You are on page 1of 63

500 besplatno

Hana Aperton
PRINCEZA OD OKOLADE

~1~
500 besplatno

U direkciji Peoa za Aziju i zemlje Magreba toga dana je vladala


neuobiajena ivost. Armand alber, direktor bonskog sektora velike
kompanije, nita nije eleo da prepusti sluaju.
Od ranog jutra, u njegovom kabinetu smenjivali su se rukovodioci
slube za razvoj i unapreenje trita, pravni savetnici, efovi protokola,
prevodioci, internacionalni gastronomi.
Sve je bilo u znaku priprema za sutranji doek visokog arapskog
gosta.
Alir je bio jedan od onih, naroito zahvalnih trita, kod kojih
osvajanje poverenja znai sklapanje dugoronih ugovora o snabdevanju, u
kojima se vlada direktno pojavljuje kao garant druge strane.
injenica da je drava paljivo negovala diplomatske odnose, naroito
u privrednoj i kulturnoj oblasti, Armandu je umnogome olakala prve
korake u nastupu na ovom vanom tritu za poznatog francuskog
proizvoaa automobila.
Nemali broj francuskih diplomaca delio je univerzitetske klupe s
nekim od ambicioznih arapskih kolega, po pravilu potomkom bogate i
ugledne porodice, koji bi, po povratku u svoju zemlju, preuzimao vane
poloaje u dravnoj upravi.
Takva studentska poznanstva esto bi prerasla u trajna prijateljstva,
koja bi se u budunosti pokazala kao najefikasniji put za uspostavljanje
obostrano korisne saradnje medu dravama i njihovim privredama.
Uprava univerziteta u Lionu je veoma pedantno vodila evidenciju o
svojim diplomcima, pratei razvoj njihove karijere, tako da Armandu nije
predstavljao naroit problem da sazna da se jedan njegov arapski kolega s
grupe nalazi na prestinom mestu ministra industrije Alira. Na ponudu
koja je, s Armandovim potpisom, upuena na vladu ove zemlje,
odgovoreno je u najkraem protokolarnom roku, da bi, ve u nekoliko
narednih dana, bila dogovorena poseta vladine delegacije kompaniji
Peo, na elu s ministrom industrije lino.
- Didije, molim vas da za sutra neizostavno obezbedite tehnike
snimke naih vozila sa poslednjeg relija Lion-Dakar, naroito one na

~2~
500 besplatno

kojima nai inenjeri demonstriraju znaaj pravilne ugradnje luftera da bi


se spreilo uvlaenje pustinjskog peska u mainu prilikom vonje Armandove instrukcije su bile krajnje strune i precizne, kao i uvek.
- Sve je pripremljeno, direktore, ne brinite. Tu su i slajdovi naih
vozila, snimljenih u autentinom ambijentu arapske svakodnevice, kao i
snimci mini-busa, koje je kompanija poklonila jednoj koli u Konstantinu
za prevoz aka iz udaljenih krajeva.
- U redu je, Didije, sada moete ii, a vas bih - Armand se obratio
svojoj sekretarici - gospoice Poire, zamolio da jo danas taktino
sugeriete devojkama koje su zaduene za prezentaciju proizvodnog
programa, da svoju odeu za sutranji dan prilagode prilici i uobiajenoj
protokolarnoj normi. Siguran sam da razumete od kakvog su znaaja takvi
lini gestovi u ovoj vrsti posla.
- Naravno, gospodine alber. Svima nam je stalo da naa kua
znaajnije prodre na istono trite, a ovo je izvanredna ansa za to sloila se gospoica Poire.
- I jo neto, upravo sam iz protokola dobio uputstva za prijem u
diplomatskom klubu, pa bih vas zamolio da ih prenesete upravi sektora.
Nadam se da ekonomat nee imati problema da obezbedi izvesne koliine
aja od mente, koji se u zemlji naih gostiju obavezno servira. Za
eventualno posluenje alkoholnim piima, treba se strogo pridravati
preporuka koje su nam dostavljene. A sada vas molim da pozovete
gospoicu Brizboa - dodao je ve prilino umornim glasom, Armand
alber.
Na trenutak je zatvorio oi, pokuavajui da se koncentrie na ono to
je odlagao do poslednjeg asa - Predoiti Margo istinu o sutranjoj poseti.

***
Armand alber bio je, po optem uverenju svih koji su ga poznavali,
ovek predodreen za uspeh.
Margo je, iz vremena studija, jo uvek u sveem seanju nosila onu
euforiju koja je vladala na dan koncerta Brajana Adamsa, koji ona i Sesil,
njena najbolja prijateljica i Armandova sestra, ne bi propustile ni za ivu
glavu.

~3~
500 besplatno

Margo se zabezeknula kada im je Armand saoptio da se odlazak na


koncert ne uklapa u njegovu satnicu predvienu za spremanje ispita, koji
se polagao tek za devet dana.
Ne udei se previe bratu, kojeg je poznavala bolje nego iko, Sesil se
brzo snala, odluivi da slobodnu ulaznicu ustupi momku za kojim su
horski uzdisale sve brucokinje na poslovnom menadmentu.
Raul, njen momak, i danas u ali tvrdi da ga je Sesil tim gestom, otela
ispred nosa deurnim lepoticama sa grupe, za sva vremena.
Idui prema Armandovom kabinetu Margo je bila sigurna da je imao
vaan razlog kada je pozvao na razgovor pred sam kraj radnog vremena.
Kao rukovodilac marketinga direkcije, znala je veoma dobro ta je njen
zadatak prilikom ovako vanih poseta kakva je bila ta koja se oekivala
narednog dana.
Njeno sasvim solidno znanje arapskog jezika uvrstilo ju je u red prvih
Armandovih saradnika prilikom ugovaranja poslova sa kupcima iz
arapskih zemalja.
Bila mu je iskreno zahvalna to joj je pruio ansu da se zaposli u tako
prestinoj firmi, u vreme kada je njena Aime napunila tek etiri meseca.
- Zdravo, Armand - pozdravila ga je, ulazei u njegov kabinet.
- Zdravo, Margo. Izvoli, sedi. Hoe li da neto popije? - upitao je.
- Hvala, Armand, ali ne bih se toliko zadravala ako nije neophodno.
Nameravala sam da jo jednom proverim prospekte i cenovnike na
arapskom, pa da idem do obdanita po Aime.
- Nisam ni sumnjao da e sve detaljno da proveri pre sutranjeg
dana. Vidi, Margo... - Armand je na trenutak zastao, duboko udahnuvi
vazduh - gost koji nam sutra dolazi nije bilo ko...
- Naravno, znam da je u pitanju ministar industrije - Margo mu je
upala u re.
- Da, Margo, draga, ali ono to ti, pretpostavljam, nije poznato je da se
on zove - Karim Al Abasi.
- Karim?!! Oh, gospode! - Margo je sva prebledela.
- Oprosti mi, Margo. Dugo sam odlagao ovaj trenutak, ali... morao
sam, ipak, da te na vreme upozorim. Dobro zna da u ovom poslu
nemamo prava na line emocije, bez obzira koliko nam to teko padalo.

~4~
500 besplatno

Nije tajna da sam te od prvog dana kada si ovde dola smatrao izuzetnim
profesionalcem; nadam se da e i sutra nai u sebi dovoljno snage da sve
protekne onako kako svi elimo.
- Oh, Armand, priznajem da sam sasvim zateena ovim to sam od
tebe ula. U svakom sluaju, hvala ti to si me na vreme pripremio na ono
to me eka. Pokuau da se do sutra nekako priberem i uinim sve onako
kako je najbolje za kompaniju. Zna i sam da su prole pune etiri godine
od svega, ali neke rane ipak ostaju preduboke da bi vreme ikada uspelo da
ih alei.
- Potpuno te razumem, draga, ali znam i to da sam se uvek, i to s
razlogom, divio tvojoj hrabrosti. elim da verujem da te ona ni sutra nee
napustiti. - Armand, veoma sam ti zahvalna na podrci. Uiniu sve to je
u mojoj moi da ovaj znaajan posao uspe - rekla je Margo, s jo uvek
veoma primetnim bledilom na licu.
Izlazei iz Armandovog kabineta u trenutku je zastala, pitajui se na
koju stranu bi trebalo da produi. Jo uvek prilino oamuena, udila se
sopstvenoj pribranosti kada joj je Armand saoptio ta je sutra eka.
Iz seanja joj je svom silinom izronio poslednji susret s Karimom pre
etiri godine, njegove usne kojima joj je, sav oajan, kupio suze, koje su se
slivale niz lice.
Znala je jo tada da ga nikada nee uspeti da zaboravi, a godine koje su
protekle oduzimale su joj i poslednju nadu da e se ikada ponovo sresti.
Nije se usudila da pokua da od Armanda sazna neto vie o njemu,
svesna da je njihovo prijateljstvo nastavljeno, u veoj iil manjoj meri, i
posle studija.
Armand je bio suvie diskretan i paljiv prema njoj da bi ikada
povredio njena oseanja ili uspomene na najlepe dane njihovih
studentskih druenja.

***
- Zdravo, Sesil. Divno je to si svratila. Upravo sam imala nameru da te
pozovem - iskreno se obradovala Margo.
- Armand me je dovezao - istrala se Sesil bezazleno.

~5~
500 besplatno

Oh, dragi Armand pomislila je Margo ganuto, to samo na njega lii.


Znao je koliko su me potresle njegove rei i da bi mi drutvo Sesil prijalo
vie od svega.
- Sluaj, draga, htela sam da te zamolim da sutra popodne Aime
ostavim kod tebe. Nisam sigurna kada u se vratiti s posla. Verovatno ti je
Armand rekao da imamo vane goste sa istoka, a u takvim prilikama je
zaista teko proceniti koliko e razgovori da traju i kada e se sve zavriti.
- Za to ne treba uopte da brine - spremno je doekala Sesil. - Tvoja
okoladna princeza je najlepa obaveza koju mogu da zamislim. Imati
takvo dete pravi je nebeski dar - rekla je Sesil s iskrenim divljenjem.
- Hvala, Sesil. Zna da mi je ona sve. Ponekad se i sama uplaim ljubavi
koju oseam prema njoj. Otkad sam je prvi put uzela u naruje, osetila
sam se tako ispunjenom da mi se esto inilo da mi nita vie za sreu nije
potrebno. Sesil je suvie dobro poznavala Margo da bi joj promakla seta u
njenim oima.
- Budi hrabra, mila. Armand mi je sve rekao. Znam kako se osea. Ne
mogu ti mnogo pomoi, ali...
- Sve je u redu, Sesil. Neke stvari u ivotu je nemogue predvideti.
Moram se suoiti s onim to me sutra eka, bez obzira na bol koji me
obuzima svu pri samoj pomisli na njega. Vreme koje je proteklo od naeg
rastanka nas je odvelo stazama s kojih nema povratka. Besmisleno je i
pomisliti da je tu mogue uiniti neto to bi vratilo snove koje smo
zajedno sanjali, bezbrino etajui obalama Rone. Zna, draga, ljubav sebi
ponekad uobrazi da je svemogua. to se pre suoimo s realnou i
prihvatimo je, manji su izgledi da nam seanja oduzmu snagu da idemo
napred.
Sluajui je, Sesil je, s bolom, zakljuila da Margo pokuava da
oajniki prikupi poslednje ostatke hrabrosti pred sutranji susret s
Karimom.
Duboko u sebi nosila je oseanje bolne nepravde to se najlepa
romansa u njenim oima zavrila rastankom i nemonim suzama dvoje
ljudi, koji su joj zauvek osvojili srce.
- Oprosti, draga, oseam se tako bedno i bespomono u pokuaju da
svojoj najboljoj drugarici pruim utehu, a ni sama ne znam ta bih uinila
da sam na tvom mestu - iskreno je priznala Sesil.

~6~
500 besplatno

- Sesil, u svakom sluaju, hvala ti to brine za mene. Naalost, svesna


sam da je ovo jedan od onih trenutaka u kojima rei postaju nemone.
Uostalom, ni njemu nee biti lako. Sigurna sam da ni ne sanja da e sutra
mene sresti.
- To je sasvim sigurno - potvrdila je Sesil. - Armand mi je rekao da nije
imao hrabrosti da mu to predoi, pokuavajui da smiri sopstvenu savest
objanjenjem da je neumesno u dravnike poslove uplitati line stvari i
probleme.
Margo je osetila traak saaljenja prema Karimu, pitajui se da li je
Armand ispravno postupio izbegavi da ga prijateljski upozori na susret s
njom.
- Mama, mama, doi brzo da vidi koliki sam soliter napravila! dotrala je Aime iz svoje sobe, povlaei Margo za ruku.
- Divno, duo. A gde je lift u tom tvom soliteru? Kako emo da se
idemo gore? - naalila se Margo.
- Ali, mama, tu e da ive ptiice, zna da one lete - Aime se brzo
snala.
Isprativi Sesil, Margo je uzela au milk-ejka i zavalila se u fotelju.
Nije ni pokuavala da se odupre mislima koje su je ophrvale od trena kada
joj je Armand saoptio da je sutra eka susret s ovekom prema kome
nikada nije imala snage da bude ravnoduna.
U ugodnoj samoi svoje sobe, daleko od tuih pogleda, konano je
mogla da se prepusti uspomenama koje su je, nezaustavljivom silinom,
istog trena preplavile.

~7~
500 besplatno

II

Ve od prvih asova na studijama menadmenta, Karim je svojim


ponaanjem i komunikativnou izazivao radoznalost kolega, a naroito
koleginica na grupi. Za razliku od svojih sunarodnika, koji su se najee
meusobno druili, zazirui od svega to bi, u veoj meri, razlikovalo
francusku kulturu i obiaje od onih koje su sobom poneli, Karim je,
naprotiv, pokazivao otvorenu elju da do kraja upozna zemlju u koju je
doao na kolovanje, njene ljude i ivot u njoj.
Sesil, koja je u to vreme jo uvek istrajavala igrajui balet uporedo sa
studijama, skrenula je panju Margo da njihovog lepukastog kolegu
redovno via na predstavama, prijatno iznenaena irinom njegovih
interesovanja.
Za njen radoznali duh bio je to sasvim dovoljan razlog da poeli da ga
blie upozna.
Njen krug najbliih prijatelja, koje su inili Sesil i njen brat Armand, a
ubrzo i Raul, ljubav njenog ivota, ubrzo je u Karimu dobio novog lana.
Iako je Margo odavno primetila da njena intenzivna druenja sa Sesil u
Armandu podgrevaju varljivu nadu da e je to jednog dana pribliiti
njemu, bila mu je veoma zahvalna na korektnosti koju je pokazao kada se
drutvo uvealo za jo jednog lana.
Ubrzo, ljubav koja se meu njima rodila, vie se nije mogla sakriti.
Margo je privlaila poglede svojom gustom crnom kosom, kojoj je
svetla put njenog lica davala draestan kontrast.
Karima je, to joj je i rekao, od prvog dana podseala na najlepe meu
enama njegovog podneblja.
Ljubav sa strancem, u oima njenih roditelja, bila je neto prema emu
nisu imali nikakve rezerve. Srea njihove keri bila im je vanija od svega.
Upoznavi Karima, i sami su bili osvojeni ve prilikom prvog susreta.
Ipak, Margo je zauvek u seanju ponela jedan razgovor s majkom u
kojem je ona taktino upozorila da ponekad i najvea ljubav postaje
nemona pred diktatom vrsto ukorenjenih tradicija, koje samo sa
bezbedne daljine odiu onim neodoljivim arom egzotike.

