MLADI DANI LEKTIRA

UREDNIK MUHAMED CUROVAC

LIKOVNA OPREMA

OZREN PAVLOVIC

HAMZAHUMO

PJESME

»SVJETLOST« SARAJEVO

Clf - Katalogizacija u publikaeiji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

UDK SS6.4-1

Pjesrne / Hamza Humo ; [pripredio Abdulah Sidran]. - Sarajevo: Svjetlost, 1997. - 92 Sir. ; 20 em. - (Mladi

dani. Lektira)

Culna sinteza Hamze Hume: str. 5-8. - Biljeska 0 piscu / A. S.: sir. 90. - Rjecnik manje poznatih rijeci i izraza: str.91-92.

PRlREDIO ABDULAH SIDRAN

CULNA SINTEZA HAMZE HUME

Kad god se kaze Hercegovina, pred oci nam izlazi skrta slika kamena, golog krsa i golog neba sa kojeg u mozdane nemilosno bije suncev dazd; vreli vazduh, teski sparni dani, zed. A ljudi, i knjige sto nam iz Hercegovine dolaze uglavnom potvrduju takvu sliku. U glavnom.

Ali, kao sto nemapustinje bez svojih oaza, tako su i diljem mrgodnog hercegovackog krsa razasute, skrivene od brzopletog oka, brojne pitomine pasnjaka i njiva, potoka i suma, u kojima ljudi vjekuju svojzivot u netaknutom skladu i organskom jedinstvu s prirodom sto ih okruzuje i hrani. U tim se pitominama jos i danas njeguju, jos i danas zive, slovenski stari mit i bajka, sumama ponad scucurenih kuca jos odjekuje Grozdanin kikot, a "kroz vrbak vreba pritajen Pan", bog polja i suma, stada i pastira.

Iz takve jedne pitomine dosao nam je pjesnik Hamza Humo.

Krenuvsi u svijet, u zivot i knjizevnost - preko Mostara i Beograda, Madarske i Keckeneta, preko Dera i Zagreb a, Beca i Sarajeva - Humo je, kao jedini spisateljski prtljag, sa sobom ponio bljestave slike i jedinstvene zvuke rodnoga Cima, sela - pitomine ponad Mostara. I sve sto ce Humo ispisivati tokom pedesetak godina svoga knjizevnoga rada - stih jednako kao i proza, pjesma jednako kao prica - presudno ce biti natopljenoslikom i zvukom, mirisom i bojom, dahom i zivotom darovanog mu zavicaja,

Kad god se kaze: zavicaj, u pamet nam se najprije vracaju oni tako cesti, a zalosno osrednji stihovi sto srceparateljno naricu nad "dalekim", "izgubljenim" zavicajem, kojemu "povratkanema", i tako dalje i tome slicno - a poetski slabo, neuvjerljivo i jadno.

Ali kad se misli na Humu i kaze zavicaj ni pomena nece biti 0 banalnim naricanjima i vapajima. Cak i kada saopstava literamo

5

otancali motiv nostalgije, kao u pjesmi 0 prvom snijegu u velikom gradu, nas pjesnik to cini bez truna patetike i fraze, jednostavnom a sjajnom metaforom:

"0, u provinciji da sam sada Negdje duboko, duboko

Pa da mi snjezna poljana Gleda u toplu sobu

Kao bijelo bozje oko!"

(Prvi snijeg)

Sve je to tako iz jednog jedinog razloga: Hamza Humo se zapravo ni jednoga casa nije ni rastao od svoga Cima. Svakije njegov redak i svako slovo - pisano bilo u Zagrebu ili Becu, Beogradu iIi Mostaru - jedna uznesena, socna u jeziku i bujna u zvuku - pohvala zavicaju. Onome zavicaju u kojem je covjek s prirodom jedno, u kojem su za covjeka sasvim istinska i stvarna mitoloska bica i stvorenja sto, u legendi i u snu, nastavaju sume i poljane, vinogorja i vrbake.

Humino pjesnicko djelo se u svojim najznacajnijim elementima i najvisim dometima zbilo u kojih desetak godina nakon Prvog svjetskog rata. Knjige pjesama Nutarnji iivot (Mostar, 1919), Grad rima i ritmova (Beograd, 1924), te Sa ploca istocnih (Beograd, 1925) nose sva najbitnija obiljezja Humine poezije i poetike; potonje pjesnicke knjige i stihovi razasipani po listovima i casopisima ne prosiruju bitno vee date horizonte i u knjigama izabranih Huminih pjesama (1954. i 1968. godine) sarno su kamencici sto upotpunjuju vee oblikovan lirski mozaik.

Prva Rumina knjiga, Nutarnji zivot, mladalacka je zbirka stihova, ekspresionisticki intoniranih atmosfera, slika i boja. S razlogom, pjesme iz ove knjige sam pjesniknije uvrstavao u potonje izbore svoje poezije: odvec je tu sumraka, vecemjih zvona, jeseni i noci, sjete i sjenke, mjesecine i tajanstvenog Nekog Ciji se glas, kao, odnekud cuje. "To su mostarski pejsazi natopljeni jezikom svjetla i sjenke" - kaze 0 toj knjizi Harnza, ujednom autobiografskom zapisu.

6

U tom je iskazu bitna j e z a, tipicna oznaka za ono sto jeste poe tic n 0, anI J e poe t s k 0, u kom se umjesto o s j e e a j n 0 g potkrada pat e tic n o.

Brzo ce, medutim, Hamza Humo, vee sa svojim drugom i najznacajnijom pjesnickom knjigom Grad rima i ritmova, o svojiti onaj prostor poetskog kazivanja u kom pjesmu umjesto apstraktnog Nekog, nastanjuje stvama zena i stvami covjek, sa svim svojim culima od krvi i mesa, sa tijelom svojim i tjelesnoscu svojom. Morao je stvami svijet prirode, u kojoj se rodila, rasla i zrila pjesnikova osjecajnost, prirode koja trepti i cepti, klikce i zvoni -morao je, dakle, taj svijet biti naseljen i covjekom stvamim, covjekom sto zudi i doziva, drhti i trpi, miluje i place.

Sa ploca istocnin zbirka je lirsko-meditativnih zapisa u prozi ispisanih u jezicko-ritamskoj strukturi, u tonu i patosu Bihlije i Kur'ana. Ali i ovdje je, naravno, rijec 0 zeni, 0 ljubavi i strasti, 0 zudnji i nadi, 0 mudrosti i istini. "Fabule'' tih zapisa situirane su u prostore Orijenta, scena i kostimi, nazivi i imena, sasvim su egzoticni. Pjesnik o tome kaze: "Te su sve pjesme napisane u kafani 'Moskva', u ocekivanju ko ce da plati bijelu kafu koju sam vee bio popio. Tako se to onda praktikovalo. Forma i sadrzaj tih pjesama sasvim su spontani i samonikli. Meni samom nije jasno kako su one nastale."

