ABDUREZAK HIFZI BJELEV AC (Mostar, 1886. - Zagreb, 1972.

)

BIBLIOGRAFIJA

Slicice i profili, Mostar, 1911.

Pod drugim suncem, Mostar, 1914. Minka, Sarajevo, 1917.

Rene Logotetides, Sarajevo, 1920. Aprilske kise, Sarajevo, s.a,

Ana Zolotti, Zagreb, s.a.

Na kraju, Sarajevo, 1921.

Iscahureni leptiri, Roman, Sarajevo, 1925. Melika, roman, Zagreb, 1927.

Zidanje srecnog doma, Beograd, 1934. Muhamed (A.S.), Zagreb, 1942. Istanbul, Zagreb, 1944.

Izabrana djela, Sarajevo, 1979.

LITERATURA

B.V.: Minka, Roman Abdurezaka Hifzi Bjelevca, Povodom drugog izdanja, 1921., Jugoslavija, Ljubljana, IV/1921., 216, 9.

BORKO, Bozid ar: Roman Abdurezak Hifzi Bjelevca s motiuom iz Slouenije (Zidanje srecnog dorna), Jutro, 16.VI.1934.

BRUSINA, Branimir: Bjelevac Hifzi Abdurezak, Slicice i profili, Hrvatska Dionicka tiskara, Mostar, 1911., Prosvjeta, Zagreb, XIXlI911., 18,583.

COROVIC, Vladimir: Abdurezak Hifzi Bjeleuac, Slicice i profili, Mostar, 1911., Bosanska vila, XXVI/1911., 17, 268.

DEBELJAK, Antun: Abdurezak Hifzi Bjeleuac, Zidanje srecnog doma, Beograd, 1934., Zioljenje in svet, 1935., XVII/17, 465-466.

Dr. Z. A.: Jubilej hnjizeuniha i novinara g. Abdurezak Hifzi Bjelevca, Pravda, Beograd, XXV/1939., br. 12338.

IDRIZOVIC, Muris: Abdurezak Hifzi Bjelevac 1886-1972, Ziuot i hrijizeuno djelo, Svjetlost, Sarajevo, 1978., str. 288.

174

Muris IDRIZOVIC

PRIPOVIJESTI I ROMANI A. H. BJELEVCA

Knjizevno djelo A. H. Bjelevca malo je poznato danasnjim citaocima. Generaciji izmedu dva rata, medutim, jos je u zivom sjecanju njegova popularnost. Malo interesiranje moze se objasniti vremenskom distancom od dogadaja kojima se bavi ovaj pisac. Udaljeno od savremenosti, sve se vise gubilo kao ziva literarna rijec i poruka. Mada je od vremena kada je poceo objavljivati djela proteklo vise od osamdeset godina, knjizevno djelo mu zadugo nije bilo predstavljeno niti je doZivjelo vrednovanje i objektivan estetski sud. Rijetkim knjizevnim kriticarima i historicarima bio je poznat kao pisac zavicajnih tema. Bio im je erotik i romantik cije je djelo bilo udaljeno iscezavanjem njegovog svijeta. Takvom gledanju pridonijeli su malobrojni kriticari koji su ga proglasili zabavljacern malogradanske publike i neorornanticarem.

A. H. Bjelevac se pojavio na samom pocetkudvadesetog vijeka, i to pjes~!P~ p~d uticajem Safvet-bega Basagica. Prvi ozbiljniji radovi - pripovijetke i crtice - pisani su u atmosferi i klimi koja je pocetkom dvadesetog vijeka vladala oko casopisa Behar, Gajret, Biser. Odgojen na turskim i francuskim (posredno) vrelima, pod tudim nebom i bez neposredne veze sa svojim prethodnicima i bastinom, donio je klimu devetnaestog vijeka. U to vrijeme dqminirala ie atmosfera klonulosti, beznada, sivila i defetizma. Izvjesne e18- mente iz bosnjacke literature toga vremena - romantiku i lirizam - susrecemo i u prozama A. H. Bjelevca, koji je na taj nacin usvajao i produzavao tradiciju Beharovih saradnika. U sadrzajnim inovacijama i literarnom tretmanu, kao i u traganju za novim izrazom, on ce jedno vrijeme biti usamljena pojava medu svojim savremenicima.

Zbirka simbolistickih prica Slicice i profili (1911.) su mu prvi ozbiljniji i obuhvatniji literarni rad. Ideje i teorije Malarmeovih sljedbenika prihvatio je-posredno, prvo od turskih simbolista, skolovanih u Francuskoj, kasnije Citanjem hrvatskih i srpskih modernih pjesnika. U _pripovijestima odbacuje stvarnost svoga vremena i suprotstavlja joj umjetnicku viziju. Zanos mistikom, kojom je i ispunio svoje slicice i profile takoder je dosao od simbolista. Bile su izraz teznje da se pornocu vidljivog uhvati slika nevidljivog svijeta. Da se svijet idealne Ijepote ostvari putem umjetnosti. Simbole je pronalazio u-svom poetskom imaginativnorn iskust"'~ i i:r-sferi svojih egzaltacija.

177

Zbirka je bila zatvorena u svoj svijet i malo prepoznatljiva izvan kruga simbolista i zato izdvojena u literaturi Bosnjaka u prvoj deceniji dvadesetog vijeka. Pripovijesti su se mogle dogadati u rna kom predjelu svijeta, geografsku boju imali su sarno orijentalno-islamski simboli i bosnjacka imena licnosti.

Radnje pripovijesti dogadaju se u Hercegovini, u Bosni, Istanbulu, u Svcdskoj, Svicarskoj, u Parizu i Atini. U vrijeme dok siijiroze prethodnika bile vezane iskljucivo za Bosnu, Bjelevceve medu prvima izlaze izvan zavicajne matice noseci kosmopolitske oznake.

Roman Pod drugim suncem (1914.) zamisljen je i ostvaren u drugaCijoj kli~C U Bosni je tekao proces nacionalnog pokreta i socijalnih nemira. 810j begova Taga napustao jezemlju i poceo siromasiti ne snalazeci se u novim uyjetima.

