PLESSNER, CONDICIO HUMANA

FILOZOFIJSKE RASPRAVE O ANTROPOLOGIJI

Burger:

POZICIONALNOST- polazeći od svijeta organskog želi prezicizrati specifičnost čovjekove

egzistencije u odnosu na sav ostali život
Pozicionalnost-pojam koji treba precizirati način opstanka živoga u odnosu na neživu stvar- sastoji
se u tome da tjelesnu stvar koja je živo biće karakterizira dvostruki aspekt suprotnosti pravaca-
intencija prema unutra i prema van- oni su uzajamno nesvodivi, a njihova dvostrukost je svojstvo
živoga
- Na temelju toga živa stvar se transcedira u dva pravca- jednom stavlja sebe izvan nje same,
a drugi put unutar sebe- obzirom na granice to biće postaje ono koje prelazi u dva pravca i
tako podignuto, ono na neki način lebdi, a da pri tome ne izgubi moment smiraja i
očvrslosti- pozicionalni karakter koji razlikuje organsko od anorganskog
- Momenti preko njega i onoga u njemu određuju specifični bitak živog tijela kao odignutog u
graničnom prolazi i time stavljenog- ono je izvan i unutar sebe
- Kod neživog bitak jest dokle stvar dopire
- Razlika između biljke i životinje- biljke karakterizira otvorenost forme, pripadnost okolini, a
životinju zatvorenost- odlikuje je posredno uključivanje u njenu sredinu, zbog posrednog
uključivanja u životni krug životinja treba organske materijale, ona je parazit, živi od živog
- Odlike sfere životinje: centralnost i frontalnost, primat akcije, nepodudaranje sfere
djelovanja i zapažanja, subjektivno posredovanje

ZADAĆA FILOZOFIJSKE ANTROPOLOGIJE

- filozofijska antropologija je kao antropologija u vezi s grupom konsolidarnih pojedinačnih

znanosti, a kao filozofijska disciplina s tradicionalnom oblašću filozofije
- ona preuzima posebnu odgovornost jer njezino polje nije nikakvo objektivno, ograničeno
područje, nego sam čovjek u samom svijetu
- fa je povezana s pojedinačnom znanošću, filozofijom i povijesnom situacijom ljudskog
života
- dometak kao čovjek znači teorijski zahtjev, a znači i praktički zahtjev
- citira Kanta kada kaže da spoznati čovjeka kao umom obdareno biće, znači poznati svijet
- antropologija može biti u fiziologijskom smislu- poznavanje čovjeka smjera na ispitivanje
onoga što priroda čini iz čovjeka
 pragmatičnom smislu- smjera na ono što on kao slobodno djelujuće biće sam
iz sebe čini, ili može ili treba činiti
- filozofijska antropologija mora paziti da svakome od oba obzira osigura jednaku ozbiljnost,
a ona to može samo ako slijedi 3 načela:
1. nijedan način se ne smije nadrediti drugome- tim načelom fa se odvaja od svih
znanosti koje čovjeku pristupaju samo s jednog aspekta- određuje metodsku
jednakovrijednost aspekata
2. jedinstvo koje aspektima leži u osnovi, mora biti od iste izvornosti kakvu čovjek
potvrđuje u svojem poviješću bivajućem opstanku- određuje karakter jedinstva
3. povezanost s praktičkom situacijom brani fa da čovjeka formulira i definira s obzirom
na ono što on zapravo može biti i treba biti- određuje funkciju fa

- donosi razliku između filozofije egzistencije Heideggera i Jaspersa, i Schelera

- Heidegger i Jaspers odvajaju područje biti od područja iskustva čovjeka- po tome su oba
učenici transcedentizma po principu

1
 - Scheler obnavlja stari nauk o slojevitoj izgradnji ljudske prirode- njegova je misao vodilja
da je makrokozmički dati poredak po rangu od božanskog visinskog i gornjeg sloja sve do
donjeg sloja materije, sila i prostora mikrokozmički reprezentiranu u čovjeku- nastavlja se
na staru liniju fa koja čovjeka interpretira kozmologijski- Plessner kaže da je to pečat
povijesne zakašnjelosti
- Fa se treba držati ona tri načela

- u doba prosvjetiteljstva postalo je mogućim Božji opstanak, istinu uma, obvezatnost

humaniteta dovoditi u pitanje i tako je otpala svaka izvanprirodna, duhovna, ćudoredna baza
koja je svemu što nosi ljudsko jamčila jedinstvo
- ostala je sigurna samo prirodna baza, a ako čovjekove metafizičke i ontologijske garancije
ne važe bezupitno, onda i čovještvo i čovječnost postaju moralno problemom
- čovjek je sveden na biološko rodno jedinstvo, ali to mu ne daje dostojanstvo, također ne
može mu predaja dati dostojanstvo
- čovjek se kao čovjek više ne priznaje, antropologijski nazor koji je ušao u naturalističku
pomodnu literaturu vidi ga ispod njegove razine
- heroizam akcije zahvatio je najprosvjećeniji sloj europske inteligencije- time je ugrožena
ideja ljudske odgovornosti
- fa treba čovjeka dovesti pred njega samog
- tu zadaću može riješiti samo u pozitivnom zajedničkom radu sa znanostima o čovjeku
- zadaća fa i znanstveno je postala neodložna

