Professional Documents
Culture Documents
UDK 398.21(497.5)
Izvorni znanstveni rad
Original scientific paper
Prihvaeno: 15. 6. 2009.
234
Vie o tadanjem globalnom zamahu prouavanja djejeg folklora vidi npr. u prilozima
zbornika Children's Folklore Sourcebook (Sutton-Smith, Mechling i McMahon 1995).
235
Usp. Bai 1982; Kovai 1982; Lozica 1982; Mati 1982; Orepi-Rajkovi 1982; PeriPolonijo 1982; Rihtman-Augutin 1982.
5
Vie o pristupima djejim glasovima u hrvatskoj etnologiji nakon 1980-ih vidi u tekstu
Markovi u ovom broju.
237
uope, bila prepoznata kao relevantna istraivaka tema, ona se u pravilu (za
iznimku usp. Markovi 2008a: 126) ne reflektira ni u recentnim pregledima
razvoja disciplinarnih i interdisciplinarnih interesa za djecu i djetinjstvo ni u
razradama njihovih metodolokih i epistemolokih prijepora (usp. Hamerak
2003a i 2004a; Markovi 2008b).
Transformacije usmenosti u novim institucionalnim kontekstima
(kolskom, djejeknjievnom i dr.), kao dio teme preplitanja usmenoga i
pisanoga koja se vezuje uz poetke novog pristupa usmenosti u hrvatskoj
etnologiji i folkloristici (Bokovi-Stulli 1978), jedini su aspekt usmenosti
za djecu koji je nakon zamaha s prijelaza iz sedamdesetih u osamdesete
sustavno privlaio pozornost hrvatskih etnologa i folklorista. U tim su se
radovima uporabe usmene (te, za temu ovoga rada gotovo paradoksalno,
u svojem usmenom kontekstu djeci ne nuno namijenjene) knjievnosti
u djejoj knjievnosti, kazalitu i kolskim udbenicima interpretirale i
kritiki valorizirale prvenstveno kao primjeri uporabe usmenosti, a tek
potom i usmenosti za djecu (usp. npr. Bai 1982; Bokovi-Stulli 1983;
ale Feldman 1993; Marks 1987; Peri-Polonijo 1985).
Stoga ostaje tek pitanje zato je djeji folklor za razliku od nekih
drugih tema poput onih vezanih uz smrt, pripovijedanje u gradu ili pak uz
mlade, koje su se spominjale u istom kontekstu i nakon 1980-ih, ini se,
ostao jedna od "naoko banalnih pojava" za iju se "etnoloku relevantnost"
tek trebalo "izboriti" (Rihtman-Augutin i Muraj 1998:108 et passim)? Jedan
od moguih odgovora na ovo pitanje svakako nude rijei kojima je Elly
Bai s puno emocija i u osloncu na pojmovnik teorije zavjere, ali stoga i
vrlo slikovito, interpretirala razloge zamiranja interesa za djeji folklor na
federalnoj razini:
U republikim i pokrajinskim drutvima folklorista greke su poele
organizaciono. Umjesto da se omoguilo da kompleksnost koju zovemo
'djeja kreativnost' mogu da diskusiono slijede i uz etnomuzikologe
svojim specifinim znanjem pomau istraivai [] drugih struka,
sekcija za djeju knjievnost bila je gurnuta u stranu. Njen rad
se na kongresima SUFJ odvijao istovremeno s nekom drugom,
mnogobrojnijom sekcijom iji lanovi, kao i ostali zainteresirani
nisu bili u mogunosti da sudjeluju u radu pregalaca sekcije za djeju
kreativnost. Tokom posljednjih godina mi nismo imali ni s kime da
diskutiramo, ni kome da govorimo. Ta je sekcija zatim 'popunjavana'
238
Na ovom mjestu valja primijetiti da se Elly Bai djejim folklorom najintenzivnije bavila
otprilike u vrijeme kada i istraivai Instituta za etnologiju i folkloristiku, ali voena sasvim
drugim teorijskim okvirom i istraivakim impetusom. Za nju je "izvorno, isto djeje
stvaralatvo [koje M. H.] nailazimo tamo gdje se ono osjea bez kontrole odraslih" (Bai
1972:411) kreativni izraz i veza s kulturnim specifinostima djetinjstva (Bai 1972:411;
1958). Vie o, u hrvatskom kontekstu, jedinstvenom pristupu Elly Bai vidi u lanku Jelene
Markovi objavljenom u ovom broju.
