Professional Documents
Culture Documents
KARTA
Bezbednosno-obavetajne
slube Republike Srbije
Predrag Petrovi
Zakonom o osnovama ureenja slubi bezbednosti Republike Srbije, koji je usvojen 11. decembra 2007.
godine, utvreno je postojanje tri bezbednosno-obavetajne slube (dalje u tekstu: slube bezbednosti). Prva
je Bezbednosno-informativna agencija (BIA), koja predstavlja civilnu slubu direktno podreenu Vladi, kao
i slubu koja ima status posebne republike organizacije. Vojnobezbednosna agencija (VBA) i Vojnoobavetajna agencija (VOA) vojne su slube, organizovane kao organi uprave u sastavu Ministarstva odbrane i
podreene ministru odbrane i Vladi. Koordinacija njihovog rada i nadzor nad radom slubi ureeni su navedenim Zakonom, dok su nain njihove organizacije, zadaci i ovlaenja, kao i druga pitanja ureeni posebnim
zakonima. Do donoenja tih zakona primenjuju se odredbe Zakona o Bezbednosno-informativnoj agenciji iz
2002. godine, kao i odredbe Zakona o slubama bezbednosti Savezne Republike Jugoslavije, donetog iste
godine, ukoliko nisu u suprotnosti sa Zakonom o osnovama ureenja slubi bezbednosti Republike Srbije
(videti lan 22 tog Zakona, koji utvruje obavezu donoenja novih zakona o slubama bezbednosti, ali ne i
rok u kome ti zakoni treba da budu doneti).
2009.
LINA
KARTA
jednu slubu meovitog tipa, u kojoj bi, dakle, bile objedinjene vojna obavetajna i vojna kontraobavetajna
funkcija. Ta ideja, meutim, nije nala svoje mesto u novom Zakonu o osnovama ureenja slubi bezbednosti
Republike Srbije, koji u lanu 4 govori o ovim vojnim slubama.
2009.
Zakon o osnovama ureenja slubi bezbednosti Republike Srbije ne pominje slube koje postoje pri Ministarstvu spoljnih poslova Sluba za istraivanje i dokumentaciju i Sluba bezbednosti na osnovu Zakona
o slubama bezbednosti SRJ. Takoe, one se ne pominju ni u Zakonu o spoljnim poslovima. Sledi stoga
da je njihovo dalje postojanje bez zakonskog osnova, odnosno da su one ukinute. Meutim, ostaje nejasno
zbog ega u Zakonu o osnovama ureenja slubi bezbednosti Republike Srbije nije izriito utvreno kada
one prestaju sa radom i propisano ta e biti sa zaposlenima, opremom, dokumentima i arhivama koje su
bile u posedu tih slubi, a to se uobiajeno ini u sluaju ukidanja dravnih institucija.
LINA
KARTA
diju, a u naredbi se navodi obim i trajanje mere. Mere mogu trajati tri meseca uz mogunost produenja za jo
tri meseca. Ovaj Zakon, takoe, ovlauje BIA da za krivino gonjenje uinilaca krivinih dela organizovanog
kriminala moe, osim prethodno navedenih mera, koristiti jo i mere pruanja simulovanih poslovnih usluga,
sklapanja simulovanih pravnih poslova, kontrole poslovanja odreenih lica i angaovanje prikrivenog islednika.
U ovom sluaju sud odobrava primenu reenih mera na est meseci, a one se mogu produiti najvie dva puta,
i to u trajanju po tri meseca.
2009.
