You are on page 1of 211

Prof. dr.

Avdo SOFRADZIJA
Prof. dr. Dubravka SOLJAN
Prof. dr. Rifat HADZISELIMOVIC

BIOLOGIJA
ZA I RAZRED G1MNAZIJE
III izdanje

IP "SYJETLOST"
Zavod za udiben ike i nastavna sredstva

SARAJEVO, 2000.
Izdava!!: IP "SVJETLOST" d.d. Sarajevo
Zavod za udfbenikc i nastavna sredstva

Direktor: Scfik ZUP(;EVIC

Za izdava!!a: Abdusclam RUSTEMPASrC

Urcdnik: Mr. Esad MASLIC

Rccenzcnti: Nadija HADZIMEHMEDAGIC


Dr. Rizo SIJARIC
Mr. Ljiljana AGOSTON-TASIC
Vera PRASKAC

Lcktor: Mahira DELIC

Korektor: Habiba IBRAHIMAGIC

Tehni!!ki urcdnik: Ruf ica RIOROVIC

Naslovna strana : Dizajn "TRlO"

Strut ni konsultanl: Salim OBRALIC

Stampa: "DOM STAMPE" Zcnica

Tira!: 10.000 primjcraka

CIP - Kalalogizacija u publikaciji


Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, •
Sarajevo

57(075.3)

SOFRAD!IJA, Avdo
Biologija : za I razred gimnazije / Avdo
Sofradfijn, Dubravka Soljnn, Rifal Hadfiselimovic.
- 3 izd. - Sarajevo: SvjeLlosl, 2000. - 208 SIr.

ISBN 9958-10-224--2
I. Soljan, Dubravka 2. Hadiisehmovlc, Rifal
COBISSlBIH-1D 7905542

Fedcralno Ministarsrvo obrazovanja, nauke, lrulrure i sporta, Rjesenjem broj 03-38-9-2426/00


odobrilo je ovaj ud!benik za upotrebu .

Strogo JC zabranjeno svako kopiranje, umno1avanje i pre ~Iampavanje ovog udfbenika u cj elini
ill poJedmlh njcgovih dijclo a, bez odobrenja izdaval!a.

I B 995S-10-224-2
BIOLOGIJA - NAUKA 0 ZIVOTU

Definicija biologije
ledinstvo live i neZive supstance
- osnovne specijienosti Zivih bica
Podjela biologije prema "predmetu" i problemu proLteavanja
Polozaj biologije u sistemu prirodllih i drustvenih nauka
OpCi naueni metod u biologiji

lliologija je nauka 0 Zivotu - 0 organizaciji i funkcioniranju zive supstance.


od nivoa molekule do svekolike biosfere. Proucava zivotne pojave i procese. od re-
konstrukcije prapoeetaka zivota na Zemlji, preko savremenih zivib bica, do
predvidanja njihove daleke bioloske buducnosti. !me biologije je izvedeno iz slo-
zen ice grCkih rijeCi bios (=zivot) i logos (=znanje. ucenje, nauka).
Biologija, dakIe, proucava zivot i njegovu prirodu. A sam zivot - sta je to u
stvari? U sustini, Zivot je osobeno organizovan i funkcionalan slIstav prometa lIIa-
terije i energije: zivot je neprekidni merabolizam. Ziva bica su zivotno vezana sa
svojom okolinom. Iz nje crpe i u lljU vracaju materiju i cnergiju koja je ncophodna
za odriavanje tjeiesnog UStfojstva i funkcije. Trajnirn prekidom tib matcrijalnih i en-
ergetskib veza, nestaju i elemcntami uvjeti za odrzavanje zivota i ziVOlllih procesa.
Osnovni nezivi (abioticki, neorganski) sistemi su atollli i molekule, a Zivi (bio-
tiCKi, organski) - celije i organivni. Atomi i molekule su, medutirn, osnovne jedinice
hemijske grade i jednih i drugih sistema. U zi voj supstallci se ne susrece nijedan
bemijski element koga nema u njenoj abiotiCkoj sredini, sto takoder, na svojevrslan
nacin dokazuje i ilustrira neraskidivo jedinslvo zivih i nezivih sistema u prirodi.
Medutirn, u ostvarivanju organizacione i funkcionalne samoregulacije i samo-
odriavanja zivih bica, ziva supstanca ispoljava nekoliko bitnih osobenosti po Kojima
se razlikuje od bilo kog abiotiCkog sistema. Hel/lijska i organizaciona struktura zivih
bica obezbjeduje neophodne uvjele za odvijanje metabolivna kao njihove temeljne
funkcije. Sva ziva bica takoder imaju svoju irulividualnost, oblikov,Ula su i organi-
zirana u funkcionalni sustav, koji se oznacava kao organizam, jedinka iii individua.
Individualno samoodriavanje se ostvarujc putem slozenog sistema bioloske samore-
gulacije, koji omogucava da se, uprkos trajno promjenljivim uvjetima zivotne sredine,
osnovne zivotne funkcije prilagodavaju i odvijaju u okviru podnosljivih granica. Za

3
fiva bica je karakteristicna i pokretljivost cijelog organizma il! ~jego~ib po)~di~
dijelova i struktura. Samo se ziva bica ravnnoiavaju - reproduclf~JU. ~ J edn~ 11.1 vIse
sebi slicnib potornaCkib "kopija", koje nasljeduju osnovna karaktenstlcn.~ svoJs~va ro-
ditelja i njibovih predaka. Time se ostvaruje dugorocna rnedugeneraclJska blOloska
veza, odnosno kontinuitet i opstanak vrste kojoj pripadaju. Sarno se ziva bica radaju
(zacinju) i na poseban nacin rasl!l, razvijaju se, stare i ulllirll; za razliku od abio-
tiCkih sistema, zivi su osjetljivi i sposobni da svrsishodno reaguju na razlicite po-
draiaje iz okoline.
Na osnovu izlozenog, mogu se uocili tri sredisnje i terneljne svojslvenosli zi-
vib bica: autonomnost, autoreglilativ/1ost i autoreproduktivnost (grC. aulos=sfun; auto- pred-
metak u slozenicama sa znacenjem: sam, sarno, vlaslito), dok sve ostale specificne
manifestacije zivota u suslini predstavljaju oblike i posljedice njibovog odrZavanja
Drugim rijecima, centralne i najbitnije osobenosti sveukupnib funkcija posebno or-
ganizirane - zive tvari su : individualna samostalnost (samosvojnost, samobitnost) i
sposobnosti samopodesavanja (samouskladivanja, samoodriavanja) i samoponavljanja
(samoumnozavanja, razmnozavanja).
Podjcla biologijc prema "predmetu" i problemu proucavanja jos uvijek je uo-
bicajeni pristup sistematizaciji ove razgranate nauke 0 zivoj (organskoj ) prirodi, iako
na savremenoj razini razvoja nauke ima niz nedosljednosti i manjkavosli. 0 nekima
od njib bice rijeci u narednom izlaganju.
Podjcla biologije prcma "prcdmetu" prouCavanja j e posebno "osjetljivo"
podrucje. Tako je savremena sisternatika odavno napustila kl asicnu podjelu zivog svi-
jeta na biljno, zivotinjsko i Ijudsko carstvo, u najsiroj upotrebi je j os uvijek podjela
biologije na odgovarajuca glavna podrucja:

botanika - nauka 0 biljkama,


zoologija - nauka 0 zivotinjama
antropologija - nauka 0 covjek.'U.

Modema nauka je, nairne, dokazala da i ovdje. kao i u dru (J irn pokusajirna
~vlacenja jasnih granica unular jedinstvenog sustava, pojcdine karakl:ris ticl1c skupine
nIJe .mo~u~ (~aucno. op~~.vdano) svrstati ni u j ednu od strogo defin iranih kategorija.
U blOloskoJ slstematIzaclJI takvo svrstavanje j e posebno problemali cno kod virusa i
gljiva, naprimjer.
Bez obzira na to ~ako definirali najsire skupine bioloskih nauka, unutar (iii
van) njih se, prema "obJeklu" istraiivanja, moze izdvojiti vise naucnib disciplina
(lab. 1) .
. Takoder. treba nap~menuli da se, na osnovu odredenib zajedniCkih svojstava
org~1Zama. k?Je. proucava.Ju, pomenute nauke povezuju u zajedniCke cjeline. Kao ilu-
stratlvTII pnmJen mogu posluziti

mikrobiologija - nauka 0 mikroskopskirn orcranizrnima


(virusi, bakterije, protozoe 'ltd.) i
parazitologija - n~ 0 parazitima (od jednOCelijskih do najsloienijih. oblika),
kOJe se bave proucavanjem bioloski izuzetno heterooenib
skupina organizama. 0

4
Tab. 1. PREDMET PROUCAVANJA OSNOVNIH BIOL05KIH NAUKA

Nauka Predmet prou~vanja Nauka Predmet prou~avanja

Viroiogija (virusoiogija) Virusi Protozooiogija Pra!ivotinje


Bakterioiogija Bakterije Entomoigija Insekti
AJgologija Aige Malakoiogija Mekuki
Mikoiogija Gljive Ihtiologija Ribe
Lihenoiogija Li~ajevi Amfibiologija Vodozemci
Briologija Mahovine Herpetologija Gmizavci
Pteridoiogija Papratnj~e Omitoiogija Ptice
Antofttoiogija Cvjetnice Mamalioiogija Sisari
i druge.

Podjel;l hiologije prcma problemu prouCavanja poCiva na sistematizaciji ka-


rak1:eristicnih podrucja proucavanja organizaciono-funkcionalnog ustrojstva, stupnjeva
ekoloSke integracije, promjenljivosti i evolutivnog kontinuiteta bioliCkib sistema. Zato
se, uz zanemarljive izuzetkc, te oblasti mogu odnositi na gotovo sve pomenute na-
ucne discipline (koje su odredene "predmetom" proucavanja). Prema ovim kritcriju-
mima, takoder je definirano vise osnovnib bioloskib nauka; neke (najopcije) su pri-
kazane u tabeli 2.
Poloiaj biologijc u sistcmu prirodnih i drustvcnih nauka primamo je odre-
den njenim sveukupnim doprinosom optoj materijalnoj i duhovnoj kulturi covjecan-
stva Od svojib prapocetaka, nairne, covjek nastoji da pomno osmotri i prouCi svijet
oko sebe, da spozna njegovu prirodu i sustinu, a steeena saznanja usmjcri prema
svojim interesima i potrebama. Materijalna i duhovna sfera su, medutim, u tolikoj
mJen slozene i medusobno povezane da se u odredenim istraiivanjima mogu posma-

Tab. 2. PROBLEM PROUCA V ANJA OSNOVNIH BIOLOSKIH NAUKA


Nauka Problem proucavanja

Moiekularna biologija Zlvotne pojave i procesi na nivou molekula


Citologija Bioiogija stanice
Histologija Biologija tkiva
Embrioiogija Embrionalni razvoj organizama
Genetika Procesi i pojave organskog nasljedivanja
Fiziologija Funkcija organizma i njegovih organskib sustava (sistema)
Anatomija Unutr~nja grada organizama i njihovih organskih sustava
Morfologija Spoijasnji oblik i grada organizama
Sistematika Klasifikacija Zi vih biea na osnovu njihove slicnosti i srodniCkih odnosa
Ekoiogija Medllodnosi Zivih bien i njihove (abiotiCkc i biotiCke) Zivotne sredine
Evolucija Tok i zakonitosti llistorijskog razvoja zivog svijeta
Paleontoiogija Bioiogija zivog svijeta minulih geoioskili epolla
i druge

5
trati same djelimi<!no. Sveukupni sistem sredenilt. povezanilz. organiziranih i sistema-
tiziranilr znanja 0 nama i svijetu !wji TUJS okruluje oznacava se .!wo n.al~ SasVIID
je jasno da je biologija u tom sistemu najblife povezana sa ostalim pnrodmm i ma-
temati&o-infonnati&im naukama.
Imajuei u vidu cinjenicu da se u su~tini biolofrili pojava i proces~ nalazc fi-
zi&e i hemijske reakcije, postaje razumljivo da je, prakti<!no. nemogucc Jasno razlu-
citi podru<!ja interesovanja fizi&ib, bemijskih i biolo~.kih . istraZi.v~ja. Odnos izmcdu
biologije, ostalib prirodnib (fizika, hcmija i geografip) 1 tebm&.ib nauka moZe se
ilustrirati na slijedcci na<!in:

- - biofizik.a fizika

biobemija bemija
biologija
- - biogeografija geografija

- -bionika tebniCke nauke


Medu ovim naukama, dakle, postoje cvrste mostovne veze koje pojedine cje-
line n a~ib parcijalnib znanj a 0 sustini zivota povezuju u opeu mreZu ove naucnc ob-
lasti. Biolizika proucava fizicke, a biohemija hemijske zakonitosti bioloskib poj ava
i procesa; biogeogralija se bavi prostomo-geografskim rasprostranjenjem pojedinih
vrsta zivih biea i nj ihovill sl..-upina. llionika (skr. od biologija - elektronika - teb-
nika) proucava moguenosti primjene odgovarajucib znanja 0 gradi i funkciji zivib sis-
tema - u odredenim oblastima tehnike (u proizvodnji maSina i aparata, u informatici,
gradevinarstvu itd.).
Covjekova egzistencija je oduvijek bila neraskidivo povezana sa prirodnim iz-
vorim a hrane, odj eee. Ij ekovitib pripravaka, materijala za nastambe i druge potrebe.
Cjelokupni dosadaSnj i naucno-tehnoloski razvoj i industrijska proizvodnj a lj udskih po-
trepstina nisu omogueili supstituciju bioloskill supstanci bilo kojim drugim, llovim
materij alom u oblas ti proizvodnje hrane. DosadaSnje "demografske cksplozije" (ubr-
zane uvisestrucavanj e s tanovni~tva) slijedile su, u stvari, nakon cpohalnib otkrica u
tehnologiji proizvodnje veee koJiCine prehrambenih proizvoda, od pripitomljavanja bi-
Ij aka i zivotinj a (u neolitu) do tekuce naucno-tehnoloske rcvolucijc. Savremenc me-
tode uzgoj a i eksploatacije bioloskib dobara obuhvata biotehnika. u koju su integri-
rana potrebna znanj a i dostignuca prirodnih i tehniCkih nauka. Sasvim pojednostav-
Ij eno, taj odnos se moze ovako dcfinisati:

biologija poljoprivreda
ostale prirodne i biotebnika sumarstvo
tebniCke nauke hortikultura
al.-vakultura
lov i ribolov

Med~ najz~a~ajnije oblasti pnmJene opcib i specijalnib biolofrih znanja sva-


kako spad~Ju medlcms.k~ nauke (medicina, veterina i farmacija); to podrucje proucava
posebna blOloSko-medlcmska nauka - biomedicina.
. . ~iote~nolo~ija j.e ~roizvodnja na bazi aktivnosti cijelib organizama iIi lljihovib
poJedmih (bloloski ~tlvnih) st,ruktura i supstanci. Pored klasicne primjene (u mlje-
karstvu, pekarstvu, plvarstvu, vmarstvu itd.), modemim biotebnoloskim metodama po_

6
stizu se izuzetni i atraktivni rezultati i u ostalim oblastima proizvodnje hrane, zatim
u medicini i farmaciji, uzgoju sum a, hortikulturi, zastiti zivotne sredine itd. To se
posebno odnosi na biotehnologiju na bazi genetiCkog imenjerstva, tj. na aktivnosti
"sintetiCkih" organizama, eija su genetieka (i proizvodna) svojstva izmijenjena speci-
jalnim moleh.-ularno-genetiCkim metodama.
Biologija predstavlja izvor osnovnih nauenih informacija i za mnoge drustvcne
nauke. Tako su, naprimjer, mnoga znanja iz oblasti genetike, fiziologije, biologije
razmnozavanja, rasta i razvoja, te funkcionalne anatomije neopbodna u oblasti pe-
dagogije, psihologije, andragogije itd.; odgovarajuca bioloSka znanja plimjenjuju se u
likovnoj umjetnosti, industrijskom modeliranju, kriminologiji i sl.
Naucne metode u biologiji imaju niz svojih osobenosti, ali sadde sve ka-
rakteristicne etape primjene opee nauene metode. Prva stepenica u nauenom pristupu,
definiciji i IjeSavanju proucavanog problema je posmatl~anje i opis odredene pojave
ili procesa. U slozenijim pitanjima ova etapa se moze raSelaniti na najzanimljivije
uZe oblasti (analiza), nakon cega (u sagledavanju cjeline) slijedi sinteza raspolozivih
zapaianja i informacija. Na osnovu toga moguca je Jonnulacija problelna i ciljeva
istraiivanja, uz koriscenje sto vise in form acij a 0 stepenu istraienosti i poznavanja
proucavane pojave iii procesa. To omogucava da se potraZe moguCi odgovori na po-
stavljena pitanja, odnosno da se Jonllulise osnovna radna hipoteza, u oblih.-u najvje-
rovatnijeg Ijesenja postavljenog problema. Svaka pretpostavka se, zatim, podvrgava
naucnoj provjeri. Pritom se kao najpouzdaniji izvori naucnih spoznaja mogu primi-
jeniti posmatranje objektivne (prirodne) stvarnosti iIi odgovarajucc eksperimelltalne te-
hnike u kojima je moguce kontrolisati sto viSe vanjskih Cinilaca, koji mogu u~ecat i
na rezultate istraZivanja. Nedokazana hipoteza se odbacuje iii se vise puta provjerava,
a pozitivna provjera hipoteze omogucava da se, raSCIanjivanjem (dedukcijom) cjelille
proucavanog problema postave nove hipoteze (da bi se detaljnije istraZile njegove uze
cjeline).
Sistem vise provjerenih, dokazanih i medusobno povezanih hipoteza omogu-
cava Jonnulaciju odgovarajuce naucne teorije (teorija genetiCke informacije, teorija
organske evolucije, naprimjer); na osnovu toga moguce je objaSnjavati minule i po-
stojece bioloske pojave i procese i predvidati mnoge buduce. Zato osnovno obiljdje
svake naucne metode mora biti njena ponovljivost i IIlOgLlCl10St provjere dobijenih
naucnih spoznaja i cinjenica.

Sta proucava biologija?


Koje su osnovne manifesracije jedinstva biotiCkih i abiotiCkih sistcma~
Koje su osnovne specificnosti biotiCkih sistema?
Kako se dijeli biologija po "predmetu" proucavanja?
Kako se dijeli biologija po problemu prouCavanja?
Kakav je poloZaj biologije u opcem sistemu nauka?
Kakav je poloz.aj biologije u sistemu prirod nih i biotehniCkih nauka?
Kakav je odnos biologije sa ostalim pominjanim naukama?
Koje su osnovne erape u primjeni opcebioloSkog naucnog metoda?

