TRIVIJALNOST I INTERTEKSTUALNOST U ROMANU TEFICA CVEK U

RALJAMA IVOTA

Pod pojmom se trivijalne knjievnosti podrazumijevaju djela koja, napisana po

odreenoj abloni, slue zabavi, jeftinomu nainu zadovoljenja itateljskih afiniteta te su
namijenjena iroj publici. Kako autorica Kolanovi (2006: 12) istie, rije je o tzv. "fast
foodu" knjievne industrije, ljubiima i krimiima dostupnima danas na svakom kiosku. To su
djela koja se prodaju po pristupanim cijenama te svojim naslovnicama privlae pozornost
itatelja.
Roman je tefica Cvek u raljama ivota specifian spoj trivijalne i visoke knjievnosti.
Solar (1995: 103111) naglaava kako ljudi ele itati ono to nisu, ali ono to bi eljeli biti.
Naime, svakodnevni se ivot esto povezuje s trivijalnom knjievnou. injenica je to koja
je samo djelomice tona jer se u trivijalnim romanima ne opisuje svakodnevica, nego se kroz
prezentaciju svakodnevnih likova percipiraju nae elje, one neostvarive ili teko dostine, ali
i frustracije. Tipian lik trivijalnoga romana mrzi dosadu i tei za junatvom, bilo u
rasvjetljavanju kriminalnoga ina ili u postizanju idealnoga braka i zasluenoga bogatstva pa
se tako trivijalna knjievnost moe smatrati nekom vrstom utopije, emu u nekim segmentima
Dubravka Ugrei u svom romanu i podlijee. Prvenstveno je to vidljivo u samom odabiru
glavnoga lika romana. Prema ekiu (2006: 85) u romanu je prvenstveno rije o tzv. malom
ovjeku, njegovim intimnim eljama i nainima na koje on tei ostvarenju vlastitih ambicija.
Doista, rije je o djevojci tefici, tipkaici, koja tei ljubavi prolazei kroz brojne frustracije,
ali na kraju se, tako se barem ini, njezine ambicije ostvaruju pojavom Mistera Frndia. Time
se Ugreika odluila podvrgnuti "pravilima" trivijalnosti, no ona naglaava mogunost
ostvarenja ljubavne utopije, ali iz toga ne saznajemo hoe li se ta ljubav uistinu ostvariti ili ne.
Takoer, uvoenjem likova kao to su ofer, Intelektualac, Trokrilni, imenovani tefiini
ljubavnici svode se na ablone te prerastaju u tipine likove opih ljubavnih romana bez
snanije individualne crte (eki 2004: 87).
S druge strane, roman moemo sagledati kao svojevrsnu parodiju na anr trivijalne
knjievnosti, iako eki (2004: 85) istie kako se Ugreika ne odnosi prema mnogo emu
negatorski, to potvruje tvrdnjom da njezina sklonost prepoznatljivim obiljejima enske
proze nije ironian izbor. Naravno, kako i naglaava eki (2004: 93), sklonost autorice

prema trivijalnom anru knjievnosti javlja se i zbog tadanje postmodernistike tenje da se

strogo odijeli trivijalna od visoke umjetnosti. Kako spominje Mirjana Jurii u Biljeci o
piscu, Dubravka Ugrei u svojim najboljim romanima, tefica Cvek u raljama ivota iz 1981.
godine i Forsiranje romana reke iz 1988. godine, u sredite zanimanja stavlja spisateljsko
stvaranje (Ugrei 2004: 108).
Magdalena Medari (1988: 112114) spominje nekoliko primjera metaliterarnosti u
prozi Dubravke Ugrei iza kojih se skriva knjievno teoretiziranje. U romanu tefica Cvek u
raljama ivota koji je u sreditu naega zanimanja, autorica pisanje romana poistovjeuje s
krojenjem i ivanjem odjevnoga predmeta, tj. stvaranje "enskoga pisma" usporeuje sa
enskim poslom ivanja. Iza Krojnoga araka kriju se autoriini stavovi naspram svoga teksta,
a u O izradi modela naglaava i svoj odabir, tzv. patchwork1 "kroj" kojim e skrojiti svoju
priu. Prema ekiu (2004: 107) autorica bez straha na kraju djela priznaje da joj je kao
nadahnue posluio dnevnik Pat Patch, pokuaj preciznoga biljeenja enskoga avrljanja na
jednom domjenku u Londonu 1888. godine. Ugrei je na taj nain pokuala imitirati usmenu
prozu koju su niz godina stvarale ene na domjencima, tkanjima, vezenjima i sl. (Ugrei
2004: 103). Na kraju djela autorica iznosi svoj knjievnoteoretski stav u kojem se odluuje za
interliterarnost ili, kako ona to naziva, "prepeglavanje".