O POJMU STRASTI

- Hegel je rekao da su strasti pokretači svega

- U 19.st. strast gubi svoje mjesto u proučavanju zbog distanciranja filozofije od psihologije
- Za strast nije bilo mjesta u laboratoriju
- Samo čovjek može biti strastven- riječ je o jednoj pokrenutosti i visini koja je životinji
uskraćena koju ni sam čovjek bez daljnjega ne dohvaća
- Od pukog afekta strast se razlikuje svojom dubinom i trajnošću, od nagona svojom
nerazmjernošću, od pomame svojom neovisnošću o vitalnim funkcijama
- Žudnja, pohota, hlepnja, volja, čuvstvo, mišljenje, držanje, mogu biti strastveni i postati
strašću, ali nisu nešto što je iz sebe već strast
- U hlepnji i pomami dolazi do izražaja neko podcjenjivačko vrednovanje, a u strasti stanoviti
respekt pred onim ne-moći-od-toga-odustati u čovjeku koji je šćepan strašću
- Respekt se ne odnosi na predmet strasti, na rezultat strasti,
- Strastvenost nekog nastojanja, činjenja, užitak neke predanosti i obuzetosti vrijedno je
poštovanja
- U pomami se izmiče samom sebi, a u strasti se nalazi
- Iako strastvenosti pripada neki gubitak slobodnog samoodređenja u odnosu spram objekta
strasti i ona tipična distanca nedostaje, ipak se ta nesuzdržanost ne smije isključiti iz uma
- U obuzetosti onim što mi postaje strašću, gubim ja tomu nasuprot raspolaganje nad samim
sobom, a ako ja sebe u tome ispunjavam-to me uzdiglo iznad mene sama i donijelo k meni
samom, ovdje rastem van sebe-onda pripadnost i njezin gubitak slobode nije nikakva
usmjerena pomama, nego strast
- Strast odvlači čovjeka u određenom smjeru od njega i na neku višu razinu
- Gdje se ne vide mogućnosti, ne govori se o strasti
- Strasti se ne mjere samo po jačini opsjednutosti nego i po vrsti i rangu onoga čime su
opsjednute, po vrijednosti i obuhvatnosti onoga što je opsjednutost učinila od čovjeka i što
je ona ostvarila

2
O SVJETSKO-OKOLNOSVJTSKOM ODNOSU ČOVJEKA

- Uekullov pojam okolnog svijeta bio je izvorno metodsko sredstvo da biologiji omogući
analizu različitih planova životinjskog ponašanja oslobođenu antropomorfnih mjerila i da je
oslobodi analogijskih tumačenja iz ljudskog doživljaja
- Dvije teškoće: razgraničavanje polja okolni svijet od okolina, druga teškoća- u kojoj je mjeri
ova okolina koja je za nas ljude sposobna za bezgranično proširivanje i sama opet okolni
svijet
- Okolni svijet- srezani isječak okoline
- Okolni svijet i svijet su protupojmovi u njihovoj primjeni kako na ljude tako i na životinja-
okolni svijet odskače od jedne svijetom nazvane pozadine i podloge koja sama nije
pristupačna dok svijet dopušta tvorbu okolnog svijeta pa ipak nije na nju upućen
- Uexkullov cilj je bio analiza životinjskog subjekta uz izbjegavanje analogija s čovjekom
- Treba razlikovati okolnosvjetsku vezanost i svjetski otvorene životne forme
- Scheler i Gehlen zastupaju otvorenost čovjeka i nevezanost za okolni svijet
- On govori da se svjetska otvorenost i okolnosvjetska vezanost nalaze u odnosu uzajamnog
ukrštanja koje se ne da izmiriti
- Okolni svijet- slaganje između građevnog plana životinje i njemu odgovarajućeg isječka iz
šire okoline
- U okolni svijet su propušteni samo oni podražaji koji su bitni za organizam, okolni svijet
selektira i izolira podražaje, neka vitalno beznačajna poplava podražaja što ni u kojem
funkcijskom krugu ne igra ulogu, ne može se ondje dogoditi
- Svijet zamjećivanja i svijet djelovanja međusobno su usklađeni- njima nedostaje karakter
samostalnosti i slobode od biologijske funkcijske sveze, tj. stvarnosni karakter
- Karakteru okolnog svijeta odgovara njegova nepremjestivost koja je suprotstavljena ljudskoj
sposobnosti da živi i da se prilagođava svim okolinama
- Čovjekovo polje je svijet, on nigdje nije kod kuće
- Kod čovjeka se okolnosvjetskost okvira opstanka s njegovim značajnostima i životnim
odnošajima odvaja od latentno prisutne pozadine svijeta
- Okolnosvjetska vezanost čovjeka nije dana s prirodom njegova tijela
- Ne samo individue nego i narodi, klase, staleži imaju različite pragove podražaja pa je
upitno može li se selektivna, izolirana i interesima uvjetovana struktura neke kulture zvati
okolnim svijetom
- Okolnosvjetski karakter počiva na relativnoj zatvorenosti koja se doseže u svakom
zauzimanju stava spram djela, ona je tradicionalno zajamčena jednostranost na koju su ljudi
osuđeni
- Okolni svijet nije isto što i kultura

S DRUGIM OČIMA

- poziv duhovnoznanstvenika donosi sobom ophođenje s objektima: tekstovima, umjetničkim

djelima, spomenicima svake vrste
- razlikuje razumijevanje od objašnjavanja
- postavlja pitanje uloge zora u razumijevanju, a odgovor traži od ukazivanja uloga u
objašnjavanju- funkcija osjetila u oba slučaja je različit
- istraživanje npr. Nekog ljudskog djela u kojem se izrazio ljudski duh, ne nosi onaj za
njegovo razumijevanje neophodan zor ljudsko-duhovnog svijeta
- osjetilna zamjedba ne može se izjednačiti s traženom funkcijom zora u izgradnji ljudskog
životnog iskustvaa
- moć navike pušta da osjetilni zor zakržlja, čovjek mora postati tuđ zoni prisnosti da bi je
ponovno mogao vidjeti- to otuđenje najbolje doživljava netko tko je kao dijete napustio svoj
zavičaj, pa se kao zrela osoba vraća