~8~
500 besplatno

Karim je poticao iz bogate i ugledne trgovake porodice, koja je


decenijama odravala kontakte sa Evropom, puna respekta prema njenom
ekonomskom i tehnolokom razvoju.
Gotovo svake godine poneko od lanova ove brojne porodice upisivao
bi studije na prestinim univerzitetima irom Evrope, donosei nova
znanja, i iskustva svojoj nerazvijenoj i siromanoj zemlji.
Tako je i Karim svoje kolovanje u Lionu doiveo, ne samo kao izraz
line potrebe za obrazovanjem, ve i kao uobiajenu patriotsku obavezu.
Njegova prihvaenost u drutvu francuskih akademaca iskreno je
radovala njegove roditelje, tako da su. s neskrivenim zadovoljstvom,
primili vest da e Karimovi bonski prijatelji biti njihovi gosti cele dve
nedelje u toku predstojeih letnjih ferija.
Za Margo je ovaj put znaio mnogo vie od ugodne letnje avanture
kojoj su se Sesil, Raul i Armand unapred radovali kao deca.
Prvi ok doivela je jo u Anabi, prilikom etnje pored plae, kada joj je
Karim diskretno skrenuo panju da je zabranjeno udaljavanje usamljenih
parova od mesta na kojima su se nalazile brojne skupine kupaa.
Takav nemoral, uvari reda, kako je rekao, ne toleriu ni parovima s
overenim venanim dokumentima.
Na svakom koraku Margo je primeivala da se uviavniji odnos prema
strancima mogao oekivati, u izvesnoj meri, na javnim mestima, dok su za
domae stanovnitvo vaila neka druga, za nju prilino neuhvatljiva
pravila ponaanja.
I pored njegovog iskrenog nastojanja da joj pomogne da zavoli tu
udnu zemlju i njene dobroudne i drueljubive stanovnike, Margo je sve
vie obuzimala zabrinutost i oseanje bespomonosti pred onim to se od
nje oekuje ukoliko svoj ivot nastavi u zemlji Karimovih predaka.
Margo, mila, savetovao bih ti da ostavi cigaretu ako ne eli da se
izlae bespotrebnoj neprijatnosti tiho je upozorio Karim dok su sedeli
na terasi Le Madestik hotela u Anabi.
Tek tada je, u pravoj meri, postala svesna da svojim izgledom
autentine Arapkinje, podlee onim nepisanim pravilima ponaanja na
javnom mestu, rezervisanim za ene tog podneblja.
Naravno da se njegovo upozorenje nije odnosilo i na Sesil, koja je, sa
svojom dugom plavom kosom, imala vrst alibi neupitne Evropljanke.

~9~
500 besplatno

Arapski jezik kojim je, druei se s Karimom, ve sasvim dobro


ovladala, za posmatrae okolo bio je jo jedan dokaz njene pripadnosti
tom svetu.
Boravak u glavnom gradu Alira, u Karimovoj roditeljskoj kui, samo
je pojaao njene crne slutnje. I pored beskrajne topline i nenametljivosti
kojom je bila okruena od strane ukuana, Margo nije mogla da ne
primeti da je ambijent, u kome se odvija dnevni ivot, sasvim jasno
podeljen na muki i enski deo, dok je za svako kretanje enskih
lanova porodice van kue, bila neophodna muka pratnja.
ak i Iman, Karimova neto starija sestra, koja je radila kao lekar u
lokalnoj bolnici, prihvatala je takva ogranienja bez otpora, smatrajui ih
izrazom potovanja koje se ukazuje enama u njenoj zemlji.
Povratak u Lion Margo je doekala sa skrivenim olakanjem, prepuna
bola i nemone gorine.
Zahvalila se Karimu i njegovima na ukazanom gostoprimstvu i prilici
da izbliza upozna jednu tako zanimljivu zemlju i njene predusretljive
itelje.
U mesecima koji su sledili, uporno je pokuavala da u sebi potisne taj
oseaj nelagodnosti i otpora pri pomisli na svoju budunost s Karimom
tamo, trudei se da izbegne svaki razgovor s njim na tu temu.

***
Margo i Karim su diplomirali istog meseca, u razmaku od svega
dvadesetak dana.
Veera u Le Nordu, koju je Karim priredio za svoje prijatelje, od
samog poetka izgledala je kao uvod u konani oprotaj od zavodljivih
svetlosti velegrada i svega onoga to im je studentske dane inilo
radosnim i nezaboravnim.
Cele veeri u vazduhu je visilo pitanje njihove zajednike budunosti,
o kojoj je odavno razmiljala sa sve manje nade u srcu.
Karimova bezgranina ljubav, ozbiljnost i staloenost, ulivali su joj
traak nade da e, u poslednjem trenutku, nai prihvatljivo reenje kojim
e oboje biti zadovoljni.

~10~
500 besplatno

Poslednji udarac za nju stigao je u vidu telegrama koji su poslali


Karimovi roditelji, obavetavajui ga o potrebama ministarstva industrije
da hitno zaposli nekolicinu strunjaka i da ve za etiri dana moe stupiti
na posao.
Ovo saznanje oduzelo joj je svaku mogunost razgovora i zajednikog
plana njihove budunosti.
Bila je svesna da je, jedino to se od nje oekuje u tim okolnostima,
pristanak da sledi njegov put.
Njena strepnja da joj nije preostala nikakva mogunost izbora,
obistinila se ve narednog dana.
Zvono na vratima koje se oglasilo tano u sedam, moglo je da znai
samo njegov dolazak u uobiajeno vreme.
Margo je, s primetnim olakanjem, sat ranije, doekala odluku svojih
roditelja da te veeri prisustvuju humanitarnom koncertu studenata
muzikih akademija, znajui da joj predstoji razgovor od koga zavisi
sudbina svega onoga o emu su tri godine zajedno matali.
Elegantno odelo i kravata, u svakoj drugoj prilici na Margo bi ostavili
utisak dobrog ukusa.
Te veeri Karim joj je izgledao zastraujue sluben, distanciran do
nepremostivih granica, neobino smiren i uzdran. Svaki detalj na njemu
govorio joj je da je on ve doneo odluku i da za nju vie nema pomoi.
- Zdravo, draga - uao je, spustivi joj lak poljubac na obraz.
- Zdravo, Karime - jedva je izustila, strepei od svake njegove sledee
rei.
- Margo, mila moja, kakvo to lice vidim? Zar se ne raduje to smo
konano doli na onaj na, odavno sanjani, zajedniki poetak? - upitao je,
trudei se da zvui raspoloeno.
- Nisam sigurna, Karime, ta eli da mi kae - uzvratila je Margo
oprezno.
- To, ljubavi, da moji jedva ekaju da te zagrle. Ve su za tebe
pripremili onu ruiastu sobu za koju si rekla da je kao iz bajke o Hiljadu
i jednoj noi.
- Karime, oprosti mi, ali... ja ja... ne mogu - bilo je sve to je uspela da
kae.

~11~
500 besplatno

- ta to pria, duo? Ili greim to verujem da je eni prirodno mesto


pored njenog supruga?
- Ne, Karime, ne radi se o tome. Podneblje u kojem sam rasla, ostavilo
je u mom vaspitanju preduboke korene. Postoje stvari kojih se, kao
slobodno bie, ne mogu odrei ni po koju cenu. Obiaji tvoje zemlje
zahtevaju od mene rtvu koju ja nisam u stanju da podnesem. Molim te,
pokuaj da me shvati.
Moda je moja greka to o tome nisam ranije razmiljala, verujui da
je ljubav toliko mona da srui sve prepreke - rekla je Margo, jedva
zadravajui suze.
- Margo, oekuje od mene nemogue. I sama zna da nikada nisam
krio da je moj boravak i kolovanje u Lionu zadatak koji sam sebi dao,
neto to se od mene oekuje, da bih sutra pomogao svojoj zemlji kojoj
sam potreban. Francuska je oaravajue lepa i dovoljno privlana za
mnotvo onih koji se svake godine u njoj trajno nastanjuju. Zar je za
osudu to to elim svoju zemlju uiniti voljenom i prijatnom za sve
dobronamernike koji ele da je izbliza upoznaju? Dobro zna da e u njoj
uvek biti rado doekana i veoma potovana. Zar tvoja ljubav nije dovoljna
da te otrgne iz zavodljivog zagrljaja ovog dragog grada?
- Nadam se, Karime, da nikada nisi imao razloga da u nju sumnja.
Naalost, ono to oekuje od mene prevazilazi moju snagu. Ako ikakva
nada jo postoji, preklinjem te da jo jednom razmisli - zbog nas. Zna i
sam da te je Lion od prvog dana srdano prihvatio, a i ti si znao da mu
uzvrati to gostoprimstvo - Margo je uinila poslednji pokuaj da ga
odvrati od namere da se vrati u Alir.
- Margo, mila, ne usuujem se na takvu sebinost da svoje elje
pretpostavim onome to se u mojoj zemlji oekuje od mene. Sutra
putujem verujui da na taj put, ipak, neu otii sam. Ljubavi, kai da
polazi sa mnom, ostavi mi bar nadu...
- Ne, ne mogu, Karime. Nemam snage da te drim u lanoj nadi.
Suoiu se sa svojim bolom onako kako moram - Margo je ve grcala u
suzama.
- Ljubavi, zar su to tvoje poslednje rei? Zar e ivot bez tebe tamo
imati ikakvog smisla?! Margo, mila moja... - Karim ju je zasuo poljupcima,
briui dlanom vlane tragove po njenom licu. - Najdraa, molim te, ne
mogu... ne mogu bez tebe.

~12~
500 besplatno

Rei su mu se uguile u njenim jecajima.


Posle njegovog odlaska, danima je oseala tupu prazninu koja je
pritiskala svaki pokret tela. inilo joj se da je sve oko nje stalo, da se sam
ivot oajniki opirao da prihvati bolnu istinu o tragediji jedne ljubavi
koja je jo jue razmicala zvezde po nebu, ubeena da ne postoji nita jae
i trajnije od nje.

***
U poetku je mislila da je stres prouzrokovan rastankom od Karima,
ostavio posledice na njen organizam. Otila je kod lekara tek da se uveri u
dijagnozu, koju je sama sebi postavila, a vratila se s potvrdom o trudnoi
staroj gotovo punih est nedelja.
Posle prve zabrinutosti neoekivanim saznanjem, Margo se ubrzo
prepustila tihoj srei, beskrajno uivajui u pomisli da joj uspomena na
njihovu ljubav lei ispod samog srca i da e deo njega zauvek ostati s njom
u tom gradu u kome se rodila njihova ljubav.
Sva je sijala od sree kada je Sesil saoptila novost.
- Moju okoladnu princezu mi niko nikada nee moi oduzeti govorila je ushieno.
- Polako, nestrpljivice, ko ti je obeao da e biti princeza? A ta ako
bude princ?
- Uh, to ti ume da bude dosadna. Ne da mi ni da se radujem kako
se meni svia. U redu, ako insistira, razradiu i tu varijantu. Jesi li sada
zadovoljna? - upitala je Margo.
- Nije ni vano. U svakom sluaju, tvoje zadovoljstvo je bez
konkurencije. Nego... da li namerava da mu kae?
- Oh, ne. Nipoto. I molim te da i Armanda upozori na to - naglasila
je odluno.
- Uopte te ne razumem. Zar ne misli da bi Karima oduevila ta vest?
Moda bi se predomislio i odluio da...
- Sesil, prestani o tome. Besmisleno je gajiti takvu nadu posle svega.
Tradicija u njegovoj zemlji isuvie je jaka da bi im se uspeo odupreti.
Porodica je za njih neto to se smatra svetinjom i, po pravilu, zasnivaju je

~13~
500 besplatno

odmah po zavretku kolovanja. Najmanje to bih elela je da mu roenje


nanese neke neprilike i stavi ga pred teka iskuenja. Ne, Sesil, neu to da
uinim.
Sedam meseci kasnije obrazi su joj se rumeneli od sree kada joj je
deurna sestra rekla da nikada nije videla tako lepu devojicu.
Neni izdanci crne kovrdave kosice i krupne oi bila je slika koju je
Margo mesecima nosila u sebi, a sada je drala u naruju.
Njena okoladna princeza mogla je da dobije samo jedno ime: Aime voljena.
Okruena roditeljskom panjom i razumevanjem, Margo dugo nije
pomiljala da potrai neki posao, uivajui u svakom danu s malom Aime.
Iskustvo reitosti dejeg plaa za nju je bilo neto fascinantno.
Ponekad joj se inilo da svaki dah tog bespomonog bia nosi u sebi
neku poruku njoj upuenu, koja danonono bdi nad njenim snom.
Po prvi put je, s velikom panjom, sluala majine rei, dok joj je
priala svoja iskustva u negovanju nje dok je bila mala.
Nita na svetu joj nije bilo vanije od njene princeze. ak je i seanje
na Karima poelo da dobija opravdavajui prizvuk nemoi pred
neminovnou sudbine.
Iz njene etvoromesene prijatne oputenosti ju je prenula Armandova
ponuda da prihvati solidno plaen i atraktivan posao u sektoru za
marketing direkcije u kojoj je on bio vodea linost.
Nije joj trebalo vie od nekoliko dana da se organizuje za novi poetak
u svom ivotu.
Imala je naroitu sreu kada joj je uspelo da u obdanitu, nedaleko od
direkcije Peoa, nae slobodno mesto za Aime, tako da je bila potpuno
spremna da prihvati izazov koji joj se nudio u ovoj renomiranoj
automobilskoj kui. Roenje Aime i okupiranost Margo centralnim
lanom porodice, liila je Armanda i poslednje tihe nade da e mu Margo
pokloniti poneki trenutak, rezervisan za one koji u njenom ivotu imaju
naroiti znaaj.
Njegova uzdrana skromnost bila je zadovoljena i samom injenicom
da su postali saradnici na istom poslu, da ih bar neto trajno vezuje i
prua mu priliku da se nae u njenoj blizini.

~14~
500 besplatno

Armand je bio isuvie uviavan da bi sebi dozvolio ijedan nesmotren


korak, ukoliko Margo ne bi dala povoda za tako neto.
ekao je svoju priliku, nadajui se da e njena ljubav prema Karimu
vremenom iileti u sudaru sa stvarnou, u kojoj nema dovoljno mesta za
tanane treptaje srca i nade da e se desiti udo i odneti nas na krilima
anela tamo gde smo oduvek eleli da odemo.

~15~
500 besplatno

III

Sedei zamiljen za stolom u biblioteci uz olju jutarnjeg aja, Karim


nije ni primetio kada je Farida ula. Neujna kao i uvek, prila mu je
zabrinutog lica, stojei bezglasno, u oekivanju da je primeti.
- Oh, Farida, izvini. Nisam uo kada si ula - iznenaeno se trgnuo,
pocrvenevi.
- Zabrinuta sam za tebe, Karime. Nikada te nisam videla tako
uznemirenog pred put u Evropu. Plaim se da ti se ne desi neto
neprijatno - izgovorila je, srameljivo spustivi pogled.
Naviknuta da se ne mea u muke poslove, jedva je smogla snage da
mu pokae svoju strepnju.
- Ne brini, Farida, sve e biti u najboljem redu. U pitanju je posao koji
je od velikog znaaja za vladu, pa mi je naroito stalo da ga uspeno
obavim. Oseam ogromnu odgovornost i pokuavam da unapred
predvidim sve to bi moglo sutra da bude predmet razgovora.
- Karime, tako me preplaio izraz tvog lica kada sam ula unutra...
inilo mi se da si negde daleko, nedostupan i nedodirljiv, izgubljen u
dalekom svetu o kome ne znam nita.
- Oh, Farida, tvoja mata bi i samu eherezadu bacila u zasenak Karim je pokuavao da se naali. - Zna i sama koliko volim posao koji mi
je poveren. Sasvim je razumljivo da me ponekad, kada su u pitanju
izuzetno vane stvari, toliko okupira da ne primeujem nita oko sebe trudio se da je uveri.
- Verujem ti, Karime - uzvratila je Farida, s popustljivim
razumevanjem. - Ne bih vie elela da ti smetam - dodala je, povlaei se
tiho.
Isprativi je pogledom, Karim je osetio neko neodreeno olakanje.
Kao retko kada, bio mu je potreban dragoceni mir ove sobe, u kojoj je
mogao da oslukuje zvuk sopstvenih misli.
Uzalud je pokuavao da se odupre seanju koje je svaki pomen grada
svetlosti sobom nosio. Samo je on znao ta taj grad znai u njegovom
ivotu.