Pod drugim suncem donosi svijet i opsesiju proslim vremenom. 80cijal~konflikte u vrijeme dolaska Austro-Ugarske Monarhije i najavu klasno-radnickog pokreta otupio je i razblazio Bjelevac sentimentalnim prilazima. U prvi plan je postavljao ljubavne dozivljaje svojih junaka, dok je zbilja - pozadina postala drugostepena. Gla~na je licnost bosanski plernic i turski diplomata Muris J ahjapasic i njegov -brat, trezveni analiti~ar i pozitivist -Hamdija,koji cese javitiu dvojakoj uIoz-C i u romanu Ana Zolotti. Bjelevac je

- zas-tupao tradicionalisticka rjesenja zemljisnovlasnickih odnosa. Bio je kao i

veci broj predstavnika bosnjacke elite opsjednut velicinorn starih korjenika. ~<_Jl!!_El._~j_§_z_[lsnovao na konceptu 0 feudalcu kao nosiocu modernog i zastitniku kmeto~a kojima oni treba da se_ R:ribliz§. Vjerovao je poput utopista da se drustveni preobrazaji mogu zaustaviti i dovoditi u zavisnost od pojedinacne volje ljudi. Otvorenije od svojih savremenika izrazio je Bjelevac istine 0 svom narodu, koji je zapao u duboku moru, koga su vode napustile. Pokazao je kako bosnjacka inteligencija i u novom vremenu sve vise biva otudena od naroda, od rnase, kako ju je zahvatio proces denacionalizacije, kako je sasvim preokupirana svojim probicima i klasnim interesima. Ali, to je bilo gotovo sve sto je konstatirano. U dublju analizu nije zalazio. Nije dao intepretaciju situacije naroda koji se ~alazi "u r~stllu" i koji sebi nije stvorio oslonda se razvija i napreduje.

--Pq_4drugjm s~ncem_s~ b_ay.i_l_tcima_~ pre_t_eznom dijelu izvan Bosne i Hercegovjrr.e, To je roman pun romantike, zabavnosti i Ijubavne dramatike, kakay ranij;-;;D-e bio napisan uknjizevnosti Bosnjaka. Dio romana, i to kraci,

v~ezariJe- za-::Bos.iiii~~TTj,yl].lK i Vitez. Odatle _su J ahjapasici krell"uli u svijet - Hamdija u_ Bec,_~a _studij medicine, Muris da zauvijek napusti tle djedova, svoja brda, polja, livade, rijeku Lasvu koja mu je bila kao svaka rijeka, ni

fi~-p~ani1ra~~-o-d~-druglii.~---_-- __ -- --- -- - _

Hamdij~je_?-apadnjak i empirjca,~LMuris idealista i bonvivan, koji je zivotposmatr ao kroz prizmu ljuhavi i srece. Hamdija je nasijenac, "nas tip

178

covje~_)_kQj_U~_bE~~_g~Ill_aj!1~s~@_~iv_Q!~)_ clQ~_l11~.j~1>_r3L~?-_cllllmut tradi__ cio nalnim _l11is1i~iz!ll_Q!ll_ j~ ggo g_ iqlg£DjA~Jl._:.'_,_pryj_ jELQ~g_Q~~.B_QsniaJ~~ (u yxji~_me R!§.?nj a !Ql11_i:lPl:l, jd~iE;Q.o~nj~§.1ya sl1 __ bil(?i3,tt:uelrW), dXllgif2e_Qtll.d.i9 __ Q<:i_ s'yQj e .matice.

Dramatiku otudenog Bosanca izgradio je na osjecanju izgubIjenosti zemIje i neizvjesne egzisteneije. Unutrasnja drama dogada se u casu kad se razotkriju iIuzije 0 l_l:_a~_enoi dornovini, kad is6eza~~-s~lsao-borb-e~~aig.~~I_;;:-_mladotursk~ revol1.!_~!je,Jmd izc!~n_()sl svojihistornisljenika mora da se o!isne_ na put neiz-

_ _yif.§_D.~ e g~iste nci j e ,. 12 r amatiku QV e_li_C_I1Q,s_ti _11?-1!3c zjm Q_ll nj enimp roti \,rj ecjj . ma'_l1.Laspej;osti izrneduizgubljenogi nadenog domoljublja, iZlll§<:lu ~udene i nadene Ijubavi. Pronalazi se u casu kad Bosna pocinje u njemu izazivati

Rr;ispiti~~nj ~,_~ri ticko sagIecf~ y~i=tTe_ dllgaro~ano~ipiE}_g1_a R.~rij~_¥:!~L~()j e j e tek naceto i kQj§_.s~ka~l1.ij?ll. s_us_rety _§ gQs_~.Jj eni_<i.lll?- _ m_ 1ll}.agj_ixi.!ll:!3cj:Z;.J3gs.!le., bosirp~rom}'~li_IllojzhEj.f..dj.eli_IDj_gl?-_clJ).ilJl_:S_Qs_l1jaeimil,j.lice i§J?Qhf!...Y.l:!. V ~_?;_a,_§a zernljom j E? romantickepriro£E2,proizijazt_i_z. e_m__()ei().p_aJ.!le.~1lip.~.Ej eg.Q:':.9_g bica, j~jegovog kolebanja j mladickog idealizma prilicno nejasne kOS_IDQPQlitsl<.~_k.Q~£on~I}.te.:_

U ziv_Q_LgI.?vne ljc_no_~t! ~la_?~_dvij.§_ dje~QjkE}_..!.?-zli_g_itog_ .. ~~_m~..E~f!1_~E:.t.9:,<J.brazovanja i psihologije. Sabina je pravi tip istocnjacke zene pune senzualnosti.