Demokratsku civilnu kontrolu i nadzor nad radom slubi bezbednosti u stabilnim demokratskim porecima najee obavljaju parlament, izvrna vlast, sudski organi, saveti za nacionalnu bezbednost, revizorski uredi,
ombudsman i institucije graanskog drutva nevladine organizacije, mediji i javnost. Od svih pomenutih
institucija, parlament ima, zajedno sa svojim odborima za bezbednosna pitanja ili specijalizovanim kontrolnim
telima, centralnu ulogu u kontroli i nadzoru nad radom slubi bezbednosti u svim zemljama. U Srbiji je Ustavom
od 2006. godine utvreno da Narodna skuptina nadzire rad slubi bezbednosti (lan 99) i ona taj nadzor
ostvaruje neposredno i posredstvom svog Odbora za odbranu i bezbednost. Odbor se sastoji od sedamnaest
poslanika, a na njegovom elu je poslanik iz opozicione partije. Narodna skuptina usvaja zakone i strategijska
dokumenta (Strategija nacionalne bezbednosti) kojima se normativno ureuje i usmerava rad slubi bezbednosti, odobravaju budetska sredstva za njihov rad i raspolae drugim parlamentarnim sredstvima za vrenje
nadzora. Prema Zakonu o BIA, direktor te slube u obavezi je da dva puta godinje Skuptini, odnosno Odboru
i Vladi, podnese izvetaj o radu Agencije i o stanju bezbednosti u Srbiji.
Zakon o osnovama ureenja slubi bezbednosti Republike Srbije detaljno ureuje nadzorna ovlaenja nadlenog Odbora za odbranu i bezbednost Narodne skuptine. Odbor nadzire: ustavnost i zakonitost rada
slubi bezbednosti; usklaenost rada slubi bezbednosti sa Strategijom nacionalne bezbednosti, Strategijom
odbrane i bezbednosno-obavetajnom politikom Republike Srbije; potovanje politike, ideoloke i interesne
neutralnosti u radu slubi bezbednosti; zakonitost primene posebnih postupaka i mera za tajno prikupljanje
podataka, kao i zakonitost troenja budetskih i drugih sredstava za rad. Uz to, Odbor razmatra i usvaja izvetaje o radu slubi bezbednosti; razmatra predloge zakona, drugih propisa i optih akata iz nadlenosti slubi
bezbednosti; razmatra predloge, peticije i predstavke graana upuene Narodnoj skuptini u vezi sa radom
slubi bezbednosti; pokree inicijative i podnosi predloge zakona iz nadlenosti slubi; utvruje injenice o
uoenim nezakonitostima ili nepravilnostima u radu slubi i njihovih pripadnika i o tome donosi zakljuke i
izvetava Narodnu skuptinu o svojim zakljucima i predlozima. Takoe, Odbor ima pravo da izvri neposredni nadzor nad radom slubi bezbednosti, a direktori slubi duni su da tom prilikom njegovim lanovima
omogue pristup u prostorije slube, dozvole uvid u dokumentaciju, prue podatke i informacije o radu slubi
i odgovore na njihova pitanja. Naravno, lanovima Odbora nee biti na raspolaganju podaci koji bi mogli da
ugroze operacije koje su u toku, podaci o identitetu slubenika sa prikrivenim identitetom, saradnika slubi
bezbednosti i treih lica kojima bi otkrivanje podataka moglo da kodi, podaci o metodama pribavljanja obavetajnih i bezbednosnih podataka i nainu primene posebnih postupaka i mera, podaci i informacije koje su
pribavljene razmenom sa stranim slubama i meunarodnim organizacijama, kao ni tajni podaci i informacije
drugih dravnih organa u posedu slubi.