"Sarno gledati, i svaka ce stvar nakraju izjaviti sta je." Tako kaze Bjenjkovski, poljski savremeni pjesnik. Ali nasemu pjesniku kao da ne bi bio dovoljan ovakav poziv. Slusati, slusati! Omirisati, omirisati! Dotaci, dotaci! - tako hi htio pjesnik Humo, tako hi htjelo ljudsko, plotsko bice sto govori iz njegovog stiha. I rna koliko hilo hogatstvo slika u ovoj lirici, rna koliko dragocjena slikovitost pjesnickog izraza, pazljivi ce citalac lako uociti nadmoc zvukovnog elementa, kako u koriscenju zvukovnih senzacija vanjskog svijeta, talco i u njihovom stihovnom uoblicenju. Oko selekcionira, a uho prima sve, i pjesnik, svjestan ili ne prijemne superiomosti cula sluha nad culom vida, svoju culnost dovodi do granice u kojoj je moguce cuti kako "Negdje u truloj gredi grize crv" (Grc) ili kako "parenje biljki nanosi vjetar" (Drugu).

7

Mnogo se, s pravom, govorilo i pisalo 0 e rot i z m u u Huminom pjesnistvu, "Prenapregnuta culnost kao opsesija izraza" kako je naslovljen vjerovatno najmjerodavniji tekst 0 Huminom knjizevnom djelu (M. Rizvic), upravo je izvanredna oznaka njegovog sustinskog utemeljenja. Korijeni Huminom pan e rot i z m u trazeni su jednako i u senzualnosti orijentalne provenijencije i u zavicajnoj "drami podneblja" (J. Musabegovic). Ako bismo, sasvim malo, pojednostavili problem, reklo bi se: erotizam, to je sinteza cula, c u l n a sin t e z a. Jer kod Hume, kao da stoji znak jednakosti izmedu c u I nos t i kod covjeka i b uj nos t i kod prirode. Sve je covjek, i sve je priroda.

Abdulah Sidran

8

DRUGOVIMA POSLIJE DVANAEST SATI

DRUGOVIMA POSLIJE DVANAEST SATI

U mome zavicaju jablani sume I sija mjesec pun.

U mome zavicaju gugutka guce, Rijeka ljulja cun.

Koliko puta nocu umoran

Ispruzam ruke za jablanovima tim! Koliko za djetinjstvom zazalim puta, Za krikom ptica u basti!

U snu mi prop lace srce;

Cujem ga kako jeca.

Budim se i prste grcim.

Koliko puta ovdje u ovom gradu

Zivot mi izgleda gramzljivo spleten ever! Dok tamo, u mome zavicaju,

Ocinski sumi bor.

Prijatelji

Ja ovdje sarno za vas zivim. Moj osmj eh kora j e hlj eba. Radostje moja topla mis'o

11

12

I prostor sto gledam pod parcem neba. Nocu kada nicete vi

Kod "Ginica", "Zore", "Jelena dva", IIi u Stojana, kod "Tri sesira" Dajemo osm'jehe jedni drugima.

I misli dajemo nase

Dok rijeci iz srca izviru uz case I zvone kao lira.

U mome zavicaju modre se vode I lasta gnijezdo vije.

U mome zavicaju je nemam gnijezda. Svud za mnom ide moja zvijezda, Mozak i ruke dvije.

Prijatelji,

Koliko misli i nap ora Brzi nam dani nose,

Dok neopazice sijede nam kose I nicu ljudi novi!

Zato dijelimo osm'jeha vise!

Neka ih, to su iz duse kise,

Nek stoji pred nama puna casal Skoro ce po top lim mjestima ovim Ostati sarno imena nasa.

Osjecate li bllo ovoga grada

I struje njegove sto i nas nose? Koliko nas upomo stane

I prste u asfalt zabode tvrdo I svaki misli da je brdo, Digne se pa opet pa'ne.

A on, grad, dzinovski raste.

Mi postajemo sve manji i manji.

Nas otpor biva sve tanji i tanji. Svjesni smo toga. Znamo.

I tada misao pred nama sine - Mi nasem gradu treba

Bolju dusu da darno.

U mome zavicaju pjevaju pjesme Peruci na rijeci platno.

Sa sobom ponesoh njihovu pjesmu I nesto sto jos stedi mi zivot, Vjerujte, srce zlatno.

Prijatelji proslosti i novih dana,

Ja ne znam za dosadu - bolest damaNiti me se ticu podmukle spletke,

Ni sta ce ko reci.

Ja volim borbu za bolji zivot Sto sve nas vodi sreci.

Na dlanu nosim srce svoje I vjeru u bolje dane.

13

14

Ja zvijezde trpam u dzepove; N e mislim na susan] banknota.

Ja volim kad rijeci bujica nosi, Kada iz oka misao grije,

Ja volim kad dah drugarstva vije Nekad do zore rane.

Ja volim zivot, pjesmu, zene:

Paganski nerv u meni bije. Ja volim zivot u bijele dane, Volim ga kada kosava brije.

U mome zavicaju vinograd zori I zene feredze nose.

U mome zavicaju najvise ima Kamenja i bijede bose.

Pa ipak kad jednom sklopim oci, Zelja ce posljednja biti:

Da me se moji drugovi sjete I da me put juga nose.

STARINSKI MOTIVI

NEKAD

Draga, blijedi zorae Cuj, konj rze u avliji. Put je dalek.

U ciku zore cujem smrtni lelek.

"0 dragi, ne ostaj dugo!" Ti kazes.

"Sa nasih pendzera izgledacu te niz polja. Brojacu dane i mjesece

I vesti ih zlatom na crvenoj svili. II

Asad-

Lezirn na tvrdoj zernlji. Prenem se-

Ah, u tudini sam!

Podignem glavu, mislim zora. 0, nije, nije!

To blijedi mjesec prosipa Mrtvacko svjetlo po tudini.

17

18

NEMIR

Jasmini.cvjetaju i baste listaju Prolaze behari.

0, bijelo ruho moje djevojacko, Sto trunes pusto u staroj seharil

U zelen cup svakog jutra Bacam po kamicak

I tako brojim dane iscekujuc' tebe, o dragi, tugo moja ranjena! Suzama zalivam derdef,

A katmer ijasmini venu u avliji nasoj,

I jeseni venu, i zime dolaze,

I puste duge noci jezde bijelim ravnima. Budim se.

Vrisnem iza sna ko preplasena ptica. - Ko kuca zvekirom na vratal

0, nije niko, niko.

To moje srce bije

I dolje u aharu zveci Lanac nasega ata.

OCAJNIK

Zasto nad gradom mjesec Miluje visine plave? Zasto se vjetrovi grle

S granjem u tihoj noci? Niko mi da kaze nece. U basti sjedim sam. Pijem ko ubica.

Iz moga srca u mjesecinu Polijecu jata crnih ptica. Devet punih godina Prolazim kraj vasih vrata, A tvoj mrki otac

Okrece od mene glavu. Devet godina od ceznje Pijem za tobom, draga. Dusa mije teska.

Pijem ko ubica.