Fag.il:~ d~~De';ie; i-~ Kri~~~I~b-;;le.~iY-;'_T~~~~I~~E~~l~i.-------_ ----- --_

A.H~j_E}~v_ac:j.E} .YisE}_l2.I.i~?-Q_g_s'y_Qii.pli_~]).osti_ma nego sto s~_Q_I}.~_g9_vorile 0 sebi, Osim oznaka istoka, sto je u njima, sve je drugo spoljasnje. Eadilq_ Jao "mistickl'J._kQi istoh'~jE2.J2j~J~vcey_ideill__im~~_2..na n_§R);1l_yJj_~_kl1j.iievl1Q9_t~i umj ~tnQsti: Sa~inj_nq_ glasno _i neuyijg.1l9_ispgJj.?-y?-pj §_IJn~YJl._!illJjub9-"yjg novQ, jer prije Bjelevea tako otvoreno 0 ljubavi od bosnjackih pisaea niko nije govo_i.lQ_,_Pre~~et iz turske knjizevncsti ili nasIti6~n-'I p~~t~J~;;_-I~;;;g1na~ITo"iTI senuzualnog pjesnika, Bjelevcev senzibilitet ima sve romanticke cari.

Opsjednut IjubavIj~----amor;-m: koji svojom mo6nom "zubfjom--raspaljuje strasti" podsjetio je na Pjera Lotija i njegovu Azijadu. Jugoslavenski Loti, kako su jos nazivali Bjelevea, uzdise za carima kceri Istoka, kao njegov uzor za ocima lijepe Cerkeskinje, u haremu cuvane i njegovane, netaknute Azijade. Moe j.e_)j_ypayi uBjelevca bezgrgnic.lla,pjenQlP.pOID_Q9_U glaY[ljj_ul)_?ck.Jlr:_~yl<:l_<iilV_Et _Qt.~<ie[lj~_i h?-I!l1Q..nizit:g.__§_vgjl,!.JjC;IlQ§.t.

J!JKLdI.J.Jgjm sunceui Ie zabE!Y_@ rOID_an lLQ_bjljgm_ci.etaJj~_o__§t_ygtrn.Qs!i_dv~j_e ctomovine glavn..Qg_j~ Yi~.J]&g()_._ll_£li.¢j.Q§.p1.Jl_Lp.I.Qfilimi:L_l!R_ust~~. Bjelevac u slobodnik.Jjubavl1~.Qpi§§.,_ rusi_kQQy'e_1].(::ij~_j._EkLd'! __ t,?:Q_l:l~.s prikaziyg.!lj a ljgbaynihscena.,

Pod drugim suncem je iznenadio svjezinom i originalnoscu svoga zasnova.

U vrijeme kad su posustajali glavni nosioei literarnog zivota medu Bosnjacima ovaj je roman bio toplo prihvacen i citan, narocito medu mladima.

_Ova p_~Y?:_ veca rQ_@g!l~§knEo..tyor:~_yi1l0 .. 9l;>j~yhsonaj~_1l_mtn.QL(l_914J_gQdil1i i zato nije imala odjeka u kritiei. To romanu, mada je bio rat, nije smetalo da

179

osvoji bosnjacke citaoce. Uspjeh djela ohrabrio je pisca na pisanje drugog romana koji ce u cjelini biti posvecen socijalnim i etickirn problemima Bosne i Hercegovine.

U novim drustvenirn uvjetima, na prekretnici izmedu starog koje je prezivjelo i novog koje je nailazilo, A.H. Bjelevac je za neko vrijeme napustio Orijent i paznju usmjerio na socijalne probleme. Vratio se bosnjackom selu i slikao ga bez idile i uljepsavanja. Drugi roman Ana Zolotti predstavlja organski nastavak teme 0 bosnjackim kmetovima i iseljenicima. U romanu je sire zahvatio probleme, socijalna osjecanja su razvijenija, poznavanje drustva je bogatije, a uronjenost u bosnjacku stvarnost potpunija. U ovom djelu nema izleta u aristokratska mondenska Ijetovalist.a, nema istanbulske atmosfere, sve se dogada pod nebom Bosne. Pripovijeda 0 seljacima koji jos nisu bili krenuli trbuhom za kruhom, vee su ostali da podnesu iskusenja koja su ih ocekivala u sudaru s novim oblicima iivljenja. Kao poreznik, A.H. Bjelevac je imao prilike da prati proces propadanja zemljisnog posjeda. Vidio je kako se imanja begova i aga preko noci otuduju, kako najplodnije povrsine prelaze u drzavni erar, a zatim u ruke kolonista Nijemaca i Madara. Sirornasenje je izazvalo drame i tragedije ljudi koji su u velikim grupama napustali sela i silazili u tek otvorene tvornice i pilane i zaposljavali se kao najamni radnici. Diferencirao je pojedine predstavnike klasa: irnucne italijanske kapitaliste koji eksploatiziraju drvna bogatstva i bosanske seljake koji se zaposljavaju u pilanama i mucno se privikavaju na nov iivot. Izmedu ta dva svijeta prikazuje bosanskog bega u ljubavnoj drami sa zenom direktora firme Zolottija, forrniravsi tako klasicni trougao kao osnovnu dramatursku polugu. U to vrijeme je ideja gradanstva medu bosnjackim intelektualcima bila u zametku. Masa kmetskog stanovnistva, prisiljena da prodaje snagu tudinu, jos je amorfna, u stadiju formiranja svijesti. Nejasna i maglovita socijalna opredjeljenja bila su objasnjenje za "grjeske" u podjeli uloga i zastupnika njegovih ideja. Izbor feudalca Hamdije kao socijalnog propovjednika i zastupnika interesa radnika, koji se odrice, mada sarno deklarativno, svoje klase, isao je za tim da se neutraliziraju socijalni antagonizmi. Ta "grjeska u osjecanju" bitno je uticala na tok drame, na dinamiziranje sukoba i njeno mehanicko razrj esenje.