Meutim, Odbor za odbranu i bezbednost suoava se sa dva krupna problema koji mu ograniavaju efikasnost
rada. Prvi problem odnosi se na nepostojanje jasnih kriterijuma za odreivanje nivoa tajnosti dokumenata koji
nastaju u radu slubi bezbednosti, postupak njihove klasifikacije i deklasifikacije, izdavanje sertifikata za pristup
klasifikovanim podacima, ali i na propisane kazne za odavanje tajne. S tim u vezi, lanovi Odbora ne znaju koje
informacije imaju pravo da trae i dobiju od slubi, a ovaj bi problem trebalo da bude prevazien hitnim usvajanjem Zakona o zatiti tajnosti podataka. Drugi problem sa kojim se Odbor suoava jeste njegova relativna
brojnost i iroka nadlenost. Naime, Odbor pokriva celokupni sektor bezbednosti, to od njegovih lanova zaheva da poseduju struna znanja o slubama bezbednosti, vojsci i policiji. Taj problem jo vie dolazi do izraaja
kada se na umu ima to da je jedan poslanik istovremeno lan vie razliitih skuptinskih odbora. Zbog ovoga
poslanici ne mogu efikasno obavljati svoj posao u odborima. Pored Odbora nadlenog za bezbednost i Odbor
za finansije, time to kontrolie zakonitost troenja budeta, nadzire i kontrolie rad slubi bezbednosti. Pored
Narodne skuptine i Saveta za nacionalnu bezbednost, znaajno mesto u kontroli slubi bezbednosti ima i Vlada. Ona postavlja direktore i druge funkcionere slubi bezbednosti i ima pravo da ih razrei dunosti onda kada
nije zadovoljna njihovim radom. Takoe, Vlada ima u odnosu na slube korpus funkcionalnih, organizacionih
i personalnih ovlaenja, koja inae karakteriu njene odnose sa organima dravne uprave, ukljuujui u to i
pravo da usklauje i usmerava njihov rad i ponitava njihove nezakonite akte. S obzirom na razliit status BIA
(koja je posebna republika organizacija) i vojnih slubi (koje su u sastavu Ministarstva odbrane), BIA se nalazi
pod neposrednom kontrolom Vlade, dok su vojne slube pod neposrednom kontrolom ministra odbrane, a potom i Vlade. U skladu s tim, ministar odbrane ima niz ovlaenja u odnosu na vojne slube bezbednosti i pred
Vladom ima odgovornost za njihov rad. Sudska kontrola se zasniva najpre na kontroli zakonitosti mera tajnog
prikupljanja podataka, odnosno ostvaruje se time to slube bezbednosti za njihovu zakonsku upotrebu moraju
LINA
KARTA
Izvori
Osnovni dokumenti koji reguliu rad bezbednosno-obavetajnih slubi Republike Srbije
Ustav Republike Srbije, Sl. glasnik RS, br. 98/06.
Ustavni zakon za sprovoenje Ustava Republike Srbije, Sl. glasnik RS, br. 98/06.
Zakon o osnovama ureenja slubi bezbednosti Republike Srbije, Sl. glasnik RS, br. 116/07.
Zakon o Bezbednosno-informativnoj agenciji, Sl. glasnik RS, br. 42/02.
Zakon o slubama bezbednosti SRJ, Sl. list SRJ, br. 37/02, Sl. list SCG, br. 17/04.
Zakon o organizaciji i nadlenostima dravnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala. Slubeni glasnik RS,
42/2002, 27/2003, 39/2003, 67/2003, 29/2004, 58/2004 i 61/2005.
Zakonik o krivinom postupku. Slubeni list SRJ, 70/2001 i 68/2002 i Slubeni glasnik Republike Srbije, 58/2004,
85/2005 i 115/2005.
Zakon o organizaciji i nadlenosti dravnih organa u postupku za ratne zloine. Slubeni glasnik RS, br. 67/2003 i 135/2004.
Zakon o zatiti podataka o linosti, Sl. glasnik RS, br. 97/08.
Zakon o zatitniku graana, Sl. glasnik RS, br. 79/05 i 54/07.
Zakon o slobodnom pristupu informacija od javnog znaaja, Sl. glasnik RS, br. 120/04 i 54/07.
Zakon o Vojsci Srbije, Sl. glasnik RS, br. 116/07.
Zakon o odbrani, Sl. glasnik RS, br. 116/07.
Vlada Republike Srbije. Uredba o korisnicima eksternih informacija Bezbednosno-informativne agencije i vrstama
edicija, Sl. glasnik RS, br.