3
 - što vrijedi za osjetilni zor, vrijedi i zor duševnog i duhovnog- mi zbiljski zamjećujemo samo
ono nepoznato, da bi se moglo zreti, potrebna je distanca
- funkcije zora i pojma u izgradnji ljudskog životnog iskustva dijele se na tuđost i prisnost-
ono tuđe dospijeva do zora, a ono prisno do razumijevanja
- samo ono nerazumljivo se pokušava razumjeti te se nastoji postati prisan, a samo ono prisno
se može otuđiti
- vlastitu zemlju, sredinu, tradiciju naučiti gledati tuđim očima, umjetnost je duhovne znanosti
koja nam otvara oči
- bol je oko duha- u mirnim vremenima strasti se tiču samo osobnih stvari
- izvorno viđenje stvari ima veće izglede u vremenima vrtložnosti
- snaga viđenja obrnuto je proporcionalna sreći epohe
- uvjetovanost otuđujućeg pogleda boli i šokom jedan je od apriornih uvjeta razumijevanja
- ono što se u prisnosti neizričito i samo od sebe odigrava, biva u otuđenju izričitim i teži k
umjetničko-metodskom oblikovanju- razumijevanje postaje razumijevajuće spoznavanje,
izraz se objektivira, šok oslobađa pogled i mi gledamo drugim očima
- cognito circa rem- moći djelovati putem ovladavanje konstelacijom u kojoj stvar nastupa
izraženo jezikom koji je u idealnom slučaju sva prirodna značenja riječi nadomjestio
znakovima
- cognito rei- pogled na srž stvari putem distanciranog, otuđujućeg razumijevanja, otklanja
svako formaliziranje pomoću znakova
- u razumijevanju trebam sebe sama uložiti, treba li predmet doći do riječi- razumijevanje nije
sebeidentificiranje s drugim, nego postajanje prisnim u distanci
- zor ljudsko-duhovnog ostaje vezan uz razumijevanje, a gubi se u istoj mjeri u kojoj nam
razumijevanje postaje prisno

O PREZIRANJU ČOVJEKA

- govori o uzdizanju mizantropije na rang ideologije

- cijena spoznaje slobode je strah pred neizvjesnosti koji vlada u svim međuljudskim
odnosima
- mizantropija-mržnja ljudi, antropofobija-zaziranje od ljudi jer ih se smatra neprijateljima
- mizantropija izvire iz refleksije o veličini i dostojanstvu ljudskog bića i o nemoći njegove
prirode koja se na toj veličini objelodanjuje
- mizantropija izrasta iz napetosti između slobode i nemoći- ako se napetost ne dohvati i ne
legitimira pomoću nekog vjerovanja- ogorčenje jača do mizantropije- ona generalizira, ne
vidi pojedinca kao neprijatelja, nego čovječanstvo- dolazi i do samoosjećaja vrijednosti-
objekt stavlja u sferu apstraktnog- mržnja prelazi u hladni prezir
- kako se uzdiže do ideologije?
- Milje modernog svijeta pruža mizantropiji povoljno hranilište pomoću 4 tendencije:
1. omasovljavanje- u primitivnim prilikama vlada granica između onih koji su nam poznati i
oni koji su tuđi, a u omasovljavanju dolazi do približavanja tuđeg, a udaljavanja prisnog,
pojedinac dolazi u kontakt s puno više ljudi negoli što može to provariti pa gubi na interesu
lika i tome u mnoštvu- ondje gdje pojedinac nije ništa, a cjelina je sve, mizantropija se lako
širi
2. rastuća organizacija i birokracija- sada se svugdje nailazi na tehničke, a ne na etičke
nedoumice- jedva da koja životna oblast izmiče društvenoj brizi i javnom interesu, sloboda
kretanja se sužava, život postaje funkcijom i instrumentom, plan je sve, individualnost je
ništa- nadomjestivost pojedinca je uznapredovala
3. znanost, oznanstvenjivanje života- škola apstrakcije i poopćivanja- u pojedinačnom želi
spoznati tip, pravilo, zakon
4. moderno nevjerovanje- što može nastati iz prosuđivanja ljudskog bića oduzme li mu se
teologijski oslonac

4
CONDICIO HUMANA
PITANJE O CONDICIO HUMANA
ODRICANJE HISTORIZMA OD MISLI NAPRETKA

- u 19.st. bila je vladajuća slika napretka, a ne nedostaje protuargumenata

- danas je prisutan antiprogresivni realizam, pretpostavka i produkt znanstvene historiografije
- znanstvena historiografija računa s otvorenom višeznačnošću svega minulog- povijest se
mora pisati drugačije jer svakim novim danom ne samo da se može pojaviti u novom svjetlu,
nego i faktički biva drugačijom

OTPOR BIOLOGIJSKE TEORIJE EVOLUCIJE

- neki govore o nastavljanju crte napretka iako je kultura u 19.st. dosegla visok stupanj
kompliciranosti
- proboj čovjeka dogodio se u historijsko vrijeme rastvaranjem mitske slike svijeta i
izobrazbom filozofije i znanosti
- stotine milijuna godina trebalo je da život proizvede vrstu homo sapiens, a s tim je otpočela
kulturna djelatnost, što je drugi napredak- u tom području se razvijao proces diferenciranja
koji je dotada bio rezerviran za biologijsko područje, dok nije došlo do novog pomaka-
otkriće onog racionalnog- 3. napredak
- Darwin je uspio objasniti postanak vrsta kao proces odabiranja gdje oni najsposobniji i
najbolje prilagođeni okolini opstaju- stečena svojstva postaju predispozicije koje se
nasljeđuju
- Aksiomi darvinizma- otvorena konkurencija prisiljava sve živo na borbu za najbolju
moguću prilagodbu po principu najbolje moguće svrhovitosti- postoje različiti putovi za
rješavanje iste životne zadaće- porodice, rodove, vrste treba pojmiti kao pokušaje rješavanja
jedne te iste zadaće
o Temeljne različitosti sredine- voda, zrak, zemlja ugrađeni su u jedan svijet, i što je
više neko živo biće opremljeno za to da koristi šanse svih prehrambenih prostora, da
bude doraslo zahtjevima svih sredina, to je ono bolje prilagođeno, to više stoji na
ljestvici razvoja- čovjek je na vrhu ljestvice- u njemu je priroda našla najispravniji
odgovor života na život
o Problem: industrijalno razumljena čovjeka čini razvojnim mjerilom cijelog
životinjskog carstva