Logika drustvenog razvoja tekla je mimo Bjelevcevih socijalnih dijagnoza i recepata. Kmetovi i seljaci su se pretvorili u najamne radnike. Poslodavci su im otvorili kantine i proces je poceo u krcmama sa cokanjima rakije na prljavim praznim stolovima, u zadimljenim prostorijama, s pogledima uperenim u neizvjesnost, u nista. Tako je navijestio jednu temu romana: zasto su propali i osiromasili Bosnjaci, a bogatili se dosljaci. Problem odnosa beg-kmet-kapital-rad u pocetku dvadesetog vijeka bio je cesta tema bosanskohercegovackih pisaca. Medu bosnjackim piscima toga vremena, kao sto su Osman Nuri Hadzic, Edhem Mulabdic i drugi, bila su formirana razlicita

180

glcdista 0 ulozi i uticaju Austrije na privredu i zivot Bosnjaka. Bila su rasirena vjerovanja da sva zla Bosni dolaze od stranaca, a i shvacanja da treba prihvatiti njihova iskustva u obradi zemlje. Poglede 0 tome iznosio je u kontrastnim slikama, u poredenjima starog i novog. U velikoj zelji da mu svijet izade iz zaklona historije, nskriticki je prihvacao iskustva dosljaka, ide alizirajuci strani, austromadarski svijet. Zato je zastupnik ideje 0 "klasnom miru" anahron, au umjetnickorn smislu neuvjerljiv. Pro dubio je suprotnosti izmedu nosioca feudalne ideje i socijalnog ideologa i zahtjeva novog vremena, ali licnost "naprednog feudalca" nije postala uvjerljivija. Kao pozivist A. H. Bjelevac je tezio prilagodavanju novom vremenu, oslobadanju od tradicije i prihvacanju novih formi zivljenja. Pisao je da Bosnjaci nemaju duhovne podloge, da su u dubokom drijernezu, bez vjere urad, da su indolentni, da robuju drugom i to robovanje primaju kao od Boga; zna se da ga kapital iskoriscava, ali to trpi, posmatra kako drugi bogato i raskosno zive od njegove muke, i to podnosi u uvjerenju da nista ne moze preokrenuti njegovu sudbinu. Bio mu je blizi lirski, psiholoski, cak i melodramski postupak u slikanju "ocevih ljudi" od sireg razlaganja ljudskog kompleksa.

Licnosti su svaka na svoj nacin tragicne i prornasene i zive u svom svijetu iluzija. Kao socijalni ideolog, akcionar i feudalac bez unutrasnje motivacije, glavni junak romana je bio sapet jos u pocetku konceptom neautenticne uloge istovremenog rusitelja i graditelja svoje egzistencije.

Viziju Bosne, posjednika i kapitalista A.H. Bjelevac je dao u ljubavnoj fabuli 0 ljepotici Ani Zolotti i njenom ljubavniku Bosnjaku. Fabula 0 idili ljubavnika nije donijela novinu. Tretman isti: ljubav, magija ljubavi, uzdasi, trpljenja. Orijentalni nacin prezentiranja ljubavne drame Evropljanke presaden je u evropski milje sa senzualnom junakinjom juznjacke prirode koja se nasla u zabiti gluhe, bosanske provincije. Njena ljubavna veza je iluzija i poslije kratkotrajne naslade i zanosa brzo se gasi. U biti romanticna, kao uglavnom sve licnosti Bjelevcevih zena - Ana vuce za sobom kob, misterij usahle ljubavi.

Od svih Bjelevcevih romana Ana Zolotti je najbliza zivotu i problemima Bosne prvih decenija dvadesetog vijeka. A.H. Bjelevac je prvi zapazio tazak polozaj radnika i u svom djelu prije Hasana Kikica pisao 0 dva svijeta, svijetu bosnjacke sirotinje, koja se proletarizira i Evropljana, koji su dosli kao koloni, zaposjeli zemlju i ljude doveli u tvornice da im sluze za nadnicu.

U Minki, koja je imala sirok odjek, nastavlja da ispisuje Bosnu i Orijent, da tumaci rnalovaroske drame i irrtimrie tragedije. :Q{;_blj~~rQtY;I~_nHe=u_e_gD 1Ui£~~lQ_~Qj~=dj_~I~~=;~~.kriy~--~t;.diJ-etig~og~i_sQ;jjaln_c>g_j).g.4g_.90s~nskig begova. Dileme 0 zemlji i kmetovima vee su drasticno razr ijesene. Na zivot-

g_ci_pozor_:nici jebE)"g koligubTsocGalne'k:9m'pas~"i p~TagAhpo~~rlj-;_--1!~RI9pa§t. Sa_§iI.;:;t_§_Cll .. §}}alitiC_ar13_i suplil:n:og.RS_ih91Qgai_z'yodi._p.~goyic_l,!Mi:g1c}l_iz_ni~l?:c)g kl.?-_§nog_2_J5::~ilj.§l_!.l:?: s,j.E~ :e<2z~Enicu .ti~ota i P!'::l_ ti j ~E-?:_!lj~l1..~.E.~~ig.~I!l0m i

181

varljivom hodu za srecorn. Zagledavsi se_dubl.@__u n'enu intilIl_~,.__yidio j..§U:1onizenu i nemOeA...l!.. . .1L.!lllak_Qj bor_bi z~_mjes..t.Q_ILQq_sunc_e_lll,__z._q__SYQj~_ljudsk_Q dostQj.fl.ns_tyg.

A. H. Bjelevac je evoluirao u pravcu usvajanja ideja nove gradanske klase. Ne sarno u sirini zahvacanja drustvenih pojava, vee jos vise u kriticnom odnosu prema slojevima bosanskog begovata. U tom smislu Minka zriaci dalji rast pisca i predstavlja znacajan iskor acaj u umjerrticke sfere. U romanticko-Ijubavnom dekoru_QQgadai1Lp~rame i d_ysevni_z_i'C.()t likova. U ponore ljudskih drama nije se usudio unositi, kako je sam napisao u casopisu Biser, u strepnji da ga "krivo ne shvate". Stoga je pricu obojio izmaglicom i locirao je u psiholoski medij. U eksplikaciji i narativnim pasazima pricaQ__je 0 tuznoj historiji mladog~Ei_g.9-_,jos tuznij_Qj~gQyici_Minki, ucitelj_ig Lini, subasarna, mladoturskim prvacima. Iz price je izvirala stvarnost zi~ota u B~~i, je_dva~l?ipXQpij_aJ~6-l9:'Q;---gust~_sI2je~eQlilodram§_ki4 ilY~otnih situacija ljudi uhvacenih u st~2d_g~hlieI1ja nacionalnih i ideoloskih orijen_tirai u o~e-ki-;~pj~ starih dobrih _yr~meg1l_~j_g)_lll.§du1iIllt2lis\l....E9i~~U~._ Ziv-