Kada

govorimo o interliterarnosti u prozi Dubravke Ugrei, ona je vidljiva u jezino-stilskim,

tematskim, fabularno-kompozicijskim razinama, preko razine lika sve do smisaone razine
teksta. Osobito naglaena interliterarnost u ovom romanu jest na razini samoga lika tefice
Cvek. Njen je lik gotovo u cijelosti citatno motiviran. Tako se u romanu jasno javlja sm
podtekst bajke. To je vidljivo u citatnom motivu ienja graka koji potjee iz bajke o
Pepeljugi (Medari 1988: 114116). Uz taj je motiv prisutan jo i onaj dvaju golubova, to
prema Kolanovi (2006: 10), takoer jasno intertekstualno upuuje na bajku o Pepeljugi.
Zanimljivo je kako ona prepoznaje povezanost Pepeljuginoga "makeovera" (prije i poslije
ponoi, tj. prije i nakon gubitka cipelice) s "makeoverom" tefice koji se spominje u ovom
romanu. Takoer, tefici iz ruku ispada zdjela oienoga graka koji se prosuo po podu to je
paralela njenomu padu u depresiju. Osim ove bajke u djelu se spominju elementi drugih bajki
pa tako i u dijelu u kojem tefica, optereena svojom figurom, gleda animirani film o
Snjeguljici. Moda je najoitija intertekstualnost u ovom romanu prisutna kada tefica ita
Gospou Bovary Gustava Flauberta. Ono to Medari (1988: 116) naglaava jest da je tefica
podcrtavala odreene dijelove romana. Sm je lik gospoe Bovary klasian i moda
1 Tekst sastavljen od dijelova to su prethodno pripadali drugim tekstovima.

najpoznatiji primjer iz svjetske knjievnosti, iji je egzistencijalni motiv potraga za ljubavlju.

Autorica je koristei intertekstualnost na ovom primjeru eljela poistovjetiti lik tefice Cvek
te njezine ambicije i tenje s likom svjetski poznate Emme Bovary, mada uz ironian prizvuk.
Tomu je slino poistovjeivanje izvedeno u pokuaju pretvaranja tefice u enskoga Miloa
Hrmu2, to i sama autorica istie u svojoj napomeni br. 4 (Ugrei 2004: 104). Medari (1988:
116) istie kako uvoenje likova kao to je gospoa Jarmila budi asocijacije na "eku kolu"
kojoj Bohumil Hrabala, kao tvorac lika Miloa Hrme, pripada. Autorica ponovno oituje svoj
stav prema knjievnosti u kojoj je prisutan i dobrohotni humor. Isto tako se spominje pokuaj
spajanja tzv. "herz proze" za koju je karakteristino stalno traganje likova za neim i na kraju
pronalazak sree ("happy end") sa "enskim romanom" u kojem je ta potraga duga i teka ili
se na kraju ni ne ostvaruje (Ugrei 2004: 105). Takoer, tragove intertekstualnosti vidimo u
autoriinom pozivanju na likovno stvaralatvo poznatoga slikara Vermeera. Ona u O izradi
modela dva puta uzastopno spominje Vermeerove slike, usporeujui tipkaice i krojaice s
muhama u jantaru, kao na njegovim slikama te osvijetljenost slika s unutranjou "onoga koji
brblja" (Ugrei 2004: 11). Prema Kolanovi (2006: 4) u reenici: "Jesi li vidjela negdje moje
ube?", rije "ube" ima isti fonemski slijed kao prezime Ane ube, jedne od najveih
autorica ljubavnih romana, to je direktna veza sa irokom rasprostranjenou ljubia.
Takoer, autorica se u romanu esto poziva na enske asopise, to je uoljivo ve na samom
poetku romana kada se jo nalazi u fazi "krojenja" samoga djela. Stoga Ugreika spominje
neka pisma koja bi se mogla identificirati s tipinim predlocima koje pronalazimo u enskim
asopisima. Ujedno, teficu Cvek u procesu traenja idealnoga partnera savjetuju prijateljice i
to savjetima opet tipinima za enske asopise, kao to su "makeover", dijeta, kulturno
uzdizanje i posveivanje samoj sebi. Iako je ve spomenuto kako je autorica sama naglasila
kako njezina sklonost prepoznatljivim obiljejima enske proze nije ironian izbor, ne
moemo se oteti dojmu ironinoga prizvuka tijekom cijeloga romana. Ironija svoju
kulminaciju doivljava u likovima tefiinih ljubavnika, no sprdnja s kliejima ljubavnoga
romana ili bolje reeno ljubia, moe se dobro raspoznati u dijelu Poduplani autorski tep. U
tom dijelu autorica opisuje nerealno putovanje tefice Cvek u Palma de Mallorcu gdje
upoznaje idealnoga mukarca s kojim se divno provodi, ali on je oenjen i to predstavlja
prijetnju njihovoj ljubavi. Na kraju prie njegova ena umire i tako je otklonjena posljednja
prepreka njihovoj srei i ostvarenju idealne ljubavi. itajui taj fragment teko da se moemo
oteti dojmu pretjerane trivijalnosti koju inae pronalazimo u tipinim ljubavnim romanima.
2 Milo Hrma, junak romana Strogo kontrolirani vlakovi autora Bohumila Hrabala.