~16~
500 besplatno

Znao je da je njegova voljena sestra Iman nepogreivo naslutila buru


koja ga danima raznosi.
Sklanjao se od njenog pogleda, iako je bio siguran da nee izustiti ni
jednu re kojom bi povredila rane koje nikada nije uspeo da alei.
Farida je unela, samo njoj svojstvenu, toplinu u njegov dom, inei ga
esto oajnim to, i pored najbolje elje, nikada nije uspevao da uzvrati na
njenu nenost onoliko koliko je zasluivala.
Iman to nije promaklo, seajui se jo uvek veoma ivo boravka Margo
i sjaja u njegovim oima, kojim je pratio svaki njen pokret.
Ko zna gde je sada ona. Armand je u svojim pismima nikada nije
pomenuo. Moda vie i ne ivi u Lionu. Nadam se da je nala svoju sreu,
jer je Margo zasluuje vie nego iko, razmiljao je, pokuavajui da stia
napetost koja ga ni dalje nije naputala.
Uvek mi se inilo da taj divni grad, s pravom, pripada i meni. Ne znam
zato, moda zato to sam mu poklonio svoju najveu rtvu - ljubav koja
je u njemu roena i ostala da mu veno pripada. Znam da sam bio sebian,
verujui da e ona moi da sija istim sjajem ispod uarenog neba moje
rodne zemlje. Ako sam eleo nemogue, neka mi nebo oprosti, nije imao
snage da zaustavi misli koje su ga razdirale.
Plaio se da nee imati ni toliko smelosti da bar jednom skrene pogled
du obale Rone, jer, bez nje, ta lepa reka uzalud miluje svoje kamene
obale, podseajui ga bolno da samo s njom, njegovom Margo, u svetu
ima lepote i smisla.
Ko zna koliko je zanesenih ljubavnika na njenim obalama ostavilo
svoje nade, a svakom od njih se inilo da je njegova ljubav vea i monija i
od samog sunca - razmiljao je setno. Ipak, vreme je ponekad nemono da
ugasi i poslednju nadu da e neka sila ispraviti greku koju smo u
trenutku slabosti nainili i vratiti nas na put kojim smo nekada davno,
bezgraninom ljubavlju voeni, krenuh.
Zamurio je, potpuno se preputajui seanjima da ga nose ulicama
tog grada, koje nikada nisu prestale da odzvanjaju njihovim koracima.
Kroz one kapke prodiralo mu je bletavilo njegove svetlosti, koja je
zauvek sauvala sjaj njenih oiju.
Zvonki udar gonga na zidnom satu prenuo ga je, opominjui da je
vreme za polazak.

~17~
500 besplatno

Duboko je udahnuo vazduh i odlunim korakom krenuo ka vratima.

***
Bilo je uobiajeno da velike kompanije, prilikom znaajnih
meudravnih poseta, koriste usluge diplomatske mree koja vodi
pedantne evidencije o svim vanijim linostima u zemlji domainu,
ukljuujui i brojna saznanja o njihovim navikama, ukusima, pa i
porodinim prilikama, sve u cilju osvajanja poverenja i iskazivanja
potovanja prema gostu. Armand se u svom poslu redovno sluio ovim
nezaobilaznim izvorom korisnih informacija, to je i ovoga puta
blagovremeno uinio.
Tek nekoliko sati pre najavljenog dolaska gostiju, naao je trenutak
slobodnog vremena da zaviri u iscrpni izvetaj koji mu je dostavilo
odeljenje stratekog planiranja.
Nije se mnogo zaudio kada je pored Karimovog imena proitao:
oenjen, bez dece, supruga potomak stare brodovlasnike porodice,
kolovana na univerzitetu u Aliru.
- Zdravo, Armand - pozdravila je Margo uavi u kancelariju.
Na trenutak se trgao, kao dete uhvaeno u neprilici.
- Ima li jo neto to treba da se uradi pre nego to gosti stignu? upitala je, s izrazom pribranosti na licu.
Armand je, s olakanjem, zatvorio dosije Karim, odluivi da pred
Margo preuti svoja malopreanja saznanja, ne elei da joj donosi
dodatnu bol pred susret za koji e joj, ionako, biti potrebno mnogo snage.
Ukoliko bude prilike i ako to sam bude eleo, Karim e nai naina da
je s tim upozna, Armand je pokuavao da umiri svoju savest.
- Sve to jo treba da se uini je da se kod aerodromske slube proveri
da li avion iz Alira stie po redu vonje. To je sve - rekao je.
- Armand, ima jo neto... - zapoela je Margo, oklevajui.
- Kai, o emu se radi? - pitao je.
- Zna... Armand, ako nije neophodno... mislim... ako protokol nije
izriit... izbegla bih pojavljivanje na samom aerodromu, pri dolasku
delegacije. Postoji opasnost od neke neoekivane reakcije Karima, kao

~18~
500 besplatno

posledice iznenaenja ako bismo se, ve po njegovom izlasku iz aviona,


sreli oi u oi.
- Potpuno si u pravu, Margo. Malo opreznosti uvek se vie isplati od
bespotrebnog rizika. Moje prisustvo tamo se podrazumeva, a tebe bih
zamolio da, za to vreme, preuzme kontrolu nad slubom za prijem i jo
jednom proveri da li su sve pripreme obavljene kako smo se dogovorili.
- Rado u preuzeti taj zadatak, a tebi... hvala na razumevanju izgovorila je Margo s primetnim olakanjem.
Otkako se zaposlila kod Armanda, njihova saradnja bila je vie nego
uspena.
Ohrabrena njegovim poverenjem, bez oklevanja prihvatila je da
preuzme sektor marketinga za unapreenje istonog trita, u emu joj se
znanje arapskog jezika pokazalo od neprocenjive koristi, kako u pogledu
praenja aktuelnih zbivanja u zemljama koje su bile predmet njenih
prouavanja, tako i u uspostavljanju direktnih poslovnih kontakata i
sticanja poverenja kod buduih klijenata iz arapskog sveta.
Njena posveenost privredi tih zemalja stavila je u drugi plan politika
zbivanja, kao i vladina naimenovanja pri glavnim resorima. To je i razlog
to je propustila da primeti Karimovo napredovanje do mesta ministra
industrije.
Poznajui ga, nijednog trenutka nije posumnjala da e se njegovo ime
veoma brzo nai na listi nezaobilaznih u diplomatskim kontaktima sa tom
severnoafrikom zemljom.
- Margo, vreme je da krenem, avion slee za nepunih dvadeset minuta
- rekao je Armand ustajui. - I... budi hrabra - dodao je pre nego to su se
vrata za njim zatvorila.
Grlo joj se steglo. Stajala je nepomina nasred Armandovog kabineta,
zatrpana pravom lavinom uspomena, koje su navirale sa svih strana.
Telo joj je jo uvek pamtilo njegove zagrljaje, a lice gorelo od seanja
na vrelinu njegovih usana.
Ponovo je s njim etala pored Rone, drei se za ruku, isprepletenih
prstiju.
Poelela je da ga sretne daleko od uredno sloenih konih fascikli, po
stolu u biznis-salonu, da mu se baci u zagrljaj i u njemu, bar na trenutak,

~19~
500 besplatno

nestane, vraajui vreme unazad, oprhvana suludom nadom da njihova


ljubav i dalje ivi uprkos svemu.
Gospode, podari mi snagu da danas ne klonem od eravice njegovog
pogleda, da mi ne zadrhti pruena ruka dobrodolice, da me drhtavi glas
ne oda, da mi u oima ne proita da ga jo uvek beskrajno volim, usrdno
se molila, sklopivi ruke na grudima. A onda je tiinu kabineta naruila
kripa jasno prepoznatljivih konica.
Znala je da je on upravo stigao.

***
Stojei ispred iroko otvorenih vrata sveane sale za prijem gostiju,
Margo nije oseala noge.
Ukoenog lica oslukivala je bat koraka koji su se pribliavali i glasove
u ivahnom razgovoru.
A onda... ne, nije mogla pogreiti. Vitka, elegantna figura vrstim
korakom pratila je Armanda.
Jedva desetak metara delilo ju je od susreta sa njim.
Za Margo vie nije bilo uzmicanja. Ve sledeeg trenutka, kao kroz
maglu, videla je svoju ruku kako se prua i ula rei koje su njena usta
izgovorila - Dobrodoli, gospodine ministre.
Osetila je samo topli stisak ruke, zadravi, kao hipnotisana, pogled na
njegovim oima.
Oseanje dunosti prividno je nadvladalo unutranji bol koji ju je
kidao.
Uljudno se rukovala s preostalim lanovima delegacije, uspevajui da
zadri kurtoazni osmeh na licu.
Iako je sve trajalo tek nekoliko trenutaka, njoj je izgledalo kao da je
prola cela venost.
Gosti i domaini su odmah zauzeli svoja mesta za stolom i, posle
kratke zdravice, zapoeli pregovore o meudravnoj saradnji.
Nikada uloga prevodioca Margo nije tako teko pala.

~20~
500 besplatno

Iako se, s krajnjom lakoom, ve dugo sluila arapskim jezikom,


Karimov pogled, koji nije skidao s nje sve vreme, oduzimao joj je i
poslednje ostatke snage.
S neizrecivim naporom uspevala je da se koncentrie na rei
sagovornika i prenese ih korektno.
Potujui protokolarne obiaje zvaninog dela sastanka, Karim se
uzdrao od upotrebe francuskog jezika, iako ga je smatrao svojim drugim
maternjim jezikom.
Intimno je oduvek verovao da je to jezik ljubavi i da ga treba koristiti
samo u posebnim prilikama, da bi njegova izraajnost i lepota ostali
neokrnjeni.
- A sada e vas gospoica Margo upoznati sa tehnikim referencama
modela koji su predmet naeg razmatranja - najavio je Armand prelazak u
salu za projekcije. Karimovom uhu nije promaklo njegovo obraanje
Margo sa gospoice. Po ozbiljnosti njegovog lica teko bi ko mogao i da
nasluti koliko mu je srce na te rei zaigralo.
Nakon zvaninog dela sastanka usledila je kratka koktel-pauza.
Gosti su nastavili ivahan razgovor s domainima, interesujui se za
brojne detalje u vezi s prednostima ovog vozila u uslovima specifine
konfiguracije terena u njihovoj zemlji.
Neformalni deo komunikacije spontano je nastavljen na francuskom,
kojim se veina gostiju sasvim dobro sluila.
Samo je Armand primetio Karimov prikriveni nervozni stisak ae u
ruci i kratko oklevanje pre nego to je odlunim korakom krenuo prema
Margo.
Iako okrenuta leima, bila je sasvim sigurna da bi te korake lako
prepoznala meu stotinama drugih.
- Margo, ovo je mnogo vie nego to sam oekivao dolazei u grad koji
nikada neu moi da zaboravim. A i ti... promenila si se.
Margo ga je iznenaeno pogledala.
- Lepa si nego ikada - tiho je dodao.
- Karime, molim te... - uzalud je pokuavala da se brani, oseajui
klonulost u elom telu pred njegovim pogledom koji je govorio vie nego
to su rei mogle iskazati.

~21~
500 besplatno

- Kasno sam shvatio da je samo jedna greka u ivotu dovoljna da


odvede na put sa koga nema povratka. Uzaludno je kasnije saznanje da je
ovek sam uzrok svojoj sudbini. Bol koji sam ti naneo, niim se ne moe
opravdati. Ako je uteha, i sam ispatam svoj deo krivice. Sada sam siguran
da ljubav koja se rodi u ovome gradu, u njemu veno ostaje i zauvek mu
pripada. Margo, znam da sam odavno izgubio pravo da se interesujem za
tvoj ivot. Ipak, voleo bih da ujem...
- Da, istina je, Karime, nikada nisam ni prestala da te volim - ula je
sebe kako izgovara rei koje su joj godinama bile skrivene u najdubljem
kutku srca.
Nije mogla da veruje da su joj se, s beskrajnom lakoom, tako
jednostavno otele sa usana.
- Ljubavi, od detinjstva sam iskreno verovao da uda, ipak, postoje i da
se deavaju samo onima koji u njih iskreno veruju. Margo, znaj da te
volim kao prvog dana kada sam te upoznao. Ni hiljade kilometara nisu
bile dovoljne da iz seanja izbriu tvoj lik i sve ono to smo zajedno
sanjali. Diskretni pokret Armandove ruke upuen Margo, bio je znak da
druga runda razgovora s gostima upravo poinje.

***
- Oh, ti si, Margo. Nisam te oekivala ovako rano. Naalost, morau da
te na trenutak zapostavim, jer je Aime nestrpljiva da joj do kraja iitam
jedan titlovani crta.
- Nadam se, Sesil, da te nije previe gnjavila svojim zahtevima - rekla je
Margo.
- Imala je sreu da nam se ukusi prilino podudaraju - nasmejala se
raspoloeno Sesil.
- Oprosti, smetnula sam s uma tvoju legendarnu iaenost zadirkivala ju je Margo.
- Bolje je da pita svoju princezu ta o tome misli - uzvratila je Sesil.
- Drugi put. Sada mi radije daj au neeg estokog da malo doem k
sebi - zatraila je Margo.

