletenih udova i nepomini, u tihoj sobi, okupani jutarnjim
suncem. Nova zora nae ljubavi, apnuo je Paolo gledajui Veniu u oi. Da li i dalje
okleva, amore mio?
Odmahnula je glavom, smeei se, ispunjena divnim spokojem uma i tela.
Za Veniu je to bilo neobino iskustvo, voditi ljubav s mukarcem prvi put posle toliko
godina uzdravanja. Nekako je bila svesna da je u ovom susretu bilo neeg poznatog za
oboje, kao da su se oduvek poznavali a onda dugo bili razdvojeni. Kada je Paolo uao u nju,
oseala se ba onako kako je znala da e biti. Odjeci ranijih puta kada je vodila ljubav
treperili su u njoj. Sueno nam je da budemo zajedno, pomislila je dokje sklapala oi i tonula u
san s divnim oseanjem blaene sigurnosti, uljuljkana u saznanje da su, posle spoticanja i
padanja kroz divljinu, konano pronali jedno drugo.

IX
Venia je jeknula i okrenula glavu da se skloni od neeg to joj je bockalo vrat. Prvo to
je videla kad je otvorila oi bilo je Paolovo lice tik kraj njenog. Neno joj se smeio.
Buongiorno, tesoro, apnuo je, milujui je pogledom. Izvini to te budim, ali vie bih
voleo da nas Ernestina ne vidi u ovom... kako da kaem... kompromitujuem poloaju. Ona
je veoma draga ena i izvanredna domaica, ali je takoe i sklona traarenju.
Venia se protegnula. Nemogue da je ve tako kasno, promrmljala je, sanjivo
gledajui u Paola. Oseala je da joj koa bridi od njegovog pogleda. Setila se kako je, pre
nego to je zaspala, pomislila da e ujutro moda oboma biti neprijatno, pitajui se da li e
na dnevnom svetlu zaaliti zbog ovog to su uinili; ovo divno oseanje koje ju je sad
zapljusnulo bilo je pravo iznenaenje.
Tamna senka od jutarnje brade naglaavala je Paolove muevne crte lica. Zagledala se
u njega, divei se otro srezanim povrinama i uglovima i sjaju elje u njegovim oima. Sa
irokim ramenima, snanim rukama i mekim maljama na miiavim, bronzanim grudima, i
s upeatljivom mukou koja se jasno ocrtavala ispod pokrivaa, ponovo joj je liio na
drevno boanstvo koje zavodi njeno smrtno telo i duu. elja za njim pogodila ju je kao
fiziki udarac i osetila je da zaranja u vreli vrtlog enje.
Pridigla se na jedan lakat i prstima prela preko njegovih unakaenih grudi,
zadravajui sa neno na dubokim, tamnim oiljcima. Osetila je da se Paolo ukoio i
uzdrhtao pod njenim blagim dodirom. Uhvatio ju je za ruku i poljubio joj unutranju stranu
zgloba, a onda je seo i naslonio se na jastuke.
Nemoj jo da ide, promrmljala je i primakla se, nemirna posle divnog oseanja koje
joj je doneo njegov dodir.
Nije morala dvaput da zamoli. Paolo je kratko udahnuo i povukao je ka sebi, tako da
mu je opkoraila noge i potpuno se izloila njegovom pogledu. Dopao joj se nain na koji ju
je gledao, pogledom punim elje i strasti, i nain na koji je prelazio rukama preko njenih
oblina, posednikim i odlunim dodirom od kojeg ga je poelela jo vie.
Paolo je osetio njeno uzbuenje i oi su mu sinule.
ta mi to radi, Venia?, apnuo je tik uz njene usne, pre nego to ju je privukao
nanie tako da su joj se grudi nale naslonjene na njegove i bradavice su joj se smesta
ukrutile. Glasno je jeknuo kad je pritisnula kukove uz njegove; osetila je kako je jo vie
otvrdnuo od toga.
Paolo je pritisnuo usne na njeno grlo, prekrivajui ga elom duinom kratkim
poljupcima i ujedima, istovremeno joj obujmivi vrele dojke, stiskajui ih i gladei sve brim
i brim pokretima.
Venii je dah postao isprekidan; oseala je vrtoglavicu, enice su joj se rairile od elje,
svaki mii i svaki nervni zavretak brideli su u iekivanju da on ue u nju. No, Paolo je bio
majstor voenja ljubavi, to joj je dokazivao itave noi. Usta su mu bila vrela na njenim
usnama, grubo je ljubei, pokoravajui je svojoj volji i elji, a to je samo pojaavalo njeno
uzbuenje.
Rukama ju je milovao po itavom telu, a potom i jezikom, istraivao je i dodirivao,
podstaknut priguenim grlenim zvucima koje je isputala kako se svako erotsko oseanje
nadgraivalo, izazivaki i neodoljivo, uz i niz njeno telo. Sva ula su joj se probudila,
zahtevajui sve vie i vie, u elji da zadovolji stranu glad za ispunjenjem koja ju je muila,
a ipak ne elei da se ovo zavri.
O, molim te, nemoj stati, Paolo, nemoj stati! Govorila je jedva razgovetno, usta su joj
bila suva, a elja da ga oseti u sebi jaala je iz asa u as.
A ipak, njemu se i dalje nije urilo; njena reakcija kao da mu je donosila ne samo

dodatno uzbuenje nego i zadovoljstvo.


Zna li ta u ti sada raditi?, upitao je promuklo, oiju blistavih od strasti, a ona je
prigueno zajeala.
Nastavili su da maze jedno drugo. On ju je i dalje milovao dodirom lakim poput pera,
po dojkama, stomaku i mekoj koi izmeu butina, polako sputajui glavu du njenog tela,
sve do tajnog sredita njene enstvenosti koja ga je toliko elela. Rairio joj je noge tako da je
dobro vidi, a potom je jednim prstom razdvojio vlane, svilaste usne gladei ih palevima;
prisilio ju je da eka nekoliko trenutaka pre nego to je jezikom dotakao nabrekli pupoljak,
liui ga i trljajui vrhovima prstiju, nepodnoljivo brzo, izazivajui neizrecivo uivanje od
kojeg su joj se itavim telom irili vreli talasi. Venia je oseala da joj slabine podrhtavaju;
uskoro e biti potpuno preplavljena.
Sada, Paolo, sada, ljubavi, sada, preklinjala gaje dok su joj suze tekle niz obraze.
Paola nije trebalo dugo nagovarati; istog asa je prodro u nju s nekom vrstom primitivnog
posedovanja i zajedno su uzleteli u ogromnom plamenu strasti, obuzeti i nesvesni, sve dok
nisu klonuli potpuno premoreni i zasieni.
Bilo je ve gotovo devet sati kada je Paolo, istuiran i obuen u plavi svileni ogrta,
izaao iz Sirene. Venia, i sama u svilenom ogrtau, samo belom, pratila ga je do kapije. I
dalje nije bilo nikoga na vidiku; samo je Rufus leao, usnuo, na travi iza kue. Sve je bilo
utonulo u nemu tiinu, a miris cvea i svee pokoene trave irio se vazduhom, doprinosei
lepoti utiska.
Na travnjaku su se videle peurke, svee iznikle, a sunce, ve veoma toplo iako jo u
jutarnjoj izmaglici, sijalo je pravo na Mirao i imanje oko njega. Drvee na ovom elu imanja
raslo je na nizbrdici, s gustim kronjama potpuno nepokretnim na jutarnjem vazduhu.
Poput drvea na drevnoj tapiseriji, izgledalo je kao da ga nikad nita nee promeniti, kao da
e uvek imati ovaj jutarnji modrozeleni preliv u kronjama.
Bata je izgledala kao zaarana: ni listi nije treperio na toplom vazduhu, ni zvuk se
nije uo pod sunevim zracima koji su sve zapljuskivali, ak ni Paolo nije rekao ni re dokje
stajao kraj Venie kao da ne moe da se odlui da se rastane od nje. Sagnuo se i poljubio je.
Stajali su jo nekoliko trenutaka nepomino sve dok se, uz napor kao da se budi iz transa,
Paolo nije najzad odvojio od nje ba kad se zauo zvuk kopita u kasu od kojeg su se oboje
trgli.
Nekoliko koraka od njih, Ijutita Alegra sedela je na svojoj lepoj kobili i nepomino ih
gledala, a neprijateljstvo je prosto zrailo iz njenih oiju crnih kao gar.
Buongiorno, Allegra, doviknuo je Paolo uz vedar osmeh, ali Venia je osetila da je
napet. Vieni qui che ti presento la signorina, doi da te upoznam sa sinjorinom.
Antoniova neaka kao da ga nije ula; polako i prezrivo prela je pogledom preko
njega a onda je neznatno podigla glavu, tiho frknula, okrenula konja i otkasala ka talama a
da Veniu nije ni pogledala.
Veniu je obuzela munina. Srce joj je toliko tuklo da je bila sigurna da ga i Paolo uje.
Za trenutak su se gledali u oi, a on joj se istog asa nasmeio.
Alegra je Antoniova neaka. Vrlo je inteligentna i darovita, ali je i veoma divlja. Ima
dvadeset jednu godinu, ali Antonio je veoma strog pa retko ima priliku da izae iz Miraa,
osim ponekad kad je ja odvedem u Veneciju na dan-dva. Venia je bila sigurna da osea
nekakvu napetost u njegovom glasu, iako mu je pogled bio miran i otvoren.
Venia se spremala da kae kako ju je njegov veliki prijatelj Umberto ve obavestio o
odnosu izmeu Paola i vatrene amazonke, ali ba tada se iza ugla pojavila Ernestina, nosei
Venii doruak. To je Paola potedelo potrebe da lae, a nju da slua njegove izmiljotine.
Buongiorno, signorina... signore, rekla je veselo domaica kad im se pribliila.
Paolo se namrtio i odmahnuo glavom, oito veoma iznerviran, kao da je ovo bila kap
koja je prelila au. Poluglasno je opsovao: Maledizione\, a potom rekao: Buongiorno,

Ernestina.
Da li da postavim doruak i za vas, signore?\ upitala je ona naizgled poslovno, ali po
nainu na koji ih je gledala Venia je videla koliko je domaica uzbuena i koliko truda
ulae da obuzda radoznalost.
Paolo se smraio. Ne, hvala, Ernestina, ja u dorukovati u spavaoj sobi kao i
obino. Okrenuo se ka Venii i zagledao joj se u oi. Biu u radnoj sobi kroz jedan sat ako
eli da mi se pridrui, ovaj..., zastao je i nasmeio joj se, i nju je istog asa obuzela vrelina,
da nastavimo razgovor i moda da pogledamo planove.
I jo je imao petlju da se smei! Venia ga je gledala u neverici. injenica da je
pomenuo Veneciju pokazivala joj je da je svestan da ih je Venia videla zajedno i da zato,
poto je svakako kriv, pokuava da se opravda to je vodio domarevu neaku na ruak u taj
otmeni restoran. Da se devojka nije neoekivano pojavila, da li bi joj uopte pomenuo da i
ona ivi u Mirau? Sad bi trebalo da se spakuje i ode ne asei asa, ili da prihvati ono to joj
on u stvari nudi, obinu avanturu. Srce i mozak opet su zaratili, trudei se da nau
ravnoteu izmeu ponosa i sve vee ljubavi koju je oseala prema ovom oveku.
Biu tamo, odgovorila je, pokuavajui da zvui smireno, i potom je pola za
Ernestinom u kuu, ne osvrui se prema Paolu.
Prvo u da se istuiram i obuem, pre doruka, rekla je domaici u nadi da e stii da
sredi spavau sobu i kupatilo i ukloni mnotvo dokaza o noi ispunjenoj voenjem ljubavi
pre nego to Ernestina ue.
Va bene, signorina
Dok se sapunala pod tuem, Venia je bila ivo svesna svog tela; takvo nije bilo nikada
ranije, ak ni pre deset godina. Dojke su joj bile bolne na dodir, pogotovo bradavice, od
Paolovih ljubavnih ugriza. Ve je mogla da razabere blede modrice na ramenima, dokaze
njegovog strasnog stiska dok su tog jutra oboje dostizali vrhunac. Uzdrhtala je od seanja na
ljubavni in i zaudila se sopstvenom bestidnom zaboravu.
Ipak, nije se mogla zavaravati kad se radi o oseanjima prema Paolu koja su bujala u
njoj posle ove poslednje noi. Bleskovi oseanja, brzi i duboki, koji su se javljali izmeu njih,
duboko su je udili; kao da je, uprkos opipljivom svetu koji ih je delio, njen um mogao da se
obraa direktno njegovom i da uje njegove odgovore. Izmeu njih je vladao skoro opipljiv
sklad: to je bilo izuzetno mono i bila je sigurna da i Paolo to osea, jo od prvog puta kad su
se sreli.
Ali tamni oblak kvario joj je oduevljenje koje bi oseala da se nije pojavila Alegra, i da
je Paolo nije slagao... ali zato bi lagao? Venia je pokuala da ga opravda. Prikrio je istinu od
nje samo privremeno. Da li je zaista mogla oekivati da joj odmah kae da je Alegra njegova
ljubavnica, iako je verovatno postala biva posle ove strasne noi? To ne bi bilo nimalo
dentlmenski od njega, a Paolo, to je morala priznati, svakako jeste bio dentlmen. Ba je
aava to se toliko uvredila.
Kada se vratila u dnevnu sobu da dorukuje, iznenadila se to je Ernestina i dalje bila
tamo. Primetila je da domaica dri u rukama onaj ogrta koji je Paolo skinuo s nje pre nego
to ju je odneo u spavau sobu, a ona ga jo nije stavila na mesto.
Nisam znala da li elite doruak na terasi kao obino, ili ipak unutra. Dan e biti vreo
i sunce je ve veoma jako. Kratko je prela pogledom preko Veniine bujne kestenjaste kose
koja je ostala rasputena, pa sve do dugih, lepih nogu ispod letnje haljine na cvetie.
Venia je izdajniki porumenela kad je shvatila ta Ernestina sigurno misli; time je
samo potvrdila njene pretpostavke o noi provedenoj s poslodavcem.
Grazie. Popiu kafu na terasi.
Ve lo porto subito, odmah u vam je doneti.
Na plavom moru nije bilo ni talasia, a na nebu ni oblaka. Jutro je bilo veoma toplo,
vazduh se nije kretao, a vrelina i teka vlaga leali su na obali poput pokrivaa. Ernestina je

imala pravo: temperatura je rasla, zlatna suneva kugla neumorno je pekla. Na horizontu se
videla izmaglica, a bregovi koji su se podizali sve dalje od imanja bili su skoro zaklonjeni
njenim belim sjajem, pa su izgledali kao iseeni od kartona; cvetovi u bati odvano su
stajali, nudei se suncu. Priroda kao da je zadravala dah.
Ernestina je takoe izgledala kao da zadrava dah kad je stigla na terasu nosei olju
kafe. Kad je pogledala Veniu u oi, izgledalo je da joj je pogled pun pitanja, i na kraju se
ipak odluila da progovori.
Ako singorina dozvoljava, elela bih neto da kaem.
Venia je podigla obrve, glumei iznenaenje koje zapravo nije oseala.
Signorina mora biti paljiva.
Ne razumem.
Bisogna stare attenti a quella piccola strega, morate se paziti one male vetice.
I dalje ne razumem ta govorite, Ernestina. Kakve vetice?
Antoniove neake, Alegre, one devojke na konju koja je prola dok ste bili...,
domaica se u neprilici nakaljala, ovaj... sa sinjorom.
Venia je osetila da joj obrazi gore. Ne vidim kakve to veze ima s tom mladom
damom, niti s vama, uostalom, rekla je mirno.
Molim vas, nemojte me pogreno shvatiti, ne elim da smetam, signorina. Boe
sauvaj da se meam, i u va ivot i u poslove signor Baronea, ali ta devojka je opasna. Ona je
malocchio, urokljivo oko.
Lepo od vas to brinete za mene, Ernestina. Ali znate, ja ne verujem u ta sujeverja, ako
pokuavate da me upozorite na nekakve arolije. Uostalom, urokljive oi ne deluju na ljude
koji ne veruju u njih.
Signorina, uz duno potovanje, vi moda mislite da sam ja glupa, sujeverna
italijanska seljanka, ali Antonio i njegova neaka su sa Elbe, kao i ja, iz istog smo sela, zove
se San Stefano di Kamastra. Poznajem itavu porodicu, i znam da je Alegra dete loih
roditelja. Bili su okrutni prema njoj, to je injenica, ali to je bilo kao dolivanje ulja na vatru
koja ve besni. Da li zbog loih gena ili zbog zla koje je okruuje, chi lo sa, ko to zna, ali jo
kao sasvim mala bila je cattiva, manipulatorka. Jo kao dete poela je da petlja s magijom.
Ula je u un cerchio del male, krug zla, koji joj je jo vie zatrovao um nekakvim izopaenim
vetijim ritualima i crnom magijom. Zato je Antonio i morao da se preseli na sever kad je
Alegri bilo sedam godina. Neko vreme iveo je u Porto Erkolu, a onda, kad je nekoliko
godina kasnije signor Barone traio radnike da pomau u obnovi Miraa, naao je buon
lavoro, stalni posao ovde za sebe i neaku.
A gde su Alegrini roditelji?
Umrli su kad joj je bilo pet godina. Otac, Antoniov brat, bio je pijanica. Za majku su
svi znali da je matta, luakinja, i pritom gradska kurva. Oboje su potpuno zapostavili
detence. Antonio i njegova ena Anelina, dobri ljudi, prihvatili su devojicu. Kad se
Anelina iznenada razbolela i umrla, Antonio je nastavio da se stara o Alegri, ali mala je i
dalje bila divlja. Onda joj je ubrzo i otac skonao u nekom jarku niko ne zna zato, ali
svakako je bilo neto u vezi s piem. Ah, madre di dio\ Ernestina je podigla ruke ka nebu.
Onda je sve postalo jo gore. Mala se sve vie zanimala za crnu magiju, pa ju je Antonio
poveo na sever. Do vremena kad su stigli u Mirao, Alegri je bilo jedanaest godina. Bila je
razvijena kao da joj je esnaest, i znala je sve to treba znati o dobru i zlu uglavnom o zlu.
Seoski pop nauio ju je da pie i ita i sabira, ali ona nikoga nije volela. Bila je zlovoljna,
tvrdoglava i lepa come un angelo, ali uvek se durila u kuici koju je signore dodelio njoj i
stricu, i lutala je po brdima. Povremeno bi je obuzeli besovi koji bi prepali svakog ko je vidi.
Na kraju sam ja porazgovarala sa sinjor Baroneom o njoj. Pravila je haos meu radnicima i
elela sam da signore otpusti Antonija, radi mira u kui.
No, signore se zainteresovao, pa je zatraio da upozna dete. Dovela sam je. Madre di dio,

nikad neu zaboraviti kako ga je pogledala onim svojim divnim crnim oima i kako je
pruila ruke k njemu. Portami via, povikala je,portami via, odvedite me odavde! Onda je sve
ilo brzo. Ernestina je uzdahnula. Signore e buono come ilpane, dobar je kao hleb, e molto
sensible, i jako je oseajan, i uzeo ju je u zatitu. To neobino dete ne sme biti ostavljeno da
propada, rekao je. On e je spasti.
Da, pomislila je Venia, liilo bi na Paola da poeli da spase bilo ta, pa i neku osobu,
od propadanja i unitenja.
Smestio ju je u manastir, i tamo se prvo bunila, ali uskoro su pamet i ambicija
prevladali. Postidela se svog neznanja i dala se na uenje, da postane dama. Brzo je shvatila
da joj durenje i napadi besa nee pomoi... era piii saggio accattivarsi lepersone, mudrije je
pridobijati ljude, navoditi ih da je oboavaju. I uspela je, ali ona lino nikada nikoga nije
volela. Cambiano i suonatora ma la muica e sempre quella, peva se menja ali pesma ostaje ista.
Ona nikada nee biti dobra devojka. Ernestina je zavrtela glavom. A sve ovo vam priam,
signorina, zato to je Alegra jako vezana za signor Baronea. Zasigurno znam da ga ne vidi
samo kao zatitnika, nego se i ona i Antonio nadaju da e se jednog dana on njome oeniti...
Come Dio mi e testimone, Bog mi je svedok, ula sam ih kako priaju o tome!
A ta signor Barone misli o tom planu? Iako je Venia smatrala da starica suvie
melodramatino pria, nije mogla da odoli da ovo upita, poto je stvarno elela da sazna ta
Paolo osea prema toj opasno privlanoj devojci.
Signore je usamljen ovek, signorina, a devojka je scaltra tentatrice, lepa i prepredena
arobnica. Kada pria s njim, ume da udesi da joj glas bude mek i prijatan... unaputtana in
incognito.
Stvarno ne vidim kakve veze ovo ima sa mnom, i zato mi sve to priate.
Signorina, neka mi nebo padne na glavu ako ita slaem, ali... signore je zaslepljen
brigom i saaljenjem prema toj mladoj eni, a ona je sad potpuno odrasla. Koliko vidim,
uloio je u nju un sacco di soldi, gomilu novaca. On je jako melanholian ovek, signor Barone.
I dalje ali za svojom pokojnom enom, koju nikad nije zaboravio. Alegra unosi boju u
njegov ivot, sicuramente, i kad bih mislila da e ga to usreiti, ne bih vam se ovako obratila,
signorina. Ali ona ima opak jezik i okrutno srce ume strano da povredi ljude, i ona njega
zapravo ne voli. Lei e come una sanguisuga, ona je kao pijavica, uvek trai ovo ili ono.
Venia je podigla obrve. Paolo se nije seao svoje ene, ali Venia svakako nee pred
Ernestinom pominjati njegovu amneziju, jer ona stvarno nita ne zna o staroj domaici niti o
tome koliko je upuena u ivot svog poslodavca. Pitala se koliko jo ima nepouzdanih
injenica u Ernestininoj prii.
Draga moja Ernestina, vi izgleda mislite da ja imam uticaja na signor Baronea. Ja sam
dola da obnovim mozaike u staroj crkvi, a ne da se upliem u ljubavni ivot svoga
klijenta. Nehotice se trgla od ironije u sopstvenim reima.
Signorina, mipermetta di dire... videla sam vas i sinjora sad malopre... come dire... znate...
htela sam da se vratim iz bate u kuhinju ali sam onda videla Alegru da prolazi pored vas,
pa sam se sklonila iza drveta jer sam znala da ona smera neto, i onda kad sam videla da
signor Barone odlazi, dola sam ovamo.
Pa, poto ste nas jutros videli, ne znam zbog ega se brinete. Zar to ne pokazuje da je
moda va strah od Alegrinog uticaja na sinjor Baronea moda malo preteran?
Videla sam i mrnju u njenim oima. Ona je roena za vreme pomraenja meseca, i
neki kau da je to lo znak. Kaem vam, ona poseuje mrane moi koje su opasne, bilo da
su s ovog ili nekog drugog sveta. Naudie vam ako ikako bude mogla, signorina, ak i ako
time bude povredila i sinjora, i morate se uvati nje.
Venia je ustala. Vrlo ste ljubazni, Ernestina, to brinete za mene. Mogu da govorim
samo u svoje ime, naravno, ali ja zaista ne verujem ni u kakve ini i budite uvereni da zato
ne mogu da deluju na mene. Nasmeila se i poljubila domaicu u obraz. A sad moram da

odem u radnu sobu kod svog klijenta. ta god da ste jutros videli, to ne znai da nemamo
posao koji treba obaviti.
ena je izgleda bila dirnuta Veniinim gestom. im sam vas videla, signorina, znala
sam da ete biti dobri za naeg sinjora... un balsamo che se messo su una ferita la curerebbe,
melem da se stavi na ranu i izlei je. On nosi mnogo tuge u srcu, a iz vas zrai dobrota. Vi ste
dobri za njega i on za vas, jer vidim u vaim oima da ste i vi spoznali tugu u ivotu. Mi u
Italiji kaemo siete entrambi della stessa stella, oboje ste sa iste zvezde, to znai da ste roeni
jedno za drugo.
Dok je ila ka Mirau, Venia je razmiljala o Ernestininim reima. Nije pomenula
Paolovu amneziju, moda nije ni znala za nju, ako je suditi po onome to je rekla o pokojnoj
eni, i zato se ta tuga o kojoj je govorila verovatno tie injenice da je on udovac i tragedije
koja je do toga dovela.
Ni od Ernestine nije uspela da sazna da li je mlada ena zaista Paolova ljubavnica, iako
je domaica svakako viala svakodnevno i Alegru i Paola pa bi znala ako Antoniova neaka
planira da se uda za njega. A ako je to tano, devojka mu se sigurno nekako uvukla u
postelju, a Paolo, vrele krvi kakav ve jeste, verovatno je ne bi odbio, zar ne? Venii se srce
stezalo sa svakim korakom dokje ulazila u veliku kuu i ila ka Paolovoj kancelariji. Zato bi
od njega oekivala vie nego od drugih mukaraca? On je ljudsko bie, a Alegra je veoma lepa i
vrlo zavodljiva. Koji mukarac bi joj odoleo?

***
Paolo je sedeo za svojim pisaim stolom i gledao kroz prozor ne videi nita; oi su mu
bile pune pitanja. Zato se osea tako nemirno... tako izgubljeno... tako potpuno zbunjeno?
Emocije koje je osetio u Veniinom naruju ovog jutra bile su potpuno drugaije od svega to
je iskusio tokom svog novog ivota, a ipak mu nisu bile potpuno strane... Proitao je bezbroj
knjiga o amneziji i znao je da se veruje kako neki ljudi mogu da se priseaju uz pomo
dodira, ukusa ili mirisa... a za deli sekunde, kada je dostigao velianstveni vrhunac u njoj,
osetio se kao da putuje u prolost. Bilo je u tome neega, neeg veoma konkretnog, i za
trenutak kao da je stigao do ivice poznatog; ali istog asa, kao i svaki put kad mu se inilo da
samo to nije dosegao neko seanje, oseaj se izgubio i utopio u tragediji njegovog ivota.
U jedno je ipak bio siguran: bio je neizleivo zaljubljen u Veniu. Nije bio pripremljen
za to, nije bilo postepenih koraka. Prosto se desilo one vlane, maglovite veeri u Veneciji
kada ju je spasao, kada je, kad ju pogledao u oi prvi put, imao oseaj kao da je neko sklonio
zavesu. Silina emotivnog seanja koje se javilo u njegovom umu bila je toliko jaka, toliko
divna, da je gotovo osetio olakanje, ali sve je nestalo skoro istog trenutka i pridruilo se
mrtvom otpadu njegove prolosti.
I sad je znao da bez Venie ne moe da ivi. Da li zato to ona nekim udom podstie
njegova seanja? Psiholog koji je dve godine pratio njegovo stanje, sve dok nije bio siguran
da e Paolo biti u stanju da samostalno ivi, rekao mu je da povratak seanja ne moe da
podstakne neko drugi, to se mora desiti iznutra.
Pa ipak, kad god je bio s Veniom, Paolo se oseao sigurno; iako se nije seao svoje
izgubljene linosti, ona je predstavljala obeanje ivota u kom bi mogao da pronae sreu.
Zajedno bi stvorili sopstvenu prolost, iveli bi u sadanjosti i planirali budunost. Venia je
takoe bila svesna te veze: oseao je to.
Paolo je dozvolio mislima da se vrate na voenje ljubavi tog jutra, pogotovo onog
trenutka kad je Venia pustila da joj ogrta sklizne s ramena na pod. Potom se prepustio
mati i zamislio kako klei pred njom i privlai je ka sebi, kako bi usnama i jezikom mogao
da dodirne njena najintimnija mesta i okusi svee, zrelo voe koje je podrhtavalo u njoj... a
potom je usledio niz erotskih slika. Prosto je mogao da uje tihe bespomone uzdahe i vidi
meavinu enje i urbe u njenim oima, koje su od uzbuenja dobijale boju plamena a to

mu je izazivalo dubok, pulsirajui bol u slabinama koji je jaao do nepodnoljivosti.


Uskoro e Uskrs; odvee je na Kapri, ili moda na neko ostrvo na nekoliko dana, a
potom e je zaprositi. Zato bi gubio vreme? Ve je izgubio mnogo godina. Da lije moda
nerealan, zida kule u vazduhu, kad zamilja da ih vie nita ne deli? ivi li moda u
ruiastom trenutku, okruen izmaglicom, izvan vremena? Hoe li ona prihvatiti oveka o
kojem ne zna skoro nita? A ak i kad bi joj rekao ono to su mu drugi kazali o njegovoj
prolosti, da li bi mu poverovala? Sve je bilo tako neobino.
Paolo se seao trenutka panike kada je ovana Lombardi telefonirala da kae kako e
Venia ipak prihvatiti projekat. Smislio je mnotvo stvari koje e joj rei kada stigne istinu o
sebi, sve to je eleo da joj kae od samog poetka. Sada tih rei jednostavno nije bilo. Nije
eleo da je uplai. Oseao je da u Venii postoji strepnja, i sve dok ne sazna kakav je to bol
izjeda, smatrao je da je bolje da napreduju oprezno, korak po korak.
Toliko puta ga je odbila, iako je sve u njenim oima i u izrazu njenog lica jasno govorilo
da i on nju privlai strastveno koliko i ona njega. Od poetka je oseao otpor u njoj kad god
su razgovarali, neku vrstu suzbijene ratobornosti, i samo je u njegovom zagrljaju postajala
nena, pokorna, podatna i beskrajno velikoduna. Predala mu se tog jutra bez oklevanja;
njeno telo otvaralo mu se kao latice cveta koji se ujutro otvara pod suncem; poudno ga je
primila, ali je i ona njega volela jednako estoko.
Iznenada se setio neega: Alegre. Venia se verovatno pitala zato je devojka izgledala
tako besno kada ih je jutros videla zajedno. Seao se da je i Venia bila u onom novom
restoranu na Trgu Svetog Marka kada je pre nekog vremena odveo tamo Antoniovu neaku.
Paolo se namrtio, pitajui se kakve je zakljuke Venia mogla doneti o njegovoj vezi s mladom devojkom. Mnogo toga inio je pogreno s Alegrom, bio je suvie slab prema njoj.
Stvarno je nezgodno to se Alegra toliko zaludela njime i resila da se po svaku cenu
uda za njega. Bilo mu je jasno da ona ima i irih tenji i znao je da se iskrada u Porto Santo
Stefano kad god on nije bio tu. Nije je nikada suoio s glasinama, jer mu je bila draga i nije
eleo da je povredi; ipak, taj zatitniki instinkt i oseanje krivice naveli su ga da razgovara s
Antoniom. Domar ga je uveravao da su u pitanju samo zlobna ogovaranja, ali nije uspeo da
zavara Paola.
U poslednje vreme, iako je prestao da poziva Alegru u glavnu kuu da povremeno
veeraju zajedno, ona je postajala sve napadnija, a scena koju mu je priredila prole noi u
spavaoj sobi izazvala je u njemu vrlo neprijatan oseaj. Ernestina ga je od samog poetka
upozoravala da se uva Alegre, tvrdila je da je devojka olienje zla. Dobro, on ne bi iao ba
tako daleko, ali oseao je da devojka ima neke prilino nedoline elje i da je sklona
intrigama, te da bi stvarno trebalo da je se priuva, a i da zatiti Veniu.
Pogledao je na sat. Venia e uskoro doi. Upalio je cigaretu i poeo da telefonira
turistikim agencijama irom Italije kako bi naao hotel za Uskrs. Prepustie Venii da
odabere mesto i povee je kuda god bude elela.

***
Kad je Venia ula u radnu sobu, Paolo je upravo sputao slualicu. Preao je pogledom
preko njene vitke figure koja se jasno ocrtavala ispod tanke bele haljine bez rukava. On je
nosio koulju boje indiga, otkopane kragne, koja je njegovim oima davala neobinu
nijansu i inila ih jo upadljivijim. Crna kosa bila mu je zaeljana unazad ali pomalo
raupana, a s lica je nestao onaj napeti izraz koji je inae stalno bio prisutan sada je delovao
oputeno.
Paolo je ustao i poao joj u susret, smeei se neno i prijatno. Ueleo sam te se,
Venia, apnuo je promuklo, privlaei je u zagrljaj.
Poelela je da se odupre, ali kako? Ve od naina na koji je izgovorio njeno ime oseala
se eljenom kao prava ena. Misli su joj se zamaglile, prepustila se njegovim poljupcima i u

telu joj se naglo probudio ar. Sklopila je oi, privijajui se celim telom uz Paola i gubei se u
njegovom zagrljaju, obuzeta posesivnim dodirom njegovih usana i preputajui se bez
trunke oklevanja.
Kad ju je najzad pustio, ostala je zatvorenih oiju nekoliko trenutaka, ula zahvaenih
dubokom, bolnom eljom.
Hodi, sedi. Paolo je poao ka stolu.
Venia je posluala i smestila se preko puta njega, tek tada plaljivo podigavi pogled
ka ogromnom portretu koji je gledao pravo u nju s nekim neobinim izrazom lica.
Paolo se alosno osmehnuo. Njoj to ne smeta, cara, rekao je tiho, kao da tumai
strepnju na Veniinom licu. Mislim da bi volela da me vidi srenog.
Jako je teko imati za suparnicu nekoga koga si toliko voleo, pogotovo to si je
izgubio na tako dramatian nain.
Molim te, amore mio, nemoj vie misliti o tome. Ja nemam prolost meni su sada bitni
samo sadanjost i budunost.
Venia je oklevala pre nego to je izrekla svoju brigu i svoj najvei strah. Zagledala se u
svoje ake, prstiju prepletenih u krilu. Paolo, mogu li da budem potpuno iskrena?
Pa naravno, tesoro mio, moe da kae i pita sve to poeli. Uvek u ti iskreno
odgovoriti.
ta ako ti se jednog dana seanje vrati i otkrije da jo uvek voli svoju enu?
Napravio je kratku pauzu pre odgovora; glas mu je bio ozbiljan, a pogled bezizraajan.
Molim te, veruj mi kada ti kaem da nema nikakve anse da se to desi prolost je za mene
mrtva. ena koju vidi tamo za mene je samo plod mate umetnika koji ju je slikao.
Poto su ve govorili o drugim enama, Venia je arko elela da pomene i Alegru.
Morala je nekako da uutka dosadni glasi koji ju je stalno gnjavio govorei da srlja glavake
u novu katastrofu, ba kao sa Dadom, i da je jedini nain da to sprei taj da uje istinu od
samog Paola.
Taman je zaustila da pita, ali on ju je potedeo neprijatnosti. Vidim oprezan izraz na
tvom licu i jasno mi je da te mue misli koje ti se vrte i vrte ukrug po glavi, cara. Zbunjena si
zbog... ovaj... come dire... mog odnosa s Alegrom, mladom devojkom koju si jutros videla.
Govori sebi zato je on vodio domarevu kerku u posetu Veneciji, i jo je odveo u tako
otmeni restoran? Deve essera la sua amante, mora da mu je to ljubavnicaZar ne?, pitao je
mirno.
Venia je ostala bez rei. Toliko dobro ju je poznavao da je uvek bio korak ispred
njenih sopstvenili misli, precizno ih je tumaio i odgovarao na njene strepnje taktino i
smireno. Kako je mogue da je tako dobro ita?
Zar je toliko prozirna? Oduvek se ponosila to ima pravo pokerako lice kada ustreba, ali
od Paola stvarno skoro nita nije mogla da sakrije isto kao u krevetu, kada je uspevao da
predvidi svaku njenu reakciju i pomisao, tako da je ostajala potpuno izloena njegovoj
neverovatnoj pronicljivosti. S Paolom nije uspevala da odri fasadu koju je tako paljivo
prikazivala spoljanjem svetu. On je mogao da je vidi pravo u duu: njene emocije, oseaji i
sam nain razmiljanja za njega uopte nisu bili tajna leala je naga pred njim, izloena
njegovom tajanstvenom opaanju. I mada joj je bilo udno to je toliko prozirna oveku
kojeg je tako duboko zavolela, znala je da ne vredi da se pretvara, da prosto nije dovoljno
emotivno jaka kako bi pokuala da se zatiti od njega; osim toga, utvrdila je da mu veruje.
Da, apnula je. Pitala sam se, pogotovo to je Umberto rekao da ti je ona
ljubavnica... a onda sam videla mrnju u njenim oima kad nas je jutros videla zajedno, i to
je bio dokaz njegovih rei. Povrh svega, videla sam je pre neko vee, veoma privlanu u
crvenoj satenskoj spavaici, oito je ila kod tebe u kuu. Oseala je da joj lice gori od tog
seanja.
I ti si poverovala u to? Paolo ju je iznenaeno i paljivo gledao.