Umrlo je veselje,

o sudbo cemerna moja, Sto camis ko sargija pusta Popucalih zica!

19

20

JESENJI RASTANAK

Mirjano, momo Morjano, Kraj vasih taraba dunja zuti, Jesen je, jesen.

Gucu kumrije.

U liscu po bastama tuga suti.

0, zbogom momo Mirjanol Moji su teski carski drumovi; Po njima pjevaju topole,

Po njima osvicu zore

I kiridzije svoje

Pjevaju siroke pjesme.

Hajl

Mirjano, momo Mirjano, Tesko mi kasa umoran konj Ko poslijemucnoga boja. Jesenje, jesen.

Gucu kumrije.

Jesen, 0 tugo moja!

HERCEGOVACKI PEJSAZI

I

lablan do neba seze,

Moj camac pod njim lezi. Podne na rijeci drijema. Hiljade suncanih sjena Kroz vrba hladove bjezi,

Sve tiho.

Vreo dah mami. Mirisu otkosi svjezi, 1 a i podne smo sami. Kao da rij eka siroka

Ne mice s jednoga mjesta.

Kad - srebm blijesak na vodi Puce i u tren oka

Hitra pastrmka nesta.

23

24

IV

Tanka je sjenka na vodu pala Ko uzdah, ko krila dah,

Ko da je zelja na vodu stala, U njoj se kradom ogledala Ispustiv necujan strah.

Bistro i tiho podne je bilo.

U vodu gledale vrbe snene. Mlaz sunca kao svileno krilo

Ljulj'o se necujno nad plavom rijekom I kao san mahao mene.

U taj cas kao da bijela ruka,

Sva svijetla i kao madijom nekom, Skide haljinu sa divne zene.

v

Go, suncan junski dan. Horizont biljeze jablanovi.

Na plavom nebu oblak ko san. Kroz vrbak vreba pritajen Pan. Nad rijekom blijeste golubovi.

N enadno prestrasen krik Nice sred modre pucine I razli strave cas.

II' jauk pade sa visine, II' utopljenika glas?

To val zaroni u dubine A za njim bijel talas.

25

26

VI

Probuden podnevni san,

Po rijeci prosu kikot p'jan. Odakle cujem razuzdan smijeh? IIi su nimfe u vrbiku,

IIi u rneni slatki grijeh?

IIi sesrniju cvjetovi nara

Sto vrelorn krvlju na rijeci gore, IIi se smije vrela jara,

IIi se negdje orgije ore?

To Pan sa svojom svitorn Camcem rijeku para. Ode put vite gore.

VII

Noc crna, suplja. Dazd hukti II lozi.

U kolibi mi skriven treperi smijeh. Drhti mi srce.

Sumi II tijelu,

U meni raste grijeh.

Sumovi postaju mlazovi crveni, A grijeh raste ko krvav cvijet. Huk nosi krajinu,

Vinograd tece,

Koliba postaje volsebni svijet.

Hi to dazd radost mi nosi, IIi Pan s frule zvukove roni? Zena se smije i drazi nudi. Dazd lijeva.

Grmi.

Vinograd zvoni.

Panova frula zvukove roni.

27

28

XI

Zacudena suti tisina nad gajern.

Crven rnjesec kroza nj tkaje zlatno sanje. Pan sakriven vreba u ponocne sate. Zarnro dah u gaju.

Ne dise ni granje.

Skrivena u tarni drhti playa ptica.

(Njene slutnje rastu pred rnjeseca sjajern.) Sarno ako zraka na perje joj padne Strijela ce da zvizne utisalim gajern.

Panu srce raste s rnjesecorn u visu. Ostru strijelu drzi na uzglavlju luka. Nebom kresnu zvijezda.

Zlatan trag zapara.

To strelicu pusti smrtonosna ruka.

GRAD RIMA I RITMOVA

U PODRUMU

Upodrumu, Upodrumu

Vrh nas dmdaju kocije, Zivot gnni,

Zivot juri,

Zjape p'jane provalije Upodrumu, Upodrumu.

Ko dah smrti splin nas steze. Po stolovim' razvaIjene Sudbine nam p'jane Ide Upodrumu,

Upodrumu.

Teske sute crna vina. Drug mijedan tiho rece: -GIedaj!

To je erni Vizant.

To je moja domovina. Upodrumu, Upodrumu.

31

32

Upodrumu, Upodrumu

Sam sam samac; Svi odose.

Sve je tiho, bolno tiho Sarno moja lula dise, Cirri mi se ko da neko Zidovima crnom rukom Tajanstvena slova pise, Ko da zedni pauk negdje U skrivenim pukotinam' Krvmi sise

Upodrumu,

Upodrumu.

PRVI SNIJEG

Prvisnijeg,prvisnijeg

Ko krhak mir na zernlju pa~. Jutro, jutro!

U svjezim tijelima osmijeh drhti. 0, kako su nam koraci krti!

Na prvom snijegu, na prvom snijegu U svjezim tijelima

Osmijeh drhti.

Ja mislim lutajuci ulicama grada: 0, u provinciji da sam sada Negdje duboko, duboko

Pa da mi snjezna poljana

Gleda u toplu sobu

Ko bijelo bozje oko!

Pee plamsa u sobi.

Osamljen mir.

Aja sam.

U sirokoj se haljini ljeskam

Dok na polju suti snijeg visok i bijel, Ko srecna luda se smjeskam

I ne znam sta bi htio.

33

34

0, kako duboko suti Snijeg visok i bijel!

Prvisnijeg,prvisnijeg

Ko krhak mi:r na zemlju pao. Jutro, jutro!

U svjezim tijelima osmijeh drhti. 0, kako su nam koraci krti!

Na prvom snijegu, na prvom snijegu U svjezim tijelima

Osmijeh drhti.

AKVAREL

o bistri jesenji dani, Odozgo sa svijetlih palata Osmijeh me vas mami,

o bistri jesenji dani!

Nas gradje zreo akvarel Pun plavih, zlatnih boja. Praljaje majka moja, Aja s plocnika deran Bos ulicom pjevam:

o bistri jesenji dani,

Na svemu vas zlatni osmijeh titra:

Na prozorskim oknima Skrivenim u granju,

Na zastavicama auta hitra.

Na licima sto blenu u vrevu danju, Na kosama gospe sa drugog kata, Na piljarice satoru bijelu,

Na katedrale kupoli zlata.

U nasem malom dvoristu Vijore haljine, haljine

35

36

Plave, crvene, bijele, sarene, Aja s plocnika deran

Bos ulicama pjevam:

o bistri jesenji dani, Odozgo sa svijetlih palata Osmijeh me vas mami,

o bistri jesenji dani!

U ORASm

U orasju u sirokom Vrelo podne zrake toci,

U orasju u sirokom zlata blijeste. Sve je tiho, bolno tiho,

Mlada vrba Zucno soci.

Kroz orasj a kroz siroka Vode teku, nose dane Ko i lane.

Avaj tugol

Bijelim platno runo zlatno, Moje dane uplakane.