Strategija odbrane (2004)
Bela knjiga odbrane DZ SCG (2005)
Impresum
Urednik Pojmovnika: Miroslav Hadi
Autor: Predrag Petrovi
Izdava: Centar za civilno-vojne odnose, Beograd www.ccmr-bg.org
Lektura i korektura: Tatjana Hadi
Dizajn i kompjuterska priprema: Saa Janji
tampa: GORAGRAF, Beograd
Tira: 500 primeraka
CIP
,
ISBN 978-86-83543-61-8
COBISS.SR-ID 167627020
2009.
dobiti pismenu sudsku saglasnost. Takoe, sudovi su nadleni da odluuju o zakonitosti konanih upravnih akata
u upravnom sporu, o eventualnoj krivinoj odgovornosti pripadnika slubi, kao i o naknadi tete koju one nanesu
graanima. Takve nadlenosti imaju okruni sudovi i Vrhovni sud Srbije.
Pored ovih organa, odreenu ulogu u nadzoru nad radom slubi bezbednosti imaju i nedavno formirane institucije Zatitnik graana (ombudsman), Poverenik za informacije od javnog znaaja i Dravna revizorska institucija. Ombudsman je nezavisni dravni organ koji predstavlja specifian vid spoljne kontrole rada uprave. Formiran je radi zatite i unapreenja sloboda i prava oveka, a deluje autoritetom svoje javne funkcije. Svako fiziko
ili pravno, domae ili strano lice koje smatra da su mu aktom, radnjom ili neinjenjem organa uprave povreena
prava moe da podnese pritubu Zatitniku graana. Ombudsman pokree postupak po pritubi graana ili po
sopstvenoj inicijativi. Vanost ove institucije ogleda se u tome to ona ne kontrolie samo formalno potovanje
zakona, ve i etinost, nepristrasnost i korektnost u radu, kao i potovanje dostojanstva pojedinca u kontaktu
sa javnom administracijom. Poverenik za informacije od javnog znaaja treba da doprinese uklanjanju tradicionalne zatvorenosti slubi bezbednosti, kao i jaanju kapaciteta javnosti potrebnih za kontrolu njihovog rada.
Dravna revizorska institucija ima znaajnu ulogu u nadzoru i kontroli troenja budetskih sredstava svih
dravnih institucija, te e imati pravo uvida i u strukturu budeta slubi bezbednosti. Imajui u vidu to da se radi
o novoformiranim institucijama, jo uvek je rano oceniti njihov rad.
No, dosadanje iskustvo, posebno ono sa Poverenikom za informacije od javnog znaaja, ukazuje nam na to
da se pred institucije koje treba da kontroliu vlast esto postavljaju prepreke jo u fazi formiranja, poput onih
kao to su kanjenje prilikom odobravanja akta o sistematizaciji i prilikom dodele odgovarajuih prostorija
ili finansijskih sredstava za rad. Te prepreke esto postaju srazmerno vee onda kada se pokae da neka
institucija zaista deluje nezavisno od politikih struktura, kao i onda kada svoj posao radi predano. Takoe,
imajui u vidu to da su poslanici u Parlamentu izabrali lanove Dravne revizorske institucije, veliko je pitanje
koliko e oni u svom radu biti nezavisni u odnosu na politike partije. Konano, institucije civilnog drutva, a
najpre udruenja graana, istraivaki centri i mediji mogu da predstavljaju znaajan instrument nadzora nad
radom slubi bezbednosti, kao to to pokazuje praksa u mnogim razvijenim demokratskim drutvima. Osnov
njihovog interesovanja za rad institucija bezbednosti je pravo graana na sopstvenu bezbednost i uestvovanje u upravljanju javnim poslovima, a pretpostavka za vrenje te kontrole je pristup informacijama od javnog
znaaja. U Srbiji, meutim, niti postoje brojna i specijalizovana udruenja graana i istraivaki centri koji se
na struno bave pitanjima bezbednosti, niti su dravne institucije spremne da se podvrgnu kontroli javnosti i
da svoj rad uine transparentnim.