7
PREGLED NASTAVNOG PROGRAMA BIOLOGUE ZA
GIMNAZUU OPCEG SMJERA

Na osnovu uyoda u bioloske nauke, nije teSko zakljuCiti da srednjoskolski na-


stavni program ne moze u potpunosti obubvatiti njibovu sadrZinu. Zato se u J, II. i
III. razredu gimnazije opeeg smjera posebna pafuja posvecuje sticanju neopbodnib
naucnib osnova za razumijevanje sustine osnovnib (opcib i posebnib) zivotnib pojava
i procesa, dok se u N . razredu proucavaju odabrane specijalne oblasti savremene
biologije.

I. razred
Citologija
Histologija
Organografija
Biologija razmnozavanja i razvica
Pregled i karakteristike ziYog sYijeta

n. razrcd
Biohemija biljnib i zivotinjskib organlzama
Fiziologija biljaka
Funkcionalni sistemi zivotinja i covjeka
Biologija ponaSanja

m. razrce
Ekologija
Genetika
Evolucija

IV. razrcd
Ekologija covjeka i zaStita Zivotne sredine
Funk~io~~ni sistemi covjeka i njihova zdravstvena zaStita
~ro~JenJIJlvost suvremenog covjeka
COYJek kao misaono i kulturno bice
GenetiCko inzenjerstvo i biotehnologij a

8
CITOLOGIJA - NAUKA 0 CELln

,
Celija Celija kao osnovna jedinica Zivota
(stanica) Razvoj citologije
- osnovna Citoloske metode: jiksacija i bojenje,
mikroskopija, citohemija, citofizio log ija,
jedinica citogenetika, mikrohirurgija,
zivota kultura (elija i tkiva

Celija (stanica) je elementama jedini- njima otkrivena je sva slozenost eelije


ca grade i funkcije svib zivib biea; sva kao osnovne jedinice organizacije, struk-
ziva biea su gradena od eelija. Organi- ture i funkcije zivib biea.
zmi su gradeni od sarno jedne Gednoce-
lijski) iii od vise eelija (viseeelijski).
Svaka od njih nastaje od prethodne ee-
lije, procesom diobe. Otkrice celije i
Celije su malib velicina i, osim ma- razvoj citologije
log broja izuzetaka, ne mogu se vidjeti
golim okom. Zbog toga se za proucava-
nje eelija koriste razne vrste mikroskopa. Prije vise od tri stotine god in a englcski
Organizacija, . struktura i funkcija eelije istraZivac Robert Hooke (Robert Huk)
proucava se vise od tri stotine godilla. (1669.) je, posmatrajuCi tanke presjeke
Ova istraZivanja su dovcla do razvoja pluta pod jednostavnim mikroskopom,
posebne naucne discipline - citologije, zapazio da je ono izgradeno od vrlo sit-
koja se bavi proucavanjem telije. nih komorica, koje !ice na pcelinje sate,
Na temelju dosadaSnjib proucavanja po cemu ib je nazvao eelijama.
doslo se do zakljuCka da su eelije svib
Nakon Hookeovog otkriea veliki broj
zivib biea po svojoj sustini medusobno
istraZivaca nastavlja intenzivan rad na
veoma slicne , sto na svoj naCin dokazuje
proucavanju eelije, nastojeCi da sagleda
jedinstvo zivog svijeta i kontinuitet zivo-
njen sadrZaj. Koristeei se mnogo savrle-
ta na ~emlji.
nijim mikroskopom, tridesetak godina
Savremena citologija proucava gradu kasnije, slavni holandski istraZivac Lee-
eelije i procese koji se u njoj desavaju, uwenhoek (Levenhuk) prvi je posmatrao
sa razlicitih stanovista: morfoloskog, fi- eelije zivotinja (eritrocite i spermatozoi-
zioloskog, biohemijskog, molekulamog i de), a takoder i neke jednocelijske orga-
biofiziCkog. ZahvaljujuCi ovim proucava- nizme (bakterije i praZivotinje).

9
njoj odvijaju osnovne zivotne pojave
Predstava 0 eeliji je u 17. ~ijeku jo~
procesl.
uvijek bila nejasna i pretezno Je ~sma­
trana kao struktuma jedini~a o~ganl~~ Opee postavke e~lij~~e teorije pred-
bez jasnib spoznaja 0 nJenoJ dublJoJ stavljaju jedan od naJveclb . d~m~ta .dosa-
organizaciji i funkciji. daSnjih spoznaja; one yuslr~raJu Jedll1~l~o
organizacije zivog SVIJeta .1 pre~ta~lJaJu
Interes za proucavanje eclija u 18;. vi- vazan doprinos savremenoJ teOTlJI nJego-
jeku je unekoliko opao i m~z~ se reCl da
ve evolucije.
su prethodna saznanja 0 nJoJ ~o~U~J.ena
sarno nekim podacima 0 gradl cel1Jske Zallvaljujuci razvoju mikroskopije i
opne biljnih stanica. novih metoda iSlraZivanja, tokom druge
polovine 19. vijeka i ·u prvoj. po~o~ini
Poeetkom 19. vijeka, u raznim kraje-
20. vijeka omoguceni su ~O~! uVldl . u
virna svijeta, istraZivaCi su nastav~i. de~ strukturu i funkciju celije. CeliJa se sada
taljnije proucavanje eelijsk.og sadri~Ja 1 posmatra kao nakupnina zive materij~ . ­
njegove organizacije. Ova IstraZlvanJa su
protoplazme, koja je prosto~o ogr~l1l~e­
bila moguea zahvaljujuei znatnom usavr-
na celijskom membranom 1 !IDa svoJe Je-
savanju mikroskopa i tehnike mikrosko-
dro. U ovom periodu su, pored ostalog,
piranja U ovom periodu znacajno ot-
otkrivene i najbilI1ije celijske kompo-
kriee je uCinio Robert Brown (Robert
nente (organele ~ "organcici"): mitohon-
Braun) 1831. kada je dao vrlo podroban
drije, cenlrosomi, Golgijev (Goldijcv)
opis eelijskog jedra - jedne od najzna-
cajnijib i obaveznih komponenata svake aparat, plaslidi.
eelije. U tom periodu su dati opisi i jos
nekib vaZnib eelijskib struktura Tako su
tridesetih god in a 19. vijeka vee bile 0- Metode prOllcavanja
formljene konkretne predodzbe 0 celiji, a stanicne biologije
takoder i formulirana neka vaZna cito-
loska uopcavanja. Pretpostavka· 0 tome
da se eelija javlja osnovnim elementom Uspjeh u poznavanju grade, razvica i
organizacije svih biljaka i zivolinja bila funkcije celije je u neposrednoj vezi sa
je u raznim formarna vec iskazana od usavrSavanjem odgovarajucib metoda is-
mnogih, tada poznatib, naucnika. traZivanja. U ovom dijelu cemo se ukrat-
ko osvmuti na osnovne citoloskc metode.
Sva naucna saznanja 0 eeiiji, saku-
pljena tokom celiri decenije proslog vi- Fiksacija i bojenjc omogucavaju po-
jeka, pa i ranije, omogucila su formuia- smalranje i proucavanje pojedinih eelij-
ciju eelijske teorije. Njenim utemeljitelji- skih struklura. Prva citoloska iSlraZivanja
rna se smatraju njemacki naucrucl vrscna su na zivom materijalu. Pod obi-
Schleiden (Slajden) botanicar i Schwann cnim svjetlosnim mikroskopom veCina
(Svan) zoolog. Ova teorija poCiva na struktura zive celije optiCki izgledaju kao
nekoliko osnovnih postavki: (1) svi or- prazne i ne mogu se razluCivati. Da bi
ganizmi su sastavljeni od celija; se mogle posmalrati, koriste se razne
(2) eelije biljaka i zivotinja sadrie jedro; metode flksacije i bojenja materijala. Qvi
(3) eelije biljaka i zivotinja su homo- postupci omogucavaju izradu trajnih pre-
logne jedna drugoj po svom razvicu i parata dobrog kvaliteta, na kojima mno-
analogne po funkciji; (4) svaka celija na- ge celijske strukture postaju vidljive i
staje od prethodne celije. Iz navedenih dostupne analizi. Od fIksativa najcesce
stavova jasno proistice zakljucak da je se koriste formalin, alkohol, razoe
eelij a osnovna jedinica zi vota, jer se u kiseline i soli raznih metala, a od boja

10
razne anorganske boje. Od posebnog jc (materija) u pojedinim morfolofrim sa-
znacaja kori~cenje tzv. vitalnih boja, cija stojcima eelije. Su~tina ovih metoda svodi
upotreba omogueava bojenje pojedinih se na bojenje zivih i fiksiranib celija, na
dijelova zivih eelija. osnovu cega se citofotometrijskom mc-
todorn iii radiografijom analiziraju struk-
Mikroskopija i sprave za uvelicava- ture i al.'ti vnost eel ij e.
nje u citologiji imaju izuzetno vafnu ulo-
. guo Zbog toga su poeeci nauke 0 celiji Citolosko-fizioloskc (citofiziolofrc)
direktno povezani sa pojavom prvog mi- metode se primjenjuju u proucavanju ce-
kroskopa. lijskih funkcija.
Pomoeu mikroskopa se ispituju mor- Celija, kao ~to je prethodno istaknuto,
fologija i unu~nja grada celija, te utie- nije sarno struJ...1.uma vee i funkcionalna
caj raznih faktora na osobine pojedinih jedinica svih Zivib sistema
eelijskih sastojaka. U proucavanjima ce-
lije koristi se nekoliko vrsta svjetlosnih Primjenom raznill citofiziolofrili me-
mikroskopa, koji u tom pogledu pruzaju toda prate se najznacajnije zivotne funk-
razne mogucnosti: maksimalna moe uve- cije i procesi u eeliji: razmjena materije
canja im je do 2 000 put a Pored tzV. i energije, djelovanje enzima, pojava
intermedijamih i konaenih produkata,
obicnog svjetiosnog mikroskopa, postoje
mebanizmi razmnoZavanja, reakcije na
i mikroskopi posebnih osobina i namje-
vanjske podrafaje i dr.
na. NaroCito siroku primjenu imaju mi-
kroskopi sa fazno-kontrastnim uredajem, CitogenctiCke mctodc su nezarnjenji-
fluorescentni, polarizacioni i interferenci- ve u proueavanju materijalnih osnova bi-
oni mikroskop, te mikroskop sa ultra-lju- oloskog nasljedivanja. Citogenetika je
bicastim osvj etljenj em. modema naucna disciplina koja primamo
istrafuje ulogu najbitnijih faktora i pro-
NajveCi prodor u poznavanju celije cesa u ostvarivanju nasljedne informacije,
predstavlja, svakako, otkrice elektronskog kao i prirodu (narav) njibovog funkcioni-
mikroskopa. Elektronska mikroskopija u ranja. Narocitu pafllju posvecuje istrafi-
citologiji ima neobicno veliki znacaj. vanju i razjaSnjavanju medusobnog djclo-
Elektronski mikroskop jc veoma slozen i vanja jedra i citoplazme u procesirna bi-
specifican aparat. Najmodemiji modeli oloskog nasljedivullja i celijske autoregu-
imaju izuzetno veliku moc razdvajanja lacije.
(rezolucije), ~to znaci da se pomoeu njih
mogu posmatrati i analizirati strukture Mikrohirurgija i manipulacija cclij-
izuzetno malih velieina; moc uvecanja skim strukturama su metode pomocu
najmodemijih elektronskih mikroskopa kojill se vrse razliCite mikromanipulacije
iznosi i do mil ion puta. Elektronskom i slozene operacije na nivou eelije i
mikroskopijom otkrivene su najsitnije ce- njenili struktura. ZallValjujuCi koriscenju
lijske strukture i u znacajnoj mjeri obja- ovih tehnika objaSnjena su mnoga fizicka
snjene njihove najbitnije funkcije. Elek- svojstva celijskih struktura, osobito jedra
tronska mikroskopija omogucava prouea- Primjenom mikromanipulacija me se, na-
vanje celijskih struktura i na molekular- primjer, izdvajanje i transplantacija jedra
nom nIVou. iz jedne u drugu celiju i pracenje uloge
jedra u prenosenju nasljednih svojstava.
Citohemijske mctode se pnmJenJuJu
u proucavanju sastava i aktivnosti celije Kultura cclija i tkiva je metod koji
kao cjeline. One omogucavaju utvrdiva- omogucava da se u duzem vremenskom
nje polozaja i djelovanja raznih tvari razdoblju posmatraju zive celije i njihovo

11
funkcioniranje. Ovaj metod se bazira na ranim uslovima olaksava i o~o~u~~v~
mogucnosti obezbjedivanja svih neoph~­ pracenje funkcionalnib osobenostI cehJe 1
nih uslova za fivot eelije izvan organl~­ tkiva i njibovog odnosa.
rna (u kulturi). Kultura tkiva u kontroli-

~ta proucava citologija?


Koje su najznaeajnije faze u razvoju nauke 0 celiji?
U cemu je sustina celijske (celularne) teorije?
Koji su osnovni metodi biologije stanice?

Hemijski sastav i fIzicko-hemijske osobine celije

Hemijski sastav protoplazme Neorganskc tvan

Voda
Cjelokupna ziva komponenta eelije se Ostale neorganske supstance
naziva protoplazma. Ona se sastoji od
jedra i citoplavne. U osnovnoj supstanci Voda je prirodna sredina odvijanja
citoplazme nalaze se razlicite strukture. najznaeajnijih Zivotnih procesa. Proto-
Jedne od njib su stalne i javljaju se kao plazma obicno sadrZi veliku koliCinu vo-
organele (organcici) celije, dok se druge
de (80-85%), koja zavisi od raznih fak-
komponente javljaju u odredenom vre-
tora, a narocito od starosti i fullkcije po-
menskom periodu, sa posebnim zivotnim
jednih organa i tkiva Voda ima vainu
aktivnostima. Protoplazma celija raznib
ulogu u metabolizmu celija, .buduCi da se
biljnib i zivotinjskih tkiva ima svoje be-
svi fizioloski procesi odvijaju u vodenoj
mijske osobenosti, ali postoje izvjesne
sredini. Molekule vode ucestvuju u
hemijske strukture karakteristicne za pro-
mnogim enzimskim i biobemijskim
toplazmu svih eelija Ova jediujenja od-
procesima i reakc.ijama i imaju izuzetno
reduju hemijska i fIziCko-hemijska svo-
veliki znacaj za zivot celije. Voda se u
jstva protoplazme i karakter unutareelij-
skih procesa. protop1azmi ne nalazi samo u tzv. slo-
bodnom stanju, tj. kao rastv arac, vee ona
Sve materije koje sadrii protoplazma u1azi u sastav mnogih organskih kompo-
moguee je podijeliti na dvije grupe: ne- nenti, naroCito bje1ancevina.
organske (voda i ostale neorganske sup- Ostali neorganski sastojci proto-
stance) i organske (bjelancevine, ugIjicni plazme se javljaju u vidu kiselina, baza
hidrati, masti, nukleinske kiseline, bor- (luzina), a najcesce soli ili vezani sa or-
moni, vitamini itd.). ganskim komponentama (aminokiselil1e,
bjelancevine, ugljicni hidrati, masti). Nji- sokoj koncentraciji i kalijum, osobito u
hovi anioni i kationi neophodni su za eelijama mi~icnog tkiva. Sumpor ulazi u
odrZavanje odredenih struktura ili za bio- sastav mnogih jedinjenja protoplazme
10Slce aktivnosti organskih jedinjcnja. (aminokiseline: cistein i metionin itd.).
Obicno se neorganski sastojci organiza-
rna nalaze u mjerljivim kolicinarna, a po- Moze se reci da, zapravo, u neorgan-
stoje i oni koji se javljaju u tragovima skom svijetu ne postoji ni jedan elemc-
(mikroelementi). nat koji ne ulazi u sastav protoplazme
eelijc ovih ili onih organizama. Mnogi
Protoplazma celija raznih tkiva sadni od ovib elemenata se javljaju u veoma
razlicite kolicine neorganskih tvari. Isto malim kolicinama, ali njihovo prisustvo
tako postoje znacajne razlike i u pogledu nije slucajno jer i oni, kao i ostali, uce-
koncentracije pojedinih elemenata u eelij- stvuju u zivotnim procesima celije. Da-
skim strukturama. Tako, naprimjer, kali- nas se pouzdano zna da mikroelementi
jum i magnezijurn su koncentrisani u igraju vaZnu ulogu u zivotu biljaka i Zivo-
protoplazmi, dok se natrijum i hlor pre- tinja
temo nalaze u medueelijskim tekuCina-
rna. Neke materije imaju poseban znacaj Organski sastojci celije
za razliCite celije i nalaze se u protopla-
zrni u znacajnim koliCinama (kalcijum, Od mnogib organskib jedinjenja zadr-
fosfor, kalij , surnpor). Kalcijuma, napri- zacemo se sarno na njibove cetiri velike
mjer, ima narocito mnogo u celijama ko- grupe, koje se mogu naCi u svim zivim
stanog i hrskavicavog tkiva, a takoder i biCima, a to su: ugljicni hidrati, masti,
u krvi. Velike koliCine fosfora u celij ama bjelancevine (proteini) i nukleinske kise-
se javljaju u obli1.'U organskih spojeva: line. Ove skupine organskih spojeva
fosfolipida, nukleotida, fosfoproteida itd. predstavljaju vise od 95% svih organskih
U protoplazmi se nalazi u relativno vi- komponenti zivib bica

Koje su osnovne funkcije vode u organizmu?


Koji su ostali neorganski sastojci organizma i kakva im je funkcija?