jelo se jos na velikoj nozi, kmetovi su bili pcslusn], donosili "begujJg_govo,

. c~i'2d-c~I'~~Q"~-~~I -9;t-~iiI~lit-;4k-;;-' ~'~1LPLeii yj_~i;-~ ~_ ci_~~~ ~j~t~- za s~be,

prepustivsi se stihiji vremena, bosanski begovi su iz dana u dan bili blizi tra-

-ged131~~~~YJ~~~L~it~~iliii~_cH;:E:i2i.R;loz;~-:-T-;_koT~n?c_'pJ'.~I~tIlic.i_yijeka vidio_BoslJJJ.,_ Rom_a_l1. ticar I20_opjg_ca:g.j_1J.,_Qnj_5)_1l.Jj_1J.b~_i_ vidio~!!l§._~acij u lj ud~~_g.§_r:.~~~ .. _l!__1J.Jj~b.3YIJim muka.~~~_jadima najvece covjekove rievolje. Poetika mu je podrazumijevala "i~t~cnj~cki-~If~;;-'- Po-;:izmu--na-drame s Istoka,

_s_ac:lr~i!U~_P9_PLll"y'j1u...1?iQ__Q.u.g_ t~j__gi _ i _gggnetnih Ijucl_~ih s~:dbi·na-. "K~~i~kteristika djela je bila u ideji 0 emancipaciji Bosnjakinje i njenom oslobadanju .odprcslosti, '- - . - ... ---. ------- --_ .. - _- - -

Uporednim prikazivanjem zivota u Bosni i Istanbulu izlazio je u susret onim bosnjackirn krugovima koji su jos okretali pogled prema Istoku, dokazujuci da emotivne veze Bosnjaka iz Bosne s nekadasnjorn metropolom nisu bile sasvim iscezle. Zato zbivanja u tim vremenima i dogadajima "imaju teznju historijske dokumentarnosti". U osnovi romana je drama EmineMinke Zuhrie, travnicke begovice. Odatle se racvaju tokovl U vise pravaca is n'enom sudbinom povezujuse sudbine svihlicnosti: uCiteljic-e Line, NacTl-be a Beheet-be@., Sa~~~-i~~~ili-omh kO]l su se upleli u njen ziv~ Najznacajnija i literarno najubjedljiv-ije je prikazana drama MInke,- nje'ne

traume i snatrenja.·- --- -- - .. -----. ~ - - -

Drugi dio djela ispunjen je panoramom dogadaja vezanih za mladoturski pokret. Dogadaji, nacetCu- djelu Pod~ suncem, finalizlra]ti se -tako-sto trijumfuje ideja mladoturaka. Roman je kom oniran kao psiholoska ljubavna drama. Kao portretista, ispisivao je psiholoske skice i Siluet-e li-

kava Crehraoz·aplete. Prv_o ie. i§;p_Jjgl,o dr_q.!llu,_A_~tim motivirao postupke glavnih ju_naka. Suoceni smo taka sa zbivanjima kojima nisu poznati uzroci.

182

Sudbonosni preokret pokrece licnosti na djelovanje i iskazivanje individualnosti, alTmi ne-sudfelujemo~to-me. Ne inamo-;a:§tO'se--mladibeg-tak-o nena-

--_- - ~---.- -_ ---_ ... _._---_-- __ ._--_. -_ --.---~---.~- ~-.

dano_Qd_ly.c~j.§_~_pr!hvati Minku__kgtCU.§._t~k;Q..J;lalekQ. od l),je. Taj Cin vre!lle-

nom Ilo§.taje §_l!c!~.Il0.§.§:~ L9-oprinosi da se oko njegakoncentrira dr amski za let ~Qj_i_I.<'!.zjasnj?ya sve sto_s~ u_ro_m~nuz.Q.i~a. U zivotnUJ2ozornieu j~uveo zellU koj a .bezgJf!.§'.QQ_lglzuj~_S_Y_Qj_l!_llgllt;~.r.!lj.':1:..._c!!"9-IJ:?_u. ~or~do_§ Milll\:inQI!l_ q;r.?mom,_Eikla je _n~)Va g~zij~_~!:ece nielJ..9g bega s_':l_ci!~jic;om_)!ilJ.()!ll' ~ug likova se tako prosiruje, klasicni trougao je dobio nove clanove, ali drama zbog toga ~nije postaTa- ciublja.-1Tdrugon; dljelli tori~~an~-~e-~~p~;av;: i ~az'liva na dugu

- trast~_gjjlvu I>ri.~u. - .-- ... . - - _. - - _. _

U pisanju ovog romana ispoljila su se literarna strujanja (hrvatska moderna i simbolizam kod Srba) koja su razbijala optimisticke tonove. Kao svojevremeno u Slicicama i profilima, niko od likova u Minki ne zivi. Blizi S\1- shvac~nju bivanja kao apl'_urda..i besmisla neg.Q...pravom_ ~i~.£tu. Sasvim konkretne situaeije u koje je postavio likove je razvodnjavao, stvarao simbole od kojih je pI eo pricu 0 iluziji zivota. Pod nebom svoga zavicaja Minka olicava teznju djevojke iz "visokog roda", dok je u ambijentu Istoka misticka kci, kao sve zenske licnosti. Minka se ne miri sa svojom sudbin_()IlJ., predavajuci se njoj ona nece ugasiti ljubav u sebi. Pravo osiecanie Minke nije odred_eno, .l1a..jblize 'e oz.paei~ruzie?.tllg_~.ip_u.§tosi. Oko nedogradenih dvorova koje je njena potajna zelja bila nacrtala vihorili su se "vjetrovi i erne aveti". U tom svom

_oformljenju ostala je do kra..ji!.._I_:()!JJ.antic_ko-tajanstv~!1a,_~p..!_ed~iC!_ljiv_~_i egzaltirane osje~j_g9s~t.