U orasju u sirokom Zlatne vode, zlatne dane Tkaje lisno zelen-granje. Sve je tiho, bolno tiho. Sumi rijeka, Nekopjeva:

Aoj nane, mila nane, Lele meni!

Odnese mi tiha voda

U nepovrat mlade dane.

37

38

Aoj nane, mila nane, Lele meni-

Teske li su n06 same!

U POLJIMA

Mjesec je sjao i mi provedosmo Cijelu noc na sirini livada. Vjetar talasase zita,

A bijele vrbe domahivahu mjesec. Pred nama svjetlucahu case,

Iz naseg kruga ozvanjase

Veselje i pjesma poljima.

Sada sam idem kroz polj e. Jutro. Osmjehujem se.

U mom tijelu lezi opojni umor, Za mnom daleko jos zvoni Veselih drug ova smijeh.

Lisee u granju sumi, sumi u meni I rijeka huji, huji kroza me,

Iz plota me doziva

Crven makov cvij et.

0, zbogom drugovi!

Mjesec je davno zasao za brdo.

Vas smijeh mi iz daljine jos nanosi vjetar. Prijatelji necega se bojim:

39

40

Vas smijeh u dolini zvoni Ko za zivotom

Grceviti krik.

DRUGU

Vece je.

Tonu playa brda. Ja pijem sam.

Druze, parenje biljki nanosi vjetar; Ostri im miris pijano

Posrce kroz vazduh ko i ja.

Hej, sve je pijano rasirenih grudi! Preda mnom sute case

erne i teske ko misli crnih ljudi.

Ja pijem sam.

Vrijeme ko mrk, ogroman barjak plovi I mene, bregove i krcmu nosi. Zagrobnim i crnim smijehom noci.

Sve okolo sumi, Necujno se smijesi,

Vazduhom se vuku pticurine vrane Ko nabuhli lesi.

Ja vicem: Hej vina jos! Zar nikoga nema?

41

42

Zar me odnijela n06? Vina, vina tocil

Nikog. Pust, supalj mir. Zivot vri.

U magli negdje lebdi raj

I vrijeme sumi u dubokoj noci. Amoj drug

Ko tamna, ukleta mrlja Bez cilja luta po svijetu I neka strasna sjenka erne mi case toci.

BAS TOVANI

Miruje vece.

Pun, zlatan mjesec vrh tamnog brda visi.

Mi ko mjeseceva brae a bludimo kroz polja. Nasa se povorka bjelasa ispod tihoga granja.

Preko sirokih poljana nasa povorka ide

S dugackim orudem na ramenima.

Mi smo svestenici u tihim nocima,

Smiraj i pocinak sijemo poljima.

Bijela povorka koraca kroz tisinu. Nas dvoje posljednji idemo. Tijela nam zagrljena sute,

o kako su teska, umoma, slomljena! Mi sarno mimi pocinak zelimo.

Pun, zlatan mjesec vrh tamnog brda visi. Visoko u granju suti tisina.

Sum mi slusamo teskih nam koracaja I nase misli zamome u sutanju.

A noc je beskrajna, tiha, tiha

I nasa tijela tako su teska, umoma, 0, snago moja!

43

44

CUVAR

Plavi se vece, Vaskrsavaju svjetla

I velik, crven mjesec ko krvav cuvar Nad nasim gradom bdije.

Modre se brda i kao svjetovi Nad nasim gradom dizu se,

I mjesec ko velicanstven bog Koraca preko nj ih.

0, boze!

Kako su mali ljudi u gradu nasem I misli njihove

Manje su od kucica njihovih!

I dok gore visoko, visoko Ko same ljepote

Zvijezde se klanjaju i smijese, Ja lezim na brijegu

I mislim dugo, dugo

° svom djetinjstvu

Sto kao bajka negdje

Tamo dolje u nasoj basti snijeva,

o rnajci rnojoj i 0 mnogirn rnilirn Kojih vee odavno nerna, nerna.

I rnjesec vee u visinarna suti I svjetla ne vaskrsavaju vise. Noeje.

Sarno trska sanjivo susti na brijegu. A ja jos po cijele sate

Snatrim i sutim,

Tiho je.

Sarno rnoja lula Svjetluca na brijegu Ko ivanjski krijes.

45

46

PJESMA DOZRELIH

veee, vece,

Ko crven bozji trak

Drum se crveni i tme u meni Ko krvav zrak.

Uzrele njive rumeno zore, Siktavi sum u klasju zvoni:

0, znas li da nam go dine zore? 0, znas li da nam godine zore? Ponesi u kucu snopove zrele, Tako nam ocinski grobovi zbore.

Ti drumom hodis,

Zreo snop nosis,

U kosi vijenac crvenih cvjetova.

U dom mi ponesi zreo snop, draga, Dokle jos zelje u tebi gore!

Proci ce doba i vrelih snova. Vrijeme je, vrijeme, snopovi zore. Tako nam ocinski grobovi zbore.

Vece, vece.

Ko crven bozji trak

Drum se crveni i tme u meni Ko krvav zrak.

MOLITVA NA STlJENI

Osamljen sjedim na stijeni vrh kuce, Vece pada na me i na bregove plave. Mir. Bog u stijenama suti, vlada.

I ja razmisljam 0 proslom u zivotu,

o gospode, klicem,

Naposljetku sam na osami s tobom! Ti nisi za mene vise

Onaj sto nagraduje i kaznjava, Spoznao sam tajnu i znam sto je sreca. Sad razgovaram s tobom

Ina stvari se smijesim,

Osamljen na stijeni vrh knee. U ovim casovima nasim Mnogim bi ljudima izgled'o Ko cudak iii ludak

I onda kada zvizdim na stijeni I vabim zute ptice

8to dolje u basti kreste

Pod tvojom i mojom kucom, Gospode, dragi druze,

I prijatelju moj!

47

48

OPR08TAJ S MOSTAROM

Drugovi moji probdjelih noci i dana,

Ovi sujesenji dani posljednji osmijesi neba. Tuznu baladu pjeva nadosla Neretva sa strana. Posljednjijesenji dani, koro bijelog hljeba' Djevojko dunjo moja, djevojko dunjo rana!

Pozni jesenji dani bistri, zlatni derdani Smiju se nad nasim gradom;

Kroz njih galebi kruze.

Jesi Ii tuzandruze?

Skoro ce tmumi dani.

Ja idem u tude zemlje gdje cvatu gorke ruze Jer ovdje hljeba nema, a snovi pokopani.

Mostaru grade, gdje rastu zlatni dani

I zori smokva

I cmi kiparis podsjeca na grcko groblje, Gdje su ti sada mangupi nasmijani?

Zar sve u tebe posta nemastine roblje? o pustoj grani vise ti gladni dani.

Po bastama tvojim neutjesna sjeta.

Tuzno gucu kumre kroz tihu mahalu sto vene.

I od dragane svoje uvijek na izmak Ijeta Put bijela svijeta rnnogi ce mladic da krene I ostavice sve i tanka minareta.

