U nastavku rada pozornost emo usmjeriti na stavove Crkve o navedenim problemima.

Tako
hrvatski teolog prof. Stjepan Baloban primjeuje kako su dva ira podruja ivota na kojima
se u posljednje vrijeme pojavljuje sve vie moralno-etikih izazova. To su, s jedne strane,
podruje braka, obitelji, uope spolnoga ivota i bioetike kojim se bavi moralna teologija, te,
s druge, socijalno podruje kojim se posebno bavi socijalni nauk Crkve odnosno socijalna
etika. Pedofilija i incest su problemi s kojim se trebaju suoiti dananji teolozi te moi
obrazloiti jasno i suvremeno stavove i uenje Crkve. Zadatak nije lagan, a dodatno ga
oteava sve vei broj vjernika koji ne prihvaa kransko tradicionalno uenje. Pravo u
razliitim podrujima ivota nosi odreene uvjete i odgovornosti. Stvorenost na sliku Boju
sadri u sebi dvije poruke glede njegova identiteta, to je presudno za njegov dar ivota. Jedna
je da je ovjek stvorenje vie razine: ne smije ii ispod dostojanstva slike Boje, ne smije se
pomijeati s niim vrstama ivota, ne smije se po stvariti, ni sebe ni drugog. Druga je
poruka da ovjek nije Bog, ne smije upasti u pogansko idoliziranje sama sebe. Sve suprotno
od ovoga protivno je Bojem naumu i nije u skladu s ovjekovim identitetom. Meutim,
ovjek dananjice nije spreman na kompromis, rtvu, ne eli uti kako neto treba, mora ili ne
smije jednostavno si uzima pravo odluivati, to za sebe jo i za drugog. Bog ovjeku daruje
slobodu, a sada taj isti ovjek slobodu zlorabi oduzimajui je drugom ovjeku pri tom ne
razmiljajui o pravima druge osobe. Osoba nije sredstvo koje pomae u postizanju nekog
uzvienog cilja nego je ovjek vrednota iznad vrednota stvorenog svijeta. U sreditu njegovog
ivota je ljubav. Tako papa Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici o zadaama kranske
obitelji u suvremenom svijetu kae da je obitelj, zasnovana i oivotvorena ljubavlju zajednica
osoba: branih drugova, mua i ene, roditelja i djece, rodbine. Njezina prva zadaa jest
vjerno ivjeti stvarnost zajednitva u trajnom naporu da se promie istinita zajednica osoba.
Nutarnje poelo, trajna snaga i konaan cilj takvog zadatka jest ljubav: kao to bez ljubavi
obitelj nije zajednica osoba, tako bez ljubavi obitelj ne moe ivjeti, rasti niti se usavravati
kao zajednica osoba. Na temelju biblijskih izvjetaja o stvaranju, osobu drimo subjektom
koji se nikada ne smije svoditi na kategoriju objekta. Meutim, vidjeli smo da pedofil gleda
na dijete kao objekt i sredstvo dolaska do cilja to ga na kognitivnoj razini definira kao
poremenu osobu, a na moralnoj kao nepotpunu i grenu osobu. Papa Ivan Pavao II u ap.
pobudnici Familiaris consortio istie veliku brigu za svako dijete govorei o razvijanju
dubokog potovanja prema njegovom osobnom dostojanstvu kao i veliko uvaavanje njegovih
prava kojima se mora velikoduno sluiti. To vrijedi za svako dijete, a posebno ako je dijete
mlae, te mu je sve potrebno, ili ako je bolesno, boleljivo ili hendikepirano. ovjek je
potpun kada je usmjeren na drugoga jer je bie relacije i samo se na takav nain moe