~22~
500 besplatno

- Oh, oprosti, nisam se usudila nita da te pitam. Priaj mi kako si


uspela sve to da preivi. Zaista ne znam kako bih se oseala da sam na
tvom mestu.
- Sesil, potpuno sam izgubljena. Nisam mogla ni da pretpostavim da je
samo jedan susret s njim dovoljan da u meni vrati sve ono to sam etiri
godine pokuavala da potisnem. Besmisleno je gajiti lanu nadu, pa ipak...
Njegove rei su me sasvim pokolebale - Margo je na trenutak zastala,
pokuavajui da se sabere.
- Zar ste imali priliku da nasamo razgovarate? - upitala je Sesil
uzbuenim glasom.
- Razmenili smo tek nekoliko rei za vreme koktela. Izgledalo mi je da
je jedva ekao priliku da mi prie. Sesil, ne znam nita o njegovom ivotu
od dana kada smo se rastali, ali mi je jueranji susret bio dovoljan da se
uverim da Karim i ja zauvek pripadamo jedno drugom, bez obzira ta
ivot s nama inio. Sigurna sam da i on isto misli.
- Smiri se, draga. Znam da ti je teko. Oboje ste zreli, odrasli. Ako
postoji neko reenje, ne sumnjam da ete ga pronai.
- Ne, Sesil, nama nema pomoi. I on i ja to dobro znamo. Ne
usuujemo se ni da razgovaramo o tome. ivot ima svoja pravila, puteve, a
mi smo nemoni da ili skrenemo, ma koliko to eleli.
- Prestani, Margo, molim te. Ne mogu da te sluam kada tako govori.
Nikada ne sme prestati da veruje u ljubav koju oboje oseate. Budi
sigurna da e vam ona sama pokazati put kojim treba da idete.
- Oh, Sesil, ponestaje mi snage da verujem u uda. A, opet... Ne mogu
iz misli da izbriem njegov pogled, njegove rei koje su u meni sruile i
poslednji oslonac na kome je poivala moja sigurnost. Kada mi je dotakao
ruku, inilo mi se da sam spremna da s njim krenem i u sam pakao.
- Mila, ne sme dozvoliti da te obuzme oaj. Pokuaj da mirno
razmisli o svemu. Moda jo uvek nije kasno da neto uinite - Sesil je
zduno podgrevala njenu slabanu nadu.
- Kasno je, Sesil, znam to dobro - rekla je Margo rezignirano.
- Pretpostavlja ih ima razloga da to to kae? - insistirala je Sesil.
- Nije potrebno bilo ta pretpostavljati. Prsten na njegovoj ruci
dovoljno govori. Koliko ga poznajem, teko je poverovati da je u pitanju

~23~
500 besplatno

nevaan modni detalj. Shvata li sada zbog ega nemam ni trunku nade
da emo ikada vie pripadati jedno drugom?
- Oh, Margo, to je... Ne znam ta da kaem. Uinila bih sve za tebe
samo da ne gledam tu tugu u tvojim oima.
- Hvala ti, Sesil. Danas si ve dovoljno uinila za mene - Margo je
pokuala da povrati raspoloenje.
- Ne znam kod koga bih ostavila Aime da nije bilo tebe. Neu vie da ti
oduzimam vreme. Samo da obuem svoju princezu, pa da krenemo kui.
Ne znam samo kako ti uspeva da je ovako smiri da se uopte ne uje primetila je Margo s divljenjem.
- Sada emo odmah da proverimo kojem se carstvu privolela naa mala
princeza - rekla je Sesil, pratei Margo do sobe.
- Oh, oigledno, carstvu snova - sa smekom je rekla Margo, gledajui
svoju devojicu kako vrsto spava.
- Uvek sam ovako zamiljala anele - ganuto je primetila Sesil.
- Ona to i jeste: moj mali aneo.

~24~
500 besplatno

IV

Karim nikako nije uspevao da odagna oseanje da se, od susreta sa


Margo, sve u njemu uruilo, zatrpavajui ga uspomenama na dane
provedene s njom.
Izgledalo mu je kao da nikada nije ni odlazio iz tog grada.
Iz seanja mu je izronilo bezbroj detalja: cvetni prekriva u njenoj sobi
boje breskve, ogromna uta ukosnica kojom je krotila svoju gustu kosu,
ak i srebrnkasti lak za nokte, koji je nesmotreno prosula po koricama
sveske u kojoj je pedantno beleila arapske rei i stihove njegovih
omiljenih pesnika.
Razdirala ga je fizika bol pri pomisli koliko je, ispod njene
uzdranosti, ostalo strasti i neugasle elje.
Telo mu je trnulo od seanja na njene zagrljaje i nemirne prste, koji su
eleli da ga svuda dotaknu. Nijedna ena nije znala da tako pokae koliko
joj znai, koliko ga eli.
Samo je Margo umela da mu se preda duom i telom, uvek ponovo u
njemu razgorevajui elju za nenostima.
Kada ga je otac prvi put podsetio da, za karijeru budueg diplomate,
ne bi bilo uputno predugo odlagati formiranje porodice, jo uvek nije
shvatao da je njegova ljubav u Lionu postala zauvek zatvorena stranica
njegovog ivota.
Uvek se, s griom savesti, seao dana kada su mu predstavili Faridu,
tihu i krotku Arapkinju, sputenog pogleda. Njeno skladno telo i pravilne
crte lica ostavljale su utisak topline i nenosti.
Iako visokoobrazovana, kao i veina arapskih ena, videla je svoje
mesto u senci budueg mua, pomirena da pod njegovim krovom nastavi
tradiciju svojih predaka, potpuno se posveujui porodici.
Nije imao ozbiljnijeg razloga da se suprotstavi oevoj elji da Farida
uskoro postane lan porodice.
Ona ili neka druga, sasvim svejedno, razmiljao je, pomiren sa onim
to se nije moglo izbei.

~25~
500 besplatno

Venanje je prireeno u skladu sa tradicijama njegove zemlje, koje je


dobro poznavao.
Ubrzo posle toga, ivot je uplovio U svoje mirne tokove.
Okupiran brojnim obavezama, tek u veernjim asovima uspevao je da
odvoji retke trenutke koje bi provodio s Faridom. Nikada se nije poalila
to su tako malo vremena provodili zajedno.
Svoje dunosti supruge obavljala je s besprimernom odanou.
Ponekad bi mu se uinilo da primeuje neki udan strah u njenim
oima, ali tome nije pridavao ozbiljniji znaaj.
Tek kada je jednog dana zatekao sestru Iman s oima crvenim od
plaa, naslutio je da se deava neto o emu on nita ne zna.
Bilo mu je potrebno mnogo vetine i upornosti da je ubedi da mu kae
o emu se radi.
Kada mu je Iman, jecajui, saoptila da Farida boluje od epilepsije i da
je i sama bila svedok napada koji je obuzeo, Karim se osetio potpimo
izgubljenim.
Beskrajno saaljenje koje ga je obuzelo prema toj nesrenoj i nedunoj
eni, uinilo je da odlui u sebi da e, pred porodicom, zauvek sauvati
njenu tajnu, dobro znajui da zakoni njegove zemlje doputaju da se, u
takvim sluajevima, brak jednostrano prekine, pa ak i zatrai obeteenje
od porodice koja je to prikrila prilikom njegovog sklapanja.
Laknulo mu je kada je Iman, koja je Faridu zavolela kao sestru, obeala
da niko o ovome nee nita znati.
Saznanje o Faridinoj bolesti Kalima je preko noi liilo svake pomisli o
stvaranju porodice, to ga je dovodilo do oajanja.
Ni traak utehe nije mogao da nae u injenici da zakoni njegove
zemlje toleriu poligamiju; ak ga, u slinim sluajevima, i preporuuju.
Bio je siguran da bi Farida, vaspitana po vekovnim arapskim
tradicijama, posluno prihvatila drutvo druge ene, koja bi Karimu
obezbedila potomstvo.
Svaka pomisao da od Margo zatrai razumevanje za tako neto inila
mu se gotovo suludom, tim vie to je u nekoliko navrata s njom
razgovarao o surovosti arapskih verskih zakona prema eni, ne nalazei ni
sam opravdanja za sklapanje mnogolane brane zajednice.

~26~
500 besplatno

esto je sa zadovoljstvom isticao da se taj nazadni obiaj sve vie gubi


meu mladim obrazovanim ljudima koji sve ee sami biraju svoju
ivotnu saputnicu, potujui zakone srca.
Pritisnuvi akama preko oiju, Karim je nesvesno pokuavao da se
odbrani od svega oko sebe: ivota koji mu se izmakao iz ruku, budunosti
koju nije uspevao da vrsto uhvati.
U uima mu je i dalje neprekidno odzvanjala re gospoica, titrajui
mu kroz sva ula kao slabana svetlost koja ga mami, pokazuje mu put za
koji mu je potrebno beskrajno mnogo smelosti.
Ljubavi, dok me ti vol, znaj da nije sve izgubljeno, siao mu je laki
poluapat sa usana. Nikada nada i oaj nisu u njemu bili tako pomeani.

***
- Mama, zato tako mnogo uti? Jesi li opet umorna od posla? - zauo
se cvrkutavi glas Aime.
- Za tebe, zlato, mama nikada nije previe umorna - uzvratila je Margo,
uzimajui je u krilo.
- Da li ti se svia ptiica koju sam nacrtala? - upitala je Aime, irei
blok za crtanje po kolenima.
- Divna je, mila... samo... gde su ptiici noge? - podsetila je Margo.
- Uf, mama, valjda zna da ptiice lete?! - brzo se snala Aime.
- Naravno, duo, sasvim sam zaboravila na to - uzvratila je Margo,
jedva se uzdravajui od smeha.
- Hoe li da ti nacrtam jo jednu pticu, a ti da mi napravi puding sa
lagom? - predloila je Aime.
- I celo brdo laga, ako eli. Mama e sve da uini za svoju princezu odgovorila je Margo, spremno ustajui da joj ispuni elju.
Od zvuka miksera Margo nije ula rei svoje erke, koja je nestrpljivo
mahala rukama, pokuavajui da skrene panju na sebe.
- E, sad mi kai ta si htela - rekla je Margo, pritisnuvi prekida.

~27~
500 besplatno

- Danas me drugarica u obdanitu pitala kako se zove moj tata, a ja


nisam znala da kaem, pa sam joj rekla da u pitati mamu i da u joj sutra
rei - rekla je Aime bezazlenom veselou.
Margo se ukoila na njene rei.
Odavno je razmiljala o tome da li je njena erka dovoljno odrasla za
saznanja koja i odraslima esto priinjavaju neizrecivi bol.
Dugo je oklevala, elei da joj saopti istinu na nain koji nee naruiti
radosnu bezbrinost njenog dejeg sveta.
- Mama, hoe li da mi kae? - Margo se premda na njeno, ponovo
postavljeno, pitanje.
- Mila, tvoj tata je najlepi i najbolji tata na svetu, a zove se Karim izgovorila je Margo u jednom dahu.
- A zato on ne ivi sa nama?
- Ne moe, duo. On je u drugoj zemlji, daleko odavde i ima mnogo
posla.
- A kada zavri taj posao, hoe li onda doi kod nas? - bila je uporna
Aime.
- Ako ga bude mnogo volela, sigurno e doi - vrsto je obeala
Margo, gotovo i sama verujui u rei koje je izgovorila.
- Dobro, mama. Samo mu kai da obavezno doe popodne, kada se ja
vratim iz obdanita - napomenula je devojica.
- Uiniu to sigurno, nita ne brini - uveravala je, dok joj se grlo
stezalo.

***
- Gospoice Poire - obratio se Armand svojoj sekretarici - jo danas
stupite u kontakt sa nadlenom slubom alirskog avioprevoznika ,,Er
Aleri i rezerviite potrebne kapacitete za transport naih uzoraka za
demonstraciju.
Bilo bi poeljno da se pronae mogunost da prvi kontingent bude
sainjen od naih najatraktivnijih etvorotokaa, ukljuujui i one za

~28~
500 besplatno

posebne namene - Armand je, kao i obino, davao krajnje precizna i


iscrpna uputstva.
- Nita ne brinite, gospodine alber. Odmah u to uiniti - spremno je
uzvratila Demi Poire.
- Margo, izvini to si malo ekala. Izvoli, sedi. Vidi i sama da sam
zatrpan poslom oko obezbeenja raznih potvrda, atesta i deklaracija u
vezi s poiljkom za Alir, da ve tri dana ne uspevam da naem malo
vremena za jedan razgovor s tobom - pravdao se Armand.
- Kai o emu se radi - Margo je bila veoma radoznala.
- Kao to zna, Margo, partner iz Alira je izuzetno zainteresovan za
to skoriju realizaciju ugovora koji smo s njim potpisali. Moram istai da
je tvoja strunost prilikom prezentacije u kompaniji, ostavila naroito
povoljan utisak na goste, kao i tvoje izvanredno znanje arapskog. Nadam
se da nema nita protiv to i ubudue raunam na tvoju pomo u vezi s
ovim poslom.
- Naravno, razume se. O tome uopte ne treba razgovarati - uveravala
ga je.
- Vidi, Margo, poslednja faza, koja nam je preostala, da bi se sve
uspeno zavrilo, je demonstracija tehnikih referenci naih vozila
direktno na terenu.
- U Aliru? - Margo je zadrala dah.
- Da. Kupac insistira na tome, a mi smo duni da njegovoj elji
izaemo u susret. Margo, znam da te svojim zahtevom stavljam na bolno
iskuenje, ali profesionalna dunost mi nalae da, za ovako vaan posao,
angaujem najbolje kadrove koje kompanija ima. To je, ujedno, razlog
zbog kojeg sam prisiljen da te zamolim za razumevanje i pokuam da
dobijem tvoj pristanak.
- Sve je u redu, Armand - izgovorila je Margo, s bezizraajnim
izgledom na licu, oseajui kako, od ovog trena, svoju sudbinu preputa
nekim viim silama s kojima vie nema snage da se bori.
- Mnogo ti hvala, Margo. Veoma sam ti zahvalan za rtvu koju ini za
budunost ove kompanije do koje je svima nama mnogo stalo.
- Kai mi, za kada je planiran let za Alir? - kratko je upitala.
- Za sutra popodne - odgovorio je Armand.

~29~
500 besplatno

Dok je izlazila iz njegovog kabineta, nesvesno je ubrzavala korak, kao


da eli da pobegne, da se sakrije od onog sutra, koje je tako nesnosno
blizu, neizbeno i konano kao presuda.
Zebnja koju je oseala je potisnula i poslednje tragove radosti pred
ponovni susret sa Karimom.
Znala je da u toj zemlji moe biti samo gost, stranac.
Oseala je blagu griu savesti to nije uspela da je prihvati i zavoli
koliko njega, koji joj je znaio vie nego to je ikada mogla da pretpostavi.
Bila je savreno svesna da on ve odavno ivi svoj drugi ivot, o kome
ona nita ne zna i da nema nikakvog prava da ga o tome pita.
Samo je njihov Lion ostao da uva miris jedne ljubavi i jedino se u
njemu, s njim, oseala beskrajno srenom i zatienom.
Pomisao na susret pod nekim tuim, dalekim nebom, ispunjavala ju je
neizrecivom nesigurnou i strepnjom.
Odlazei kui, po prvi put nije primetila topli zagrljaj nenih zraka
ugodnog septembarskog sunca.

***
Za kontrolu leta aerodroma u Aliru bio je to jedan od uobiajenih
dana.
Jedva primetno pojaanje slubenog obezbeenja, svedoilo je
o dolasku vanih gostiju iz inostranstva.
Posle kratkog i vetog manevra, avion je lako dotakao pistu.
Diskretni ceremonijal doeka, kakav je uobiajen u ovoj zemlji, brzo je
okonan odlaskom gostiju i domaina vladinim automobilima u pravcu
rezidencije.
Margo je s blagim smekom posmatrala vozila, zaustavljena du
glavnog bulevara u Aliru, i policajce kako u lakoj letnjoj odei, s jedva
vidljivim oznakama, obezbeuju prolaz vladinim visokim zvaninicima.
Nita se od onda nije promenilo, zakljuila je Margo, seajui se
Karimovih upozorenja da semafori u njegovoj zemlji esto slue za

~30~
500 besplatno

uveseljavanje dokonih i veselu deju igru, pa da treba biti veoma oprezan


u vonji i pri prelasku ulice.
Kontrast siromatva svakodnevice brojnih stanovnika ove zemlje i
velelepnih zdanja, ije terase su prekrivala besprekorno negovane kronje
maslinovih stabala, nije mogao promai oku.
Najtunija slika, koju je Margo ponela iz ove zemlje, bila je neobina
brojnost hendikepiranih osoba, koju joj je Karim objasnio uticajem
verskih zakona, koji omoguavaju sklapanje braka izmeu bliskih
srodnika, to uzrokuje estu pojavu uroenih deformiteta kod potomstva.
Taj tetni obiaj jo uvek se prilino odrao meu najsiromanijim
slojevima njenih stanovnika, kao sredstvo ouvanja celovitosti njihovih
skromnih poseda unutar zajednica.
- Uvek sam se pitao zato je enama, kada krenu na put, potrebno
dvostruko vie prostora za prtljag nego nama mukarcima. Ne bih rekao
da minka zauzima ba toliko mesta - Armand je pokuavao da taktino
skrene panju Margo od napetosti koja je obuzimala dok su se ubrzano
pribliavali vladinoj rezidenciji.
- Zar si zaboravio kao su ovde noi prohladne? Uz koktel-haljinu,
priznae, ne bi ba pristajao neki sportski demper - uzvratila je Margo
raspoloeno.
- Uh, u tu ensku filozofiju ni najmanje se ne razumem. Radije
odustajem od bilo kakvih prigovora - uzvratio je Armand. - Nisam siguran
da bi mi tu naroito pomoglo i moje iskustvo s automobilima i
usklaivanjem boje njihove karoserije s presvlakama.
- Peo je s tobom, oigledno, na putu da osvoji novu razvojnu granu
ako nastavi da se tako udubljuje u materiju - zadirkivala ga je Margo. Uostalom, koja ena ne bi poelela auto u boji svojih oiju?
- Oh, Margo, ovog trena se proglaavam daltonistom, samo da bih se
spasao od diskusije s tobom na tu temu - Armand je podigao ruke u znak
predaje.
- Gospodine direktore uvaene kue Peo, zar nije jedno od osnovnih
pravila nae kompanije da izaemo u susret svakoj elji kupca? - podsetila
ga je Margo glumei ozbiljnost.
- Tako je, moja najtalentovanija saradnice, ali... svakako u granicama
razuma - precizirao je Armand.