Zloslutno gucu kurnre po krovovirna plocnim. Radost avlija vene i cvijeca bokori svjezi, Surnomo vezu zene i svojim usnama socnim Sapucu irnena draga.

U dusam' pustos lezi,

0, zbogom grljenja Ijetna u saptanjima nocniml

0, zbogom i vi noci ko zene od zelje pijanel Zbogom aleje bijele pune uzdaha i strasti

Kad mjesec ko sanjiv pauk zedno vas ispijat' stane I grad nas ko prica istocna pocne u nebo rasti' Zbogom! Skoro ce ko strava hladnajeza da pa'ne,

Doci ce jesenje kise vjesnici tuznih dana. Crni oblaci snijece strepnje prozeblog straha. Hladan mlaz zbrisace maglinu ljetnih sanja. 0, kako li su teski putevi siromaha!

I terevenke su prestale

N estalo zdravica.

Nestalo Ijetnog zara

Sto sprzi i strast i scene vinograde. Put dalekog juga bjeze jata ptica. Skoro ce voz da krene.

0, zbogom, moj lijepi grade!

U tebi ostavljam najljepse pejsaze I rnnoga mila Iica.

49

ZVUCI U SRCU

FRATAR ANDRIJA

0, ja sam fratar Andrija Naviljak drace mrk i stur U kome po cio bozji dan Gori krvavi bozur,

0, ja sam fratar Andrija!

0, ja sam fratar Andrija Zavjetom, postom, molitvom Jos od djetinjstva uskopljen

I svetom vodicom poskropljen. Mladost se moja ne pjeni,

Say zar sagori u meni,

A dusa strasno blista

U slavu Isusa Krista.

0, j a sam fratar Andrij a Pricvrk'o za krs ko vrijesak, Zgaram ko zarki ilinstak,

Ja sam bozji blijesak.

0, ja sam fratar Andrija!

0, ja sam fratar Andrija Ponizni sluga Krista!

53

54

Ja lutam golim brdima

I vladam ljudskim krdima, Osmijeh mi kao krzljav ton,

A pogled patnicki ugasno'o bon, U njemu suza blista

U slavu Isusa Krista,

U slavu Isusa Krista.

VIR OR

Krajinom, vjetar, oluj i huk, Bijesovi pejsaze lome.

U srcu pticijem strah.

A srce moje napet je luk

I mis'o strelica gola. Jajurim,jurim olujin drug, Svlad'o sam junacki krikove bola A mislju prob'o volsebni krug.

Ja, Hamza Rumo, drug jablanova vitih Vjeciti pjesak i dugih drumova brat,

J a, sin predaka neznanih,

Ljubavnik zora ranih,

Ja gorkih sudbina svat.

Ja, Hamza Humo, kovac vjetrova sanja I sijac u vjecnost procerdanih dana, Jurisam na stvamost,

Prelazim bojista,

Iskrivih koplja, izlomih stite, Srce mi raste ko mesnat cvijet, Ko rana iz koje krv tece.

55

56

Ja ne znam gdje ce me ostavit' dan, A gdje zateci vece.

Nosi me oluj, nosi me huk. Bijesovi praste s grana. Ural

Bolovi neka sad svi propiste 1 Gle, krv mi tece iz ranal

I cijelu noc ja jezdim tako Kao vilenjak, ko vitez luda, Dok oluj prasti, urlaju cuda I pak'o uzasa svijetom bjezi,

Zora se nasmijesi na vrsku dana:

- Gle, Hamza Humo kraj druma Iezi!

ZVUCI U SRCU

Ponesoh zvuke iz rodnog kraja I cio vijek ih cujem;

Oni me prate najavi, u snu Da iz njih ljepotu kujem.

U srcu su se mome svili

Da svaki blijesak uma vode, Mirise trava oni su pili Zivotnu radost da rode.

Ti zvuci moje rodne strane Puni su sunca i vedrih noci, Puni su bijesa ostre bure, Puni cokota kad s06.

Oni su izvor radosnih boja

I burni kao proljecne vode Sto hrle put strana nepoznatih Ljubavlju srca da plode.

Oni su uvijek dirali srce Treptajem njeznim do suze, Oni su bili i mrznje kliktaj Kad krvnik slobodu uze.

57

58

I niko te zvuke ne prigusi Ljudskim srcem sto vole, Oni se upise u osmijeh svaki, Zagrljaj istine gole.

Pa ipak to srce ranise ljudi Iako kuca za do bro svij etu,

AI' strijeluuvijek iscupah hrabro Da pjesmu nosi u letu.

I sada, kada mi kose sijede, Nije mi zao sto dani bjeze, Jer kao bljestavi zivota snovi Ti zvuci u djelu leze.

VOZ ZA nro

U daljinu juri huka zeljeznickih kotaca, Preko lancanog mosta

Ona je paklena njiska crvenih lozaca, Pjesma skitnica na periferiji grada

Kroz polja i sela veselo klicanje djecaka.

A ovdje-

U bolesnoj tisini gradskoga parka Onaje samo sje6anje

8to kaplje u dusu moju

Ko eho dalekog placa,

0, kako bih zelio

Tamo daleko putovati na jug,

Gdje bijele maramice vijore mi u susret I smij ese se lica.

Gdje hiljade boja,

Krestavih glasova

Talasa se trgom ko slet

Cudnih, sarenih ptica.

Rezak krik lokomotive

N ozem rni u srce zamace.

59

60

Ja klonuh iznemoglo na klupu. Krv mi iz srca potece.

A park - pust kao groblje. Zalosno ranD proljece

I gavran grakce

U suncu vrh mirnih borova i ceka. A moj zavicaj mase mi izdaleka, Jos zvoni u meni vedar,

Pun krike sarenih ptica,

Jos masu bijele maramice,

Jos casak, jos

Smijese se vesela lica

1-

Posljednje sopotanje voza utisa u daljini I preko cijele zemlje

Pruzi nevidljiv trag ko vampirsko rilo Sve do mog srca.

Vozje otis'o davno.

U parku bolesna tisina, Negdje u siblju neko U smrtnom ropcu grca.

ENIN ODLAZAK

Pronadena autobiografska skica

ENIN ODLAZAK

Junije.

Loza u vinogradu cvjeta. Ko ce te brati ovoga ljeta, Druskane moj stari

I radosti kiso!

Zlocini gradom bjesne, Neretva leseve nosi, Nocima sred b'jela dana, Ludacka mrznja kosi Zivote i imanja. Zrtvama jame se pune, Zivot u zemlji trune, Tuguje rodna strana,

A bolni vapaji, ko da ih cujem, Jezivo mahalam' kruze:

"Pomoz'te! Pobise, druze!"

A ja sam sam u kuli

I slusam: vjetar duva.

I cini mi se da svaki kamen Rodne me grude cuva,

Te noci pritajih dah

63

64

Jer ocuh bahat neki:

"Ena! Ena!"

Jest, prigusen glas Sulin, "Ja sam, Sula. Otvori!

U gradu gori.

I tebe traze" -

Rece mi drug.

"Na rudnik ne idi!

