Antun Branko imi analiza pjesama

Hrvatski ekspresionizam
-

razdoblje hrvatskog ekspresionizma traje od 1914. 1928.

godine
omeuju ga dva vana povijesna dogaaja: poetak Prvoga
svjetskog rata (1914.) i atentat na hrvatske poslanike u beogradskoj

Narodnoj skuptini (1928.)

razdoblje od kraja moderne i pojave prvih Krleinih djela do poetka
drugoga razdoblja hrvatske knjievnosti (u kojem prevladava
socijalna literatura)

Hrvatska mlada lirika

-

pjesnika zbirka koju je objavilo Drutvo hrvatskih knjievnika

1914. godine
pjesnici mlae generacije, roeni krajem 19. stoljea
poezija je pisana u duhu hrvatske moderne lirski pejsa, kult

forme
uzori: Antun Gustav Mato, Vladimir Vidri
lirika je u suprotnosti s drutvenom stvarnou novo vrijeme

trai drukiju umjetnost

pojava ekspresionistikih djela koja odraavaju duh ratne
stvarnosti, tjeskobe, straha i pobune

Ekspresionistiki asopisi
-

Ulderiko Donadini 1916. pokree asopis Kokot (kokot -> hrabra i

borbena ptica, koja nagovijeta novi dan) objavljuje polemike

lanke u kojima se zalae za aktualnost tematike i pobunu

Antun Branko imi Vijavica (1917., trai potpuni prekid s

tradicijom), Juri (1919.)

Miroslav Krlea Plamen (1919. s Augustom Cesarcem)

Predstavnici
-

Ivo Andri
Miroslav Krlea
Tin Ujevi
Antun Branko imi najznaajniji predstavnik hrvatskog
ekspresionizma

Antun Branko imi

Biografija
-

roen je u Drinovcima kod Gruda u Hercegovini, 18. studenog

1898. godine, u obitelji Vide i Martina imia

u Grudama pohaa puku kolu
tri razreda franjevake klasine gimnazije zavrava u irokom

Brijegu
kratko boravi u Mostaru, a zatim odlazi u Vinkovce, gdje zavrava

etvrti i peti razred gimnazije

kolovanje nastavlja u zagrebakoj donjogradskoj gimnaziji i u
jeku rata 1917. pokree asopis Vijavica, ali zbog propisa koji

uenicima brane pokretanje novina, prekida kolovanje

1924. obolio je od tuberkuloze i u nadi izljeenja otputovao u

Dubrovnik
stanje mu se naglo pogorava i vraa se u Zagreb, gdje je
preminuo, u 27. godini ivota

Stvaralatvo
-

pjesnik, esejist, kritiar, prozaik, prevoditelj

najistaknutiji pjesnik hrvatskog modernizma
djela: brojni eseji, knjievne i likovne kritike, polemike o novom
pjesnitvu, kraa prozna djela, dnevnik, autobiografija, zapoeo

pisati roman Dvostruko lice, zbirka pjesama Preobraenja

asopisi: Vijavica (1917.), Juri (1919., pod utjecajem

ekspresionistikog asopisa Der Sturm), Knjievnik (1924.)

zasluan za popularizaciju slobodnog stiha i novih kompozicijskih

naela te integraciju hrvatskog pjesnitva u europsku knjievnost

mnogobrojni lanci dokazuju imievo intenzivno praenje

europskih umjetnikih zbivanja

kao kritiar pie vrlo otro o domaim autorima (Na
najpopularniji pjesnik, Prazna retorika Miroslava Krlee, Pravdanje

o Vidriu)
pie o svim vanijim njemakim i austrijskim pjesnicima iz
razdoblja ekspresionizma, dobro je upuen u francusku pa ak i

skandinavsku knjievnost
1923. prijevod romana Knuta Hamsuna Blagoslov zemlje
prevodi i djela Marcela Prousta, Rose Luxemburg i Alfreda
Ehrensteina

Obiljeja imievog ekspresionizma

-

krtost izraza
racionalizacija rijei
odbacivanje deskriptivnog
dojam krika, napetosti, unutranje dinamike i pokreta ostvaruje
se naglaenom uporabom glagola, reeninog niza, eliptinog

izraza
slobodan stih, nema interpunkcije, grafika forma pjesme postaje

sadrajno vana
koloristinost jake i jarke boje, boje svjetlosti, kontrasti, boje
dobivaju vrijednost simbola (uta zemaljska boja, toplina,
tjelesnost, otpornost, ekscentrinost; plava nebeska boja,

hladnoa, duhovnost, pomirenje)

sinestezija, hiperbola, metafora
ekspresionistiki i egzistencijalni motivi
temeljni motivi: strah, nemir, bol due
ekspresionistika poezija mrana i pesimistina
podvojenost izmeu elje za vjernou i mranog doivljaja

imieva matoevska faza

-

14. 17. godine ivota

priguene boje
tenja za savrenstvom forme
larpulatizam
krik unutar sebe

Poetika (umjetniki stav i program):

-

umjetnost je subjektivna stvarateljeva istina, duboki unutarnji

doivljaj ivota i svijeta

Stvarati to je u najviem i najponosnijem smislu MIJENJATI!

pojmovno pjesnitvo, ne slikovno (vie je misaono nego

emocionalno)

poezija ne trai apstraktnu ljepotu, ona trai bit ovjeka i svijeta,

dublji smisao ovjekova postojanja

Trebamo jednom baciti sa sebe sve to je retorika i ljepota, sve

suvino i govoriti ISTINU.