Konkre!njje i uvjerljivije j~ prikazan nje!1a_s.:gpJiJniga_u ljubavi, u.<5_iteljiea LiD-a Jagdiceva. Okronuta .. iivot.u, reall)a,_Q.alcLraciQnaJna,_ona je.nlicenje suprotnog tipa Bjelevceve zene. Takva zena mu je bila strana, prikazao ju ~kaO;;odern~i sa~r:em'e~u_ ~.eit~~ osloQ.~d-e~u-=-kQ_iiile1{~jJ~bavi~ Njena veza s begom je prirodna, u nju je unijela strast zene, ali ona nema bliskosti sa spiritualnim vapajem za dusorn mladog bega. Dok-tophna--grlj"e--njeno ~!c~, j_()~~~je _l)rig~$_~n._glas ¥rlvnje'sta- CiD_l iv_Q}_oLQIiIiteJjici. Kfld su sepo~ele hladiti emQgij_~_i_§tras.t,. njenorn I?cionalu_o.ffi.p_rixodoffi_p_Qcinj_e_go.sp_odarjti religiozno o~j_eca!1.j_E) grijeha. Griznja savjesti rashladuje njen erotski demonizam.

U sjenei Minke i Line jernladrbeg, lie~ __ sEmogo poroka i ~ah.~_~a,Jmo krivae za ~~dbi~u ~nke,. cak...i_Lin~, ali retorika ometa da zavirimo u dubinu njegovog prozivljavanja, Osieca da vrijeme odmice, da je starQ__nep-0V...IfttIlo proslo, ali nece da prizna poraz kao gospari Iva Vojnovica u Dubrouachoj trilogiji. Bjelevcev vlastelin ima gotovo netaknuto imanje, racune u banci, ali

ne ffiQi.§. da se izvQ~e od-rastakatiJi:iI-s_ebi s~~o-~:Bc)§nJa~kaknjlIe~ilostT;nala je izrazitije likove begova, stvaranih po uzoru na narodnu poeziju. Bjelevcev ~g je ~zet i~ stvaT~nosti i karakteristican je, mada mozda nije sasvim tipican za vrijeme u kojem su begovi bili nepripremljeni za nove dogadaje.

___ _ ' ,_ -->- ,~. ~o~~.__, __ _ __ , . __ ,~ .. ~ _ _

183

Minka je _tu~Dg_pQ.er_na 0 tajansJvenim, nijergim_i_mjg~senjll!. ziv_otim§:, poema 0 nesp_QkojnilIl i niiEOPlim_dusar_na koje ziy_~ JuiJ.!g9m_O_c~kiyanju srece kQja nedol1i?:i,_p_Q.~.mJLQ_:t:azo~aranim licnostima i .skrivenim .patnjama bez hroptanja i~§5!"_A.H. Bjelevac je kombinirao razlicite literarne postupke, uz poetski sugestivne pasaze i realisticke detalje, vjerne opise likova i prikaz drustvene zbilje prvih godina dvadesetog vijeka, nailazimo ceato na melodramske i sentimentalne sizeje pune bizarnih sadrzaja. Ugadajuci publici, njenom jos neoformljenom estetskom ukusu i prepustajuci da ga mame tajne koje nije mogao da do kraja dokuci, opterecivao je radnju iz lisnirn detaljima iz patoloske sfere psihijatrijskih klinika bez pravih motivacija i uranjanja u ono neobjasnjivo nepoznato u ljudskoj prirodi.

U nizu romana u kojima je varirao temu 0 zeni i dvije sredine Melika predstavlja krunu spisateljskog umijeca ovog pisca. Od svih knjiga Melika je zgusnutija, ostvarenija, jezicki, idejno prociscenija, umjetnicki cistija, psiholoski dogradenija, s atmosferom i licnostima koji se pamte i dozivljavaju. U njoj je potvrdio sposobnost senzibilnog analiticara zenske duse, psihologa i poznavaoca mentalnog, psihofizickog bica zene, Obuhvatio je siri prostor, posmatrao Zivot u prekretnom vremenu, traZio objasnjenje i naznacio historijske premise, razjasnio porijeklo dusevnih lomova i drama svojih Iikova, Dokazao je da nije samo zabavljac i senzibilni pripovjedac 0 ljubavi vee i angaziran pisac koji ulazi u sustinu drustva i covjeka,

Prikazao je Sarajevo poslije Prvog svjetskog rata i magicnu moe mase - carsije, javnog mnijenja male hercegovacke kasabe, te moralno i materijalno propadanje i filozofiju zivota bosanskog plemstva. Pratio je sudbine ljudi, intimne kutke duse, iznutra ih osvjetljavao i prikazivao njihovo gledanje na zivot, njihovu psihologiju i filozofiju. Posmatrao ih je kad im se ucrtavaju bore na lieu, kad im se u rijetkim casovima prozracuje radoscu ili sjenci sjetom i vr aca nada kratkotrajne iluzije. Intimno identificiranje s licnoscu davao je neki ispovjedni karakter romanu. Melika "sumira" zivotna iskustva i prezentira ih u formi dugih poetski intoniranih solilokvija, koji iskazuju njenu dramu i apsurdnu situaciju. Vezana je za tradiciju, trpeljiva i realna, ali s pritajenom nadom da ce se pojaviti covjek iz njenih snova. Melika je "sama po sebi bila njezan cvijet, njeno razrnazeno siroce ... u zivotu ne poznavase nista drugo osim radosti, veselja i uzivanja", Taj "njezni cvijet" dolazi u staru kucu Ahmed-bega Srebrena nacetu crvotoCinom. Stari Srebren, bosanski Glembaj, citave noci provodi po pijankama rastocen u svom bicu, naturalisticki ogoljen do bezvrijednosti.