Ugljicni hidrati, rida. Ucestvuju u gradi nekili slozenijih


jedinjenja, a javljaju se i kao vaine re-
masti i bjclanccvinc
zervne rnaterije, narocito u biljnirn eelijama
Monosaharidi se u zivom svijetu naj-
Hel/lijski sastav i Junkcija
ceSce javljaju u obliku glikoze - secera
ugljikolzidrata. masti i
bjelancevina U organizmu sa 6 ugljikovib atoma. Od ovog monosa-
harida potjecu svi ostali seceri. Kod
Podjela ugljikohidrata. gotovo svib organizama glikoza je os-
masti i bjelancevina novni materijal koji sluzi kao izvor en-
ergije. Osim toga, glikoza je je?na o.d
Ugljicni hidrati (ugljikohidrati) su osnovnih komponenti grade mnogih poli-
izvor energije u svim biljnim i zivotinj- sallarida: skrob, glikogen, celuloza i .?r.
skim celijama. U celijama se nalaze u Od rnonosallarida, koji sadrZe 5 uglJik-
vidu monosallarida, disallarida i polisalla-
13
Masti i masne tvari (lipid i) su rela-
ovih atoma, najrasprostranjenije su riboza
tivno velika grupa razlicitih supstanci ko-
i dezoksiriboza, koje ulaze u sastav nuk-
je se slabo rastvaraju u vodi. Iz organ-
leinskih kiselina. skih komponenata se izdvajaju pomocu
DisalUlridi se obrazuju spajanjem dva organskih rastvaraea (alkobol, benzol,
molekula monosabarida, uz gubitak jed- bloroform). Lipidi se dijele na eetiri gru-
nog molekula vode. Najvainiji iz grupa pe: prosti Jipidi, steroidi, slozeni lipidi i
disabarida u biljnim celijama su saharoza karotinoidi.
i maltoza, a u celijama zivotinja laktoza.
Prosti lipidi su masli koje se sastojc
Polisaharidi se obrazuju spajanjem od glicerola i visih masnih kiseJina (za-
vise od sest molekula monosaharida. Oni sicenih iii nezasicenih). Sloteni lipidi
su zastupljeni u svim organizmima, u ko- imaju u svom sastavu i druga jedinjenja,
jima ueestvuju u gradi eelija iii sluie kao kao sto su fosfoma kiselina, proteini, u-
energetska rezerva. U biosferi ima vise gljikohidrati i jos neka.
ugljicnih hidrata nego svih ostalih organ-
skih molek.'Ula zajedno, u prvom redu za- lako bitno drugaCije hemijske grade
hvaljujuCi skrobu i celulozi - najraspro- od polisabarida, lipidi imaju izvjesne sli-
stranjenijim polisabaridima (biljnog pori- ene funkcije, jer predstavljaju oSllovni
jekla). Najpoznatiji rezervni polisabaridi rezervni materijal iz koga se koristi en-
su skrob i glikogen. Oni se nalaze u ci- ergija, a u sastavu ceJijskih zidova (ba-
toplazmi, u obliku nakupina u kojima su kterija i visih biljaka) i spoljasnjeg ske-
i razni enzimi, koji ucestvuju u procesi- leta (insekata i koze kicmenjaka) vrse
rna njihove sinteze i razgradnje. Skrob se zaStitnu ulogu. U energetskom pogledu
u biljnim eelijama nalazi u obliku alfa- masti su najkoncentrovaniji izvor mane.
amilaze i amilopektina. Glikogen se na- Neka jedinjenja, koja su po nizu osobina
lazi u zivotinjskim eelijama i predstavlja . slicna mastima, vrse ulogu hormona i vi-
njihovu energetsku rezervu. Narocito ga lamina.
ima mnogo u jetri i nUSicima.
I pored razlicitih funkcija koje masti
Od gradivnih polisaharida, najraspro- irnaju , moze se reCi da im je najvaZnija
stranjenija je celuloza. Ona predslavlja uloga bitnih elemenata grade svib celij-
osnovnu komponentu eelijskill zidova bi- skih membrana, koje nisu sarno obicne
ljaka. pregrade izmedu celija i okolne sredine.
Zllacajnu ulogu u molekulamoj orga- vee vrlo aklivno uccstvuju i u prenose-
llizaciji celije i meducelijskill e!emenata nju materija koje ulaze i izlaze iz celije.
igraju lIlukopolisalUlridi. /lLukoproreidi i
glikoproteidi. Mukopolisabaridi su speci- Bjclanccvinc su najobilnije i najzna-
ficne visokomolekulame pol im ere. U cajnije komponente svib ce!ija. Na njih
protoplazmi se nalaze u slobodnom sta- otpada 60-80% ukupne suhe tvari proto-
nju iii povezani sa neorganskim bazama plazme. One, ne same da cine glavnu
ili bjelancevinarna. Mukoproteidi i gliko- masu eelije nego su u molekulamoj or-
proteidi su kompleksni spojevi sastavljelli ganizaciji . celije osnovni struktumi i
od acetilglikozamina i drugih ugljikovo- funkciollalni dio zivih sistema. Zbog to-
dika sa bjelancevinama. ga se opravdano smatra da je protopla-
zma primarno proteinske prirode. Proteini
U struktume polisabaride spadaju i su gradeni od velikog broja molekula u
hitin, od koga je graden tvrdi omotae kojima se nalazi ogroman broj atoma
zglavkara i agar, koji se nalazi u mor- ugljika, kiseonika, vodollika i azota (du-
skim biljkama (preteZno algama). sika). Osnovne gradevne jedinice prote-

14
ina su monomere - aminokiseline. U pri- znaeajan fosfoproteid mLijeka - kazein, a
rodi postoji 20 razliCitih aminokiselina ovovitelin se nalazi u zumanjku jajeta
Ogromna raznovrsnost bjelancevina je
usiovijena razlicitim kombinovanjem ovm LipoproteUli sadrie, pored proteina, i
20 aminokiselina, a karakteristike svalce lipide. Oni su osnovni gradevni materijal
bjelancevine su odredene njihovim bro- eeIijske membrane, pa ih ima u znatnim
jem i redoslijedom. Bjelancevine se me- ko!icinama Ovoj skupini siozenm bjeIan-
dusobno razlikuju, kako po hemijskim, cevina pripada i tzv. vidni purpur, jedi-
talco i po fiziCkim svojstvima njenje koje cini aktivnu materiju u mre-
znjaci oka i od koga zavisi funk-
Osnovna podjela bjelancevina na pro- cionalnost cuI a vida.
ste i siozene izvrsena je prema njihovom
Glikoproteidi su slozene bjelancevine
hemijskom sastavu.
u cijem se sastavu nalaze i izvjesni po-
Proste bjelancevine (protein i) su gra- lisaharidi. Njihova siroka rasprostranje-
dene od aminokiselina. Uopce uzevsi, nost je utvrdena u mnogobrojnim zlje-
prosti proteini su dosta Iabilni, posto pod zdanim eelijama koje sintetiziraju razno-
utjecajem raznm faktora mogu da mije- vrsne zi votinjske sekrete i ekskrete.
njaju svoju strukturu. Sa citoloSkog gle- HromoproteUli obuhvataju jedinjenja
dista, naroCito su znacajni protamini i hi- posebno znacajna za razne bioloske
stoni, posto se, u nasljednom materijalu, funkcije. Ovdje spadaju porfuinski prote-
sa nukleinskim kiselinama povezuju u idi i flavoproteidi. Skupini porfuinskih
nukleoproteide. proteida pripadaju, prije svega, hemoglo-
bin, mioglobin, blorofil i razni porfuinski
Slozcne bjelancevine se nazivaju enZIIIll.
proteidi. Pored aminokiselina, one sadrZe
i druge komponente. Zavisno od lib Nukleoproteidi su najslozeniji proteidi
komponenata, razlik'Ujemo fosfoproteide, u prirodi: to su jedinjenja sa najvecim
lipoproteide, glikoproteide, hromoproteide do sada poznatim molekulama. Gradeni
nukleoproteide. su od prostih bjelancevina (protamina i
bistona) povezanih sa nukleinskim kiseli -
Fosjoproreidi, osim aminoki selina, sa- nama. Od Ilukleoprotei.da su, pretezllo,
dIie fosfomu kiselinu. U ishrani hetero- gradeni hromosomi (nosioci nasljednog
trofnih organizama. naprirnjer, veoma je materijala - gena).

Kaleav je hemijski sastav i koja je funkcija ugljii'nih hidrata u


organizmu?
Koje su osnovnc kategorije ugljii'nih bidrata?
Kakav je bemij ski sastav i kaleva je uloga masti u organizmu~
Kako se dijele lipidi?
Kakav je bemijski sastav i koja je funkcija bjelani'evina u
organizmu?
Koje kategorije bjelancevina sadIii organska supstanca?

15
Nukleinske kiseline i rna NukJeotidi DNK sadrZe dezoksiribozu
i pirimidinske baze citozin i timin, a
ostale organske supstance
RNK - ribozu i pirimidinske baze cito-
zin i uracil. U sastav RNK i DNK ulaze
Fizic1w-hemijska struktura identicne purinske baze: adenin i guanin,
7lukleinskih kiseliruJ te fosfoma kiselina. Polimemi makromo-
Funkcija nukleinskih kiseliruJ U lekuli nukleinskill kiselina imaju veliki
iivotrlim procesima broj nukleotida, od nekoliko stotina do
vise desetina hiljada.
Razlike iZ)Iledu ribonukleinske
i dezoksiribonukleinske kiseli71e
Dezoksiribonukleinska kiselina (DNK)
Ostale orga71ske supstance - se poglavito nalazi u jedru, odnosno hro-
njihova struktura i fUnkcija mosomima, i njena je kolicina manje-vi-
se stalna i karakteristicna za pojedine vr-
ste organizama. Molekul DNK ima spe-
Nukleinske kiseline su takoder veo- cificnu strukturu. 1ma oblik dvostruke
rna znacajni, slozeni i specificni organski spirale. Oba spiralna lanca su paralelna i
sastojci svih eelija. Odlikuju se izuzetno medusobno povezana preko kompleme-
velikim makromolekulama, cije su grada ntamih azotnih baza: adenin-guanin i ci-
i funkcija (posebno u procesima naslje- tozin-timin. U njihovom rasporedu zapi-
divanja) objaSnjene tek tokom posljednjih sana je genetiCka informacija za odvija-
nekoliko decenija. Imaju izgled dugackih nje naj znacajnijilJ zivotnih procesa kod
lanaca, koji nastaju uzduznim poveziva- ogromne veeine ziv ih biea.
njem njihovih sastavnih komponenata
(monomera) - nukleotida Nukleinske ki- Ribonukleinske kiseline (RNK) se od-
seline su od najveee bioloske vaZnosti u likujl,l specificnim sastavom nukleotida i
organizaciji zive materije. Nosioci su na- svojstvenom molekulamom gradom. Ri-
sljedne informacije, koja je neophodna za bonukleinske kiseline (RNK) se od DNK
dugorocno odrZavanje zivota (tokom niza razlikuju u prvom redu po tome sto ima-
generacija) i za specificnu organizaciju ju jednostruki nukleotidni lanac. Komple-
svake eelije: u njima je "zapisan" raspon men tame baze u RNK su: adenin-timin i
mogucnosti odvijanja najznacajnijih zi- citozin-uracil. Molekuli RNK su watno
votnih procesa Kod visih organizarna su manji od molekula DNK. Ribonukleinske
nukleinske kiseline veCinom vezane sa kiseline se naj veCin1 dijelom nalaze u ci-
proteinima u vidu nukleoproteida. toplazmi, a takoder ih ima i u jedru, pre-
U sastav nukleinskill kiselina, kao sto (dno u jedarcetu. Njihova osnovna uloga
je istaknuto, ulaze nukleotidi. Svaki nu- je u prenosenju i realizaciji genetiCke in-
kleotid je graden od tri komponente: fo- form acij e.
sfoma kiselina. secer i purinska iii piri-
midinska baza. Purinske baze su adenin Ostale organske supstance eini niz
i guanin, a pirimidinske citozin. timin i tvari koje se u celiji najcesce javJjaju
uracil. kao prijelazni stupnjevi biohernijskih pro-
cesa izgradnje iii razgradnje masti, bje-
Postoje dva osnovna tipa nukleinskih lancevina, ugljicnih hidrata i nukleinskih
kiselina: ribonukleinska (RNK) i dezoksi- kiselina Neke od ovih supstanci imaju
ribonukleinska (DNK). One se meduso- veoma va:znu ulogu u metabolizmu celi-
bno razlikuju po tome da Ii se u njiho- ja, naprimjer, adenozin-dijosfat i adeno-
yom sastavu nalazi seeer riboza iii dezo- zin-trijosfat, koji predstavljaju specificne
ksiriboza, kao i po pirimidinskinl baza- depoe energije.

16
Od posebnog su zoacaja tzv. biokala- Hannam' C JBvlJBJU k 0 kod aulO-
lizalori koji ulaze u sastav eelije. Oni lrofa. tako I kod hClerolrofa. 1c u bilj-
imaju ulogu regulalora biohemijslcih i fi- DIm hormonima su najpoznallji horm I
ziolo~k:i.h procesa Ovoj skupini pripadaju koji ulicu na rast, normaJan 10k celi;. kc
hemijski vcoma heterogene sups lance, diobe i ra7mno~avanJe . BI1jm hormof1l . C
mcdu kojima se posebno izdvajaju enzi- skupno o7nacavaju kao filohormoni. U
mi, hormoni i vilarnini. zivolinjskom svijelu poSIOJC hmjni hor-
Ellzimi su bjclanccvinaslog karaktera. moni, kao fizioloski akllvnc hcmljskc
Njibovo priSUSlvO i djclovanje uslovljava Ivari, koji se slvaraju u lZv. zllJczdama sa
biobcmijske reakcije u celiji. Oni omo- unulr~njim luccnjcm, a cijc su funkcijc
gucavaju promjenu drugih !Vari (sinleza i veoma znacajne za razvoj i funkcionira-
razgradnja) a da se pritom sami ne mi- nje pojedinih organa, Llciva organizma
jenj aj u. Enzimi se dijele na konstituciane kao cjeline.
i adaptivlIe enzime. Konstitucioni enzimi Vitamini su takode veoma zanimljive
su stalne c itoplazmatske strukture, dok se i bioloski znacajne malerije. Za razliku
adaptivni javljaju u odredenim periodima od enzima i bormona, mogu ill sintetizirati
eelij ske aktivnosti, odnosno fazama bio- sarno biljke, odnosno biljnc cclije. Vita-
hemijskog procesa mini imaju tipicnu ulogu biokalalizalora.

Tab . 3: NAJZNACAJNIJE KA ~GOR I JE ORGANSKIH SC'PSTAl"CI U CELIJI

Monosaharidi
I. Ugljicni hidrati Ohgosaharidi
Polisaharidi
Proste Inasli
2. Masne tvari Sloiene rnasti
(Lipidi) Steroidi
KarOlinoidi

. .) Pro!'1mini
Proste (prOle tnJ . .
H ISton .
3. Bjelancevine Fosfoproleidi
Sloze ne Lipoproteidi
(protcidi) G likoproteidi
Hrornoproteid i
Nukl<oproteidi
Ri bonukleinska (RNK)
4. Nukleinske lei seline
Dezoksiri bonuklcinska (DNK)

Enzi mi
5. Ostale Horrnoni
Vitamini

Kaleva je fiziCko-hemijska struktura nukJeinskih kiselina?


Kaleva irn je funkcija i koje su razlike izmedu DNK i RNK?
. . . ?
Kaleva je struktura i funkcija enzima, hormona 1 vltam1Oa.

17
Faktori jiZicKo-hemijskog stanja I
FiziCko-hemijske pojava u celiji
osobine ceJije Dijuzija, OS1l70za i dijaliza i
njihova uloga u junkcionisanju celije

Prikazani hemijski sastav celija ilu- Difuzija je kretanje ccs tica od vise
struje sarno dio bogatstva i slozenosti ka nizoj koncentraciji, pri cemu se one
bemijskib jedinjenja koja se javljaju u izjednacavaju .
eeliji. Sasvim je razumljivo da se ovako Osmoza u ispitival1ju celija privlaci
slozen hemijski sastav odraz.ava i na fi- posebnu paz.l1jU. Do te pojave u celijama
ziCkim osobinama eelija. dolazi zbog toga sto je njel1 sadrZaj oba-
Na fiziCke osobine eelija djeluju, pri- vijen membranom kroz koj u prolaze sa-
je svega., one materije koje se nalaze u rno voda i male molekule. Proces sele-
rastvoru. Osnovni rastvarac u celijama je ktivnog propustanja tvari kroz polupropu-
(kako je istaknuto) voda. U njoj su ra- snu membranu oznacava se kao dijaliza.
stvorella jedinjenja malih i velikih mole- Osmotskim zakonima se obajslljavaju po-
h.'Ula. Zbog toga je eelijski sadIiaj poli- jave plavlloliza i deplaVlloliza, a koje su
morfan sistem; usljed prisustva relalivno u neposrednoj vezi sa koloidllim osobi-
velikih kolicina rastvorenih bjelancevina., nama celijskog sadrZaja. Osmotski priti-
celijski sadIiaj ima osobine koloida. U sak unutar celija naz iv a se turgor. Visina
ovom koloidnom rastvoru nalaze se razni turgora je razliCita kod raznih vISta celija
eelijski sastojci i razne veee iii manje Celijski sadIiaj, zav isno od svog sa-
cestice. Koloidni rastvori daju celiji po- stava i od stepena j onizacije eiektrolita,
sebne osobinc karakteristicne za koloide. ima razne pH vrijednosti. Koncen tracija
Zavisno od medusobnih odnosa izmedu vodonikovih jona se uglavnom krece od
raznih jedinjenja i opCeg fizioloskog sta- 3 do 8. Razni tipovj cclija imaju kara-
nja celija, mijenja se intenzitet hemijskill kteristicne konccntracijc vodikovih jona
reakcija. Hemijske promjene uZrokuju i (pH vrijcdnosti); pH vrijednost unutal'
promjene konzistencije koloida, lako da pojedinih cclij a je dosta stabilna.
se stalno smjenjuju sol-stanja i gcl-stanja Na osnovu izlozcnog moze se zaklju-
(teene j zgusnulc mase). Zavisno od ovih Cili da cclija nij c jcdnostavni skup hcmij-
promjena, mijenjaju se i oSlale fiziCke skih malerija !TIedu kojima se zbivaju
osobinc cclij skog sadrZaja, kao SlO su promjenc kojc bi sc moglc lumaCiti sarno
claslicnost. viskoznosl i slicno. Uslj cd na osnovu lIemij ski h i fi ziCkih zakonito-
promjenc u viskoznosti dolazi do kreta- sti. Celija jc znalllo slozenUi bio-fiziCko-
nja citoplazme i pojave tzv . ameboidnih bemijski sistem u kojem vladaju posebni
pokrcta. odnosi mcdu molekulama. Fizicke osobi-
Sa kretanjima celijskog sadrZaja mo- ne cclija sc, dakle, moraju shvatiti kao
gu se povczati i neke drugc pojave kao osobine u kojima, pored fiziCko-hemij-
sto su difuzija i osmoza. skill zakona, dolaze do izraz.aja i specifi-
cne zakonitosti zive supstancc.

Koji [aktori primarno odreduju fiziCka i bemij ska svojstva ce lija?


Koje su osno~ne fizicko-hcmijske pojavc u ce liji i kakva im je uloga u
nJenom funkclOniranju?

18
Organizacija
. , Tipovi celijske organizacije:
1 opca prokariotska i eukariotska celija
morfologija Oblik i veliCina celije
celije

U prirodi nc postojc cclijc kojc hi se U poredenju sa prokariolskim orguni-


mogle smatrati tipicnim, buduCi da su u zmima, eelijska organizacija cukartota je
raznim organizmima, organima i tkivima na znatno visem stupnju, buduei da nji-
specijalizirane u odnosu na funkciju i hove eelije imaju jedro koje je organizo-
imaju svoje osobenosti. Medutim, sve ce- vane kao posebna organela (sl. 2). Celija
lije imaju jednu opeu i zajedniCku (ide- eukariota je diferencirana na tri jasno
aliziranu) shemu organizacije: imaju ecli- izdvojene cjeline: citoplazma, jedro i me-
jsku opnu, citoplazmu (sa raznim orga- mbrana. Ovaj tip eelijske organizacije je
noidima) i jedro. manje-vise zajedniCka i opea karakteristi-
ka svih protista i slozenije organizovanih
(viseeelijskih) biljaka i zivoLinja (sl. 3 i 4).
Tipovi celijske organizacije
Oblik i velicina cclija su vcoma ra-
S obzirom na opei stupanj (stepen) zliCiti, ne samo u jednom organizmu vee
organizacije, razlikuju se dvije osnovne i unutar istog tkiva. Postoje eelije pro-
kategorije eelija: prokariotska (iIi proto- mjenljivog (ameba. leukociti) i relativno
cit) i eukario/ska (iii eLicit). Prokariotske stalnog oblika (cilijate, eritrociLi , sperma-
eeJije su u pogledu organizacione struk- tozoidi, epitelijalne eelije. netvne celije itd.).
ture znatno jednostavnije (sl. 1). One ne-
maju organizovanog jedra, vee je jedrov
materijal rasprSen u citoplazmi i naziva
se nukleoid. U eelijama prokariota ne
posloje citoplazmatske organele, kao !ito
su mitohondrije, bloroplasti i dr. Proka-
riotski organizmi se razmnozavaju pro-
stim dijeljenjem eelije na dvije jedinke.
=J Organizmi s!-W0kariotskim celijama se
i' nazivaju prokarioti, a ovoj -grupi pripada-
ju aIcterije . ..aktinomicete i modrozelenc
alge (cij anobakterij e).