Pozitivno razmiljanje jeste velika stvar, ali neu da zabijam glavu u pesak kao noj,
Paolo. Venia je pokuavala da se obuzda. ta bi ti pomislio u takvoj situaciji? Osim toga,
ona je zaista veoma lepa.
Dio mio, Venia, meni je trideset osam godina a ona nema ni dvadeset! Skoro sam
duplo stariji od nje mogao bih otac da joj budem. Zar zaista misli da sam tip oveka koji juri
bambine?
Kae da nema niega izmeu vas dvoje? Da si ti, lAmante delle Quattro Stagioni,
uspeo da dri ruke dalje od te prelepe devojke? Bilo joj je teko da sakrije drhtaj divlje
ljubomore u glasu.
Paolo je zavrteo glavom. Koliko me malo poznaje, carissima. Pokuao je da se
nasmei, ali nije uspeo nego je samo provukao ruku kroz kosu. Kada sam doveo Antonija
da pomae u renoviranju Miraa, Alegra je bila dete. Bila je nesrena i divlja, preputena
samoj sebi, bez nadzora i discipline. Ja sam upravo izlazio iz teke depresije, napustio sam
dom da zaponem novi ivot, nije bilo anse da se ikada ponovo oenim i dobijem decu.
Alegra je bila divno dete, inteligentna i ivahna, pa sam odluio da je uzmem pod svoje u
neku ruku kao staratelj. Upisao sam je u dobru privatnu kolu, pri manastiru, i tamo joj je
odlino ilo, i plaao sam joj asove pevanja i violine jer je imala divan glas i sklonost ka
muzici. U mojim oima ona je uvek ostala devojica i nisam shvatio da se bambina pretvorila
u mladu enu. Uskoro je, moram rei, razvila nekakvu opinjenost mnome i poela je da mi
alje anonimne poklone, koji su postajali sve intimniji, i uz njih ljubavna pisma, koja je na
kraju i potpisivala, obznanivi time svoja oseanja.
Venia je ponovo porumenela, ne elei da uje tolike detalje, iako je sama navalila na
Paola da bude potpuno iskren. On ju je pogledao i namrtio se jer je osetio njenu reakciju, ali
ipak je nastavio, samo to mu je glas zvuao napeto i oprezno.
Objasnio sam i njoj i Antoniju da to mora da prestane. A onda sam saznao da ona
provodi noi u Porto Santo Stefanu, prodajui svoje telo mornarima s brodova koji su tamo
usidreni.
Venia je zaprepaeno zatreptala. Jesi li razgovarao s njom o tome ili je barem
upozorio? Oito je traila tvoju panju.
Paolo je uzdahnuo. Ne, jer bio sam slabi. U poetku sam mislio da su to samo zlobne
lai, a onda sam primenio, kako si rekla, tehniku noja... Ne ponosim se nainom na koji sam
postupio prema Alegri. Ponovo je provukao prste kroz kosu, stegnutih usana. Istina je,
trebalo je da uloim vie vremena da je posavetujem, to oito nije dobijala od Antonija, i
trebalo je da budem stroi u odreivanju granice izmeu nas. Ali na kraju sam odluio da je
odvedem kod psihologa kojeg su mi preporuili u Veneciji, u nadi da e je on izleiti od te
besmislene tinejderske zaljubljenosti u mene.
I?
Pa, iako mi je Alegra zaista draga i priznajem da je taj neobini odnos zatitnika i
tienice stvorio izmeu nas snanu vezu... Paolo je prekinuo kad je video Veniin izraz
lica. Dio mio, pa kako ne bi? Gledao sam je kako raste, ta ti misli o meni, cara? Mislio sam
da e ona prosto prerasti tu deju ljubav.
Ti si na prilino loem glasu kao enskaro, tiho je rekla Venia. Ne moe okriviti
ljude to misle to to misle kada te vide s mladom lepoticom u gradu u kom te svi poznaju i
gde svi vole da ogovaraju.
Paolo se promekoljio u stolici i ponovo provukao ruku kroz kosu. Ljudi, ljudi... Ba
me briga ta ljudi misle, cara. Vano mi je samo tvoje miljenje. I da, neu da laem i tvrdim
da sam iveo kao monah. Znam da sam stekao naopak ugled, ali ja sam ovek od trideset
osam godina, nasmeio se kao krivac, i mada mi je oteen um, nisam zbog toga manje
mukarac. U tom pogledu sam normalan i u meni ima jo mnogo vatre. Moda... moda sam
na taj nain pokuavao da pobegnem od sebe ili da naem neki deli koji nedostaje. Ne

znam. Pogled mu se na trenutak smraio. Ve sam ti rekao, ja nisam svetac, i volim lepe
ene, ali sam koliko mi je poznato birao samo one koje nisu elele da se vezuju, isto kao i ja.
Ne kritikujem te i ne prebacujem ti, Paolo uostalom, nemam prava na to. Samo sam
bila... ovaj... malo zabrinuta. Venia je porumenela i oborila pogled. Bila je ljubomorna i to
je bio pravi izvor njene zebnje, i bila je sigurna da je i on to znao.
Ipak, iako je uspeo da joj proita misli, on je nastavio kao da ih nije svestan. Nikad,
nikad ne bih ni pokuao da zavedem dete koje smatram maltene za svoju ki, pa makar da je
poslednja ena na svetu. Naslonio se i poloio ruke na naslone stolice. Izgledao je zabrinuto
i ponovo se namrtio. Ali da se vratimo Alegri, sada sam svestan da postoji neto veoma
negativno u njoj. Njena majka bila je potpuno luda i kurvala se, i umrla je od neke gadne
bolesti, mada je to za Alegru moda i bolje nego da je ostala iva. Ernestina, koja izgleda
poznaje dete jo sa Elbe, a poznavala je i majku, oduvek tvrdi da je mala zla. Moram priznati
da ne verujem da je Alegra toliko loa devojka, samo je imala teak ivot i sad je malo
razmaena a to je verovatno moja krivica. Jednog dana nai e sebi un buon marito, koji e
znati kako da je umiri makar se ja tako nadam.
Venii se elo nakratko namrtilo od brige. ak i posle Paolovog opirnog objanjenja u
njoj su ostale sumnje, iako je pokuala da ih potisne. Da li je ovo itava istina? Paolo je
zvuao iskreno. Prosto je mogla da uje Franeskin glas kako je upozorava da ne bude
naivna: On verovatno ima gomilu ena koje je oarao svojim armom i pravim reima i
stekao njihovo poverenje, a onda ih je utnuo im su mu dosadile.
Paolov topli pogled uhvatio je njene oi i odjednom je nastala tiina. On je ustao i
obiao oko stola. Ja te volim, Venia. Ti amo piu di qualsiasi cosa al mondo, volim te vie od
iega na svetu. Ti si zrak sunca koji sam ekao sve ove godine.
To nita ne valja: kako da logino razmilja kad on stoji tako blizu, privlai je u zagrljaj,
mrmlja joj te divne rei dok joj poljupcima brie zabrinutost sa ela?
Zar mi ne veruje, cara?
Tiho je uzdahnula dokje on traio njene usne; od poljupca se sva rastopila iznutra i
osetila vrelinu kako joj se iri telom. Razdvojili su se i Venia se zagledala u njegove
safirnoplave oi koje su napeto sijale dok ju je paljivo posmatrao. Znam da se oseam kao
da te oduvek poznajem, ali jasno mi je da tek treba mnogo ta da saznam o tebi, zar ne?
Odlino ti ide, amore miol Ovi poslednji sati koje sam proveo s tobom pruili su mi
vie sree nego to pamtim! Mangupski se nasmeio. Dodue, seam se samo poslednjih
deset godina.
Venii su se oi zamaglile. Nije mogla da podnese pomisao na muke koje je pretrpeo i
jo uvek trpi. O Paolo, obeavam da u ti ispuniti pamenje s toliko blistavih uspomena da
ti nikad nijedna druga nee trebati.
Hajde da te odvedem na nekoliko dana, cara, pa da ponemo da skupljamo
uspomene. Kuda bi elela da ode? tipnuo ju je za bradu palcem i kaiprstom.
Stvarno trai da ja odaberem?
Naturalmente. Svet je ogroman i odveu te kuda god kae.
Veniin kristalno jasan smeh odjeknuo je u sobi. Stvarno si neumeren, Paolo ne treba
mi ceo svet, mada je divno to si mi ponudio. Ima i u Italiji mnotvo mesta na kojima nisam
bila. Oduvek sam elela da posetim Sardiniju, recimo, a nikad nisam imala priliku. ujem
da je potpuno neiskvarena u poreenju s drugim ostrvima. Za Uskrs sam obino ila u
Englesku, ali moj otac e ove godine ii s prijateljima u kotsku pa sam mislila da se vratim
u Veneciju sledee nedelje, na Veliki petak, i da praznik provedem s kumom.
Sardinija je divna ideja. I ja bih odabrao neko italijansko ostrvo. Paolo ju je grlio oko
struka i sad je podigao obrve, a onaj tajanstveni osmeh se vratio. A Sardiniju i inae jako
volim tamo imaju jedinstven nain proslave Uskrsa. Postoje dogaaji za svaki dan u Velikoj
nedelji. U ponedeljak, Lunissanti, imaju vrlo emotivnu sveanost u Kastelsardu, koja poinje

u svitanje i zavrava se u sumrak. Ako sutra poemo avionom iz Pize u Algero, biemo u
Kastelsardu na vreme za veernju procesiju, koja je najdirljiviji deo sveanosti. Bene.
Iznajmiu na aerodromu auto na nedelju dana. Me ne occupo immediatamente, odmah u sve
da organizujem.
Veniu su, ipak, muile sumnje. Sve se deavalo nekako suvie brzo. Setila se omiljene
izreke nane Horen: avo umea prste u sve to se radi na brzinu. Da je razumna, ne bi ila
nikuda s njim, barem zasad.
Jesi li siguran? Ne eli da malo razmisli o tome?
Zato bih razmiljao, cara?
Tako si impulsivan, Paolo! I radi se o itavoj sedmici, ne samo o uskrnjem vikendu. A
nismo jo ni pogledali projektnu dokumentaciju. Je li to pametno?
Znala j e da upravo nabraj a izgovore, da pokuava da kupi sebi vreme... Zapravo, bio
bi joj dovoljan i najmanji podstrek pa da pree tanku granicu izmeu bolje ne i zato da ne.
Paolo ju je gledao. Venia, moramo iskoristiti priliku kada se pojavi. Moj moto glasi:
ivot je suvie kratak, i zato se trudim da uvek u prvi plan stavim ono to je najvanije. Da
provedemo nekoliko dana zajedno na prekrasnom mestu, da se bolje upoznamo to mi je
najvanije, carina. Sve ostalo je senza importanza. Prezrivo je odmahnuo rukom.
Ti stvarno ne gubi vreme.
Na licu mu se pojavio bolni gr. Poto sam izgubio ceo jedan ivot, imam sree to
sam dobio ansu da pokuam ponovo, i nameravam da ga iskoristim do krajnjih granica, ne
gubei ni trenutka na otezanje i odlaganje. Prihvatam ono to mi je danas dato i nameravam
da uivam u tome.
Bilo je dovoljno da ga pogleda u oi pa da shvati da je odluka ve doneta.
Vratila se u Sirenu da se spakuje. Na haljini koju je jako volela i svakako je elela da je
ponese nedostajalo je jedno dugme. Pola je u potragu za Ernestinom, kako bi je zamolila za
iglu i konac, i nala ju je kako sedi kraj ulaza u talu s Antoniom i Rufusom. Pas je skoio i
divlje zalajao kad je Venia pola ka domaici; odskoila je, a srce joj je lupalo od straha.
Inae se nije plaila pasa, ali Rufus je zbog neega bio straan.
Antoniju je trebalo nekoliko sekundi da smiri zver i naredi joj da sedne. Podmuklo se
nasmeio Venii. Ne smete pokazivati da ga se plaite, signorina. Rufus je inae sasvim
miran, ali ivotinje umeju da nanjue strah. Psi su naroito inteligentne ivotinje. Vidite,
Rufus zna da ga se vi plaite. Osea va strah i to ga tera da vas uplai jo vie.
Ernestina je zavrtela glavom. Koliko puta ti je signore rekao da obuzda tu ivotinju,
a? Jednog dana e povrediti nekoga, rekla je ljutito domaru. Mene ste traili, signorina?
Da, htela sam da zamolim da mi pozajmite iglu i malo ljubiastog konca. Treba da
zaijem dugme na haljini.
Ernestina je sinula, pokazujui blistavobele zube. Imam kutiju punu konca svih
moguih boja, signorina. Dajte mi haljinu i nai u konac u pravoj nijansi i zaiu vam to
dugme.
Jeste li sigurni? Ne bih elela da vas opteretim.
Nije to nikakav teret, signorina.
Veoma ste ljubazni.
Eun piacere servire la signorina. Zadovoljstvo je sluiti sinjorinu.
U tom trenutku Antonio je zvidukom pozvao Rufusa i otiao. Dve ene otile su
zajedno do kuice. Venia je izvadila haljinu iz ormara. Prekrasna haljina od lila tila s
kratkom puf-suknjom i nabranim gornjim delom s dubokim izrezom na leima zakopavala
se sa strane, s dvanaest siunih dugmia presvuenih istim materijalom.
Oh signorina, svi e vam se diviti kud god da odete u ovome! Domaica je s
divljenjem prela rukom preko meke tkanine. Boja je squisito. Onda je primetila Veniin
kofer na stoiu, otvoren, i namrtila se. Pa, nije valjda da nas ve naputate?

Ne, ne, ne, samo za Uskrs, brzo je odgovorila Venia u nadi da e izbei propitivanje.
Tog trenutka na vratima se zaulo kucanje. Stigao je Paolo da je vodi na ruak.
Jesi li spremna, amore miol Skoro je uao u sobu, ali zastao je na vratima kad je
ugledao domaicu s haljinom u rukama. Ovog puta se nije uzbuivao i nastavio je da gleda
u Veniu.
Oh, come bellal Kakva divna haljina, cara. U njoj e izgledati kao ljubiasti leptir, tako
neno, cosi eterea, tako nestvarno.
Ernestina ih je otro gledala i Venia je osetila da crveni.
Dajte mi to dugme to je otpalo, signorina. Zaiu ga i vratiu haljinu ovamo. Kad se
vratite s ruka, bie ve tu.
Hvala, Ernestina.
Domaica je otila, nosei haljinu. Paolo je pogledao u Veniu. Andiamo?
Da, spremna sam.
Jesi li se spakovala?
Da, jo samo ta haljina i toaletna torbica.
Odlino, idemo onda na ruak.
Po podne, posle ruka, dali su se na posao: prouavali su planove, procenjivali i
raspravljali. Venia je davala predloge, od kojih su mnogi bili u direktnoj suprotnosti s
prvobitnim projektom, i iako je Paolo sluao, raspravljao i davao svoje ideje, primetila je da,
kada se planovi ne poklapaju s njenim predlozima, on obino menja detalje u projektu
prema njenim savetima, tako da je zapravo ohrabruje da predlae izmene. Odlino su se
dopunjavali, uivali su u vremenu provedenom zajedno i podsticali su jedno drugo. Bila je
oduevljena to se tako dobro slau, to razmiljaju na isti nain i to im se umovi slau isto
kao i tela. Podsticali su jedno drugo, a kada se negde ne bi sloili, to je bilo samo zato to su
njihove ideje upotpunjavale jedna drugu.
Paolo je poloio ruku preko njene dok su gledali plan rairen na stolu pred njima.
Srean sam to si prihvatila ovaj posao, Venia, rekao je, smeei se i grlei je oko struka
da je privue blie, ne samo zato to e biti uz mene nego i zato to si izvanredan arhitekta
i restaurator, ima oseaj i ukus kakvi se retko sreu. Za bilo koju drugu firmu ovo bi bio
samo jo jedan projekat; posmatrali bi ga s isto poslovne strane, ali znam da e ga ti gledati
i oima i srcem. Ti odmerava sve elemente: estetiku, istoriju, konzervaciju, ali i poslovnu
stranu, i uzima u obzir svaki aspekt ne ugroavajui nijedan. Nakrivio je glavu, a oi su
mu blistale od divljenja i ljubavi.
Venia je porumenela i vedro se nasmeila. Pa, drago mi je to ima toliko poverenja u
mene, sinjor Barone, i nadam se da u ga opravdati. Priznajem da u poetku nisam elela da
se ukljuim u ovaj projekat, a razloge verovatno pretpostavlja. Stidljivo ga je pogledala
kroz trepavice. Ovo jeste izazovan projekat, sad kad sam videla objekat i planove, i radujem se to u uestvovati u njemu.
Kasno po podne poli su u etnju kroz batu. Paolo je vrsto zagrlio Veniu oko
ramena. Vrhovi bregova bili su obasjani zlatnim sunevim svetlom. Nisu videli more, bilo
im je iza lea, ali brda su bila dovoljno lepa da im oduzmu dah; osim toga, nije im bila
potrebna okolina imali su jedno drugo.
eznuo sam za toplim, slatkim dodirom ene i elim da stalno bude sa mnom. itao
sam o ovom divnom oseaju... sluao sam druge mukarce kako priaju o njemu, a ja ga
nisam poznavao sve do danas, u tvom naruju. Paolove oi bile su napete, pogled mu je
lutao predelima a potom se vraao na Veniu.
Venia ga je gledala netremice; njegova iroka ramena, puna muevne snage,
zatitniki su se nadnosila nad njom. Pitala se kako toliko krupan ovek moe da bude tako
osetljiv, pa se privila uz njega dok su etali. Seli su na ivicu fontane s lokvanjima i gledali
zlatne ribice kako plivaju ukrug.

U ovo doba bata se orila od ptije pesme. Jedan kos, sedei na grani malog bora, pevao
je iz sveg glasa, pesmu nalik na vilinsku muziku koja se preliva preko nevidljivog kamenja.
Tu i tamo inilo se da je toliko oduevljen sopstvenom pesmom da bi se sve note pomeale i
ula bi se zbrka tonova. Odnekud u daljini ula se pesma roza, a odnekud jo dalje ulo se
graktanje gavrana. Venia je videla njihova crna oblija na nebu, prepoznatljiva po naizgled
iskrzanim krilima. Liili su na komade crnog papira noene vetrom. Uivala je u smirenoj
lepoti svega oko sebe, Vazduh, skoro nepokretan osim lakog povetarca, delovao je isto i
meko, poput dodira nevidljivog baruna na koi. Nije bila ovoliko srena i spokojna jo od
onih dalekih dana kada je ila sa Dadom u etnje po Kju Gardensu.
Kasnije su Paolo i Venia veerali na terasi, okrueni patuljastim limunovima i
pomoranama u velikim saksijama i velikim etrurskim urnama prepunim cvea. Svuda
oko njih irio se miris frezija. Gledali su kako sunce tone sve nie i nie, bacajui duge senke
preko doline, i kako neverovatnom brzinom menja boju iz zlatastoute u koralnocrvenu,
jarku poput usijanog gvoa. More je postalo ljubiasto, a nebo je potamnelo i pojavile su se
prve zvezde. Potom, nadjaavajui sve ostalo, ostrva Toskanskog arhipelaga u Tirenskom
moru poela su da blistaju toplom oker svetlou. Izgledalo je kao da se more peni oko
mesta odakle su izronila ogromna mrka stvorenja, pokrivena zelenim liajevima koji su
ponegde nestajali pod poslednjim zracima jake svetlosti.
Posle veere Paolo je otpratio Veniu nazad do Sirene. Mesec je sijao, zvezde su im
veselo namigivale s tamnog, barunastog neba. More je izgledalo kao ploa od ustalasanog
ametista, blistavog pod meseinom. U daljini su se videla svetla Porto Santo Stefana, koji ih
je nosio kao to ena nosi dijamante, blistave i sjajne na sve tamnijoj pozadini bregova. Bilo
je neeg beskrajno smirenog i osveavajueg sada kad je sunce zalo; vazduh je bio poput
vina sve i podsticajan, opijajui ljubavnike.
Paolo je zastao na ulaznim vratima. Za trenutak su se pogledali u oi i Venia je
oklevala, svesna svakog detalja na njemu, to je bilo dovoljno da je obuzme divlja udnja.
Stresla se.
Idemo unutra, apnuo je on.
O, Paolo, jeknula je tiho kad je pokuao da je podigne, jer je njegov dodir samo
pojaao plamen u njoj. Sutra nas eka dug put. Mora dobro da se odmori. Vozie, i ne
sme biti umoran. Glas joj je bio blag, ba kao meka no oko njih.
Paolo se zagledao u nju. Nikad nisam umoran kad sam s tobom.
Pa, moda samo nakratko. Osmehnula se. Ali mora mi obeati da e se posle toga
vratiti u kuu. Ne elim da sutra brinem. Oprezno ga je pogledala.
Znam koliko e mi to teko pasti, cara, ali obeavam da u otii.
Uao je u dnevnu sobu da im oboma naspe po aicu grape, a Venia je pola u
spavau sobu da uzme demper. Prilino je zahladnelo i bilo joj je pomalo zima.
Na vratima je zastala uz priguen uzvik, ukopana u mestu. Potom je ula u sobu,
uasnuta, nesposobna da poveruje sopstvenim oima. Na podu je, u bezoblinoj gomili,
leala ljubiasta haljina koju je poverila Ernestini. Bila je pokidana od ovalnog izreza pa do
poruba suknje, i kao da to nije bilo dovoljno, neni ljubiasti til bio je divljaki iscepan, tako
da su otrgnute krpice leale po itavoj sobi. Ovo je oito uinjeno s mrnjom i zlobom. Znala
je samo jednu osobu koja bi uinila neto tako uasno... Alegru.
Venia, ta nije u redu? Paolo je urno uao u sobu.
Vidi ta sam nala.
Paolo je uasnuto gledao kad je podigla unitenu haljinu. Ali kako... ko bi to uinio?
Ne mogu da poverujem da bi iko uinio neto toliko uasno pakosno. Za trenutak mu je
neto neodreeno blesnulo u oima, ali lice mu je ostalo puno besa.
Ljubomora je veoma gadna stvar. Venia ga je nepomino gledala, pokuavajui da
se savlada.

Misli, Alegra?
Nemam nikakvu predstavu, ali u Mirau nema ba mnogo ljudi koji bi imali razloga
da mi napakoste.
Znam da Alegra lako podlee divljim oseanjima, ali nekako ne verujem da bi te
napala na ovaj ipak okolini nain. Na nju bi vie liilo da zapodene tuu, na primer. Ovo je
delo nekoga s izopaenim umom mnogo verovatnije Antonio nego njegova neaka.
Moda je imao pravo. Koliko je Venia znala, devojka nije imala priliku ni da vidi
haljinu. Da li je mogue da je ovo uinio Antonio? Bilo joj je teko da zamisli domara da radi
neto ovako, ali moda... Kad je podigla jo jedan komad unitene tkanine, oi su joj se
ispunile suzama besa i gnuanja.
ekaj, cara, daj da vidim.
Pruila mu je tkaninu, ali nije ga gledala u oi. Nekako nije elela da on vidi koliko je
ovo uticalo na nju. On je prineo tanku ljubiastu tkaninu svetlu lampe i paljivo je pogledao.
Tako sam i mislio... ovo je delo neke ivotinje. Rufusa... vidi? Vratio joj je haljinu i
poeo da koraa gore-dole po sobi. I zaista, na tkanini su se jasno videle rupe koje su mogli
nainiti samo otri zubi, a jo je bila vlana od psee pljuvake.
Da, ima pravo. Mora da je Antonio nahukao Rufusa na haljinu, rekla je tiho.
Ovo mi se nimalo ne svia. Paolo je iznenada podigao pogled i video izraz na
Veniinom licu. Cara, jesi li dobro? vrsto ju je zagrlio i poljubio je u kosu.
Comportamento scandaloso, neoprostivo ponaanje! Sutra u telefonirati advokatu da raskine
Antoniov ugovor hou da oboje odu odavde.
Nemoj tako na brzinu, Paolo, rekla je Venia. Podigla je lice ka njegovom, zagledana
u namrtene obrve od kojih mu je lice dobilo zlokobni izgled kakav jo nikad nije videla.
Saekaj da se vratimo, a onda moda moe da razgovara s njim i razjasni ovo. Ne elim
da budem uzrok raskola izmeu tebe i Alegre. Uostalom, ti je voli kao erku i moda e
moi da je uveri da bude razumna kad se radi o..., malo je oklevala, ... o nama.
Nisam tako mislila kad sam videla haljinu, pomislila je alosno, ali iako je bila ljuta na
mladu Italijanku, znala je da e kasnije poaliti ako se ne bude potrudila da Alegra dobije jo
jednu ansu.
Paolo ju je toplo pogledao. O amore mio, ti ima tako zlatno srce. To je jedna od stvari
koje najvie volim kod tebe. Izvini zbog ove situacije vrlo je uznemirujue i da, srediu to
im se budemo vratili u Mirao posle Uskrsa.
Venia se malo smirila i odvojila se od njega. Mislim da mi je potrebno to pie.
Vratili su se u dnevnu sobu i Paolo joj je pruio aicu grape. Otpila je malo i smesta
osetila prijatnu toplotu u elucu koja se irila kroz udove. Gledala ga je kako je iskapio au
u jednom gutljaju. Primetio je njen pogled.
I meni je bilo potrebno, objasnio je. Ponovo je delovao napeto i odsutno i znala je da
razmilja o koracima koje treba preduzeti.
Paolo, molim te nemoj da brine.
Spustio je au i ponovo poeo da koraa gore-dole; jednom rukom se podboio, a
drugu je provlaio kroz kosu. Naravno da brinem, cara. Mislim da bi trebalo da noas
ostanem s tobom. Zaustavio se ispred nje, gledajui je zabrinuto.
Ona je za trenutak oklevala; spustila je au na stoi kraj inije s voem. Ne, Paolo ne
mora, biu dobro.
Venia, kako zamilja da te ostavim samu posle neeg ovakvog? Pruio je ruku i
pogladio vrhom prsta njenu donju usnu. Ako ti se ita desi zbog mene, nikad to sebi ne bih
oprostio.
Uzdahnula je. Paolo, molim te, srediemo ovo. Ako je Antonio krivac, on meni ne bi
naudio. Ne bi se usudio. Oito je da je samo hteo da me zaplai. Nita se nee desiti. Ja ivim
sama od devetnaeste godine i nita mi nije falilo.

Ali, cara, sada nisi sama. Sada ima mene. Uhvatio ju je za bradu.
Da, znam, i to je divno, veruj mi, Paolo. Ali ja sam velika devojka i umem da pazim na
sebe. Ne mogu da ti objasnim... vano mi je da i ubudue bude tako. Osim toga, ako ostane,
ispae da su oni pobeili, ko god da su. Ne elim da budem pobeena. Ipak sam ja
Engleskinja. Pokuala je da se naali, a istovremeno gaje pogladila po miici i nasmeila se.
Nee pruiti Antoniju i njegovoj neaki zadovoljstvo da vide da su je uplaili.
Paolo je i dalje bio zabrinut, ali klimnuo je glavom. Privukao ju je u zagrljaj i ostali su
tako minut ili dva. Osetila je njegove usne na svojima i to ju je toliko uzbudilo da je umalo
popustila i pozvala ga da ipak ostane preko noi. Pomisao da lei u njegovom utenom
zagrljaju do zore bila je veliko iskuenje. Jedina mera vremena bili su otkucaji njenog srca i
nesvesno je podigla ruke ka njegovom licu kad se poljubac polako zavrio.
Ti adoro, apnuo je on promuklo, poljubivi je jo jednom u elo. Ti si mi sve na
svetu. Nikad neu dozvoliti da ti se ita desi, Venia. Oi su mu blistale od strasti, ali video
se i prizvuk tuge dok ju je gladio prstom po obrazu. Krenuli su ka vratima, i on ju je uhvatio
za ruku i ponovo je poljubio. Tek potom je krenuo ka kui.
Venia je stajala na vratima dok god je mogla da ga vidi i da uje njegove korake po
ljunku na stazi. Potom se vratila unutra.
Otila je u spavau sobu i raskopala bluzu, i dalje mislei na Paola. Kad je sela na
krevet, pogled na komadi ljubiaste tkanine na podu vratio ju je u stvarnost. Ko bi uinio
ovako neto samo da bi je razdvojio od Paola? Ako je Ernestina ostavila vrata kuice
otvorena poto je donela haljinu i ostavila je u spavaoj sobi, pasje mogao ui i pokidati je.
To jeste bilo prilino nategnuto, ali poto nije bilo svedoka, ko zna ta se zapravo desilo? Ma
ne, sigurno je kriv domar. Antonio je svakako na strani svoje neake, a poto je oito svestan
ta se deava izmeu Venie i Paola, odluio je da povede svoj lini rat protiv nje ne bi li je
naterao da ode. Ili ga je moda Alegra nagovorila na to. Lepa amazonka, neprijatni div i
opasni pas... Venia se stresla, odjednom obuzeta jezom u svetu punom neprijatelja od kojih
ne moe da pobegne, barem zasada.
Pogledala je na sat. Bilo je kasno: trebalo bi da spava. Podigla je dronjke svoje divne
haljine i sklonila ih u ormar; onda se neeg setila i premestila ih je u kofer.
Te noi prola je kroz pakao, leei satima u krevetu, gledajui kroz otvoren prozor u
mesec i zvezde, pokuavajui da ne misli na sve strane mogunosti. Mata joj je radila
punom parom, smiljajui najrazliitije strane scenarije. udovita koja prizove mata u
najcrnje doba noi esto nestanu pred prvim zracima sunca, odneta nagovetajem svitanja.
Venia je rekla sebi da e sutra stvari verovatno izgledati drugaije. Ustala je, popila au
toplog mleka i vratila se u krevet, gde je najzad utonula u nemiran san.