Trivijalnost koju ovdje razaznajemo autorica i sama naglaava kada kae: "To je jedno
fantastino vjenanje kakvo si imala prilike vidjeti samo na filmovima!" Jo jedan tipian
izriaj trivijalnoga uoavamo u tefiinom pokuaju samoubojstva koje na kraju ne uspijeva,
za razliku od onoga Emme Bovary, s kojom se tefica u jednom dijelu poistovjeuje.
Ujedno, intertekstualnost se moe pratiti kroz mijenjanje samih naslovnica izdanja
romana. Time se bavi autorica Kolanovi u lanku Presvlaenje naslovnice. Ona daje opis
svih objavljenih izdanja romana do 2006. godine naglaavajui vanost konteksta i duha
vremena u samoj promjeni naslovnica koje nas indirektno na to upuuju. Ono to nekako i
sami moemo zakljuiti, a to nam Kolanovi (2006: 2) u lanku dobro objanjava jest da
naslovnice slue da privuku itatelje i "prodaju" knjige, naglaavajui da ponekad dobra
naslovnica moe zamaskirati i ne tako dobar tekst. Bitno je razlikovati dva tipa poruka
naslovnica, a to su lingvistika i ikonika poruka naslovnice. Lingvistiku poruku ini ime
autora, naslov djela, naslov izdavaa i sl., dok se ikonika poruka naslovnice odnosi na
simboliku (Kolanovi 2006: 4). Prvo je izdanje romana obiljeeno lila bojom koja prema
Kolanovi (2006: 5), na granici ljubiaste i ruiaste, asocira na konotacije koje u nama budi
ruiasta boja, povezana s formiranjem enstvenosti u zapadnjakoj potroakoj kulturi,
posebno nakon Drugoga svjetskoga rata. Lila nas boja asocira na enske asopise, romantine
filmove i sve ono to bismo nazvali "enskim". To bismo mogli smatrati nekom vrstom
stereotipa to je i danas jo vie prisutno u drutvu, stereotip ruiasto za djevojice, plavo za
djeake. to se tie lingvistike poruke naslovnice, Kolanovi (2006: 5) istie kako je
tematski naslov djela tefica Cvek u raljama ivota razdijeljen u dva dijela, tako da je ime
junakinje, tefica Cvek, odvojeno od preostaloga dijela, u raljama ivota, a ime je izdavaa
napisano crnim i manjim slovima od naslova i imena autorice te je smjeteno na dno. Ono to
ini ikoniku poruku prvoga izdanja romana jest slika enskoga lica u kolanoj stilizaciji,
izvedena u boji te montirana ispod crno-bijele siluete. Crno-bijela silueta simbolizira
mogunost primjene toga tijela na svaije lice, tj. omoguuje identifikaciju svake ene s likom
tefice Cvek. Prema Kolanovi (2006: 5) slika enskoga lica sa svojom umetnutom pozicijom
aludira na dekapitaciju spomenute siluete. To bi se moglo dovesti u knjievnoteorijski
kontekst te dekapitaciju glave shvaati kao odrubljivanje glave komercijalnomu ljubiu.
Vjerojatno najupeatljivija naslovnica ovoga romana jest njegovo drugo izdanje koje
je u potpunosti isprepleteno filmom U raljama ivota u reiji Rajka Grlia koji se javlja 1984.
godine. Sigurno da je filmska adaptacija romana najvie zasluna za njegovu popularnost te je
sam lik tefice Cvek postao neka vrsta popkulturne ikone. tefica je tako uvrtena kao
natuknica u Leksikon YU mitologije, u kojoj je njezina filmska i romaneskna uloga