Sl. 2. Osnovni elementi organizacije


eukariotske slanice (interprelacija
elektronsko-mikroskopskih snimaka):
1. citoplazma, 2. Golgijev (Goldijev)
aparat, 3. lizosom, 4. centriole, S. nukleus.
SI. 1. Osnovni elementi organizacije 6. nukleolus, 7. endoplazamticki retikulum,
prokariotske celije: 1. kapsula, 2. slanicna 8. jedrova opna, 9. mitohondrije.
s0enka, 3. "jezgra", 4. citoplazrna 10. Slanicna membrana

19
.!2!0.....:.--+-7
10
--<'--6
~K~~':"';"':.J- 11

~~+T-:'"ir 4
~~W!JA*ii-1-4-1
~~~~Hf-3
5
--:;':"--+'-8

Sl. 4. Zivotinjska celija (dijagram);


1. jedro. 2. nukJeolus. 3. jcdrova opna.
4. hromat in. 5. endoplazmatski retikulum.
6. ribosomi. 7. Golgijev (Goldijcv) aparat.
8. mitobondrijc, 9. li zoso mi ,
Sl. 3. Bilj na stanica (dijagram); 1. jedro. 10. celijska mem brana. 11. ce ntriole
2. jedarce. 3. jedrova opna, 4 . hromatin.
5. endoplazmatski retikulwn. 6. ribosomi .
7. mitohondrije ,8. Golgijev je relalivno stalna i nc zavisi od veliCine
(Goldijev) aparat. 9. hloroplasti,l O. celijska tijela datog organizma. Na primjer, celija
membrana. 11. vakuola, 12. celijski zid, jetre goveCeta i misa imaju gotovo iden-
13 . citoplazma ticne razmjere. Velicina eelij a se mijenja
Po obliku, eclije mogu bili loptaste, sa staroscu organi zma, sto zavisi od nje-
polikutne, prizmaticne, vretenaste, zvje- govog fizioloskog stanj a i spoljaSnjib
zdaste, nitaste itd. Oblik celije zavisi od uvjeta. U pogledu veliCine cclij a, medu
povrSinskog napona i viskoznosti citopla- pojedinim gruparna organizarna postoje
zme, a takodcr i od mebaniCkog djelova- znacajne razlike. Kod bilj aka najkrupnije
nj a okolnih celij a. celije irnaju monokotiledonc, a kod zivo-
linja insekti i vodozcmci.
Zapremina i velicina celija su veorna
razlicite. I kod biljaka i kod zivotinja Broj celija koje ulaze u sastav poje-
postoje veoma krupne celije, koje se rno- dihih tkiva je veoma razlicit. Tako, broj
gu vidjeti golim okom. Takve su, napri- eritrocita u krvi covjeka premaSuje 23
mjer, veoma krupne celije lubenice iii milijardc. Postoje organizmi. Cije je tijelo
gigantske celije zumanjka jaja nekih pti- sastavljeno od nekoliko stotina celija, a
ca. Isto tako, veoma su krupne nervne takoder i organizrni sastavljeni iz sarno
eclije, cija velicina dostiZe i desetke cen- jedne celije, kakvi su jednocelijske alge,
timetara. Prosjeena velicina veeine celija bal..'terije, neke gljive i praiivotinje.

Objasni razliku izmedu prokariotske i eukariotske celijel


Koji su osnovni elementi organizacije prokariotske i eukariotske celije?
Koji su osnovni oblici celija i kolika · im je velicina?

20
Osnovni elementi stanicne organizacije
Organi zacij a i funkcija citoplazmatskih organela:
endo-plaZllwtski retikululIl ribosomi,
i funkcija mitohondrije, Golg ijev (Goldijev)
celijskih aparat, lizosomi, centrOSOllli i plastidi
struktura Specijalni organoidi i njihova JLll1kcija

Citoplazma
i njene organele

Organizovane celijske Slru kture (razni


organ oidi i j edro) nalaze se u osnovnoj
citopl azmatskoj masi, koja se ees to nazi-
va hijaloplavna iii lIlarriks.
51. 5. Endoplazmatski relikulum
Med u organizovanim eclijsk.im
(unu tarplazmatska mrcZa)
struktu rama veli ki znacaj imaju razliCi ti
celij ski organoidi (organele) - specifiene Postoje dva tipa endoplazmatske mre-
celij ske stru ktu re, koje se odlikuju odre- ze: gmnulirana (hrapava) i agranulirana
denom morfologijom, ullrastruk.'t urom, (glatk a). Na spolj aS njoj povrsini gr anuli-
hemijskim sastavom i koj i im~u specifi - rane endoplazm atske mrcz.c nalaze sc n a-
ene funkcijc u zivotu eelije. CcLijske or- kupnin e sitnil1 tj elaSaca koj a se nazivaju
ganelc se ponekad dijele na opce i spe- ribosomi. Ovaj Lip endoplazmatske mrde
cijallle. Prva grupa obuhvata one koj i se karak lcristiean j c za cclijc u koj irna se
nalaze u svim iii gotovo vim eelijarna, v r~i inlenz ivna sintcza bj clanccvin a.
dok se druga grupa javlja sarno u nek im Agranuli rana cndoplaz malska mrcz.a n a
spccijaliziranim eelljan1a. vanjskoj pov~ i n i ne m a ribosom a.. a su-
sreee sc u celijama u Kojima sc vrsi sin-
E n do pl azmaL~ki rctiku lum (unutar- teza uglj icnih hidrata.. masli itd.
plazmatska mrda ) prcdstavlja specifiean
sistem dvoslrukih membrana u citop laz.mi Ribosomi su relativno dav no otkrive-
(sl. 5). Njegova organllacija jc vcoma na sitn a IjelcSca.. koj a su tada nazvana ri -
razlieita, ~to jc u vezi sa funkciona ln im bonuklco lidne gran ule (sl. 6). Obavezne
osobcno tima eclija. Pod clcklronskim su ci lop lazmatskc komponente u svim bi-
mikroskopom cndoplazJJlatska mrd3 prc- IJnim i zivotinjsk.im celijam a, gdj e imaju
dstavljena je sislcmom medusobno pove- izuzelno vaznu i specificnu funk ciju.
zanih kanala. koji su ograniecni Jvostru- ZOOg toga ih treba smatrati organoidima
kim mcrnbranama.. Oblik kanala je veo- eelij e.
ma razlieit. UnUlr~nJOSI endoplazmatske
rnrefe Ispunjena jc homogenom masom. R ibosomi su m ala sferi cna tjele~ca,
koja se razlikujc od okolnc cit plazme, a koja se mogu nalaziti slobodno u cito-
clJa je uloga jo~ nepowata. plazmi iii su vezana za spo lj ~ nju mem-

21
SI. 6. Ribosomi

branu endoplazmatske mreze. Ponekad se


javljaju i u vidu manjeg iii veeeg broja
medusobno povezanih jedinica i tada se
nazivaju poliribosomi iIi polisomi.
Tab.4: OSNOVNE ORGANlZACIONE I Ribosomi su prirnamo gradeni od je-
FUNKCIONALNE STRUKTURE dnakih dijelova bjelancevina i RNK.
EUKARIOTSKE (ELlIE
Osim toga u njihov sastav ulaze i Iipidi
i mineralne soli kalcija i magnezija.
Prolcinsko-polisaharidni sloj
Osnovna funkcija ribosoma je unutar-ce-
Membrana Lipidni sloj lijska sinteza proteina.
(opna)
Proleinski sloj
Mitohondrije (hondriosomi) su celij-
Hijaloplazma
ske organele koje se odlikuju specifi-
cnom gradom i funkcijom (51. 7). Nalaze
Endoplazmalska mrez..
se u svim tipovima celija. kako jednoee-
Ribosomi lijskih organizarna tako i visecelijskih.
Milohondrije To su centri di5anja i generatori energije.
Ciloplazma Golgijev (Goldijev) aparal Mitohondrije su najceSce loptastog iii iz-
Lizosomi
Cenlrosomi
Plaslidi
Specijalni organoidi

Jedrova opna
Jedro (jezgro) Jedrov sok
Jedarce
Hromosomi

SI. 7. Mitohondrija
22
duzenog oblika, veoma razliCitih dimen- ganizacijom, sa sljedecim komponenta-
zija (duzine od 0,3 do 40 milimikrona). rna: mikrovezikule (mjehUI1ci), membra-
U citoplazmi su rasute, ponekad grupisa- nski sistem (sastavljen od veceg broja
ne oko jedra iIi uz unutraSnju stranu ce- spoljasnjiIl kesa ili tubula) i vakuole (ko-
lijske membrane. Svaka mitohondrija je je imaju glatke zidove). U podrucju Go-
obavijena ovojnicom koja je gradena od 19ij evog aparata su cesto prisutne sekre-
dvije lipoproteinske membrane. slicne ce- tome granule (zmca). U sastav Golgije-
lijskoj opni. UnutraSnjost mitobondrija vog kompleksa ulaze fosfolipidi i cC\i-
ima naroCitu strukturu; u njihovom sadr- jske fosfataze. Smau'a se da je osnovna
zaju se nalaze brojni enzimi koji imaju funkcija ove celijske organele vezana za
posebno znacajnu ulogu u procesu disa- proces sekrecije.
nja. Grada i unutraSnja struktura mito-
hondrija su promjenljive i u neposrednoj
su vezi sa njillOvom aktivnoscu.
Golgijev (Goldijev) kompleks (Gol-
gijcv aparat, diktiosomi) je celijska or-
ganela koja je pm put otkrivena u cito-
plazmi nervnih celija. Kasnije je uocen u
gotovo svim specijaliziranim celijarna
(sl. 9). U pocetku se vjerovalo da ovu
organelu sadrZe sarno zivotinjske celije, a
dan as se pouzdano zna da se ona nalazi
i u biljnim eelijarna. Golgijev kompleks
se odlikuje specificnom struktumom or- SI. 9. Golgijev (Goldijev) aparat

23
Lizosomi su celijske organele koje su
otkrivene tek 1955. godine. Njihovo pri-
sustvo u citoplazmi je prvo bilo dokaza-
no biohemijskim metodama Lizosomi
predstavljaju narocite, male mjehuraste
tvorevine ogranicene dvostrukom mem-
branom i ispunjene sokom sa bidrolitic-
kim fermentima (sl. 10). Do sada je do-
kazano vise od 10 razlicitib fermenata,
slicnib onim iz probavnog sistema, spo-
sobnib da aktivno vrSe razgradnju veeine
slozenib organskib komponenata. Lizoso- SI. 11. Centrosom
mi, dalcle, imaju ulogu "probavnog siste-
ma" celije. Najveea koncentracija ovih Centrioli imaju vaZnu ulogu ne sarno
organela otkrivena je u celijama jetre i za vrijeme celijske diobe nego pokazuju
leukocitima. Lizosomi pokazuju veliku i izvjesne odnose sa bazalnim tijelima ci-
raznolikost, kako u razliCitim tipovima lija (treplje) i flagela (biceva), pa se vje-
eelija, tako i unutar jedne celije. Poznati ruje da su oni bomologe celijske struktu-
su sljedeCi tipovi lizosoma: ishodisni li-
reo
zosomi, Jagosomi, zaostala tjelefca lizo-
soma i auroJagirajuce vakuole. Plastidi su citoplazmatske organele
biljnill celija (sl. 12). Kao i ostale celij-
ske strukture, od protoplazme su odvoje-
ni sopstvenom opnom. U mladim (embri-
onalnim) celijarna nalaze se u obliku
proplastida. S obzirom na funkciju i bo-
ju, plastidi se dijele na: hloroplaste, hro-
moplaste i leukoplaste.
Hloroplasti se nalaze u celij arna svib
zelenib dijeJova biljaka; sadrle hlorofU
od koga potice ta zeJena boja. Kod visib
SI. 10. Lizosomi biljaka hloroplasti obicno imaju socivast
oblik, dok je kod nizib oblik veoma pro-
Cclijski ccntar (centrosom) je cito- mjenljiv. Dijametar bloroplasta varira od
plazmaticna organcJa koja postoji u zivo- 3 do 10 mikrona. Obicno su ravnomjer-
tinjskim celijama, kao i u celijama nebb
bilj.aka (~ge, gljive, mabovine i neke go-
losJen:temce). Javlja se za vrijeme eelij-
ske dlObe. i stoji u vezi sa pojavom nje-
nog polanteta, odnosno orijentacijom di-
obnog vretena U tipicnoj formi eelijski
centar se sastoji od jednog do dva ili ve-
eeg broja veoma malib tjelesaca - centri-
ola (sl. 11). Oni su obicno okruzeni na-
r~citim regionom citoplazme, koji se na-
~lva centrosfera Centriol i centrosfera za
Jedno sacinjavaju strukturu koja se nazi-
va centrosom ili celijski centar. SI. 12. Struktura hlaraplasta (dijagram):
1. stroma. 2. grana, 3. skrab, 4. plastoglobuJe
24
no rasporedeni u citoplazmi, ali se pone- sti, prelaze u bloroplaste. Leukoplasti su
kad narocito grupi~u oko jedra iii uz ce- fotosintetiCki neaktivni plastidi.
Iijsku membranu.
Spccijalni organoidi su eeIijske
Hemijski sastav hloroplasta je manje- strukture koje Sl1 u vezi sa specificnim
vise jednoobrazan. Kod visih biIjaka se cclijskim funkcijama kao sto su: kontrak-
sastoje od bjeJancevina, masti i hlorofila, cija, kretanje i sl. Od specijalnih organo-
a sadrZe i karotinoide i male koIiCine nu- ida (organela) pomenucemo miofibrile,
kleinskih kiselin a HlorofiI je osnovna neurofibrile, trepIje i biceve.
materija hloroplasta, koja im odreduje
specificnu funkciju. Pored hlorofila, hlo- Miofibrili se nalaze u svim celijama
roplasti sadrie i druge pigmente, kao sto koje imaju sposobnost kontrakcije. To su
su karotin i ksantofil. Hloroplasti imaju vlaknaste tvorevine smjestene u citopla-
vrio siozenu strukturu, a njihova je osno- zmi misitnih ceIija, a omogucuju njihovu
osnovnu funkciju (grcenja i opruzanja).
vna funkcija sinteza ugIjicnih hidrata uz
uCeSce neorganskih tvari i sunceve ener- Neurofibrili su organele koje imaju
gije (fotosinteza). samo nervne celije. Imaju oblik tankih
niti i znacajnu ulogu u prenosenju nerv-
Hromoplasli zamjenjuju hloroplaste u nih podraZaja.
ceJijama organa koji imaju zutu i crvenu
boju. Obrazuju se iz protoplaslida i leu- Treplje i bicevi su takoder specij ami
koplasta, pri cemu se hlorofil zamjenjuje organoidi celije. Omogucavaju kretanje,
karotinoidima i ksantofllom. Hromoplasti ishranu i druge funkcije. Po porijeklu su
odreduju boju plodova, cvjctova, kOlje- citoplazmaticne tvorevine povrSinskih
nova itd. slojeva celije. To su kontraktilne niti, 6-
je dirnenzije jako variraju. Treplje nala-
Leukoplasli imaju oblik hloroplasta, zimo u specijalnim eelijama gotovo svih
ali nemaju hlorofila Cesto su vrlo slicni Zivotinja, a kod praZivotinja - trepljaSa
mitohondrijama, iako su drugacijih di- se javljaju kao "organi" za kretanje. Bi-
menzija Kao i hloroplasti, i oni imaju cevi se razlikuju od lrcplji po vecoj du-
finu lamclamu strukturu. Kod vi~ih bilja- zini i manjem broju. Nalazimo il1 kod
ka !Cukoplasti se nalazc u podzemnim mnogih baktcrija i medu praZivotinjama
organima. Lcukoplasli su, kao ~ t o je po- - bicarima. Prisutni su i u spcrmatozoi-
znato, bez boje. Ako se takvi organi (kr- dima vecine zivotinj a, covjeka i nizih bi-
tole krompira, na primjer) izlozc svjctlo- Ijaka

Koje su osnovnc citoplazmatske organele?


Kaleva JC struktura i funkcija pojedinih osnovnih citoplazmatskih organela?
Sta su to specljalni organoidi i kakva im je funkcija?

25
CeJijska Struktura i funkcija celijske membrane
membrana
Struktura i funkcija celijskog zida
(opna) i
ceJijski zid

Celijska membrana strukture. Plazmaticna membrana je po-


glavito gradena od lipida i velikog broja
Protoplazma svake eelije, bez obzira raznih vrsta protein a (lipoproteinski kom-
na njenu unutraSnju diferencijaciju i bez pleks). Od lipida, najcesce se javljaju
obzira na to da Ii se radi 0 prokariotskoj fosfolipidi. Ispitivanja su pokazala da se
iii eukariotskoj eeliji, ima na svojoj po- u membrani nalaze i enzimi, koji uce-
vrsini posebnu strukturu - eelijsku mem- stvuju u membranskim metabolitiCkim
branu iii opnu (sl. 13). Ovaj povrSinski akti vnostima.
sloj se naziva i protop!avnaticna iii ci-
toplazmaticna membrana. Botanicari je Debljina plazmaticne membrane kao i
cesto oznacavaju i starim imenom - pla- njen molekularni sastav mogu znatno va-
vnoiel7la. !irati u zavisnosti od tipa celija i vrste
organtzma.
Zbog izuzetnog znacaja koji membra-
na ima za zivot eelije ova struktura je Na povrsini plazmaticne membrane
vee dugi niz godina istraZivana upotre- cesto se mogu nati izlucene razne mate-
born raznib tehnika i metoda. Ona je ve- rije od kojib zavise fizioloska svojstva
oma tanka i ne moze se vidjeti optiCkim eelije. Ima izvjesnib dokaza 0 postojanju
mikroskopom. ZahvaljujuCi razvoju elek- plazmaticnib pora koje omogucavaju pro-
tronske mikroskopije, naucnici su uspjeJi diranje molekula i jona.
da upoznaju strukturu i funkciju ove zna- Plazmaticna membrana ima mnogo-
cajne eelijske komponente. brojne i izuzetno znacajne funkcije u zi-
Celijska membrana je sastavljena od votu eelije. Pored toga sto odvaja unu-
tri sloja. UnutraSnji sloj je grad en od Ji- traSnjost eelije od spoljaSnje sredine, ona
pida, dok su spolj aSnji slojevi proteinske ima vaZnu ulogu i u metabolizmu, posto
su za membranu vezani (iIi s njom cine
~~ ':' ::~' ;~'" .~:. < ::" ~': ~' ..:- .. '. :
~~- ';~'" -::.~.., '. ~ : .." . :....
1_
. . ..: -'::~.' ;~ ..:...~. ,:-<:.,.'<--.-..
.. . . . ...: : . .,,- .... ~.. .. ":"

2~11111111 II ·· .... . . : : . " ..


./ / / / / / / / . :::i~':i":\ .:. : . ~. .... i>:. ::.:~:~:.. :~ ... :
6 6 66 6 6 6 6 ..... . :. : .~ .
3__ ", i:<;:~:?}·.,,'·'t
SI. 13. Stanicna membrana (0 ) I h .
1. roteinsko- . pna. ~ 5 ematski .. II. - elektronsko-mikroskopski snimak:
p polisahandm sloJ, 2. iIptdm sloj. 3. protein ski sloj
integralni dio) mnogi enzimski sistemi. cima i saCinjavaju njegovu tipicnu skele-
Glavna funkcija joj je reguIacija toka tnu strukturu, koja zidu daje cvrstinu i
materijala koji ulazi u eeliju iIi iz nje elasticnost. U prostorima izmedu celulo-
izlazi. To se odvija pasivllom difuzijom znih fibrila nalaze sc srazmjemo velike
i aktivnim transportom. Celijska mem- k~licine vode, zalirn hcrniceluloza, pe-
brana je seJcktivna, tj. propusta sarno ktmske malelije, a prema najnovijim po-
odredene male molekule (voda, ncki joni dacima i proteioi.
itd.), dok se krupne ceslice u eeliju uno-
se na drugi naCin (jagocitozom i pinoci- Primami zidovi susjednih eelija su
tozom). Kao sto je ranije istal.'11uto pro- povezani, slijcpljeni pcktinskim materija-
ces kojim se koloidne tvari (bjeiancevi- rna koje grade tzV. srednju lamelu. Kroz
ne) odvajaju od ostalih materija iz zaje- nju i kroz primame zidove prolaze veo-
dniCkog rastvora oznacava se kao dijaJi- rna tanka citoplazmaticna vlakna - pla-
za Odvija se zahvaljujuCi pojavi da po- vnodevne koje povezuju protoplazmu su-
lupropustljive membrane propustaju sarno sjednih eelij a.
jone i manje molekule. (DijaJiza pomoeu
vjestaCkih membrana prirnjenjuje se u Neke eelije u visih biljaka stalno
preeiseavanju krvi teSkih bubreznih bole- ostaju obavijene sarno primamim zidom,
snika.) dok se kod nekib tokom razvoja stvaraju
razliCita zadebljanja. Stvaranjem novID
Cclijski zid slojeva nastaje tzV. seklllularni celijski
zid. Njegova debljina moze bili vrlo ra-
Biljne eeiije, za raziiku od zivotinj- ziicita. Ako dolazi do veoma jakog zade-
skib, na povrsilli protopiazmaticlle mem- bljanja zidova, tah.~e eelije se nazivaju
brane imaju poseban vanjski omotac - sklerenhilllske. Njihov lumen se postepe-
celijski zid. Ovaj omotac joj pruza zasti- no smanjuje, sto dovodi do odumiranja
tu, daje joj cvrstinu i odreduje oblik ee- zivog unutraSnjeg sadrlaja. Takve mrtve
lije. eelije imaju iskljuCivo mebanicku funkci-
. .
JU U organlzmu.
Celijski zid se uglavnom sastoj i od
ugljicnih hidrata, a plazmolema od Iipo- U zidovima eelija na povrSini raznih
proteina. Osnovna materija prilll{lrnog biljnih organa javljaju se suberin, bitin,
celijskog zida je celuloza. Njene duge voskovi koji stite od suvisoog is£arava-
molekule (mice Ie) okupljene su u fina nja, napada razniJ1 stetoCina i s1. Cvrsto-
duga vlakna, mikrofibrile, koje su pove- eu zida nekib biljaka cesto pojacavaju i
zane u veee skupine, makrofibrile. One neorganske materije, najcesee kalcijum i
su medusobno izukrstane u raznim prav- silicijum.

Kakva je grada i koja je funlccija eelijske opne?


Koje stanice imaju stanicni zid i koja mu je funkcija?

27
Grada i funkcija ceUjskog jedra:
jedrova opna. jedrov sok. .
Jedro Uezgro) jedarce (nukleolus) i hrOmOSOml
- nukleus
Struktura i junkcija hrofllosoma

Jedro je vaZna i obavezna komponen- lako se jedro moze javili u razlicitim


ta svih eelija (sl. 14). Ono je dobro izra- oblicima, najcesce je Ioptasto iIi elipsoi-
reno u svim biljnim i zivotinjskim celi- dno. U celijarna bijelih krvnih zmaca je-
jama, sa izuzetkom nekih bakterija i mo- dro uvijek ima reznjeviti. razudeni oblik.
drozelenih algi, kod kojih je jedami ma- U praZivotinja se cesto javljaju razliciti
terijal organizovan kao nukleoid. obIici: izduren, izvijen, kobasicast itd.
Jedro obicno ima oblik okruglog pro- U zivim ceJijama, kao sto je reCeno,
zraenog tijela, okruzenog tankom jedro- interfazno jedro izgleda homogeno i opti-
yom opnom. U zivim eelijarna one je Cki prazno. Na fiksiranim (specificno
optiCki homogena struktura u kojoj se obojenim) preparatima jedro ispoljava
uocava jedno iii viSe malih tjeIesaca - svoje odgovarajuee Slrukture. Obojena
jedaraca. Zivotni cikIus eelije obuhvata masa jedra se, zbog afiniteta prema boji,