Do sjutra u noc Skrivaj se u gaju! Kurir ce po tebe doci. Imamovezu.

Budi na oprezu!

Evo, ovo ti salje mati. Placu i sestra i ona. Drugovi jos ce ti dati. Zdravo!"

I on se izgubi u noci, Koscela sumi od straha, Zloslutna noc bez daha.

*

U gaju noc,

Prozeta jezom cftli usi,

Mjeseca maglinom vidik se pusi I sfere slutnje i strave,

I svaki sum i susanj trave Cuje se glasno.

A dolje, selo spava. Kulu pod sobom gledam Na mjesecini jasno. Sanjivo zrikavci zricu, Razmisljam 0 svemu

Sta moze biti

I kazem sam sebi:

Badava suze je liti. Drugovi otpor ce dati. Znam.

Sa njima treba ici.

I san me nemiran hvata. Bude me zraci sunca

I sa Velezi vrhunca

Ko da zaklikta neko:

"Ustaj!

Borba te slavna cekal Sloboda nije daleka!"

A selo zove me k sebi, Basta, vinograd na brijegu. Visoka tresnja vijori

Ko zastava na stij egu

I uspomene budi

Na oca, djetinjstvo,

S kupinama staze.

65

66

Tesko je ostaviti rodne strane Da psi po njima gaze.

*

A dan, ko vjecnost dug, Ne ide s jednoga mjesta. On je beskrajna cesta

Na kojoj sjecanja ko drug Prate me kroz prosle dane. Dobro se sjecam svega. Djetinjstvu gledam u lice:

U nasoj basti pjevaju ptice, Sareni stiglici i zute vuge Tamo se u nebo Velez penje, Nad njim trepere suncane duge.

A pod njim Mostar - Roj sjenki boja, (Zivu su graju digle.) A kroz njih u suncu Munare plamte

Ko zapaljene igle.

Okolo brda, ostra i tvrda, Tepisi kadulje

S njih play dah rose.

Radost bi bila da noge bose Po njima moje veselje nose. Tu nice moje djetinjstvo prvo

Izmedu draga i vinograda,

Sve do Mostara brezuljci bjeze Na njima oblaka sjenke leze,

Vrh kule sumori

Koscela mlada.

*

Kad prve tresnje Crven sm'jeh prospu

Izmedu smokava, mladica loze, Iz grada selimo nase stvari.

Ja jedva nosim sahat stari;

Otac mu s prtljagom

Ne da da ide-

Steta je da se kvari.

A majka, u zaru, blago nas gleda Mene i sestru s boscom u krilu, Jer nase radosti za svijet ne da, Dan klice u aprilu.

*

I otac s nama tresnje bere, Teske se savija,

Kroz granje vere,

Dok krosnje ne budu pune, Tad u vis bjeze stabla krune I pusto zasume

67

68

Kad vjetar dune.

A komsijin sivac uz rnrginj stoji, Mi tovarimo, a praca spada.

I otac goni.

Otac ce donijeti. Somun iz grada.

*

A kada ljetno nevrijeme zagrmi, S planine sadu oblaci cmi,

Pod kulom od straha

Vinograd zastrepi

I munja nebom sine, U oca ude nemir neki,

Uz svaki potmuli tutanj daleki Zla slutnja celom mu mine.

A kada grad zaprasti po krovu, Srnrtni se huk niz lozu ospe

Iz cmog oblaka s neba,

Njemu se suza iz oka prospe:

Sirote moje, ostasmo bez hljeba!

*

I opet lead sunce sine, Duga se u nebo vine,

On pode da gleda lozu. A sestra potjera kozu

Da drumom kupine brsti. I dok oko nas zore Kupine rnrke i svjeze

Ja s krosnjom pogrbljen idem, Za bastu balege kupim

Sto drumom

Prosute Ide.

*

Kad jesen stigne rana, Kad se vinograd odjene Citavim spektrom boja

I jesen pocinje da vene, Grozd slatke sokove lije, Neko se skriven smije, Bukara na berbu zvekne. Tad otac i nama rekne:

"Pones'te cakije vase!" Zveknuse drvene case. Berba je naseg truda A casa za luda,

*

Kad kise jesenje zasipe, Mostar nam skriju magle,

69

70

Sve krace svjetlo dana, Smokve se tenice bern, Na ljese lijepe i suse, Rekla bi majka u sali:

"Ovo je za zimske duse!'' A otac: "Ena, navali!"

I sreca na lieu im sij a.

Koscela granjem nija. Po njoj su vjetrovi pali.

U nas se uvlaci sjeta. Prokisle grane se sagle I nema vise ljeta. Odnekud zima vreba, Otac je pun zurbe,

J er prtlj ag sprema.

Sad u grad ici treba.

Tada je dosao mejtef, I cudna vezena slova Ko neki cekici, kuke, Sufara, hodza, siba, Izjutra kriska hljeba, Muke.

I kroz tijesne sokake Trazenje parceta neba. Otac je na rudnik isao,

Kopao ugljen u jami, Mi ostajali sami. Tako su tekle noci. Tako su tekli dani.

"Ena, uci!

Vidis nam stanje.

Tanko je nase imanje." Govorio je kasnije iscrpen otac. "Ne pleti isto ko i ja kotac, Stici u skoli znanje!!"

*

Ptica u gaju kriknu

I ko da stravicno viknu Prekinu sje6anja moja. Jos sunca vrele zrake Prozizu mrlje hlada

I kada sjenke lake Sidose s brda svjeze, Osjen se dugacki pruzi I ispod gaja leze.

Orao nada mnom kruzi,

*

I plavi suton pada.

Sumore vjetrovi u brijestu.

71

72

Z vonckasti sapat rone Kao da 0 necem zbore. Upijam taj govor use. Kad oko kule eu se Vika i zagor neki. Napinjem sluh da cujem Svaki zvuk daleki. Minute napeto jezde,

Pa pucanj, dva, tri,

I opet sve uti sa.

Na nebu pale se zvijezde.

*

S j edim, sutim

I cekam kurira. Krijesnjaci se pale.

A meni misli stale

Pred onim sto ce biti. Kad plamen iz kule liznu I smijeh se zaori selom,

I u to divljacko opijelo Upade zabrekla ganga

U z prasak strop ova i greda. Vidim:

Plamenom osvijetljeni Po mojoj avliji skacu, 0, majko nasa sijeda!

Izgorje gnijezdo nase!

I meni nenadano dode

Da zagrohocem ija

Od ludog bijesa nekog. Stropotom necujnim u meni Taj grohot s bolom se rusi,

Plamen sa krova sikce I dim se dize, pusi,

*

"Ena"! "Ena!"

Drma me za rame neko. Oh, ti si, Husa! Hajdemo!

"Sta drhtis, bolan? Zar ti j e zima.

Sta Ii?"

0, nije, nije!

To stropovi su paIi. "Pusti je nek gori! Zidacemo bolju.

Te starudije s onima dolje Zanavijek da umru treba. Uspomene te bole?