POKUŠAJ JEDNE FILOZOFIJE ŽIVOTA BERGSON I DILTHEY

Bergson mu je značajan zbog svojih inuicionalizmom i inovacijama u tematiziranju vremena i

trajanja, a Dilthey je značajan zbog uvida u povijesnost ljudskog života i odatle izvedene zamisli o
neutraliziranju ideje univerzalnog napretka, on je zagovarao nepromjenjivost ljudske prirode
- s rastućom sumnjom u blagodati industrijske civilizacije, opadala je vjera u teoreme
napretka
- došlo je uskoro do oslobađanja biologijske znanosti od primata razvojnopovijesnog
mišljenja po darvinističkoj shemi- biologija se oslobodila od historizma, ali time se raspala
zajedničnost između nje i historijskih znanosti, a na tom raskidu stvorila se želja za novim
zasnivanjem znanosti o čovjeku koja ne obrađuje teme poput antropologije 18.st. koja se
bavi pitanjima koja danas spadaju u područje psihologije, a ni poput antropologije 19.st. ne
predstavlja ogranak anatomije
- trebala se stvoriti antropologija koja će se baviti i čovjekom za-sebe-sama iznutra i
tjelesnom pojavom izvana- predšasnici fa su Bergson i Dilthey- oni su morali naći izmirenje

5
 između dviju znanstvenih tradicija- u 19.st. poljuljalo se tlo uma i ćudorednih normi koje se
držalo bezvremenim, ono je postalo produkt razvoj, kasna faza procesa stara milijune godina
- Bergson se javio kritikom Spencera koji govori kako naš svijet zorno i smisleno sređuje
forme zora i kategorije naše svijesti- to su rezultati jednog tegobno uspostavljenog procesa
prilagodbe ljudske vrste- pretpostavke našeg razumijevanja svijeta trebale su uspostaviti se
prilagodbom i selekcijom pa ono na čemu se prilagodba provela-svijet, stvari- morala je već
na sebi imati upravo te crte kako bi taj proces mogao se svrhovito pokrenuti i dovršiti se,
onda i tom svijetu moramo pretpostaviti nešto prije njega- Bergson kaže da postoji samo
jedna mogućnost- razumijevanju nastanka treba osigurati neko drugo vrelo, a ne ono iz
kojeg potječe mišljenje prirodoznanaca, zoologa....- jer na ovaj način filozof polazi od
prirodoznanstvenih kategorija i njih vidi u osnovi mehanizma odabira, prilagodbe i
nasljeđivanja- ali filozof treba genetske mehanizme do kojih dođe, doznačiti shvaćanju
prirode čiju ograničenost proziremo zahvaljujući razumijevanju kreativnosti života kao
nautre nautrans
- Bergson donosi nauk o stvaralačkom razvoju na temelju žive sile koja nije sila u smislu
znanosti i njezine tehnike, nego samo zamah- time on modele sveze uzročnog djelovanja i
svršnih sredstava stavlja u oblast racionaliteta i diskurzivnog razuma
- Narav prirodne znanosti kopija je razuma i polje za akciju
- Razum predstavlja jednu formu i vrh života, točku kulminacije- njemu je antagonistički
princip instinkt koji je jednakovrijedan, ali različit i oblikovao je drugu mogućnost
kulminacije u državnotvornim insektima
- Napušta antropoklinu shemu razvoja i sužava čovjeka na tjelesni organizam koji naziva
homo faber- razum je sredstvo orijentiranja u prostoru i vremenu, ali ne i organ za zbiljnost
koju dohvaćamo snagom čistog prisjećanja
- Bergson pristupa životu iz psihologije i biologije, a Dilthey iz povijesti filozofije
- Dilthey na mjesto metafizike, epistemologije, psihologije, stavlja hermeneutiku starih
dokumenata i monumenata- metoda da se pojmi subjekt i objekt počinje razumijevanjem
onoga što znače, te ih se u povijesnom sklopu dovodi u vezu s drugim očitovanjima i
događajima- za to je potrebna snaga mašte
- Život razumije život time što sebe iskušava- on se ograničava na horizont mogućeg životnog
iskustva

LJUDSKI GRAĐEVNI PLAN

PLURALISTIČKA POSTAVA: UEXKULL

- Bergson je ograničio um samo na njegovo instrumentalno značenje za praksu, a njemački

filozofi su ga učinili suprotnim duši i životu
- U našoj tradiciji čovjeku je kao logosom obdarenom stvorenju osigurano posebno mjesto-
jedan obezboženi svijet mogao mu je putem zakona prirode jamčiti oslonac u smislenom
ustrojstvu, a napretci znanosti, industrijska revolucija, podjela rada problematizirali su ovo
ustrojstvo svijeta
- Naš svijet je otvoren- nije kozmos u kojem je čovjek kao kod kuće, a svaka stvar ima svoje
mjesto, mi ne mislimo više u analogijama i homologijama između mikrokozmosa i
makrokozmosa
- Svijet se za nas poklapa s perspektivom u kojoj ga vidimo-sad kao prirodu, sad kao povijest
- Od nas predodžba o cjelini svijeta traži da vjerujemo da će se otkrića prirodnih znanosti i
duhovnih poklopiti.
- U profanom okolišu pomirili smo se s pluralizmom kojemu je svijet ukupni pojam svjetova-
za tu spoznaju zaslužan je Uexkull- to istraživanje ne pozna genetsko mišljenje, u osnovu
promatranja organizma stavlja jedan individualizirajući princip koji se može razumjeti iz
njega samog, iz njegova anatomskog i fiziološkog građevnog plana