dva period a: interjazni iIi matabolic7d i naziva hromatin. Danas se pouzdano zna
mitotic'ki period (period diobe). Ovi peri- da je hromatin materija od koje su gra-
odi se odJil...'Uju karakteristicnim i specifi- deni hromosomi i da predstavlj a nukIeo-
cnim promjenarna u jedru, 0 kojima ee proteinsku komponentu interfaznog jedra
(ukratko) biti govora u narednom izlaga- Jedro je vrlo slozen celijski sastojak, ciju
nju. strukturu cine jedrova opna, jedrov sok,
Veeina eukariotskih organizarna u jedarce j hromosomi.
svojim eelijarna ima sarno jedno jedro.
lzuzeci od ovog pravila su, naprimjer,
neki predstavnici algi i gIjiva Visejedar-
nost je u zivotinjskom svijetu rijetka. Po-
znato je. recimo, da (medu protozoarna)
paramecijum ima redovno dva jedra; ma-
nje jedro je tzv. mikronukleus i ucestvuje
u razmnozavanju, dok vece jedro (lIla-
kronukleus) ima ulogu u metabolizmu zi-
vOlinje.
!C~ viseeelijskih organizama veci
broJ Jedara se javija sarno u vlaknima
popreCno-p~gastih misica, a koja su na-
s~a stapanJem veeeg broja celija (sinci-
t/.)a) .
Medu eukariotskim organizmima Cf-
vena. Ja:na zrnca sisara (osim kamile)
nemaJu J~dra Ova bezjedarnost je selmn- . SI. 14. Celijsko jedro
darna poJava
(elektronsko-mikroskopski snimak)
28
Jcdrova opna (kariomembrana) je tne strukture. ~. odriavaju svoj individu-
dvostruka membrana koja odvaja jedrov alitet tokom eelijskog cikJusa (s1. 16).
sadriaj od citoplazme. Proueavanja fine OdliJ...'1lju se sposobnoseu za autoreprodlJ-
grade jedra pokazala su d.a je !ljegova kciju i prilikorn diobe jedra elijele se i
ovojnica sastavlJena od dVl]e membrane oni, sto odriava njihov kOlltinuitct kroz
koje ilnaju sJiene karakteristike bo i ce- ec1ijske gelleracijc.
lijska membrana. SastavJjena su l~d Jipo-
proteilla. Jedrova ovojnica se na pocetku Broj hromosoma u razuih vrsta zivih
eelijske diobe raspada, a nakon diobc biea manje iii vise je razlicit, ali je za
ponovo organlzlfa. svaku vrstu oelreden i stalan . Skup svib
hromosoma u eeliji oznaeava se kao hro-
Jcdrov sok je vodeni rastvor raznib rnosornska garnitura. Razlikuju se dva ti-
materija, a oznaeava se i kao nukleopla- pa hromosomskib garnitura: haploidna i
Vila iii karioplaVrJa. U jedrovom soku diploidna U organizama sa seksualnim
su smjeSteni njegovi osnovni sastojci i razrnnoZavanjem gamete irnaju haploidni
strukture - bromosomi i jedarca Pored broj bromosorna (n), a somaticne eelije
toga, jedro sadrii i proteine. ribonuklein- imaju diploidan hromosomski broj (2n),
sku kiselinu i Citav niz raznib enzima. jer sadrie dvije haploidne garniture, po-
rijeklom od dva roelitclja. Prerna tome,
Jcdarec - nuklcolus (jedno iIi vise
dipJoidnu hromosomsku gamituru Cini u
njib) nalazi se u jedrovom soku. Jedarea
stvari n parova Irol/lolognih parova
su manje-vise okruglog oblika i dohro se
(homologan = istosrnis!en. odgovaraj uCi.
zapaiaju za vrijeme interfaze, dok se za
s istim odnosirna). U svakom paru ovih
vrijeme eelijske diobe gube (dezorganizi-
hromosorna jedan potice od oca., a drugi
raju) (s1. 15). Po zavrSetku eelijske diobc
(isti takav) od rnajke.
ponovo se javljaju. Jedarca najveCim di-
jelom sadrie bjelancevine (do 70'70), za- VeliCina hromosoma je razliCita u ra-
tim ribonukleinske kiseline, fosfolipide i znih vrsla; ona je takoder razliCila i u is-
enZlffie. toj gamituri. Kao i broj, i velieina hro-
mosoma je konstantna i speeifiena ozna-
. :', ka za svaku vrstu organizma. Duzilla
..-... ... hrornosoma varira izrnedu 0.5fl, i 40fl" a
debljina izmeuu 0,2fl, i 2fl,. Iwzetak Cine
tzv . gigantski hromosomi u eelijama
-+---1 pJjuvacnih zlijezda nckih insekata, koji
mogu imati 20 puta veeu duzinu nego ti-
picni interfazni llfomosorni.
I oblik hromosorna je takoder razliCit
u raznih vrsta organ izama, a razlieit je i
u istoj hromosomskoj garnituri. Medu-
".:. "

S1. 15. Nukleolus u embrionalnim stanicama:


tim, kao i broj i vclieina, tako je i forma
1. jcdro, 2. nukleolus. 3. citoplazma hrornosorna konstantna i specifiena za
svaku vrstu organizrna. Zavisno od fizi-
Hromosomi su najvafnije komponen- Ckog stanja. odnosno faze ceJijske diobe,
te jedra, jer su nosioei nasljednil1 jedini- hromosorni najcesee irnaju izgled kratkog
ea - gena, koji svojom aktivnoseu ' odre- konea iii stapiea. Oni su u rnetafazi de~
duju i regulisu metaboliCke i ostale zivo- finitivno formirani i tada ispoljavaju svoJ
tne proeese u eelijama. Hromosomi se karakteristicni izgJed, kada se najintenzi-
stalno nalaze u jedru; oni su permanen- vnije boje i ispoljavaju svoje najznacajni-

29
iii trabant, a njegovi nosioci - sat~litski
hromosomi; oni imaju ulogu orgtamzato-
ra jedarca.
Terminalni dijelovi hromosoma se po
svom ponasanju razlikuju od njeg~vih
ostalih dijelova, iako ne p~kazuJu .. nilca-
kve vidljive morfoloske dlfcrcnclJaclJe.
Ti krajevi su oznaceni kao telomere.
Uloga telomera stoji u vezi sa kinetikom
i polaritetom hromosoma za vrijeme ce-
lijske diobe.
Sl. 16. Grada bromosoma (dijagram):
1. hromonema, 2. matriks. 3. centromera, Osnovnu komponentu hromosoma 6-
4. sekundamo surenje. 5. drSka satelita. ni hromonema, smjdtena u unutraSnjosti
6. satelit. 7. nukleolus (u obrazovanju) hromosomske matrice (matriksa). Hro-
moneme predstavljaju specificnu dvojnu
spiralu nukleoproteinskih niti, od kojih
je morfoloSke karakteristike. Na tijelu
se obrazuju obje hromatide. Hromonema
svakog hromosoma redovno postoji je-
dno suzenje, (konstrikcija) koje se naziva je po duzini diferencirana na specificne
primamo suzenje. Na tom mjestu se na- segmente, koji se nazivaju /trOlllomere.
lazi specificna hromosomska slruktura, Giavne hemijske komponcnte hromo-
centromera (iii kinetohor). Osnovna ulo- soma s'u nukleinske kiseline i proteini.
ga centromere je vezana za kretanje hro- Na ove komponente, od cjelokuplle hro-
mosoma ka polovima "diobenog vretena" mosomske rnase, otpada 70-90%.
za vrijeme celijske diohe. Od polozaja
centromere zavisi i oblik hromosoma u Osim DNK i proteina, hromosomi sa-
eelijskoj diobi. Po tom kriterijumu, hro- drZe razliCite kolicine RNK i nehiston-
mosomi mogu biti jednokraki (sa termi- skih proteina. Kolicina DNK i kiselih
nalnom centromerom) i dvokraki (sa cen- protein a veoma varira u zavisnosti od
tromerom u ostalim regionima) . metaboliliCke aktivlloSti celija.
Osim primarnog suzenja, hromosomi UnutraSnja struktura hromosoma je
mogu pokazivali i druge konstrikcije na veoma slozena. Ona se danas intenzivno
jednom iii na oba kraka. Ova suzenja se proucava raznim sredstvima i metodama,
nazivaju sekundamim. Kod nekill hromo- sto omogucava da sc dobije potpunija
soma ona odvajaju mali vrsni segment predstava 0 hromosomu kao sU'uktumoj
(dio) hromosoma. koji se naziva satelit funkcionalnoj jedinici jcdra.

Koja je osnovna funkcija jedra?


Koji su osnovni elementi sastava jedra?
Kakva je grada i koja je funkcija bromosoma?
Sta je to bromosornska garnitura?
Koja je veli~ina i kakav je oblik bromosoma?

30
Metabolizam:
Metabolizam anabolizam l katabolizam
celije Enzimi:
priroda, struktura i podjela

Pojmom metaboJizam se oznacava sve- tvar (sea:r). D~gi primjer anabolizma je


ukupnost biobemijskih i fiziCkih procesa pretvaranJe ammokiselina u visokomole-
koji osiguravaju odrZavanje, rast i razvi- kulame bjelanceville itd.
Ce zivib biea. Metabolizam jednoeeIijskih
organizama svOOi se na metaboIizam ce- . Primjer kataboIiCkih procesa je vare-
lije, a metaboIizam viseeeIijskih obIika je nJe brane kOO zivotinja (kojim se slozene
uskladena cjelina svih procesa koji se su~s~ce razlazu na prostije) i njihova
odvijaju u organizmu kao cje1ini. U sva- dalJnJa razgradnja u celijama
kom slucaju, u osnovi metaboIizma svib
organizama je metabolizam ce1ije. Raz- U organizmu svih zivib bica odigrava
se citav niz metaboliCkih procesa, koji su
mjena materije i energije u celijama je
osnova svib zivotnib aktivnosti. ukljuceni u promet materije i energije.

Cjelokupnost svib biohemijskih i fi- MetaboIizam, kao sto je vee istak-


ziCkih reakcija koji se OOvijaju u zivim nuto, obuhvata dva osnovna procesa an-
bicima obuhvata dva smjera metaboIiCkih abolizam iii sintezu organizmu potrebnih
procesa. tvari, i katabolizam iii razlaganju slo-
zenib organskih jedilljenja. Za odvijanje
Biohemijsko-fiziCki procesi tokom rib procesa van organizma potrebna je vi-
kojib se iz prostijih vrsi sinteza slozeni- soka temperatura. U organizmu se ti pro-
jib spojeva naziva se anaboIizam iii asi- cesi, medutim, odigravaju na relativno
milacija. U ovim procesima se trosi en- 1}iskim temperaturama, g. l1a onima koje
erglJa. odgovaraju normalnoj gelesnoj toploti po-
Biobemijski procesi u kojima se raz- jedinih organizama. Brzina bemijskih reak-
gradnjom slozenib komponenata zivih cija u organizmu je takodcr velika.
sistema stvaraju prostije materije naziva Takav tok bemijskih procesa i reakcija u
se kataboIizam iii disimilacija U katabo- zivim sistemima (u celijama) moguc je
IiCkim procesima se oslobada energija. zahvaljujuCi Cilljenici sto organizmi pos-
Ta energija se trosi na razlicite zivotne jeduju bioloSke katalizatore, koje naziva-
funkcije, ukljucujuCi i procese anaboliz- mo fermenti iIi enzimi. Enzimi su katali-
rna. Zbog toga anabolizam i katabolizam zatori bioloSkog porijekla, visokomoleku-
predstavljaju samo dvije medusobno po- lami hemijski spojevi, proste iii slozene
ve.z ane cjeline jedinstvenog procesa raz- bjelancevine, specificne bioloske ak.1ivnosti.
~Jene . materije i energije u svim zivim
slstemlIDa Biokatalizatori ubrzavaju hemijske
procese ne uticuCi na njihov krajnji is-
.NaJznacajniji i tipican primjer ana- hod. Prilikom kataliziranja odredenih he-
~hCkih procesa u zivom svijetu je foto- mijskih procesa oni ne trpe nikakve pro-
smteza.. Procesom fotosinteze se iz jed- mjene. KatalitiCka aktivnost fermenata
nostavnih anorganskih komponellata i nije vezana iskljucivo za celiju, jer oni
sunceve energije stvara slozena organska mogu djelovati i van nje.

31
Enzimi suo kao sto je istaknuto. Nazive su dobijali na razlicite naCine.
bjelaneevine koje u svom sastavu imaju a dogovoreno je da se svi svrstaju u sest
posebnu strukturu. koja se sastoji od tzv. kategorija (klasa) . Prva grupa obuhvata
aktivnog centra (apoenzim) i aktivne grupe oksidoreduktaze. fermente koji katalizira-
iii kofelUlenta (koenzim). koji zajedno cine ju oksidaciono-redukcione procesc. Dru-
holoenzim (puni sldop enzima). goj grupi pripadaju transferaze. To su en-
zimi cija je funkcija prenosenje grupa
Na enzimsku (felUlentnu) aktivnost atoma jedne molekule u drugu. Treca
znatno utjeeu i faktori spoljaSnje sredine. skupina enzima su hidrolaze. Oni katali-
Vecina enzima je osjedjiva na tempera-
ziraju reakcije razgradnje. uz ucesce vo-
ture viSe od 60°C. pri cemu im se ak-
<!e. te sinteze u kojima se stvara voda.
tivnost nepovratno gubi. Sustina umiranja
Cetvrta grupa felUlenata - liaze imaju funk-
eelija organizma na toj temperaturi se.
ciju mijenjanja unutarmolekulskih veza
zapravo. svodi na trajnu degradaciju
ugljikovih atoma sa drugim atomima. Pe-
enzimskih sistema VeCina enzima je vrlo
toj grupi pripadaju izomeraze. fermenti
osjetljiva na promjene kiselosti. odnosno
baznosti sredine u koi')j djeluju. koji ucestvuju u preobraiaju molekula. U
sestoj grupi su fermenti ligaze. Njihova
Danas je poznatl- preko 4000 razli- uloga je u formiranju unutarmolekulskih
citih enzima. veza ugljikovih atoma.

32
Rast celije
Rast i Dioba celije
dioba ceJija Mitoza: interfaza. proJaza. prometa-
Jaza. metaJaza. anaJaza. i teloJaza
Amitoza

Kao sto je vee istaknuto. celije mogu Poznata su dva osnovna tipa diobe
biti razlicite velicine. kako kod raznih eelije i jedra: mitoza i mejoza, a izuzetno
vrsta organizama tako i unutar pojedinih mogu se javiti i drugi, kao sto su
tkiva iste vrste i jedinke. I pored toga, endomiroza i amifoza. Mitoza i mejoza
dimenzije celije i organizma se mogu su vrlo slozeni procesi, u kojima se de-
smatrati relarivno postojanim. Individual- savaju velike i znacajne promjene u je-
ni rast zivib bica bazira se na rastu i dru (osobito na hromosomima) i citopla-
razmnozavanju eelija; velicina svakog or- zmi. S obzirom na bioloski znacaj i po-
ganizma je odredena njibovom veliCinom trebu razumijevanja diobe jedra i eelije,
i brojem. ova dva tipa diobe ce biti razmotrena u
nesto obimnijoj formi.
Sve celije u organizmu rastu do odre-
dene razvojne faze, a zatim se dijele i
specijaliziraju. Celijska dioba kod jedno-
celijskib organizama se javlja kao proces Mitoza
razmnozavanja i neposredno dovodi do
stvaranja dva nova organizma Kod vise-
eelijskib organizama rast i razvice jedin- Naziv mitoza se cesto upotrebljava
ki poeivaju na visekratnim eelijskim di- kao sinonirn za celijsku diobu. Treba,
obama oplodene jajne celije (zigota) i medutim, naglasiti da u pravom smislu i
celija njenib potomaka. Rast tih organi- u originalnom znacenju, mitoza se odno-
zama je takoder ovisan i od nagomilava- si samo na diobu jedra (s1. 17). DeSava
nja i sinteze mnogobrojnih celijskih i se preteZno u somaticnim (tjeseinim) ce-
vancelijskih materija. Celijske diobe, po- lijama, a kao rezultat te diobe nastaju
red rasta, zavise i od raznovrsnih difere- nova jedra (kcerki celija), koja su, i po
ncijacija i funkcije celija i tkiva. Neke broju hromosoma i po cjelokupnoj gene-
eelije traju tokom cijelog zivota organi- tiCkoj konstituciji, identicna sa ishodi-
zma; nakon postanka, one se vik ne di- snim jedrom majke celije od koga su na-
jele (naprimjer, nervne i rrUsicne celije). stali. Mitoza je dinarnican i kontinuiran
Nasuprot tome, postoje celije veoma kra- proces, ali se on (radi lakseg razumijeva-
tkog vijeka, koje se stalno zamjenjuju nja pojedinih promjena) vjestaCki dijeli
novim (epitelne eelije, eritrociti covje- na n'ekoliko karakteristicnih faza: pro/aw.
ka itd.). Dioba eelija stoji pod kontrolom prometa/aza,met%za, ana/ow i tela/ow.
organizma kao jednog cjelovitog sistema Stanje i promjene koje se u jedru deSavaju
i prema potrebi moze biti usporena ili nakon zavrletka telofaze do poeetka sljede-
stimulirana Nove celije nastaju sarno od ee profaze nazivaju se ·;nterfaw. Skup...~vih
postojeeih. promjena koje se desavaju od jedne do

33
ne. Hromosomi se, dakle, udvajaju u in-
terfazi. U pocetku profaze oni su slabo
spiraIizovani, ali napredovanjem profa:e
spiraIizacija se povecava, tako da postaju
kraCi i vidljiviji. U vecini slucajeva, kra-
jem profaze iscczava jcdarcc, a ~jcn
krajnji stupanj zavdava se dcstrukclJom
(razgradnjom) jcdrovc opnc.
Prometafal..a je, u slvari, prelazna
ctapa mitozc: u njoj dolazi do razgradnjc
eelijskc opnc. Hromosomi krceu ka ccn-
traInom rcgionu eclijc i zauzimaju polo-
4 5
zaj u ckvatorijaInoj ravni, izmedu ec-
SI. 17. Mitoza (originalni fotos): lijskih polova. "Putovanjc" bromosoma u
1. interfaza. 2. profaza. 3. prometafaza, ckvatorijaInu ravan naziva sc metakineza,
4. metafaza, 5. anafaza, 6. telofaza a zavrsava se obrazovanjcm ekvatorijalne
iii metaJazne ploce, tj . postavljanjem bro-
mosoma u ekvatorijaInu ravan celijc. U
sljedeee diobe u obrazovanju dviju novih ovoj fazi hromosomi su skraeeni i jasno
celija, naziva se eelijski ciklus. Celijski
ispoljavaju svc elementc svojc morfologi-
ciklus se sastoji od dvije cjeline; interfa-
je, koja se moze posmatrati pod svjctlo-
ze i mitoze. Vremenski posmatrano, naj-
veti dio tog ciklusa otpada na in terfazu, snirn mikroskopima.
dok mitoza traje relativno kratko. Metafaza jc ona ctapa procesa mito-
Interfaza je period eelijskog ciklusa zc u kojoj su bromosomi definitivno for-
u kome se odigravaju najznacajniji bio- mirani, maksirnaIno spiraIizirani i imaju
bemijski i fIzioloSki procesi u celiji. Tre- najmanju individualnu duzinu i najveeu
ba naglasiti, medutim, da u ovoj fazi je- dcbljinu. Hromosomi sc nalaze u ekvato-
dro ne "miruje"; u njemu i citoplazmi rijalnoj ravni, a mitotiCki aparat je pot-
odvijaju se najznacajniji metaboliCki i puno formiran. Hromatide su medusobno
ostali zivotni procesi, te replikacija i du- razdvojene i vczane su sarno u regionu
plikacija svib elemenata i komponenti je- Centromcre. U metafazi se fOimira kiri.e-
dra (replikacija DNK, duplikacija hromo- tiCki aparat (za krctanjc hromosoma to-
soma i dr). U interfazi se mogu razliko- kom eelijske diobe) koji sc naziva "dio-
vati tri perioda: presintetiCki (Gl), period beno vreteno". Ono se sastoj i od citopla-
sinteze (S) i postsinteliCki period (G2). mlfllicnih nil i (od jednog do drugog ce-
Interfazno jedro (fIksirano i obojeno), lijskog pol a) i hrOl/1osomskih poluniti;
posmatrano pod svjetlosnirn mikrosko- one nastaju despiraIizacijom hromoneme
porn, yredstavljeno je u obliku bomoge- (centromemih hromomera) i svah.-u bro-
no~ 1. kompaktnog tijela, bez vidljivib matidu povezuju sa odgovarajueim po-
(OSIDl Jedarca) struktumib komponenata. lorn diobnog vretcna. Metafaza traje zna-
Profaza predstavlja pocetak mitoze a tno kraec od profaze. Pri njenom kraju
u njoj. bromosomi irnaju izgled tankib, ccntromerni regioni hromosoma se dijele,
dugaCkib, slabo spiraIiziranib konaca a. hro~atide se odvajaju i postaju neza-
Pod ~ecirn uvecanjem se raspoznaje da VIsne Jedna od druge.
su om dvo~lruke slrukture (duplicirani) i Anafaza je kulminaciona faza mitoze,
da se sastoJe od dvije bromatide koje su a poc~nje razdvajanjem (razilaienjem)
medusobno lijesno (uzduzno) priljublje- hromatlda (sada vee novib hromosoma) i
34
njibovim kretanjem ka polovima, pomocu Ukupno trajanje toka mitoze je razli-
poluniti diobnog vretena. Svaka hromatida Cito kod pojcdinih organizama, odnosno
ima svoju vlastitu centromeru, koja joj u pojedinim tkivima. Tako, naprimjer,
omogucuje samostalno kretanje ka polovi- mitoza u celijama korijcna luka lraje oko
rna. Kretanje hromosoma je individualno, 85 minuta, korijena graSka oko 110, ve·
ali se obieno svi krecu sinhrono (istodo- zivnog tkiva zeca oko 67, fibroblastima
bno). Centromera je funkcionalna organela skakavca oko 180 minuta itd.
hromosoma i ona ima funkciju kinctike
hromosoma. Dolaskom hromosoma na po-
love zavrSava se anafaza.
Amitoza
Telofaza je posljednja faza mitoze, a
poeinje onda karla bromosomi dospiju na
polove "majcmske eelije". U ovoj fazi se Amitoza je direktna dioba jedra, koja se,
hromosomi postepeoo despiraliziraju i popri- za razliku ad indirektne iii mitotiCke cliohe
maju oblik i dimenzije karakteristiene za desava u interfazi. Hromosomi se pritom
interfazu. Ovaj proces otpoCinje odmah po despiraliziraju, jedrova opna se ne dezorga-
dolasku hromosoma na polove. Oni poste- nizira, a jedarca ne guhe individualnost Je-
peno guhe svoje kantme, a paralelno sa de- dro se, jednostavno, dijeli na dva iii vise
spiralizacijom hromosoma nastaje i opna (manje-vise jednakih) cIijelova. U veeini slu-
novib jedara, obrazuju se jedarca i ostale je- eajeva diobu jedra ne prati dioba citopla-