~31~
500 besplatno

- Oh, Armand, zar smemo biti tako na kraj srca?! Pomisli samo ta sve
moe da poeli jedna matovita princeza, kakvih je ovde vie nego onih u
naim knjigama bajki?!
- Oprosti, Margo, zaboravio sam da je i princeza, konano, samo:
ena - Armand nije mogao da odoli provokaciji.
Sedei na zadnjem seditu udobnog mercedesa, Margo je pogled
sluajno pao na retrovizor iznad glave slubenog vozaa. Videi njegovo
lice, iroko razvueno u osmeh, znala je da je razumeo svaku re njihovog
razgovora. Ve je bilo kasno da opominje Armanda na uobiajenu
diskreciju.
Ve sledeeg trena tokovi njihovog automobila uplovili su meu
senoviti drvored koji je vodio do irokog stepenita vladine rezidencije.

***
Velika, irom otvorena i bogato ukraena vrata na ulazu u sveanu
salu, prilino su iznenadila Margo, naviknutu da se za sto za ruavanje
seda tek nakon okonanog oficijelnog dela razmatranja i usaglaavanja
ugovora.
Armand je propustio da joj predoi da ovo podneblje jo uvek usrdno
neguje tradiciju ukazivanja gostoprimstva na svakom koraku i da ono
redovno prethodi svakom ozbiljnijem poslovnom kontaktu, u cilju
osvajanja poverenja i uvrivanja prijateljskih veza.
Praktinost ovakvog pristupa ogledala se i u pruanju mogunosti
gostu iz udaljenog kraja da se privikne na drugu klimatsku i vremensku
zonu, pre nego to se posveti radnom delu razgovora.
U sali je bilo neoekivano mnogo lica, srdanih i oputenih, obuenih s
ukusom.
Margo nije primetila nijednu konu faciklu, niti ozbiljna i napeta lica
deurnih sveprisutnih bankara, koji su tu da provere svaki detalj koji se
stavi na papir.
Najmanje to je ovde oekivala bilo je prisustvo nekolicine ena,
izuzetne lepote i dostojanstvenog dranja.
Svi su stajali na nogama, doekavi goste gromoglasnim aplauzom.

~32~
500 besplatno

A onda je kroz sveani palir, prema njoj i Armandu, krenuo njihov


domain u pratnji elegantne dugokose ene, produhovljenog lica,
najlepeg koje je Margo ikada videla.
- Dobrodoli, dragi prijatelji. ast mi je da vam u svojoj zemlji ukaem
gostoprimstvo, u emu e mi pomoi i moja supruga Farida.
Karimove rei, namenjene francuskoj delegaciji, bile su ujedno poziv
gostima i domainu da zauzmu mesta za bogatom i udesno araniranom
trpezom.
Zahvaljujui na dobrodolici, Armand nije propustio da primeti da e
malo oputanje, pre otpoinjanja zvaninih razgovora, pruiti mogunost
da on i njegovi saradnici srede svoje bezbrojne utiske o ovoj lepoj zemlji.
Margo je bila prezahvalna Armandu to, u nastojanju da ispotuje
etikeciju domaina, nije na nju obratio panju u trenutku kada se prema
njoj pruila ruka ene, koja je nenametljivo i sa savrenom prirodnou
pratila Karima u stopu.
Samo jedan pogled na njenu skladnu figuru i oaravajue izraajno
lice, bio je dovoljan Margo da spozna svu bespomonost etalita pored
Rone da sauva jednu ljubav koja nikako nije smela umreti.
Karime, ljubavi, ne reci da je sve izgubljeno, govorile su njene oi, iji
je vlani sjaj samo on primeivao.
Setila se njegovih nedavno izgovorenih rei u Lionu, hvatala se za njih
kao za slamku, oajavala pri pomisli da vie nikada nee imati prava na
njegovu ljubav, kao ta prelepa i otmena ena, koja odavno ivi pod
njegovim krovom, koja se svakog jutra budi pored njega.
Gledajui je tihu i krotku, pitala se ume li ona da u njemu zapali one,
samo njoj znane vatre, pijanstvo kome ni jedna aa nije potrebna.
Gospode, ako eli da me kazni, kai mi da me nikada vie nee
dotai njegove snane ruke, oni nemirni, neobuzdani prsti udni
beskrajnih dodira, radoznali i nezaustavljivi.
- Gospoice Margo, znate li da je moj suprug studirao u Lionu? Uvek
je govorio da je to najlepi grad na svetu - ula je Faridin glas.
- Oh, zaista me raduje to mu se tako dopada - uzvratila je Margo,
prebledevi, dok ju je Karimov pogled pekao kao eravica.

~33~
500 besplatno

Primetivi to, Armand je veto skrenuo razgovor na specifinosti


ukusne arapske kuhinje, za ta mu je Margo bila neizmerno zahvalna.
Karim je, kao uzoran domain, s posebnom ljubaznou i strpljenjem,
izlazio u susret interesovanjima svojih francuskih gostiju.
Margo je ovaj predah dobrodoao da se, bar nakratko, izmakne
Karimovom razoruavajuem pogledu, koji se sve ee zaustavljao na
njenom licu!

~34~
500 besplatno

Nikadajoj Lion nije izgledao tako neuteno stran i neprivlaan,


ravnoduan prema bolu koji je oseala od povratka iz Alira.
Ni obale Rone nisu bile one stare, koje bi, umei, saoseale s njenim
tekim korakom i bezglasnim jecajem due.
Njen grad je dobio nove ljubavnike, koji jo nisu potroili svoje snove i
nade, verujui da u njemu ljubav nikada ne umire.
Lagala bi kada bi rekla da je oseala naroito zadovoljstvo pri pomisli
da je njihov posao uspeo najbolje to su mogli poeleti.
Gotovo s olakanjem doekala je zatije u direkciji, ekajui da izvozna
sluba sektora odradi svoj deo posla, sinhronizujui ugovorene isporuke s
dinamikom proizvodnje u kompaniji.
To je bilo pravo vreme za Margo da uzme nekoliko nedelja odmora,
to bi, bila je sigurna, i Armand prihvatio s razumevanjem.
Margo se, posle jo sveih utisaka susreta sa Karimom, nije usuivala
ni da pomisli da se prepusti na milost i nemilost samoi, protiv koje jo
uvek nije imala sigurno sredstvo odbrane.
Kao none more, plaila se onih buenja kada se postelja odjednom
uini preirokom i beznadeno pustom, a glava na jastuku izmie, pravei
mesto nekome ko tu prirodno pripada, iji dodiri nikada nisu ni iileli
ispod mekih svilenih prekrivaa.
I kad bi joj se uinilo da svoju tugu uspeva da sakrije duboko u sebi,
jedne krupne crne oi nikad ne bi uspevala da zavara.
- Mama, nemoj opet da bude onakva - opominjala je Aime.
- Kakva, duo?
- Ma, ono, kada stalno gleda u jedno mesto, pa se ja posle uplaim za
tebe - objasnila je devojica na svoj nain.
- Nipoto ne treba da se plai, zlato. To mama samo razmilja koji je
najlepi kola, da ti ga ispee - pokuavala je Margo da je razuveri.
- A zato su ti onda oi tako crvene? - Aime je posmatrala sumnjiavo.
- Jesi, mama, ti si plakala, a meni si rekla da samo male bebe plau - Aime
se nije dala prevariti.

~35~
500 besplatno

- Nisam plakala, mila. Zato bi mama plakala kada ima svoju princezu,
najlepu na svetu?! - uzvratila je Margo, uzimajui je u krilo.
- A hoe li sada da mi pria bajku o prasiima? Obeala si - Aime je
bila neumorna.
- Razume se, ali onda kada moje prase opere svoje obraie od
okolade.
- Uf, mama, uvek me gnjavi - negodovala je Aime, trkom odlazei
prema kupatilu.
Oprosti mi, Boe, zar sam ikada smela da pomislim da mogu biti
nesrena pored ovakvog anela, pomislila je.

***
Pohvala predsednika vlade, upuena ministru industrije za izuzetno
uspean aranman s francuskim Peoom, objavljena je na svim vodeim
radio i TV- stanicama u Aliru.
Dnevna tampa je, po obiaju, izjavu premijera tampala na naslovnim
stranama svojih izdanja.
Karim je ravnodunim pogledom preleteo preko jutarnjeg broja
najveeg nacionalnog dnevnika, koji je presavijen leao u uglu njegovog
radnog stola.
Po prvi put, otkada radi u vladinoj slubi, izreena pohvala vodeeg
zvaninika jedva da je dotakla njegova ula.
Posle ponovnog susreta s Margo, nita nije moglo nadomestiti
oseanje beznadene praznine, koje ga nikako nije naputalo.
Svest o tome da je asno ispunio roditeljska oekivanja, kao i dug
prema zemlji, nije ga vie ispunjavala naroitim zadovoljstvom.
Sve ee se pitao da li je to ono to je zaista eleo i da li je zaista
dovoljno da mu ispuni ivot i snove.
Njegova karijera ministra industrije dostigla je svoj vrhunac, to je
doprinelo tome da, na pragu srednjih godina, po prvi put, poeli da svede
neki svoj lini bilans.

~36~
500 besplatno

Izbegavao je da, ak i u krugu najue porodice, govori o svojoj


nepreboljenoj elji za potomstvom, koja ga je, s godinama, sve vie
pritiskala.
Grudi su mu se stegle pri pomisli na Faridu i njenu beskrajnu odanost,
u kojoj je esto nazirao tragove nemog i bespomonog oseanja krivice
zbog njene bolesti, koja je svaku pomisao o potomstvu inila nedopustivo
rizinom.
Ceo njegov ivot odjednom je poeo da mu lii na prerano zatvoren
krug iz koga nema izlaza.
Obespokojavala ga je pomisao da je neto previe vano iza njega,
zauvek ostalo nedoreeno, nedovreno, kao ruin pupoljak, spreen da se
razvije i zamirie punim sjajem.
Obuzela ga je neutoljiva elja da ponovo vidi Margo, bilo gde i bilo
kako, samo to pre, neodlono.
Osetio je fiziku bol od elje za dodirom pramenova njene guste sjajne
kose. Jo uvek je u ivom seanju nosio diskretni miris parfema, skriven
ispod nestrpljivih dugmia na njenoj bluzi.
Jedanput, u etnji gradom, ozbiljno su zakljuih da samo Aznavur
ume sasvim iskreno da peva o ljubavi, onako velikoj i neprolaznoj kakva je
njihova. Pokupovali su sve njegove kompakt diskove i zagrljeni se slikali
pored uline tezge.
Kao pijanac-povratnik, Karim je drhtavom rukom otkljuao poslednju
fioku svog stola i izvadio kompakt diskove, koje se etiri godine nije
usuivao da dotakne.
aputavi glas nenog ljubavnika ispunio je sobu, izgledajui nestvarno
meu visokim svodovima, prekrivenim nepreglednim arama mozaika;
klizio po mekim tepisima, slivao se niz prozorska okna, milovao ga po
licu.
Sluao je te zvuke kao molitvu, ustreptalog srca, predajui im se kao
sudbini, pred kojom se postaje nemoan. Grlo mu se steglo, da mu se
inilo da e se uguiti.
Iznenada je skoio sa stolice, ostavljajui zanesenog francuskog
ljubavnika da dovri svoj refren, beei od nekih nevidljivih sila koje su ga
vukle daleko, u onaj grad u kome ljubav nikada ne umire.

~37~
500 besplatno

Prolazei kroz salon, nije ni primetio Faridu koja ga je, odlaui knjigu
koju je drala u ruci, zaueno pogledala.
Neobini melodini zvui jo uvek su dopirali iz bibhoteke, koju je
maloas napustio urno odlazei. Ni sama ne znajui zato, Farida je
krenula, voena zvucima koji su se uli.
Ula je unutra, ne zatekavi nita neobino, osim jedne odkrinute
fioke i kljueva zaboravljenih u njoj.
Mahinalno je krenula da je zatvori, a onda joj je panju privukla slika
koja je leala na vrhu.
Ruke su joj se tresle dok je gledala kako se sa nje smei lice one lepe
Francuskinje, koju je upoznala na prijemu, oslonjene glavom na Karimovo
rame. Sva klonula od bola, jedva je uspela da se pridri za ivicu stola da ne
padne od nesvestice koja je obuzela.
Zato me Bog ovako kanjava, ta sam mu uinila? Zar nisam smela da
ga volim? Ako njegovo srce pripada drugoj, zato mi to sam ne kae?
Faridi je izgledalo da se iznenada probudila iz najlepeg sna, oajniki
odbijajui da poveruje da je stvarnost jednako bolna i bez nade kao i pre.
Obuzeo ju je panian strah da e je Karim napustiti, a bez njega bi se
oseala sasvim izgubljenom.
Pokuavala je uzaludno da u sebi nae razumevanja za njegove
mladalake uspomene, pokuavajui da ubedi samu sebe da je on suvie
ozbiljan i odgovoran da bi sebi dozvolio da mu slabost prema bilo kojoj
eni narui harmoniju porodinog doma. Duboko u dui oseala je da se,
ipak, radi o uspomeni koja je jo suvie iva da bi je ostavila spokojnom.
elela je da to pre zaboravi onu gustu kosu, umrenu vetrom, i njegovo
razdragano lice dok ju je drao u naruju na ulici grada, koji je tako
mnogo voleo. Sada je znala i zbog ega.

***
Margo je bila poslednja osoba na ovom svetu koja bi pokazala i
najmanju elju da se pridrui demonstracijama protiv vladinih poreskih i
slinih zakona koje su se, uz uobiajeno prijavljivanje lokalnim vlastima,
odravale gotovo svakog vikenda, uz jednosatno zaposedanje ulica koje bi
dobijale karnevalsku atmosferu.