6
 - Njega ne zanima vrsnopovijesno podrijetlo građevnog plana, nego vrsta i način
funkcioniranja
- Njegov pojam okolni svijet jest metodsko sredstvo da se biologiji priskrbi analiza
najrazličitijih planskih poredaka životinjskog ponašanja, oslobođena od antropomorfnih
mjerila- otpočetka isključuje analogijska tumačenja iz ljudskog doživljavanja
- Čovjek doživljava svoj svijet kao otvoren, ali tko nam kaže da životinje svoj svijet ne
doživljavaju isto
- Organski građevni planovi jednakopravni su stilovi funkcija i ne daju se smjestiti u bilo
kakav stupnjeviti poredak
- Da bi se spoznao položaj čovjeka u svijetu, mora se spoznati condicio humana ili natura
hominis koji nudi njegov građevni plan

FAZA MLADOSTI, SUVIŠAK NAGONA, SPOSOBNOST IGRE, ANTROPOID

- Bolk je utvrdio da se građa čovjeka razlikuje od građe antropoida već u fetalnom stadiju-
kod čovjeka je stadij mladosti produžen, to retardiranje vlada i postembrionalnim razvojem-
beba da bi odmah bila sposobna za svijet, trebala bi biti u trbuhu još godinu dana
- Životinje imaju nasljednu motoriku, a mi stečenu s varijabilitetom i puninom nijansiranja
- Mlada životinja ima nagon za samostalnošću i za vezanošću za okolni svijet jer se ne može
više s majkom sjediniti- u tom stadiju on je nezreo, neusmjeren i nespretan, ima suvišak
nagona, nedovršenu motoriku i seksualnost i to rezultira igrom- ta igra se može naći samo
kod mladih sisavaca
- Ta sveza između faze mladosti, suviška nagona, sposobnosti igre odlučujuća je za ljudski
razvoj
- Dug stadij mladosti znači kasniju spolnu zrelost- dolazi do razvitka jednog nagonskog
natpritiska i ta erotska napetost tvori rezervoar iz kojeg nastaju svi naši interesi
- Kod njih dolazi do zajedničkog rada oka i ruke i time se omogućuje odvajanje od tla- to
može dovesti do sposobnosti stvaranja oruđa jer im je ruka slobodna
- Majmuni su po tjelesnoj građi i načinu ponašanja određeni za to da budu slični čovjeku

USPRAVNO DRŽANJE DOMINACIJA POLA OKO-RUKA

- 2 aspekta čovjekove egzistencije- tjelesna građa i ponašanje- zadiru jedan u drugi, a

presudan je fenomen uspravnog držanja- posljedica je da se glava slobodno pokreće s
obzirom na trup, ruke su slobodne od lokomocije i noge su određene za stajanje i hodanje
- Iako nam je uspravno držanje urođeno, dijete ga mora naučiti
- Uspravno držanje za posljedicu ima širinu vidika i oslobođenje ruke za oruđe
- Pomoću zajedničkog djelovanja oko-ruka uspijeva naše svladavanje okolnog svijeta, i
upotreba oruđa
- Životinja može oponašati neke čovjekove kretnje, ali ona ne razumije što čini

JEZIK, IMITACIJA I RECIPROCITET. NADVISIVANJE POLJA OKO-RUKA PUTEM JEZIKA

- mi pripadamo bićima koja produciraju glas, ali naše glasovno blago nadmašuje ostala po
bogatstvu i sposobnosti modulacije- životinjsko glasanje vezano je uz situaciju
- jezik iskazuje i predstavlja- pm se uvijek odnosi spram stanja stvari kojima pripadaju riječi i
njihove povezanosti
- riječi mniju, a glasovi mogu izraziti neko stanje i signalizirati ga
- govorenje se odnosi na razvijanje takvih stanja putem situacijski neovisnih i u fiksiranim
glasnotvorinama utjelovljenih očitovanja koja govorniku stoje kao znakovi na raspolaganju
- jezično priopćavanje ide preko nekog prikazivanja- ono odvaja pomišljeno i sredstvo
pomišljanja

7
 - majmun ne oponaša ljudske pokrete, nego ih sučini, riječ je o simpatetičkoj uzbudljivosti
- reciprocitet postoji između ljudi, a ne između čovjeka i životinje i između životinja
- imitacija i opredmećivanj su osnova za stjecanje i porabu jezika i imaju isti korijen koji
čovjeku daje da može odvratiti pogled od sebe i može se premjestiti u nešto drugo
- jezik stoji između oka i ruke, ali ih on i spaja- on je ruka i oko u jednom
- jezik preuzima ljudski kontakt sa svijetom, on ima stabilizirajuću i socijalizirajuću funkciju
- jezik je nastao s čovjekom, a ne iz njega
- glas djeluje rasterećujući
- proizvedeni glas vraća se natrag k uhu

SVJETSKO-OKOLNOSVJETSKI ODNOS ČOVJEKA

- kako izgleda čovjekov okolni svijet

- ruka i oko su organi u anatomsko-fiziološkom smislu, a jezik je dostignuće- njega ne
možemo shvatiti kao organ
- glas ima drugačiji karakter, on je realan, predstavlja dostignuće organa grla i usta, da se
materijalizirati u gestama i pismu
- čovjek se može živjeti svugdje, prilagoditi se svakoj okolini- tako ne možemo navesti
granicu između prirodne i umjetne prilagodbe- čovjek nije nigdje kod kuće pa nalazimo kod
njega planirajuću djelatnost što pripada njegovim uvjetima egzistencije
- njegova relativna slabost instinkta i fizička nespecijaliziranost bivaju mu prednošću
- tek unutar kulturno oblikovana okvira opstanka nalazi čovjek svoj dom
- njegov okolnosvjetski karakter počiva u relativnoj zatvorenosti koja se doseže sa svakim
zauzimanjem stava spram djela
- svjetska otvorenost bez svakog ograničenja ipak ne pripada čovjeku, naša otvorenost
ograničena je barijerama preko kojih se da dosegnuti i dohvatiti sama stvar
- fragmentarni karakter ljudske otvorenosti spram svijeta, i ne da se usporediti sa
životinjskom zatvorenošću