***
Paolo se ujutro brzo obukao i uputio u radnu sobu. Moda Venia ima pravo, mislio je
dokje koraao mranim gotikim hodnicima kue; treba da saeka i da razgovara s
Antoniom poto se vrate sa Sardinije, kad bude mirniji.
Ipak, ve je odluio: otpustie ga. Uasno je ve i to to je domar pustio psa u kuicu s
namerom da uplai Veniu, ak i ako ona nije bila unutra. A ta bi bilo da jeste? Da li bi je
pas povredio, makar i sluajno? Antonio je uvek titio Alegru, i verovatno bi uinio sve za
nju ako pomisli da je ugroena na bilo koji nain. Ranije nikada nije pravio probleme, ali
Paolo vie nee biti u stanju da mu veruje. Razmiljao je o problemu s domarom i njegovom
neakom i pre nego to se u njegovom ivotu pojavila Venia. A ako e on i Venia ostati
zajedno... Ne, Antoniju su dani u Mirau odbrojani.
Namrtio se. to se tie Alegre... Nije obeao Venii da nju nee kazniti. Odmah ujutro,
im mu je Ernestina donela kafu u sobu, naloio je domaici da prenese Alegri da doe kod
njega u radnu sobu kroz jedan sat. S njom e se objasniti pre nego to poe na Sardiniju. Taj

razgovor ne moe da se odlae. Bio je besan zbog njenog ponaanja vie nego ikada otkako
ju je prihvatio. Da li je na samom poetku pogreno procenio koliko je poremeena?
Njeni stalni prestupi bili su jedno tu je pokazao slabost i popustljivost, a verovao je,
dodue pogreno, da e ona odrasti i sazreti. Ova strahota nije smiljena da bi privukla
njegovu panju, kao druge neukusne gluposti koje je pravila; ovog puta meta je bila Venia.
E pa sad mu je privukla panju, u to moe biti sigurna. On ju je voleo kao erku i verovao joj
je, a ona mu je uzvratila gorinom i izdajom.
Dok se penjao stepenitem ka radnoj sobi, Paolo je pokuavao da se smiri i obuzda
razoaranje i bes. Kad je otvorio vrata, ona je ve bila unutra, izvaljena u jednoj od fotelja
kraj ulaza. Nosila je duboko izrezanu zelenu haljinu, pripijenu u gornjem delu i lepravu u
donjem, tako da joj je skliznula niz noge prebaene preko naslona fotelje i potpuno joj otkrila
butine. Paolo ju je hladno gledao. Sada mu je bilo jo runije to se tako uporno ponaa kao
nemarna devojica, to ve odavno nije bila.
Hteo si da me vidi, Paolo? Alegra gaje gledala upitno, s nedunim osmehom i
umiljatim glasom, mada su joj oi ostale hladne.
Da. Jesi li to bila ti ili Antonio? Odmah je preao na stvar.
Nemam pojma o emu govori, Paolo.
Ako dotle i nije bio sasvim siguran, ovog asa znao je istinu. Bilo je dovoljno da je
pogleda pa da vidi da ona tano zna ta se desilo; obuzela gaje strana meavina besa,
razoaranja i krivice. Zaustavio se pred njom, s rukama na leima, pokuavajui da se
pribere.
To to si uradila je neoprostivo, Alegra. To je toliko zloban postupak da nikad ne bih
pomislio da si u stanju to da uini! Sada, kad vidim da moe, nema naina da ti oprostim.
Devojka ga je za trenutak gledala kroz trepavice, naizgled nimalo po goena, ali nije
odgovarala.
Paolo ju je prostrelio pogledom i stegnuo zube. Haljina, Alegra Veniina haljina!
Nagovorila si Antonija da pusti psa da je iscepa, zar ne? Zato da bi uplaila i oterala svoju
suparnicu, je li tako?
Dobro, Paolo, haljina! Da, moda sam zamolila strika Antonija da mi pomogne da te
urazumim. Nije u redu to provodi toliko vremena s tom enom. ta to ona ima to ja
nemam? Napuila se nadureno.
Paolo ju je gledao zaprepaeno. ta, mislila si da ako upadne u kuicu i natera
Rufusa da joj rastrgne haljinu, da e to reiti tvoj problem? A ta da je ona bila unutra?
Prestravila bi se!
Pa ta? Moda bi je malo straha nateralo da razmisli eli li da ostane ovde, pa bi se
lepo vratila u Veneciju, gde joj je i mesto.
Paolo je utao, pokuavajui da se obuzda. Kad je progovorio, glas mu je bio pretee
tih. Njoj je mesto ovde sa mnom, Alegra, i ja ti ne mogu pruili to to eli od mene.
Morae da prihvati stvari takve kakve jesu.
Crnokosa devojka skoila je iznenada iz fotelje i okomila se na njega, divljeg pogleda.
Nikad neu prihvatiti tu Engleskinju, dok god sam iva!
On se namrtio. Dio mio! Ne ponaaj se kao dete, Alegra.
Nisam ja dete. Ja sam ena i to pre to shvati, to bolje za tebe!, odgovorila je otro.
Ta Engleskinja ti ne moe pruiti ljubav kakva ti je potrebna. Ona te ne poznaje kao ja!
Paolo ju je hladno, nepokolebljivo gledao. Ovo je prvi put da sam istinski zavoleo
neku enu i nameravam da se oenim Veniom.
Devojka je, zaprepaena, zakoraila unazad. Po izrazu njenih oiju video je da shvata
da je izgubila.
Da, Alegra, istina je. Nikada nisam sreo enu koja bi mi bila toliko vana da zameni
moju pokojnu suprugu. Sada se to desilo. Ne dozvoljavam da to ugrozi svojim naopakim,

nezrelim oseanjima prema meni. Ti mi jesi draga, ali ne na nain na koji bi elela. Nikada ti
nisam dao razloga da misli drugaije. Glas mu je postao malo blai. ao mi je, cara.
Ona ga je tupo gledala i kao da je dola k sebi, ali onda joj se lice izobliilo od uasnog
besa. Onda e videti kako to izgleda eznuti za mukarcem i nikad ga ne dobiti! Nauila
sam stvari koje e joj pokazati ta znai oajanje!, vikala je, steui pesnice i isprekidano
diui.
Paolo je prebledeo od besa. Ostavi je na miru. Ozbiljno ti kaem, Alegra. Ako se ita
desi Venii, smatrau da si ti odgovorna i vie me nikad nee videti. Glas mu je bio tih i
kontrolisan, ali u njemu se jasno oseala pretnja.
Alegra se zagledala u njega, a na licu su joj se smenjivali strah i enja. Paolo je po
tome znao da i dalje ima mo nad njom. Zakoraila je unazad, oiju punih oaja, ali on je
znao da se odnos izmeu njih nepovratno promenio.
Paolo se okrenuo i pogledao kroz visoki prozor, otvarajui upalja. Pripalio je cigaretu
i dunuo da ugasi plamen pre nego to je zaklopio zipo. Pogled mu je bio prazan dokje
prelazio preko litica, uma i irokog Tirenskog mora koje se prualo sve do horizonta.
U svakom sluaju, hou da ode iz Miraa. Ne ostavlja mi drugi izbor. Kupiu ti
malu kuu u Porto Erkolu, gde e ti biti sasvim udobno. Ako prihvati da nastavi studije i
napravi neto od sebe, dobijae od mene i redovan deparac, dovoljno da zavri
kolovanje i zapone karijeru kakvu odabere.
Alegra je frknula. Studije? Ja ve znam sve to mi je potrebno! Imam drugaije
planove, apnula je, a glas joj je odzvanjao od ponosa i emocija. Paolo se okrenuo i
pogledao njeno prkosno lice. Rezignirano je odmahnuo rukom.
Kako eli, Alegra ponuda i dalje vai.
Alegra se okrenula i pola ka vratima. Bacila je jo jedan pogled preko ramena.
Slobodno zadri svoju Engleskinju. Nisi mi vie potreban, Paolo dobacila je.
Gledao ju je s meavinom tuge i olakanja, ali nije odgovorio. Jo jednom su se
pogledali i ona je otila.
Paolo je uzdahnuo. Moda e se Alegra smiriti, promeniti se, pa e moi da ponovo
uspostave nekakav odnos. I dalje mu je bila draga i eleo je da joj pomogne da prevazie
posledice tekog detinjstva i da naui da bude srena. Kua koju je naao u Porto Erkolu
pruie joj valjan ivot, i njoj i njenom stricu. I dalje e biti dovoljno blizu da moe da je
povremeno poseti, ali i dovoljno daleko da ne bude Venii na putu i pravi nove probleme.
Pogledao je u nebo puno oblaka i zakiljio, okreui upalja u ruci.
Koliko komplikacija, promrmljao je.

X
Venia i Paolo su sledeeg jutra rano krenuli u Pizu, da uhvate avion za Algero na
severu Sardinije. Sunce je ve bilo visoko i blistavo kada su se iskrcali na aerodromu Fertilija
kraj Algera i Venii je bilo drago to moe da ostane samo u irokoj pamunoj bluzi bez
rukava i mini-suknji. Ostrvo, sa svojim dalekim nazubljenim planinskim vrhovima,
izgledalo je kao da prosijava zlatom pod ovim otrim sjajem, nalik na stepenice koje vode ka
ogromnoj nebeskoj kupoli. Odmah se oduevila predelima. Duboko je udahnula bogati,
opojni miris letnjeg bilja i odjednom ju je obuzeo jedan od onih neobinih naleta sree koje
nije doivela jo od dalekih dana Dadove ljubavi. Stresla se uprkos vruini i uhvatila Paola
za ruku dok su ili ka ivici piste.
Kad su uli u rentakar-agenciju na aerodromu, Paolo je preuzeo ferari 550, isti model
kao onaj koji je ostavio na parkingu aerodroma Galileo Galilej u Pizi.
Venia gaje upitno pogledala kad joj je otvorio vrata automobila. Isti auto, zbog
ega?
Ja sam rob navike, odgovorio je on, a oi su mu sinule kad se provukla tik kraj njega
da bi se smestila na suvozako sedite. Kad zna da je neto dobro, zato bi traio neto
drugo?
Zvui vrlo logino i disciplinovano, pomislila je dok je on zatvarao vrata i obilazio
automobil da sedne za volan. Pokrenuo je motor i propustio ispred sebe jedan ford mustang
dok su ili ka izlazu s parkinga. Ba je udno videti ameriki auto, pomislila je Venia
odsutno. Kad su izbili na glavni put ka Sasariju, Paolo ju je upitno pogledao.
Jesi li srena, caraT
O, jesam, Paolo, apnula je i iroko mu se nasmeila. Stvarno je bila srena. Odavno
se nije tako oseala. On joj je uzvratio osmehom i stegnuo je za koleno. Venia ga je gledala
onako oputenog za volanom, zavrnutih rukava na blistavobeloj koulji koji su otkrivali
miiave, preplanule podlaktice.
U prvo vreme u Paolu je videla samo ljudsko bie optereeno problemima i iskreno je
saoseala s njim; dodue, oseala je i izvesnu dozu radoznalosti, a tu je bila i ona neporeciva
hernija izmeu njih i udni, neopisivi utisak da ga poznaje itavog ivota.
Ipak, povrh fizike privlanosti, to je vie upoznavala Paola, sve vie ga je potovala,
iako je povremeno ostavljao utisak da je toliko obuzet melanholijom da se pitala postoji li jo
neka tajna o njemu koju nije otkrila. Kao da je imao mnotvo slojeva u sebi, ne samo
odvano prihvatanje amnezije i filozofski smiren pristup tome. udio ju je i jednostavan
nain na koji je razjasnio nezgodnu situaciju u vezi s Alegrom, pa nain na koji je govorio o
svojoj pokojnoj eni, i nain na koji je opravdao svoj sumnjivi ugled u gradu.
No, kao i uvek, bile su prisutne i sumnje. Da li ju je izmanipulisao i naveo da misli
kako su njegova objanjenja logina i prirodna? Treba li da mu veruje? Da li je mogue da je
on namerno zanemarivao Alegrino zavodniko ponaanje samo zbog razlike u godinama?
Moda je Venia naivna to mu veruje, jer bila je svesna da je njena emotivna vezanost za
Paola ve suvie daleko odmakla.
Jedno je bilo sigurno, Paolo je sada bio mnogo otvoreniji nego ona kad se radi o
prolosti. Venia njemu jo nita nije rekla o svojoj vezi sa Dadom i o bebi koju je izgubila. I
pre nego to su vodili ljubav, znao je da ona nije devica; ipak, taktino se postarao da ona
zaista eli da mu se poda pre nego to je uzeo njeno telo, a potom nije postavljao nikakva
pitanja. A sada, dok je Venia utke sedela kraj njega, s rukama u krilu, gledajui njegov
snani profil otro ocrtan prema otvorenom prozoru, osetila je ubod krivice. Nije u redu to
ona zna tako mnogo o njemu, a on ne zna nita o onom delu njenog ivota koji joj je naneo
duboke oiljke i uobliio veliki deo njene psihe.

Vozili su se u tiini, obuzeti lepotom prirode oko sebe zasada ih je s obe strane
okruavala velianstvena lepota planinskog ostrva: s jedne strane su se visoka crna brda
protezala sve do mora, a s druge su se podizale blage padine s makijom, brdaca toliko
gusto obrasla aromatinim biljem da su izgledala barunasta, nalik na zguvanu zelenu
tkaninu pod plavim nebom.
Vazduh divno mirie, primetila je Venia kad su kroz otvorene prozore doprli
slatkasti mirisi mnotva biljaka.
Na Sardiniji raste vie od dve i po hiljade vrsta divljeg cvea. U drevna vremena
veslai na brodovima mogli su da prepoznaju ostrvo izdaleka, upravo zbog mirisa koji se
irio nadaleko po moru.
Venia se nasmeila Paolovoj ljubavi prema enciklopedijskom znanju. Pomislila je na
prekrasne bate oko Miraa i upitala se otkud mu tako duboka ljubav prema hortikulturi,
nekako u suprotnosti s njegovim muevnim fizikim izgledom.
Nikada te nisam pitala za ruinjak. Setila se neeg to je Ernestina rekla. Zato ne
puta nikog drugog unutra?
Otkako sam se probudio u bolnikom krevetu, izubijan, bez pamenja, smatram sebe
udovitem, izoblienim stvorom.
O Paolo, nemoj...
Podigao je ruku i tuno se osmehnuo. ekaj da objasnim, cara... Sada cenim svoj mir i
privatnost, volim da ostanem sam sa svojim mislima. Taj ruinjak je moje utoite. Tamo
mogu da ugaam svojoj mati. Sigurno zna za bajku Lepotica i Zver. E pa, kao i Zver, ja
ljubomorno uvam svoje rue, moda u nadi da e se jednog dana u bati pojaviti lepa i
dobra mlada dama koja e zatvoriti oi pred mojim manama i osloboditi me patnje.
Pogledao je u nju i pruio ruku da je pogladi po obrazu gornjom stranom prstiju, nenim
gestom na koji je poela da se navikava. Sada si ti moja rua, moja lepa i saoseajna Venia.
Zver se ponovo osea kao ovek samo se nadam da u biti dostojan tvoje ljubavi.
Paolo, ti si najdostojniji mukarac kojeg sam ikada srela, apnula je. Vie im nisu bile
potrebne rei i meu njima je ponovo zavladala tiina. Venia je gledala kroz prozor,
uivajui u velianstvenim pejzaima zimzelenih brda i niskog drvea izgledao joj je vean u
svojoj lepoti.
Ovo su divni predeli, tako divlji a ipak tako ivih boja i teksture... i tako raznovrsni,
rekla je poluglasno.
Prema legendi, kada je Bog stvorio kopno i more, stvorio je i stenje, koje je razbacao
po moru i hodao po njemu. Iz jednog otiska njegove stope iskoilo je ostrvo, mali kontinent
na kom su se nalazili svi mogui tipovi predela. A onda, da bi ga uinio savrenim, uzeo je
sve najbolje od onoga to je stvorio na drugim mestima i rasporedio to po povrini mesta
koje danas zovemo Sardinija.
Venia se glasno i oduevljeno nasmejala. Da li sam ti ikada rekla da si sjajan
pripoveda, Paolo? Kako se samo seti svih tih legendi?
On se nasmeio i slegnuo ramenima. Pamenje mi nije zakreno beskorisnim
stvarima, a pazim da u njega smetam samo stvari koje su mi zanimljive, prijatne i koje mi
se dopadaju.
To je vrlo filozofski pristup. Zagledala se u njegov profil. Ba sam malopre mislila
kako ti se divim zbog naina na koji izlazi na kraj s gubitkom pamenja.
Pa ta drugo da radim, cara? Naravno, svaki udisaj moe da me podsea na sve to
sam izgubio, ali vreme nekako umanji dubinu utisaka koji neprestano ine ivot bednim.
Tako se ublaava bol, pa se navikne na to to ti je ivot dodelio i naui da ga prihvati i
iskoristi koliko god moe... Zar ne? Paolo ju je pogledao iskosa.
To je bio uvod, poziv Venii da mu se otvori. Pokuala je da skrene pogled, u nadi da
e izbei odgovore i promeniti temu koju je on tako veto pokrenuo.

I dalje mi ne veruje, cara?


To nema nikakve veze s poverenjem. Ton joj je nehotice bio otar, a lice napeto.
Paolo je neko vreme utao, a onda mu se pogled smraio.
Taj... Dad, da li ga jo voli?
Naravno da ne, odmah je odgovorila. Paolo je ponovo zautao i Venia se usudila da
ga pogleda. Duboko je uzdahnula. Oito je doao trenutak: nije vie mogla izbegavati da mu
sve ispria.
Bila sam veoma mlada, poela je tiho. On mi je bio prva ljubav, a moji roditelji nisu
odobravali tu vezu. Iako mi je bilo zabranjeno da ga viam, nastavili smo da se sastajemo i
ja sam ostala trudna. Kad sam saznala, on je bio odsutan. Pisala sam mu i rekla sam mu da
u roditi to dete, ali on mi nikad nije odgovorio i vie nikad nita nisam ula o njemu. Vrlo
obina pria, dodala je alosno.
Paolo je podigao obrve, ali nije nita rekao: pogled mu je ostao uperen u put pred
njima. Venia nije mogla da pogodi ta on misli i postala je veoma nesigurna.
Ne volim ga vie, ako si se to pitao, dodala je, a glas joj se slomio od strepnje.
On kao da je nije uo. Videla je kako mu se gri mii na vilici i kako stee usne u toliko
mraan izraz da je za trenutak pomislila da se predomislio u vezi s njom. Znai, ima dete,
Venia?
Ne... ne! Nezgodno sam pala tokom trudnoe, i izgubila sam bebu.
Preko njegovog lica preletelo je nekoliko izraza dokje polako treptao.
Znai, i ti si iskusila gubitak, cara. Moda si zato toliko osetljiva na moju sudbinu.
Oduvek mi se inilo da smo srodne due, a sad znam i zato: oboje smo doiveli tragediju i
preiveli je. I sreom, nali smo jedno drugo.
Mislila sam da vie nikada neu voleti, da nikada neu moi da verujem mukarcu
dovoljno da bih...
Da bi mu se prepustila sa strau koju si meni pokazala? Mada je Paolo i dalje gledao
u put, glas mu je bio priguen i promukao.
Venia je klimnula glavom, oseajui da joj itavo telo obuzima udnja, elja da ga oseti
u sreditu svog bia, da ga poseduje i da bude posedovana od ovog oveka kojeg poznaje
samo par meseci. elja je divlje rasla u njoj.
Osetila je da je Paolo primetio tu promenu u njoj i prosto je mogla da okusi da se isto to
u istom asu deava i njemu, jer se atmosfera izmeu njih istog asa izmenila. I ne
pogledavi u retrovizor, brzo je skrenuo na ivicu puta i ugasio motor.
elim te, amore mio sada, rekao je, naginjui se ka njoj i prodirui je pogledom.
Prineo je njenu ruku usnama i zasuo joj dlan poljupcima; Venia je od toga uzdrhtala i
prestala da misli. Pre nego to je stigla da se pribere, Paolo je ve izaao iz auta i otvorio joj
vrata.
Napraviemo ovde pauzu.
To je zvualo pre kao nareenje nego kao predlog, ali njoj to nije smetalo.
Dobro, promrmljala je. O da, jedva je ekala! Usta su joj se osuila. elela ga je sad
odmah, da ga ljubi, da ga mazi... da uini da se on osea dragoceno, kao to je pomogao njoj
da se tako osea.
Vatreno ju je gledao dok ju je, drei je za ruku, blago ali odluno povukao za sobom,
uz kamenitu stazu, dalje od puta.
Kako je ovde sve bilo tiho. Nije bilo umora ume, nije bilo drvea koje bi se njihalo
pod onim blagim povetarcem koji je duvao s obale; samo bi povremeno neka ptica preletela
preko bunja ili bi prhnula u vreli vazduh.
Drei se za ruke, popeli su se na najblie brdo; bilo je strmo i zamorno, ali ipak veoma
prijatno: oseanje ogromne slobode usred ovog vetrovitog obilja pod toplim prolenim
suncem, i iekivanje nalik na bol negde duboko u trbuhu koje je raslo iz trenutka u

trenutak.
Konano su stigli do vrha brda, gde je tle obraslo mahovinom bilo meko i ravno, a
svuda oko njih nije bilo niega osim praznine i ogromnog neba, plavog i irokog. Tu ju je
Paolo, ivlji nego ikada, uzeo u naruje i neverovatno spretno oslobodio se odee dokje
Venia stajala pred njim, oarana.
Liznula je jezikom donju usnu, a Paolov pogled preao je preko njene oskudne odee.
Oi su mu sinule, ispunjene eljom.
Dio mio, kako te elim... ovog trenutka.
Uhvatio ju je za kosu i povukao je, tako da je zabacila glavu, izlaui vrat njegovim
usnama. Osetila je kako joj ubrzano die uz osetljivu kou dok joj je zadizao suknju, svlaio
gaice i privlaio je uz sebe. Preao je dlanovima preko njenih glatkih, oblih kukova i rairio
joj butine tek koliko da svojim dugim, vetim prstima moe da dohvati najosetljivije mesto
ispod mekih, kestenjastih malja u obliku trougla. Venia se prepustila ulnom uivanju u
njegovoj blizini i dodiru. ula je sopstveno tiho jeanje i kako izgovara njegovo ime dok mu
je obmotavala noge oko pojasa i ruke oko vrata, privijajui se uz njega, oajniki elei da ga
oseti u sebi; ali on nije ulazio, ve je samo vrhom mukosti doticao njenu vlanu mekotu.
Sada, Paolo, sada, preklinjala je, ali on ju je kontrolisao svakim dodirom, vodio je do
ivice i ba kad je pomislila da e biti gotovo vraao ju je nazad, prisiljavajui je da moli za
jo.
Tek tada ju je polako spustio u meku travu i mahovinu. Sada su oboje bili nagi a
Venia nije imala predstavu kako se to desilo; ionako joj je bilo vano samo da oseti kako se
rastae pod njegovom toplom koom. Uplela mu je prste u kosu.
Paolo je poeo od Veniinih usta, prevlaio je jezikom du ivica njenih razdvojenih
usana tako da je oseala njegov topli dah na obrazima. Potom je preao na grlo i tu se
zadrao nekoliko sekundi pre nego to je zagnjurio lice u njenu mirisnu kosu i u toplinu
njenog vrata. Zasipao ju je poljupcima du grla, rukama prelazio preko nje uz aputavi
dodir dok je nastavljao senzualno putovanje, zapljuskujui je oajnikom glau koja je
narastala sa svakim dodirom.
Palevima joj je pomazio ukruene bradavice dok joj je ljubio udubljenje izmeu dojki.
Potom je obujmio usnama jednu bradavicu pa drugu. Venia mu je prelazila rukama du
lea da ga pritisne jo blie, jer svaka elija njene koe bila je nestrpljiva i zahtevala je vreli
dodir njegove elje.
Potom su njegove usne nastavile niz njen stomak, dokje jezik ostavljao vlani trag na
njenoj rumenoj koi, aljui nestrpljive poruke onom vrelom mestu izmeu nogu. Slatka
muka elje slala je duge, talasave vibracije kroz njene uzdrhtale udove.
Molim te, Paolo, voli me, preklinjala je, sklopljenih oiju, preputena zaboravu u
izmaglici udnog iekivanja, ali on ju je i dalje terao da eka i znala je da e vrhunac biti
utoliko slai i moniji.
Nagonski je spustila ruku, prelazei preko dugih miia njegovih butina i oble
zadnjice, sve dok nije osetila pod vrhovima prstiju neobian gr uzbuenih miia. Paolo je
naglo udahnuo i zastenjao dok ga je mazila, izazivajui i nadraujui, gladei i trljajui.
Venia je gledala kako mu se enice ire i daju modru boju oima koje su ostale ispunjene
eljom i zato sve tamnije iz asa u as, dok mu se telo grilo od svakog njenog pokreta; bio je
gotovo lep. Osetila je da je Paolo zaboravio na sebe zbog nje, opinjen njenim milovanjem,
uivajui u svakom pokretu. Tako mu je vraala deo zadovoljstva koje joj je pruio i
pokazivala mu koliko voli svaki deo njega; a svest da mu donosi zadovoljstvo i budi u
njemu divne ulne drhtaje koji vode ka vrhuncu podstakla je i njeno uzbuenje.
Rallenta, amore mio, rekao je naglo, ubrzano diui, i videla je da mu je pogled
staklast. Uzbuuje me vie od svake ene koju znam, zastenjao je. elim te, Venia,
uvedi me unutra, amore mio!

Osetila je koliko mu je itavo telo napeto, na samoj ivici ispunjenja, i znala je da nee
moi da izdri due pa gaje neno uvela tamo gde su oboje eleli da bude. Pustila ga je da
sklizne u njenu vlanu toplotu, primajui ga sa svom ljubavlju koju je oseala, putajui ga
da je rastegne, potinjavajui je sebi dok je prodirao sve dublje i dublje, sve bre i
uurbanije, uz bolnu slast koja je pratila svaki njegov pokret. Onda je iznenada osetila
njegov gr kao da je njen i bio je njen i oboje su dahtali i jeali zajedno, kao da su jedno telo,
tako spojeni. Talasi orgazma proimali su ih ponovo i ponovo, a odjeci njihovih krikova
ekstaze ispunjavali su sve oko njih.
Paolo je leao preko Venie, dahui, lica zagnjurenog u njenu bujnu kestenjastu kosu.
Tvoj dodir je tako senzualan, amore mio, tako erotian..aputao je tiho, jo drhtei od
oseanja koja je izazvala u njemu, da nikad neu prestati da te molim za jo. Kako mi to
radi? Zaarala si me, Venia, i telo i duu.
Njegove rei, vie od svih raskonih oseaja koje su u njoj probudile njegove ruke,
ispunilo ju je ponosom i zadovoljstvom. Bila je uverena da joj vie nijedan mukarac nee
doneti ispunjenje, ali evo on je uspeo.
Volim te, Paolo, rekla je tiho, grlei ga i neno ga milujui po kosi. Ti si mi vratio
duu, vratio si mi sposobnost da ponovo oseam ljubav.
Grlila ga je sve dok se on nije polako odvojio od nje, oslobodivi je svoje teine. Jeknula
je jer joj je za trenutak bilo hladno i bila je izgubljena bez topline i sigurnosti njegovog tela
uz sebe.
Moramo da idemo, tesoro mio, rekao joj je dok joj je pomagao da ustane i ponovo joj je
pogladio lice gornjom stranom ake. Uskoro e sumrak, a eka nas jo dosta vonje ako
neemo da propustimo procesiju.
Okruio ih je prodorni miris eboja, rumarina i lavande, pojaan vlagom popodnevne
izmaglice. Na oblinjem drvetu gukao je umski golub, onim jedinstvenim tonom kao da se
uje kroz vodu. Na jednom bokoru ljubiastog poljskog cvea smestila su se etiri leptira, a
crne are na ivici krila izgledale su kao barun na jarkim laticama; inilo joj se da trepere od
radosti dok izvlae slatki sok iz srca svakog cveta. Venia ih je gledala kao da oliavaju
radost koja je izvirala u njoj; konano je i ona iskusila slast koju je tako dugo ekala.
Ostali su tamo jo neko vreme, gledajui oko sebe dok su se oblaili, a onda su se
okrenuli da se vrate istom stazom kojom su se i popeli pre vie od sata. Kad su stigli do
parkiranog automobila, Paolo je otvorio vrata Venii i nagnuo se da je blago poljubi u usta.
Dok je sedala u auto, primetila je jarkocrvenu svilenu maramu zakaenu za trnoviti bun
kako lepra na vetru. Nije bio tu kada su se parkirali, bila je sigurna u to. Da li je neko bio
ovde? Tako blizu mesta gde su ona i Paolo... Nije elela da pokvari idilino popodne ovim
neprijatnim mislima, pa je odbacila tu ideju.
Kad je auto krenuo, Paolo ju je iskosa pogledao i poloio joj ruku na koleno. Cara,
neto si se zamislila.
Da, jesam. Ali sad sam opet ovde. Nasmeila se, poloila ruku preko njegove i
gledala kako put promie kraj njih.

***
Drum ka Kastelsardu je kasno po podne bio obasjan bojama i svetlou. Prirodna
lepota predela bila je neopisiva. Veim delom puta du padina su se prostirali vinogradi i
vonjaci, od visine od oko ezdesetak metara pa do nivoa mora, gde su se zavravali na
tamnocrvenom stenju ili pesku malih plaa koje zapljuskuju morski talasi. Na padinama su
se videle mnoge vile, i svaka je bila okruena visokim borovima i batama s divnim ruama i
polutropskim puzavicama ovaj predeo ostao ie nepromenjen jo od devetnaestog veka. Na
strani prema kopnu rasla je gusta makija, povremeno prekinuta izloenim kamenom u
raznim nijansama bakarne boje.

Ferari je krivudao padinama, prelazei preko prevoja na vrhu ostrva ka mestu gde grad
Kastelsardo lei na severnoj strani. Zelena dolina pruala se od druma s leve strane, a bilo je
veoma malo saobraaja. Venia je sluajno pogledala u boni retrovizor i ugledala onaj
ameriki auto koji je primetila i na aerodromu, bio je neto iza njih. Bila je sigurna da je s
parkinga skrenuo na suprotnu stranu. Verovatno zalutali ameriki turista, zakljuila je.
Iznenada, ba kad su skrenuli u krivinu, neto joj je privuklo panju. Boe, ta je to?,
uzviknula je. U daljini, na ivici puta, nadnosio se ogromni nazubljeni oblik praistorijskog
slona, s glavom i surlom okrenutom prema drumu.
Paolo se nasmejao, usporio i zaustavio auto na odmoritu da bi Venia mogla bolje da
pogleda.
Prema legendi, kada je Hanibal pregazio Rimsko carstvo svojom armijom, poveo je sa
sobom i jednog slona; ipak, ovo je prirodna skulptura koju su od kamena nainili vetar i
kia. Ako eta sardinijskim umama, nai e mnogo granitnih gromada koje su neobine
atmosferske prilike ovog ostrva pretvorile u najrazliitije oblike, tako da te smesta vrate u
preistorijsko vreme.
Venia je gledala neobinu kamenu formaciju. Dolazio si ovamo i ranije?
Da, tokom godina obiao sam sva italijanska ostrva, odgovorio je Paolo dokje
ponovo palio motor. Najvie volim upravo Sardiniju, ne zato to je to prvo ostrvo na koje
sam doao, nego i zato to ovde sunce sija cele godine. Nadam se da u ga tokom ove
nedelje ponovo otkriti zajedno s tobom, cara. Pogledao ju je, blistavih oiju, i ponovo se
ukljuio na put. Ovo je raj na zemlji, s mnotvom skrivenih mesta i otvorenih prostora od
kojih ti zaista zastaje dah. Osim mitova i istorije, tu je i teorija da je Sardinija zapravo
izgubljena Atlantida.
Venia se nasmejala. Zar jo ima legendi koje mi nisi ispriao?
On je podigao obrve. Mnotvo, carinal Mora me podsetiti da ti priam o janama.
Jane? Ko su one?
To su vile i vetice u sardskom narodnom predanju. Domus de Janas na sardskom
znai kua jana. To je neka vrsta preistorijskih pogrebnih odaja, po izgledu nalik na kue,
koje su uklesali u stenje pripadnici kulture zvonastihpehara i naroda Ozijeri, koje su postojale
u bakarno i bronzano doba. Zidovi grobnica i sami leevi obojeni su u smeecrveno, a uz
njih su, kao u faraonskim grobnicama u Egiptu, bili sahranjeni i predmeti za svakodnevnu
upotrebu, kao alat, hrana i nakit.
Da, bila sam u Egiptu to je fascinantna civilizacija. Ali da se vratimo janama i vilama,
hou da ujem neto o njima.
Paolo se nasmejao. Zvui kao dete kad gnjavi roditelje.
Sigurna sam da sam ti pominjala dadilju koja mi je priala neverovatne bajke. Mogla
sam da je sluam satima, bila sam kao zaarana. esto me je primoravala da uradim ono to
treba tako to bi zapoela priu i onda je prekinula na najzanimljivijem mestu, pa bi rekla da
e je zavriti kada uradim ono to mi je dunost.
A, sad si mi otkrila jednu svoju slabost, cara. Mangupski joj se nasmeio. Mogu da
te podmitim priama, pa da vodi ljubav sa mnom kao malopre.
Osetila je da crveni pred takvom otvorenou; u oima su joj se meali stid i elja. Sve
vie se navikavala na njegovo flertovanje, i sad joj je srce ubrzalo dokje gledala njegove
ulne usne kako se izvijaju, jer je znala da je i njegov puls sve bri.
Ne mora da me podmiuje, Paolo. Rado u voditi ljubav s tobom u svako doba, kao
i dosad, i vie od toga.
Paolo se zagledao u nju, smeei se. I vie? Njegov promukli glas jasno joj je stavljao
do znanja da je ponovo uzbuen.
Mnogo, mnogo vie, apnula je i osetila da je proima elja, toliko mona da su joj
navrle suze.