Pjesnik tijela, grada i siromaha, nije svoje teme vidio u

socijalnom nego iskljuivo u individualno-psiholokom znaenju.

Pjesnik ljubavi i smrti, osjeao je trajnu tjeskobu i duhovni
nemir, ali i svijest da je pred kljunim pitanjima ivota i svemira

nemoan kao ovjek, a kao pjesnik moe ga samo spoznavati.

U Preobraenjima (1920.) raznovrsnim koloritom ilustrira vjeru u
vjenost, koja u kasnijoj lirici (Siromasi, 1922.), intoniranoj
bezbojnim, odnosno crnim i bijelim tonovima, nestaje.

Esej O muzici forme (Vijavica, 1918.)

-

ovjek je praktinom uporabom ubio pravu formu stvari

pjesnik treba odstvariti stvari

umjetnik je taj koji uje njihov unutarnji glas, on e ih dii u jedan

vii svijet

umjetnik uskrsuje stvari

razlikuju se forma prirode i forma umjetnosti

njegov program/stav sadran je u prvoj pjesmi zbirke, Pjesnici

(Pjesnici su uenje u svijetu/), ars poetici cjelokupnoga
imieva stvaralatva: jo je u Platona i Aristotela uenje
(odstvarenje stvari) osnovni poticaj u kojem se otvara bitak
svijeta

Esej Tehnika pjesme (Suvremenik, 1923.)

-

jedno je od najstarijih poetikih pravila da vane rijei dolaze na

ono mjesto u stihu gdje je ritmiki udar najjai, a to je poetak i
kraj stiha te iza cezure (stanke, obino u sredini stiha)

imi dri da je za ekspresivan ritam najpriliniji slobodni stih

jer nije isti ritam valcera i valjanja kamena, emu onda glatkoa
ondje gdje treba hrapavost, lakoa gdje ba treba teina?

ne treba rimovati sve, tema namee rimu

to je rima rjea, jae e djelovati i bit e vrjednija

Pjesnika zbirka Preobraenja

-

objavljena 1920. g. u imievoj 22. godini ivota

prva zbirka slobodnih stihova u hrvatskoj knjievnosti

kamen temeljac modernog hrvatskog pjesnitva

48 pjesama

stihovi su puni boje, ritma i zvuka, originalni i svjei

slobodni stih bez interpunkcije -> omoguena je vizualna snaga,

puna izraajnih lirskih motiva

stihovi su minimalistiki kratki izraava svoj doivljaj svijeta

(odlika modernizma)

pjesme su misaone, a ne emocionalne

traenje smisla ljudskog postojanja mukotrpno, bolno iskustvo

(naglaava se u stihovima)

teme ljubavi i smrti (egzistencijalna motiviranost)

prve pjesme u zbirci su programatske pjesme Pjesnici i Moja

preobraenja

u sredinjem dijelu obraene su teme ljubavi, smrti, tijela,

pjesnitva, odnosa prema Bogu

zbirka zavrava pjesmom Budui, svevremenskom porukom

imaginarnom itatelju

Pjesnici
Pjesnici su uenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oi
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivi uho
na utanje to ih okruuje i mui
pjesnici su vjeno treptanje u svijetu

programatska, misaona pjesma u duhu kozmikog ekspresionizma

(pjesnik-prorok)
tema: odnos pjesnika i svijeta
kruna kompozicija pjesme - ponavljanje prvog stiha s varijacijom na
kraju pjesme

tri strofe - monostih, distih i tercet (svaka reenica istovremeno je i

jedna strofa)

izmjenjuje est stihova nejednake duljine (esterac, jedanaesterac,

dvanaesterac, trinaesterac)

slobodan stih

temeljni motivi (pjesnici, oi, stvari, uho, utanje, treptanje)

izraavaju pjesnikovo vienje odnosa pjesnika i svijeta

- motivi: 1. strofa (pjesnici, uenje), 2. strofa (zemlja, oi, stvari), 3.