Gluposti pusti! Izlijecice to zivot

73

74

Bolji, novi.

Drugovi cekaju na teo Rajdemo!"

I ko da sjenke lovi Husa naprijed ide, Aja se jos okrecem, Jos se prozori vide:

Ko dva ludacka oka Crvena od bijesa, Ko dva komada Krvavoga mesa.

SA PLOCA ISTOCNIH

ZAVIST ZENE MERHAM

Zavist zene ljuca je od ujeda zmije otrovne, a ljubav zene socnija i mirisnija od baste krinova mirisnih. Mjerio sam dubinu morsku i nisam joj dotakao dna. Voljela me zena Merham i ne osjetih dna u ljubavi njezinoj.

A jednoga dana kada zavoljeh djevojce Lamaneh, ona se spremi na borbu sa srdzbom velikom i pobijedi supamicu svoju u ljubavi.

Setali smo obalom plavom i slusali galebova kliktanje nad pucinom, A Lamanehje plakala na stijeni i cekala galiju daleku.

- Sto drhtis, Merham, rekoh joj. Zar se jos bojis supamice svoje?

- 0 ne bojim se! - rece i poslije stanke prozbori:

- Ali kad je proslo sve, reci cu ti sto jos smjela ne bih:

Ljubav dj evojke j e vocka u beharu, a ljubav zene vockin plod sto podsjeca na zimu skoru.

77

DZUMAS ZENA PUTENA

Svima zapinjase za oci Dzumas, zena putena, sa vriskom u hodu i plamenom u ocima i sreu. Mladice spopadase bijes Ijubavni i pri pomisli na nju. I govorahu: "Dzumas je miris svih strasti. Dzumas je izvor od koga zed ne presahnjuje."

I svi zedahu za njom sem Alama mladica, sina sijedoga mudraca Juhfe. Alam govorase: "Zena bez sjemena gora je od ljudske pohote."

A kada to zacu Dzumas, pozva ga u odaje svoje, i drazi mu pokaza i zaigra pred njim igru tijela zavodnu. I mladost Alamova zavrista i zazelje, ali u dusi mu ponos uzraste kao plima na mom i on prezre uzivanja,

Vidio sam sijedoga Alama, sina zaboravljenog mudraca Juhfe, gdje place na zalu morskom za slascu izgubljenom.

78

PRKOS

Ocuo samjoj hod i srce mije zadrhtalo. Susreli su nam se pogledi i obuzeo me ponos prkosa.

0, to je bila igra samo!

A trecega jutra ne izdrza Safima i preprijeci mi put.

Grudi joj se talasahu i oci joj bijahu vatrene.

I ne rekohjoj ni rijeci, 0, to je bila igra samol

I prolazili su dani i ljubio sam zene druge misleci na nju. A jednoga jutra kad joj se zagledah u oci, u njima ne

bijase ni strasti ni ljubavi. U dnu njihovu tinjase samo prezir nevjere.

79

ROB MANAS I DJEVOJCE RIBAREVO

Rob Manas, mladic srea vatrenog, sjedio je usamljen na stijeni kraj mora. Bijelo jedro plovilo je pucinom i mnogo, mnogo zvijezda drhtalo je u mom. A robu Manasu gorahu 06 za svjetovima dalekim i ne misljase na ribarevo djevojce,

A kada s onu stranu mora izade mjesee, pucinom zaplovi svijet cudan. I dokje mjesee zvijezde lovio, mnogo ihje palo i u goru, I Manas je gledao u svijet cudni i nije mislio na ribarevo djevojce.

Zatimje sisao sa stijene i kupio zvijezde prosute. A one su bile bijele kao nareisi.

- Evo ih rukovet citava! - usliknu on sa strahom svij etlim u sreu.

I nakupi ih mnogo, mnogo, ni broja im ne znajuci,

A sutradan nadose Manasa medu stijenama mrtva kao ptieu.

- Siromah! Umro je od tuge za krajem rodnim - rece ribarevo djevojce. Svirao je na frulu. Noge su mi drhtale od njegove pjesme.

To rece ribarovo djevojce i obori 06.

80

SAVJET

- Ko kuca na Vrata Mira u noci! Ko mi buni misli 0 beskrajima beskrajnim! - trze se Rajjam, mudrac usamljeni iz svoje kolibe.

- Ja sam zena Hedzamova. Bolujem od obilja zemaljskog i zelje su mi nezasite - eu se glas spolja.

- Imam blago nebrojeno i podavah se svim uzivanjima zemaljskim. Bolujem od bola neznanog, a dusa mi je teska kao zanijemjele vode bezdane.

To rece ona, a glas se opet eu iz kolibe:

- 0 zeno Hedzamova, lijek obilju je patnja a lijek patnji je utjeha. A ti si stvorena za brigu i rodnu hranu ljudima. I znaj da sarno na ognjistu razrusenom ne ozivljava plamen i da 0 zivotu misle sarno izabrani!

- Jer ko seta bastama misleci, nagledace se cuda. Ko daje savjete za njim je zivot, a ko ne haje za njih u vrtlogu Je njegovu,

- Ali ne pitaj me za savjet ti, zeno Hedzamova, jer su ti kose bujne i pusti ih vjetru neka se igra njima! Ijer ti krv gori kao sunce u pustinji. A znaj da vatru ne pogasi niko do hladne vode!

81

- 0 zeno Hedzamova puna si pozude i vitka si kao datula rodna sto nas hrani plodovima svojim! Daji! Zar datula razmislja 0 onom sto daje! I zar moze rijec da stisa bum na morima debelim!

Daji! Jer ko da sve njegova je vjecnost.

82

HANARIN POGLED

Juce me susrete Hanara i rece mi u prolazu:

- Nije misao koplje da joj sagledas metu. Ani ljubav rijeka da joj u dno uronis, I znaj, Amra, da je radost podij elj ena izmedu svj etla i boj e, j er i j edno i drugo 06 su prirode.

I tek kad Mahrur sagleda sebe u njima, podijeli imanja svoja i stapom razmabnu na strane svijeta cetiri, govoreci:

"Evo mi cio svijet!"

Ali, na svijetu slijepih je najvise i rijeci moje ne dopiru do njih. Jer moj put nije staza utrta. I znaj, Alma, oni koji biraju puteve utrte ne pale svjetla onima koji dolaze.

83

LABUDOVA PJESMA

LABUDOVA PJESMA

Znam, nemam te, druze, AI' ti ipak pisem

Po jatu lasta

Sto vrh mene kruze, Po jesenjem vjetru Sto put juga ode, Po zeljama sto me U zavicaj vode.

Znam, nemam te, druze U snu te pretvorih

U vinograd modar

Sto niz brijeg slazi. Bjezim u tisinu,

Ona vjecno pazi

Da vrijeme mis'o

Ko zivot ne gazi.

Za mnom bura lezi. Slomljena joj krila N ekada j oj ona Moja mladost bila.

87

88

Tisina je na njoj Sada gnijezdo svila. U njem' mis'o sjedi Gdje je radost bila.