~38~
500 besplatno

Ponekad joj se inilo da se na njima skupljaju uvek ista lica, koja su se


meusobno druila, bez naroite vere da bi njihov protest mogao da
donese neke konkretne rezultate.
Meutim, pitanje potovanja ljudskih prava, naroito raznih
manjinskih i marginalnih drutvenih grupa, kao i etnikih zajednica, uvek
je pobuivalo njenu panju ne ostavljajui je nimalo ravnodunom.
Zbog vesti da je u jednoj francuskoj koli uprava zabranila maloj
Libijki da pohaa nastavu odevena u svoju nacionalnu odeu, Margo je
bila beskrajno ogorena.
U zemlji, koja se dii svojim demokratskim tekovinama, dogaaj je
dobio neoekivano veliki publicitet. Svi vodei francuski intelektualci
javno su se svrstali uz roditelje devojice, smatrajui zabranu kolskih
vlasti otvorenim izrazom etnike diskriminacije.
Margo je drala sasvim prirodnim svoje pridruivanje manifestaciji
arapskih majki koje su, vodei svoju decu za ruku, prole bulevarom Pinel.
Nosei Aime u naruju, kojoj se stvorena guva beskrajno dopala, brzo
je postala meta bliceva brojnih fotoreportera i inostranih TV snimatelja,
kojima je devojica okoladnog tena, u naruju majke bele puti, izgledala
kao najilustrativniji simbol etnike tolerancije, za koju se progresivno
drutvo zapada zduno zalagalo.
Snimak devojice i majke, gotovo preko noi, obiao je ceo svet,
dobivi naroito povoljan odjek u ambasadama arapskih zemalja u Lionu,
koje su ga prosledile svojim vladama. Mosad Al Halabi, pomonik
ministra industrije Alira, bio je iskreno oduevljen kada je na ekranu
spazio lepu Francuskinju, koja je nedavno bila njihov gost, kako se iskreno
zalae za prava njegove arapske brae u Francuskoj. Jedva je ekao da
Karimu saopti radosnu vest.
- Gospodine ministre, nadam se da mi neete zameriti na nestrpljenju
da vas upoznam sa snimkom koji je prosledila naa ambasada u Lionu.
Siguran sam da ete biti veoma radosni i ponosni na nau nedavnu gou
iz Francuske.
Karim se, s ljubopitljivom radoznalou, zavalio u fotelju kabineta u
ministarstvu, pretpostavljajui da se radi o Margo i, verovatno, nekom
njenom novom uspenom poslovnom poduhvatu.
Ono to je ugledao, izbrisalo mu je i posledenju kap krvi s lica.

~39~
500 besplatno

Margo s detetom?!! Oh, Boe, smiluj mi se! Da li sam sasvim izgubio


razum ili prepoznajem sebe u tom anelu okoladnog lica?! Oh, Margo,
ljubavi, zato, zato si utala o tome?!! Zar si uopte mogla da posumnja
da bih, svim srcem i duom, prigrlio najlepi plod nae ljubavi, kao neto
najsvetije to samo nebo moe da podari?! Sad znam, sasvim sam siguran,
da je ono to nas vezuje jae od svake sile na ovome svetu i da nita
vanije od toga ne postoji. Karim je osetio neku neobjanjivu snagu da
celu svoju budunost zauvek vrsto zgrabi rukama i nipoto ne dozvoli da
srea izabere neki drugi put.
Dugo mu se inilo da je blaga i nenametljiva Faridina priroda dovoljna
da u njemu stia onaj nemir srca i zadovolji se onim to mu je sudbina
namenila.
Nikada od njega nije traila vie panje i ljubavi nego to je bio u
stanju da joj pokloni. Uzdrana, kao i sve arapske ene, inila mu se kao
tihi povetarac, slabaan da uzburka njegova ula, raspomami elju,
pomuti svest.
esto se sa enjom seao Margo, koja je umela, kao ni jedna druga, da
u njemu probudi mukarca, ne ustruavajui se da pokae koliko ga voli:
njegove ruke, telo, usne. Preputala mu se strasno, uivajui u njegovoj
neobuzdanoj strasti.
Pored nje je otkrio da ljubav tela nije nita manje vana od ljubavi srca
i da jedna drugu, na najlepi nain, dopunjuju, raajui neprestano nove
elje. Ljubav s njom bila je kao najslae pie koje je gutljajima pio,
nesvestan da e ga zauvek poneti u svesti, neprestano mu se vraati sa
eljom da ga ponovo okusi.

~40~
500 besplatno

VI

- Gospoice Brizboa, da li je slobodno jedno mesto za stolom? - upitao


je Armand, uz teatralan naklon, pridruujui se Margo u pauzi za ruak.
- Oh, Armand, molim te, zar e i ti da se sa mnom izmotava?!
- Margo je bespomono rairila ruke.
- Ni pomislio nisam, ali za TV zvezde se mora imati duan respekt. U
ovom trenutku ne poznajem popularniju francusku majku od tebe zakljuio je Armand, ne skrivajui radost.
- Armand, bar me ti dovoljno poznaje; zna dobro da to nisam uinila
zbog publiciteta. Takve nepravde su me uvek ispunjavale gorinom pravdala se zbog neoekivanog zanimanja koje je njeno pojavljivanje na
protestu izazvalo.
- Potpuno te razumem i na tvojoj sam strani. Iako je tvoja reakcija bila
sasvim lina, gest koji si nainila doneo je poene i kompaniji u oima
svetske javnosti. Nemoj da se iznenadi ako od njenog vlasnika uskoro
dobije poziv da ti lino izrazi zahvalnost uz, naravno, prigodan poklon rekao je Armand podiui obrve.
- Molim te, Armand, objasni mi od kakvog je znaaja za kompaniju
moje uee najednom takvom skupu, zaista ne razumem - Margo je bila
zbunjena.
- Draga moja, injenica da je popularna Francuskinja deo
visokostrunog tima kompanije Peo, otvara sva vrata naim
proizvodima na bogatom arapskom tritu i stavlja nas nekoliko koraka
ispred svake mogue konkurencije. Zar je to malo?! - objasnio je Armand.
Margo je, s neskrivenim zanimanjem, sluala njegove rei, potpuno
fascinirana nepojmljivo velikim uticajem dnevne politike na privredne
odnose na meudravnom planu.
- Na tebi je, Margo, da uiva plodove svoje popularnosti onako kako ti
odgovara, ali ti moram rei da mi ne bi nimalo smetalo kada bi se
ubudue, i u samoj kompaniji, to ee pojavljivala u onoj kariranoj
koulji i sa utim kaketom na glavi, po kojima te cela javnost poznaje.
Kao strunjaku za marketing, ne moram ti naglaavati znaaj tvoje
popularnosti u oima buduih kupaca Peoovih vozila.

~41~
500 besplatno

- Zaista mi to predlae? Da zna, od ovog trena poinjem da iskreno


uivam u svojoj popularnosti - rekla je Margo raspoloeno.
- Naravno, u tvoje privilegije ne spada i pauza za ruak u
neogranienom trajanju - podsetio ju je taktino Armand, skreui joj
panju da je vreme da krenu.
- Oh, ti uasni direktori! Nikada nee uspeti da shvate specifine
potrebe slobodnih umetnika - kao se vajkala Margo, ustajui od stola.

***
- Gospoice Brizboa, ovo je danas stiglo za vas - obratila joj se
Armandova sekretarica, pruivi joj veliki bledoukasti koverat.
- Hvala, gospoice Poire - rekla je Margo, zaueno pogledavi peat
diplomatske pote na poleini.
Pre nego to ga je otvorila, pogled joj je pao na re koja joj je oduzela
dah - Alir.
Bilo je uobiajeno da se sva korespondencija sa inostranim partnerima
obavlja preko kabineta direktora sektora.
ta bi moglo da znai pismo upueno na linu adresu, osim... Margo se
nije usuivala dalje da misli.
Ruke su joj se tresle dok je otvarala omot.
Pogled na samo deli pisma bio je dovoljan da odmah prepozna
Karimov rukopis.
Pogled joj se zamaglio ve posle prvih nekoliko redova. itala je:
Margo, jedina moja!
Svih ovih godina slutio sam da, ma gde bio, nikada neu moi biti
dovoljno daleko od tebe da zaboravim miris tvoje kose, ruke koje su me
grlile, usne kojima sam beskrajno verovao da ele samo moje poljupce.
Ni sanjao nisam da mi je samo nebo podarilo jedino bogatstvo za kojim
sam udio, ne znajui da ono, svojim nesigurnim koracima, eta onim istim
stazama koje su zauvek sauvale uspomenu na nau ljubav.

~42~
500 besplatno

Margo, ljubavi moja, otkako sam te video s njom u naruju, neprestano


su mi u mislima te crne, krupne oi i nejake ruice koje me grle,
progovarajui prvi put re tata.
Znam mila moja, da ti nije bilo lako, da si joj morala biti sve, sama je
podizati.
Biu najsreniji ovek na svetu ako mi dozvoli da tvoju brigu, a moju
najveu radost, podelim s tobom.
Tek sada, kada znam da imamo nju, siguran sam da mi je ivot podario i
vie nego to sam zasluivao.
Ljubavi, prui mi priliku da vas obe volim onoliko koliko mogu, elim i sanjam.
Tvoj Karim
itajui poslednje redove, Margo se guila u suzama.
Izgledalo joj je da se sama dua u njoj raspukla od siline njegovih rei
prepunih ljubavi, kakvu je u srcu nosila i pamtila svih ovih godina nakon
rastanka s njim.
Njen oaj bio je pomean sa zbunjenou pred njegovom odlunou,
koja joj je ostavljala teku nedoumicu. Nije bila sasvim sigurna ta
namerava uiniti i ta oekuje od nje.
Srce joj je kucalo kao ludo; oseala je paniku, kao da e on istog asa
da se pojavi na vratima.
U trenutku je postala svesna da bi neko mogao naii i zatei je
oblivenu suzama. Iz torbe je izvadila neseser sa minkom i skoro se
uplaila kada je videla svoj lik u ogledalu.
To je bilo dovoljno da se, bar donekle, pribere i otkloni tragove s lica.
U glavi joj je vladalo potpuno rasulo.
Iako je ve uveliko bila jesen, mogla se zakleti da je u Lion iznenada
stiglo prolee, onakvo isto kao kad su se prvi put sreli.

***

~43~
500 besplatno

Sesil je, po izrazu lica Margo, odmah zakljuila da se neto deava jer
je ova nije zvala na uobiajenu veernju kafu koju su rado pile zajedno,
razgovarajui o aktuelnim deavanjima u gradu ili planirajui izlaske.
Kada Margo pretrpa sto raznim grickalicama, kolaiima, sokovima, za
Sesil je bio pouzdan znak da je ceo bogovetni dan ubijala nervozu zbog
neega.
Aime je ve odavno zagrlila svog krpenog zeku, bez kojeg nikada ne bi
pristala da poe na spavanje, tako da su ona i Margo imale na
raspolaganju celo vee za razgovor.
- Hajde, draga, poni, ta eka? - Sesil je reila da prekine neizvesnost.
- ta da ponem? - iznenada se prenula Margo.
- Mene ne moe prevariti! Vidim ti u oima da je u pitanju neto
vano - mirno je zakljuila Sesil.
- I vie od toga, Sesil. Potpimo sam sluena. Karim mi se javio.
- Kako to misli javio? - upitala je Sesil, vidno iznenaena.
- Pismom, i to prilino dugim... - Margo je na trenutak zastala.
- To mi ve zvui prilino ozbiljno. Ne zaboravi da je on ministar u
svojoj zemlji, koji je primoran da itekako vodi rauna o onome ta radi,
naroito kada su u pitanju intimne stvari. Priaj, ta se deava?
- Pa... desilo se ono o emu uopte nisam razmiljala. I on je video onaj
snimak s protesta dok sam Aime drala u rukama. I shvatio je sve.
- Oh! - Sesil se oteo uzvik.
- On je oajan. eli kontakt s detetom...
- Stani, a s tobom? - prekinula je Sesil.
- Njegove rei upuene meni, iste su kao u danima najvee ljubavi.
Sesil, on se nimalo nije promenio. Samo... nisam sigurna ta, u stvari, eli i
oekuje od mene u ovakvim okolnostima.
- Priberi se, draga, i prestani da lupa glavu i nagaa. Ako eli da vidi
dete, ne sme mu to uskratiti. Neka doe. Tad e imati pravu priliku da s
njim porazgovara o svemu i da zajedno odluite ta bi za vas oboje bilo
najbolje - Sesil je bila pravi majstor da sve u trenu postavi na svoje mesto.
- Oh, Sesil, kako je to lako rei. Pokuaj da me shvati. Do jue,
takorei, nisam gajila nikakvu nadu da u ga ikada vie videti, a sada mi

~44~
500 besplatno

hladno kae da treba s njim da razgovaram o nekakvoj zajednikoj


budunosti. Oh, poludeu sasvim!
- Uveravam te da nee, jaka si ti - Sesil nije dozvoljavala da je ni na
trenutak obuzme slabost, smatrajui da sada ima najmanje razloga za to.
- Sesil, uozbilji se, molim te. Zaista mi treba tvoja pomo.
- Stojim ti na raspolaganju, laem: sedim. U svakom sluaju, molim te
da mi bar dopusti da pokuam da ti pomognem - uzvratila je Sesil.
- Kako, Sesil? Ne zaboravi da je on odavno oenjen. Tu se ne moe
nita uiniti. Ko zna koliko ve dece s njom ima.
- ekaj malo, ima li neki pouzdaniji dokaz o tome od te svoje
deprimirajue pretpostavke? - insistirala je Sesil.
- Nemam, ali to je sasvim logino...
- Pusti logiku, molim te. Logino bi bilo da dvoje koji su se voleli i
nikada to nisu prestali, uine sve to je u njihovoj moi da spasu svoju
ljubav. Eto, to mislim, ako hoe ba da zna - bila je kategorina Sesil.
- Ali to zvui tako sebino - protivila se Margo.
- Draga moja, ljubav ima prava na sebinost. Ako je zaista prava, ona je
kao bujica koja rui sve pred sobom. Uzaludno je opirati joj se, stavljati
prepreke; uvek e nai naina da se vrati u svoje korito i nastavi putem
kojim je krenula.
- Moram da priznam da si me sasvim razoruala. Zaista vie ne znam
ta da kaem na sve ovo.
- Nema tu ta da se pria. Neke stvari se, sreom, odvijaju ignoriui
nae planove, oekivanja, uobiajeni red. U tome i jeste lepota ivljenja.
Ako bismo sve znali unapred, moda bi odustali od svega nemajui
hrabrosti ni za najmanji rizik. Preostaje nam samo nada da smo svoju au
gorine ve ispili i da nas negde eka zasluena nagrada za nau ljubav,
strpljenje i portvovanost - zavrila je Sesil.
- Ne znam zato mi se ini da si u pravu, ak i pored toga to nisam
sigurna da sam razumela ba svaku tvoju re - razmiljla je Margo naglas.
- Verovatno zato to i sama, duboko u sebi, osea daje to jedini pravi
put - zakljuila je Sesil. - I zapamti jedno: nikada nemoj prestati da se
bori za svoju ljubav.

~45~
500 besplatno

Nikada joj Sesil nije izgledala tako ozbiljna i odluna, reena da joj na
svaki nain ulije snagu potrebnu za dane koji stoje pred njom. Sluajui je,
potpuno uverenu u rei koje izgovara, Margo je uspela da povrati spokoj
koji joj je tako nedostajao ve danima.
Moda je Sesil zaista u pravu; njegova ljubav je potrebna ne samo
meni, ve i Aime, a ja nemam prava da joj to uskratim, zakljuila je Margo.