Da ne znam da ve kasnimo za Lunissanti procesiju, amore mio, ja bih... odveo bih te do


vrhunca raja kakav nisi ni zamiljala, ak ni u neobuzdanim erotskim snovima veeras e
biti tako. Paolo je nekoliko trenutaka gledao Veniu plamenim pogledom, a onda je vratio
pogled na put, a nju je uzeo za ruku i neno spustio njenu aku sebi u krilo. Ovo u oseati
itavo vee, i ekau da te dodirnem, i misliu ta u sve da ti radim, smiljau naine da te
zadovoljim.
Paolo..., nije mogla da kae nita vie, jer je oseala kako on narasta pod njenim
dodirom, a njeno telo reagovalo je na slian nain. Stresla se od siline uzbuenja to ga osea
nabreklog i monog pod svojim prstima, i od pomisli koliko ga eli osetila je da sve u njoj
peva. Ne razmiljajui, poela je da ga miluje i da mu otkopava farmerke.
Ne sada, amore mio, ne sada, rekao je i podigao joj ruku da je poljubi. Izvini, nije
trebalo to da uinim, ali nisam mogao da se uzdrim. Dok vozim, od tvog dodira izgubio
bih prisebnost. ekanje e uiniti ovo vee jo slaim.
Jedva ekam, rekla je tiho Venia. Za trenutak su se gledali u oi, a sve izmeu njih
treperilo je od iekivanja. Rekla je sebi da mora nekako obuzdati hormone, pa je promenila
temu.
Jo uvek mi nisi priao o janama.
O, stvarno si uporna, draga, nasmejao se. ekaj da vidim... Usporio je da bi
zaobiao pastira koji je vodio stado ovaca, utivo mu mahnuo i potom ponovo ubrzao.
Sardske legende kau da su jane sitne, belopute vile koje ive u podzemnim peinama, na
mestu koje nazivaju Domus de Janas, ili vilinske kue.
Ogrnute crvenim platovima, one izlaze samo posle ponoi kako im sunce ne bi sprilo
mlenobelu kou, koja postaje svetlucava dok se motaju okolo po noima bez meseine. U
svojim malim peinama, na zlatnim razbojima, jane tkaju najlepe i najfinije tkanine,
protkane magijom. Ako ima sree, moe uti njihove slatke, umilne glasove kako pevaju
dok rade.
Stvarno divno. I pretpostavljam da ih nikad niko nije zaista video.
Paolo ju je kao bajagi strogo pogledao. Naravno da nije! One su vile, cara. Prikazuju se
samo deci, nou, kad prilaze kolevkama da im podare sreu. A kao i sve dobre vile, imaju
brda blaga.
Pa naravno, bila bih razoarana da nemaju. Venia se nasmeila, gledajui kroz
prozor padine obrasle makijom.
Paolo se takoe smeio. Neki kau da njihovo blago, srebro i zlato, bisere i dijamante,
uvaju strana stvorenja nalik na insekte. Prema nekim priama, ako blago jana bude
ukradeno, smesta se pretvara u ugalj i pepeo. Druge legende kau da, ako u snu uje da te
neko tri puta zove, to su jane, i odvee te da vidi njihovo ogromno blago, ali ako pokua
da ga makar dotakne, sve e se pretvoriti u prainu.
Aha, razumem. Lepa lekcija o tetnosti pohlepe.
Tako je, cara. Materijalni svet je samo klopka i prepreka na putu ka istinskoj srei.
Nasmeio se, ali Venia je primetila neki udan izraz na njegovom licu.
Posmatrala je kako zeleni panjaci u daljini ustupaju mesto stenju i moru, koje je
svetlucalo na zamiruoj svetlosti u kasno popodne. Razmiljala je o prii o janama koje
odvode sanjae do svog blistavog blaga koje ne sme da bude dodirnuto. Potom je pomislila
na snove o Dadu koji je i dalje progone, i na oseanja prema Paolu i jedno i drugo bilo je
nekako izvan njenog dohvata. A moda, kada bi uspela da ih dotakne, moda bi se i jedno i
drugo pretvorilo u prainu, i snovi o srei bi nestali? U tom asu osetila je Paolovu ruku na
kolenu i podigla je pogled ka njegovim blistavim plavim oima; istog asa nespokojne misli
su nestale.
Vozili su se nekoliko minuta utke, uivajui u lepoti prirode i u meusobnoj bliskosti.
Evo nas, rekao je Paolo i pokazao gradi smeten na steni iznad mora, osvetljen

poslednjim zracima zalazeeg sunca. Nebo, ve iarano ruiastim prugama koje su


najavljivale da e sutra biti sunano, izgledalo je maltene ljubiasto. More, nebo,
mediteranska makija, sivi i oker kamen, sve je to lealo mirno i neduno na ivici tame,
okupano plaviastim prelivima.
Kakav prekrasan vidik, divila se Venia. Zaista neobino... kakvo plavetnilo! U
sumrak predeli obino budu ruiasti ili zlatnouti.
Plavu boju daju odrazi svetla s granitnih stena. Intenzitet varira zavisno od doba
dana. Zastao je i kratko je pogledao. Rezervisao sam nam hotel za veeras, ali sutra idemo
u Kaljari, tamo sam rezervisao vilu na obali.
Venia se nasmeila, oseajui toplinu od uzbuenja. Zvui divno. Pokuala je da
misli na vonju a ne na Paolovo vlano, blistavo telo kako izranja iz mora. Jo uvek putuju.
Izazivaki ga je pogledala. Pa, reci mi neto o Kastelsardu sigurno ima par injenica.
iroko se nasmeio. Imam ih nekoliko.'* Dok su se vozili uzbrdicom koja je vodila u
gradi, ispriao joj je njegovu istoriju.
Kastelsardo je tipian srednjovekovni grad, sagraen oko utvrenog zamka.
Osnovala ga je u dvanaestom veku enovska porodica Dorija, pri emu su odabrali strateki
povoljnu uzviicu, radi zatite od napada s mora, a tokom druge polovine petnaestog veka
preao je pod aragonsku vlast. Sveanost Lunissanti, koja je poela danas u zoru, i ijem
kraju emo prisustvovati veeras, predstavlja tradiciju koja verovatno potie iz jedanaestog
veka a uveli su je benediktinski monasi iz oblinje bazilike u Terguu.
Stvarno ste puni iznenaenja, signor Barone.**
On je ozbiljno klimnuo glavom. Prego, signorina Aston Montegju.**
Neto ju je nateralo da ponovo pogleda u boni retrovizor, ali iza njih nije bilo drugih
automobila dok su napredovali uzbrdo. Opustila se i nasmeila se Paolu.
Put je iao oko brda i potom se sputao ka rtu gde se ugnezdio gradi. Ferari je sve vie
ubrzavao, zanosei se u krivinama.
Paolo, rallenta. Vozi prebrzo!** Venia ga je gledala zabrinuto.
Trudim se. Paolo je nagazio konicu, ali automobil je nastavio da leti kroz krivine.
Pokuavajui da obuzda vozilo, naglo je zaokrenuo volan. Neto ne valja s konicama. Dri
se vrsto, Venia!**
Paolo nije mogao da uini nita osim da pokua da prati put, otro okreui volan tamo
pa ovamo. Iz sledee krivine izbio je kamion, trubei dokje krivudao da ih izbegne. Paolo je
menjao brzine i uporno pritiskao konicu, dok se automobilski motor glasno bunio. Projurili
su kroz kratak tunel, a na drugom kraju put je bio prav kao strela. Venia je jeknula. Daleko
napred videla je jo jednog obanina kako prelazi put, ovog puta sa stadom koza.
Paolo, udariemo ih!
Ne, neemo.** Stegnuo je zube i ponovo promenio brzinu. Motor je zaurlao a
automobil se zaneo na suprotnu stranu puta. Iako jesu malo usporili, Paolo je uporno trubio
dok su jurili ka obaninu, jo uvek suvie brzo.
Venia je ula sopstveni uasnuti uzvik. O boe, poginuemo, pomislila je, dok je stezala
tablu pred sobom toliko da su joj prsti pobeleli; lice joj je bilo obliveno znojem.
obanin je iznenada podigao pogled, i kad ih je video kako jure ka njegovom stadu,
povikao je neto; poeo je da udara tapom poslednje koze, pourujui ih da siu s asfalta u
pranjavu travu, trenutak pre nego to je auto projurio kraj njih. Venia se nije usudila da se
osvrne dok je auto jurio dalje, sada kraj neuglednih njiva.
Dri se, pokuau da se zaustavim, povikao je Paolo. Venia je za trenutak sklopila
oi, oseajui da joj panika stee grudi.
On je poeo da povlai runu konicu, s velikim naporom, trudei se da drugom
rukom dri volan. Ferari se okrenuo za sto osamdeset stepeni, nastavio da se kree unazad i
onda se ponovo okrenuo, tako da je ostao prepreen preko celog druma.

Nastupila je tiina, dok su oboje putnika teko disali. Venii je srce tuklo kao ludo.
Paolo je otkopao sigurnosni pojas i nagnuo se ka njoj.
Venia, jesi li dobro?
Moram da izaem.
Nekako se iskobeljala iz automobila i stupila na vrsto tle. Vrtelo joj se u glavi, a i
eludac se bunio.
Cara, jesi li dobro? Da li si povreena? Paolo se smesta stvorio kraj nje, dodirujui je
po glavi i licu, paljivo je zagledajui. Oi su mu planule od primitivnog, divljeg instinkta
kad ju je privukao u zagrljaj kao da ne eli nikad da je pusti.
Da, da, dobro sam. Pritisnula mu je lice na grudi i udahnula njegov miris. Boe,
Paolo! Ne mogu da poverujem ta se desilo. Pogledala je navie, u njegovo lice jo uvek
puno napetosti, ali samo zbog brige za nju. Izgledalo je da je njemu vetina s kojom je
spreio tragediju neto sasvim normalno. Da li si ti dobro?, upitala je, steui ga za miice.
On je kratko klimnuo glavom i pogladio je po obrazu. Da, carissima. Dobro sam.
Pogled mu se smirio, briga za nju sad se pomeala s elinim izrazom koncentracije
dok se polako odvajao od nje. Obiao je oko automobila i unuo kraj prednjih tokova,
pruivi ruku da dotakne neto ispod asije. Prsti su mu bili vlani kad ih je prineo nosu.
Koiona tenost je iscurila. Ispravio se, vrlo ozbiljan.
Kako?
Ne znam. To je vrlo neobino za ovakav automobil. Skoro nemogue, rekao bih.
Pa kako se onda desilo? Oseanje nelagodnosti koje ju je pratilo celim putem od
aerodroma sada je postalo jae.
Paolo je video njen izraz lica i brzo joj je priao da je zagrli.
Izvini, cara. Mora da si se prepala.
Pa, i jesam. Odvojila se od njega i zagledala mu se u lice. Ali izgledalo je da ti tano
zna ta treba da radi. Kako si uspeo?
On je zastao, a pogled mu je postao dalek. Posle nesree iao sam na specijalizovani
kurs vonje. Nikad se ne zna... Prekinuo je i ponovo je privukao u zagrljaj, poloivi bradu
na njeno elo. Dobro smo, amore mio, i to je najvanije. Hajdemo. Sreom, na kilometar
odavde nalazi se benzinska pumpa, na ivici grada, i tamo emo saznati koga da pozovemo
za lepanje auta. Onda emo taksijem doi po prtljag i odveemo se u grad. I dalje moemo
stii u Kastelsardo pre veere.
Venia se malaksalo nasmejala. Da, sad smo svakako dobili na vremenu!
On se osmehnuo i prigrlio je jae. Ima pravo, cara. A uskoro emo ostati sami, cele
noi, u udobnosti hotelske sobe, i postarau se da sve ovo nestane. Zaboravie da se uopte
desilo. Sagnuo se da je poljubi u elo, a onda su poli.
Kad su stigli u Kastelsardo taksijem koji ih je povezao s benzinske pumpe, izgledalo je
da je gradi potpuno preplavljen masom sveta. Sveanost je oito veoma popularna,
zakljuila je Venia dokje taksista paljivo manevrisao izmeu grupa ljudi koji su preplavili
ulice.
Konano su stigli u Roe Sarde, mali, izdvojeni hotel na vrhu brda s pogledom na
Tirensko more. Ogromni apartman koji je Paolo rezervisao za tu no gledao je na luku i
obalu na obe strane, s kilometrima peanih plaa pod borovima, i brdima obraslim
makijom koja su se nizala u ljubiastim nijansama kako je dan nestajao. More je bilo puno
brodova, koji su na mekoj, mutnoj svetlosti imali upadljivo ive boje, isto kao i stenje i
zgrade na kopnu.
Venia je stajala na terasi zagledana u mirnu, a ipak privlanu vodu, oarana
romantinou panorame u sumrak. Ovo je bilo gotovo dovoljno da razgoni traumu od
nezgode s automobilom, koja joj je i dalje bila u mislima, ali dok je gledala more naslonjena
na ogradu balkona, oseala je da je veernji miris mora umiruje.

Poto je doekao donet prtljag, Paolo joj se pridruio.


Odetaemo do ulaza u grad, da doekamo procesiju, rekao je, zagrlivi je oko
ramena i privivi je uza se. Pridruiemo im se pa emo se s njima vratiti do Crkve Svete
Marije, koja nije daleko odavde, odmah ispod srednjovekovnog dvorca Dorija. Hajde, teta
da propustimo.
Kad su izali iz hotela i pridruili se mnotvu sveta na plonicima, ve je bio pao mrak.
Sva svetla bila su priguena, a gradi Kastelsardo, s uzanim ulicama, uliicama i trgovima,
leao je zaogrnut tamom koju je osvetljavao samo blistav, pun mesec.
Zauzeli su mesto ispred bara na uglu krivudave, uzane ulice, u guvi meu mnotvom
ljudi koji su dolazili iz drugih ulica da ekaju procesiju. Svaki prozor, svaki balkon s kojeg se
moglo gledati bio je zauzet, ak su i krovovi pretvoreni u vidikovce. Sardinijci su bili
sveano obueni, ene uglavnom u crno, s obaveznim crnim ili belim ipkanim mantiljama,
nonjom koju su im ostavili panci, gospodari Sardinije pune etiri stotine godina.
Grupice ljudi i ena ulazile su u kafeterije i izlazile iz njih. Neki su razgovarali i hladili
se lepezama, zastajui da popriaju izmeu dve molitve, ili im se potpuno posveujui nad
brojanicama; drugi su stajali iza drvenih prepreka koje su odvajale plonik od puta,
prekrtenih ruku, razgovarajui s drugim gledaocima. Okruena masom sveta, Venia je bila
svesna vedrog potovanja i dobrog raspoloenja ljudi oko sebe i oseala se nekako bliskom
njima.
Dok su ekali dolazak hodoasnika, okrenula se ka Paolu.
Sad kad sam ovde, shvatam koliko sam postala Venecijanka. Na Sardiniji je sve
drugaije. Videla sam najrazliitije verske ceremonije i procesije u Italiji i drugim zemljama,
ali molim te ispriaj mi neto vie o Lunissanti.
Paolo je stajao tik kraj nje, naslonjen na drvenu prepreku. Sve poinje pre svitanja, s
mnotvom okupljenim u Crkvi Svete Marije, gde se uva drveni krst s crnim Isusom, a tu se
sastaju lanovi Confraternita di Santa Croce Bratstva Svetog Krsta. Odatle polazi duga
procesija. Glavnu ulogu imaju lanovi dva bratstva. Apostoli, koji prate jedni druge nosei
relikvije, a to su razliiti predmeti u vezi s raspeem: pehar, rukavica, stub, lanac,
merdevine, kruna od trnja, krst, eki i kleta, koplje i suner. Druga grupa, kantori, sastoji se
od tri hora od po dvanaest lanova, koji pevaju Miserere i druge pregregorijanske pesme.
Jesi li ti nekada uestvovao u procesiji?
Da, prve godine kad sam se doselio u Toskanu doao sam ovamo za Uskrs. Tek to
sam kupio Mirao, obnova je tek poinjala. eleo sam da se sklonim od svega i da odem na
neko izolovano mesto da preispitam svoj ivot. Uestvovanje u procesiji Lunissanti stvarno
mi je koristilo.
U kom smislu? Venia nije elela da bude suvie radoznala, ali rado bi saznala neto
vie o Paolovoj nesrei i amneziji.
On je provukao prste kroz kosu. Ovo je duboko duhovni ritual. Mene je nekako
proistio: to mi je bilo potrebno. Ostao sam jo par nedelja posle Uskrsa, s monasima u
manastiru nedaleko odavde bilo mi je potrebno da naem svoju novu linost.
Ne zameri to pitam, gde ste se venali i gde se nesrea dogodila?
Osetila je da se Paolo ukoio. Ljutnula se na sebe to je to pomenula. Pomisao na nesreu,
iako ne moe da je se seti, sigurno mu je i dalje bolna.
Paolo nije odmah odgovorio. Prelazio je pogledom preko mnotva sveta. Oh, venali
smo se u Verbaniji, a nesrea se desila kad smo krenuli u Palancu, gde je trebalo da odemo
na medeni mesec, rekao je napeto, stegnutih usana. Ali ja se toga ne seam. Za mene,
danas, to kao da se nije ni desilo.
Da, pa naravno, stvarno netaktino od mene. Izvini, Paolo.
Posle mise, hodoae se nastavlja ujutro, ide se do Bazilike Bogorodice Jerihonske u
Terguu, nastavio je Paolo, i dalje gledajui prolaznike, kao da nije uo njeno izvinjenje.

Tamo apostoli izvode religijske misterije posveene Devici Mariji tokom sveane mise, uz
tubalicu zbog smrti Isusove. Potom kree dugaka parada do zida stare tvrave, pa nazad
u crkvu, gde je predvien ruak.
Iznenada se izdaleka zaula sve glasnija melodija Miserere, pulsirajui kroz no; pevao
je savreno usklaen hor sa savrenim solistima. Grad je utonuo u upeatljivu tiinu dok su
svi sluali prekrasnu tubalicu. Uskoro se pojavila procesija, napredujui uzanom
srednjovekovnom ulicom prema Crkvi Svete Marije, odakle su poli u zoru.
Mukarci koji su pripadali Bratstvu Svetog Krsta nosili su bele tunike i platove s
visokim, iljatim kapuljaama ti kostimi morali su biti srednjovekovni po kroju, jer podsetili
su Veniu na procesije Semana Santa u paniji, gde je prisustvovala ritualima u Sevilji dok je
pre nekoliko godina tamo radila na restauraciji. Mukarci pod platovima i hodoasnici su
svi drali svee ili baklje, a zlatni sjaj njihovog plamena dodao je topli preliv okupljenom
mnotvu, gde su se ljudi tiho premetali da bi to bolje videli. Kako je procesija promicala,
ljudi na ulicama su se pobono sputali na kolena.
Paolo i Venia pridruili su se vernicima na putu ka Crkvi Svete Marije, pratei drveni
krst i ljudsku Iobanju na posluavniku koje su nosili apostoli uz glasne molitve i pesme tri
hora.
U ovom ritualu bilo je dubine kakvu Venia ranije nije sretala, ak ni u paniji. inilo
joj se da dvadeset etvoro ljudi pod kapuljaama baca ogromnu mistinu senku, koja ju je
duboko dirnula. Razumela je da je ovaj nain priseanja muka Isusovih i ukljuivanja
mnotva vernika mogao da uvrsti veru i ostavi u ljudima neizbrisiv i nezaboravan utisak za
sva vremena jer ko bi mogao izbrisati seanje na procesiju koja krivuda nou kroz uzane
srednjovekovne ulice na Sardiniji ka ogromnoj, mranoj crkvi koja eka?
Venia je povremeno bacala pogled na Paola i iznenadila se kad je videla da je on
potpuno udubljen u ceremoniju, da se moli i peva s vernicima kao da je ceo ivot proveo na
Sardiniji. To ju je dirnulo. Videla je da osoba kojoj je zapalo da nosi tako teak krst kao Paolo
moe nai utehu u duhovnom iskustvu Lunissanti. Ponekad se pitala da li je Paolo vernik, a
sad je pronala novu stranu njegove linosti koja ju je dodatno zainteresovala. Srce joj se
ispunilo saoseanjem i ljubavlju prema njemu. U tom trenutku elela je jedino da ga usrei,
da mu nadoknadi mnotvo godina i seanja koja je izgubio.
Procesija je ila ulicama, masa je mrmljala i njihala se u potpuno usklaenom talasu
pokreta prema kretanju povorke. Upaljene svee treperavo su osvetljavale lica udubljena u
molitvu. Redovi ljudi koji su stajali pored puta sputali su se na kolena. Venia je krajikom
oka primetila neki neobian pokret. Samo jedna osoba nije kleala. Bila je to mlada ena
okrenuta leima, s dugom potpuno crnom kosom koja joj se njihala oko ramena dok se
probijala kroz guvu udaljujui se od puta... a onda je nestala. Toliko je liila na Alegru da je
Venii zastao dah. Nemogue, nema anse da se ta devojka pojavi na Sardiniji. Svakako
postoji mnotvo crnokosih devojaka koje izdaleka lie na Alegru. Venia se stresla. Saberi se,
rekla je sebi. Postala je suvie nervozna. Pogledala je u Paola, koji je i dalje stajao sklopljenih
oiju, preputen ritualu, i uzdahnula.
Poto se procesija vratila u crkvu i poto je odsluena misa, Paolo i Venia napustili su
masu koja je krenula ka glavnom trgu da nastavi Lunissanti. Njih dvoje su se mranim,
kaldrmisanim ulicama vratili u hotel, poto su odluili da e veerati u Peini i hramu.
To je udesan noni klub, otvoren prole godine. Imaju dva podijuma za ples, jedan
unutra a drugi napolju, priao je Paolo. Nisam bio u njemu, ali mnogi prijatelji rekli su mi
da ne smem da ga propustim: molto originale, razliit, prijatan.
Venia je uhvatila Paola podruku. Onda treba da se obuem u skladu s prilikom.
Kad su stigli u hotel, Venia je poela da prebira po odei koju je ponela i koja je sad
uredno stajala u plakaru. Nameravala je da obue onu ljubiastu haljinu i sad se ponovo
setila neprijatnog prizora rastrgnute tkanine. Progutala je knedlu, reena da joj te mrane

misli nee pokvariti priliku da veeras uiva s Paolom.


Paolo je stajao naslonjen na ivicu malog stola, gledajui u Veniu, pomalo namrten
kao da joj je pogodio misli.
Zamiljam kako bi divno izgledala u onoj ljubiastoj haljini.
Venia je stajala okrenutih lea, ne odgovarajui. Nije elela da pokvari vee ponovnim
razgovorom o itavom incidentu.
Paolo joj je priao. Izgleda uznemireno, amoro mio. Nije trebalo to da pominjem,
izvini. Ti izgleda divno u svemu to obue a meni se najvie svia kad nema nita na
sebi. Okrenuo ju je ka sebi, prelazei rukama preko njenih oblina. Oi su mu mangupski
sinule. Ah, ali to je samo za mene, a poto neemo veerati nasamo, ne bih hteo da to
podelim s itavom Sardinijom, nasmeio se i poljubio je u vrh nosa.
Ona ga je ljutito pogledala. Nadam se da ne bi! Ima pravo, hajde da veeras ne
mislimo na neprijatne stvari. Zajedno smo, i to je najvanije, zar ne? Oi su joj blistale dok
mu se smeila. Ponovo se okrenula ka plakaru. Ponela sam druge haljine, i to takve koje jo
nisi video.
Pogledala ga je i videla da se jedva uzdrava da ne prasne u smeh. Ipak nije izdrao i
morao je da se iroko nasmei.
Ima pravo, amore. Pitao sam se ta si sve ponela u tom ogromnom koferu koji je
hotelski nosa skoro ispustio. Sad znam!
Venia se zakikotala. Ne budi takav! Pa dobro, ta da obuem? Hmmmm... moda
ovo? Izvukla je mini-haljinu od ute ipke, bez ramena, koju je kupila prilikom jednog
putovanja u Pariz. Privukla ju je topla nijansa, a poto je bila na rasprodaji upola cene, nije
mogla da odoli da je ne kupi; nije je jo nijednom obukla.
Meravigliosa. Paolo je prekrstio ruke, oito zadovoljan.
Venia se istuirala, stavila makaru i malo rumenila na jagodice i usne pre nego to je
obukla haljinu i zakopala je.
Haljina joj je pristajala kao salivena. Za ovu priliku odluila je da podigne kosu u
komplikovanu punu. Povremeno je bacala pogled na Paola, koji ju je utke gledao, oiju
blistavih od divljenja, enje i estine. Stavila je minue od dvadesetetvorokaratnog zlata,
reljefno obraene kao drvo.
Venia, izgleda oaravajue, apnuo je. Lii na zrak sunca zrak koji si donela u
moj ivot.
Volim nakit nadahnut prirodom. Stidljivo se osmehnula dok je obuvala sandale s
visokom petom od zlatne koe. Spremna sam, izjavila je, uzimajui pismo-tanu od trasa
koju je dobila na tomboli tokom jedne od kuminih dobrotvornih zabava pre godinu dana u
Veneciji.
Paolo se zagledao u nju, a plamen u njegovim oima sad joj je ve bio dobro poznat.
Idemo, draga, pre nego to se predomislim u vezi s izlaskom i odnesem te pravo u krevet,
koji tako primamljivo izgleda.
Dok su izlazili, Venia je pogledala svoj odraz u ogledalu pored vrata. Jedva je mogla
da se prepozna. Nije vie bilo one oprezne, uzdrane mlade ene kakva je doskora bila: oi
su joj blistale, sva je zraila.
Peina i hram nalazio se nedaleko od hotela, na vrhu brda, s pogledom na itav grad i
dugako pare obale. No je bila svea i vlana. More je pod meseinom liilo na opal i
bisere. Voda je mirno leala pod nebom boje slezovog cveta; nije bilo vetra.
Klub je izgledao veoma neobino. Bio je dosta udaljen od puta, s visokim
pravougaonim ulazom useenim u tamne litice koje su se protezale potpuno vertikalno,
nalik na kamenitu palatu. Paolo i Venia su od ulaza silazili skoro petnaest metara, uzanom
kamenitom stazom s vie nizova stepenika koja se sputala u dubinu peine. Ve na pola
puta mogli su da uju muziku za ples. Staza se proirila u niz prostranih peina, delimino

prirodnih ali na mnogo mesta probijanih da bi se dobio fantastian prostor. Prvi podijum za
ples nalazio se unutar prirodnog prostora. Stena je bila skoro potpuno plavozelena,
krenjaka, ali proarana crvenom glinom i svetlucavim belim prugama kvarca. Akustika je
bila odlina a osvetljenje prigueno, tako da se stvarno stvarala zaarana atmosfera peine.
Nije bila velika guva kad su Paolo i Venia seli da veeraju u uglu naj udaljenijem od
podijuma za ples. Dobili su predjelo na raun kue, koje se sastojalo od tankih renjeva
botarge i Pane carasau.
Ovo jo nikad nisam probala. ta je to, Paolo? Venia je odlomila zalogaj da proba.
Botarga je dimljeni kavijar od cipla, mariniran u maslinovom ulju. Pane carasau se
naziva i Carta di Muica, muziki hleb, jer je toliko suv i tanak da lii na stranice s notama.
obani ga jedu sa sosom od paradajza i jajima, tako da dobiju izdano jelo koje nazivaju
Pane frattau.
Ba mi se dopada. Kupiu malo botarge da ponesem kui. Moja drugarica Franeska
e se odueviti ona jako voli da proba nove stvari.
Moe da traje mesecima, isto kao i muziki hleb.
Pojavio se konobar da primi narudbinu, i preporuio im domai carraxiu; objasnio je
da se priprema tako to se itavo prase, tele ili jagnje stavi u rupu iskopanu u zemlji i
prekrije miriljavim liem mirte. Preko toga se stavlja drvo za vatru, koja postepeno pee
meso, e nefa una prelibatezza davvero succulenta, i postane stvarno sono i delikatesno. Veeras,
signore e signorina, imamo prase.
Paolo je pogledao Veniu. Da isprobamo taj soni delikates, cara, ta misli?
Zato da ne? Reila sam da veeras isprobavam sve to je sardinijsko.
Paolo je pogledao konobara. A ta predlaete za glavno jelo?
ovek je utivo klimnuo glavom. Costata di Vitello alla griglia con Funghi Spadellati,
Creme brulee di Mais. Na Sardiniji imamo mnogo vrsta peuraka. Ovo jelo pravi se od
kovrdavki, koje su retke i imaju vrlo osobit ukus.
Oboje su naruili tu teletinu s peurkama, a Paolo je zatraio bocu lokalnog crvenog
vinta Torbato, koje potie iz oblasti Algera, kroz koju su jutros proli.
Usluga je bila brza, a hrana izvanredna. Venia je uskoro zaboravila i Alegru s onim
divljim crnim oima, i Antonija i Rufusa, i incident s pokidanom haljinom, ak i nezgodu s
automobilom sve osim sadanjeg trenutka, s muzikom i zabavom i smehom. Uivala je u
svakom trenutku s nekim novim elanom kao zdrava mlada ena koja je zadovoljna sobom i
ovekom koji sedi kraj nje i gleda je s oboavanjem.
Uivajui u romantinoj atmosferi, Venia se nasmeila Paolu. Pa, nee da mi pria
neku novu legendu?
Ako to eli, cara, rado u, odgovorio je on i upalio cigaretu dok su ekali da im
donesu kafu. Postoji uvena legenda o zalivu Kaljari, koji zovu i Zaliv anela. Kada posetilac
dolazi u Kaljari s mora, prvo to vidi je Rt Sveti Ilija. Njegov najupadljiviji deo je krenjaki
prevoj na vrhu brda nazivaju ga Sella del Diavolo. Prema legendi, posle sedam dana stvaranja
sveta Bog je odluio da anelima podari mesto gde e moi da ive u miru, pod uslovom da
to bude mesto gde nikada nee biti ratova ni zla. Aneli su dugo tragali sve dok nisu stigli u
nau zemlju i otkrili zaliv Kaljari s plavim morem, zelenim obalama i belim kamenim
liticama.
Evo naeg neiskvarenog mesta, rekao je arhanel Gavrilo. Pretvoriemo ga u na grad
ljubavi i mira.
Aneli su se naselili na mestu koje se danas naziva Zaliv anela, ali to je izazvalo bes i
ljubomoru Lucifera, koji je, pre nego to je izbaen s nebesa, uzjahao konja, poveo armiju
demona i objavio rat anelima. Aneli su na to prizvali oluju, stvorivi velike talase u
zalivu, koji su oborili Lucifera s konja. Arhanel Gavrilo uzleteo je nosei blistavi ma, a
pobeeni Lucifer je, besan zbog poraza, strgao sedlo sa svog crnog konja. Sedlo se smesta

skamenilo, i tako je nastao rt koji danas nazivaju avolovo sedlo.


Venia ga je netremice gledala. Mogla bih da te sluam satima.
A ja jedva ekam da te zagrlim. Hajde da pleemo.
Moemo li napolju? Volela bih da vidim taj drugi podijum za ples.
Poli su niz novi niz kamenih stepenika koji se iznenada otvorio u zvezdanoj noi u
podnoju litice. Na lunom ulazu stajale su dve velike pei za kre, potpuno ouvane. Venii
je palo na pamet da bi to mogle biti prastare straarske kule nekog primitivnog plemena
koje je nekada ovde ivelo. Glatka kamena ploa pruala se niz peanu plau, a oko nje se
nalazio niz ravnog kamenja koje je vodilo preko peska; bilo je teko rei je li prirodno ili
naknadno stavljeno, poto se savreno uklapalo u okolinu.
Drugi podijum za igru nalazio se na plai, okruen razmaknutim stubovima i
etinarima tako da je liio na rimski hram na otvorenom. Ovde je atmosfera, s osvetljenjem,
bila ultraromantina. Neverovatno projektovan, noni klub je bio prostran i otvoren, bez
primetnih ograda ili zidova koji bi ometali pogled, a nije bilo ni granica jer tamo gde se
plesni podijum zavravao poinjali su plaa i more nestvaran spoj u idilinom okruenju,
mesto kao stvoreno za zaljubljene.
Paolo i Venia pustili su da ih preplavi okean ritma i melodije dok je meki glas Pepina
di Kaprija izvodio sada ve klasini hit Luna Caprese. Melodija i romantina uzvienost
gudakih instrumenata i klavira prosto ih je podsticala, prenosei ih hiljadama kilometara
daleko. Nijedno nije bilo raspoloeno za razgovor, jer ovaj trenutak je bio suvie emotivan za
logino razmiljanje; prosto su se prepustili strasnoj ulnosti koja ih je okruivala. Venia je
podigla pogled. Zvezde su plamtele na nonom nebu, ba kao njene oi. Izgledalo je kao da
ih gledaju, pune obeanja. Srce joj je bilo puno radosti, plamen je goreo u njoj i kroz nju.
Paolo ju je drao vrsto ali neno, kao da su mu se ruke navikle na njen oblik. Bili su savreno usklaeni, ne samo u koracima nego i u ritmu njihanja. Poto su im se tela tokom
plesa povremeno dodirivala, Venia je brzo uvidela da Paolo, kao i ona, verovatno razmilja
o voenju ljubavi, pripremajui je za strasnu no u krevetu.
Kad je muzika dostigla vrhunac, Venia je bila pomalo zadihana i opijena, i bilo joj je
teko da otvori oi na punom podijumu, da se vrati na zemlju. elela je samo da se privije
uz Paola i ostane tako zauvek.
Hajdemo u etnju po plai pre nego to se vratimo u hotel, predloio je Paolo, lica jo
uvek naslonjenog na njenu kosu. Ne znam kako vreme tako proleti kad sam s tobom. Ve je
skoro svanulo i voleo bih da zajedno gledamo izlazak sunca. Tu je zastao i odmakao glavu
da bi je paljivo pogledao. Osim ako si umorna, carissima.
Venia je bila potpuno budna, misli su joj se kovitlale a srce ubrzano tuklo. Bila je
ushiena, itavo telo joj je bilo preplavljeno adrenalinom od Paolove blizine i romantine
atmosfere na podijumu za ples.
Njeno podignuto lice koje je zrailo od radosti bilo je dovoljan odgovor na njegovo
pitanje. Paolo je platio raun i krenuli su na plau.
Venia je izula sandale, a Paolo je skinuo cipele i arape. Pepeljasto sivi pesak bio je
hladan i vlaan pod njihovim nogama dok su prilazili blie vodi. Vetar je duvao s mora,
blag i sve; pravi zefir, koji ih je pratio ka stenju prema kojem se Paolo uputio.
Da li si ve dolazio na ovu plau? Izgleda kao da tano zna kuda ide.
Da. Kada sam prvi put doao na ostrvo, odseo sam u malom hotelu nedaleko odavde.
Ali sada se sve promenilo mnogo toga je izgraeno. Ranije je sve ovo bilo pusto.
Koraajui po vlanom pesku kraj same ivice mora, Venia je oseala sveinu vode na
nonim prstima, i to joj je bilo divno. Vetar joj je dodirnuo obraz, pa je podigla pogled ka
sivkastom svetlu. Mesec je polako bledeo ali je i dalje obasjavao staklastu povrinu vode,
stvarajui srebrnasto stepenite koje je vodilo od njihovih stopala pa sve do meseca. Venia
je izvadila nale iz kose, zagledana u more. Kako je lepo, uzdahnula je.

Paolo je izvukao ruku iz njene, za trenutak zastao, a onda ju je zagrlio. Ti si najlepa


od svega, la mia bella sirena\ apnuo je.
Volela je da oseti njegove vrste, snane ruke oko sebe. Oi koje su je gledale pravo u
lice bile su blistave, ali lice mu je imalo ozbiljan izgled. Nekako se oseala bliskijom s njim
nego ikad ranije, kao da su se neka vrata iznenada otvorila, proputajui je u deo njegovog
ivota koji je dotle bio skriven. Oseanje je bilo prekrasno, ali i nekako zastraujue kao da je
ova njihova tek nastala ljubav toliko krhka da bi spoljanji svet mogao svakog asa da je
uniti, da joj oduzme sreu u trenutku. U mislima se stalno vraala u onu no u Veneciji
kada su poli u vonju gondolom, i kada je prvi put dopustila sebi da se prepusti zanosu
ljubavi i strasti koju je Paolo budio u njenoj krvi.
Hoe li me odvesti u svoj dvorac na mesecu, gde zvezde uvek blistaju, gde aneli
pevaju cele noi prekrasne ljubavne pesme? Zagledala se u njegove plave oi koje su je
paljivo posmatrale.
Paolo se osmehnuo. Zapamtila si to, amore mio?
Kako da zaboravim? Tada sam ve bila zaljubljena u tebe, samo nisam elela da
priznam.
Uhvatio ju je za ruku i poli su dalje kroz pesak.
Plaa je bila prazna, osim dve-tri usamljene prilike ribara koji su gacali kroz vodu
izmeu brodia i obale, iznosei na kopno mamce i sanduke s ulovom pod svetlou lampi.
Pronali su usamljenu stenu na samoj ivici vode i seli tamo, sluajui tiho pljuskanje
talasa. Iza njih se pruala polukruna planina. Sunce jo nije izalo, a vazduh je bio pun
slankastog mirisa mora. Bilo je neto svetlije; nebo jo nije dobilo boje svitanja, ali se s istoka
probijao prigueni plavi sjaj, kao da plavo prostranstvo odraava svetlost s mora. A onda se,
potpuno iznenada, tik iznad horizonta pojavio prvi rumeni preliv praskozorja. Smenjivale
su se ruiaste, ljubiaste i jarkocrvene boje, uz prelive narandaste i zlatnoute, polako se
irei preko itavog ostrva, sve do visokih litica i planinskih vrhova; preko gradia na steni;
preko pruga od oblaka u vazduhu sve do severne strane neba; i na Tirensko more. Preko
beskrajnog plavetnila vode pruala se blistava duga ivih boja, irei se preko sve slabije
primetne sive.
Paolo se okrenuo ka Venii i uzeo je u naruje. Kada je progovorio, glas mu je bio tih ali
iskren, a pogled pun emocija.
Volim te, Venia, sa strau za koju nisam ni znao da sam sposoban. Svaki otkucaj
mog srca, svaki udisaj, svaka misao u mojoj glavi puni su ljubavi prema tebi. Ti si sve to
ovek moe poeleti. Za trenutak ju je gledao netremice, istraujui njene oi boje ilibara
koje su mu uzvraale pogled. Obujmio je njeno lice rukama. Oajniki elim da se uda za
mene, tesoro mio. Hoe li mi uiniti ast da postane moja ena? Venia nije mogla odmah
da odgovori, ali ne zato to je sumnjala u svoja oseanja, ili to nije znala kakav odgovor da
mu da. Paolo ju je oarao od prvog trenutka kad gaje videla, i njihov odnos se produbljivao,
ali do pre dva dana nije bila sigurna u dubinu svoje ljubavi prema njemu. A ipak, sada je
bila ispunjena bogatstvom i toplinom oseanja kakva nikada ranije nije spoznala... osim
moda onaj jedan put, veoma davno, kad ju je Dad zaprosio. Put ka istini moe da bude
krivudav i nesiguran, i iako moemo da ignoriemo putokaze na putu i da hitamo kroz ivot
ispunjeni strahom ili ne primeujui, kao to se sunce i mesec nikad ne mogu sakriti, tako ni
ovo nije mogla da porie. Kada se ovako neto desi, srce u trenutku zna da je doao trenutak
preokreta.
Tako je bilo s Veniom dok je gledala Paola u oi.
Sada je bila svesna samo njegove blizine i dodira njegovih ruku oko sebe. Sada je znala
istinu o svojim oseanjima.
Da, da, ljubavi moja! Sve to elim jeste da budem u tvom zagrljaju da oseam tvoje
poljupce, da pripadam tebi, da budem tvoja ena.

