1.

Napetost povrine
1. Kljuni pojmovi
Specifina povrinska energija, napetost povrine, molarna napetost povrine, okrajnji kut, kapilarnost, torzijski
dinamometar
2. Teorijski uvod
Povrinska napetost: Na molekulu u tekuini djeluju sile susjednih molekula. One djeluju sa svih strana pa je
rezultantna sila na dotinu molekulu jednaka nuli (tlak je izotropan). Meutim, rezultantna sila na molekulu koja
se nalazi na povrini tekuine nije jednaka nuli, ve je usmjerena prema unutranjosti tekuine. Stoga tekuina
nastoji poprimiti oblik koji e imati najmanju povrinu (kap vode u besteinskom stanju ima oblik kugle). Za
poveanje povrine tekuine potreban je rad. Definiramo specifinu povrinsku energiju neke tekuine
=

dW

(1)

dA

koja nam kae koliki je rad d W potrebno izvriti da se povrina tekuine povea za d A (slika 1 u granici
x
d x ).
Specifinu povrinsku energiju moemo shvatiti i kao silu F n koja djeluje okomito na rub tekuine duljine l,
tangencijalno povrini tekuine. Tada tu veliinu nazivamo napetost povrine,
=

Fn

(2)

Dakle, ista veliina

definirana je na dva razliita naina.

Slika 1. Rad vanjske sile

tekuine za iznos A l x

potreban za poveanje povrine

Temperaturni koeficijent: U gotovo svim tekuinama napetost povrine linearno se smanjuje s poveanjem
temperature,
(3)
(T ) = ' T K
T ,
gdje parametar T K predstavlja ekstrapoliranu temperaturu pri kojoj bi napetost povrine promijenila predznak, a
' je konstanta. Ako uvedemo molarni volumen Vm (volumen koji sadri jedan mol tvari), moemo definirati
molarnu napetost povrine
2 3
.
(4)
m = V m
Eksponent 2 3 posljedica je injenice da se veliina
odnosi na dvodimenzionalnu povrinu, a molarni
volumen jest trodimenzionalan pojam. Temperaturna ovisnost molarne napetosti povrine dana je relacijom
(5)
m (T ) = k T K
T ,
gdje je temperaturni koeficijent

2 3

k = 'V m

isti za gotovo sve tekuine (Etvsova jednadba) i iznosi

k = 2 .1 1 0

Ako se eksperimentalno utvrdi da je

J K.

(6)

vei od te vrijednosti, zakljuujemo da se molekule u tekuini disociraju

s porastom temperature, a ako je pak

manji, molekule se asociraju s porastom temperature.

Slika 2. Tekuine koje moe (lijevo) i koje ne moe podlogu (desno)

Okrajnji kut: Granica vrstog tijela i tekuine karakterizirana je okrajnjim kutom pod kojim se sastaju povrina
tekuine i povrina vrstog tijela (vidi slike 2 i 5). Za tekuine koje moe vrstu podlogu okrajnji kut je
0
9 0 , a za tekuine koje ne moe podlogu je 9 0
1 8 0 . Ako tekuina savreno moi vrstu
podlogu, okrajnji kut je
0 . U tom e se sluaju tekuina na vrstoj vodoravnoj podlozi potpuno razliti do
najtanjega mogueg sloja. U protivnom sluaju, savrena nemoenja, kada je okrajnji kut
1 8 0 , tekuina e
formirati kapljicu, nastojei to vie smanjiti dodirnu plohu s vrstom povrinom.
3. Mjerni ureaj i mjerenje
U ovoj vjebi napetost povrine odreivat emo primjenom dviju metoda: metodom otkidanja prstena (Du Nouy)
i metodom kapilarne elevacije.
Metoda otkidanja prstena: U ovom dijelu vjebe mjeri se sila F potrebna da se horizontalni prsten polumjera r
otkine od povrine tekuine (slika 3). Uroni li se prsten u tekuinu, krak dinamometra podii e se za iznos
uzgona (slika 3.a). Isputanjem tekuine iz posude, prsten e poeti izranjati. Pretpostavimo da tekuina savreno
moi prsten. Tada je okrajnji kut
0 , a sila napetosti povrine djeluje vertikalno prema dolje. Ako je prsten
djelomino uronjen u tekuinu (slika 3.b), na njega djeluju tri sile: sila dinamometra Fd, sila uzgona Fu i sila
napetosti povrine Fn. Daljnjim isputanjem tekuine, prsten izranja, ime se sila uzgona smanjuje. U jednom e
trenutku prsten izroniti toliko da e sila uzgona ieznuti, a sila dinamometra bit e jednaka sili napetosti
povrine (slika 3.c). Poveamo li u tom trenutku silu za infinitezimalni iznos (to je ekvivalentno sputanju
razine tekuine), prsten e se otkinuti, a skala dinamometra pokazat e nam iznos sile F. Rub tekuine l u
trenutku otkidanja jednak je dvostrukom obodu prstena ( l 2 2 r ) jer uzdignuta tekuina ima dvije povrine.
Konano dobivamo za povrinsku napetost
=