~46~
500 besplatno

VII

Faridu zebnja, koja joj je stezala grudi, nije naputala od dana kada je
u Karimovom stolu pronala sliku one ene, iji je lik ve danima
proganjao.
Neto u njoj govorilo joj je da to nije jedna od onih mladalakih ljubavi
koje naviru u seanje kada se sluajno otvore stari albumi.
Karimovo ponaanje u poslednje vreme jo vie je uvrstilo njeno
uverenje da ga susret sa Francuskinjom nije ostavio ravnodunim.
Primetila je da se sve ee uvee zatvara u svoju sobu, sedei u njoj do
kasnih nonih sati.
Nije se usuivala da ga pita o onome to je danima bolelo, plaei se da
e ga svaki njen gest nezadovoljstva nepovratno udaljiti od nje i baciti u
naruje onoj, ije prisustvo uveliko osea u svakom njegovom pogledu.
Nikako joj nije uspevalo da odagna svoju uznemirenost saznanjem da
je Karim jutros, jo pre doruka, urei izaao iz kue, ne ostavivi
nikakvu poruku.
Obuzeta najcrnjim slutnjama, pokuavala je da u itanju nae bar
malo mira.
Potraila je kod Iman, koja joj je bila najee drutvo u samoi, s
kojom je vodila duge i ugodne razgovore.
Iman je esto, vraajui se sa klinike na kojoj je radila, kupovala razne
asopise koje je Farida sa zadovoljstvom itala.
Posebno joj se dopadao jedan od popularnih asopisa u Aliru koji je
veliku panju posveivao arapskoj eni i njenom poloaju u drutvu,
mada, po pravilu, istiui primere uspenih Arapkinja koje su, i pored
visokog obrazovanja, ostajale verne tradicijama u kojima su vaspitavane.
- Oh, Iman, jedva sam ekala da stigne. Jesi li kupila novi broj mog
omiljenog asopisa? - upitala je Farida, zatiui Iman kako sputa asopis
na policu ispod stola.
uvi njen glas, Iman se zbunjeno trgnula i, pogledavi je udno,
pruila asopis.
- Izvoli, Farida, ja u kasnije da ga itam - rekla je, blago pocrvenevi.

~47~
500 besplatno

Farida je ve izvesno vreme primeivala izraz naglaenog saoseanja


na njenom licu. Nije se usuivala da s njom otvoreno razgovara, plaei se
da ona zna mnogo vie o Karimu i njegovim namerama.
Ipak, nikada je nije videla ovakvu kao danas. Uinilo joj se daje
pokuavala da sakrije pogled od nje.
Zahvalivi se Iman, uzela je novine i produila u svoju sobu.
Ovla ga je listala, traei neki zanimljiv tekst.
- Oh, nee!! - mislila je da e joj srce prepui.
Sa srednjih strana ponovo su je gledale oi one ene, dok je u naruju
drala dete, koje je neodoljivo liilo na Karima.
Sva joj se utroba zgrila od bola. Proeo ju je uasan oseaj da je ona u
toj kui uljez koji je oteo neto to mu ne pripada i da to samo moe da
svima donese nesreu.
Znala je da vie nema izbora, da mora uiniti neto to pre, ne ekajui
da joj Karim saopti istinu.
Nije imala snage da je od njega uje.
Volela ga je vie od svega, nikada dovoljno sigurna da e njena ljubav
uspeti da ga zauvek zadri.
Ovaj poslednji udarac ostavio ju je bez i najmanje nade da e joj Karim
ikada pripadati onako kako se nadala kada je dola pod njegov krov.
Kidajui se od bola, vrsto je odluila da jo danas uini jedini korak
koji joj je preostao.

***
Prolo je celih sedam dana, a Margo jo uvek nije nalazila snage u sebi
da Karimu odgovori na pismo.
Nikada se na svoj roendan nije oseala setno kao tog dana. Znala je
da e je Sesil i Raul uvee posetiti, ali se ni tome nije naroito radovala, ne
oseajui u sebi ni mrvicu slavljenikog raspoloenja.
Bila je zahvalna Armandu to je tog dana, verovatno usled brojnih
obaveza, propustio da joj estita njen najveseliji dan u godini.

~48~
500 besplatno

Samo sat pre isteka radnog vremena, dok je ve uveliko pravila plan
ta da pripremi za goste uvee, Demi Poire ju je obavestila o pozivu koji je
za nju stigao iz alirske ambasade.
Pomislila je da se radi o nekim detaljima u vezi s isporukom vozila, ali
joj se uinilo veoma udnim to je Armand nije pozvao i dao joj
uobiajene instrukcije.
Zakljuivi da se moda, ipak, radi o prijemu podstaknutom njenom
podrkom arapskim doseljenicima, umirila se, slegnuvi ramenima.
Izlazei iz zgrade tano u pet, iznenadila se kada je ispred glavnog
ulaza zatekla automobil alirske ambasade i pored njega vozaa koji je,
stojei kraj otvorenih zadnjih vrata, doekao dubokim naklonom.
Posle kratke udobne vonje nala se u prelepoj zgradi ambasade, koja
je u tim popodnevnim asovima izgledala neobino tiha.
Slubenik ministarstva, koji ju je doekao, odveo je irokim holom do
poslednjih vrata, propustio unutra i odmah se neujno udaljio.
U trenutku joj se uinilo da je ogromna, raskono ureena prostorija
sasvim prazna. Krenula je laganim korakom, radoznalo se osvrui okolo,
a onda se ukopala na mestu.
Pred njom je stajao - on.
- Karime, ti?!! - otelo joj se iz grla.
- Ljubavi, zar sam mogao da propustim tvoj roendan? - ula je topao
glas.
- Ja... ne znam, oh, ne mogu da verujem..
- Mila, moda e ti ovo pomoi da poveruje u ono to nikada nisam
prestao da oseam prema tebi - rekao je, uzimajui joj ruku, na kojoj je, u
sledeem trenutku, zablistao veliki dijamantski prsten.
- Ne, Karime, molim te, ne mogu to da primim - pokuala je da se
odbrani.
- Margo, najdraa, to je sitnica prema onome to si ti meni poklonila.
Nikakvo bogatstvo nije vredno kao jedan deji osmeh nae divne
devojice.
Izgovorivi ovo, Karimu je zaiskrila suza u oku.

~49~
500 besplatno

- Margo, mila, vae mesto je pod mojim krovom. Ne odbijaj me,


preklinjem te. Budi uverena da e te Farida prihvatiti kao roenu sestru.
Siguran sam da ete se divno slagati. Draga, ostau ovde jo dva dana,
ekajui tvoj odgovor.
Na ove rei Margo je pomislila da e se sruiti. Pogledala ga je
razrogaenim oima, kao da vidi samog avola pred sobom.
- Karime, nudi mi da ti budem druga ena?!! Oh, bolje da me nema
nego to sam tako neto ula iz tvojih usta - Margo je bila uasnuta. Ostavi me i idi, molim te. Ne elim nita od tebe - rekla je, pruajui mu
prsten natrag.
Istrala je iz zgrade, ne osvrui se na vozaa koji je ekao da je poveze
kui.

***
Niko nije tako otvoreno umeo da pokae radost kada se u kui oekuju
gosti, kao to je to inila Aime.
- Mama, hoe li me pustiti da poredam salvete po stolu, molim te trkarala je devojica za njom, dok je Margo urei raspremala sto.
- Naravno, duo, samo da mama postavi tanjire.
Privuena mirisima iz kuhinje Aime nije stigla da obrati panju na
njenu potitenost, divei se ukrasima na torti, nestrpljiva da je to pre
proba.
- A kada e gosti da dou? - pitala je ve po ko zna koji put.
Pre nego to je Margo stigla da joj odgovori, zaulo se zvono na
vratima.
- Srean roendan! - uglas su uzviknuli Sesil i Raul, pruajui poklone.
Margo se zahvalila, pokuavajui da joj glas zvui prirodno.
Dok je unosila oljice s kapucinom, Sesil je primetila da joj drhte ruke.
- Mila, jesi li dobro? Zato ti tako drhte ruke?- upitala je Sesil obazrivo.
- Naravno da sam dobro, zato ne bih bila? - branila se Margo
neuverljivo.

~50~
500 besplatno

- Hajde, Sesil, ne preteruj - umeao se Raul. - I tebi bi drhtale ruke da


si sve ovo sama spremala.
Njegove rei nisu uspele da razuvere Sesil.
- Margo, pogledaj me u oi i kai da je sve zaista u redu - rekla je Sesil
nenim glasom.
- Ne mogu, Sesil. Ne vredi da krijem, oajna sam - rekla je Margo,
sruivi se na stolicu.
- Karim? - Sesil je, kao i uvek, bila sasvim direktna.
-Da. Tu je.
- Gde, tu? - upitala je Sesil iznenaeno.
- U svojoj ambasadi. Videli smo se danas i razgovarali.
- I? - Sesil nije krila svoje nestrpljenje.
- Teko mi je da to i ponovim; ponudio mi je da mu budem druga ena
- jedva je izustila.
- Oh, to je uasno! - spontano se otelo Sesil. - Ti mukarci... I ta si mu
odgovorila?
- ta sam mogla? Bila sam preneraena. Pobegla sam rekavi da ne
elim vie da ga vidim.
Ulazak Aime u sobu prekinuo je ovaj muni razgovor.
- A kada emo da jedemo tortu? - upitala je nestrpljivo.
- Odmah, mila.

~51~
500 besplatno

VIII

- Gospodine ministre - obratio se Karimu sekretar ambasade - ovlaen


sam da vam prenesem poruku da se hitno, jo danas, vratite u Alir.
- Jesu li vam moda rekli o emu se radi, gospodine Nasar? - upitao je
Karim iznenaeno.
- Reeno mi je samo toliko da su u pitanju porodini razlozi - uzvratio
je sekretar uzdrano.
- Nadam se da se nije nita tragino desilo - Karim je izgledao veoma
zabrinut.
- Iskreno verujem da nije, gospodine Al Abasi. Moda bi vam neto
mogao znaiti podatak da je poziv, preko ministarstva, uputila vaa
porodica, skreui panju na primerenu diskreciju.
Karim je bio sasvim siguran da se njegova porodica nikada ne bi
odluila na takav korak, da za to nisu postojali ozbiljni razlozi. Odmah je
poeo da se pakuje, neprestano razmiljajui o razlozima ovog iznenadnog
poziva. Nije mogao ni da nasluti o emu bi moglo biti rei.
U redovnom popodnevnom letu bilo je slobodnog mesta, tako da je, s
olakanjem, izbegao ponudu ambasade da se za njegov povratak u Alir
obezbedi vladina letelica.
Ve u pola sedam sedeo je u udobnom seditu aviona na putu za Alir.
Na licu vozaa, koji ga je saekao na aerodromu, nije mogao nita da
proita, iz ega bi naslutio ta se deava.
Tek kada je stigao pred kuu i ugledao Iman koja ga je, sva bleda,
ekala ispred ulaza, bio je siguran da se neto ozbiljno desilo.
- Karime, brate, ona nam je otila - Iman nije mogla da saeka trenutak
da bi ga upoznala sa nesreom koja ih je zadesila.
- Iman, o kome pria? Ko je otiao?
- Farida, Karime. Vratila se svojima. Ostavila ti je pismo. Oh, bilo je
strano. Pozvala je svog brata, razgovarala s njim, ne elei prisustvo bilo
koga od lanova porodice, a onda je dola da se pozdravi sa mnom i
ostalima i, kroz suze, rekla: Iman, sestrice moja, moram da idem. Tako je

~52~
500 besplatno

najbolje za sve. Ne elim da stajem na put njegovoj srei. Karime, ta e


sada uiniti?
Iman ga je gledala zabrinuto.
- Zar uopte imam nekog izbora, Iman? Ako je boja volja takva,
prihvatiu je.
- Karime, nije bilo naina da se od Faride sakrije istina o tebi i Margo.
- Znam, sestro. Zar sam mogao da joj kaem da u mom srcu nikada
nije prestajala da ivi druga ena? Nebo mi je svedok da sam godinama
pokuavao da je potisnem u seanju, verujui da je nikada vie neu sresti,
a onda... Iman, ne znam ta se sa mnom dogodilo kada sam je ponovo
ugledao. Poeleo sam je vie nego ikada. Ona slika s detetom u njenom
naruju potpuno me je dotukla. Znao sam odmah da je to naa devojica,
da je beskrajno volim i da nikada vie neu moi da ivim bez njih dve.
- Karime, Farida mi je bila kao sestra; znam da te je volela svim srcem.
Primetila je odavno da se s tobom neto deava, ali nije imala hrabrosti ni
da sa mnom o tome porazgovara. Kada je saznala za dete, sve je u njoj
prepuklo. Osetila se suvinom i neeljenom u naem domu. Odluila je da
ode, nemajui snage da bolnu istinu uje od tebe.
- Znam, Iman, da sam prema njoj uinio najveu nepravdu pristajui
na brak koji nikada nije bio moja iskrena elja, ve bolni poraz pred
samim sobom, izdaja neeg najsvetijeg zbog ega me, evo, stie pravedna
kazna.
- Brate, kai mi ta Margo misli o svemu tome posle toliko vremena?
Jesi li razgovarao s njom? upitala je Iman.
- Jesam, Iman, i uinio sam uasnu greku. Ponudio sam joj da doe s
malom kod nas.
- Oh, Karime, zar si uopte mogao pomisliti da e ona na tako neto
pristati?!
- Sestro, bio sam potpuno oajan. eleo sam i dete i nju, nisam vie
mogao da bez njih zamislim ivot.
- I ta ti je odgovorila? - upitala je nestrpljivo Iman.
- Bila je duboko povreena i ostavila me je, istravi sva uplakana.
- Oh, jadni Karime! ta misli sada da uini?

~53~
500 besplatno

- Ne znam, sestro Iman. Sve je sada u rukama sudbine. Moja je ljubav


tu nemona da bilo ta promeni.
- Brate najdrai, moliu se za tebe i tvoju ljubav. Nadam se da e se
gospod smilovati i pokazati ti pravi put.
- Hvala ti, Iman. Tvoja ljubav u ovom asu mi mnogo znai.

***
Iako je Karim rekao da u Lionu ostaje jo dva dana, Margo je ve
sledeeg dana, iz njegove ambasade, diskretno obavetena da je gospodin
ministar morao da se hitno vrati u Alir.
Poruka je nije naroito zaudila, budui da je znala da, iznenada iskrsli
poslovi u vladi, ne trpe nikakvo odlaganje, pa je razumljivo da je dunost
ministra da se, u svako doba, odazove pozivu.
Zavravajui posao za taj dan, Margo, tek to je prebacila torbu preko
ramena, ugledala je Armanda.
- Zdravo, Armand, otkuda ti ovako kasno? Jesu li u pitanju neki
neoekivani problemi? - upitala je Margo.
- Pre bi se moglo rei suprotno - odgovorio je, zagonetno se smeei.
- Tek sada nita ne razumem, a tvoj smeak na licu me jo vie
zbunjuje. Hoe li mi rei o emu se radi? - upitala je Margo, ve vidno
radoznala.
- S posebnim zadovoljstvom. Samo... stvar je delikatne prirode, pa ne
bi bilo uputno da o njoj razgovaramo na ovom mestu. A, koliko se seam,
odavno nismo zajedno svratih na jedno pie.
- Saglasna, gospodine direktore - alila se Margo, krenuvi za njim
prema izlazu iz zgrade.
Armandov izraz lica govorio je da uiva u njenoj zbunjenosti, sav
uzbuen pri pomisli da joj saopti neto to e joj veoma goditi.
Margo nije ni nasluivala ta bi to moglo da bude.
Prijatan kineski restoran bio je sasvim ugodno mesto za oputanje
posle napornog radnog dana.