ELEMENTI LJUDSKOG PONAŠANJA. EKSCENTRIČNA POZICIJA. POSTVARIVANJE I

POTISKIVANJE

- ja jesam, ali ja sebe nemam- to karakterizira ljudsku situaciju

- govorenje, djelovanje, varijabilno oblikovanje uključuje ovladavanje vlastitim tijelom koje
se moralo naučiti i zahtjeva stalnu kontrolu- to je pretpostavka da budem samostalan-
- Marx je uveo pojam druge potrebe čime je htio napraviti granicu između čovjeka i životinje-
oboje imaju vitalne, primarne potrebe- životinja ih zadovoljava neposredno, a čovjek
prilikom zadovoljenja primarne potrebe ima neku drugu sekundarnu potrebu, a to je
pomicanje potrebe koje mu nameće rad, obrada- nastaje svijet dobara, upotrebnih stvari
- Životinja ostaje u ciklusu poriva i ispunjenja na istoj razini, a čovjek se uzdiže do razine
izrazite nestabilnosti s umjetno stvorenim sredstvima
- Naši instinkti nisu dovoljni da nas vode kroz život pa jesmo li mi nedostatna bića
- Čovjek se mora snaći u i sa svojim tijelom, to ukrštavanje traži postvarivanje vlastita tijela
- Za proces civilizacije odgovorni su korijeni govorenja, djelovanja i varijabilno oblikovanje
kao načini ponašanja
- Umjetni od prirode, mi živimo samo u onoj mjeru u kojoj provodimo život- otvorenost
prema svijetu ozbiljuje se samo u kakvu umjetno stvorenu i zatvorenu, tj. normama
ovladanu okolnom svijetu čija dobra služe vitalnim potrebama
- Biti čovjekom znači biti sputan od normi, biti potiskivalac
- Svaka konvencija potiskuje odgovarajuća nagonska uzbuđenja
- Kultura počiva na radnjama potiskivanja ranijih generacija i svaka nova generacija poziva
da ovu kulturu provedbom istog potiskivanja održi- Freud

8
 - Kultiviranje leži u zadanoj formi života koja sačinjava ono čovječno čovjeka
- To da se čovjek ne smiruje u ciklusu prve potrebe i njezina zadovoljenja, da hoće nešto biti i
činiti, da živi u navadama i običajima-nema osnovu u nagonu i volji, nego u posredujućoj
neposrednosti njegove ekscentrične pozicije
- Ljudskoj egzistenciji u grupama daje institucionalni karakter to da svatko sebe ima samo u
zaobilaznici preko drugih- suodnosi nose sve što živi- samo čovjek može oblikovati
suodnose
- Čovjeku je teško odvajanje njegova vlastitog susvijeta od njegova okolnog svijeta koji mu je
posredovan rođenjem

UTJELOVLJENJE I: ULOGA I PREDSTAVLJANJE

- čovjek ima sebe samo u zaobilaznici preko drugij

- personalan građa čovjeka zahtjeva da se s njime ne postupa kao sa stvarima- svatko ima
svoju besmrtnu dušu koja mu jamči nenadomjestivu individualnost
- tumačenje sebe i iskustvo sebe idu preko drugih- put prema unutra treba vanjski oslonac
- mi se držimo socijalnog sklopa koji nas inkorporira kao nekog s imenom i statusom- samo
tako postajemo osobom
- proces personifikacije započinje tako da čovjek dobije ime- davanje imena pečat je njegova
nedjeljiva jedinstva
- s tim imenom pojedinac nalazi svoje mjesto, status koji je osiguran poretcima srodstva
- danas pojedinac može putem osobnog dostignuća steći svoj status i tu krvne veze nemaju
jednako značenje kao prije
- danas postoje predrasude da su majčinstvo, očinstvo izvan sfera uloga, a da uloge ovise
samo o društvenim zadaćama
- uloga se do sada razumjela u dva načina:
1. kao utjelovljenjem dana crta žive egzistencije koja potrebuje neko ime po kojem postaje
osoba- ona utvrđuje odnos individuuma prema njegovu udruženju- iz toga dolazi specifična
možnost predstavljanja
2. uloga koja pretpostavlja da postoji neki nosilac uloge koji mijenja svoju egzistenciju kako bi
je igrao- to se događa samo kad je identitet već osiguran i ostaje izvan igre
- svugdje gdje reprezentacija tvori bitnu sastojinu socijalnog života teatralni se pojam uloge
širi do društveno-političke kategorije
- uloga kao društveni funkcijski element stoji individui objektivno nasuprot
- čovjek pojedinac nije nikada ono što on jest
- široki raspon pojma uloge- ono što se stječe rođenjem i ono što od sebe netko čini na
socijalnom polju omogućuje zonu privatnosti, intimnosti, osobne slobode-pojam uloge jamči
poštivanje pojedinca kao pojedinca i šiti ga od njegova javnog bića
3. postoji i treće značenje uloge osim onoga javno-privatno, a riječ je o pomicanju spram
čistog funkcijskog pojma koji nije vezan za ljude i njihovo ponašanje
- kroz ulogu pojedinac dobiva svoj status, on je za sebe i druge netko- to pojedincu treba da bi
se snašao u društvu dostignuća
- igrač uloge s njom se ne poklapa, ali ne da se misliti potpuno odvojen za sebe, a da ne izgubi
svoju ljudskost
- uloga omogućuje čovjeku da ima privatnu egzistenciju, svoju intimnu sferu i stvara mu
njegovo sebstvo, a ne ukida ga
- čovjek nikada sebe ne dostiže jer se mora utjeloviti- izvanjštenje ne znači otuđenje sama
sebe, nego šansu biti on sam
- čovjek je samo ono čime sebe čini i razumije, on sebi daje svoju bit snagom udvostručenja u
nekoj figuri uloge s kojom se kuša identificirati- on sebe identificira s nečim što nije od sebe