U liku Melike ostvario je najveci literarni domet. To je bila prava mjera njegove snage. Fragmentarno skiciranje likova u kratkim potezima, brzina i improvizacija u komponiranju situacija zamjenjuje sada slikarska paleta koja prenosi uvjerljiv dozivljaj tragike zerie. Nutrina njena je produbljena u okviru vee okusanog prosedea. A.H. Bjelevac slijedi tok psiholoske naracije

184

i nazriacava profile licnosti koje posmatramo kako trpe od naslijeda, u stalnom raskoraku izmedu snova i realnosti. Kao da su izmaglice, tankom koprenom odijeljeni od stvarnog iivota. U njih se uvlaci sumnja, skepsa. Od nemira u sebi, od zudnje za idealima ne mogu da se prilagode. Zive kao u nekom provizorijumu, krajickorn oka okrenuti nadi. To je neki polusan, omama, polufikcija i poluobraienje. Melika sanja covjeka, pjesnika, on zna sve njene tajne, sapuce joj ih, toga pjesnika ona ee jednom sresti u iivotu, ali mu nece reci da ga voli. To su tajne njenog srca, od njih iivi, a kad izade iz srca, otudi se i ljepota se gasi. A. H. Bjelevac je napustio svoja shvacanja i od simpatija presao na otvorenu kritiku okostale feudalne klase. Liberalnih nazora, on je svoja opaz anja zasnivao na konkretnim podacima i otkrivao zablude begova i njihove iluzije, prikazao mucno radanje novih snaga, riapustanje bastinjenih klasnih podjela na begove, age, subase, kmetove, izmedu kojih se kao nova snaga vee pojavljuju trgovci, Cinovnici i intelektualci. Iako ne posve izvorna i nova, ova opazanja u svoje vrijeme bila su smjela i prihvacena kao poziv da se promijene gledanja na brak, na ljubav, na odnos muskarca i iene. Naturalizam u prikazivanju bosanskog bega u oprecnosti je s idealiziranim, ruzicastim nastrojenjem Melike, moderne iene, koja dobrovoljno odlazi u izgnanstvo zabacene hercegovacke kasabe. A. H. Bjelevac se zadovoljio njenom slutnjom tragike i nije pruzio tamu njene drame, to rnucno osjecanje da iivi "kao prodana", osjeca "svu niskost i svu slabost zenskog roda".

Bjelevcevo prikazivanje iivota, njegova spisateljska avantura i pisanje o onome sto je za vecinu bila tabu tema doveli su do neminovnih sukoba sa sredinom, s ljudima koji su se na njega okomili nepromisljenim gestovima, uvjereni da on skrnavi tradiciju, da prekida vezu s onim sto je za njih bila svetinja. Pisca prepoznajemo u ljekaru, filozofu i intelektualcu, tr aziladki disponiranom humanisti i sanjaru. Pisao je kako nestaju sedrvani, kako su se mahale skupile pod teretom godina i vijekova. Melika je ispovijest 0 ieni i hronici iivljenja bosanske provincije. Uvjerljiva u grcu i pcnizenju ispripovijedala je tegobnu sudbinu iene koja se zanosi iluzijama. Otudena od svog zavicaja, nasla se u stisnutom prostoru i apsurdnoj iivotnoj situaciji, potvrdujuci da za sudbinu i tragiku nije kriv svijet, kako misle Bjelevceve licnosti, nije krivo samo vrijeme i no vi drustveni odnosi - tragika naseg zivota je i u nasern bicu.

Roman Rene Logotetides nema ni sadrzajnih ni idealnih spona s vremenom i iivotom svijeta Bosne. BoraveCi u Turskoj u prekretnom dobu njene historije, A. H. Bjelevac je pratio razvoj medusobnih odnosa Grka u Turskoj i Turaka u Grckoj i drustveni rad njihovih nosilaca. Tema 0 slobodi za narode koji je nemaju bila je nova u opusu A. H. Bjelevca. Rene Logotetides jedan je od rijetkih romana u nasoj knjiievnosti kojem su tema ljubav i nacionalne ideje pripadnika razlicitih naroda, u ovom slucaju susjednih, koje

185

je historija razdvojila i ciji je nacionalni antagonizam pruzio dramsku osnovu. Rene Logotetides je revolucionarka i nacionalistikinja, vrlo inteligentna djevojka. A. H. Bjelevac prikazuje zakulisne poteze mladoturskih i mladogrckih prvaka, opisuje intrige i antagonisticko djelovanje pojedinaca koji su svoje ideje zaodijevali u nacionalno ruho i pateticne rijeCi. Publika je prihvatila ideje 0 naciorialnoj toleranciji, poruku 0 slobodi grckog i turskog naroda, misao da ni Turcin ne moze biti slobodan ako Ermenin i Grk to nisu, otupljujuci tako nacionaine antagonizme i iznoseci ideju nacionalnog pomirenja i saradnje. Na podlozi dvije nacionalnooslobodilacke ideje nastao je roman 0 ljubavi grcke naciorialne revolucionarke, pripadnice mladogrckog pokreta Rene Logotetides i turskog nacionaliste Ihsana Sururzade. Neobican, pun iznenadnih obrta, u postupcima koji nisu uvijek ocekivani i motivirani ~ roman je donio prepoznatijiv Bjelevcev svijet, makar i odvise sentimentalan i romantican, ali njegov svijet.

Roman Zidanje srecnog doma Bjelevac je objavio 1934. g. i mada je zivio jos cetrdeset godina nije se vise oglasavao. Radnja je locirana u austrijsko, mondensko ljetovaliste Semering, gdje je nasao kipara i profesora Vida Rezaka, obrazovanog na izvorima evropske misli, osjecajnog umjetnika, ali s nakalernljenim osobinama fantaste i mistika. U Semeringu Vid je sreo zernljakinju Elzu fon Brunicki i postavio joj pitanje: da Ii je sr ecna? Od toga cas a sve ide ka gradenju idealne veze ~ bracne zajednice Elze ~ J alZe i Vida i odgovara na pitanje 0 sreci. Da li je sreca u tome da covjek dobro zivi, da bude bezbrizan, da ima "svakidasnji hljeb", da li je nasa sreca prividna, da li je obmana?