7
Vie od trideset godina nakon lanka Briana Suttona-Smitha (1970) o prepreci trivijalnosti u
istraivanju djejeg folklora, opaske o trivijalnoj recepciji teme stalno su mjesto drutvenih i
humanistikih radova o djeci i djetinjstvu (usp. npr. Mitchell i Reid-Walsh 2002:10; Higonnet
1998:13 i dr.). Primjere i uinke zazora prema temama vezanim uz djecu i djetinjstvo u okrilju
znanosti o knjievnosti vidi npr. Bosmajian 2000; Hamerak 2006:109; Shavit 1986:3443.
Vie o zazoru antropologa prema djeci i djetinjstvu vidi pak npr. u Hirschfeld 2001.
239
240
10
Bengt Holbek spominje jo jedan tip pripovijesti koji je, ini se, bio namijenjen iskljuivo
djeci bajkovite moralistike pripovijesti (Holbek 1987:160). Spomenutim priama svakako
treba jo pridruiti prie o svecima i druga prianja iz tog kruga.
242
terenskog "rada po selima ipak nisu bila rijetka ni djeca kao poznavaoci
tradicijskih predaja" (Bokovi Stulli 1993:29). U tu je zbirku uvrstila i
predaju o tintiliniu koju joj je "kazivao dvanaestogodinji djeak roen
1951. uo ju je od bake, a znao je i predaje o magarcu to nou raste kad ga
ovjek uzjae, o vilama i slino, to je sve sluao od majke i nekog starog
ovjeka" (Bokovi-Stulli 1993:29).
Potaknuta spomenutim kazivaima Maje Bokovi-Stulli te Matije
Valjavca u nastavku u se zadrati na izabranim etnolokim i folkloristikim
reprezentacijama tog tipa usmenosti za djecu, dakle, usmenosti za djecu,
ali i odrasle. Preciznije, u ovom dijelu rada zanimat u se mogunostima
interpretacije etnolokih i folkloristikih radova kao izvora za raspravu
o usmenosti za djecu na prijelazu iz 19. u 20. stoljea te, za razliku od
prethodnog dijela, neu teiti bibliografskoj iscrpnosti, nego historiografskoj
egzemplarnosti. Drugim rijeima, u ovom u se dijelu pozivati na svega tri
etnoloka i folkloristika teksta (Poljica koje je Frano Ivanievi prema
Osnovi Antuna Radia ureivao i pisao od 1898. do 1906., Samobor Milana
Langa koji je pisan i nadopunjavan od 1911. do 1915. te Vrbnik Ivana ica
napisan u razdoblju od 1896. do 1898.), premda osvrte na usmenost za djecu
u tom razdoblju mogue nalazimo i u drugim objavljenim i neobjavljenim
etnolokim i folkloristikim monografijama i studijama.
Nasuprot usmenosti za djecu u uem smislu, koje su tragovi, ako i
skromni, ipak izravni i k tomu okupljeni na jednom mjestu, uglavnom u
odjeljku (ivot u obitelji. Roditelji i djeca), ova se usmenost za djecu vrlo
esto, ini se, predmnijevala te se utoliko nije ni izravno apostrofirala. Pa
ipak, na nju izmeu ostaloga, premda posredno, upuuju odgovori iz odjeljka
Zabave, odnosno odlomci o djeci koja "uz skuta materina" (Ivanievi
1987:499; usp. Lang 1992:684; ic 2001:269) sudjeluju u druenjima
odraslih na kojima se razgovara, pjeva i pria. Sporno je, meutim, to
te iste publikacije biljee i da "dite mala 'ajta na ta govrea" (Ivanievi
1987:499), odnosno da se djeca "nikad ne dugoase, ve onda, kad su meu
odraslima i moraju da miruju. Inae si ona vazda nau kakve zabave ili u
sobi ili van." (Lang 1992:684; usp. i ic 2001:269). Ovaj je opis odnosa
prema druenjima odraslih posve razumljiv ako se uzme u obzir da je jo
poetkom 20. stoljea dolaskom gosta u seosku kuu u nekim sredinama
Hrvatske nastupao trenutak kad se uvodi "drugi red: djecu se vie nije
243
12
Usp. npr. Lovri 1948:81; Ivanievi 1987:520; Lang 1992:576577; Roi 1908:19;
Bokovi-Stulli 1959:27; Bokovi-Stulli 1987:10; Leek 2003:387.
244
Usp. Kratka 1840:42; Male 1843:35; Pripovsti 1846:21; Sto 1852; ulek 1850.
245
od kojih bi se
sluaocima, osobito enskinju, jeila koa od straha i uasa (itanka
1909: 254 istaknula M. H.).