drove komponente. Pri kraju telofaze, izme- zme, pa se tako obrazuju dvojedame iii vi-
du novih jedara stvara se pregraclna eelijska sejedarne eelije. 1ma slueajeva gdje se jedro
membrana (i eelijski zid) pa tako nastaju amitotiCkim putem dijeli na ve6 broj neje-
dvije nove eelije. Novonastale keerke eelije dnakih clijelova, pa se tak.-va cIioba oznaeava
su znaei potpuno identiene majci eelij~ a kao fragmentacija. Danas se smatra d.a se
svaka od njih ee, nakon postmitotiCkog pe- amitotiCka dioba deSava u eelijama i tkivi-
rioda i perioda sinteze, stupiti u nove diobe. rna koja su privremenog karah.'tera, a i u ee-
Ako nakon fl(l!malne diohe bromosoma ne lijama raznih diferenciranih i specijalnib tki-
slijedi i podjela matiene eelije, u njoj ostaje va. Sto se tiee fragmentacije, izgleda d.a se
dvostruko veei (tetraploidni) broj hro- ana uvijek javlja u eelijama sa izrazitim de-
mosoma u adnosu na normalni (diploidni). generativnim (patoloSkim) poremeeajima i
Ta pojava se oznaeava kao endanilOZll. . promjenama.

Kalco rastu celije i viSecelijski organizmi?


5ta je to mitoza i koje su njene osnovne karakteristike?
Opi~i i objasni osnovne karakteristike pojedinih faza mitoze!
5ta je arnitoza i koje su joj karakteristike?

35
Mejoza: osnovni smisao i
osnovne jaze njenog toka
Mejoza I: projaza I (leptoten. zigoten.
Mejoza pahiten. diploten. dijekineza). prometajaza I.
metajaza I. anajaza I. te/ojaza I
Mejoza 1l

Mejoza iIi redukcijska dioba je tip


eelijske diobe u kojem se diploidni bro-
mosomski broj (2n) smanjuje na polovi-
nu. Rezultat tog procesa je stvaranje re-
produktivnih celija (gameta) sa haploid-
nim (n) brojem bromosoma (sl. 18).
Relativno slozeni molekulamo-geneti-
Cki i citoloski procesi. karakteristicni za
mejozu, u stvari se svode na preciznu
duplikaciju genetiCkog materijala u pre-
dmejotiCkom periodu i njegovu raspodje-
lu u cetiri jedra (kcerke eelije) tokom
dviju uzastopnih dioba Tako svaka ga-
meta (jajna celij a i spermatozoid) dobija
baploidni (n) hromosomski broj . Mejoza
se, dakle, sastoji od dvije diobe, rnejoze
I i mejoze II. Tokom prve rnejoze, naro-
Cito u njenoj profazi,desavaju se veorna
razlicite, sarno za mejozu karakteristicne
prornjene u hrornosornima, ~d kojih je '
osobito znacajna konjugacija . (uparivanje)
IW/llologih hromosoma i stvaranje medu-
sobnib fiziCkih veza. koje se nazivaju hi-
javne. Konjugacijom homologih hromo-
soma obrazuju se bivalent,ne strukture
(bivalent i), a koje se s ohzirorn ' ria' broj
(4) hrornatida nazivaju tetrad!!. Razdvaja-
nje uparenih bornologih hromosoma de-
sava se u anafazi prve rnajotiCke diobe,
pri cernu bomologi hrornosomi, koji se u S1. 18. Karakteristicne (pot)faze mejoze
takvorn obliku nazivaju univalenii, a s (dij agram): I - profaza I, 1. leptotem.
obzirorn na broj (2) bromatida dijade, 2. zigoten, 3. pahiten, 4. diploten.
odlaze na suprotne polove diobenog vre- 5. anafaza I. 6. profaza n. 7. anafaza n.
tena. Na taj nacin svaka kcerka celija, 8. formirane gamete

36
dakle, dobije za polovinu umanjeni kara- ~dvajanje konjugiranih hromosoma, ~lO
kteristieni broj hromosoma (haploidni Je poscbno vidljivo u narcdnom ladiju .
broj). Slijedi kralki opis pojcdinih faza i
polfaza mejoze I i mejoze II. Dip!oten jc sladij u kojcm sc daljc
nastavlJa skraCivanje i razdvajanje konju-
giranih hromosoma; homolozi medu-
Mejoza I sobno oSlaju vezani sarno OSlvatcnim hi-
jazmama PoloZaj hijazmi i njihov broj ovi-
Mejoza I iii heterotipna dioba se si od duzine i morfologije hromosoma.
uslovno dijeli na profazu r, prometafa-
zu r, metafazu r, anafazu I i telofazu 1. Dijakineza je stadij u kojcm zavrsava
profaza I; bivalenli se jos vise skracuju,
Profaza I mejotiCke diobe se odlikuje a. homologi hromosomi medusobno jos
vecom relativnom duZinom i slozenoscu vise razdvajaju, tako da dijakineza ima
procesa koji se u njoj odvijaju; primjera najkarakteristieniju sliku. Bivaienti zauzi-
radi, ova faza kod zene traje 10 do 12 maju polozaj uz jedrovu membranu, koja
godina. S obzirom na karakteristicne pro- se, kao i jedarce, pred kraj ove potfaze
mjene i "ponaSanje" hromosoma, uslovno dezorganizuje.
je podijeljena na pet karakteristienih po-
tfaza: leptoten, zigoten, pahiten, diploten Promctafaza I je kratka faza I mejo-
i dijakineza tiCke diohe, koja obuhvata period u ko-
me bivalenti putuju ka ekvatorijainoj ra-
Leptoten je poeetni stadijum mejoze,
vni diobenog vretena. Bivaienti su goto-
u kojem su hromosomi u obliku tankih
vo maksimalno skraceni i kondenzovani.
niti, a njihova lineama diferencijacija je
Obieno su rasporedeni u centrainom di-
dosta izraz.ena Dvostruke su grade (sa-
jelu stanice i lako ih je identificirati, s
stavljeni od dvije hromatide) i zastupljeni
obzirom na to da u ovoj fazi imaju ka-
u diploidnom broju, najcesce zapleteni u
rakteristiean izgled; utvrdivanje haploi-
jedinstveno klupko.
dnog hromosomskog broja neke vrste
Zigoten poeinje uzduznom konjugaci- najlakse je u ovoj fazi.
jom (uparivanjem) homologih hromoso-
rna, koji su jos uvijek jako izduzeni. Ko- Metafaza I je ona etapa mejoze u
njugacija homolog a se odvija sa izuze- kojoj se bivalenti nalaze u ekvatorijalnoj
tnom precizno5cu, tako da se medusobno ravni, a dostizu svoje najkondenzovanije
uparuju sve homo loge strukture. Uporedo stanje - formirane hijazme medu homo-
sa tim, napreduje i spiraiizacija hromoso- logim hromosomima se pomjeraju prema
rna, a posljedica toga je njihovo skraCi- krajevima Dolazi do stvaranja polukona-
vanje. Upareni hromosomi se nazivaju ca diobnog vretena (hromosomske niti),
bivalenti, odnosno tetrade, s ob.zirom na koje se vezu za odgovarajuca mjesta ki-
njihovu cetverostruku hromatidnu struk- netiCkog aparata na polovima diobnog
turu (jedan homologi hromosom jedan vretena
univalent, a upareni daju bivalent).
Anaraza I poeinje procesom razdva-
Pahiten traje relativno dugo. U njemu janja homologih hroniosoma njihovim
se bivaienti znatno skracuju. Homologi kretanjem ka polovima diobenog vretena.
hro~osomi su medusobno tijesno pove- Jedinice razdvaj anja su, dakle, cijeli hro-
zam, a dvostruka struktura hromosoma mosomi, od kojih se svaki sastoji od
postaje dobro izraZena. Pred kraj pallite- dvije hromatide. Bivaienti se razdvajaju
na, u pojedinim dijelovirna, otpocinje na univaiente, a tetrade na dijade.

37
Telofaza I nastupa "dolaskom" anafa- medusobno razdvojene i vezane sarno u
znih hromosoma na polove celije. Posto regionu centromere.
tamo pristi~u cijeli homolozi, na svakom
U meta/ali II hromosomi se nalaze u
polu je prisutan haploidni broj hromoso-
ekvatorijalnoj ravni diobnog vretena
rna. Nakon toga slijedi formiranje jedro-
Znatno su kraCi od profaznih i po svemu
vih membrana, kao i njegovih ostalih stru-
ktura. Hromosomi takoder trpe izvjesne liee rnitotiCkim metafaznim hromosorni-
morfoloSke promjene, a u nekim sluea- rna Formiranjem poluniti (hromosomskih
niti) diobnog vretena otpoCinje proces
jevima zadrZavaju kompletnu anafaznu
morfologiju. Na kraju telofaze dolazi do razdvajanja sestrinskih hromatida a time
citokineze (diohe citoplazme), kojom se i ana/aza II. Svaki hromosom se dijeli
zavrsava obrazovanje dviju kcerki eelija, na dvije Gednostruke) hromatide (mona-
sa haploidnim brojem dvohromatidnih de). Njihovim dolaskom na polove, poci-
hromosoma nje tela/aza II, u kojoj se formiraju 4 te-
lofazna jedra. Celijska dioba se zavrsava
citokinezom. Buduci da se u mejozi II
Mejoza II monade obrazuju od sestrinskih hromati-
da, ova dioba se ponekad jos naziva i
ekvaciona
Mejoza II iii homotipna dioba poeinje
nakon kraceg interkinetiCkog perioda (na- Na taj naein, poslije dviju uzastopnih
kon mejoze I) i, odvija se po tipu obiene dioba diploidne celije, u mejozi se obra-
rnijoze. Pra/aza druge mejotiCke diohe zuju eetiri celije sa haploidnim brojem
traje vrlo kratko. Hromatide su upadJjivo hromosoma.

U kojirn tkivirna se ddava i koji je osnovni bioloSki smisao mejoze?


Koje Sil osnovne faze mejoze?
Koj e Sil karakteristicne potfaze mejoze I?
Opi§i pojedine potfaze profaze I!
Koje Sil osnovne karakteristike mejozc II ?
U kojoj fazi mejozc se vr$i redukcij a diploidnog (2n) na baploidni (n)
broj hromosoma?

38
Degenerativne Najcesce degenerativne i
i patoloske patoloske promjene celije
Uzroci i posljedice
promjene degenerativnih promjena celije
celija

Razliciti fiziCki, hemijski i bioloSki mnoge od njih i nasljedne promJene, 0.


agensi cesto uzrokuju raznovrsna o~teee­ pored toksicnog, imaju i genotoksicne
nja i degenerativne promjene u 6eIiji. efekte. Ovdje treba naglasiti da citoto-
Mnogi od njih dovode do nepovratnih ksicne i genotoksicne efekte ispoljavaju i
promjena u strukturi i normalnom funk- brojni hemijski spojevi koji se siroko ko-
cionisanju 6elijskih komponenata i uzro- riste u svakodnevnom zivotu: pesticidi,
kuju njenu smrt lijekovi, razni konzervansi i dodaci pre-
hrambenim proizvodima, kozmetiCki pre-
Medu fizickirn agensima koji izaziva- parati, deterdzenti itd.
ju negativne efekte u celiji treba pome-
nuti visoke i niske temperature, a naro- Mnoge bolesti biljaka, zivotinja i co-
cito razne oblike rzracenja: ultravioletno, vjeka poeinju u sustini patoloskim pro-
rendgensko, alfa-, beta- i gama-zracenja mjenama celija koje uzrokuju fiziCki, he-
te protonsko i neutronsko zracenje. mijski ili bioloSki agensi. Patologija celi-
ja se najbolje moze ilustrirati primjerom
Narocito karakteristicne i cesto fa- raka i bolestima vezanim za promjenu
talne efekte na 6eIiju ispoljavaju jonizira- broja i strukture hromosoma Tako se
juca zracenja, Cije su posljedice u 6elij- danas pouzdano zna da razne hromosom-
skim strukturama vrlo razlicite. Uzrokuju ske aberacije kod . covjeka uzrokuju i do
promjene u molekularnoj strukturi i orga- 60% spontanih pobacaja, a gotovo 1%
nizaciji DNK, RNK, bjelancevina, masti zivorodenih ima neku od hromosomskih
i drugih molekularnih struktura. Najkara- anomalija, cije su posljedice teska pato-
kteristicniji efekti jonizirajuceg zracenja loska stanja.
ogledaju se u promjenama . nasljednog
materijala, kao sto su: degenerativne pro- Rak (zlocudni tumor) nastaje kao po-
mjene jedra, sljepljivanje i fragmentacija sljedica sustinskih promjena i poremeeaja
hromosoma, obrazovanje "mikronukleu-
u zivotnom ciklusu normalnih celija. Sva
sa" (nenormalno malog jedra), obrazova- dosad~nja proucavanja morfologije i
nje polijedarnih 6elija, narusavanje pol a- strukture 6elija raka pokazuju da su one
mosti 6elijske diobe itd. Radi se, dakle, manje diferencirane (u odnosu na nor-
o krupnim poremeeajima u organizaciji i malne), znatno su veee od 6elija od ~o­
funkciji genetiCkog materijala koji uzro- jih nastaju, imaju drugaciju strukturu J~~
kuju nepovratne promjene i dovode do dra i ostalih 6elijskih organela Postojl
eelijske smrti.
nekoliko hipoteza 0 uzrocima nastanka
Citav niz hemijskih supstanci, u dodi- raka: teorija hemijske kancer~¥enez.e (ra-
ru sa 6elijama, takoder izazivaju krupne zvoja Taka), mutaciona teonJa, ~~sna
poremecaje u njihovom metabolizmu, a teorija i teorija 0 njegovom pohetlOlo-

39
~om (sloreno uzrokovanom) nastanku. Prema virusnoj teoriji, rak nastaje kao
Prema teoriji hemijske kancerogeneze, posljedica djelovanja ovih uzrocnika u
rak nastaje pod utjecajem razlicitih he- celijskim strukturama.
mijskih agenasa (kancerogena) koji se Ocigledno je, medutim, da je rak je-
obrazuju u samoj celiji ili u nju dospije-
dan od najvecili bioloskih fenomena i, na
vaju iz vanjske sredine.
osnovu dosadasnjih znahja 0 njegovoj
Mehanizam nastanka raka, prema prirodi, smatra se da je slozeno i mno-
mutacionoj teoriji, u osnovi ima promje- gostrulco uzrokovan i da je sasvim sigur-
ne u genetiCkoj konstituciji eelije (pore- no da u osuovi kancerogeneze stoje ua-
mecaj u ispoljavanju i regulaciji funkcije ruseni mehanizmi genetiCke konstitucije
gena). u zahvacenim celijama.

Koje su najeesce degenerativne i patoloSke promjene celije?


Koji faktori izazivaju degenerativne i patoloSke promjene eelije?
Koje su najuocljivije posljedice njibovog djelovanja?

40
HISTOLOGIJA I ORGANOGRAFIJA

Nauena disciplina koja proucava biljna i , fivotinjska tkiva zove sc hisloiogija,


a organografija je nauka 0 organima zivih bica Skup istovrsnih stanica (celija) sa-
cinjava tkivo. Sto je organizam slozenije graden, broj tkiva je u njemu veCi. Tkiva
se medusobno razhl.'Uju po gradi i ulozi (funkciji) njihovih stanica: jedna vrse zaStitu,
druga provodenje, treea uevrscuju organizam itd. Organ je dio biIjnog iii fivotinjskog
organizma s jednom iIi vise uloga, a sastoji se najcesCe od vise tkiva. Biljni organi
su: korijen, stabljika, list, cvijet, a fivotinjska su: srce, mozak, zeludac, pluca i dr.
Kod fivotinja obieno vise organa vrSi nelm zajedniCku funkciju, te tada izgraduju
sistem organa kao sto su: skeletni, zivcani, misicni, polni i dr,

Tvoma (meristemska) tkiva


Biljna Trajna tkiva: kozno, osnovno,
tkiva mehanicKo, provodno, tkivo za izluCivanje

trajna tkiva sticu nak.'l1adno sposobnost


Tvorna tkiva neprestanog dijeljenja stanica. To su se-
kundama tvorna tkiva koja se naIaze u
stabljici i korijenu visegodisnjih biIjaka.
Sva biIjna tkiva svrstavaju se u dvije
Njihovom aktivnoseu biljka raste u siri-
grupe: tvoma i trajna. Stanice tvomih iIi
nu, tj . deblja Tako, kod visegodisnjih
meristemskih tkiva (meristos=podjeljiv,
drvenastih biIjaka u stabljici i korijenu
gre.) raspolaz.u moguenoseu neprestane
postoji sekundamo meristemsko tkivo .-
diobe. NastaIe stanice, zatim, rastu, dobi-
kambij, u vidu prstena, koji svojom aktJ-
vaju razliCite oblike i uloge (diferenciraju
vnoseu stvara slojeve novih tkiva, i to u
se) i gube daIju moe diobe.
najveCoj kolieini u toku proljeca i Ijeta.
Tvoma tkiva su smjeStena na vrbu ZabvaIjujuCi tome, ovi organi svak,e go-
stabljike i korijena, te svojom aktivnoseu dine postaju deblji, odnosno povecavaJu
doprinose da biljka raste u duzinu. Neka svoj volumen.

41
Trajna tkiva

Kozna tkiva

Na povrSini biljnih organa nalaze se


tkiva cij a je osnovna uloga ZaStita od
isusivanja, povreda i ulaska stetnih mi-
kroorganizama. Postoje dvije vrste ko- p
znog tkiva: primamo i sekundamo. Epi-
demw je primamo kozno tkivo (s1. 19).
NajceSce je jednoslojna i sastavljena od
stanica priljubljenih jedna uz drugu. Obi- SI. 19. Epiderma (E) i parenhim (P)
cno stanice nemaju kloroplasta, a vanjska stabljike ljutiea (Ranuncttlus) na
stijenka im je deblja od unutraSnjih. Na poprecnom presjeku
povrsini epiderme nalazi se sloj zaStitne
kutikule, a ponekad i vostana prevlaka ulazak i izlazak plinova (CO2, 02, vode-
ne pare). Dakle, preko stoma se vrSi po-
Kod kopnenib biljaka, u epide:nni nad- vezivanje unutraSnjosti biljnog organizma
zemnih organa nalaze se parovi stanica i spoljasnje sredine. Osim stoma, u epi-
(zapornice) s otvorom izmedu njib, sto dermi se nalaze i razliCite dlake. Stanice
se zajedno oznacava kao storrw iIi puc dlaka su sa zivim sadriajem ili bez nje-
(s1. 20). Stanice zapomice, za razliku od ga, ali su tada ispunjene zrakom. Dlake
stanica epiderme, sadrie kloroplaste, a irnaju ulogu zaStite od pretieranog ispa-
njihove stijenke su nejednake debljine. ravanja biljke; neke sluze za penjanje, a
Zahvaljujuci tim svojstvima, stome se neke vrse upijanje (apsorpciju) vode s
mogu otvarati i zatvarati i tako regulirati mineralima (nalaze se na korijenu).

J~(
~ ~..b ~

1~'n T
SI. 20. Stome u epidermi razlicitih vrsta biljaka

42
Kod vi~egodisnjib biljaka i na stari-
jim dijelovirna jednogodisnjib, epiderma
biva zamijenjena peridennom. Periderm a
nastaje aktivnoscu sekundamog meri-
stemskog !kiva. Vanjski povrsinski dio
periderme-pluto sastoji se od nekoliko
slojeva stanica koje su bez protoplasta i
ovaj sloj mrtvih stanica z~ticuje biljne
organe od spoljasnjih u~ecaja

SI. 21. Sklerenhimsko mehaniCko tkivo


Osnovno tkivo

Tijelo zeljaste biljke u najveeoj mJen pruzaju se duz slabljike dajuCi joj cvrsto-
je izgradeno od osnovnog ili parenhim- cu. Potpuno razvijene sklerenhimske sta-
skog tkiva Stanice ovog tkiva su zive, s nice imaju jako zadebljale zidove i u nji-
tank.im stijenkama, a izmedu njib se na- ma nema zivog sadrZaja.
laze manji iii veti rnedustanicni prostori
(sl. 19). One su napete te tako daju cvr- Provodna tkiva
stocu biljci. Osim ove funkcije, paren-
himsko !kivo ima jo~ niz drugib flmkci- Kopnene biljke imaju razvijeno pro-
ja. Parenhim koji se nalazi u listovima vodno tkivo, a uloga mu je provodenje
bogat je klorofilorn te vrsi fotosintezu. U vode s mineralima od korijena prema vr-
korijenu, sjemenkarna, stabljici i plodovi- bu stabljike i organskih tvari u supro-
ma u parenhernskim stanicama se nalaze tnom smjeru. Voda s mineralnim supsta-
seeeri, masti, bjelancevine i dr. te one ncama se krece kroz ksilem, a organske
imaju spremisnu ulogu. Osnovno tkivo tvari kroz floem . Ksilem i floem su slo-
koje jzgraduje organe mo.cvamib biljaka zena tkiva U ksilemu ulogu provodenja
ima vel ike medustanicne prostore ispu- imaju mrtvi elementi traheje i traheide
njene zrakom i vrli prozracivanje. koji predstavljaju sistem cjevCica s razli-
citim zadebljanjiJ;n.a na njibovim zidovi~
rna (s1. 22). U flOemu ulogu provodenja
Mehanicka tkiva

Potreba za ucvrstivaojem biljnog or-


ganizma dolazi do izra!aja kod kopnenib
biljaka. Tu ulogu ima mehaniCko tkivo.
Stanice mehaniCkog tkiva su zive iii su
bez protoplasta Njibove stijenke su u
veeoj iii manjoj mjeri zadebljale i medu
njima nema medustanicnih prostora, jer
su stanice povezane.
Kolenhim je mehaniCleo tkivo koje je
smjesteno obicno ispod epiderme iIi pe- 1
1 2 1 3 3 1 4
riderme. Karakteristicno je za mlade or-
gane. Stijenke stanica su nejednako zade-
bljaIe, a stanice su sa Zivim sadnajem. SI. 22. Provodni eiementi ksilema-trabeje i
Dublje u stabIjici smjesteno je mehani- trabeide s razlicitim zadebljanjima na
Cleo tkivo sklerenhim (s1. 21). Stanice zidovima (mreZasta, spiralna i dr.) -
sklerenhima su u grupama i poput vrpce 2, 3, 4, 5 i parenhim ksilema - 1

43
B

SI. 23. Roemski elementi


- sitaste cij ev i (1,2) i stani.ce pra-
tilice (3) na uzd uznom presjeku
(A) i popreenom presjcku (B)
A
VIse sitaste cljevl sa stanicama pratilica- kambija u zilama nastaju novi elementi
rna koje su sa zivim sadnajem (sl. 23). ksilem a i floema. Kod drugih, pak, bilja-
Kod nekib biljaka ksilem i floem su pro- ka floem i ksilcm su rasporedeni u vidu
stomo vezani i izgraduju zajedno s me- prstenova.
baniCkim i parenhimskim tkivom provo-
dne snopice iIi file. S obzirom na to da Tkiva za lucenje i izlucivanje
Ii provodne f ile posjeduju sekundamo
rneristemsko tkivo - kambij, dijele se na U odnosu na to gdje se vrsi odlaga-
otvorene (imaju kambij) i zatvorene (nc- nje supstanci koje su nastale kao proi-
rnaju kambij), sl. 24 i 25. Aktivnoscu zvod brojnib biohemijskib procesa (rneta-

-iJ;;:f-- C
~~~?~~~~~--D