strofa (uho, utanje, pjesnici, treptanje)

razlikuju se forma prirode i forma umjetnosti; ars poetica

cjelokupnoga imieva stvaralatva

pjesnii jezik jedonstavan

pjesniki ritam polagan

PJESNIKE SLIKE:
-

vizualne: Oni idu zemljom i njihove oi

velike i nijeme rastu pored stvari

auditivne: Naslonivi uho

na utanje to ih okruuje i mui

STILSKA SREDSTVA:
1) metafore
Pjesnici su uenje u svijetu
- otvoren pristup svijetu, bez onoga to nam je nametnula navika
- uenje kao odstvarivanje stvari
- pjesnik treba odstvariti stvari, on je taj koji uje njihov unutarnji
glas i on e ih dignuti u jedan vii svijet pjesnik uskrsuje stvari
- pjesnici/ umjetnici su uenje u svijetu, njihove oi nisu mrtve
(poput prirode, svemira), one rastu pored stvari, reagiraju, ude
se, odstvaruju stvari - oivljavaju mrtvilo
- oko pjesnika je vjena ravnodunost prirode, kozmika tiina
pjesnici su vjeno treptanje u svijetu
- treptanje = ivost, poput vjenog treperenja zvijezda na nebu,
ivota u mraku, astralni ugoaj
2) personifikacija:
i njihove oi velike i nijeme rastu pored stvari

3) epiteti:
velike i nijeme oi
vjeno treptanje
4) asonanca:
Oni idu zemljom i njihove oi

5) alegorija:
Naslonivi uho na utanje

Provlai se misao da je svijet prirode i stvari bez uenja zapravo nijem i

neljudski. Izraz uenje oznaava i propitivanje, prouavanje,
razmatranje iz razliitih kuteva, na neke nove naine. Ono znai novi
pogled na uobiajene stvari koje sainjavaju svijet; jednu novu
perspektivu.
Prvi stih: Pjesnici su uenje u svijetu, izdvojen je kao zasebna ritmika
cjelina i odaje dojam da pjesma govori o tome da se ljudi ude pjesnicima
jer ih ne razumiju. No zapravo govori o tome da se pjesnici ude svijetu i
gledaju ga drugaijim oima nego obini ljudi. Oni imaju dar vidjeti i ono
to je naizgled nevidljivo. Moda je bolje rei da puno vie osjeaju nego
to vide i upravo im to osjeanje daje iru perspektivu, koju kasnije u
svojim radovima mogu predoiti i onima koji nisu svjesni irine ivota koji
ih okruuje.
Oi pjesnika nisu mrtve, one su savjest svijeta, oi koje vide dalje od onih
ostalih ljudi. Stih njihove oi rastu pored stvari znai da se oduevljavaju
stvarima koje ostale ljude ostavljaju ravnodunima. Oni vide ljepotu tamo
gdje nije oigledna, gdje je skrivena te treba imati posebnog talenta za
otkriti je. Da nema oiju pjesnika, cijeli svijet bi bio dosadan, nehuman
Ne bi bio do kraja otkriven. Njegova uda ostala bi zakopana ispod
svakodnevice i povrnih slojeva obinog ivljenja.
Pjesnici prate to se dogaa oko njih, oslukuju. Ne dozvoljavaju da stvari
prou neopaeno. To bi moda dozvolili obini ljudi, koji sve prihvaaju
ravnoduno, stoiki, ali pjesnici se tome opiru. Izazivaju treptanje u
svijetu, diu valove. Umjetnik je taj koji uje njihov unutarnji glas, on e ih
dignuti u jedan vii svijet.
Umjetnici, pa tako i pjesnici, su ti koji se bore za pomicanje i irenje svijesti
drutva. Oni su su odgovorni za moralni i drutveni rast civilizacije, jer bez
umjetnosti nema kulture, a bez kulture nema civilizacije. Bez kulture
ljudski rod je jednak bilo kojoj drugoj ivotinjskoj vrsti.

Moja preobraenja
Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mune noi
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i s pogledima plivam preko polja livada i voda
Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem
O Boe daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vjenu zvijezdu
to s dalekog e neba nou sjati
u crne muke nonih oajnika
-

programatska pjesma, religiozna lirska pjesma

tema: razdrtost izmeu bolnog ivljenja i umiranja (sukob duhovnog i

materijalnog

kompozicija: tri strofe nejednake duljine (tercet, distih, katrena),

izmjenjuju se stihovi nejednakih duljina (osmerac, jedanaesterac,
dvanaesterac, esnaesterac, sedamnaesterac)

slobodan stih

motivi: 1. strofa (no, lice, jutro, pogledi, polja, livade, vode), 2.

strofa (dan, put),
3. strofa (Bog, mijene, zvijezda, nebo, muke, oajnici)

PJESNIKE SLIKE:
-

vizualne: iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro

i pogledima plivam preko polja livada i voda

STILSKA SREDSTVA:
1) epiteti:
crne beznadne i mune noi
bijedo meko lice
kristalno jutro
svijetla nepromjenjiva i vjena zvijezda
daleko nebo

crne muke
noni oajnici
2) asonanca:
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vjenu zvijezdu
3) kontrast:
Ja pjevam sebe koji umirem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem
to s dalekog e neba nou sjati
-

u crne muke nonih oajnika

pjesniki jezik: jednostavan
pjesniki ritam: snaan, ekspresivan i sugestivan
preobraenje ovjeka u humanu zvijezdu koja s dalekog e neba sjati
nesretnim ljudima kao smisao, nada i utjeha (taman kolorit: u crne

muke nonih oajnika)

smisao boli i patnje, umrem na dan bezbroj puta
preobraavanje u stvaranju za imia nije bijeg od ovjeka nego
povratak ovjeku u najhumanijem smislu; razdrtost izmeu bolnog

ivljenja i umiranja
smisao je pjesnikoga poziva pjevati sebe (dvije strofe zapoinju sa