On je rairio oi, sada blistavoplave. Jedino ega se plaim jeste da su tvoja ljubaznost
i velikodunost posledica neke vrste samilosti. Zato moram da te ponovo pitam, amore mio,
moe li da me voli dovoljno da trpi moj... poremeaj? Hoe li se udati za mene uprkos
amneziji i komarima koji je prate?
Venii se grlo steglo. Pogledala gaje oima punim ljubavi i odgovorila mu potpuno
iskreno.
Kako moe da sumnja? Ti si mi podario novi ivot, apnula je dok gaje grlila oko
vrata i povlaila njegovo lice ka svome, pritisnuvi usne na njegove u grozniavom,
strasnom poljupcu.
Paolove usne skliznule su nanie; blago joj je gricnuo vrat, gladei joj ramena i ruke
onim svojim maginim dodirom; potom je preao na dojke, koje su sada otvrdnule od elje, s
krutim bradavicama koje su se odvano ocrtavale ispod haljine, zahtevajui panju.
Sunce je sasvim izalo i ve je bilo toplo. Polako su se razdvojili, gledajui blago
zatalasano more, koje je u ovom novom jutru bilo prozirno i duboko poput dragulja.
Paolo je s ljubavlju gledao Veniu, prelazei palcem preko ivica njenog lica. Nasmeio
se, primiui usne njenima. Hoemo li nazad u hotel? Naa tela ude jedno za drugim, i ne
smemo ih ostaviti da ekaju, amore. Izmeu rei neno ju je ljubio po licu.
Venia je oseala da krv u njoj peva dok ga je neno gladila po obrazu. Dobro.
Poli su nazad u noni klub, po kom se jo uvek motala aica zaostalih gostiju.
Muzika je prestala i konobari su uurbano raiavali stolove.
Venia je odjednom imala neprijatan utisak da neko pilji u nju. Okrenula se i ugledala
Umbertove elinosive oi. Jeknula je i izgubila ravnoteu; sreom, Paolo ju je pridrao.
ta je bilo, draga?
Paolo, rekla je ona priguenim glasom, Umberto stoji iza nas.
Paolo se iznenaeno okrenuo.. Smesta se pribrao i sarkastino se nasmeio.
Buongiorno, Umberto, kakvim dobrom si se uputio na Sardiniju?
Grof ga je ignorisao. Povikao je za Veniom, koja je nastavila da hoda. Vedo che vai
ingiro con quel bastardo mutilato, vidim da se i dalje mota s ovim unakaenim skotom!
Venia se trgla kad je ula psovku, koja se oito odnosila na Paolovu amneziju. Taj
ovek je svakako pijan ili drogiran; najbolje bi bilo da ga ignorie.
Zar si mislila da sam te zaboravio, Venia? Zar si mislila da u te pustiti da se tako
lako izvue poto si me ponizila? Ja svuda imam prijatelje, ako nisi znala. Udesio sam da te
prate kada si pola da poseti ovog naeg prijatelja. Dobacio je Paolu prezriv pogled.
Pijan si, odgovorio je Paolo i okrenuo mu lea. Sustigao je Veniu i uhvatio je
podruku, a onda je ubrzao korak ka izlazu iz kluba.
Kada su Paolo i Venia stigli do druma i poeli da se penju ka hotelu, Umberto ih je
sustigao i povikao na Paola: Sesei un uomo mi combatterel Neka bolji od nas zadri lepoticu
kao nagradu! Pribliio se Paolu i pokuao da ga epa za vrat.
Brz kao munja, Paolo se izmakao u stranu i ispravio se, irei ramena kao da eka
Umbertov udarac. A onda, kad je grof zamahnuo, Paolo je isturio nogu, savijenu u kolenu, i
zamahnuo pesnicom udarivi grofa pravo u lice.
Umberto se zateturao unazad, ali brzo je povratio ravnoteu. Odmah se okrenuo,
dohvatio elinu cev koja je leala kraj puta i bacio se na Paola, koji je odskoio da izbegne
udarac i istovremeno se okrenuo i udario Umbertaulice; za ovim udarcem usledio je jo
jedan, od kojeg je Umberto maltene odleteo do zida.
Venia je stajala, obuzeta uasom, ali i divljenjem Paolovoj vetini i preciznosti
udaraca. Prekinite, molim vas, prekinite! Nisu je sluali, bili su suvie obuzeti tuom.
Iznenada se s parkinga iznad nonog kluba pojavio neki grmalj od oveka. Venia je
prepoznala Umbertovog telohranitelja. Jurnuo je pravo na Paola, nosei veliku metalnu
polugu.

Paolo, pazi! Iza tebe!, vrisnula je Venia, van sebe od straha. Moram da pozovem
policiju, pomislila je, obuzeta panikom, pitajui se da li da otri nazad u klub da trai pomo.
Na njen uzvik Paolo se okrenuo, potpuno priseban, i izbegao je i ovaj udarac. Zgrabio
je polugu obema rukama, stojei rairenih nogu, i udario oveka u stomak, izbivi mu
vazduh.
Dotle se Umberto pribrao i ponovo zamahnuo na Paola, koji se izvio unazad. Onda se
nagnuo napred, isturio jednu nogu i rukom udario grofa, koji je izgubio ravnoteu, spotakao
se preko sopstvene noge i pao niice u ljunak.
Gorila kao da se zbunio, ali odmah se ponovo bacio na Paola, spremnih pesnica. Paolo
je ponovo bio spreman, a izgledalo je da se i ne pomera. Iskoristio je brzinu gorile, uhvatio
ga za ruku kojom je zamahnuo i zavrnuo mu je na lea. Izgledalo je kao da e ga prebaciti
preko ramena. Venia je zaula pucanje kosti kada je krupajlija tresnuo na zemlju; istog asa
sklupao se u agoniji, drei slomljenu ruku.
Venia je samo treptala; Paolov pokret bio je spretan i oito potpuno uveban.
Odbranio se s preciznou i brzinom koji su bili neobini za tako krupnog oveka. Napadai
su ostali da lee na zemlji, a on nije bio ni ogreban. Pohitala je k njemu ba kad su se zaule
policijske sirene u daljini.
Paolo se zagledao u Veniu pogledom lienim svake emocije. Vrati se u hotel, rekao
je mirno, pokazujui rukom. Ja u se postarati za ovo.

XI
Bilo je ve skoro osam ujutro kad je Paolo krenuo u hotel iz policijske stanice, gde je
dao izjavu. Sreom je nekoliko turista videlo ceo dogaaj pa su posvedoili da su Umberto i
njegov grmalj zapoeli tuu. Grof je, kao i telohranitelj, bio prebaen u bolnicu: Umberto s
razbijenim nosom i nekoliko klimavih zuba, a gorila sa slomljenom rukom.
Ipak, Paola su ostavili da eka vie od sata u zaguljivoj sobi bez prozora. Popuio je
pola pakle cigareta. Stresao se. Iz nekog razloga, u toj sobici bilo mu je izuzetno neprijatno,
maltene se uplaio neka vrsta klaustrofobije na ivici panike. Kao da se neto mekoljilo u
mranom ambisu njegovog uma. Neko seanje lebdelo je na samoj ivici svesti: bilo je skoro
opipljivo, kao kad ovek trai neku re koja mu je navrh jezika. Ali sve je i dalje bilo
blokirano, kao da njegov mozak odbija da popusti, tako da je i dalje imao samo prazninu,
uobiajenu crnu rupu od koje se sastojao njegov svet. Kako ga je ono grof nazvao, mutilato?
Da, njegov um je obogaljen... on je ovek kojem nedostaje vei deo ivota, i mora da ivi u
senci koja ga neprekidno mui sada vie nego ikada ranije.
Policija ga je ispitivala kao da je zloinac. Nemaju prea posla, pomislio je ogoreno.
Rekli su da je to zato to je gorila najavio da e podneti prijavu protiv njega. Rutinska
provera, tvrdili su, samo da utvrde ima li on krivini dosije. Bilo mu je milo to je poslao
Veniu da se vrati u hotel. Nije eleo da ona bude umeana u sve ovo, iako je Umberto
uinio sve to moe da je uplete dao je njeno ime i adresu u Veneciji, jer nije znao gde je sad
odsela. Policija je pokuala da to sazna od Paola, ali on je ponavljao da devojka nema
nikakve veze sa sukobom.
Verovatno bi jo uvek amio u policiji da nije bilo sredovenog italijanskog para i jo
jednog oveka, verovatno Engleza, koji su ispriali svoje vienje dogaaja koje se potpuno
poklapalo s njegovom izjavom. Sreom, imao je sa sobom linu kartu, za razliku od
Umberta. Paolo je uvek nosio sa sobom sve isprave: tu naviku stekao je zbog amnezije. Za
svaki sluaj.
Umberto... Paolo je grofa dosada smatrao ne samo za kompanjona u izlascima po
Veneciji nego i za prijatelja. Eto jo jednog privida, pomislio je sad mrano, mada nije mogao
mnogo da zameri grofu to se toliko trudio oko Venie. Ona je stvarno ena koja oveka
moe da zaludi od ljubavi.
Jutarnja svetlost bila je meka, bogato zlatna. Jato belih golubova kruilo je nebom,
povremeno ponirui u oblaku belog svetlucanja. Paolo je koraao uzanom, krivudavom
ulicom, brzim i nervoznim korakom, udubljen u misli, jo uvek malo oamuen. udo kako
funkcioniu mozak i telo. Njegova amnezija oito nije uticala na reflekse godine obuke u
borilakim vetinama ipak nisu tek tako nestale. Paolo se alosno osmehnuo. U jednom
trenutku tokom tue s grofom i njegovim telohraniteljem seanja su ponovo poela da se
pojavljuju. ta mu se to deava? Bio je svestan nekog novog bola koji narasta i podrhtava
ispod same povrine, ali nije poprimao oblik. Ostajao je nekako nalik na tup pritisak, vie na
duu nego na telo.
Paolo nije mogao da opie, ak ni samom sebi, pritisak koji je oseao. Nalik na
pulsiranje izmeu oiju. Kao da se neto u lobanji probija na povrinu, nalik na tutnjanje
vulkana koji se sprema za erupciju. Nikada nee biti normalan... ovo je bilo gore nego ikada
dosad. Strepnja je dostigla ogromne razmere, pritiskajui ga poput ogromnog tereta koji
nikada nee moi da zbaci. A onda, bez najave, suze su mu potekle niz obraze, nema reka
koju je pokuao da obuzda ali nije uspeo; bio je zaslepljen dok se teturao uzbrdo.
Zaprepaen i postien takvom slabou, prevukao je akom preko lica. Zato plae?
Nije prolio ni jednu jedinu suzu otkako se probudio, pre vie godina, s neprijatnim ukusom
u ustima, nagovetajem glavobolje i neodreenim oseajem da je jako, jako dugo spavao.

Postepeno je ugledao oko sebe bolniku sobu s besprekorno belim zidovima, a onda je
utvrdio, u naletu panike, da je i njegov dosadanji ivot isto tako beo i prazan; nije mogao
da se seti ni sopstvenog imena. U glavi mu je zavladala zbrka. Da li je ovaj nekontrolisani
nalet emocija posledica frustracije, ili reakcija na neto mnogo dublje, neto to je zaboravio,
neto to je zakopano u dubokom bunaru njegovih seanja?
Bol mu je pulsirao pod elom. Suvie se toga deavalo proteklih nedelja, a on nije
spavao vie od dvadeset etiri sata... moda je to uzrok svemu. Protrljao je oi i provukao
prste kroz kosu; ne moe se vratiti u hotel, kod Venie, dokje u ovakvom stanju. ta god da
je razlog za ovakav izliv, mora se pribrati. Pomisao na Veniu mu je pomogla. Zastao je kraj
niskog kamenog zida da se smiri, pa se zagledao u more.
Paolo je zapalio cigaretu i podigao jednu nogu na kamenje, gledajui preko
svetlucavog prostranstva Tirenskog mora. Bio je to upeatljiv prizor pod irokim plavim
nebom: more okrueno mnotvom stenja koje se dizalo do visine od preko ezdeset metara,
s galebovima koji su kruili nad vodom ili sedeli na ivici litica. Debele, rune ptice liile su
mu na duhove zatitnike ostrva, a njihovi otri krici zvuali su kao ironian smeh. Nasmeio
se u sebi kad je pomislio ta bi Venia rekla ako joj ispria ovo poreenje. Sigurno bi traila
neku novu legendu. Verovatno i postoji legenda o ovim pernatim napastima. Pretpostavljao
je da ova potraga za priama predstavlja njegov nain da bar malo nadoknadi nedostatak
uspomena.
Kraj obale bilo je ukotvljeno desetak turistikih brodia, a pred svakim je bila u pesak
pobodena tabla s nakrabanim imenom odredita. Ribarski brodovi bili su odmah pored, i s
njih su iznosili ogromne korpe pune ribe. Dalje ka puini videla se jedrilica kako krivuda
tamo-amo; sve je blistalo pod otrim morskim povetarcem. Paolo je bacio jo jedan pogled,
duboko je udahnuo slani vazduh i krenuo dalje uzbrdo, ka hotelu.
Bacio je cigaretu, zgazio je cipelom i izvadio telefon da pozove Veniu. Kad je podigao
glavu, ugledao je s lea crnokosu mladu enu kako koraa neto ispred njega. Osvrnula se i
ugledala ga, a onda je pourila niz bonu ulicu. Odmah ju je poznao. Paolo je vratio telefon
u dep i dao se u trk. Ona je skrenula u lepu ulicu i kad je shvatila da je u klopci, okrenula
se da se uoi s progoniteljem, lea naslonjenih na velika drvena vrata.
Kog avola ti trai ovde, Alegra?, povikao je Paolo dok je iao ka njoj. Devojka je
vre pritegnula maramu na grudima i podigla pogled ka njemu, oiju punih panike.
Nije ona za tebe, Paolo, apnula je.
O emu ti to govori? Kako si dospela ovamo?
Alegra se uspravila i lice joj je postalo prkosno.
A ta misli, ko je rekao grofu gde da vas nae? nasmejala se. Pretresla sam tvoj
pisai sto i nala sam avionske karte. Umberto Palermi je bio veoma zahvalan za to
obavetenje. Veoma, veoma zahvalan. Gledala ga je podrugljivo.
Kako to misli?
Zar misli da me, ako me ti ne eli, nee eleti ni drugi?
ta si to uinila, Alegra?, zareao je Paolo.
Ona je zabacila glavu i pakosno se nasmejala. ta sam uradila? Nita osim to sam
uzela ono to sam elela od te nakinurene seljaine. Uno scioco ed ii suo denaro son presto
separati, budala i njegove pare brzo su se rastali. Oi samo to mu nisu ispale kad me je prvi
put video s tobom u Veneciji. Svi su mukarci isti slabi i glupi! Znala sam ta eli i lako sam
mu to dala. Zauzvrat, za te usluge me je veoma velikoduno nagradio. I kupio mi je razne
lepe stvari, naravno. Ispalo je zgodno to je pripazio na tebe i obavetavao me o tvojim
malim avanturama po Veneciji.
ta, podala si se Umbertu Palermiju za novac? Paolo je provukao prste kroz kosu.
Dakle, to ipak nisu bila samo ogovaranja svi ti mukarci s kojima su te viali. Zavrteo je
glavom. Alegra...

Ne gledaj me tako, Paolo. Ne treba mi tvoje saaljenje, brecnula se. Nisi mi dao ono
to sam elela, pa sam potraila to na drugim mestima.
Voleo sam te kao otac.
Ne treba meni otac! Prevario si me... s tom Engleskinjom... puttana. Alegra je prezrivo
odmahnula rukom. Reila sam da neu prepustiti grofu da se sam obrauna s tobom, pa
sam uzela auto koji mi je on poklonio i dola sam sama ovamo. Pratila sam te od aerodroma.
Videla sam te s njom... Lice joj se zgrilo od besa. Bilo je odvratno. Kako si mogao?
Pratila si nas? pijunirala si Veniu i mene? Polako mu je svitalo uasno saznanje.
Trebalo je sa mnom da vodi ljubav, a ne s tom kurvom, siktala je ona.
Paolo je potpuno pobledeo. Znai, ti si sabotirala konice, zar ne?
Alegra ga nije sluala. Nikad te nisam videla takvog. Tako... srenog. Gledala gaje s
meavinom oajanja i besa. Zato nije moglo sve da ostane kao ranije? Ja bih se starala o
tebi, Paolo, dok god smo ivi. Prinela je ruku njegovom licu, drhtei, ali on je naglo sklonio
glavu.
Ve sam ti rekao da sam zaljubljen u Veniu. Izmeu tebe i mene nema niega nikada
nije ni bilo!
Zar ne shvata? Ne smem dozvoliti da se to desi. Neu dozvoliti da bude s njom,
nastavila je, a glas joj je poprimio prizvuk histerije.
I zato si htela da nas oboje ubije?, upitao je on u neverici.
Ja te volim, Paolo. Mi smo sueni jedno drugom. Ako te ja ne mogu imati, onda niko
drugi nee. A svakako ne ta puttana\ Sad je izgledala potpuno bezumno; Paolo je
ustuknuo, obuzet besom i nevericom.
To nije ljubav. Umesto saaljenja, sad ga je obuzelo hladno neprijateljstvo, i to mu se
videlo na licu. Ti ne zna ni ta znai ta re. Ti si poremeena... Bila si mi draga, Alegra.
Verovao sam ti. Ali mora da sam negde pogreio kad si postala ovakva. Trebalo je da te
strpam iza reetaka ako ne u zatvor, onda u ludnicu!
Nema nikakav dokaz, zlobno se smeila ona.
Ne, nemam dokaz. Zagledao se u nju. Moe da zadri kuu u Porto Erkolu, ali
neu vie nikada da te vidim. Ako mi se makar jednom pojavi pred oima, ili se nae blizu
Venie, ako makar bude u istom gradu, sve otpada, i neu odgovarati za svoje postupke. Da
li ti je jasno? Glas mu je bio leden i pretei.
Alegra je zaustila da odgovori, ali se predomislila. Zakiljila je oima, sada praznim i
crnjim nego to su ikada bile. Znala je da je pobeena. Progurala se kraj njega, zateturala se i
potrala. Gledao ju je dok nije skrenula iza ugla, i tek tad je shvatio da su mu pesnice
stegnute.
Iznenada ga je obuzeo straan umor, pa se za trenutak naslonio na zid. Znao je da se
Venia brine jer ga nije ula otkad joj je rekao da se vrati u hotel, a u policijskoj stanici telefon
mu je bio iskljuen. ta da joj kae? Mogue je da bi mu po glasu pogodila da neto ne valja.
Razmislio je i odluio se za kratku poruku, koliko da joj javi da je dobro i da e uskoro stii;
tako e imati prilike da se pribere. Vratio je telefon u dep, pripalio cigaretu i izaao iz
uliice, nastavljajui navie ka hotelu.
Kad je uao u apartman, Venia je ekala na terasi, i dalje potpuno obuena. Pod
prozranim jutarnjim svetlom lice joj je bilo upalo i mrano, s tamnim senkama oko umornih
oiju. im je uao u sobu, pohitala je ka njemu, pruajui ruke.
Umrla sam od brige, apnula je kad ju je zagrlio i poljubio.
To nije bio ljubavniki poljubac; u tom trenutku nije oseao strast, samo ogromnu
nenost i udan, sladak, nepodnoljiv bol koji je morao po svaku cenu da ublai. Ni ona nije
strasno reagovala; prepustila se njegovom zagrljaju kao da tu nalazi utoite i dom. Paolo je
upravo to voleo kod Venie: uvek je mogla da oseti njegovo raspoloenje i prila godi mu se.
ta se desilo? Jesi li morao da ide u policiju?

Nije mogao da joj kae za Alegru, bar ne sada. To moe malo da saeka. Sad je eleo
samo da je grli. Uzdahnuo je. Da stvarno sam se iznervirao, tolika birokratija, ali bilo im je
jasno da je Umberto poeo sukob. Sreom, bilo je svedoka tue pa su potvrdili moju priu.
Ne mogu da poverujem koliko je odvratan taj uasni ovek kojeg ti smatra za
prijatelja!
On je strasno zaljubljen, cara. Paolo je za trenutak zautao, mrtei se, glave pune
mranih misli. No, odmah se razvedrio, sagnuo se i ovla dotakao njene usne svojima.
Mukarci ponekad i ubijaju zbog ljubavi, zar ne?
Venia se od njegovog dodira smirila, ali zavrtela je glavom. Umberto je grubijan,
uprkos dobrom izgledu. Ti si drugaiji nema taj ubilaki instinkt. Ti nikome ne bi naudio,
rekla je s dubokim uverenjem.
Koliko ima vere u njega... to ga je zabolelo. Paolo se alosno osmehnuo. Sigurna si?
Sad ne bi podneo da je izgubi. Zagrlio ju je malo vre.
Naravno da sam sigurna. Venia ga je pogledala i nasmejala se. Mada si me zadivio
tehnikom borbe nisam znala da si strunjak za diju-dicu.
Paolo se bledo osmehnuo. Poloio je jednu ruku na Veniino rame, a drugom ju je
uhvatio za bradu i podigao njeno lice ka svom. E, pa ja sam strunjak za mnoge stvari,
signorina zar nisi znala?
Pazio je da mu glas bude vedar, ali na srcu mu je i dalje bilo teko. U jednom trenutku
zagledao se u dubinu njenih zlatnih oiju. I dalje ima toliko mnogo stvari koje ona ne zna o
njemu, koje ni on sam o sebi ne zna... Da li e njihova ljubav preiveti preteu senku tolikih
neizvesnosti? Ipak, ivot bez Venie bio bi pun nezadovoljene gladi i neutoljene ei. Sve je
bolje od toga.
Bio si spretan kao panter vrlo upeatljivo. Gde si nauio da se tako bori?
Pitanje ga je trglo iz misli.
asovi, cara, odgovorio je. Borilake vetine su odlian nain da se ostane u formi.
Osim toga, s obzirom na porast kriminala na ulicama, vano je znati neku tehniku odbrane.
Podigao je obrve. I ti si, Venia, nedavno imala neprijatno iskustvo.
Znam. A i onda si me odbranio majstorski spretno. iroko se nasmeila, pa se
zamislila. Ima pravo treba da nauim diju-dicu, karate ili moda tekvondo. Da li bi mi
drao asove?
Paolo je osetio da mu se telo budi im je zamislio sliku Venie u belom kimonu kako se
rve s njim na podu... i sve druge divne stvari koje bi je nauio, a koje nemaju veze s
borilakim vetinama, mada je nekako slutio da ona ne mora mnogo toga da ui. Pogledao
ju je s mangupskim sjajem u oima.
Davau ti asove ega god eli, cara. Ali prvo moramo da napustimo sobu, ve je
devet sati i treba da se spremimo, pa da posle doruka krenemo u Kaljari, u vilu, rekao je,
polako se oslobaajui njenog zagrljaja oko vrata.
Ona se pravila da ga nadureno gleda i blago ga je odgurnula.
Idi ti prvi u kupatilo. A ja u pozvati ovanu da joj kaem da si me zaprosio znam da
e se odueviti!

***
im je Paolo otiao u kupatilo, Venia je prela u dnevnu sobu da telefonira. Na
ovaninom kunom broju niko se nije javljao, a ni na mobilnom koji se odmah prebacio na
govornu potu, to je bilo neobino. Venia je pogledala na sat: devet i petnaest. ovana
utorkom obino nije ila u kancelariju. Taj dan odvojila je za sebe jer je vikendima esto bila
prezauzeta primajui goste ili idui u posete sa svojim muem Ugom. Utorkom je
dorukovala u krevetu, itala novine i retko je ustajala pre podneva. U svakom sluaju, njena
domaica Selestina javila bi se na telefon, jer nije bio dan za pijacu.

Venia je ponovo pokuala deset minuta kasnije, i poto se i dalje niko nije javljao na
oba broja, pozvala je na posao.
Jako mi je ao, signorina, ali signor Ugu je jutros pozlilo dok je pred kancelarijom
izlazio iz auta, obavestila ju je Sabina, ovanina sekretarica. Pozvali su hitnu pomo i
odnet je u bolnicu mislim da je u pitanju srce. Obavestila sam sinjoru Lombardi im sam
ula za to, i ona je odmah otila u bolnicu za njim.
Venia je pokuala da obuzda paniku od koje joj se stegnulo grlo, ali morala je da bude
praktina i potrudila se da joj glas bude miran. Da li zna u kojoj je bolnici? Ima li njihov
broj? A broj sobe?'1
Poto je dobila sve potrebne podatke, dala se na posao da pronae svoju kumu.
Operaterka telefonske centrale u Ospedale dellAngelo trudila se da pomogne, ali to uopte
nije bilo jednostavno. Najverovatnije je bolesnik prenet na intenzivnu negu, rekla je Venii,
ali nisu bili sasvim sigurni, i teko je tako na brzinu pronai pacijenta. Nije bilo naina da
zna hoe li uspeti da pronae ovanu pre podneva, moda tek uvee, a za to vreme svata
moe da se desi. Ugo je ovani sve na svetu; ve je preivela traumu smrti svog prvog
mua, kad joj je bilo jedva etrdeset godina. Venia je mogla samo da zamisli koliko je njenoj
dragoj kumi teko, a ona ovde na Sardiniji planira da uiva nedelju dana.
ula je Paola kako izlazi iz kupatila. Doviknuo je iz spavae sobe: Kupatilo je
slobodno, cara. Navali!
Nije mu odgovorila. Oseala se oajno, rastrzana izmeu dunosti prema kumi i
oklevanja da Paolu pokvari odmor, a toliko se trudio da sve organizuje.
Paolo ju je naao u dnevnoj sobi. Bio je skoro nag, s pekirom oko pojasa, tako da se
njegova mukost jasno primeivala; iako je bila obuzeta brigom, Venia je nagonski osetila
uzbuenje od tog prizora. Bio je sportski graen, toliko visok i irok da je ispunjavao itavu
sobu svojim prisustvom, ne samo fiziki nego i svojom linou. Nije udno to se onako
lako obraunao s Umbertom i njegovim telohraniteljem.
Namrtio se kad je video izraz njenog lica. Sembri preoccupata, izgleda zabrinuto, cara.
Zar signora Lombardi nije srena zbog nae veridbe?
Ne, ne, nije to, umirivala ga je Venia. Nisam mogla da dobijem kumu. Ugu,
njenom muu, pozlilo je jutros i prenet je u bolnicu. Misle da je u pitanju srani udar.
Dio mio. U dva koraka naao se kraj nje i spustio joj ruke na ramena. Cara, nemoj da
brine. Odmah polazimo za Veneciju. Ja u sve da organizujem i biemo tamo pre veeri,
obeavam.
Ali, Paolo, to e pokvariti ceo ovaj odmor... a toliko si se trudio da sve organizuje...
Bie vremena i za to, rekao je on, ne obazirui se na njene proteste. Mislim da iz
Algera imamo let za Pizu u podne. Odande moemo autom do Venecije. Moj auto je ve na
aerodromu.
Ne dozvoljavam da vozi celim putem do Venecije. Bolje da odem pravo tamo
avionom.
On je nakrivio glavu. Misli da u te pustiti da sama ode u Veneciju i suoi se s
ovom... una tragedia indescrivibile? Za kakvog oveka ti mene smatra?
Pored njega se oseala smireno i zatieno, njegovo prisustvo davalo joj je snagu.
Venia se nasmeila i prela prstima preko oiljaka na njegovim grudima. Mislim da si ti
najdivniji ovek na svetu, i volim te.
Paolo je sklopio oi, ne pomerajui se, i osetila je da drhti od njenog dodira.
Ne ini to, draga, apnuo je, hvatajui je za ruku da je skloni. Moja snaga volje ima
svoje granice. Ako nastavi tako, ne verujem da emo stii u Veneciju ni za mesec dana.
Venia se malo odmakla. On ju je netremice posmatrao. Dok ga je gledala kako stoji,
polunag i plamenog pogleda, jedva se uzdrala da ne isproba tu njegovu snagu volje.
Naprosto ju je milovao pogledom tamnoplavih oiju, prelazei preko nje tako reito kao da

je dodiruje. Vragolasto se nasmeila. Obeavam da u ti nadoknadili ovo, Paolo.

***
U Veneciju su stigli kasno po podne i odmah su se uputili u Ospedale dell'Angelo.
Tokom itavog putovanja sa Sardinije Venia je pokuavala da telefonira kumi, ali poto nije
znala broj Ugove sobe, operater na centrali nije mogao da joj pomogne, a ovanin mobilni je
i dalje bio na govornoj poti. Bilo joj je veoma neprijatno to je pokvarila Paolove planove, ali
trudila se da deluje smireno, mada je bila uasno zabrinuta. Pokuala je da ga ubedi da ode
kui poto je ostavi pred bolnicom, ali Paolo je glatko odbio da ode pre nego to vidi da se
ona nala s ovanom.
Non poso andarmene prima di aver trovato la Signora Lombardi, ne mogu da odem pre
nego to naemo sinjoru Lombardi.
O, Paolo, dovoljno si se namuio danas... mora da spava, jue si vozio ceo dan.
Sigurno si premoren.
Nemoj da se raspravljamo, cara. Ve sam ti rekao da nikad nisam umoran kad sam s
tobom samo bih se brinuo kad bih sad otiao i ne bih znao kakva je situacija. Obeavam ti da
neu smetati kada naemo sinjoru Lombardi, i ako vam ne budem potreban, otii u,
dobro?
Imali su sree da nau mesto za parkiranje na veoma malom bolnikom parkingu.
Potom ceo sat nisu uspevali skoro nita da saznaju, i na kraju ih je jedan od lekara obavestio
da se signor Ugo Lombardi nalazi na intenzivnoj nezi. Imao je srani udar, ali situacija je
sada pod kontrolom i vie nije neposredno ugroen. Ipak, eleli su da ga zadre na
intenzivnoj nezi jo dvadeset etiri asa kako bi bili sasvim sigurni. Sinjori su rekli da ode
kui jer u ovom trenutku ne moe nita da uini, a sinjor Lombardi e biti puten iz bolnice
za nekoliko dana. Posle detaljnih pregleda i testova, lekari su uvideli da je njegovo stanje
manje ozbiljno nego to je izgledalo u prvi mah.
Venii je laknulo. Nikada nije volela bolnice, pogotovo njihov miris, a imala je utisak
da i Paolo deli to oseanje. Iako nije nita rekao, bio je nekako utuen dokje ona razgovarala
s lekarima; primetila je senku bola u njegovim oima i osetila je da gaje obuzela nekakva
patnja. Verovatno se prisea vremena kada je i sam bio u bolnici, posle nesree, zakljuila je.
A ipak, udilo ju je to je bivao sve nemirniji to su due ostajali unutra.
Nisu razgovarali dok su ili prema izlazu iz bolnice, niti tokom vonje kroz centar
grada, na putu prema ovaninom stanu.
Paolo se zaustavio na javnom parkingu na Rimskom trgu, pa su preli u njegov brodi
koji je ekao u marini na par koraka odatle.
ekau te kod Fritelija. Doi kada porazgovara s kumom, pa emo veerati, rekao je
Paolo kad su najzad stigli do doka na Trgu Svetog Marka.
Doi i ti sa mnom, Paolo, pa emo zajedno saoptiti kumi vest o veridbi. To e je
svakako obradovati.
Jesi li sigurna da neu smetati? Gledao ju je oprezno.
Ona je klimnula glavom. Sasvim sigurna, kuma e se silno obradovati kad uje. Ako
nije veerala, moemo posle svi zajedno kod Fritelija.
Kad su stigli u Bela Vistu, upitali su na portirnici da li je sinjora Lombardi kod kue, a
ljubazni portir je kazao da je stigla pre jednog sata i da, koliko on zna, nije vie izlazila. Poli
su u potkrovlje liftom kojim je upravljao liftboj u crno-zelenoj uniformi Venii se taj detalj
uvek dopadao, podseao ju je na otmene hotele i robne kue. Ba je liilo na armantnog,
starinskog Uga da svojoj zgradi doda ovaj element istog luksuza; moda je bilo malo
pompezno, ali delovalo je velianstveno.
Kad je ugledala svoje kume, ovana Lombardi se iznenadila ali joj je i laknulo. Jako
mi je drago to si dola, rekla je, uvodei Veniu i Paola u stan i smetajui ih na jednu od

raskonih sofa. Ba kad sam htela da te pozovem iz bolnice, videla sam da je glupi telefon
prazan i nisam nikako mogla da ti se javim. Bilo je strano stvarno sam mislila da e Ugo
umreti. Grazie a Dio, doktori kau da je sad van opasnosti. Bio je samo blag srani udar i za
nekoliko nedelja vratie se u normalu.
Oduevila se kad joj je Venia saoptila vest o veridbi. Zar nije malo naglo?, upitala
je poluglasno kada je Paolo izaao u hodnik da telefonira u restoran. Osim toga, mislila
sam da ti se on ne dopada. Ako se dobro seam, morala sam da te nateram da prihvati
posao kod njega, a to je bilo pre samo nekoliko dana.
Venia se nasmeila kao krivac, seajui se koliko se u poetku opirala. Mislim da smo
se zavoleli prvog trenutka kad smo se sreli, ali mene je jo uvek progonilo ono sa Dadom.
Da li si mu ispriala o tome?
Da.
I da si izgubila bebu?
Da.
I?
I nita sasluao me je i nastavili smo dalje.
ovana kao da se iznenadila. Prilino je irokih shvatanja za jednog Italijana.
I on je udovac.
Ah... razumem... Zapravo, mogue je da ete imati idealan brak oboje ste pretrpeli
veliki gubitak. ovana je blago pogladila kume po ruci. Da, stvarno verujem da smo
stvoreni jedno za drugo.
Ako je tako, onda je sve divno. Dobro izgleda, srenija si nego to sam te ve
godinama videla. Sva zrai od ljubavi! ovana se nasmeila i poljubila je, ali Venii se
inilo da joj je kuma pomalo zabrinuta. Moda e uspeti da ga ukroti, dodala je ovana.
Uostalom, ne urite s venanjem tome veridba i slui.
Venia se pitala ta da odgovori, i ba tada otvorila su se vrata. Rezervisao sam sto
kod Rigoleta\ objavio je Paolo, ulazei u sobu. O, Paolo, zar to nije malo preterano?
Rigoleto je bio na glasu kao najbolji restoran u Veneciji i bio je veoma skup. Postojao je preko
ezdeset godina, i za razliku od mnogih pomodnih restorana koji su se otvarali i ubrzo
nestajali, Rigoleto je zadrao besprekorna visoka merila, menjajui jelovnik u skladu s
modernim vremenima, dok je dekor ostajao nepromenjen, odraavajui nostalginu
atmosferu prolosti.
Proslavljamo dva dogaaja, Venia. Prvo, divnu vest da stanje signor Lombardija nije
opasno, i drugo, to to si mi uinila ast da pristane da bude moja ena. Paolo je prineo
Veniinu ruku usnama, kriom se srne ei dok ju je s ljubavlju gledao u oi.