RAZGOVOR 0 KNllZI

Koje je osnovno osjecanje pjesama u ciklusu Starinski mo-

tivi?

Analiziraj ocInos pjesnika i prirode u pjesmi Nemir.

Koje su odlike ritma pjesnickog jezika Hamze Hume? Kakvu funkciju pri tom imaju ponavljanja?

- Koje su dominantne teme ove poezije?

- Razdvoji elemente s 1 ike i elemente z v u k a u ciklusu

Hercegovacki pejsaii (pjesma VII). U kakvom su medusobnom odnosu?

- Sta je osnovna odlika pjesama iz ciklusa Sa ploca istocnih?

- U kakvom su odnosu misaonost i culnost u pjesmama tog

ciklusa?

A. S.

89

BILJESKA 0 PISCU

Hamza Humo roden je u Mostaru, 30.12.1895. godine. Nakon sarajevskog atentata, koji ga zatice kao daka mostarske gimnazije biva hapsen, zatim intemiran u Madarsku, a onda mobilis an u austrougarsku vojsku. Studirao je istoriju umjetnosti u Zagrebu, Beogradu i Becu. U vremenu izmedu dva rata, kada najplodnije i najintenzivnije stvara, objavio je vise pjesnickih knjiga i svoje najcuvenije i najznacajnije djelo, 1irski roman Grozdanin kikot (1927), koji ce dozivjeti vise izdanja.i biti.preveden na mnoge jezike.

Za svoje raznorodno i obimno knjizevno djelo Hamza Humo je, pored drugih priznanja, dobio i dvije visoke nagrade: prije rata, Nagradu Srpske akademije nauka u Beogradu, a 1960. go dine Dvadesetsedmojulsku nagradu SR BiH, koja mu je dodijeljena za zivotno djelo. Povodom sedamdesete godisnjice zivota, 1965. godine, odlikuje ga Predsjednik Republike.

Umro je u Sarajevu, 19.januara 1970, u sedamdesetpetoj godini zivota.

A. S.

90

RJECNIK MANJE POZNA Till RIJECI I IZRAZA

ahar - 1. stala, konjusnica, 2. gostinska soba, "musko odjeljenje" u kuci iIi avliji za primanje muskih lica.

apstraktan - zamisljen, koji postoji ili je zamisljen da postoji odvojen od materijaInih predmeta, misaoni, mislen, koji postoji sarno kao pojam (supr. konkretan).

banalan - obican, izvjestao, svakodnevni, opsti.

derdef - drvena naprava cetverougaonog oblika na kome je razapeto platno po kome se veze.

egzotican - koji pripada drugim krajevima, narocito toplijim dijelovima

svijeta.

ekspresija - izraz, izrazavanje, izrazitost, izrazajnost,

erotika - vjestina vodenja ljubavi, nauka ° ljubavi; ljubavno pjesnistvo, fabula - predmet, sadrzina (pjesme, drame, price).

fraza - izreka, uobicajeni izraz koji lijepo zvuci, a po sadrzini je supalj,

prazna rijec,

feredza - vrsta zenskog ogrtaca koji su muslimanke oblacile prilikom izlaska na ulicu.

Ilinstak - sunce 0 Ilin-danu; jako, avgustovsko sunce. intonacija - davanje tona.

kvazi - u sastavljenim rijecima (slozenicama) obicno u znacenju: to-

boznji, polu-, nadri-. katmer - karanfil.

kiridzija - onaj koji s konjima i kolima prevozi robu, uz naplatu, kumrija - gugutka, vrsta grlice.

legenda - izmisljena prica, bajka.

madija - carolija, vradzbina,

91

meditacija - razmisljanje, misaono promatranje. mejtef - muslimanska vjerska osnovna skola.

metafora - slikovit izraz, prenosno znacenje, prenosni smisao.

mit - bajka, pripovijetka 0 dogadajima iz zivota natprirodnih bica. mozaik - slika iIi ornament, na zidu iIi podu, izradeni od kamicaka ili

stakla raznih boja.

nostalgija - povratak u zavicaj, tuga i ceznja za zavicajern iIi, sire za

necim sto namje nekada bilo veoma drago i prijatno.

opsesija - obuzetost necim (mislju, idejom).

Orijent - Istok.

pan - predmetak u slozenicama sa znacenjem sve.

Pan - mitoloski: sin Hermesa iii Zevsa i jedne nimfe, bog polja i suma, s kozjim usima, a jarecim rogovima, bradom i nogama, rutav po cijelom tijelu.

paganski - neznabozacki, mnogobozacki. patetika - prejaka, pa zato lazna osjecajnost, provenijencija - porijeklo.

selekcija - odabiranje, izbor.

senzacija - osjet, osjecaj, utisalc koji se dobiva od energije iz spoljasnjeg svijeta.

senzualnost - osjetljivost, sposobnost opazanja osjetilima, pojacana culna osjetljivost, njeznost, osjecanja,

sinteza - sastavljanje, spoj, spajanje.

splin - mrzovolja, neraspolozenje, kao posljedica dosade, osjecanje

dodijalosti zivota.

superiornost - nadmoc

sehara - ukrasen drveni sanduk u kome se drzi djevoj acka oprema, mho. sufara - arapski bukvar.

volseban - cudesan.

92

SADRZAJ

Culna sinteza Hamze Hume . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 5

DRUGOVlMA POSLIJE DV ANAEST SATI

Drugovima poslije dvanaest sati . . . . . . . . . . . . . . . . .. 11

ST ARINSKI MOTNI

Nekad 17

Nemir 18

Ocajnik 19

Jesenji rastanak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 20

HERCEGOV ACKI PEJSAZI

I 23

IV 24

V 25

VI 26

VII 27

XI 28

GRAD RIMA I RITMOV A

U podrumu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 31

Prvi snijeg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 33

Akvarel 35

U orasju 37

Upoljima 39

Drugu 41

Bastovani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 43

Cuvar 44

Pjesma dozrelih 46

Molitva na stijeni 47

Oprostaj s Mostarom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48

ZVUCIUSRCU

Fratar Andrija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 53

Vihor 55

Zvuei u sreu 57

Voz zajug , 59

ENIN ODLAZAK

Enin odlazak 63

SA PLOCA ISTOCNIH

Zavist ~ene Merham 77

Dzumas zena putena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 78

Prkos 79

Rob Manas i djevojce ribarevo . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 80

Savjet , 81

Hanarin pogled , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 83

LABUDOV A PJESMA

Labudova pjesma , 87

Razgovor 0 knjizi 89

Biljeska 0 piseu , 90

Rjecnik manje poznatih rijeci i izraza 91

HAMZAHUMO PJESME

IZDAVAC

IP SVJETLOST d.d.

SARAJEVO

Direktor SEFIK ZUPCEVIC

Za izdavaca FUADCERlC

Tehnicki urednik LJUBOMIR PILlA

Korektor MERSlJA CERIC

Stampa

GRAFICK! ZAVOD HRVATSKE d.o.o.

ZAGREB

Stampano u 5.000 primjeraka 1997.