Ja pjevam sebe);
pjesnike slike, a osobito boje, simboliziraju te stalne mijene,
preobrazbe ovjekova duha: na poetku kae da su njegove noi crne
bezdane i mune (zaokrueno i povezano s posljednjim stihom i crnim
mukama nonih oajnika), kao kontrast se u drugom stihu pojavljuje
pjesnikovo blijedo meko lice u kristalno jutro, sve je puno svjetla, u

treem stihu ve pliva pogledima preko polja livada i voda

moli Boga da ga,umorna od mijena, jednom zauvijek preobrazi u
svijetlu, nepromjenjivu i vjenu zvijezdu koja e poput dobroga

duha tjeiti nevoljnike

ritam je snaan, ekspresivan i sugestivan, podsjea na biblijski psalam

U pjesmi Preobraenja imi je opisao ivot kao muan i teak. U toj

pjesmi ivot je za njega prokletstvo koje traje i kojemu nema kraja sve do
smrti. On umire svaki dan i trai od Boga da ga spasti te muke. Ta muka
posljedica je njegove pjesnike due, koja vidi i osjea vie od obina
ovjeka. Zato su i njegove patnje ine teima i puno nesnosnijima za

izdrati. Stihom umrem na dan sto puta, pjesnik nam daje do znanja
kako pati i kako ga boli.
Umoran je od ivota i od mijena koje se u njemu dogaaju. Te mijene mogu
znaiti dobra i loa razdoblja njegova ivota, moda njegovih misli ili
osjeanja, koja se mogu vrlo brzo promijeniti iz dobrih u loe. Mijene su
uzastopni osjeaji umiranja i ponovnog raanja. Umiranja u trenucima boli
i beznaa, a raanja kada negativnosti popuste pa se opet osjea dovoljno
jakim za ivot.
Motiv zvijezda takoer moe imati razliita znaenja. Ona moe znaiti
nebesko tijelo koje sja, a isto tako moe biti i osoba koja se po neemu
posebno istie pa se i moe okarakterizirati kao zvijezda. Ona u oba
sluaja znai stalnost, konstantu, neko vrsto stanje jakosti i ljepote.
Hercegovina
Ja koraam livadama plav od sutona
Na rubu livada je kua parnog mlina
Iz daljine
to je krvlju namrljana uglasta i gruba
slikarija na nebu
I togod blie stiem sve glasnije viu
nebrojene uarene opeke
Ko ne zna, mislio bi da seljaci slave kakvu slavu
Ispod breuljaka crni vlak se vue
odmjereno udara
i vriti
svoj dolaz jo dalekoj nevidljivoj stanici
No i ja na brdu
Poda mnom naas izrone iz mraka
kue stabla dvorita i njive
I opet utonu u mraku
ko u svijesti

Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora:

ko nekoliko bijelih sveanih asova
iz crnog ivota ljudi
-

pejzano-refleksivna pjesma

tema: prikaz svijesti lirskog subjekta (njegov unutarnji krajolik)

kompozicija: sedam strofa razliite duljine (dva monostiha, dva terceta i

tri katrene), dvadeset i jedan stih razliite duljine (etverac, peterac,
esterac, sedmerac, osmerac, deveterac, deseterac, jedanaesterac,
dvanaesterac, trinaesterac, etrnaesterac, sedamnaesterac,
dvadeseterac)

slobodan stih

motivi: livade, suton, kue, mlin, daljina, krv, slikarija, nebo, opeke,
seljaci,slava, breuljci, vlak, dolaz, stanica, no, brdo, mrak, stabla,
dvorita, njive, svijest, tama, prozori, asovi, ivot, ljudi

PJESNIKE SLIKE:
-

vizualne: Na rubu livada je kua parnog mlina

Iz daljine
to je krvlju namrljana uglasta i gruba
slikarija na nebu

auditivne: Ispod breuljaka crni vlak se vue

odmjereno udara
i vriti

STILSKA SREDSTVA:
1 epiteti: parni mlin, namrljana uglasta i gruba slikarija,
nebrojene uarene opeke, crni vlak, daleka nevidljiva stanica,
svijetli bijeli prozori, bijeli sveani asovi, crni ivot ljudi
2 asonanca: Ja koraam livadama plav od sutona

3 personifikacija, kontrast i inverzija:

Iz tame u me gleda nekoliko
svijetlih bijelih prozora...
4 usporedba:
I opet utonu u mraku
ko u svijesti
5 asindeton:
ko nekoliko bijelih sveanih asova
iz crnog ivota ljudi
6 simbol:
crni vlak se vue
odmjereno udara
i vriti
-

pjesniki jezik: jednostavan

pjesniki ritam: polagan
personificirani krajolik, odnos sree i nesree u ovjekovu ivotu,
sudaranje svijeta stvarnosti i svijeta sjeanja, vizija, snova
krajolik pjesnikova zaviaja postupno se pretvara u univerzalni duhovni
krajolik ljudskog proivljavanja; posljednje dvije strofe i oblikom sugeriraju
suavanje ljudske svijesti

- snaan kolorizam
- ekspresionistiko slikarstvo: plav od sutona (kao plavi plat od mjeseine
u pjesmi Ljubav), zelene livade, crvene mrlje, krvlju namrljana

slikarija, viu uarene opeke, crni vlak vriti

pjesniki subjekt uzdie se, lebdi, levitira (vidi isto iznad i u pjesmi

Mjesear): No i ja na brdu
vie puta zavrava pjesme crnim, mranim slikama ljudskih ivota

Povratak
Ti i ne sluti
moj povratak i moju blizinu
U noi kada umi u tvom uhu tiha mjeseina
znaj:
ne koraca mjeseina oko tvoje kue
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu
Kad koracajui cestom kroz mrtvo svijetlo podne
stane
preplaena krikom udne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala
I kad kroz suton vidi crnu sjenku to se mie
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svean
kao pored tebe
-

ljubavna pjesma

tema: vjena ljubav i povratak iz smrti

kompozicija: etiri strofe razliite duljine (jedan distih, jedna katrena

i dvije pentine), esnaest stihova razliite duljine

slobodan stih

motivi: 1. strofa (ti, povratak, blizina), 2. strofa (no, uho, mjeseina,

kua, staze, vrt), 3. strofa (cesta, svijetlo, krik, tice, srce, obale, 4.
strofa (suton, sjenka, strana, voda)

ekspresionistiki i koloristiki motivi: krik, preplaenost, crna

sjenka, mrka voda, strah, tjeskoba

PJESNIKE SLIKE:
-

auditivne: U noi kada umi u tvom uhu tiha mjeseina...

to krik je moga srca s blizih obala

(izraavaju stanje svijesti i emocionalna stanja)

-

vizualne: Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

(plava je boja metafizike, a A.B. imi je plavi konjanik hrvatske
poezije
I kad kroz suton vidi crnu sjenku to se mie

(boja smrti)

STILSKA SREDSTVA:
1 opkoraenje: U noi kada umi u tvom uhu tiha mjeseina
znaj:
ne koraa mjeseina oko tvoje kue
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu
2 personifikacija: ne koraa mjeseina oko tvoje kue
3 epiteti: tiha mjeseina, plave staze, mrtvo svijetlo podne,
udna tica, blize obale, crna sjenka, mirna voda
4 usporedba: ja koraam uspravan i svean
kao pored tebe
5 asonanca: Ti i ne sluti
6 kontrasti: mrtvo svijetlo podne
-

pjesniki jezik: jednostavan

pjesniki ritam: polagan
altruistika vjena ljubav
lirski subjekt vraa se iz smrti, s druge obale, svojoj dragoj preko
blizih obala, s onu stranu mrke mirne vode, javlja joj se krikom
udne tice), on je uz nju zauvijek, uspravan i svean, na kraju

naglaava kao (pored tebe), kao nekad

ekspresionistiki motivi: krik (krik moga srca), preplaenost, crna
sjenka, mrka voda, strah, tjeskoba; opkoraenje, prebacivanje (samo

jedna rije u cijelom stihu)

koloristiki motivi

kontrasti: dan je mrak (!), mrko svijetlo podne, u sutonu je crna

sjenka, a no je mjeseina, plave staze vrhunac vizualne poezije

sinestezija: umi u tvom uhu tiha mjeseina
personifkacije: krik srca, koraca mjeseina

rijei koje pojaavaju metafiziki doivljaj povratka: blizina, plave staze,

udne tice, krik moga srca

U pjesmi Povratak, imi je opisao svoju vjenu ljubav. Ljubav koja ga

moe uzdignuti od smrti. Takva ljubav koju on osjea je altruistika, on ne
oekuje nita zauzvrat, dovoljno mu je to moe pruiti osjeaje ljubavi koji
su za njega slatka obveza, neto to on radi s uitkom ne oekujui nita.
Stihom kao nekad, daje naslutiti da je za njega vrijeme stalo i da se
vratio u prolost. Sve je onako kako je bilo. On zauvijek stoji uz nju
uspravan i svean, jer je on vjean dokle god je takva i njegova ljubav.
imi je doista i umro jako mlad, ostavivi za sobom svoju dragu. ini se
da su sve pjesme ove zbirke nadahnute predosjeajem da mu kao ovjeku
ne ostaje puno vremena u ovom ivotu. On ne samo da eli smrt, ve je i
sluti.