ostvarivati. U tom smjeru dijete je plod brane ljubavi izmeu mukarca i ene te nikako
objekt strasti. Brana ljubav kako je donosi GS 49 nadvisuje puku erotiku privlanost koja,
budui da se uzima egoistiki, brzo i bijedno iezava. Ta se ljubav posebno izraava i
dopunjuje u samom branom inu. Brani in je astan i dostojan i ako se obavi na doista
ljudski nain izraava i produbljuje meusobno darivanje kojim se supruzi radosni i zahvalni,
uzajamno obogauju. Kristov sakrament, ostaje nerazrijeiv, vjerna tijelom i duom u srei i
nesrei, zato iskljuuje svaki preljub i rastavu. Kad se radi o usklaivanju brane ljubavi s
odgovornim prenoenjem ivota, moralnost postupka ne ovisi samo o iskrenoj nakani i ocjeni
motiva, nego treba odrediti prema objektivnim kriterijima, koji se temelje na samoj naravi
osobe i njezinih ina, kriterijima koji u okviru iskrene ljubavi, potuju potpuni smisao
uzajamnog darivanja i raanja koje odgovara ovjeku. Ljudski ivot i dunosti njegova
prenoenja uvijek su u vezi s vjenim odreenjem ljudi (GS 51). Papinsko vijee za obitelj
1995. godine dalo je odgojne smjernice u obitelji vezane za spolni odgoj jer je kako kau u
uvodu naa civilizacija bolesna civilizacija koja u ovjeku raa duboka iskrivljenja, jer se
nema pred oima prava istina o tome to su mukarac i ena kao osobe. U Familiaris consortio
Crkva osjea da je hitno i nezamjenjivo njezino poslanje da spolnost prikae kao vrednotu i
zalaganje itave osobe koja je kao muko i ensko stvorena na Boju sliku. Ljudska spolnost,
se tumai i ivi na nain koji osiromauje i pojednostavljuje, povezujui je jedino s tijelom i
sebinim uitkom.
Subjekt, da bi izrazio afekt u smislu sebedarja, mora biti u stanju vladati svojim emocijama i
svojim potrebama: one su uvijek prisutne, ali ne sainjavaju prisilni i jedini uzrok djelovanja.
Upravo papa Franjo u enciklici Laudato si naglaava vanost brige za drugoga dok
zanemarivanje dunosti njegovanja i ouvanja ispravnog odnosa razara ovjekov unutarnji
odnos sa samim sobom, s drugima, s Bogom i sa zemljom. Papa Ivan Pavao II. u enciklici
Redemptor hominis napominjE kako Crkva ne moe zanemariti ovjeka jer je on put Crkve
to ga je sam Krist zacrtao, a Crkva ne ostavlja ovjeka nego se on udaljava od Crkve i Boga.
KKC 2348 Svaki je krtenik pozvan na istou. Kranin je "zaodjenuo Krista" (Gal 3,27),
uzora svake istoe. Svi su Kristovi vjernici pozvani da provode ist ivot prema svom
posebnom ivotnom stanju. U asu krtenja kranin se zalozio da e svoju osjeajnost ivjeti
u istoi. 2349. "istoa mora razlikovati osobe u njihovim razliitim ivotnim stanjima:
jedne u djevianstvu i posveenom celibatu, sto je izvrstan nain da se ovjek nepodijeljena
srca lake preda jedino Bogu, druge na nain kako to za sve odreuje moralni zakon, ve
prema tome jesu li u braku ili nisu". Oenjene osobe pozvane su da ive branu istou; ostali
ive istou u uzdrljivosti: Tri su oblika kreposti istoe: jedna je brana, druga udovika i