UTJELOVLJENJE II: SMIJEH, PLAČ, OSMIJEH

9
 - smijeh i plač su reakcije na granicama na koje nailazi naše ponašanje, to su očitovanja jedne
nemoći
- putem njih čovjek svjedoči da je bačen na granice mogućeg odnošenja- to je iskustvo da se
više ne zna dalje
- oni sudjeluju u pražnjenjima afekata, ali to nije jednoznačno pa od sreće možemo i plakati i
smijati se
- oni nemaju nikakve prepoznatljive srodnosti sa ustrojstvom ćudi ni s povodom
- ljudsko ponašanje odgovara uvijek nekakvim odnosima koji mu jamče odstoj spram stvari i
situacija kao i spram sama sebe- ako naš odstoj spram stvari nije ukinut, situacija nas
razveseljava, a ako smo pogođeni i oduzet nam je svaki odstoj, onda podliježemo bolu i
plačemo
- druga mogućnost prekidanja nastaje kada uslijed ukidanja distance, nedostaje mogućnost
vraćanja reda
- sa smijehom i plačem javlja se prekid utjelovljenja kao sredstva za pravilno oblikovanje
ljudskog ponašanja- oni predstavljaju smislene promašajne reakcije na nemogućnost da se
između osobe i njezina tijela osigura odnos koji odgovara ponašanju
- životinja je biće bez distance pa joj se to ne može dogoditi- ne može se smijati ni plakati,
samo čovjek ima visinu s koje može pasti
- čovjek dospijeva prekidom svoga posredujućeg odnosa prema svijetu do osmijeha
- u jakim afektima smijeh i plača mi smo uzeti i svladani, a svaka je distanca prema vlastitu
licu utrnula
- u osmijehu imamo odnos prema licu i može osmijeh imati funkciju maske, osmijeh može
biti odmjerena gesta koja kazuje sve i ništa- tako čovjek čuva svoju distancu prema svijetu i
prema sebi
- smijući se i plačući on je žrtva svoje ekscentrične visine, a smješkajući je izražava

RAZTJELOVLJENJE

- samo čovjek zna da će umrijeti i zatvoren između života i smrti i na sebi iskušava granice
koje ga upućuju na drugo, na ono u što mora prijeći
- iskustvo života i smrti tvore od početka jedinstvo jer je u utjelovljenju sadržano
rastjelovljenje kao protupotez
- prisnost s negativnim tvori osnovu za iskustvo smrti i brigu oko vlastitog života i ona se od
najranijih dana ljudskog opstanka oblikovala u skladu s različitim kulturnim formama- prvo
su u središtu bile životinje, a sa sjedilačkim načinom života u središte dolaze životinjska
božanstva, a tek s Grcima božanstva dobivaju ljudski oblik, a sa Židovima javlja se jedan
bog
- smrt i briga oko života bili su povodi za stvaranje magičnih obreda, za molitvu

POVIJESNOST

- povijesni tokovi pojedinih kultura pokazuju stanovite zajedničke oblike tokova i sličnosti
- ljudi čine i podnose povijest pod pretpostavkom da je dostojna da bude mišljena, a to je
vezano uz otkriće kontinuiteta vremena, a to zahtijeva odgovarajuće interese- brigu oko
naselja, posjeda i vlasti
- raspad univerzalne povijesti odgovara pojam povijesnosti koja iskaze o kako i što prepušta
istraživačkom iskustvu i zadržava samo subjekt koji mu leži u temelju
KRAJ CONDICIO HUMANA- MOJ ZAKLJUČAK JE TO

JOŠ UVIJEK FILOZOFIJSKA ANTROPOLOGIJA?

10
 - danas se javlja potreba za fa jer se probudio interes za ljudske stvari
- nastojanja oko fa nalaze se od 1928. kada je raspolagala fenomenologijskom analizom koja
je dopuštala da se empirijski i filozofijski iskazi svedu na izvorno viđenje
- krajem dvadesetih vlada filozofija egzistencijalizma i tada je čovjek promatran samo u
moralno-političkom i religioznom kontekstu- ona se usmjerila na akte sebeizbora i
sebeosvjetljivanja-jer vjeruju da čovjek sam mora odlučiti želi li biti čovjek, a prirodnu
stranu su ostavili u tami
- spominje Kanta najviše
- Cassirer- definicija ljudske prirode moguća je samo kao funkcionalna, a ne kao
supstancijalna- ne postoji nikakva specifičnost pomoću koje bi se ljudsko biće dalo odrediti
o Jedina karakteristika su njegova dostignuća- jezik, mit, religija, umjetnost, znanost,
povijest, a filozofija čovjeka ima zadaću posredovati uvid u fundamentalnu strukturu
svake od ovih ljudskih aktivnosti i pojmiti je kao organski cjelinu
- kasni idealizam na mjesto pitanja o čemu ovisi moja humana egzistencija postavlja
istraživanje formi u kojima se čovjek specifično očituje
- pojmu egzistencije nedostaje tjelesnost kao strukturalni moment konkretne egzistencije

JEDAN NEWTON TRAVKE?

- to je dio iz Kritike snage suda

NEDRUŽEVNA DRUŽEVNOST. PRIPOMENE UZ JEDAN KANTOV POJAM

- Kant vjeruje kako je priroda svim bićima dala svrhovitost pa to ne želi oduzeti čovjeku-
sredstvo kojim se priroda služi da ostvari razvoj svih svojih dispozicija, jest antagonizam
istih u društvu, a pod antagonizmom razumije nedruževnu druževnost čovjeka, tj. sklonost
da stupi u društvo koja je povezana s općim otporom koji stalno prijeti da to društvo
razdvoji- čovjek je tjeran častohlepljem da priskrbi sebi neki rang među drugima, a opet ih
ne trpi
- Osobe u zajedničkom životu izložene su rascjepu između personaliteta i individualitetaa-
životinjama je jednostavnije, njihovo zajedništvo je neposredno i one ništa ne mogu sakriti
od drugih
- Labilni odnos između individua ima svoj korijen u njihovu personalitetu pomoću kojeg one
bivaju svjesne svoga individualiteta
- Personaliteti i individualitet označuju pozicijske karakteristike u odnosu prema vlastitu tijelu
i time prema okolini
- Samo osoba može imati dušu
- Kant donosi tri glavne pokretačke snage ljudskog djelovanja- častohleplje, pohlepa, i
vlastohleplje