Ljubav
Zgasnuli smo utu lampu

Plavi plat je pao oko tvoga tijela

Vani ume oblaci i stabla
Vani lete bijela teka krila
Moje tijelo isprueno podno tvojih nogu
Moje ruke svijaju se ude mole
Draga, neka tvoje teke kose
kroz no zavijore, zavijore
Kroz no
kose moje drage duboko umore
kao more
-

ljubavna pjesma
tema: ljubav prema voljenoj eni
kompozicija: est strofa razliite duljine (tri monostiha, jedan distih, dva

terceta), jedanaest stihova

slobodan stih
motivi: lampa, plat, uma, krila, noge, ruke, kose, no, more
PJESNIKE SLIKE:
-

auditivne: Vani ume oblaci i stabla

vizualne: Zgasnuli smo utu lampu

STILSKA SREDSTVA:
1) epiteti: uta lampa, plavi plat, bijela teka krila, teke kose
2) metafora: Vani lete bijela teka krila
3) usporedba: Kroz no
kose moje drage duboko umore
kao more

4) opkoraenje: Draga, neka tvoje teke kose

kroz no zavijore, zavijore

pjesniki ritam neujednaen

interpunkcijski znakovi dva zareza
Opomena
ovjee pazi
da ne ide malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe proe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za im ne ali
kad se bude zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijei sav u zvijezde!
-

refleksivna pjesma

tema: prolaznost i smrtnost

kompozicija: etiri terceta (etiri reenice), 12 stihova razliite

duljine

slobodan stih

motivi: 1. strofa: ovjek, zvijezde; 2. strofa: svjetlost, zvijezde; 3.

strofa: pogled, zvijezde; 4. strofa: konac, mjesto, zvijezde
PJESNIKE SLIKE:

vizualne: ...kad se bude zadnjim pogledima / rastajo od zvijezda!

STILSKA SREDSTVA
1) epiteti: blaga svjetlost, zadnjim pogledima
2) metonimija i alegorija: Na svom koncu / mjesto u prah / prijei
sav u zvijezde!
3) asonanca: prijei sav u zvijezde"
4) opkoraenje: Pusti / da cijelog tebe proe / blaga svjetlost
zvijezda!

5) kontrast: prah (smrtnost) i zvijezde (vjenost)

ovjekovi ideali, odnos ovjeka i neba;
u stihovima bez interpunkcije ponekad iznimka, grafostilem: na kraju

svake reenice usklinik, poput opomene i treptaja zvijezde;

gramatika odstupanja: rastajo (rastajao);
prve dvije strofe zapoinju imperativima (pazi i Pusti);
opominje ovjeka da ne smije biti malen, obian i nitavan, treba ga
proeti blaga svjetlost zvijezda (duhovnost, vjenost), perifraze:

ide ispod zvijezda (ivi), zadnjim pogledima rastajo od

zvijezda (kad bude umirao); kontrast: prah i zvijezde

pjesniki jezik: jednostavan
pjesniki ritam: neujednaen (zbog razliite duljine stihova)

Motivom zvijezde pjesnik nam poruuje da kraj ivota donosi sa sobom

onaj bezvremenski, nadstvaran dio, te se ak i smisao rijei zvijezde
mijenja kroz pjesmu. U prvoj strofi govore o neemu uzvienom,
nedostinom, ali ipak vidljivom. To je neto emu teimo i to bismo
svakako trebali pokuati dosei, a ne bojati se i odustajati ak i prije nego
smo probali.
U drugoj strofi zvijezde oznaavaju duhovnost, neto nematerijalno, ali
ipak izrazito vrijedno, neto poput ljubavi, sree ili ispunjenja, bez kojeg ne
vrijedi ivjeti. Zvijezde oznaavaju one sitnice koje znae ljepotu ivota i
njegov pravi smisao. Trea strofa govori nam o zvijezdama kao o neemu
to naputamo na kraju ivota, ali samo nakratko. U ovom sluaju zvijezde
su upravo nebeska tijela koja gledamo na nonom nebu za vrijeme svog
zemaljskog ivota. Jednom kad umremo, vie ih neemo moi gledati, bar
ne ljudskim oima. Napustit emo ih, ali samo iz ove zemaljske
perspektive. Nakon smrti, postat emo dio njih, ako to zasluimo.
Metaforika rije prah dolazi jo iz Biblije i ona nam govori da pripazimo
kako emo se vladati za vrijeme zemaljskog ivota jer na ivot bi se
mogao pretvoriti u prah ako emo biti iskljuivo materijalni i ako neemo
njegovati i onaj unutarnji, duhovni dio.
Glavna poruka pisca je da ostanemo maleni, da ne gledamo samo na
materijalne stvari, da na ivot ima i duhovni smisao. Daje nam savjete
kako bi na ivot bio ispunjen ljubavlju, dobrim djelima, istinom i dobrotom
jer jedino je to bitno na kraju zemaljskog ivota. Ako emo ivjeti u skladu
s time neemo aliti za niim. Svrha naeg ivota je taj duhovni

nadzemaljski ivot kojemu moramo teiti i radi kojeg moramo postojati i

ivjeti.