\.
SI. 24. Zatvoreni provodni snopic (ziJa)
kukuruza (Zeya mays) SI. 25. Otvorcni provodni snopic Jjutica
na popreenom presjeku (RanllIlClllllS) na poprccnom presjeku
A. Sklerenhimski ovoj, B. floem, A. sklercnhimski ovoj, B. floem,
C. ksilem, D. prstenasta trnheida C. karnbij, D. ksilcm

44
bolizma) biljke, postoje tkiva za lucenje
i tkiva za izlucivanje. U nekim stanica-
rna nagomilavaju se kapljice ulja, smole,
kri stali kaIcijum-oksalata itd. To su pro-
izvodi lueenj a. Medu njih treba ubrojati
i rnlij eeni sok koji luee stanice za luee-
nj e (mlijeene cij evi) kao kod srnoi.:ve,
naprimjer. Pri povredi , ovaj sok isticc
van.

Zljezdane stani cc i zljezdana !kiva


svoj sadnaj izbacuju aktivno u spolj a- SI. 26. Smolni kanal 1. supljina smoln og
snost, dakle, izlueuju gao U epidermi se kanala, 2. zlj ezdani epidermi s
eesto j avlj aju zljezdane dlake cij a je vr-
sna stan ica zljezdan a. Pucanj em ove sta-
nice prazni se nj en sadnaj . Kod drugih, smolnica eetinara, proizvodi izlueivanj a
pak, stanica, kao sto je slueaj kod zlj e- se ne izbacuju van nego u sistem kan a-
zdanog epidermisa smolnih kanala iii lica kojim je prozeta bilj ka (sl. 26).