~54~
500 besplatno

Armand je nestrpljivo saekao da ih konobar poslui, a zatim je uputio


Margo znaajan pogled.
- Imam vane vesti za tebe - poeo je.
- Za mene? - Margo je bila iskreno zauena.
- Ova zdravica, u najveoj meri, pripada naoj vrednoj obavetajnoj
slubi, koja nam je dostavila neke veoma interesantne informacije.
- Armand, molim te, ne dri me vie u neizvesnosti. Ve se pomalo
plaim ta u tako znaajno da ujem od tebe. Uvek me pomalo hvata
zebnja oko srca kada se pomene tajna policija - Margo je bila sva napeta.
- Pa, draga, kao to si, verovatno, ve ula, na prijatelj Karim je jue
hitno pozvan da se, pre predvienog vremena, vrati kui u Alir.
- Da, znam. I?
- U pitanju su, iznenada iskrsle, porodine neprilike.
- Kakve neprilike? - Margo nije mogla ni da zamisli ta bi to moglo da
bude.
- Karimova supruga Farida je odluila da se vrati svojoj porodici i
otila, ostavivi pismo za njega.
- Zar je i decu napustila? - iznenaeno je upitala Margo.
- Margo, zar ti Karim nije rekao da on nema decu s njom? Farida,
naalost, boluje od epilepsije, tako da su, uz obostranu saglasnost, odluili
da ne rizikuju stvarajui potomstvo.
- Oh, Armand, to je strano! - Margo je osetila beskrajno saaljenje
prema nesrenoj Faridi.
- U pravu si, Margo. Teko je i zamisliti koliko je Karimu bilo potrebno
snage da se s tim pomiri. Dobro ga poznajem i znam da je eleo decu
iznad svega. im je saznao za Aime, pozvao me je, elei da mu ispriam
svaki detalj o njoj. Njegova radost nikakvim reima se nije mogla opisati.
Posle toga je reio da doe i porazgovara sa tobom.
Na ove rei Margo se trgnula, setivi se one uasne scene u ambasadi.
- Oh, Armand, sve je to bilo tako neoekivano. Znam da voli nau
Aime i da ima prava na nju, ali ona je odrasla ovde, u Lionu. Ne mogu
zamisliti da ivi pod nekim drugim nebom.

~55~
500 besplatno

- Margo, ne gubi nadu. Razgovaraj ponovo sa Karimom. Moda ete


uspeti da zajedno naete neko reenje sada kada nita ne stoji na putu
vaoj srei. Vaa ljubav to zasluuje - dodao je, s iskrenim divljenjem.
- Hvala ti, Armand, na tim reima ohrabrenja. Moda za nas dvoje,
ipak, postoji nada.

***
- Mama, mama, neko zvoni - Aime je uhvatila Margo za ruku u kojoj je
drala usisiva.
- Jesi li sigurna, zlato? - upitala je Margo, iskljuujui mainu.
- Izgleda da si, ipak, u pravu - zakljuila je, poirivi prema vratima.
- Oh, Sesil, divno je to si dola!
- Margo se iskreno obradovala.
- Nadam se da je u ovakvim prilikama doputeno banuti ovako, bez
najave - Sesil je ukratko objasnila svoj iznenadni dolazak.
- Ta prilika ti se tako jasno vidi na licu, da jedva ekam da ujem o
emu se radi - Margo je kipela od radoznalosti.
- Pa, eto, dola sam da te pozovem na moje i Raulovo venanje, koje je
zakazano u sledeu nedelju.
- Sesil, pa to je sjajno! Nema pojma koliko se radujem zbog tebe.
- Mama, mama, a je li mogu i ja?
- Aime ju je gledala moleivo.
- Naravno, mila. Teta Sesil e te upoznati s jednim lepim deakom,
koji zna da plee isto tako lepo kao i ti - obeala je Sesil. - I bie puno
muzike? - Aime je htela sve da zna.
- Svakako, noge e da te zabole od plesanja - rekla je Sesil.
- Ne bi me zaudilo kada bi vam na svadbi zapevao i Brajan Adams
lino - primetila je Margo.
- Nema anse, draga. Zna kako je Raul ljubomoran - naalila se Sesil.
- U tom sluaju zapreti mu da e da dovede ceo Hor bekih deaka
- predlagala je Margo, smejui se.

~56~
500 besplatno

- Da zna da ti to uopte nije loa ideja - spremno je uzvratila Sesil.


- Nisi mi rekla da li si ve nabavila belu venanicu - interesovala se
Margo.
- Pa... ne znam da li bi mi belo ba pristajalo - naglas se dvoumila Sesil.
- Kako to misli? Valjda je uobiajeno da mlada bude u belom?
- Da, draga, ali... ako je mlada... ovaj... malkice trudna, moda bi bolje
odgovarali neki ruiasti tonovi? - izmotavala se Sesil.
- Hej, ludice, ta to pria? Stvarno si trudna?
- Hoe li potvrdu od lekara ili e da mi veruje na re?
- Pa, to je divno!
- Mama, ta je divno, kai mi?! - htela je Aime da zna.
- Teta Sesil e da rodi bebu, mila - objasnila je Margo.
- Pravu bebu? A hou li ja moi s njom da se igram?
- Naravno, im malo poraste - obeala je Sesil.
- Uf, jadna beba, koliko e morati spanaa da pojede?!! - razmiljala je
Aime naglas.
- Mila, zar nisi videla kako je Popaj jak kada pojede onaj spana? upitalaje Margo.
- Pa, ta?! I posle se samo bije. A ti si, mama, rekla da to ne treba da se
radi.
- uje li ti ovo, Sesil? - Margo je nemono rairila ruke.
- Sve vie mi se ini da ova dananja deca vaspitavaju nas, a ne mi njih.
- Izgleda da si sasvim u pravu - potvrdila je Margo.

~57~
500 besplatno

IX

Restoran Kazanova svakako nije bio jedno od onih mesta na koja se


odlazi po inerciji, tek da se negde izae i opusti u prijatnom ambijentu.
Njegovi gosti su, u najveoj meri, starosedeoci, koji u ovakvim
enklavama neupadljivo, ali istrajno uvaju duh svog grada, one njegove
nenametljive otmenosti.
Za svadbeni ruak, koji su Sesil i Raul priredili za svoje goste, bolje
mesto se zaista nije moglo zamisliti.
Iako su veina Sesilinih i Raulovih prijatelja ve odavno bili porodini
ljudi, poziv na njihovu svadbu doekali su kao reprizu vesele diplomske
urke, znajui koliko su njih dvoje u stanju da atmosferu uine srdanom i
oputenom.
To to je to bio dan kada su mladenci, s pravom, u centru panje, Sesil
i Raulu nije smetalo da se svojski pobrinu da se svaki od njihovih gostiju
osea vie nego ugodno.
Oni koji su ih dobro poznavali, mogli su biti sigurni da e to biti jedna
od onih feti za pamenje.
Najvei ustupak, koji je Sesil pristala da uini stereotipnim
predstavama o venanju, bila je bela venanica, iznajmljena samo za
potrebe fotografisanja, da bi udovoljila usrdnim molbama Raulovih
roditelja.
Tek to je stavila svoj potpis u knjigu venanih, Sesil je gostima
priredila prvo iznenaenje, odbivi da baci svadbeni buket meu, ve
ispruene, enske ruke.
- Drage prijateljice, vi dobro znate da srea ne pada s neba i da se za
nju treba boriti i - poteno je zasluiti. Jesam li u pravu? Pa, poto je moja
draga Margo, kao retko ko, svoju sreu odavno zasluila, odluila sam da
ovaj buket predam u njene ruke. Hvala na razumevanju - izgovorila je
Sesil, praena burnim aplauzom prisutnih gostiju.
Nekoliko trenutaka posle venanja, ona i Raul su se negde izgubili, da
bi se ubrzo pojavili u leernoj dins odei. Njihov, za svadbeni dan,
prilino neuobiajen imid, nimalo nije zbunio brojne zvanice, koje su

~58~
500 besplatno

svojim izgledom vie odavale posetioce nekog letnjeg festivala, nego


svedoke ozbiljnog ina sklapanja jedne uzorne brane zajednice.
Naravno da u takvoj atmosferi niko nije ni oekivao tradicionalni
valcer mladenaca koji bi bio uvod u presecanje viespratne svadbene torte.
Stolovi restorana bili su rasporeeni u krug, a ceo unutranji prostor
bio je osloboen za igru. Posluenje je bilo u stilu vedskog stola, a izbor
slanih i slatkih jela stvarao je gotovo nereivu dilemu od ega poeti.
Margo, koja je, zajedno sa Armandom, sedela pored samih mladenaca,
u jednom trenutku skrenula je panju Raulu - Nikada nisam ispred
Kazanove videla ovoliko obezbeenje. Zar meu gostima ima neko ko je
od takve vanosti ih im mi, ovakvi, svi zajedno, ne ulivamo naroito
poverenje?
- Ja u da ti na to odgovorim - reagovao je Armand. - Tu su zbog
mladoenje; uvaju ga da se ne predomisli i nestane.
Margo nije mogla da se uzdri od smeha, na ta je Raul dodao - Hvala
ti na razumevanju, Armand. Ti najbolje od svih nas poznaje svoju sestru.
- A ti e tek da je upozna - zapretila je Sesil, uvi razgovor.
Tog trena salom su se razlegli zvui temperamentnog junoamerikog
ritma. Za veinu gostiju bio je to znak da poure da rezerviu svoje mesto
na podijumu za igru.

***
Raspoloenje je bilo u najveem jeku kada je jedan od radnika
obezbeenja diskretno priao Armandu i neto mu apnuo. Ovaj je odmah
ustao i krenuo za njim, to Margo nije promaklo.
Pogledom je pratila Armanda, molei se u sebi da se nita neprijatno
nije desilo, zbog ega bi bio pozvan da napusti sveanost.
Ve nakon nekoliko trenutaka sve glave su se okrenule u pravcu
ulaznih vrata.
- Oh, ne, nemogue! - Margo se ukoila na stolici.
U Armandovoj pratnji, prema mladencima iao je Karim.

~59~
500 besplatno

estitavi im srdano, zastao je ispred njenog stola i, okrenuvi se


prema njoj, upitao - Margo, uva li mesto za mene?
Njegovo neoekivano pitanje nije joj ostavilo nimalo prostora za
uzmicanje. Uspela je samo da promuca - Izvoli, Karime, slobodno je.
Od tog trenutka ceo svadbeni ugoaj za nju se sveo na pomeane
zvuke najrazhitijih ritmova, tela koja su joj neprestano promicala ispred
oiju, njihala se, menjala mesta.
inilo joj se da joj je njegova blizina ispunila sav preostali prostor.
Naavi se izmeu Karima i mladenaca, koji su raspoloeno drali
atmosferu gostima, Margo nije imala nikakvu odstupnicu.
Znala je da ne moe izbei razgovor s njim, a ovo je ponajmanje bila
prilika da sebi dozvoli da bude neugodna prema njemu.
im ga je ugledala na vratima nije se mogla oteti utisku da zrai
nekom posebnom radou. Iako je bila sigurna da za to nije imao
naroitog razloga, sjaj u njegovim oima govorio je neto sasvim drugo.
- Draga, tue svadbe su, po pravilu, trenuci u kojima se neizostavno
setimo sopstvenih koraka u ivotu, koje smo nesmotreno nainili,
optuujui prolost da je izneverila nae nade i oekivanja - rekao je
Karim sa setom u glasu.
- Uzalud je kriviti prolost, Karime. Moda nae elje nisu bile realne uzvratila je Margo.
- Ako Svevinji prihvata nae kajanje, znai da nam daje i pravo na
greku.
- Karime, kajanje je samo priznanje da put koji smo odabrali nije bio
dobar.
- U pravu si, draga, ali to jo uvek ne znai da je taj put bez povratka.
Ponekad je ovek nemoan da sam ispravi nainjenu greku, ali ivot ima
svoje nepredvidive tokove koji nas iznenada bace na obalu koju smo celog
ivota sanjali.
- Ne razumem ta znae tvoje rei, Karime. Nekada sam znala ta su
bili tvoji i nai snovi, jer smo ih zajedno sanjali, a sada vie nita ne znam.
Lagala bih kada bih rekla da u ikada moi da budem ravnoduna prema
tebi. Svaki na susret unese nemir u moj ivot i otvori stare rane. Svaki

~60~
500 besplatno

tvoj odlazak vraa me na onaj rastanak kada si odluio da sebe pokloni


budunosti svoje zemlje.
- Mila, ovoga puta sam doao da ovde zauvek ostanem, s tobom i
naom devojicom. Naravno, ako me elite.
- Karime, ne ali se sa mnom, molim te. Nemam vie snage za nova
razoaranja - Margo ga je gledala moleivim pogledom.
- Ozbiljno govorim, draga. Nisam eleo nita da ti javljam dok ne
budem sasvim siguran.
- Siguran, u ta?
- Da od sutra prelazim na dunost ambasadora Alira u Francuskoj.
- Karime!! - Margo se jedva uzdrala da ga ne obaspe poljupcima kao u
davnim studentskim danima.
- Ljubavi, ovo je prilika da ti se zahvalim to, za sve ove godine, nisi
prihvatila nijednu branu ponudu, pa... ako jo uvek imam anse kod
tebe...
- Mmm... razmisliu - izmotavala se Margo - jedan ambasador i nije
tako loa prilika za mene. Samo, jedan glas nije dovoljan da dam svoj
pristanak. Ako Aime ne bude imala nita protiv, moda emo i da te
usvojimo.
- Ako je potrebno, kleknuu pred svojom malom princezom - spremno
je ponudio Karim.
- Oh, ne, to ti nikako ne bih preporuila. Ali ako pristaje da joj pria
bajke iz Hiljadu i jedne noi...
- Svih hiljadu, obeavam - Karim je rukom pritisnuo grudi.
Oboje su se grohotom nasmejali, ne primetivi Aime koja je dotrala
do stola i radoznalo odmerila Karima, a zatim se obratila Margo - Mama,
jesi li me videla kako sam igrala sa Sebastijanom?
- Oprosti, zlato, bila je takva guva...
- Onda u ponovo, ali doi i ti. Hoe li ovaj ika da plee s tobom?
- Nadam se - Margo nije znala ta da kae, zateena njenim
neoekivanim pitanjem.
- Ba super! - zakljuilaje Aime, vano klimnuvi glavom.
- A zato je super, mila? - smeei se, upitala je Margo.

~61~
500 besplatno

- Zato to mi se on puno svia. Je li i moj tata isto tako lep? - iznenada


je upitala.
- Duo, ovaj ika jeste tvoj tata - Margo vie nije mogla da se uzdri.
- Ali, mama... - negodovala je Aime.
- ta je, zlato? - Margo je bila zbunjena.
- to mi to pre nisi rekla, pa da sredim svoju sobu?!
- Ne sekiraj se, lepotice. Tata e ti pomoi da je sredi - ula je Karimov
drhtavi glas, dok su mu se oi punile suzama.
- Stvarno? Ti si najbolji tata na svetu. Mama, a kada emo kui?
- nestrpljivo je upitala, penjui se Karimu u krilo.
- Ne znam, mila, ta tata misli o tome - Margo je pogledala Karima
ispod oka.
- Jedva ekam, anele moj. Nadam se da e mi pokazati put do kue pogledao je upitno Aime.
- Zar ti ne zna? A tako si veliki!
- iskreno se zaudila devojica.
- Naalost, bez tvoje mame i tebe nikako ne bih umeo da se snaem.
- Oh, jadni moj tata! Moraemo stalno da budemo s njim da nam se
negde ne izgubi.
- Jesi li to ula, mama? - upitao je Karim, smeei se.
- Ako Aime tako misli, nemam nita protiv.

KRAJ

~62~
500 besplatno

You might also like