Budui
Budui ve su bili
i sve je bilo ve u prvom asu
u beskrajnom pogledu Boga ogledano
Iz vremena: iz dubokoga tamnog Bojeg krila
besprekidno u svjetlost povrine
stiu budui
U bezdanomu Bojem oku
ogledaju se mirijade buduih svjetova
-

misaona (refleksivna) pjesma

tema: vjenost i neunitivost svijeta, nakon ovjeka dolazi netko

novi, budui
kompozicija: tri strofe (dva terceta, jedan distih), osam stihova

razliite duljine
slobodan stih

PJESNIKE SLIKE:
-

vizualne: i sve je bilo ve u prvom asu / u beskrajnom pogledu

Boga ogledano

STILSKA SREDSTVA:
1) epiteti: beskrajni pogled, dubokogo tamno Boje krilo, bezdano
Boje oko, budui svjetovi
2) metafora: besprekidno u svjetlost povrine / stiu budui
3) opkoraenje: kroz cijelu pjesmu
4) inverzija: Budui ve su bili
-

ponavlja se rije bog, tj. pridjev boji

nema interpunkcije osim dvotoke
pjesma je grafiki oblikovana, oblik je u funkciji ritma (osna simetrija,
tzv. sredinja os)

Pjesma Budui posljednja je u zbirci Preobraenja. Naslovom nagovijeta

kraj zbirke, ali i mogui nastanak novih djela, u emu ga je naalost
sprijeila prerana smrt od tuberkuloze. Pjesmom najavljuje i dolazak
buduih generacija koje e nas zamijeniti, a time i neprekidnost pjesnikog
stvaralatva. U ovoj pjesmi imi itatelju upuuje svevremensku poruku postojanje pojedinca na ovome svijetu je konano, a njegov ivotni vijek je
zanemariv u odnosu na svemir koji je vjean. Nas e uvijek naslijediti
netko budui. Upozorava nas da ne smijemo sami sebe uzdizati u ovome
ivotu jer postoji velika mogunost da emo kasnije biti zaboravljeni, ali
nam daje nadu jer ljudski rod nee izumrijeti.

Smrt i ja
Smrt nije izvan mene. Ona je u meni
od najprvog poetka: sa mnom raste
u svakom asu
Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svretak
njen pravi je poetak:
kad kraljuje dalje sama
-

misaona (refleksivna) pjesma

tema: prolaznost ljudskoga ivota, smrt je vjeni ovjekov pratilac
kompozicija: struktura pjesme podreena grafikoj formi
slobodan stih

STILSKA SREDSTVA:
1) epiteti: najprvog poetka
2) personifikacija: Smrt nije izvan mene. Ona je u meni / od najprvog
poetka: sa mnom raste
3) gradacija: sa mnom raste / u svakom asu / Jednog dana / ja
zastanem / a ona raste dalje / u meni dok me cijelog ne proraste i
stigne na rub mene.

4) metafora: Smrt nije izvan mene. Ona je u meni

5) antiteza: Moj svretak / njen pravi je poetak: / kad kraljuje dalje
sama
-

interpunkcija nije dosljedno upotrijebljena, na kraju nekih reenica te

na kraju pjesme nema toke

pjesma je grafiki oblikovana, oblik je u funkciji ritma i zajedno s
opkoraenjem izrazito utjee na ritam - pjesmu ini isprekidanom,
diskontinuiranom

Pjesma iznosi pjesnikov doivljaj smrti, sa smrti kao glavnim motivom.

Pjesnik je svjestan smrti i osjea da ga smrt eka. Ona je za njega neto
posve uobiajeno i normalno, ona s ovjekom raste od roenja. imi ne
tuguje zbog smrti, on samo shvaa da je smrt neobjanjiva i beskrajna.

Smrt
I smrt e biti sasma neto ljudsko
Na leaju se tijelo s neim nevidljivim rve
i hropti
i smalaksava i stenje
i onda stane.
Ko kad maina stane. I stoji. Ni makac.
I ljudi u to to se zbilo gledaju ko u neki svren poso
i podiu se kao kad se podiu od stola
i slukinje se uprav tad najvie uzrade
Mati e ivinski kriknuti
otac zautati
i buljiti nijemo cijelog dana.
-

misaona (refleksivna) pjesma

tema: smrt kao sastavni dio ivota
kompozicija: tri strofe (oktava, dva terceta)
slobodan stih
motivi: smrt, leaju, tijelo, maina, ljudi, poso, stola, slukinje, mati,

