UJEVIEV FELJTON U TRADICIJI HRV.

FELJTONISTIKE PRAKSE (Nemec)

- javlja se feljtonima u razdoblju kada taj anr doivljava svoje stvaralake vrhunce to je
vrijeme velikih feljtonista: Nikola Poli, Ulderiko Donadini, Josip Horvat, Vjekoslav Majer,
Julije Benei, Milan Begovi i dr.
- do Ujevieve pojave tek dva temeljna modela feljtonistikog diskursa: prvi je oblikovao
enoa, a drugi Mato
enoa
- feljton na tragu Jana Nerude; slui konstituiranju moderne hrv. nacije pa stoga najvie
usmjeren na polit. i soc. sferu pragmatian je, utilitaran
- karakteristine teme: jezik, identitet, mentalitet, nac. svijest, slavenska sloga,
odnaroivanje..., aktualni polit. i kulturni dogaaji
- obraa se na popularan, pristupaan nain prosjenom itatelju novina
- nacionalno-funkcionalan model koji bi se uvjetno mogao nazvati prosvjetiteljskim, ne
u stilskom smislu nego u smislu intencija
Mato
- u skladu sa svojim estetskim idealima i od feljtona stvara umjetniki oblik
- feljton vie nije anr na pola puta izmeu urnalizma i literature nego je isto literarna
vrsta, nimalo inferiorna, a novine su samo medij njegova posredovanja
- artistiki feljtonistiki model pjesniki izraz nije u slubi nekog konkretnog cilja
(kritike, prosvjeivanja, informacije, poruke) nego slui za postizavanje estetskoga uinka
Ujevi
- feljton je moderan, elastian, protejski oblik podoban za razliite uloge i funkcije
- feljtonski anrovski prostor se iri, buja, sa sve veom filozofskom zasienou
znaenjskog konteksta
- pie o svemu i svaemu: aktualni umjetniki, kult. i polit. i drut. dogaaji, arhitektura,
medicina, povijest...
- ne podilazi itatelju, tovie, njegovi feljtoni prizivaju recipijenta solidnije kulture,
obrazovanja pa i stanovitih artistikih dispozicija
- analitikoeruditski model: u svojim najboljim ostvarenjima pretvara ga u suptilnu
igru duha, riznicu znanja, asocijacija, opservacija i refleksija
- tekstovi obino sadre neku osnovnu jezgru ili tezu (aktualni fenomen, drut. ili filoz.
problem, impresija, dosjetka, anegdota, opservacija ili neki drugi vanjski poticaj) koja se
potom nadograuje asocijacijama, eruditskim refleksijama, retorikom argumentacije,
analizama i literarnim sredstvima (figuralnim govorom)
- sluei se tehnikama umjetnikog oblikovanja i figuralnim govorom Ujevi ne tei
stvaranju fikcionalnog svijeta nego afektivnim stilskim sredstvima maskira referencijalni
okvir i dovodi feljton u blizinu hijerarhijski viih anrova; u nekim feljtonima stavlja
naglasak na samu poruku, odnosno afirmira poetsku funkciju jezika (Jakobson)
- dva su osnovna tipa Ujevieve feljtonistike: 1. proces dogradnje i punjenja jezgre ide u
misaonom i analitikom smjeru, feljton se iri i pribliava eseju ili raspravi (Lirika na
tritu, Ulomak podliska protiv podliska, Hvalospjev sportskom padobranu, Sumrak
poezije, Kraljiice...); 2. u fazi dogradnje feljton dobiva siejnu obradu, pretvara se u
narativne skice i impresije (Himnika ulice, Ljudi za vratima gostionice, Kauuk djevojka...)
- svojim interesom za fenomene i miteme sadanjice i, osobito, za njihovu medijsku
prezentaciju, Ujevi ve otvara vrata novom tipu autoreferencijalnog, medijski
osvijetenog feljtonizma koji e poslije Drugoga svjetskog rata razviti oljan, Tenera,
Mandi i Berkovi
- u pozamanom broju tekstova u Tinovim Sabranim djelima toan korpus feljtona teko je
odrediti: mnoge je tekstove nemogue etiketirati jednoznanom generikom odrednicom
feljton, nego oni pripadaju irokom, elastinom, anrovski teko odredivom prostoru
feljtonistikog diskursa, odnosno diskursivne prakse u kojoj se mijeaju el. razliitih
vrsta, knji. i poluknji. od feljtona, eseja, putopisne proze i impresije do humoreske,
kozerije, crtice, vinjete, beletrizirane reportae itd.
- najvei dio Tinove feljtonistike proizvodnje nastao u okviru slubenih urnalistikih
obaveza
- najvei broj tekstova nastaje izmeu 1930. i 1940.

- sam Ujevi negativan je prema feljtonu: uspon novinstva i moderni brak izmeu
knjievnosti i urnalizma rezultira posebnim tipom knjievnika koje e on pogrdno nazivati
biljekari, a cvjetanje biljekarstva vodilo je kultu feljtona, to znai kultu lakoe, upravo
nespreme i nesolidnosti
- 1940. u boinom broju Hrvatskog radnika pie feljton protiv feljtona: razvija tezu da
je feljton proizvod kavane i kulture kapucinera, dokolice i tenje za razbibrigom, ali i da je
izraz kulturne epohe, kada je malograanski duh na se navukao raskone haljine; feljton
je rad po narudbi i to je umjetniki nemoral, osobito za pisce u stihu i prozi; feljton je
proizvod traenja zabave, djelominih senzacija i kabotenstva pa operira svakovrsnim
alama, opim mjestima, trikovima, trivijalnostima...; feljton dodue sadri i znaajne
formalne osobine kadre da frapiraju, da se usijeku, da iznenade, on je esto bio kola
drskosti i nadmetanja, ali ipak u cijelosti znai ustolienje novinstva usred
knjievnosti ; feljton je kurziv knjievnosti; feljton moe biti trpljen ako je jezgrovit i
duhovit; nema feljtona bez rakete, bez poante
- Ernst Eckstein, koji se dri ocem istraivanja feljtona, pie da feljton izvire iz bogatstva
razliita ugoaja i, ba kao i lirska pjesma, pravi feljton nije napravljen nego doivljen;
feljtonist nam prikazuje stvari kako se one odraavaju u njegovoj osobnosti