***
Do restorana su poli peice. Vee je bilo lepo, ali Venecija je bila prepuna: poeli su da
pristiu turisti za Uskrs. Gondole s fenjerima plovile su tamoamo po kanalu. Kupola Crkve
Santa Marija dela Salute otro se ocrtavala pod veernjim nebom, koje je iznad nje stvaralo
drugu kupolu s bezbroj zvezda. Svetla su sijala s obale, osvedjavajui ivopisne prugaste
motke koje oznaavaju pristanita ispred veih zgrada i hotela. Njihovi odrazi njihali su se
na vodi, nalik na poemu crne i srebrne boje meseine. Sa svih strana uli su se sreni glasovi.
Neko je pevao uz gitaru, a iza visokog istorijskog spomenika podizao se ogromni mesec,
velianstven na tamnomodrom nebu.
Ve su skoro stigli do restorana kada se Venia, koja je koraala gledajui uvis ne bi li
prepoznala neku zvezdu na nebu, sudarila s ovekom koji joj je dolazio u susret.
Scusa, izvinite molim vas, rekla je ne gledajui na koga je naletela.
Venia... Venia Aston Montegju?
Venia je tek tada pogledala u oveka koji joj se obratio. Pod svetlou uline lampe

njegovo lice izgledalo joj je poznato. Imao je preko pedeset godina, bio je visok i irokih
grudi, i iako je nosio izbledele farmerke i arenu majicu, zraio je dostojanstvom, s
proreenom plavom kosom koja je na slepoonicama pobelela. Oklevala je, a onda se setila:
Robert Rajli, prijatelj njenog oca.
Gospodin Rajli, je li tako?, upitala je, smeei se.
Da, to sam ja. Kako si, Venia? Srdano su se rukovali, a on ju je paljivo gledao.
Odavno te nisam video. Tvog oca esto viam u klubu, i na bridu. Rekao mi je da sada
ivi u romantinoj Veneciji.
Da, dopada mi se ovde. Kako je tata? Nije ba priljiv kad mu telefoniram.
Odjednom joj je bilo neprijatno zbog oeve nezainteresovanosti. Nikad nije voleo
telefoniranje, dodala je.
On je jako dobro. Pomalo stari, naravno, kao i svi mi. Robert Rajli se nasmejao.
Morao je da odustane od vina i veselog ivota nekoliko napada kostobolje.
Venia je podigla obrve. Nisam to znala nita mi nije rekao. Kad god pitam, kae da je
dobro i nikad ne govori o zdravlju. Poseujem ga samo jednom godinje, za Uskrs, i uvek
sam mislila da je zdrav... Ali ba sam nepristojna, nisam vas upoznala. Ovo je moja kuma,
ovana Lombardi.
Da, tvoja kuma sreli smo se pre dosta godina. Sinjora Lombardi, drago mi je da se
opet sreemo, rekao je Rajli, prihvatajui ovaninu pruenu ruku.
A ovo je sinjor Barone. Paolo i ja smo se verili praktino ovog jutra, i ba smo krenuli
da proslavimo. Nisam jo javila tati, to u sutra ujutro.
Robert Rajli se okrenuo ka Paolu, ali nije mu pruio ruku. estitam. Utivo je
klimnuo glavom.
Grazie, odgovorio je Paolo, jedva ga pogledavi.
Venia je pogledala u svog verenika. Stajao je ispod lampe, dobro osvetljen, i primetila
je koliko umorno izgleda, usukan i izmuen, s borama koje ranije nije primeivala. Nisam
videla gospodina Rajlija otkako sam se odselila iz Engleske, objasnila je.
Paolo je odgovorio pomalo alosnim osmehom dok je naizmenino gledao svoju
verenicu i prijatelja njenog oca. Svet je mali, cara.
Stvarno, nikad se ne zna na koga e naleteti, odgovorio je Robert Rajli. E pa, drago
mi je to smo se ponovo videli, Venia, posle toliko vremena. Uhvatio ju je za obe ruke.
Sad vas ostavljam da slavite srean dogaaj.
Seam ga se, rekla je Venia, obraajui se kumi dok je nestajao iza ugla. Jedan od
tatinih utogljenih prijatelja iz vlasti! Nisam ga odmah poznala. Prolo je vie od deset
godina i stvarno je ostario. Osim toga, dosad sam ga viala samo u odelu ovako ofucan
izgleda prilino jadno. Ne bih nikad pomislila da u ga sresti u ovom romantinom gradu.
ovana je gledala u Paola koji je poao ispred njih; onda se nagnula ka Venii i spustila
glas.
Nemoj da te prevari, duo. Ti agenti MI-5 i MI-6 prosto iskau irom sveta. Dobro ga
pamtim. Tvoja mama ga nije volela rekla je da loe utie na tvog oca. Druili su se u Itonu, i
potom u Oksfordu. Studirao je politike nauke, kao i tvoj otac, ali Vilijam je samo kratko
radio u obavetajnoj slubi. Sve je napustio da bi se bavio porodinim poslom posle smrti
tvog strica Dona, ali sigurna sam da je i dalje ostao u kontaktu s prijateljima iz vremena
kada je radio kao tajni agent. Tvoja mama je mislila da on da je velike priloge svojoj staroj
organizaciji. On je veliki nacionalista i mislim da nije preboleo to je morao da se odrekne
karijere u obavetajnoj slubi.
Venia je uzdahnula i odmahnula glavom. Vrlo retko je s ovanom razgovarala o
svom ocu, jer nije elela da se prisea svog nesrenog po rodinog ivota pre dolaska u
Veneciju.
To nisam znala, ali injenica je da nisam ni elela da razmiljam o tome ta je sve

radio, a on nije priao o poslu. Mislim da mama esto nije ni znala ime se on sve bavi. Osim
toga, zna da se tata i ja nismo slagali. Njega nije zanimalo ta ja elim da radim u ivotu;
uvek mi je nareivao i terao me da se oseam kao da nisam ispunila njegova oekivanja, i
zato sam se postepeno udaljila od njega. Mislim da je zapravo alio to nema sina.
ovana je klimnula glavom i znaajno pogledala u Paola, koji je i dalje iao neto
ispred njih. Pa, ne moramo ba sada o tome, rekla je priguenim glasom. Veeras emo
slaviti lepe vesti, i ne sme dozvoliti da ti mrane misli to pokvare.*'
Kad su stigli u Rigoleto, ef sale im je ponudio da biraju izmeu dva stola. Mogli su da
sednu u klasinu italijansku salu od mermera, prigueno osvetljenu, s crvenim svilenim
zavesama, konim seditima i zidovima ukraenim slikama Amedea Modiljanija, koji je bio
bliski prijatelj vlasnika; a na raspolaganju je bila i bata, gde su stolovi bili postavljeni meu
cveem. Biljaka je bilo svuda: ne samo na tlu, nego su rasle i u kotaricama okaenim o grane
drvea, i u ogromnim etrurskim vazama rasporeenim po travnjaku, koji je bio relativno
mali, kao i svaki zeleni prostor u gradu, ali su ga cvetni aranmani oivljavali.
Odluili su se za batu i smestili se za sto osvetljen sveama, ispod srebrne breze kraj
male fontane. Venia je bila opijena sopstvenim emocijama, koje kao da su narastale od
lepote oko nje. Atmosferu je upotpunjavala muzika, a ritam bubnjeva kao da se potpuno
slagao s pulsiranjem njenog srca.
Ipak, bila je svesna da Paolo nije priljiv kao obino. Povremeno bi se okrenuo da je
pogleda, a ona je videla da mu je lice napeto i smesta bi je obuzela krivica. Povremeno bi
zastao da otpije malo viskija pa bi se naslonio u stolici, gledajui oko sebe po bati, a srea
kojom je zraio otkako je Venia pristala da se uda za njega prosto mu je nestala s lica.
Izgledao je zabrinuto, ak uznemireno.
Venia je primetila da je naruio jo jedan viski. Uopte nije liilo na njega da uzme dva
estoka pia jedno za drugim. Pitala se ta ga to mui. Poseta bolnici mora da je uticala na
njega mnogo vie nego to je mislila. Sigurno je premoren, nije trebalo da pristanem da veeras
izaemo. Mogla je lepo s kumom ostati kod kue i Selestina bi im spremila neto jednostavno,
na primer njoke sa crema di pomodoro i malo salate, pomislila je. Ba u tom trenutku, kao da je
osetio njen pogled, Paolo je pogledao pravo u nju i nasmeio se. Istog asa sva je zatreperila
iznutra, kao i uvek kad bi je on tako pogledao, i opustila se.
U jelovniku kod Rigoleta uopte nije bilo jednostavnih jela. Veniina veera bila je
veoma obilna, poev od riota Milaneze i hrskavih teleih brizli s crnim tartufima, za koje je
ef sale tvrdio da su prvi proleni rod i da su tog jutra stigli iz Umbrije. Za desert je uzela
svee majune mumule sa sladoledom od nevrcanog meda i crnu kafu.
Posle veere otpratili su ovanu do njenog stana.
Doi u ujutro u bolnicu, kumo. Laku no.
Na ulazu u zgradu ovana je poljubila Veniu, pa Paola. Laku no, cara, i hvala ti na
lepoj veeri, Paolo.
On je kruto klimnuo glavom. Bilo mi je zadovoljstvo, signora, i nadam se da e ih biti
jo mnogo.
Dok su Venia i Paolo polako ili ka pristanitu, Venia se stresla bez nekog oitog
razloga. Neko je zakoraio preko mog groba, naalila se.
Ne govori takve stvari, smesta je rekao Paolo. Morbidno je! Skinuo je jaknu i
prebacio joj preko ramena, paljivo kao da je od porculana. Evo, uzmi ovo, rekao je blaim
glasom. Sigurno si umorna, carissima, treba da se naspava. Venia se umotala u jaknu i
pogledala ga, svesna da ga nikada nije videla tako umornog; ipak, nije nita rekla nego se
samo nasmeila.
Spokojna no delovala je i na njih dvoje. Neko vreme stajali su utke jedno kraj drugog
na pustom keju, gledajui vodu Velikog kanala koja se talasala s mnotvom raznobojnih
odsjaja crvenih, zelenih, utih i plavih. Gondole pune turista, svaka sa po jednim fenjerom

na pramcu i krmi, klizile su kraj njih nalik na lokvanje, a iza njih su blistale srednjovekovne
fasade, velianstveno osvetljene tako da se istaknu najlepi detalji. Meseina je bila meka i
sedefasta nad vodom. Ljubavnici, mladenci na medenom mesecu i budui mladenci kretali
su se kanalom kao da lebde.
Hoe li da doe kod mene umesto da ide u hotel?
Paolo je pogledao u Veniu. Pod meseinom je primetila kratak osmeh. Ako doem
kod tebe, neemo spavati, amore mio, veruj mi.
Moemo da pokuamo. Stidljivo se osmehnula, gledajui u vodu.
Priznajem da sam umoran, ali ne bih mogao da ti odolim. Samo budala i svetac odbili
bi no u.tvom naruju, cara, a ja nisam ni jedno ni drugo.
Od tih rei Venia je osetila da je zapljuskuje spori talas vreline.
Paolo ju je iznenada uhvatio za ruku, grevito joj steui prste. Venia se polako
okrenula prema njemu i videla da je netremice gleda. Pogled mu je bio nekako pun
nestrpljenja, toliko moleiv da joj se srce steglo. Oi su mu blistale, a lice, vitko i preplanulo,
bilo je skoro zastraujue ozbiljno s nekom novom estinom. Sledeeg trenutka pustio joj je
ruku; zagrlio je Veniu, privlaei je uz sebe. Pokuao je da kae neto, ali kao da nije
uspevao.
ta ne valja, Paolo? Odjednom si tako bled i uznemiren.
Molim te, zapamti, amore mio: volim te, Venia. Znao sam to od samog poetka, od
prvog dana kad sam te sreo. elim da se staram o tebi dok god smo ivi. Prosto ne mogu da
ivim bez tebe...
Sve ja to znam, ljubavi. Ni ja ne mogu bez tebe.
Jesi li sigurna? ta ako...
, umoran si i ja sam za to kriva, dovukla sam te ovamo i pokvarila sam ti odmor
nema razloga za brigu.
Paolo je zavrteo glavom, mada Venia nije razumela zato. Paljivo ju je gledao u oi.
Osetila je njegove usne na elu i ula kako apue njeno ime. La mia piccola strega, mala moja
arobnice, rekao je. Naslonio je obraz uz njen i to kao da ga je smirilo, ali delovao je uasno
tuno; Venii se inilo da su mu ramena povijena, kao da ih optereuje neka tekoa. Moda
je shvatio da je, zaprosivi je, dodatno iskomplikovao ivot i sad se pokajao. Moda joj se
sve to samo priinjava.... Tiina je trajala neprijatno dugo, prekidana samo tihim
pljuskanjem vode o kej.
Hajde, Paolo, idemo. Odvezi me kui i idi da se naspava bie ti bolje ujutro.
Sili su u Paolov brodi i odvezli se ka okrugu Dorsoduro.

***
Veniu je opkoljavala izmaglica sna. inilo joj se da je zatvorena u nekakvom mehuru,
da lebdi izmeu zemlje i neba. Kroz poluprozirnu opnu, nejasne crte njenog voljenog liile
su joj na nedostupno privienje i znala je da e nestati svakog asa ako ne bude odmah otila
tamo.
Tiho je uzdahnula i pridigla se, pruajui ruke ka njemu. Ljubavi, apnula je.
Najdraa ljubavi moja, jedina ljubavi, nemoj ii. Volim te. Nikad nisam prestala da te volim.
Uvek u te voleti... tebe... samo tebe.
I dalje ga je videla izdaleka, ali maglovita slika nastavila je da bledi, a onda da se
vraa... sad ga je videla skoro jasno, ali onda se lice ponovo stopilo s uskovitlanom maglom
nestvarnog.
Poela je da ga doziva, trei, obuzeta stranom potrebom da ga sustigne. A onda se
iznenada nala u njegovom zagrljaju. Paolo... grlio ju je... Paolo... milovao je... ljubio je.
Pokuala je da se privije uz njega... da ga oseti, jer podrhtavala je od emocija i udela za
njegovim dodirom... za njegovom toplinom, ali doekalo ju je nitavilo... praznina...

vazduh... hladan vazduh. Zato ne moe da ga oseti?


aputao joj je na uvo. Rei su bile nejasne, iako je znala da su pune nenosti... rei
ljubavi... melodija koja odjekuje i narasta... Paolo... Paolo, odgovori mi. Jesi li to ti? Naravno da
je on, ko bi drugi bio? Iako nije mogla dobro da uje odgovor, u glasu koji je govorio bilo je
neeg poznatog, nalik na duboki ton violonela jedva se osea, ali zna da je tu.
Paolo, apnula je, podiui pogled ka njemu... Paolo... Ali nije ugledala Paolovo lice ve
Dadovo... poela je da drhti od straha, a s usana joj se oteo prodoran vrisak... Dadov duh!
Veniin um i dalje je odzvanjao od te dve rei kad se trgla iz sna da bi mu pobegla.
Sedela je u krevetu, dahui za trenutak dezorijentisana, razrogaenih oiju. Kosa joj se
zalepila za lice, a usta i grlo bili su joj suvi. Plaei se da se pomeri, privila je ruke na grudi,
suvie uplaena da bi sklopila oi, u strahu da e ga ponovo videti ako zaspi... Dadov duh!
Zraci srebrnaste meseine koji su poigravali po pokrivau i zidovima bili su jedino
svetlo u mranoj sobi. Venia se osvrnula, polako se pribirajui. Da, tako je... jo uvek je u
Veneciji. Obgrlila je kolena i poloila elo na njih, pokuavajui da umiri disanje i dozvoli
srcu da uspori otkucaje.
Posle nekog vremena malo se smirila i puls joj se vratio na normalu, tako da je mogla
da pone da razmilja. Ponovo Dad, uzdahnula je glasno. Uvek Dad.
Taman kad je poverovala da se oslobodila seanja na njega, ono joj se vratilo da je
progoni. Suvie je dugo beala od senke njegovog odlaska. Da li da pokua da ga potrai, i
time okona godine muenja, jednom zauvek? Moda bi joj to donelo smirenje, pa bi prestali
da je progone odjeci te ljubavi; tada bi mogla da nastavi sa ivotom. Naravno, morala bi da
kae i Paolu, ako se odlui da to uini. Ali uprkos svojim filozofskim sklonostima Paolo je
strastan i svojeglav ovek. To je ve znala njegovo stanje je svakako samo pojaalo potrebu
za sigurnou i kontrolom. Moda bi takav pristup dodatno iskomplikovao stvari. Morae
jo malo da razmisli.
Venia je ukljuila lampu pored kreveta i odmah je iskljuila: svetlo je bilo prejako.
Ustala je i otila u kupatilo. Svukla je spavaicu i ula pod tu. Stresla se od zadovoljstva kad
je na vreloj koi osetila osveavajue mlazeve; sklopila je oi, zamiljajui da je to Paolov
barunasti dodir. Volela je oseaj kad se njegove ruke kreu preko nje, vrste i snane, ali i
nene. Uprkos strasti i vatri koji su goreli u njemu, nikada nije bio grub prema njoj, ponaao
se kao da je njeno telo dragulj. Takva nenost kod tako krupnog mukarca bila joj je veoma
uzbudljiva, i nekako ju je privlaila. Paolo ju je nauio da se ne plai sopstvenog tela i
njegovih elja.
U njoj su se budili talasii emocija dok joj je voda prskala izmeu nogu, stapajui se s
vlagom koja je izvirala iznutra. Poto je dobro znala ta joj je sada potrebno, Venia je
poalila to nije insistirala da Paolo ipak provede no kod nje znala je da bi sigurno
popustio. Sad je bilo suvie rano da ga pozove. Bio je premoren... sigurno je u dubokom snu.
I ona je bila premorena; san ju je uznemirio, ali ipak je to samo san, pomislila je filozofski, pa
bi moda trebalo da pokua da odspava jo koji sat. Da, to e biti najbolje: vrati se u krevet,
zatvori oi i spavaj. Tako e vreme bre proi a onda, im izae sunce, telefonirae Paolu.

***
Kad se Venia ponovo probudila, uveliko je svanulo ali je i dalje bilo prerano da zove
Paola. Neka se to bolje odmori, pomislila je. Pre oblaenja napravila je sebi veliku, jaku
kafu. Nije bila gladna, ali morala je imati dovoljno energije za dananji dan. Iznela je olju na
uzanu terasu i sela, u tankom ogrtau, lenjo gledajui saobraaj na kanalu kroz balkonsku
ogradu od kovanog gvoa. ula je gukanje golubova i nasmeila se, poredei ovaj pogled s
onim iz Miraa koji joj je postao prisno poznat.
Jutro je bilo savreno, plavo i zlatno. Nebo je bilo potpuno vedro, a voda kao da je
poigravala od tenih odsjaja i topline sunca.

ula se zvonjava mobilnog telefona i Venia je pohitala da ga izvadi iz tane,


zadovoljno se smeei. Paolo, pomislila je. Rano se probudio, moda ni on nije mogao da spava.
Ipak, nije bio Paolo nego ovana; zamolila ju je da ne dolazi u bolnicu nego u firmu.
Jedna velika ploa s oteenim mozaikom upravo je stigla u njeno odeljenje, a vlasnik,
panac, eli da je to pre dobije nazad. Radi se o veoma velikom komadu, otpalom s murala
u Granadi. ovana je smatrala da bi Venia, ako ve danas pone da radi s Franeskom,
mogla brzo da restaurira mozaik i vrati ga senjor Hereri za nekoliko dana.
Venii je pomalo laknulo to nee ponovo morati u bolnicu. Obukla se, i pre polaska
pokuala je da pozove Paola preko mobilnog i dogovori se da se vide za ruak. Telefon mu
je bio iskljuen, pa je pozvala njegov hotel.
U sobi se niko ne javlja, signorina, rekla je telefonistkinja u hotelu iprijani. Pokuala
je i s trpezarijom, jer moda je siao na doruak, ali nije ga bilo ni tamo.
Molim vas, poveite me s recepcijom. Venia je saekala nekoliko minuta da se
recepcioner javi.
Signor Barone je rano jutros uzeo taksi ispred hotela i jo se nije vratio. Klju je jo
uvek na recepciji.
Venia je bila uvreena. Zato joj se nije javio? Najverovatnije nije hteo da je probudi
vrlo lepo od njega, ali ipak nezgodno. Osim toga, zato mu je telefon iskljuen? Nisi potena,
ljutnula se na sebe. Nije hteo da smeta jer je dogovoreno da e biti ceo dan sa ovanom u bolnici,
pa je reio da radi neto svoje. A postoji mnotvo razloga da ljudi iskljue telefon.
urno je izala iz zgrade i pridruila se povelikoj grupi ljudi na stanici vaporeta. Tog
jutra morala je dugo da eka. Ove godine kao da je bilo vie turista, verovatno zbog
povoljnog kursa lire, pomislila je. Kad je najzad stigla do Trga Svetog Marka, morala je da
pouri kako bi na vreme stigla do kancelarije Bjanki i Lombardi.
Franeska je skoila da je pozdravi im je Venia ula u sobu.
Venia! Kakvo divno iznenaenje to si se tako brzo vratila. Mislila sam da e
odsustvovati mesecima, uzviknula je i vrsto je zagrlila. Potom se vragolasto nasmeila.
Verovatno treba da zahvalimo sirotom Ugu zbog toga.
Venia je uzdahnula. Da, sirotom Ugu, i sirotoj ovani, ali dobra vest je to je on ipak
imao samo blag infarkt i uskoro e izai iz bolnice.
A ta je s tobom? Izgleda nekako umorno nadam se da te ona ivotinja nije suvie
muila.
Venia se namrtila. Kakva ivotinja? Ne misli valjda na Paola.
Oooo, sad je dakle Paolo, nasmejala se Franeska, imitirajui Veniin razneeni ton.
Venia je osetila izdajniko crvenilo na obrazima. Ne ali se, Franeska... Znam da je
sve potpuno neoekivano... Kao to zna, nisam oekivala nita slino kad sam otila tamo,
ali...
Ali lAmante delle Quattro Stagioni te je ipak armirao, je li?
Nije bilo tako. U prvi mah pokuala sam da se borim protiv oseanja, ali zna da mi je
bio privlaan od samog poetka. I ti si videla poljubac.
Si, ali taj ovek je mascalzone, imao je stotine ljubavnica. Svata se pria o njemu.
Venia se bojaljivo nasmeila. Veruj mi, on je veoma brian, paljiv i oseajan ovek.
Nikad nisam srela nikog takvog.
Dio mio, upecana si, caral Ljubav je lepa i ve vidim da je taj ovek postao tvoj vitez
na belom konju. Franeska ju je sumnjiavo gledala, oito nimalo ubeena.
Nije to to ti misli. Hajde da radimo, pa u ti usput objasniti imam toliko toga da ti
ispriam.
Pa naravno da ima. Chipuofare da testimone alla sposa, se non sua madre, ko e hvaliti
nevestu ako ne njena majka.
Ne budi cinina, Franeska. Umem da budem nepristrasna kada treba.

Idem da nam donesem kafu, a onda moe sve da mi ispovedi, dok se bavimo ovim
neopisivo pipavim poslom koji moramo da zavrimo za neopisivo kratko vreme.
im je Franeska otila po kafu, Venia je ponovo pozvala Paola, ali on se jo uvek nije
vratio u hotel. Moda je otiao na Torelo, pomislila je. Ali da su ga pozvali nekuda zbog posla,
sigurno bi mi to rekao. Pokuala je da otera prve znake nelagodnosti.
Venia i Franeska provele su celo prepodne radei i priajui. Franeska samo to nije
prosula kafu po sebi kad je ula da ju je Paolo zaprosio i da je prihvatila. No do ruka je
dozvolila da je Venia ubedi da promeni miljenje o Paolu. Jedva. Ipak, traila je od Venie
da pripazi i da ne gleda svet kroz ruiaste naoare. Uostalom, jo se nisu venali. Non
epeggior cieco di chi non vede, niko nije tako slep kao oni koji nee da vide, rekla je.
U pauzi za ruak Venia je ponovo telefonirala u hotel, ali Paolo se jo nije vratio.
Potom je pozvala Mirao i navalila na Ernestinu traei vesti o Paolu. Domaica joj je rekla
da se signore nije javljao otkako su njih dvoje krenuli na Sardiniju, ali obeala je da e mu
preneti da ga je signorina traila ako se sluajno pojavi tamo. Posle tog razgovora Venia je
mogla da smisli samo jednu stvar koja bi joj ublaila sve veu strepnju.
Idemo na ruak, predloila je Franeska, gledajui na sat. Danas ja astim, povodom
tvoje veridbe.
Venia je skoila i zgrabila kaput. Hvala, Franeska, ali to emo neki drugi put moram
neto hitno da obavim. Vratiu se na vreme da nastavimo posao.
Dva bronzana diva na vrhu tornja sa satom otkucala su jedan sat. Venia je urila ka
svom odreditu, okruena mnotvom ljudi koji su se slivali sa svih strana na osunani trg,
govorei na svim jezicima sveta. Prvi put nije se u hodu divila Dudevoj palati, koja je
zaklanjala nebo svojim velianstvenom fasadom oslonjenom na dvostruki niz lukova, niti
renesansnoj Biblioteci Svetog Marka, u kojoj je provela mnoga zimska popodneva itajui i
uei. Prela je preko velikog trga pod Kampanilom, na kojoj su se videle senke oblaka u
prolazu; strogost graevine od crvene cigle bila je glavna odlika Crkve Svetog Marka, koja je
izgledala kao iz bajke sa svom ipkom isklesanom u mermeru i zlatim mozaicima. Stotine
golubova epurilo se i gukalo oko nje, dostojanstveno se sklanjajui dokje ona urila preko
prostranog trga.
Venia ie bila zadubljena u misli: morala je da razgovara s Ping Luom. Poslednji put
kad je otila kod starog Kineza, radnja je bila zatvorena; ipak, danas ju je obuzelo udno
ubeenje da e ga nai i da e joj on razjasniti sve sumnje koje su joj se celog jutra motale po
dui. Kao da je onaj udni san pokrenuo neku nevidljivu struju koju je deo njenog mozga
osetio. Neki ljudi bi se tome smejali... ali oseala je tiho uverenje, uprkos svemu. Ba kao to
neki osetljivi instrumenti oseaju drhtaje zemljotresa, iako se zemlja trese moda hiljadama
kilometara daleko, tihi mrmor znanja u nama ponekad moe da se uje uprkos buci. Puste
nade, javljao se Veniin zdrav razum. Intuicija, aputao je neki unutranji glas.
Uliica Kale del Paradizo bila je puna ljudi. Kao i svaki put kad je dolazila u ovaj
neobini deo grada, bila je svesna srednjovekovne atmosfere, kakve nije bilo u ostalim
delovima Venecije.
Venia se probijala kroz uliicu, pokuavajui da proe kroz mnotvo ljudi koji su
koraali tamo-amo. Ve je bila skoro stigla do cilja kad je naila na guvu koja joj je
prepreila put; ljudi su stajali zbijeni, virei kroz reetke prozora u dve mrane podrumske
prostorije jedne zgrade, koje su bile prepune ptica u kavezima. Svuda naokolo oseao se
uasni zadah perja, i ulo se kako mala stvorenja cvrkuu, pevaju i pite. ula je za venecijanske ptice u kavezima uvozne zebe, kanarince, golubove i kosove koji se prodaju u
kienim, ponekad pozlaenim kavezima. 1 Fabricio je imao kosa koji je iveo u kavezu na
njegovom sunanom balkonu, okruen cveem u saksijama i puzavicama. Prolaznici su
zastajali i zvidali kratke melodije, a vesela ptiica ih je potpuno verno ponavljala. Fabricio.
On je tako oputen i vedar momak. Svaka devojka bi ga poelela. A ipak, ona se nije

zaljubila u njega... nedostajalo mu je ono neto neopipljivo to pomae mukarcima poput


Paola da uu pravo u ensko srce.
Kad se konano izvukla iz guve, Venia je stigla do Ping Luove prodavnice. Srce joj je
poskoilo od radosti radnja je bila otvorena i oveuljak je sedeo ispred nje, sunajui se.
Kad se Venia pribliila, ustao je da je pozdravi.
Tako mi je milo to sam vas nala, rekla je Venia. Jednom sam ve dolazila, pre
nekoliko nedelja, ali radnja je bila zatvorena.
Da, moja supruga i ja smo se upravo vratili s putovanja po planinama. Ali ta vas
dovodi ovamo, dete moje? Vidim da senke jo nisu nestale s vaeg lica.
Nala sam ljubav, ali...
Ping Lu je uao u radnju. Nasmeio se onim svojim smirenim osmehom. Hodite,
idemo u moju batu za meditaciju. Tamo je tamnije, svee je i tiho, a to je mnogo bolje za
razmiljanje.
Proli su kroz prodavnicu i izali kroz velika dvokrilna vrata, koja Venia proli put
nije primetila, u senovitu egzotinu batu s izuvijanim vilinskim drveem, neobinim
biljkama: grmljem. U uglu je stajao drevni mali oltar, koji kao da je nainjen za iskazivanje
potovanja nekom udnom, divljem bogu, a sad je bio okruen miriljavim tapiima i
kamenim svetiljkama koje su bacale prigueno, zlatasto svetlo. Ulaz su uvala dva velika
bronzana psa kineski carski uvari, kako joj je objasnio Ping Lu; mujak je drao apu na
planeti, a enka je pred sobom imala mladune.
enka titi dom iznutra, a mujak spolja. Mladune predstavlja ciklus ivota, koji je
vaan za sve nas. Klimnuo je glavom i nasmeio se. Hodite, dete moje, hajde da sednemo
ispod drvea.
Staro drvee, jasno ocrtano prema svetlosti, liilo je na ono koje je Venia viala na
japanskim grafikama: cvetovi su bili bledi i nestvarni. Vazduh je bio mirisan i potpuno
nepomian; jedini zvuk uo se od fontane, oko koje je raslo naroito miriljavo cvee.
Ping Lu je seo na drvenu klupu i pokazao Venii da sedne na stolicu prema njemu. Ve
samo prisustvo siunog starca pomoglo joj je da se smiri. Kad su se smestili, on joj se
zagledao u lice.
Dakle, kaete da ste nali ljubav?
Da, zove se Paolo. Oklevala je, ne znajui odakle da pone. On je divan ovek i imao
je vrlo tragian ivot.
Ali?
Pa, problem nije kod njega, znate... nego kod mene.
Mue vas sumnje? Niste sigurni u svoja oseaja prema... Paolu? Upravo suprotno,
volim ga vie nego ita, ali progone me snovi i misli o mojoj prvoj ljubavi.
Znai, vae srce se dvoumi izmeu prve ljubavi i ove nove?
Ne... nije to. Paolo je otiao, on...
Da li ste itali Heraklita?
Venia se namrtila. ta mu to znai? U koli smo uili neto malo o njegovoj filozofiji,
ali nisam itala njegova dela.
On veruje da se sve kree ukrug.
Ne razumem.
Ping Lu ju je gledao netremice. Nekako je postigao da izbrie svaki izraz iz oiju, koje
su sad gledale tupo i prazno. Vatra zamire i pretvara se u vazduh, vazduh zamire i postaje
voda, voda zamire i postaje zemlja i tako dalje. Postoji stalna smena ivota i smrti izmeu
pojedinih elemenata, i to u oba pravca. Sve se kree ukrug. Heraklit kae ovako: Odozgo
nanie i odozgo navie, sve je jedno isto. Ne brinite, dete moje, na dobrom ste putu.
Stareva neizmerna smirenost i duboka nenost s kojom joj se obraao umirili su
Veniu, iako je i dalje bila zbunjena i nije razumela ni re od ovog to joj je govorio.