izjednaena. Naslovnica ovoga izdanja funkcionira kao filmski plakat u knjievnom formatu.
U prvom se izdanju spominje anrovska odrednica romana, tj. patchwork story, to sada
nestaje s naslovnice drugoga izdanja. Ikonika naslovnica ovoga romana prikazuje glavni lik,
teficu, u ljubavnoj sceni s Trokrilnim. Jedino je Trokrilni prikazan na naslovnici i tako je
"izgurao" preostala dva tefiina ljubavnika. U tom je velik utjecaj izvrilo to to je Bata
ivojinovi, jedan od najpopularnijih glumaca tadanjega jugoslavenskoga prostora, utjelovio
ulogu Trokrilnoga i moe se smatrati deklaracijom "macho Srbina".
Tree se izdanje ovoga romana poziva na sloj popularnih asopisa iji je podtekst
vidljiv u romanu (Kolanovi 2006: 67), dok je etvrto izdanje izalo u sklopu sabranih djela
Dubravke Ugrei te je svako pojedino djelo liilo vizualne individualizacije u korist
zajednike edicije. Peto je izdanje bio prijevod romana na poljski jezik (Kolanovi 2006: 9
10). Izdanje romana tefica Cvek u raljama ivota koje je koriteno prilikom pisanja ovoga
rada izalo je u ediciji Veernjega lista 2004. godine. Na naslovnici prevladava roza boja koja
opet stereotipno asocira na neto to je tipino ensko. Samo ime romana u koje je uklopljeno
i ime lika napisano je rozom bojom na bijeloj podlozi ispod autoriina imena koje je napisano
crnim tiskanim slovima jednake veliine kao i slova naslova. Moe se primijetiti da na
naslovnici vie nema lika djevojke ve je ona dosta isprazna, vjerojatno radi potrebe
prilagodbe Veernjakovoj biblioteci. Unato tomu, ruiasta boja odie veseljem i "enskim"
te je stavljena u kontrast boji koja granii sa utom i naranastom. Takoer, crna tiskana slova
autoriina imena aludiraju na odreenu ozbiljnost same autorice i njezinu cijenu u
knjievnoumjetnikom svijetu, dok roza slova samoga naslova upuuju na odreenu
neozbiljnost, humor pa tako i na trivijalnu stranu samoga romana.
Moe se zakljuiti da je u romanu tefica Cvek u raljama ivota prisutno izrazito
koritenje intertekstualnosti, kao i openito u prozi Dubravke Ugrei. Ujedno, ovaj je roman
odlian primjer uklapanja trivijalne u visoku knjievnost ili obratno, to je dokaz da ti anrovi
ne trebaju biti strogo odvojeni, ve kao takvi, mogu stvoriti djelo vrijedno itateljske
pozornosti. Isto tako, detaljnijim zavirivanjem ispod "plahti" ovoga romana otkrivamo cijeli
jedan svijet, to nas upozorava da djelu ne bismo trebali pristupati povrno, iako naslovnice
odreenih izdanja moda bude u nama drukije asocijacije.