Fn
l

Fn
4r

Fd

4r

Slika 3. Sile na prsten u tri faze mjerenja

(8)

Mjerenje: isti metalni prsten tanka ruba (ne smije se dodirivati prstima) objeen je na krak torzijskog
dinamometra ((1) na slici 4.b). Prije poetka mjerenja, teina prstena (izvan tekuine) kompenzirana je stranjim
gumbom dinamometra (2) tako da prednja skala dinamometra (3) pokazuje nulu, a krakovi dinamometra (1) su u
vodoravnom poloaju. Pogledom u torzijsku nit dinamometra lako se vidi princip rada. Ulijemo vodu u veu
posudu, koja se nalazi na elektrinom kuhalu, tako da metalni prsten bude potpuno umoen, barem 2 cm ispod
povrine vode (slika 3.a). Dinamometar pokazuje iznos sile uzgona (dakle, na poetku mjerenja imamo F d 0 ).
Mjerenje se provodi tako da se voda odvodi iz vee posude u manju. Protok vode se regulira Hoffmannovom
stezaljkom. Sila F d se smanjuje s otjecanjem vode a krakovi dinamometra se postepeno vraaju u vodoravni
poloaj. Kada krakovi konano dou u vodoravni poloaj nastavlja se sputanje razine tekuine, ali krakove
treba odravati u vodoravnom poloaju pomou gumba s kazaljkom (4) sve do kraja mjerenja. U trenutku
otkidanja prstena od povrine, oita se sila u mN (milinjutn). Tekuinu treba isputati vrlo polako kako bi se sila
otkidanja to preciznije izmjerila. Treba izvri vie mjerenja na sobnoj temperaturi dok se ne usavri postupak
mjerenja. Nakon toga vodu zagrijte na 8 0 9 0 C (kuhalo drati upaljeno do priblino 6 5 C kako voda ne bi
zakljuala) te odredite temperaturnu ovisnost povrinske napetosti za desetak razliitih temperatura u ciklusu
hlaenja.

Slika 4. Mjerni postav za metodu otkidanja prstena

Kapilarna elevacija/depresija: U drugom dijelu vjebe odreuje se napetost povrine promatranjem podizanja
tekuine koja moi kapilaru. Uronimo li istu, cilindrinu kapilarnu cijev unutarnjeg polumjera r u tekuinu,
razina tekuine u kapilari razlikovat e se od razine izvan kapilare (slika 6). Obod tekuine u kapilari ima duljinu
l
2 r , a na njega djeluje sila F
okrajnji
l
2r
. Vertikalna komponenta te sile iznosi F c o s , gdje je
kut, a ona dri ravnoteu teini stupca tekuine u kapilari

(9)

= r gh

F cos

ili
r

(10)

gh.

2cos

Kapilarna elevacija odgovara sluaju 0

9 0 te h
0 . Kapilarna depresija je takoer opisana izrazom (10),
ali je 9 0
1 8 0 te h
0.
Ako tekuina savreno moi stijenku kapilare, onda je c o s
1 . Uzmemo li u obzir i korekciju zbog meniskusa,
dobivamo
=

rgh 1 +

gdje je sada

r
,

(11)

3h

najnia toka u meniskusu.

Mjerenje se izvodi tako da se staklena posuda napuni otprilike do polovice tekuinom iju kapilarnost elimo
ispitati. Dobro oiena kapilarna cijev uroni se u menzuru u kojoj se nalazi ista tekuina. Gornji se kraj kapilare
zaepi prstom. Kapilara se izvadi iz menzure, uroni u tekuinu u staklenoj posudi i uvrsti za stalak. Prst se
otpusti. Ovaj postupak slui da se unutarnje stjenke kapilare prvotno navlae. Visina stupca tekuine h mjeri se
pomou milimetarske skale ugraene na stalku (paziti na paralaksu), a pogreke mjerenja se procjenjuju. Treba
paziti da u kapilari nema mjehuria zraka.

Slika 5. Mjerni postav za metodu kapilarne elevacije

Slika 6. Kapilarna elevacija (gore) i kapilarna depresija (dolje)

4. Zadaci
1. Odredite povrinsku napetost destilirane vode na sobnoj temperaturi metodom otkidanja. Promjer prstena je
2r
1 9 . 6 5 mm.
2. Izmjerite pripadnu temperaturnu ovisnost povrinske napetosti. Nacrtajte
T graf i obradite podatke
pomou MNK.
3. Iz MNK parametara izraunajte temperaturni koeficijent k te temperaturu T K . Molarni volumen vode
iznosi V m 1 8 c m 3 .
4. Izmjerite povrinsku napetost destilirane vode na sobnoj temperaturi pomou kapilarnog efekta. Izraunajte
opu srednju vrijednost. Polumjeri kapilara jesu ( 1 . 7 8 0 . 0 5 ) mm; ( 1 . 1 1 0 . 0 5 ) mm; ( 0 . 7 6 0 . 0 3 ) mm; (
0 .4 6
0 . 0 2 ) mm.