Vidim da ste i dalje zbunjeni, ali da ste uili meditaciju, odgovor bi vam bio jasan. Sad
u doneti tarot. U Kini se ne koristi, vie volimo Ji ing, ali moja ena je Italijanka pa me je
nauila i zbog vas u napraviti izuzetak. Vratio se u radnju, ostavljajui Veniu da se
premilja o svemu to je rekao. Pogledala je na sat: trebalo bi da se vrati u kancelariju, ali nije
htela da ode pre nego to razume da li je na dobrom putu. elela je jo mnogo toga da pita,
ali bilo bi sebino da ostane dugo. Nije bilo u redu zbog ovane, koja joj je poverila vaan
posao, ni zbog Franeske, koja je sad morala da radi sama.
Kada se Ping Lu vratio, Venia je ustala. Jako mi je ao, ali stvarno vie nemam
vremena. Moram da se vratim na posao i ne znam kada u moi ponovo da doem.
Kinez ju je paljivo pogledao i nasmeio se. Nemojte toliko razmiljati, dozvolite da
vas srce vodi. Ve ste blizu kraja svog puta i bogovi vam se smee. eka vas jo jedna oluja, i
moraete da je savladate uz pomo velikodunosti. Konfuije kae: Naneta nepravda ne znai
mnogo, osim ako nastavite da je pamtite. Zdrobite ruu besa, dete moje, tako da vam ostane
samo miris na rukama... Nauite da opratate zla dela, kako ne biste ostali veita rtva
njihovih posledica.
Hvala vam, Ping Lu. Svakako u razmisliti o svemu to ste mi danas rekli. Mada ne
razumem znaenje vaih rei, sigurna sam da u u njima na kraju nai odgovore na svoja
pitanja.
Vidim da i dalje nosite amajliju koju sam vam dao.
Da, uvek.
Onda se nemojte plaiti. Setite se da sledite svoje srce i bogovi e vam se uvek
smeiti.
Ping Lu je otpratio Veniu do izlaza. Pruila mu je ruku i on ju je za trenutak zadrao u
svojoj, gledajui je u oi. Danas sam pun mudrih izreka, rekao je uz nagovetaj osmeha.
Konfuije kae: Ljudska dua nikada ne izgleda tako snana kao kada odustaje od osvete i odvai se
da oprosti naneti bol.
Ali ja sam Dadu odavno oprostila, Ping Lu. Nimalo ga ne mrzim, ostalo mi je samo
malo tuge u dubini due. Ali stvarno bih elela da seanje na njega prestane da me progoni,
pa da mogu mirno da nastavim sa ivotom. Ja volim Paola, sigurna sam u to, i elim da
provedem ostatak ivota s njim.
Govorila je puna udnje, a stareve oi su na to mangupski sinule. Sve se kree ukrug,
vrlo jednostavno. Zbogom, dete moje, i neka vas bogovi prate.
Ping Lu je jeste delimino umirio, ali Venia je i dalje bila zabrinuta. Vie od svega
elela je da razgovara s Paolom. Gde je on? Kad je shvatila da je ostavila telefon u kancelariji,
Venia je zastala kraj srebrnaste telefonske govornice i pozvala njegov hotel. Ne, signor
Barone nije ovde, odjavio se danas po podne, rekla joj je telefonistkinja. Moda je ostavio
poruku kod Ernestine? Pozvala je Mirao, ali ovog puta niko se nije javljao.
Kad je stigla u kancelariju, pitala je ima li nekih poruka za nju, ali uzalud. Bila je oajna;
zapljusnula su je seanja na vreme kad je uzalud ekala da joj se Dad javi ili pie. Poela je
da je obuzima strana panika. Nije mogue da se ovo deava. Ne mogu ponovo da prolazim kroz
to!
Franeska je pokuavala da je umiri, ali Venia nije htela da slua. Nije bilo nikakvog
razloga da Paolo napusti Veneciju a da joj se ne javi, niti da iznenada postane potpuno
nedostupan. Doivela je to ve jednom; znala je ta se deava. Da li se toliko prevarila u
Paolu? Da li je pobegao od nje onog asa kad mu je konano prepustila svoje srce? Obuzela
ju je munina. VAmante delle Quattro Stagioni se vratio. Svi njeni divni, blistavi snovi o venoj
ljubavi raspali su se i pretvorili u najstraniji komar.
Prerano donosi zakljuke, Venia. Bolje saekaj mogue je da je hitno otiao zbog
posla, ili mu se pokvario telefon. Ne sme tako brzo da ga otpie.
Venia se kratko, mrano nasmejala, steui pesnice. Njen najdublji strah upravo se

ostvarivao. I nije mogao da nae drugi telefon da mi se javi, ak ni na minut? Lepo si me


upozoravala, i ti i onaj uasni Umberto dakle, kao i proli put, samo sam ja kriva. Istorija se
ponavlja. Nadam se da ovog puta barem nisam trudna.
Pokuala je da se udubi u posao i do kraja radnog vremena je utala. Laknulo joj je kad
je dolo vreme da se ide kui. Poela je da sklanja stvari i obratila se Franeski. Mislim da
u svratiti do kume pre polaska. Moda e ovana imati ideju gde bi Paolo mogao biti.
Franeska je videla izmuen izraz na njenom licu i pogladila ju je po miici. Idi, rekla
je, pourujui je. Ja u srediti radionicu. Ako kasnije poeli da veera, posle razgovora s
kumom, ili da pria s nekim telefonom, ne planiram nita za veeras.
Hvala, Franeska. Venia je pokuala da se nasmei. Trenutno sam suvie zbrkana
da bih mislila kako treba. Verovatno postoji sasvim logino objanjenje za sve ovo i ja samo
dramim zbog onog to sam preivela sa Dadom i zbog udnog sna od noas. Bolje da odem
pravo kui, a onda u telefonirati kumi da vidim ta je planirala za veeras.
Dok je izlazila iz zgrade, jedan od portira pourio je niz stepenice. Signorina,
signorina...
Okrenula se. Mene zovete?
Si, rekao je ovek i priao joj, pruajui belu kovertu. Jedan gospodin ostavio je ovo
za vas, pre jednog sata.
Srce joj je poskoilo. Paolo... Paolo joj je ostavio poruku. Zato nije doao gore? No nije
ni vano. Odahnula je od olakanja. Ba je smean, valjda nije hteo da je uznemirava. I lii na
njega da bude preterano uviavan.
iroko se nasmeila. Grazie mille.
urno je pocepala kovertu, umalo da pocepa i pismo u njoj. im je pogledala potpis na
dnu, osmeh joj je nestao s lica. Proitala je tekst nekoliko puta, kratak i koncizan:

Draga Venia,
Veoma je vano da se vidimo na veeri, u osam sati, u Buon Appetito
na Trgu Svetog Jovana i Pavla. Imam vane informacije koje e te
svakako zanimati.
Srdano,
Robert Rajli

XII
Ritam tokova voza koji je putovao kroz hladne predele kao da je bio u skladu s
nestrpljivim otkucajima Veniinog srca. Bio je sunan aprilski dan, prolee je upravo
dostiglo vrhunac u svemu to nie; konano su se razmahnule svee, nove boje umesto sivih
i smeih koje su vladale preko zime. Nebo je bilo plavo, s ponekim paperjastim oblakom, i
itav svet bio je zaogrnut zelenilom; kestenovo drvee diilo se visokim cvastima u
ruiastoj i beloj boji, zemlja je prtala od novog ivota. Na poljima su blejala mlada jagnjad,
a telad i drebad isprobavala su nesigurne, mrave noge. Gusto busenje narcisa i
nezaboravka cvetalo je du eleznikih ina, a drvee u grupicama izgledalo je zaobljeno i
bujno; u vonjacima su kronje bile pune cvetova. Ovo je bilo englesko prolee, toliko
drugaije od italijanskog; Venia ga je sa zanimanjem gledala, kilometar za kilometrom,
dokje voz putovao sve dalje i dalje.
Smetala joj je sporost seoske lokomotive, koja se zaustavljala na svakoj maloj stanici.
ak ju je i buka nervirala: koraci putnika po ljunku, zveket prtljaga, glasovi, kripanje vrata
na kupeima kad god je voz usporavao ili ubrzavao.
Venia je bila sama u kupeu, i mada je kupila knjigu da ita tokom puta, misli su joj se
stalno vraale na prethodno vee i sastanak s Robertom Rajlijem. Stotine pitanja kovitlalo joj
se u glavi dok je gledala kroz prozor, obuzeta naizmenino nadom i oajanjem. Njen svet bio
je u haosu: vie nije znala ta je istina a ta la. Bezbroj puta ponovila je u sebi razgovor koji
je vodila s oevim prijateljem: pitanja i odgovori, nepovezane injenice i delii informacija,
sve to i dalje joj se inilo suvie zbrkano i fantastino da bi imalo ikakvog smisla.
Nakon to je proitala Rajlijevo pismo dok joj je srce ubrzano tuklo, Venia umalo da ne
ode na sastanak s njim. Nikada joj se nisu dopadale oeve kolege iz Organizacije, kako ih je
majka zvala. Uvek su delovali nekako tajanstveno kad god bi doli u posetu; rano je nauila
da se takvog tipa ljudi treba plaiti i izbegavati ih.
Proitala je mnogo detektivskih romana Dona le Karea i Lena Dajtona, pa je umela da
prepozna dvosmisleni jezik koji su uvek koristili, a koji se ticao nepoeljnih aktivnosti i
neprijatelja, i domaih i stranih. Vei deo priguenih razgovora koje su vodili iza zatvorenih
vrata ser Vilijamove radne sobe odnosio se na nevolje. Mada su vrlo retko otvoreno govorili
o problemima u Severnoj Irskoj, Venia je znala da se razgovori skoro uvek vode ba o tome.
Pretpostavljala je da, mada je njen otac napustio tu grupu, i dalje na neki nain uestvuje u
njihovim aktivnostima bie da onaj koga jednom prime nikada ne moe sasvim da ode. Ipak,
nikad nije ni pomislila u kolikoj meri e njegovi postupci uticati na njen ivot.
Neprijatelji. Ta re je mrano odjekivala u Veniinom umu. Bogati, otmeni, ugledni
neprijatelji, s kandama koje umeju da prikriju toliko dobro da niko i ne pomisli koliko zlo vreba iz
pozadine. Krem engleskog drutva. Pri toj pomisli maltene se stresla od gaenja, utoliko pre to
je sada znala da se njen otac nalazi u sreditu itave stvari. Kako ovek moe tako neopisivo
okrutno da se ponese prema roenoj keri?
Pomisao na oca, sada jo vie nego pre, otvarala je nezaleenu ranu. Vilijam Aston
Montegju je itavog njenog ivota odreivao ta njegova ki sme a ta ne sme da radi. inio
je to iz ljubavi, naravno, tako je bar govorio Venii, a njena majka ga je slepo podravala.
Moda bi injenica da je to inio za njeno dobro trebalo da bude opravdanje, ali nije tako bilo
oseala se kao u klopci, i im je bila u stanju da ode, Venia je napustila kuu. I dalje bi se
trgla kad bi se setila uasnih svaa koje je vodila s ocem svaki put kad bi elela neto to se
ser Vilijamu nije dopadalo. Trebalo je da me majka titi, nastavljala je Venia da govori u
sebi. Ali naravno, njeni stavovi bili su pod ogromnim uticajem ljubavi prema njemu, do te
mere da na kraju nije imala slobodnu volju, ak ni kad se radilo o tome da ne nanese bol

sopstvenoj keri.
Venia se detaljno priseala sastanka s oevim prijateljem. Robert Rajli nije joj rekao
mnogo. ekao ju je u Bon Apetitu, sedei za stolom u najdaljem uglu restorana...

***
Na Veniino iznenaenje, im ju je ugledao, ustao je i dao je znak konobaru da eli da
plati.
Dobro vee, Venia. Drago mi je to si dola, rekao je uz srdaan osmeh. Nadam se
da ti nee smetati da malo odloimo veeru. Rezervisao sam sto za deset uvee. Poto
Italijani inae veeravaju u to doba, a vee je veoma lepo, mislio sam da prvo malo prose
tamo.
Venia je pokuala da ne pokae koliko ju je ovaj predlog iznervirao: nije bila
raspoloena za askanje. itavog dana bila je na mukama, pokuavajui da doe do Paola i
pitajui se otkud ovaj iznenadni poziv koji je, sudei po tonu pisma, imao veze s neim
neprijatnim.
O emu se radi, gospodine Rajli?, upitala je kruto. Nije mi stalo do veere nisam
zato dola ovamo.
Kako god eli, draga moja, ali mislim da moramo da popriamo nasamo.
Izali su iz restorana i utke koraali nekoliko trenutaka; uskoro su nali mali park kraj
samog kanala, koji je u ovo doba bio prazan osim nekoliko zaljubljenih parova koji su se
ljubili na klupama.
Ovde nam niko nee smetati, rekao je Rajli i poveo je ka klupi kraj same vode.
Hajde da sednemo, bie ti udobnije osim toga, ovo to imam da ti kaem moda e ti
predstavljati ok pa je bolje da sedi.
Venia je nagonski osetila nelagodnost, ali sela je ne gledajui u njega ve u mutne
odraze zgrada u vodi kanala. Molim vas, preite na stvar, gospodine Rajli. Ovo je bio
dugaak i teak dan i nemam vremena za igranje tih pijunskih igara koje vi i vai prijatelji
tako volite.
Robert Rajli se hladno osmehnuo. Nemoj biti takva, duo mogao sam te ostaviti u
mraku, ali u nekom trenutku ti bi svakako saznala istinu. Mislim da je poteno da je sazna
to pre, pogotovo to, koliko vidim, sada ima direktne veze s tobom.
Pretvorila sam se u uvo, rekla je uz iznervirani uzdah.
Agent joj nije odmah odgovorio. Izvadio je paklu cigareta i ponudio i nju, ali Venia je
odbila pokretom glave. Vee jo nije prelo u no i sve je bilo svetlucavo i puno svitaca;
atmosfera je bila topla i prijatna, puna mirisa rua i zvuka tihog pljuskanja vode uz nasip.
Koliko dobro poznaje Paola Baronea?
Sasvim dobro, zato?
Venia, mora mi verovati kada kaem da ne elim da te povredim, ve upravo
suprotno. Nekim stvarima sueno je da se dese i ivot ume da nas naui tome na udan
nain. Moda je Napoleon bio u pravu kad je rekao: Ne postoje sluajnosti; to je samo drugi
naziv za sudbinu. Kratko se nasmejao. Nije da naroito uivam to u razgovarati s tobom o
ovome, i stvarno ne znam kako to da kaem a da ne budem grub.
Dobro, onda budite grubi ne obazirite se na mene. U Veniinom glasu oseali su se
nestrpljenje i nervoza, a u pogledu, kad ga je najzad pogledala u oi, jasno se video prezir.
On je dunuo dim cigarete i zagledao se u njega. Jednom davno, kad ti je bilo moda
osamnaest godina, bila si veoma zaljubljena u jednog mladia.
Venia se sva zgrila iznutra. Zato ovaj ovek to ba sad pominje? To se njega ionako
ne tie. Da, u Dada Kartera. To je stara pria koju sam odavno zavrila, i ne vidim kakve
veze moj lini ivot ima s bilo im to biste imali da mi kaete, brecnula se.
Garet Dordan Karter. Pa, ivot ima udan oseaj za humor i ponekad se stvari

odvijaju na veoma neobian nain.


Seanja su se vratila i Venia je osetila da joj srce ubrzava. Usta su joj bila suva. Da li vi
to meni kaete... kaete da znate gde je Dad?
On je podigao ruku. Korak po korak, draga moja. Nemoj trati pred rudu.
Tog asa Veniu je zahvatio trenutni i iracionalni talas panike. O emu se ovde radi?
Pitali ste me koliko poznajem Paola, a sad odjednom priate o Dadu!
Rajli se promekoljio na klupi kao da mu je neprijatno. Pa, nema drugog naina da ti
ovo kaem... Opet je zastao i bacio opuak u vodu. Venia, drago moje dete, Paolo Barone
i Garet Dordan Karter su jedna ista osoba.
Ona ga je belo gledala, a svet joj se vrteo oko glave. Osetila je ledeni znoj po leima.
Srce joj je tuklo kao ludo, dlanovi su joj bili vlani; listovi na drvetu iznad nje pretvorili su se
u uskovitlani kaleidoskop tamnih mrlja. Onesvestiu se, pomislila je i uloila svu svoju snagu
da se ne srui. To to je Robert Rajli upravo rekao bilo je potpuno suludo; nije imalo nikakvog smisla. Stotinu pitanja rojilo joj se u umu, ali bila je suvie zbunjena da ita kae.
Ne razumem, promrmljala je, drhtei od oka i neverice. O emu vi to govorite? To
je nemogue. Dad je Englez, a Paolo je Italijan i uopte nisu slini, ak ni priblino. Potiu iz
potpuno razliitih svetova... ta vi to govorite?
Bojim se da nisam u situaciji da ti dam mnogo vie informacija. Tvoj otac zna sve
odgovore.
Venia se ohladila. Kakve veze moj otac ima s tim?
Naalost, Vilijam je imao velikog udela u itavoj zbrci i bojim se da je uestvovao u
svemu. Rajli se nagnuo k njoj, s laktovima na kolenima, prepletenih prstiju.
A ta sa Dadom... Paolom?
On je sada Paolo Barone. Garet Dordan Karter je u svakom praktinom smislu mrtav
i tako mora i ostati duga je to pria.
Venii su oi planule. Dakle, cela ta pria kako je Paolo udovac i kako je izgubio
pamenje, to je gomila lai?
Ne, Paolo zaista ima potpunu amneziju. Garet je bio teko ranjen tokom poslednje
misije u Severnoj Irskoj, pre deset godina. Umalo da izgubi ivot.
Ali Dad nije bio agent. Bio je oficir u padobranskoj jedinici.
Robert Rajli je uzdahnuo i pogledao je nekako bojaljivo. Da, znam, i to je ono u emu
smo tvoj otac i ja igrali ne ba jako asnu ulogu. Garet je bio veliki rodoljub i bilo mu je
pomalo krivo to ne moe da bude lan najueg kruga nije iao u privatne kole i sve ostalo
to uz to ide. Nije bilo teko ubediti ga da postane heroj.
Venii je poelo da svie pred oima kad je shvatila o emu joj govori. Njen otac je bio
toliko neopisivo nemilosrdan da to nije mogla ni da zamisli. U njoj je poeo da narasta spor i
uasan gnev, potpuno nespojiv s njenim obino promenljivim temperamentom. Za trenutak
je mrnja bila nalik vrelom ognju, jaa od svih oseanja koja je ikada iskusila. Ako je to to
podozreva istina, onda je njen otac unitio njenu sreu jednako efikasno kao da ju je ubio na
spavanju.
Odvratni ste! jeknula je dok se borila da ne zaplae. Neko vreme nije mogla da
progovori. Potom je progutala knedlu i pokuala da joj glas zvui mirno. Da li Paolo to
zna?
Agent se ponovo naslonio na klupu i zagledao se pravo pred sebe. Kada je odgovorio,
glas mu je bio tih. Ne, Paolo Barone zna samo ono to smo mu rekli kada se probudio iz
duboke kome u kojoj je bio nekoliko meseci. Nije bilo nikakve potrebe da sazna vie nego to
smo mi mislili da treba. Bio je uasno unakaen i bile su mu potrebne brojne operacije. Veruj
mi, tvog oca je muila krivica i iz svog depa je platio operacije kod najboljeg amerikog
plastinog hirurga. Takoe je dao i veliku svotu novca kako bi Paolu obezbedili udoban
ivot. Garet je bio sjajan vojnik, hrabar i istrajan ovek. Opasna misija za koju se prijavio

umalo da ga kota ivota. Za sve koji ga znaju on je mrtav i tako mora i da ostane, jer
njegova glava je bila ucenjena. Paolo je naim neprijateljima veoma vaan, a oni misle da je
poginuo u skladitu municije koje je digao u vazduh. Morali smo da mu smislimo novi
identitet, potpuno novi ivot. Obuavali smo ga pune dve godine da bi postao ova nova
osoba. Nije mu bilo teko da prihvati novu linost, ba zbog amnezije. Smestili smo ga u
Italiju jer imamo dobre odnose s italijanskim tajnim slubama. On je bio i uvek e ostati, iz
sasvim oitih razloga, pod nadzorom.
Venia, koja ga je utke sluala, jedva sposobna da poveruje u to to uje, uasnuto ga
je pogledala. Znai, Paola uvek neko prati? I prislukuju mu telefon, i uopte nema
privatnosti?
Robert Rajli se mrano nasmeio. Ne tako dramatino kao to ti misli, draga moja, ali
imamo mi svoje metode. Tako sam i znao kako da te naem. Paolov obraun s grofom
Palermijem di Orelanom ukljuivao je i tvoje ime. Jedan od naih agenata bio je tamo, i ba
zahvaljujui njemu Paolo je tako brzo puten. Grofov telohranitelj podneo je prijavu, tvrdei
da je Paolo prvi napao njega. Italijanska policija bi ga, s obzirom na status Umberta
Palermija, verovatno zadrala u pritvoru bar dvadeset etiri asa.
Da li Paolo zna da ga pratite?
Da, do izvesne mere, ali nauen je da to ignorie, ak i da zaboravi. Uostalom, mi smo
tu da ga zatitimo, a ne da mu komplikujemo ivot.
Veniu je obuzeo bes. Ne, ne komplikujete mu ivot... Boe sauvaj da vi gurate nos u
tue ivote!
To je radi njegove zatite, i Paolo je svestan toga.
Kako ste znali da se vraamo u Veneciju? Plan je bio da provedemo celu nedelju na
Sardiniji. Vratili smo se samo zato to se mu moje kume razboleo. Stresla se od pomisli da
su ona i Paolo bili pod prismotrom tokom poslednjih dana, kada je bila toliko zaokupljena
sopstvenom sreom i mislima o zajednikoj budunosti.
Znali smo da se oboje vraate u Pizu, jer su vaa imena bila na spisku putnika. Kad
god se njegovo ime pojavi u nekoj luci ili aerodromu u Italiji, i nekoliko drugih zemalja, mi
emo to saznati. A potom je bilo lako na agent vas je pratio do Venecije.
Dakle, na susret jue nije bio sluajan.
Pa, i jeste i nije. Obavestili su nas kada ste se ti i Paolo prvi put sluajno sreli i
uveravam te da je to podiglo veliku prainu. Ali nastavili smo da posmatramo i ekamo, ne
znajui ta e se deavati izmeu vas. Onda je postalo jasno da emo uskoro morati da se
upletemo. Doleteo sam u Veneciju istog dana kad sam saznao kuda ste se uputili.
Nameravao sam da te naem kod kue i da razgovaram s tobom, ali onda smo se sreli na
ulici to je stvarno bilo sluajno. Kada si mi predstavila Paola Baronea kao svog verenika,
znao sam da moram brzo da delujem. Telefonirao sam tvom ocu, pa smo odluili da ti
odmah kaemo istinu, i zato sam ti poslao pismo s pozivom da doe na sastanak.
I dalje se upliete u sve... Da li vas Paolo poznaje?
Da, naravno radio sam s njim od samog poetka i sastajemo se dva puta godinje da
procenimo situaciju.
Venia je pomislila na Paolovo ponaanje posle njihovog prvog susreta, na sve naine
na koje je njeno esto ulo pokuavalo da joj kae neto o njemu i kako je, najzad, sve
objanjeno. Ponovo je progutala knedlu kad je shvatila ogromne razmere ovoga to je
saznala.
Da li ste mu rekli sve injenice o itavoj ovoj zbrci?
Da, razgovarali smo sino.
Dakle, ponovo ste se upleli i unitili ste mi ivot po drugi put, zakljuila je obuzeta
besom. Ustala je s klupe i udaljila se nekoliko koraka, grevito prekrtenih ruku. Da joj je
rekao ovo pre nego to je razgovarao s Paolom, mogla je ona da mu sve kae, da mu ispria

na svoj nain, blago i postupno, uz ljubav koju osea prema njemu, sada vie nego ikada. Zagledala se preko kanala. Nikakvo udo to je Paolo nestao i to nee da mi se javi ne mogu
da poverujem!
Ne verujem da sam ti unitio ivot, Venia, mirno je odgovorio agent. Jasno je da te
Paolo veoma voli.
Ona je outala, jer nije elela da razgovara o svojim oseanjima prema Paolu s ovim
ovekom koji je, zajedno s njenim ocem, bio kriv za tolike njene patnje, za tolike godine jada
i zbunjenosti. Pogledala ga je hladno.
Danas nisam uspela da ga naem. Odjavio se iz hotela, a nije ni kod kue. I ne javlja
se na mobilni. Oito mu se smuila itava pria i ne bih mu zamerila kad bi odluio da me
vie nikad ne vidi.
On je u manastiru na Sardiniji. Otiao je tamo i jednom ranije, posle izlaska iz bolnice,
kada je tek poinjao novi ivot u Italiji. Poto mu nismo rekli da je bio u vezi sa tobom, za
njega je to saznanje svakako predstavljalo veliki ok.
Robert Rajli je izvadio novu cigaretu i upitno pogledao Veniu. Povreen je i mora da
izae s tim na kraj. Ne udi me to je tamo nedostupan, ali on zna da si ti bila rtva isto
koliko i on. Ipak, to dodaje novo optereenje njegovoj ionako komplikovanoj situaciji, a kao
to sam rekao, on mora nauiti da izae na kraj s tim.
Stvarno ste pravi makijavelisti, svi odreda, izigravate Boga, upliete se ljudima u
ivote. Nikakvo udo to je svet u ovakvom haosu... Kako moete da se pogledate u
ogledalo? Venia je besnela, koraajui tamoamo pred njim. Dakle, ta se tano desilo?
Bojim se da ne mogu nita vie da ti kaem morae da pita svog oca. Ja sam samo
hteo da zna da te Garet nije ostavio kao to si mislila, i da Vilijama i dalje mui ono to je
radio proteklih deset godina.
Ali...
Razgovaraj s ocem, Venia. On te eka u Engleskoj.

***
Venia se naglo trgla iz mranih misli kad je ula kripu konica dok se voz polako
zaustavljao i potom glas efa stanice kako objavljuje da su u iesteru. Ustala je i skinula
putnu torbu s police iznad sedita. Ponela je samo najneophodnije, poto nije nameravala da
se due zadrava u Engleskoj. Najdue etrdeset osam sati koliko je potrebno da se suoi s
ocem. Odavno je trebalo to da uini.
Vazduh je bio prilino otar kad je sila na peron; poela je i sitna kia, ono to Englezi
vole da opisuju kao aprilski pljusak. Spremna da istrpi hladnou i oajanje, Venia je prola
kroz staninu kapijicu, napolje na ulicu. Srebrni rols-rojs stajao je pred staninom zgradom, a
postariji ofer u elegantnoj sivoj uniformi doao joj je u susret.
Dobro doli kui, gospoice Venia, rekao je uz irok osmeh, uzimajui joj torbu iz
ruku. Je li ovo sve?
Da, Dajlse, hvala. Ovog puta dola sam samo nakratko.
Dajls je radio kod njene porodice otkako Venia zna za sebe. Poeo je kao sluga kad je
ser Vilijam bio mladi, a unapreen je u ofera dok je Venia jo bila u privatnoj osnovnoj
koli. Otvorio joj je vrata automobila i ubacio torbu u prtljanik. U Britaniji je poelo letnje
raunanje vremena pa je, iako je bilo gotovo sedam uvee, i dalje bio dan; tanije, onaj sat
izmeu dana i noi kada je suvie vidno za veseli sjaj lampi, ali spoljanji svet ve polako
tone u prve naznake sumraka.
Automobil je skrenuo kroz kapiju od kovanog gvoa s dobro poznatim grbom, a
potom je gotovo beumno proao dobro odravanim prilaznim putem izmeu drvoreda jela
koji se pruao skoro itav kilometar. Venia se stresla, uprkos grejanju u automobilu.
Iznutra je kljuala od zbrke emocija, pokuavajui da se pripremi za moda najvei izazov s

kojim e se ikada morati suoiti.


Vilijam Aston Montegju bio je ovek naviknut da sve uvek bude po njegovom;
verovatno je ba zbog vojnike karijere postao tako nepomirljiv, pomislila je. Ipak, ba zbog
tog tiranskog ponaanja Venia se otuila od njega jo kao dete, a njena buntovnika i
nezavisna priroda njega je samo dodatno ljutila. Nije se radovala susretu s ocem, ali znala je
da radi sopstvenog mira mora saznati sve injenice o ovoj mranoj epizodi svog ivota.
Mora da se objasni s njim kako bi mogla ostaviti prolost iza sebe, ali ma koliko se trudila da
se opusti, oseala se upravo suprotno toliko toga se desilo u poslednja dvadeset etiri asa
da se zapravo oseala oamueno, kao kontuzovana.
Setila se mudrog saveta koji je dobila od Ping Lua. Dotakla je amajliju i ponovila ga u
sebi dok su se primicali kui. Naneta nepravda ne znai mnogo osim ako nastavite da je pamtite...
Zdrobite ruu besa tako da vam ostane samo miris na rukama... Nauite da opratate zla dela, kako ne
biste ostali veita rtva njihovih posledica. Odluila je da, ma koliko je truda to kotalo, nee
izgovoriti nijednu uvredu.
Aston Hol je kao arhitektonska celina bio pod zatitom drave; sagraen je krajem
esnaestog veka s namerom da traje. Dominirao je okolnim predelom, s fasadom od crvene
cigle koja je nosila dvokrilne prozore ukraene romboidnim umecima, i centralnim tremom
s noseim stubovima pod kojim su se nalazila dvokrilna vrata od hrastovine okovana
gvoem. Stroga a prostrana kua imala je tri sprata, s razuenim krovom, tjudorskim
lukovima i izuvijanim dimnjacima karakteristinim za doba u kom je podignuta. S obe
strane okruivali su je veliki bunovi rododendrona, koji su umnogome ublaavali njen
inae mraan izgled. Sve zajedno bilo je pre velianstveno nego lepo, pompezno a ne
udobno - i Venia je oduvek mrzela to mesto.
Svuda je bilo drvee: topole, vrbe i tuje; procvetalo bunje i fontane. U daljini, iza kue
s pogledom na jezero, stajala je ogromna magnolija u punom cvatu, u ijoj je senci Venia
provodila leta u itanju.
Mogla je u mislima da vidi terasastu batu iza kue, koja je u ovo doba godine puna
prolenog cvea: lale, narcisi, cinije i neveni, naizgled nasumino razbacani du krivudavih
staza; anemone koje se pruaju preko kamenih zidova terasa u blistavom obilju. Najvie je
volela one delove imanja koji su, poto nisu pred oima, bili manje utogljeni i mnogo
ivopisniji.
Automobil se zaustavio pred glavnim ulazom. Venia je nagonski prkosno podigla
glavu i ispravila ramena pre nego to joj je Dajls otvorio vrata. Okovana hrastova vrata
otvorila su se kao na neki tajni znak i pojavio se Soms, batler.
Dobro vee, gospoice Venia. Dobro doli kui. Nadam se da ste prijatno putovali.
Dobro vee, Somse. Veoma prijatno, hvala.
Ser Vilijam je u radnoj sobi. Rekao je da mu javimo kada budete spremni da mu se
pridruite za aicu erija u salonu. Veera e biti u osam, kao i obino.
Molim vas, recite ocu da u mu se pridruiti u pola osam. Hvala, Somse.
Ulazni hol bio je velianstven, s crno-belim mermernim podom. Zidovi su bili u boji
starog zlata, a iroko stepenite koje je vodilo na gornje spratove bilo je prekriveno debelim
zelenim tepihom. Skrivene elektrine lampe osvetljavale su unutranjost; zavese na velikom
prozoru na odmoritu bile su tamnozelene sa zlatnim arama. Jedini ukras bio je okrugli sto
od abonosa na samoj sredini hola, s velikom vazom punom belih kala - delovale su hladno,
strogo i prekrasno.
Venia je mrzela ovo mesto vie nego ikada ranije. Nagonski gaje uporedila s Miraom.
Iako je Aston Hol bio mnogo spektakularniji i velianstveniji, nekako nalik na muzej, jedva
je ekala da se vrati u toplinu Italije. Stojei asovnik u holu izbio je sedam puta dok se
penjala ka svojoj sobi.
U sobi je sve bilo potpuno isto kao pre godinu dana. Venia je skinula moderni pariki

mantil i pola da pogleda kroz prozor. Mlenobela izmaglica lebdela je nad jezerom i
pokrivala donji deo bate i imanja. Daleko na suprotnoj obali pruala se uma, nalik na crni
greben zapljusnut srebrnastom penom. Ostala je bez daha pred nezemaljskom lepotom
itavog prizora, a ipak iluzija mira koju je videla pred sobom imala je i pretei prizvuk. Jer u
njenom srcu mira nije bilo, samo divlja strast koja je gorela poput plamena. Bila je
zaprepaena i pomalo uplaena njenom silinom.
Nedostajao joj je Paolo, eznula je za njim; nije mogla da podnese bol to su razdvojeni,
pogotovo to je znala da je i on patio kada je uo istinu. Oseala se kao da je zahvaena
nekim ogromnim talasom. Hoe li on moi da oprosti? Hoe li moi da zaboravi? Ako je u
njegovim oima ona nepopravljivo okaljana svojim vezama s ovom porodicom, kako e
uspeti da nastavi ivot bez njega? Neka nevidljiva ruka dohvatila joj je srce, steui ga i
uvrui.
Dad i Paolo su ista osoba. Ping Lu je imao pravo mudri Kinez je to odmah znao. Sve se
kree ukrug, rekao je, s onim svojim tajanstvenim bledim osmehom. Venii je bilo teko da
odredi ta je oseala prema Dadu svih ovih godina. Verovatno bi rekla da ga nije volela.
Osim toga, kako da ga voli? Bila je povreena i slomljena. A ipak, tokom sveg tog vremena
u njenim mislima su skoro uvek bila seanja na neku etnju ili razgovor s njim. Iako su Paolo
i Dad ista osoba, sada je znala da voli ba Paola oveka koji je patio i kroz tu patnju stekao
neku vrstu saoseanja, velikodunosti i mudrosti, koje su, sad kad razmisli o tome, Dadu
uvek nedostajale.
Venia se umila i oeljala; nije nameravala da se presvlai. Nije dola ovamo da uiva
niti da uestvuje u drutvenom ivotu, nego da sazna poslednje mune detalje svoje
unitene ljubavne prie.
Kua je utonula u mranu tiinu dokje silazila na sastanak s ocem. ula je samo
kucanje sopstvenog srca i tiktakanje velikog asovnika u holu.
Dnevna soba u Aston Holu bila je jedna od est soba za prijem. Bila je prostrana,
gotovo kvadratnog oblika. Tri zida bila su prekrivena ogledalima, a izmeu njih stajale su
diskretne zidne lampe koje su prostoriji davale meki, ruiasti sjaj. Na etvrtom zidu
nalazile su se slike, Tarner i Endru Vajet. Sve je bilo u boji slonovae, s lakiranim hrastovim
podom preko kojeg je bilo prostrto nekoliko ilima pastelnih boja. Preko tavanice su se
protezale teke hrastove grede, a vrata i prozorski okviri bili su takoe od tamnog drveta.
Pod prozorima su stajale tapacirane nie za sedenje, sa zavesama i jastucima koji su se
savreno dopunjavali s drevnim rezbarenim nametajem i blagim sjajem starog srebra. Na
jednom kraju prostorije nalazilo se nekoliko stolova i tapaciranih stolica, a izmeu njih
crveni lakirani kineski stoi. U velikom kamenom kaminu gorela je vatra, a iznad njega
visila je velika uljana slika Aston Hola iz devetnaestog veka, okruenog negovanim
batama.
Kada je Venia ula, nije odmah ugledala oca. Sedeo je u jedinoj fotelji na drugom kraju
sobe, kraj jednog od prozora, pod svetlou stojee lampe. Puio je lulu.
Zdravo, oe.
Ustao je da je pozdravi kad je pola ka njemu. Ser Vilijam Aston Montegju bio je visok i
videlo se da je nekada bio snaan. Imao je grubo ali lepo lice, ali sada je bio ugojen i
proelav, s gustim, upavim obrvama koje su uvek jasno pokazivale svaku promenu
raspoloenja.
Venia, dete moje... izgleda umorno.
Poto nije pokazala nikakvu nameru da ga srdano pozdravi, nego se zaustavila kraj
prozora, njen otac je ponovo seo.
Pa eto, nisam spavala dvadeset etiri sata.
Nastupila je tiina dok su se uzajamno odmeravali.
Da...