ČOVJEK U IGRI

- tu da se igru učinilo problemom, novijeg je datuma i vezano je uz razvoj industrijskog rada

- HUizung je u Homo ludens htio okrenuti ploču koja je do tada igru prikazivala kao ne-rad i
pokazati kako kultura ima od svojih izvora pa do ovamo igrački element u sebi, kultura
nastaje u formi igre
- Čovjek se prepoznaje kao osoba, persona znači maska, a pod maskom se on razlikuje od
svoga tijela kao danog, mi nismo naše tijelo nego se utjelovljujujemo
- Mi moramo utjelovljivati onoga tko jesmo, s imenom, podrijetlom
- Samo biće koje egzistira u skršenosti okolnosvjetske vezanosti i otvorenost spram svijeta,
kao što je čovjek, igra se sa stvarima i sa sobom

11
ČOVJEK KAO ŽIVO BIĆE

- čovjek je govoreće biće, govorenje je u prvom redu kazivanje nečega, životinje ne govore
jer nemaju što kazati
- sposobnost kazivanja uključuje možnost za apstrakciju koja se manifestira u obrazovanju
pojmova
- onaj tko govori, postiže neovisnost o svagdanjoj situaciji u kojoj se nalazi
- zrnata je struktura verbaliziranja-riječi su grumenčići, koji imaju neku značenjsku jezgru
- zahvaljujući govoru čovjek si može uštedjeti tjelesne radnje
- čovjek može za sebe reći ja i po tome je jedinstveno biće- Kant
- dijete svoju jastvenost otkriva razmjerno kasno
- s razvojem jastvenosti dana je povratna odnošajnost koja je s obzirom na zajednički život
ljudi obilježena kao reciprocitet perspektiva
- svako ja ima pored sebe i nasuprot sebi neko drugo ja
- jedino se čovjeku otkriva instrumentalnost vlastite tjelesnosti
- čovjeka karakterizira povratna odnošajnost, i interioritet, te eksterioritet
- čovjek koristi svoje tijelo kao instrument, ali svjestan je njegovih nedostataka pa je zbog
veze oko-ruka upućen i na stvaranje drugih sredstava
- čovjek je invalid, njegove mogućnosti otvorenost mu ne oduzima nego prelama- tijelo je
prelomljeno jer je u svemu upućeno na sredstva
- samo čovjek zna da će umrijeti

PROBLEM NEČOVJEČNOSTI

- u našem eksperimentalnom društvu sve se razumije samo od sebe, samo ne ono moralno
- što je uopće čovjek- gledalo ga se kao na pola životinju, pola duh
- on sebe shvaća kao osobu, a to po Kantovoj formulaciji znači da je on jedino biće koje može
reći ja
- ta provaljenost prema unutra uvjetuje reciprocitet prema van
- vitalitet čovjeka u usporedbi sa životinjom je prelomljen, on se mora realizirati u svakoj
situaciji: ovdje sam ja, ondje je drugi
- nečovječnom bi se dala nazvati drugačija forma neumjerenosti koja je našoj kulturi postala
strana- prekomjernost
- čovjeku je dana mogućnost da negira sebe i sebi ravnog, ta se mogućnost ne mora izraziti
samo u ekstremnom nasilju
- nečovječan se može biti samo prema drugima, prema svemu što se nije kadro braniti, čiste
savjesti dati drugome da osjeti svoju bespomoćnost

KATEGORIČKI KONJUKTIV. OGLED O STRASTI

- ja ima dvostruki smisao mjesta- ja koje ovdje ispunjava se-tj. kao prazno mjesto koje i netko
drugi može ispunjavati, i u jednoj unutarnjoj dimenziji koja ja jednostavno jesam i imam
mogućnost povlačenja u sebe
- u prelomljenosti čovjek sebi dokazuje individualitet
- iskustvo povlačenja u sebe ima samo čovjek
- konjuktivna forma apelira na snagu mašte

HOMO ABSCONDITUS

- antropologija je zamijenila teologiju, a to joj je omogućila biologija

- egzistencijalizam se drži sredine pa kaže da filozofijski put vodi prema unutra, a egzaktna
prirodna znanost prema van

12
- tijelo je i za čovjeka i za životinju konstitutivna veličina koja nije tu za umiranje nego za
život, ali ono stoji životinji drugačije nego čovjeku koji je kočen svojim cogito i koji
instrumentalizira svoje tijelo
- životinja potpuno vlada svojim tijelom, ona se ne krije u njemu kao čovjek, ali ta futrola
omogućuje čovjeku da svojim tijelom ovlada- njegovo tijelo njemu je instrument
- njegovo organsko tijelo predmet je medicine, a njegovo živo tijelo koje je vezano za
njegovu poziciju u okolnom svijetu, problem je fa
- ako je teza o ekscentričnoj poziciji ispravna, onda čovjek ne nailazi na granice nego na
ograde, a ograde su njegova ugrađenost u jezik, osjetilna organizacija, forma mišljenja
- bezogradnost ljudskog bića daje pravo govoriti o nečemu kao što je homo absconditus jer on
poznaje granice svoje bezogradnosti i time zna sebe kao nedokučivog
- čovjek mora sebi stvoriti mogućnost za život
- danas poznajemo čovjeka kao hominida, tj. u vezi s određenom zoologijskom vrstom
- Hegel govori o čovjeku kao pojavi koja ne odaje sve, dok životinja se da pokriti svojim
ponašanjem, a čovjek krije svoje mogućnosti
- Skrivenost čovjeka sebi samome i njegovim suljudima-homo absconditus jest noćna strana
njegove otvorenosti prema svijetu- on se nikada ne može posve spoznati u svojim činima-
zbog toga on ima povijest, on je čini i ona njega čini

13