19. na 20. stoljee vrlo esto dijelila prostor i vrijeme s odraslima, a time i
prie, napose predaje, interpretaciju, s druge strane, usmjerava u podruje
odreenosti drutvenim kontekstom, odnosno tekstovima na temelju kojih
je izveden. Predaje se, naime, nisu u ovom radu izdvojile u odnosu na druge
usmene odraslo-djeje anrove s prijelaza stoljea zato to su prevladavale
tim korpusom, ve stoga to se pripovijedanje predaja u tekstovima iz tog
razdoblja prepoznavalo kao konica modernizacijskih procesa. Za razliku od
bajki koje su u tom razdoblju uivale status nevjerodostojnih i svjetonazorski
neproblematinih pria (usp. Ranke prema Biti 1981:41) i na koje se stoga
u folkloristikoj i etnolokoj literaturi, kao i u popularnoj literaturi za djecu
ili o djeci i djetinjstvu u pravilu i nije izravno referiralo pripovijedanje
predaja se u istom tipu publikacija pod utjecajem shvaanja da su one dio
zbiljskog svijeta i znanja naroda (Ranke prema Biti 1981:41), a u skladu s
modernizacijskim imperativima, nastojalo regulirati i reducirati. Time se pak
pisanje o prolosti jo jednom pokazalo kao ispisivanje prolosti.
LITERATURA
ALUJEVI, Maja i Vedrana PREMU IPALO. 2008. Dite u pukoj
kulturi Dalmacije. Split: Etnografski muzej.
BAI, Elly. 1958. Brojalica. Melografski problem djejeg poetskog
stvaralatva. U: Trei kongres folklorista Jugoslavije. Cetinje: s. n.,
241253.
BAI, Elly. 1972. Zadaci i perspektive u istraivanju djejeg stvaralatva.
U: Rad XVII kongresa SUFJ. Zagreb: SUFJ i DFH, 411418.
BAI, Elly. 1989. Izaimo iz kule od bjelokosti pomognimo razvoju
djetetove muzikalnosti. U: Zbornik radova 36. kongresa SUFJ.
Beograd: UFS, 508516.
BAUZINGER, Herman (Bausinger, Hermann). 2002. Etnologija. Od
prouavanja starine do kulturologije. Beograd: XX vek. Prevela A.
Bajazetov-Vuen.
BEN-AMOS, Dan. 1971. Toward a Definition of Folklore in Context.
Journal of American Folklore, 84(331):315.
247
itanka za IV. razred niih pukih kola u Hrvatskoj i Slavoniji. 1909. Zagreb:
Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade.
UBELI, Tvrko. 1993. Izvorna narodna uspavanka. U: Korijeni i staze
izvornog, narodnog, usmenog stvaralatva. Studije I. i II., rasprave,
kritike i prikazi. Zagreb: kolska knjiga, 5761.
DGH, Linda. 2001. Legend and Belief. Dialectics of Folklore Genre.
Bloomington i Indianapolis: Indiana University Press.
DUNDES, Alan. 1980. Texture, Text and Context. U: Interpreting Folklore.
Bloominghton: Indiana University Press, 2032.
DURAN, Mirjana. 2001. Djeja subkultura kao dio narodne kulture. Knjievna
revija, 41(34):2238.
DURAN, Mirjana. 2003. Tradicija spontane kulture djece i mladih. Spomenar
i dnevnik. Jastrebarsko: Naklada Slap.
DURAN, Mirjana. 2004. Spomenar: tradicijski anr spontane kulture djece
i mladih. Drutvena istraivanja, 13(3): 529554.
EVANS, Gillian i Ruth MCLOUGHLIN. 2001. Children in Their Places.
Anthropology Today, 17(5): 2728.
GULIN ZRNI, Valentina. 2004. Moj dom: stvaranje mjesta u
novozagrebakom prostoru. ivot umjetnosti 38(7304):4053.
HAMERAK, Marijana. 2003a. Djeji folklor izmeu preitka i prepreke
/ Children's Folklore between Survival and Barrier. Etnoloka
istraivanja 9:3551.
HAMERAK, Marijana. 2003b. Oglaavanje djetinjstva: Razgovori o
proizvodnji. Medijska istraivanja, 9(2): 6786.
HAMERAK, Marijana. 2004a. Desetljea Arisove povijesti djetinjstva.
asopis za suvremenu povijest 36 (3):10611078.
HAMERAK, Marijana. 2006. Osnovnokolska lektira izmeu kanona i
popisa, institucija i ideologija. Narodna umjetnost 43(2):95113.
HIGONNET, Anne. 1998. Pictures of Innocence. The History and Crisis of
Ideal Childhood. London: Thames i Hudson.
HIRSCHFELD, Lawrence A. 2001. Why Dont Anthropologist Like
Children?. American Anthropologist, 104(2): 611627.
249
253
254