trea djevianska. Ne hvalimo jednu od njih iskljuujui druge. U tome je nauk Crkve bogat. .
KKC 2339 Cistoca zahtijeva postizavanje gospodstva nad sobom, sto je odgoj za ljudsku
slobodu. Alternativa je jasna: ili covjek zapovijeda svojim strastima i postize mir, ili se pusta
da ga zarobe i postaje nesretan." ovjekovo dostojanstvo zahtijeva da on radi po svjesnom i
slobodnom izboru to jest potaknut i voen osobnim uvjerenjem, a ne po unutarnjem slijepom
nagonu ili pod isto vanjskim pritiskom. Do takva dostojanstva ovjek dolazi kada,
oslobaajui se svakog robovanja strastima, ide za svojim ciljem odabirui u slobodi dobro te
svojom umjesnou i zdunou nastoji sebi pribaviti prikladna sredstva." Meutim, postoje i
odstupanja odnosno neuredna oitovanja spolne naravi nazvana nered, jer se zbivaju izvan
branog konteksta. Tako se u KKC 231 govori o bludnosti kao neurednoj elji ili razuzdanoj
nasladi spolnog uitka. Spolni uitak moralno je neuredan kad se trai radi samog sebe,
izdvojeno od svrhovitosti raanja i sjedinjenja. 2388. Rodooskvrnue oznaava intimne
odnose izmeu roaka ili osoba u tazbinstvu na razini koja izmeu njih zabranjuje enidbu.
2389. Rodooskvrnucu moemo pridodati i spolne zloporabe koje odrasli uine nad djecom ili
mladima koji su im povjereni na brigu. U tom sluaju grijeh se udvostruuje sablanjivim
ugroavanjem fizicke i moralne cjelovitosti mladih, koji e time ostati obiljeeni cijelog
ivota, i ujedno povredom odgojiteljske odgovornosti.
Potekoe na koje nailazi sveenik i redovnik esto nisu duhovne naravi, nego ukljuuju
doivljaje, ono proivljeno, odnose: u svemu tome mogu se skrivati duboke rane koje u
odreenom trenutku eksplodiraju ostavljajui dojam da su godine formacije, studija, molitve,
duhovnij vjebi, sakramentalnog ivota minule poput vode to pada niz stijenu, ne dotiui
dubinu osobe. U pastirskom pismu pape Benedikta XVI. upuenom katolicima Irske istie se
nedostatak prikladne formacije kao uzrok koji je doveo do teke krize zlostavljanja ali i
gubitka sveenikog identiteta i ideala. Papa navodi jo neke imbenike: neprikladni postupci
za odreivanje prikladnosti kandidata za sveenitvo i redovniki ivot; nedovoljna ljudska,
moralna, intelektualna i duhovna formacija u sjemenitima i novicijatima; tendencija u
drutvu da se ide na ruku kleru i ostalim figurama na vlasti kao i neumjesna briga za dobar
glas Crkve i za izbjegavanje skandala. Jedna od inicijativa Svete Stolice je otvaranje web
stranice s naputcima, dokumentima, interventima vezanim uz sluajeve zlostavljanja
maloljetnika od strane posveenih osoba. Velik broj nacionalnihi lokalnih Crkava postavlja
posebne povjerenike za kontakt sa zlostavljanim osobama, nude im se informace i konkretna
pravna i terapeutska pomo. Osim osude samog ina zlostavljanja, pozornost se okree i
samoj osobnosti zlostavljatelja, psihopatoplastici poremeaja, mogunostima leenja

i rehabilitace, ali ujedno potie i domiljanje samog identiteta posveene osobe.

Kompleksnost problema posvjeuje nunost interdisciplinarne suradnje sa specifinim
znanostima,

ve

postojeim

socalnim

slubama

institucama

specalizirane

(psiho)terapeutske pomoi, a velik broj Crkava ureuje vlastite ustanove za zbrinjavanje