A koliko vidim, za to mogu tebi da zahvalim, nastavila je otro.


Dola si da me ispita, dakle. Pa, izgleda da ti dugujem objanjenje.
Venia se zagledala u oca, a oi su joj plamtele od besa i neisplakanih suza. Mislim da
mi duguje mnogo vie od toga, oe; da li se slae?
Opet je nastupila tiina dokje ser Vilijam pukao lulu. Izraz lica bio mu je neproziran,
ali oi su mu izgledale umorne i stare, kao nikada ranije. Da. Zna, nije bilo planirano da
ispadne tako nije trebalo nita da mu se desi.
Venia je prekrstila ruke da joj se ne bi tresle od besa. Glas joj je bio hladan i grub. To
sad nije bitno. Kako si mogao da se uplie, da manipulie mojim ivotom i Paolovim...
mislim, Dadovim... na tako odvratan nain? Da li shvata ta si uinio? Zar uopte nema
savesti?
Razumem tvoj bes, ali u ono vreme mislio sam da inim ono to je najbolje za tebe.
Zagledala se u oca, rastrzana izmeu besa i ogromne tuge. Ja sam bila zaljubljena u
Dada, planirala sam da rodim njegovo dete, za ime boje tvoje unue.
Ser Vilijam je podigao ruke kao da se brani, ali gledao ju je sa svojim uobiajenim
osornim i iznerviranim izrazom lica, mada uz primesu nelagodnosti.
Da, duo... znam... sve je to veoma alosno, ali ja sam zaista mislio da te time titim.
Zagledao se u vatru u kaminu i zautao, kao da bira rei, borei se protiv svog ponosa.
Sada shvatam da sam pogreio, i ve deset godina ivim s tom krivicom. To je bio teak
teret... pokuao sam da pomognem Dadu koliko god sam mogao, ali tako da on, naravno,
ne zna odakle je pomo dola. Oduvek je verovao da mu je naa vlada obezbedila taj novi
ivot...
Njene oi boje ilibara ispunile su se prezirom. Misli, pokuao si da novcem iskupi
savest.
Lice ser Vilijama je otvrdlo. E pa, draga moja, ako eli tako da gleda na stvar, samo
izvoli, rekao je suvo, istresajui pepeo iz lule u pepeljaru na stolu. Ali u neku ruku, tvom
Dadu je mnogo bolje sada kao Paolu i...
Venia je ostala bez daha od tih rei. Ne mogu da verujem! Kako moe da bude tako
cinian? Ti si potpuno bez morala...
Ne, draga moja, nego sam realan i praktian, odbrusio je on.
Mlada ena zagledala se u oca, a oi su joj plamtele. Dad je potpuno izgubio seanje.
Da li shvata koliko je uasno iveti s vakuumom u glavi... izgubiti pojam o tome ko si
zaista?
Ser Vilijam je klimnuo glavom. Verujem da je prilino gadno, ali pogledaj to s vedrije
strane, rekao je mirno. On zna da je bio junak i da je uinio veliku uslugu svojoj domovini.
Dobio je potpuno nov identitet, i sredstva da stvori sebi odlian ivot to je i uinio, moram
priznati, i to veoma uspeno.
Ne budi takav licemer, oe! Sve bi to bilo u redu da nije namerno izmanipulisan da
prihvati tu opasnu misiju. Tvoj dragi prijatelj Robert Rajli mi je rekao da si iskoristio njegov
patriotizam. Ti si dobro znao koliko se nesigurno oseao meu kolegama koji su ili u
privatne kole.
Ima pravo, Venia, naravno. Priznajem da sam molio Roberta da mi uini uslugu i
regrutuje ga za ovaj zadatak. To je trebalo da vas razdvoji dovoljno dugo da... pa, da bar
jedno od vas raskine veze koje vas vezuju... A priznajem da sam presretao pisma koja ste
pisali jedno drugom...
Pisma? Moja pisma Dadu?
Da, tvoja pisma Dadu, koja su zaplenjena po dolasku, i pisma koja je Dad pisao tebi,
i koja su zaplenjena pre nego to bi napustila kasarnu.
Dakle, Dad nikad nije saznao da sam trudna, nije imao pojma da sam trudna?
Venia je mehaniki ponavljala rei, kao da jedva moe da pojmi ta se deava.

Ser Vilijam je malo oklevao. Nije.


Kau da se davljeniku itav ivot odvija pred oima, a sada je i Venia videla,
neverovatno jasno, sve dane koje je provela ekajui Dadovo pismo, i osetila je razoaranje
koje ju je obuzimalo kada se vraala praznih ruku posle odlaska do potanskog sandueta u
prizemlju. Sada su se sve kockice sloile. Vie nije bilo nikakve misterije: Dad ju je sve
vreme voleo. Oboje su bili rtve manipulacije onih koji je trebalo da joj budu najblii.
Sela je na tapaciranu klupu ispod prozora, grevito steui ivicu jastueta. Oi su joj se
napunile suzama.
O, oe, kako si mogao da uini tako uasnu stvar roenom detetu?, uzviknula je,
stegnutog grla. Samo zato... samo zato to ti se Dad nije dopadao... jer nije roen u istoj
visokoj klasi kao ti! Kako si mogao? Kako si mogao? Podigla je pogled, ali jedva je mogla da
pogleda u oca. Da li je i majka to znala?
Otac se nelagodno premetao u stolici. Da, ali ona je uvek bila odana najpre meni. Ne
sme da je okrivljuje ona je verovala da imam pravo i da treba da te zatitimo.
To nije nikakvo opravdanje za toliku podlost, sigurno si svestan toga. Mrzim te!
Venia je sva drhtala; nije mogla da prikrije svoju uznemirenost pred otkriem ovolike
podlosti oboje svojih roditelja.
Pa, ima pravo na to, dete moje. Glas mu je bio priguen dokje ponovo uzimao lulu.
Nikad ti neu oprostiti.
To me alosti, Venia, ali sasvim mogu da razumem tvoju reakciju. Ima dana kada i
sam sebi jedva mogu da oprostim, poluglasno je rekao ser Vilijam. Ponovo se zagledao u
vatru i polako izvadio duvankesu iz depa, pa poeo da puni lulu. Kada si izgubila bebu, i
kad sam te video kako lei u bolnikom krevetu, a Dad je isto bio u bolnici... pa, imao sam
vremena da razmislim. Znam da e ti moda biti teko da poveruje, ali svih ovih godina
eleo sam da nekako popravim stvar, a kada smo saznali da si se sluajno ponovo srela s
momkom, to je izgledalo kao odlina prilika.
Venia je prvi put te veeri malo bolje pogledala oca. Da, svakako je ostario; ak kao da
se i smanjio. Zaprepastila se kad je shvatila da on na nekada ponosnom licu nosi peat tuge.
Tokom itavog njenog detinjstva on je bio toliko obuzet poslovima da se veoma retko
zanimao za nju; a kada je odrasla, jedva da je i mislio na nju osim kada su se svaali oko
toga ime e se ona baviti u ivotu, naravno. Uprkos onome to je sada pokuavao da joj
kae, njen bes nije mogao tek tako da umine; i dalje nije mogla da mu oprosti sav jad koji je
naneo Paolu i njoj. Odluno je podigla bradu.
A da si se ponovo upleo, kao Rajli, moda bi mi po drugi put unitio ivot. Ne mogu
da zamislim kako e ti Paolo oprostiti sve zlo koje si mu naneo. Kako da mi pogleda u oi
posle onoga to si mu uinio, ti, moj otac?
Ser Vilijam je podigao upave obrve. Mislim da ga potcenjuje. Paolo je pametan
ovek. Njegova reakcija bila je veliko iznenaenje. Vie se potresao zbog tebe nego zbog
sebe. Prvo to je rekao, kada je saznao istinu, bilo je: Sirota Venia, kako je njoj bilo teko.
Ispustio je zvuk nalik na neto izmeu gunanja i smeha i pogledao kerku u oi. Stvarno
je neobian, taj tvoj Paolo! Sad kad ste ponovo nali jedno drugo, i uprkos svim nesrenim
dogaajima, ipak ete imati svoj srean kraj, a ja u moi mirno da legnem u grob. Tvoja
nana Horen esto je govorila: Ako su dva srca istinski suena jedno drugom, sudbina e nai
naina da ih ponovo sjedini. Nikad nisam razumeo ni pola od svega to je ta ena govorila, niti
ta joj je to znailo a sada znam. Dobra je to ena bila, nana Horen... Vas dvoje ete na kraju
ipak biti zajedno, a posle svega to se deavalo, drago mi je to je tako ispalo.
Venia ga je pogledala. Pretpostavljam da si unitio sva pisma.
Ne, sauvao sam i tvoja i Dadova pisma, i drao sam ih u sefu sve vreme. Ser
Vilijam je posegnuo ka stoiu kraj fotelje i podigao debeli beli paket. Evo ih, neotvorena
su. Radi s njima ta god eli.

Venia je pogledala u oca s licem punim uenja i prebacivanja. Ustala je da uzme


pisma. Malo je kasno, ali uzeu ih, hvala. Barem si imao obraza da ih ne otvara i ne ita
sigurna sam da e Paolo eleti da proita moja pisma, isto kao to ja elim da proitam
njegova. Bilo joj je teko da ne zvui sarkastino. Otac se namrtio.
Zar mora da bude tako ogorena? Venia, ao mi je to sam te toliko povredio. Ne
zameram ti to me mrzi. Ipak, nadam se da e jednog dana smoi snage da mi oprosti.
Venia se zagledala u koverat, okreui ga u rukama. Tiho je uzdahnula. Posle svega
to se desilo, uprkos besu, i dalje je elela da veruje da je njenom ocu iskreno ao.
Pretpostavljam da sam ti, negde duboko u sebi, ve oprostila. Ipak si mi otac... ali nikad ne
bih dozvolila da te Paolo vidi. On je ve dovoljno prepatio i zaista ne znam kako u moi da
ga pogledam u oi. Stvarno se stidim.
Vilijam Aston Montegju ustao je iz fotelje i zakoraio ka kerki. Spustio joj je ruku na
miicu.
Neu vam se nametati, ali molim te, znaj da e vam ova kua uvek biti otvorena vama
i vaoj deci.
Paljivo ga je pogledala u lice. Hvala ti, apnula je. Potom joj se lice ponovo smrailo
i odmakla se od njega, odbijajui njegovo nespretno saoseanje; kratkotrajno primirje bilo je
okonano.
Ser Vilijam dugo je gledao u svoju ker. Dau ti jo jedan savet na kraju, rekao je
najzad. Nije dobro stalno gledati unazad. Svakako predaj pisma Paolu, ali ne bi valjalo da
ponovo preivljava sve to. Sada kad zna sve to je potrebno da zna, ostavi prolost na
miru i budi srena.
Venia se alosno osmehnula. Ovaj put si moda u pravu...
Hoe li da veera sa mnom?
Ne, hvala; veoma sam umorna i volela bih da mi Soms ili Deni donesu neto u sobu.
Odlazim odmah ujutro.
Ser Vilijam se suvo osmehnuo i klimnuo glavom, kao da ga njen odgovor ne udi. U
poslednje vreme veoma malo spavam moda po par sati svake noi. Biu u radnoj sobi, ako
bude elela da se pozdravi.
Veniin pogled malo se ublaio. Nikada nije videla oca ovako skruenog. U ovoj
prostranoj sobi izgledao je upola manji nego to ga je pamtila.
Da, oe, naravno. Doi u da se pozdravim pre odlaska.

***
Sputala se no. Paolo je dobro napredovao krivudavim putem ka San Stefanu.
Pogledao je na svoj roleks. Ve je bilo kasno, a on je hteo da se naspava pre nego to ujutro
krene za Veneciju. itavo telo obuzela mu je blaga uznemirenost, jer svaka krivina na putu
vodila ga je sve blie Mirau, gde e moi da se nadie i da se spakuje. Barem nee morati
da se raspravlja s Antoniom, pomislio je. Kada je telefonirao Ernestini da joj javi da stie,
ona ga je s velikim zadovoljstvom obavestila da je domar napustio kuicu i nestao, povevi i
psa. Kao da je znao ta mu se sprema, pa je radije izbegao suoavanje s gnevom poslodavca.
uma je ustupila mesto vinogradima, koji su se irili na obe strane puta dok je auto
hitao ispod sve tamnijeg neba. Paolo je pogledao u mesec, koji tek to je izaao. Pitao se ta u
tom trenutku radi Venia, gde je, ta osea. Moda je napustila grad; mogla bi biti bilo gde.
Sada je znao da mora da je pronae.
Venia... uprkos oku koji je doiveo kada je saznao da je bio rtva opake manipulacije,
Paolo je osetio i neku vrstu olakanja. Skoro kao da je povratio deo svog identiteta... Venia
je bila, i jo uvek je, jedina ljubav njegovog ivota. Oduvek je postojala samo ona. Zato ga to
nije udilo? Sada je sve imalo smisla. Od trenutka kad ju je ugledao one maglovite veeri u
Veneciji, oseao se kao da je oduvek poznaje.

Duboko je udahnuo, pokuavajui da obuzda bolnu elju za njom, koja mu je obuzela


itavo telo. Miii oko usana trzali su mu se od napetosti to ne mogu da je smesta poljube,
ruke su ga bolele od elje da je zagrli, svaki deli tela eleo ju je kraj sebe. eleo je da je
privije uz sebe i da ispuni plua slatkim mirisom njene kose... da dotakne njenu barunastu,
svilastu kou. Tek tada e uminuti ovaj nemir koji ga dri, ovo oseanje izgubljenosti i
usamljenosti koje ga je zaposedalo kad god se odvoji od nje.
Pokuao je da misli na druge stvari, na ono to mu je bilo na pameti otkako mu je
Robert Rajli rekao istinu. Doekao je to s pomeanim oseanjima. U prvi mah srce mu je
lupalo kao ludo i grlo mu se steglo da je jedva disao; za trenutak je mislio da e ga ok od
saznanja ubiti. Potom, kad je efekat prvog udarca proao, zamenili su ga neverica, bes,
revolt, mrnja, ali i ljubav, ak i neka vrsta radosti, borei se za nadmo u njegovom
izmuenom, zbunjenom umu. Rajli je planirao da se sastane i s Veniom, i da joj sve ispria;
uverie je da potom ode u Englesku da razgovara sa svojim ocem. Kako e ona reagovati?
Hoe li oprostiti lai i varke u proteklih deset godina? Hoe li oprostiti lai koje je on bio
primoran da joj govori? Polako, kako mu se vraala sposobnost da razumno misli, potraio
je utoite u manastiru na Sardiniji, gde je ve odlazio u potrazi za pomoi i savetom, jer to je
bilo jedino mesto gde je znao da e mu ponovo pomoi. ok i strah od Veniine reakcije
naterali su ga da se zatvori u sebe. Iako ga je to bolelo isto koliko i ovaj novi sudar sa
stvarnou, nije mogao da se natera da razgovara s njom dok ne nae prave rei kojima e je
vratiti.
Sama pomislio na ono to je ser Vilijam Aston Montegju uinio njemu, kao i sopstvenoj
kerki, i dalje mu je nanosila fiziki bol, ali silina prvobitnog uasa je prola i sada je znao da
mu je tih nekoliko dana koje je proveo usamljen u manastiru stvarno koristilo. To to je
priao o besu i mrnji prema tom oveku stvarno je, u neku ruku, ublailo bol i ogorenje;
iako je i dalje oseao gnuanje, bio je svestan ogromnog mira i prihvatanja, koje nije osetio
otkako se probudio u bolnikom krevetu pre deset godina.
Paolo se seao monaha kojem je otvorio srce; sluao ga je paljivo i strpljivo, lica
nepokretnog kao od kamena, drei koate prste smireno prepletene kao da mu je to prelo
u naviku posle beskrajnih molitvi; njegove plave oi mirno su i ljubazno gledale Paolovo
izmueno lice.
Rei tog visokog, mravog oveka s orlovskim crtama lica i neobino grubim glasom
sad su mu odjeknule u seanju; Mrnja ne lei nita, sine moj, i nije na nama da sudimo bilo
kome. Velika je teta kada se roditelj toliko uplete u ivot deteta, ali zna, Bog u svojoj
beskonanoj dobroti ne naputa nikoga... ivot nije tako lako unititi... i ak i da nije na kraju
sve ispalo dobro, kao to jeste, valja da oprostimo. Bog u svojoj velikoj dobroti svakog dana
oprata svakome od nas. Veoma je lako oprostiti kada razumete neije motive. Ne verujem
da su Veniini roditelji bili voeni sebinou, samo su pogreili.
Paolo je vre stegao volan dokje put krivudao pred njim. Ponovo su mu se vratile
misli koje su ga ve danima progonile. Hoe li Venia moi da mu ponovo veruje? ta ako...
Oblio ga je hladan znoj od pomisli daju je moda izgubio... Veniu, ljubav svog ivota.
Drevni zidovi Miraa pojavili su se iza sledee krivine. Paolo je pritisnuo gas, i moni
auto poleteo je uzbrdo. Osetio je da mu se miii napinju a puls ubrzava. Kad je proao kroz
kapiju, naglo je usporio i stao pred ulaznim vratima. Blistavi prozori na velikoj kui bacali
su bledoutu svetlost na poljunani prilaz. Mesec je sijao na nebu, zapljuskujui itavo
mesto svojim sjajem.
Bez razmiljanja je poao ka Sireni. Ako noas ne moe da bude s Veniom, moe
makar da proe kroz batu oko kuice i okrui se odjekom njenog prisustva.
Kad se pribliio kuici, ugledao je neiji obris ocrtan pred tamnoljubiastim veernjim
nebom. Osetio je da mu krv kljua u venama i da uzbuenje narasta u njemu. Za trenutak je
sklopio oi, kao da eli da izbrie privienje.

Ali kad je ponovo pogledao, ona je i dalje bila tu: Venia je sedela na padini, okrenuta
leima, zagledana u more.
Zemlja, more, ena njegova ljubav sve je lealo kao zaarano pod veernjim svetlom a
ta lepota imala je ogromnu snagu. Svet kao da se polako okretao, izgubljen u dubinama
potpune tiine, postajui sve udniji i sve lepi iz asa u as. Sve je bilo prigueno, kao u
ekstazi.
Paolo je stajao kao izgubljen u slici, kao da stoji tik izvan celog prizora. Srce mu je
snano tuklo: ona je dola kod njega. Za trenutak je jasno video da je uvek bila s njim:
godinama je bila negde duboko u njemu, odjek ljubavi toliko iste i duboke da je preivela
ak i unitenje njegovog pamenja. Paolo nije mogao da odredi ta Venia predstavlja za
njega, jer je to bilo neto izvan i svuda oko njega.
Sova je dva puta nesigurno huknula, to je samo naglasilo optu tiinu. Posle kratke
pauze s drugog kraja bate zauo se prigueni odgovor, a onda je ptica proletela s tekim
zamasima velikih krila, mlenobela u polutami, skoro beumna. Venia ju je ipak ula i
okrenula se... i pogledala ga pravo u oi. Za trenutak se tiina produbila, kao i tama, koja je
postala skoro opipljiva.
Venia je ustala, kao u snu, i pola ka Paolu, a oi su joj blistale od bezbroj emocija. Dok
ju je, nepomian, gledao kako mu se pribliava, Paolo se pitao kako ljudi ita uspevaju da
saopte govorom. Znao je da bi mu rei odlino sluile sa drugim ljudima, u drugom ivotu;
bilo je polutonova i prizvuka razumevanja koje mogu da razumeju samo oni koji su doiveli
neto slino... ali rei, same rei koje bi izrazile ovo jedinstveno i konano sjedinjenje koje je
u ovom trenutku oseao prema Venii rei su tu bile nedovoljne. U vazduhu izmeu njih
postojala je prekrasna, nema napetost.
Zato Paolo nije rekao ni re dok mu je ona prilazila, ali pogled mu je poivao na njoj
dokje koraala u potpunoj tiini. Kada je stigla do njega, upitno ju je pogledao. Ne govorei
nita, prosto ju je privukao u zagrljaj, tako da su im tela bila priljubljena jedno uz drugo.
Gledajui je, oseao je da ona vie nije samo ona; bila je i deo njega, kao to je on bio deo nje,
postali su jedno. Muke su bile okonane.
Paolove oi, nekad ozbiljne i neprozirne, moda i pomalo upitne negde u dubini, sad
su se promenile i odraavale su potpuni mir. Sagnuo se i neno je poljubio, najpre u elo, pa
u usta koja su ekala razdvojenih usana. Dok su stajali vrsto zagrljeni, okrueni meseinom
u bati Sirene iznad mora, mogao je da joj vidi lice, uvek iznova oaravajue, kako postaje
jo privlanije toliko je spokojno bilo. Onda je oblak zaklonio mesec i podigao se hladni
vetar. Kao da im nije bilo dozvoljeno da vide sopstveno ushienje da ne bi naljutili bogove.
Paolo je podigao Veniu i poneo je u kuicu.
Te noi vodili su ljubav s prisnou kakvu ranije nisu oseali. To novo oseanje nije
imalo nikakve veze s onim kad su nedavno vodili ljubav. Njihova tela kao da su se setila
svega, pa i onoga to ni sami nisu oekivali. Imali su oseanje ispravnosti, kao da su se
vratili kui, i to ih je obavijalo poput nenog zagrljaja.
ivot e se nastaviti, takav je prirodni red stvari, i mnogo ta u njima dvoma morae da
zaceli; ali veeras su tuga, bes, aljenje nestali u zaboravu dok su vodili ljubav.
O, Paolo, toliko sam srena da bih mogla da umrem odmah! apnula je Venia dok je
on grlio njeno jo uvek uzdrhtalo telo, a oi su joj blistale poput zvezda od ljubavi, nade i
smeha.
Ne govori o smrti, tesoro mio dovoljno dugo smo bili mrtvi. Sutra poinjemo da
ivimo.
Da, sutra... kakva divna re... na ivot e se sastojati od budunosti.
Oni su dvoje zaljubljenih ljudi, mukarac i ena. Koraae ruku pod ruku svojom
srebrnastom stazom i penjae se stepenitem ka mesecu; Paolo e je paziti i tititi dok god je
iv, a Venia e mu stvoriti dom, rodie mu decu i nadoknadie mu godine jada koje je

trpeo. Pripadaju jedno drugom... nita drugo nije vano. Najzad su odjeci njihove ljubavi
stigli do bogova, a ivot je postao divan jer su dokazali da ipak zasluuju svoj sreni kraj
prie.
No je odmicala i mesec je nestao, i tamne senke prekrile su njihova prepletena tela, ali
sve to su njih dvoje videli bilo je udo novog svitanja u oima onog drugog.

Kraj

Hanino pismo
Draga itateljko,
Hvala ti to si proitala No karnevala nadam se da je pria o Venii i Paolu dotakla tvoje
srce koliko i moje. Ako si uivala u prii, bila bih ti zahvalna ako napie prikaz. Povratne
informacije od mojih italaca za mene su neverovatno zadovoljstvo, a pomau i da ubedimo
druge itaoce da uzmu u ruke neku od mojih knjiga.
Za vesti o mojim novim delima, molim da me poseti na mom sajtu
www.hannahfielding.net ili me potrai na Fejsbuku ili Tviteru.
Sve najbolje,
Hana

O autorki
INTERVJU S HANOM FILDING
LJUBAVNI ROMANI
Koji su najvaniji elementi savrenog ljubavnog romana?
Bekstvo od stvarnosti s uverljivim zapletom, malo napetosti, velianstvena okolina i
likovi koji su stvarni i zanimljivi.
ta ini savrenog junaka?
Fiziki izgled je vaan, ali harizma i snaga karaktera su jo vaniji, po mom miljenju.
Volim da vidim ravnoteu izmeu muevnosti i ljubaznosti, zatim duhovitost i naravno
strast, strast, strast! Volim gospodina Roestera iz Dejn Ejr ba zato to je ljudsko bie.
Volim junake koji nisu savreni; to ini priu mnogo ivljom.
ta ini savrenu junakinju?
Lepa, snana ali ipak enstvena, inteligentna i strasna; odreena koliina nevinosti i
nesebinost pri voenju ljubavi. Moja omiljena klasina junakinja je Dejn Ejr: odluna ali
enstvena, strasna po prirodi, s jakim oseanjem samopouzdanja i pravde; divim se njenoj
doslednosti i velikodunosti. Sve moje junakinje su do izvesne mere naivne kada se radi o
emotivnim iskustvima: to je svakako element koji ukazuje na to da sam i ja u mladosti bila
naivna.
Hana Filding Zato piete ljubavne romane?
Ja sam neizleivo romantina strasna i matovita sanjarka, zaljubljena u prekrasna
mesta koja sam posetila putujui. Piem ono to potie pravo iz srca: ljubavne romane.

NADAHNUA
Kada i gde ste poeli da piete?
Prie i pisanje su oduvek bili deo mog ivota. Moja baka je objavljivala poeziju, a moj
otac, vet pripoveda, objavio je knjigu o istoriji nae porodice.
Guvernanta mi je priala neverovatne prie, a kad mi je bilo sedam godina, sklopile
smo dogovor: za svaku priu koju mi ispria, ja u njoj ispriati jednu. Ogromna kua u kojoj
sam odrasla nalazila se u egipatskom gradu Aleksandriji, na brdu s pogledom na
Sredozemno more. Moja soba imala je velianstven pogled na veito promenljivo more, i to
mi je neopisivo podsticalo matu. Sanjala sam o prinevima koji su na leteem ilimu
dolazili iz dalekih zemalja, o princezama obuenim u haljine istkane od sunevih i
meseevih zraka, o zmajevima koji izranjaju iz talasa i udaraju o stenje ispod mojih prozora.
Kasnije, u manastirskoj koli u koju sam ila, francuske monahinje koje su nas uile posejale
su u meni ljubav prema reima i knjievnosti. Kad mi je bilo etrnaest godina, pisala sam
kratke ljubavne prie koje su kruile mojim razredom; zato sam bila veoma popularna kod
vrnjakinja, ali ne ba i kod nastavnika!
Citirau Anais Nin: Ako ne diete kroz pisanje, ako ne plaete kroz pisanje, ako ne
pevate kroz pisanje, onda nemojte pisati. Ja radim sve to. Pisanje je moj ivot.
Umetnost, kultura, hrana i moda osnovne su odlike No karnevala. Po emu mislite da one
pomau prianju prie?
Volim da prenesem na papir svaki detalj koji smisli moja mata sva ula su ukljuena,
tako da italac moe da stvori jasnu sliku o sceni koju opisujem i da razume likove i njihove

reakcije. Pii o onom to zna i pii iz srca, to su moje devize.


Moja guvernanta bila je polu-Italijanka i polu-Francuskinja, a moja kerka Aleksandra,
kojoj sam posvetila No karnevala, predaje istorije italijanske umetnosti irom Italije, pa sam
za ovu knjigu imala mnotvo odlinih podataka. Osim toga, mnogo sam putovala po Italiji, a
u okviru istraivanja za ovu knjigu spremala sam mnoge venecijanske i toskanske
specijalitete, sluala sam italijansku muziku i gledala sam klasine italijanske filmove...
Oduvek su me zanimali moda i nakit, i zato uivam da opisujem ta moja junakinja ima na
sebi. Italijanska moda je divna!
Da li verujete u sudbinu?
Do izvesne mere verujem u sudbinu, ali pravo da vam kaem, verujem da i sami
kreiramo svoju sudbinu: Aide toi et le ciel taidera, volela je da kae moja guvernanta: pomozi
sebi pa e ti i nebo pomoi. Definitivno verujem da ima ljudi koji poseduju esto ulo. Osim
toga, ja sam romantina i uvek mi se inilo da vidovnjaci deluju tajanstveno i romantino.
Zato u mojim romanima esto uestvuju i sudbina i vidovnjaci.
Da li svoje romane uvek smetate na egzotina mesta?
Do sada je bilo tako, jer ta mesta dobro poznajem, i zanimljiva su mi i inspiriu me.
Topla ljudska priroda, zanimljivi obiaji i tradicija, ive boje predela, bogati ukusi njihove
kuhinje, strast u njihovoj muzici i njihov jezik... sve to pomae mi da naslikam bogatu i ivu
sliku u koju u smestiti moje ljubavne zaplete; da ne pominjem njihove tamnopute, seksi,
mrane junake koji e oboriti moje junakinje s nogu svojom strau i svojom muevnom
sredozemnom preduzimljivou!
Ako bih morala da odaberem etiri najromantinija mesta na svetu, to bi bili Alhambra
u paniji, koja je prava palata iz Hiljadu i jedne noi, zapanjujue lepa i prosto poziva na
matanje; zatim Oksford u Engleskoj, grad prepun starine; Nacionalni park Jelouston u
Sjedinjenim Amerikim Dravama, zbog fantastinih predela koje je oblikovala priroda; i
Asuan u Egiptu, gde pustinjske noi donose beskraj, venost i lepotu upravo one velike
emocije koje nadahnjuju ljubavne prie.
U vaim knjigama uvek je prisutna priroda, gotovo kao poseban lik. Zato vam je priroda toliko
vana?
Oduvek sam kao pisac obraala posebnu panju na okruenje: na opis prizora i
zvukova, mirisa, ukusa i teksture. Lokacija ima ogromnu mo da oboji itavu priu. Sve
moje knjige su nastale na putovanjima; dok njukam po sporednim uliicama i kafeima,
sreem se s lokalnim iteljima i razgledam predele i naravno, mnogo itam o razliitim
kulturama. Moj cilj je da itaoce prenesem na mesta koja sam posetila i koja volim. U neku
ruku, svoja lepa iskustva delim s osobom koja mi je uinila ast da ita moju knjigu.
Tokom pola godine moj dom je u Kentu, u Engleskoj, a drugu polovinu provodim u
Francuskoj, na junoj obali Provanse u okrugu Var. U mojoj francuskoj kui mogu da
gledam prekrasne izlaske i zalaske sunca, najlepe mogue. Kad god sedim na verandi i
gledam arobnu predstavu koju prireuje priroda, prosto moram da se zaljubim u to mesto,
u itav svet, u sam pojam ljubavne prie a tada rei same teku na papir.
Vae knjige su pune divnih izreka. Imate li neku omiljenu?
Imam mnogo omiljenih izreka i citata, ali najvie mi je koristila ova: Ako ne uspe iz
prve, probaj ponovo i ponovo. To mi je otac govorio svaki put kad bih se iznervirala to ne
mogu da uradim ovo ili ono. Kad god sam na kraju nerava i u iskuenju da odustanem od
toga, ujem njegov ohrabrujui glas i to mi daje novu energiju.

AUTORKIN IVOT
Kada i gde piete?

U neku ruku, ja uvek piem ako ne ba bukvalno, onda razmiljam o tome.


Kad sam u Francuskoj, uglavnom piem u svojoj sobi s pogledom na najlepi pejza na
Sredozemlju, ali piem i u senici. Po sunanim danima, kad nije velika guva, ponekad
odem na jedno od mojih omiljenih mesta na obali i tamo sedim satima sanjarei i planirajui,
ili ujedan od mnogih ulinih kafea u oblinjim gradovima, gde mogu da pijuckam belu kafu
i do mile volje posmatram ljude. Engleski predeli nisu tako upeatljivi i ivih boja kao zaliv
Sen Trope, pa mi je ovde glavno utoite i nadahnue naa hrastovinom obloena biblioteka,
u kojoj piem okruena delima svojih omiljenih autora dok vatra bukti u pei a napolju
zavija oluja.
Ko je va omiljeni ivi pisac?
Moj omiljeni pisac je obino onaj koji je napisao poslednju knjigu koju sam proitala!
Pohlepno itam i redovno stavljam prikaze na svoj veb-sajt.
No karnevala Koje va omiljeni klasini pisac?
Omiljeni su mi svi francuski romantiari iz devetnaestog veka, sa ijim knjigama sam
odrasla. Prodirala sam ih kao tinejderka i jo uvek rado ponovo itam meni omiljene prie
i pesme Viktora Igoa, Teofila Gotjea, Balzaka, Stendala, atobrijana i Lekonta de Lila, da
nabrojim samo neke.
Da niste pisac, ime biste se bavili?
Renovirala bih starinske kue (to sam i radila pre nego to sam se dala na ozbiljno
pisanje) ili bih bila trgovac antikvitetima. Volim da preturam po buvljim pijacama razliitih
zemalja i da uim o drevnim civilizacijama.
Saznajte vie na www.hannahfielding.net

Hana Filding NO KARNEVALA 2015.


I izdanje
Za izdavaa Miroslav Josipovi Nenad Atanaskovi Saa Petkovi
Izvrni urednik Dubravka Trii
Urednik Svetlana Babovi
Lektura / Korektura Eva Ban / onja Markovi
Dizajn i prelom Vulkan izdavatvo
tampa Vulkan tamparija Vojvode Stepe 643a, Beograd
Izdava Vulkan izdavatvo d.o.o.
Gospodara Vuia 245, Beograd office@vulkani.rs www.vulkani.rs
Tira: 1.000 primeraka
CIP KATALOGIZACIJA U PUBLIKACIJI dostupna je u Narodnoj biblioteci Srbije,
Beograd
COB1SS.SR-ID 212671756

You might also like