A. H. Bjelevac je bio pred ispitom: artistickim i socioloskim. Pred potvrdom pisca zabavne literature, egzoticnih sadrzaja i istinskog pripovjedaca. Bjelavcev pogled na zivot zasnovan je na romantickorn osjecanju proslog vremena. Vidu Rezaku je svijet "pocupao crvene znakove s pitomih polja, okaljao beli durdevak i satro zlatno klasje svojim kopitom". Umjesto "sitne proljetnje kise", zivot mu je pruzio suze, umjesto "sunca i svetlosti, mrak, mesto lahora nocnog, zlobu, mesto tajne nob - blud drustva''. Roman 0 sreci se stvarno nije dogodio, teorije su nudile gotova rjesenja, a realne licnosti pretvarale se u idealizirana stvorenja. Srecu "pronalazi" u individui, nezavisno od organizirane Ijudske zajednice, apstrahujuci pri tome zriacajne socicloske kornponente, od kojih zavisi sreca, pa i ljubav,

Postavivsi tezu 0 sreci, A. H. Bjelevac je bez obzira na sumnje i dileme, na relativnost pojma, nuzrio morao zapasti u idealizaciju, pokazujuci malogradansko poimanje sr ece. Roman 0 sr eci pisao je u godinama kad je vee bio priznat s iskustvom pisca ciklusa romana i pripovjedaka. Nije napisao umjetninu od osobenog znacenja, ali je dokazao sposobnost i snagu da zaviruje u sustiriske pore zivijenja i uvjerio nas da umije prikazivati licnosti i otkrivati ih u psihologiji i unutrasnjern sklopu. N a primjeru ovog romana

186

vidjelo se da je napustanje zavicajnih tema ostavilo trag u njegovom pristupu zivotu. Izgubivsi spone s Bosnom i Hercegovinom i njenom stvarnoscu, univerzalnost teme i misli nisu rriogli udahnuti djelu toliko zeljenu autenticnost. Tako je iz njegovog djela iscezlo ono sto je bilo i jedino izvorno - povijesna i egzistencijalna zbilja bosnjackog svijeta u Bosni i Hercegovini.

A.H. Bjelevac je postavio temelje romansijerskom radu u bosnjackoj knjizevnosti u smislu daljeg oslobadanja od lokalnih tern a i odnosa prema historiji i proslosti. Snaga mu nije bila u refleksiji, vee u zabavnom pricanju ljubavnih i egzoticnih sadrzaja. Sve vrijeme pisao je jedan te isti tip romana, drustveno zabavni, i osim u posljednjem slikao isti svijet.

Nacionalna obespravljenost i pauperizacija bosnjackog gradskog stanovnistva, izmedu dva svjetska rata nisu mu bili podsticaj za pisanje, sto je bilo povod jednom kriticaru da njegovo pisanje kvalificira kao lahko zabavljanje i jeftini romantizam, mada preostro i sa stanovista pogleda takozvane socijalne literature.

A. H. Bjelevac se nalazio pred pitanjem: kako pomiriti vlastitu ideolosku usmjerenost s konkretnim drustvenim djelovanjem u realnom svijetu. U tom smislu u njegovom djelu kao neposredna slika stvarno jedino su izvorna svjedocenja 0 iskoriscavanju bosanskog prirodnog bogatstva, 0 iseljavanju i drami bosnjackih iseljenika, 0 kolonizaciji Bosne i dr. Izvan tog neposrednog direktnog pogleda on je u svojim romanima tragao za intimnim dilemama i skrivenim nemirima. Pisao je 0 zeni s postovanjem, mada jednostrano, gotovo sarno kao ljubavnici, mnogo manje kao majci i intelektualnom bicu, Slijedio je misao Friedricha Nietzschea 0 zeni koja je "zeljna i nema nista strasno, tajno i nemoralno u tom suparnistvu, jer ljubav, ljubav potpuna i velika u svojoj cjelini je priroda".

Dok mu je pristup zivotu i problemima odisao svjez inorn i novinom, a pisanje modernoscu, imao je priznanja kriticara i podrsku citalacke publike. Kad se u drustvu promijenio odnos prema proslosti i tradiciji, on se sporo mijenjao i jos sporije prilagodavao novim pogledima na knjizevnost i urnjetnost. Tako su postepeno presusili izvori iz kojih se napajao i koji su bili bitni za njegovu literaturu. Knjizevno djelo A.H. Bjelevca nije u cjelini odoljelo izazovima vremena i novom estetskom ukusu. Rijec je 0 piscu koji je bio tumac svog vremena, registrator drustveriih prilika, zivota na razmedi vijekova. Kao umjetnik dokazao je da je posjedovao smisao za komponiranje, razvijanje radnje, razrjesavanje konflikata, za prikazivanje atmosfere i otkrivanje likova. Kako je u pocetku dvadesetog vijeka bilo u modi, narocito u djelima njegovih uzora, on je pripovijedanje razvlacio u sir inu i fabulu opterecivao romantikom i bizarnim detaljima. Stalno forsiranje tempa pripovijedanja i prosirivanja radnje i gotovo identican model kompozicije ucinili su da mu djelo malo zadire na siri prostor ljudskog bivanja. Pisao je 0 zabludama i iluzijama starije generacije. Dolazio je tako u sukob i nesporazume

187

sa savremenicima i bio sklon da smanjeno interesiranje za njegovo knjizevno djelo objasnjava potisikivanjem od strane ideoloskih protivnika.

Poslije odlaska iz Bosne, ubrzo je prestao objavljivati. Pojavio se kao autor velikog rukopisa 0 sirokoj slici Bosne, 0 nekoj vrsti rekapitulacije cjelokupnog djela, ali taj rukopis nije bio objavljen. Nije se ukljucio u tok knjizevnosti poslije zavrsenog Prvog svjetskog rata ni tridesetih godina, kad se rasplamsavala borba za moderan izraz i tretman po uzoru na knjizevna strujanja u Evropi, stoga se 0 djelu ovog pisca moze govoriti kao 0 djelu zavrsenorn tridesetih godina naseg vijeka.

CPredgovor knjizi: Abdurezak Hifzi Bjelevac, Minka, Bosnjacha hnjizeunost u 100 knjiga, knj. 32, Preporod, Sarajevo, 1996., str. 5-22.)