klerika s ovim tipom potekoa. U PC ( Dekretu o prilagoenoj obnovi redovnikog ivota )
br. 12 govori se o uvanju redovnike istoe odbacujui sve to istou dovodi u opasnost
dok poglavari trebaju imati na umu da se istoa najsigurnije uva kad meu lanovima u
zajednikom ivotu vlada prava bratska ljubav. Na odgoj odgovorne ljubavi sveenika poziva
papa Ivan Pavao II. u Posinodskoj apostolskoj pobudnici Pastores dabo vobis, 1992. br. 44.
Crkveno uiteljstvo kada govori o integralnoj formaciji misli na etiri glavna vidika: ljudski,
kulturni, duhovni i pastoralni. Veina problema vezana je uz ovaj rascjep izmeu poznavanja
sebe i poznavanja Boga, a time nedostaju vrijednosti kranskog poziva. Sveeniki kadnidati
trebaju afektivnu zrelost sposobnu za razboritost, za odricanje od svega to je moe ugroziti,
za budnou nad tijelom i duhom. Strasti dobivaju moralno odreenje samo u mjeri u kojoj
stvarno ovise o razumu i volji- KKC 1767. Zabrinutost uiteljstva vidljiva je u dokumentu
Kongregacije za katoliki odgoj, u kojemu se primjeuje kako nisu rijetke pogreke u
raspoznavanju poziva, a premnoge psihike nepodobnosti, koje su vie ili manje patoloke,
oituju nakon sveenikog reenja. Njihovo pravovremno prepoznavanje omoguilo bi
izbjegavanje mnogih drama. (br.38). Na crkveno pravnom podruju ovom problematikom
bavi se Kanonsko pravo koje u kan. 1395 govori o kanjivim djelima s posebnim
oteavajuim okolnostima. Radi se o krenju este Boje zapovijedi ako je naime djelo
poinjeno pod prisilom ili prijetnjama ili javno ili s osobom mlaom od 16 godina, neka se
kazni pravednim kaznama, ne iskljuivi otpust iz klerikoga stalea, ako to sluaj zahteva.
Ivan Pavao II. objavio je 30. travnja 2001. godine apostolsko pismo u obliku motu propria
Sacramentorum sanctitatis tutela (Normae de gravioribus delictis Congregationi pro Doctrina
Fidei reservatis) u kojemu je dob od 16 godina iz kan. 1395, 2 podignuta na 18 godina.
Kazneno djelo bludnosti poinjeno s osobom mlaom od 18 godina smatra se kaznenim
djelom protiv najslabih, grehom groznim u Bojim oima, koji teti ugledu i
vjerodostojnosti same Crkve, prljavtinom, to su sluajevi koji razdiru srce, putene
zloupotrebe maloljetnika, to je osobito tragino ako zloupotrebu poini sveenik. Djela
pedofile osobito su teka uvreda dostojanstva ovjeka koji je stvoren na sliku i priliku Boju.
Naalost, treba rei da su u nekim partikularnim Crkvama pojedini ordinar i (kan. 134, 1)
pogreili kad su se, podcjenjujui ozbiljnost pedofile, ograniili na premjetaj klerika

(kann. 190-191) iz jedne crkvene slube na drugu slubu ili iz jedne upe na drugu. Takvi
postupci nisu bili ispravan pravni put u ostvarenju pravednosti pa je Sveta Stolica 2001.
godine zbog teine kanjivoga djela odluila prisvojiti pravo odluivanja u kaznenim djelima
s osobom mlaom od 18 godina. Apostolsko pismo Ivana Pavao II. od 30. travnja 2001.
godine u obliku motu propria Sacramentorum sanctitatis tutela44 (Normae de gravioribus
delictis Congregationi pro Doctrina Fidei reservatis) imalo je za svrhu precizno odrediti
najtea kanjiva djela protiv udorea i u slavljenju sakramenata koja su u iskljuivoj
mjerodavnosti Kongregace za nauk vjere, kao i posebne procesne norme za proglaenje ili
izricanje kanonskih kaznenih mjera. Kongregac a za nauk vjere poslala je 18. svibnja 2001.
godine Pismo svim biskupima, ordinarima. Mogua su, dakle, dva puta utvrivanja i
izricanja kaznenih mjera za kazneno djelo poinjeno s osobom mlaom od 18 godina: crkveni
put (sukladno normama kanonskoga prava) i civilni put (sukladno normama kaznenoga prava
pojedine drave). Oba navedena puta potpuno su neovisna i samostalna i ne smu se
meusobno pomeati kako je za kazneno djelo protiv este Boje zapov edi koje poini
klerik nad osobom mlaom od 18 godina neposredno nadlena Kongregac a za nauk vjere
(l. 4, 1), koja u takvimsluajevima djeluje u svojstvu Apostolskog suda. To to je
zakonodavac dao Kongregac i za nauk vjere pravo suenja pokazuje kako Crkva ta djela
smatra vrlo tekima. Takav stav zakonodavca nipoto n e na tragu elje za prikrivanjem ili
zatakavanjem moguih skandala kako bi se umanjila teina takvih nedjela ve, naprotiv,
ukazuje na to da je r e o vrlo tekim djelima kojima se posveuje najvea mogua
pozornost i ozbiljnost.