otac, dana

PJESNIKE SLIKE:
-

auditivne: i hropti / i smalaksava i stenje Mati e ivinski kriknuti

vizualne: Na leaju se tijelo s neim nevidljivim rve

STILSKA SREDSTVA
1) usporedba: Ko kad maina stane
2) asonanca: i smalaksava i stenje / i onda stane, I ljudi u to to
se zbilo gledaju ko u neki svren poso
3) aliteracija: i smalaksava i stenje, Mati e ivinski kriknuti
4) epiteti: svren poso, cijeli dan
5) personifikacija: Na leaju se tijelo s neim nevidljivim rve
6) polisindeton, anafora i gradacija: Na leaju se tijelo s neim
rve / i nevidljivim hropti / i smalaksava i stenje / i onda stane.
-

pjesniki jezik: jednostavan

pjesniki ritam: umjeren

pjesnik doivljava smrt kao neto mistino: Na leaju se tijelo s neim

nevidljivim rve, ali takoer i kao normalnu pojavu: I ljudi u to to se
zbilo/gledaju ko u neki svren poso/i podiu se kao kad se podiu od
stola/i slukinje se uprav tad najvie uzrade

reakcija na smrt: Mati e ivinski kriknuti/otac zautati/i buljiti nijemo

cijelog dana.

krtost izraza i racionalizacija rijei: i hropti

odbacivanje deskripcije: i podiu se kao kad se podiu od stola

veznici utjeu na ritam pjesme i na postupan rast napetosti (gradacija)

forma je u funkciji ekspresivnosti tri strofe slobodnog stiha i razliite

duljine, ne treba rimovati sve, rima namee temu vane rijei dolaze
na ono mjesto u stihu gdje je ritmiki udar najjai

Pjesma prikazuje smrt kao pridrodni dio ivota. Tijelo se bori protiv smrti,
ali smrt je ipak jaa. Ostali ljudi nastavljajusa svojim ivotom "i podiu se
ko da se podiu od stola". Otac i majka su tuni zbog gubitka sina "Mati e
ivinski kriknutiotac zautatii buljiti nijemo cijelog dana"

Ruak siromaha

Jedno pred drugim stide se da sjednu

za takav ruak

i dokle jedu boje se

da ne bi jedno drugom ivot pojeli.

Kad ustanu od stola,

tiina i teina
Gaenje pred samim sobom
unakazi obadvoma lica

i svako misli da je drugomu ubica

i da je krv to tee kroz njegovo tijelo
krv drugog
(kao da je jedno drugo jelo)
-

socijalna pjesma
tema: siromatvo
kompozicija: etiri strofe (dva distiha, dvije katrene), dvanaest

stihova
slobodan stih (rima: lica ubica, tijelo jelo)

- motivi: 1. strofa: ruak; 2. strofa: ivot; 3. strofa: stol, tiina, teina,

gaenje, lica; 4. strofa: ubica, krv, tijelo, jelo

PJESNIKE SLIKE:
-

vizualne: i dokle jedu boje se

Kad ustanu od stola

auditivne: tiina i teina

STILSKA SREDSTVA:
1 asonanca: Jedno pred drugim stide se da sjednu
2 aliteracija: kao da je jedno drugo jelo
3 anafora i polisindeton: i svako misli da je drugomu ubica/i da je
krv to tee kroz njegovo tijelo
4 ironija: ruak siromaha
5 simbol: jelo, tijelo i krv (simboli ivotne snage)
6 gradacija kroz cijelu pjesmu
7 nema epiteta, na njihovu mjestu koristi brojeve i zamjenice

od prve strofe javlja se napetost, koja stalno sve vie raste

siromasi se stide sjesti jedno ispred drugog, ne mogu podnijeti poglede,

misle da e drugi premjeravati koliko je prvi pojeo, pa se razbjesniti ili
da e u sebi kipjeti i misliti koliko je prodrljiv/a

u drugoj strofi jedu

bitna je druga osoba jer svaki zalogaj znai toliko manje drugome

egocentrinost prelazi u brigu za drugoga

do tree strofe ruak je ve zavren i naviru nove misli - gaenje

etvrta strofa predstavlja kulminaciju

u grotesknoj slici na mjesto jela, snage i energije potrebne za ivot,

lirski subjekt stavlja krv i tijelo, kranske simbole

svatko smatra da onaj drugi nije dovoljno jeo, da mu se doslovno napio

krvi

odvratnost tog prizora je OSUDA SIROMATVA

Ciklus Siromasi nastao je u razdoblju od 1920. do 191. godine. Tu fazu

pjesnikova stvaralatva obiljeava dominacija socijalnih motiva.
Ciklus ini sedam pjesama:
-

Siromasi

Sunce siromaha

Pogled siromaha

Ruak siromaha

Siromasi koji jedu od podne do podne

Siromahu

Post scriptum

Socijalna lirska pjesma govori o pjesnikovu doivljaju siromatva, navodei

motive ruak, ivot, tiina, krv, tijelo. Siromasi osjeaju stid, strah,
osamljenost, podvojenost izmeu vlastita tijela i duha svoje tijelo
doivljava kao tue, a vlastitu krv kao jelo. Pjesnik ne analizira i ne
istrauje drutvene korijene siromatva, ve osjeaje siromanih i osjeaj
krivnje zbog obiljeenosti u drutvu.