Stabljika, list i korijen


Biljni Vanjska i unutrasnj a g rada
orgam• (anato ll1ska grada); uloga ovih organa

Kod bilj aka na nizoj razvoj noj raZInt , Ct - Generati vni organi sluze za razrnnoZava-
tavo biljno tijclo vrSi sve zivotn e funkci- nje, tj . za odrzavanje zivota vrste koj oj
je. Taho tij elo se ozn aeava kao tal us iii bilj ka pripada a tu ulogu ima cvijel.
steljka, a biljkc s talusom se oznaeavaju
kao talofita (Tllflllophyta ). U ovu grupu
bilj aka spadaju, naprimj cr, al ge. Kod bi-
Ijaka na viscm razvojnom nivou tijelo se Stabljika
sastoji od organa (gre. organ on= orude).
NjilJO vo tijelo se oznacava kao konnus. Izdanak se sas toji od osi, tj . stabljike
Biljke s kormu sorn se oznaeav aju kao i Iistova. U vrsnom dijelu stabljike nalazi
korrnofita (Co mlOphyta ). Kormofi te po- se vrSni iii tjerneni pup s tvomim tki vom
sjeduj u dvije vrste organa: vegetati vne i koje omogucava rast stabljike u duzinu.
generativne. U vcgetativne organe spada- U vrsnom pupu se nalaze i zarneci listo-
ju: korijen, stablj ika i lis t i sluze odna- va (sl. 27). U pazuhu mladih listova na-
vanju zivota jedinke biljke (individue). laze se zameci bocnih ogranaka koji

45
II

SI. 27. Tjemeni pup izdanka:


I - uzdliZni presjek, II - izgled spolja
(lijevo) i anatomska grada (des no)
l. vrsni meristem (tvorno tkivo)
2. lisni zameci, 3. zameci bocnib ogranaka

omogucavaju grananje izdanaka na baCne tara do vise od slolinu metara. Najvecu


izdanke. ZahvaljujuCi rnogucnosti grana- duzinu stabljike poslizu auslralijski euka-
nja izdanka, jedan biljni organizam nosi liplusi (oko 150 rn). Precllik stabljike je
veliki broj listova. Osim tjernenog pupa, takoder razlicit, a najveCi je kod arncri-
na izdanku se nalaze jos pazusni i uspa- eke sekvoje (oko 12 rn).
. .
vam pupov!.
Podzcmni izdanci razvijaju se u tlu.
Stabljika je u presjeku najceSce okru- Njibovi listovi ncmaju zclcnu boju i Iju-
gla. Kod nekih biljaka je trokutasta, ce- spasti su. Javljaju se tri vrste podzcmnib
tverokutasta iii mnogokutasta S obzirom izdanaka: gomolj iii krtola (ima ograni-
na poloz.aj u odnosu na tlo, javlja se cen rast), rizom iii podanak (ncogranice-
nadzemna i podzemna stabljika Duzina no raste) i lukovica sa socnim listovirna
stabljike je razlicita: od nekoliko milime- (sl. 28). U podzcmnim stabljikama nalazi

D ~'///Jl/l

1 B --r-"1

SI. 28. Podzemni izdanci: I. lukovica, 2. gomolj. 3. podanak


A. vrsni pup. B. korijen, C. nadzcmni izdanak. D. ' socni podzemni listovi.
E. adventni korijen

46
se dosta rezervnih tvari te one imaju Drvenaste biljke imaju mogucnost
spremisnu ulogu. Prema svojoj ~vrstini znatnog povecanja volumena stabljikc,
stabljike se dijele na drvenaste i zeljaste. odnosno rasta u siri nu. To se postiZe pu-
Drvenasle slabljike su ~vrs te , zive vi~e tcm sekundarnog deb/janja koje je pove-
god in a, a ponekad jako dugo, npr. ma- zano sa stvaranj em novih koliCina razH-
mUlovac, vise od 3 SOO godin a. Javljaju ~i tih tkiva uz pomoc djelovanja sekun -
sc u vise zivotn ih oblika; drvo, grm i damog tvornog tkjva kambija. Vee u pri-
polugrm. mamoj gradi, ove biljke imaju takozvani
Kod nekih biljaka doslo je do preo- prokambij, iz kojeg nastaje kambij. Kam-
braZaja (metamorfoze) grade i uloge sta- bij je smjeSten izmedu floema i ksilema
bljike. Naprimjer, kod kaktusa j e mesna- i ima prstenast oblik. Pri diobi j edne sta-
ta i ima ulogu sakupljanja vode, kod j a- ni ce kambija nastaj u dvije, od kojih je-
gode je polegla (stolon i) i sluzi za raz- dna zadrZava svoj stvo da se dalje dijeli
mnoZavanje, kod vinove loze sluzi za a druga se oblikuje u element floema ili
penjanje (raSlj ike ili vitice) itd. ksilema. Floemski elementi se uvijek
odvajaju prema periferiji stabljike, 5 ksi-
lemski prema unutraSnj osti, i na taj naCin
Analomska grada slabljika deblja (51. 30).
(unutarnja grada)

Od vrba stabljike prema dnu razlikuje


se nekoliko zona koje su gradene od ra-
zliCitih tkjva. Na samom vrhu, tj. U po-
drucju 0emeni~ta nalazi se zona tvornog
tkjva. Diobom ovih stanica prema van
oblikuju se zameci listova, a prema unu-
Ira stan ice osnovnog tkjva gdje je vee
odreden budu Ci gradevni plan stablj ike.
Ispod ove zone slijedi zona u kojoj se
oblikuju razna lrajna tkjva. Prilikom
obrazovanja ovih tkjva stabljika neznatno
raste u ~irinu . Ova vrsta debljanja se
oznacava kao prill/aTrIa debljanje, a gra-
da stabljike 5 tom sposobnosc u rasta kao
primarna grada. Postoje izvjesne razlike
izmedu primame grade biljaka jednosu-
pnica i dvosupni ca (51. 29).

51. 30. Anatomska grada dvogodisnje


stabljike jablana (sekundarna grada);
I. periderma. 2. kolenbim. 3. parenbim.
4 . primarni floem. 5. sekundarni floem.
51. 29. Raspored provodnih snopiea u stab!jici 6. kambij. 7. ovogodgnji sekundarni
I. floem. 2. ksilem. 3. kambij ksilem. 8. pros!ogodisnji sekundarni ksilem.
A. jednostupnica (nepravilno porazbacan i). 9. prirnami ksilem. 10. sreika od parenbima.
B. dvostupnica (kruzno rasporedeni) 11. granica goda

47
Tokom Ijeta i proljeca kambij naii ace
djeI uje te i stabljika tada najviSc deblja.
U jesenjem i zimskom periodu on ne
djeIuj e. Ovakva ritmiCka aktivnost kam-
bija se na popreenom presjeku stabljike
ocituje u vidu godova, i na osnovu nj ih
se moze izraeunali starosl drvenasle biljke.
Uloga sekundarnog ksilema iji drveta
je dvojaka: provodi vodu i ucvrscuje
biljku, a djeIim icno ima sprem isnu funk-
eiju. Sekundarno debljanje stabljike pra-
Ceno je pojavom periderma na povrSini.
Kod starijib stabala ulogu zaSrile preuzi-
rna mrtva kora koja nastaje djelovanjem
tvomog tkiva dublje ispod povrSine. Ona
se s vremenom Ijusti i puca, a njen iz-
gled je specifican za pojedine vrste drve-
nastih biljaka, po cemu se daju meduso- 51. 31 . Dijelovi lista: 1. plojka, 2. drska
bno razlikovati . (pctcljka). 3. os nova (baza), 4. glavni nerv,
5. bocni nerv

osnovice i ruba) je vrlo raznovrstan. Pro-


List vodni snopici koji prozirnaju plojku oso-
bilO su vidljivi sa naJicja. RazliCito su
Iz lisnib zametaka u ljemenistu razvi- rasporedeni i postoje dva osnovna oblika
jaju se lis tovi - organi ogranicenog rasta, nervature: lllfez.asla i uporedna (paraleI-
cija je osnovna uloga proizvodnja organ-
skih supstanci u proces u fotosinteze. List
je rasclanjen na slijedece dijeIove: ploj-
ka, petelj ka (drSka) i lisna osnova (sl. 31).
Osnova lista je kod nekib biljaka razvi-
jena kao Iisni rukavac, a kod nekih se u
osnovi javljaju palistici. Na istoj bi ljci
razlikuje se nekoliko vrsta listova (sl. 32):
1. supke ili kotiJedoni, 2. donji ili Ijuspa-
sri, 3. prav i (zeleni koj i vrse ishranu bilj- 3
ke), 4. gomj i (u podrucju cvijeta i listovi
koj i izgraduju cvijet).
\~--- 2
S obzirom na grad u plojke, Iistovi se ~-1
. dij ele na j edn osravne (sl. 33) i sasravlje-
ne (sl. 34). Ied nostavni imaju iii cjeIovi-
tu ili razdijeIj enu ploj ku. Kod sastavlj e-
nih listova plojka je podijeIj ena na neko-
liko lisaka, a svaka od njib je peteIjci-
com vezan a za glavnu os Iista iIi zaj e-
dniCku peteljku. Postoj e perasto i dlana- 51. 32. Vrste listova: 1. supke (kotiJedoni),
sto sastavljeni Iistovi. Oblik plojke kao i 2. Ijuskasti. 3. pravi,
oblik pojedinih njenih dijeIova (vrh a, 4. gornji (pricvjelni i cvjetni)

48
A

j~~~
1 2 3 4 5 6 A B c o E

SI. 34. Sastavljeni listov i


A. nepam o peTasto sastavljcn. D. parnaslo
perasto sastavlj en. C. lroj ni list.,
D. dlanasto sastavljen , E. dvos truko perasto
sastavljen: 1. liska. 2. petelj cica,
1 2 3 4 5 6 3. os !ista. 4. peleljka, 5. palistici.
6. os odsjei:ka liskc
SI. 33. lednostavni Iistovi Anatomska grada
A. ncrnzdijcljeni listovi s cjelovitom
plojkom : 1. iglieast, 2. srcast, 3. bubrefust. Na popreenorn prcsj eku lista dvosu-
4. strelicast, 5. kopljast, 6. srpast pnica uocava se da je list s objc strane
B. rnzdijeljeni listovi: I. perasto krpast.,
zaSticen epidelmom (sl. 36) . Izmed u go-
2. dlanasto iscjepkan. 3. pcrnsto iscjepkan.
4. perasto razrc7..an. 5. dlanas to razdijeljen. rnje i donjc cpiderme jc lIlezojii koji se
6. perasto razd ijeljen sastoji od d\·a sloja: palisadnog i spulva-
slOg parellhillla . Palisadno tkivo je od
produzenill slan ica, kojc su prilj ubljcnc
na). Mrcz.asla ncrvalura se najceSce javlja jedna uz drugu, bogatc hloroplastima · i
kod biljaka iz grupa dvosupnica, a paralelna vrse osnovnu ulogu !ista - proces foto si-
kod jednosupni ca. LislOvi se takoder raz- ntezc (asilllilacijski parenhilll). Spuzvas Li
likuju po poloz.aju na slabljici (sl. 35). parenhim sc sastoji od stanica vise ili
NajcesCi jc naizmjcnicni (zavojiti ili spi-
ralni) raspored .
Katkada se pravi listov i n a istoj biljci
razlikuju po ob lik."U. a vrlo CCSIO i po vc-
liCini . Ova pojava se oznazava kao hele-
rofilija (grc. hCleros = razlicit + filum =
list) . Kod dud a, naprimjer, posloje li stovi
s cje!ovitim i s reznj ev itim rubom , a kod
vodcnog Ijuti ca li stovi iznad vode su cje-
loviti, a pod vodom su re sa~ ti .
Duzina zivota listova jc razlicita i
spccificna za pojcdi ne bi ljne vrsle. Kod
listopadnib biljaka list zivi nckoliko mje-
seci, a kod cetinara nekoliko godina (kod
srnrce 5-6). Y c!icina Iistova j e takoder
svojstvo biljne vrs te, mada j e u od rcde-
nim granicama promjenljiva. Opeenito, 1
velicina listova je izmedu nekoliko m ili - SI. 35. Polozaj listova na stabljici:
mctara i nekoliko me lara (kod palm i do I. naizmje niean (=zavojit, spiralan).
20 m) . 2. pr~ljenas t. 3. naspraman (nasuprotan)

49
SI. 36. Analo mska grada liSla bukvc
(Fagus) na poprccnom prcsjcku: SI. 37 . Analomska grada iglice bora
(ep) cpiderma, (pI) palisadni parenhim, (P illus silveslris) na popreenom presjeku:
(s) spuhasli parcnbim, (pz) provodna wa, (E) epiderma, (Sp) sloma, (Sk) sklerenbim ,
(k) stanica s lai slalom, (sp) sloma (Pa) asimilacijski parenhim (naborani
parcnhim), (I-I) smolni kana!. (L) provodni
snopic (zi la)
manje loptas tog oblika, u kojima ima
malo h loroplasta, ali se izmedu njih na-
laze veti ili manji medustanicni prostori . odnosno s upijanj em vode s mineralima
Ovaj dio lista ima ulogu u procesu ra.? - iz tla (zemIjista). Korijen takoder vrsi
mjene plinova izmedu bi Ijke i spoIja.snje ucvrsCivanje biIj ke, a kod nekih ima i
sredine. Stome, preko koj ih sc vrSi ta raz- spremisnu ul og u. Ovaj organ razlicito
mjena, nalaze se s donje strane Iista Za- duboko i siroko prodire u tlo zahvaljuju-
visno od toga u kaj.,.-vim uvjetima zivi bi- Ci tome sto se, pored gla VllOg korijena.
Ij ka, stome imaju razlicit poIozaj u od- grananjcm stvara i bae no korijenj e i na-
nosu na epidermu. Kod biljaka sus nih staje korij enov sistem. Kod dvos upnica
krajeva one su jako uvucene, a kod bi- su dobro izraieni glavni korijen i bocno
lj aka vlainih stanista su, naprotiv, is pup- korijenje, a kod jednosupnica iz stabIj ike
cene.
S obzirom na to da li se na listu ra-
zlikuje lice i nalicje, listovi se dijelc na
1. bijacijalne (imaju lice i nalicje), kakav
j e bio prethod no opisan i list, i unijacijal-
ne (nemaju lice i nalicje). Ovaj posIjed-
nji tip Iista se, naprirnjer, javIj a kod igIi-
castih Iistova cetinara (sl. 37).
L istovi takoder mogu biti preobraieni
(m atamorfozirani) . Kod kaktusa su preo-
braieni u bodIj e, pojedine liske gra.ska u
vitice koje sluze za prihvacanje, na pod-
zemnim iz dancima su u vidu Ijuspi itd.

Korijen
SI. 38. Korijenov sistem : 1. dvosupnice
Korijen je organ koji ~(" \I;tiazi nasu- korl koje gIavni korijen prod ire duboko u
prot izdanku. Pojava ovog ,_,i Ijnog organa tIo, 2 . jednosupnice s cupavim buse naslim
Je u vezi s njihovim zivo tom na kopnu, adventivnim korij enj em

so
izbija adventivno korijenje, posto glavni apsorpciona zona. Vclikim brojcm dlaka,
korijen rano izumire (sl. 38). Kod nckih koje izbijaju iz rizodermc na povrSini.
biljaka utvrdcno je da korijcn dopirc cak korijcn postize vcliku dodimu pov rsinu s
do oko 30 m duboko. Ukupna du zina 110m i na taj nac in us pjcsno obav lja svo-
korijcna pojcdinih individua (jcdinki) jc ju 05novnu ulogu, 0. upij anjc vodc 5 mi -
2
takodcr vclika. lzracunato je da kod jc- nc ra li ma (apsorpciju). Na I mm povrs inc
dnc individue pscnice ona iz nosi oko 80 korijcna prosjecno ib im a 425 .
krn . Kod nckih biljaka k Olijen posti zc
vcliku zapreminu ukoliko je odebljao u Analomska grada
vidu vretena (mrkva) ili gomolja (rcpa) .
KOIijen ispoljava primm-nu i sckun-
Na samom vrhu mladog korijena na- darnu graclu. Tki va su ras porcclcn a u
lazi se korijenova kapa koja zasLicuje konccntricnim krugovima (51. 40). Na
tjernenis te gradcno od tvomog tkiva povrsini je rizodenll(J (grc. rizos = kori-
(sl. 39). Iznad ove zone nalazi se zona jen + derma = koza). U zoni provodcnja
rasta ili izduzivanja. Na zonu izduziva- rizoderma izumire i zamjenjuje je egzo-
nj a, na udaljenos Li od 1-3 rnrn od vrha derma. Najvccu rnasu korijcna Clni pa-
nastavlj a se zona korijenoviiz dlaCica iii rcnbimsko tkivo primamc korc, na koju

3a)ll, 11\
\\ ~ i~:~i~\
jP'lW,V
1 IV

'V , tl ~~---~
27.._ _H 1\1{'\r: !l(l\ _~ __
I \
,
I I ' 11 '
: --~~~ I 1 . (\ C~~
) (d III
"' ~- ~P~I~ i l) 1
3~ ;I\' I ~4
.,n}~ \i :{ ~
~nu . IS 5
~ Il; , ' I \: .
" llllllf, .,l() 6

I
I \I
I
\

ill .
!
f
r d
t-
' II

Yf~4ill
B \~~
Sl. 39. Grada korijena: A. spolja~nja i B. unUlr~nja posmatrana na .uzduZnom presjcku
I _ tjcmeniste zastieeno korjenovom kapom, II -. zona rasta I . IzduzlvanJ~ III - .. zo~a
,. ili apsorpciona zona IV - zona provodenJa (u tOJ ZOIll IzblJa bocno kOflJcnJe)
dl aClca ' . -' 3 ' d od 4 pnmama
l. 7..acetak boenog korijena, 2. kOlJenova dlaka, . Cpl crm~ Ja. egz erma, ',.
0 -
..
kora, 5. endodcrma. 6. pcricikl. 7. ccnlralni cilindar s radlJalnom provodnom zilom Iii
snopieem

5J
se prema pov rsini nastavlja rizodenna, a
prema un ulra j c jed noslojna endodcnn a.
Endodenna obavija centrallli cilindar.
Vrl o vaZan sloj slanica jc pericikl koji sc
nalazi uz cndoderrnu . Iz stani ca pericikla
razv ija se boe no korijenje b o i sckun-
dame kozno !kivo. Provodna zil a se na-
laz i unutar ccntraln og cilindra. Ksilcm i
Doem se u primalll oj gradi ko rij e na na-
laze jedan pored dru gog, lj. u sllljeru ra-
dijusa, i ova vrsta zilc se oznaeava bo
Sl. 40. Anatomska gracta korijena cmog
radija lno . lu ka (Allium eepa) na poprecnom presjeku
- primama gracta (rh) rizoderrna,
Povecanje de bljine korijena, kao i
(ex) egzoderrna, (e) kora, (en) endoderm a,
kod stabljike, vezano je za pojavu rasta
(ee) een train i eilindar s
u debljinu , odnosno aktivnosti kambija. radijalnom provodnom :mom
Tokom sekundarnog rasta nas taju nove
kolieine il oclll a i ksilema. Kambij proi- Uz ove prollljene javlja se i sekundarno
zvod i prema povrsini korijena floelll, a kozno tkivo - peridenna (pluto) koja za-
prema unulIa~njosti ksilem, te je raspo- s ticuje spolj aSnost ovog podzclIlnog or-
red ovill !kiva jednak s onim u stab ljici. gana.

Koje vrstc tvornih (mcristcmskih) lkiva imaju biljkeO


Kakvc uloge imaju meristcmska tkiva?
Kakva je uloga koznog, mcbanickog i provodnog tkiva')
Kako se oznacava tip provodne Zile (s nopica) u kojoj. osim /lacma i
ksi lema, postoji jos i kambij?
Kakve sve uloge im a osnovno tkivo?
U koju gru pu biljnih organa spadaj u korijen, stabljika i list?
Zbog cega stabljika najjacc deb lj a tokom proljeea i Ijeta?
Koja je razlika u gracti jednostavnih i sas tavljenih li stova?
Kakvu ulogu u listu vrsi palisaclno lkivo?
Pos toji Ii razlika u rasporedu li snih nerava izmcctu jcdnos upni ca
(monokoti la) i dvosupnica (dikotila)?
Kakvu ulogu imaju korij enovc dIaCiec?
Koj i tip provodne zi Ie se susrcce kod korijcna?

52
v
Zivotinjska Zivotinjska tkiva Misicna tkiva
tkiva i Epitelno lkivo N elv na tkiva
organi Vezivna iIi po /porna tkiva

Zivotinjska tkiva vrsinu orga ni zma. oblazu unulrasnj os[


probavn og i l1l okracnog s is tcma, tc svc
Kod naj vcccg broj a visecclij skih zi- OS laJc 0cJcsnc supljinc.
votinj a celije s u diferenciran e, kako po
Kod sv ib beski crn cnjaka spoljasnja
obliku i vcli c ini, tako i po funkciji.
pokaZica (epiteJ) jc vrl o tanka i sastavlje-
Kompleksi eclija. slicnib po svojoj struk-
na jc sarno od jcdnog sloja celij a; na po-
luri, funkciji i porij eklu, obrazuju tkiva.
vrS ini epitela obicno se izlucujc kutiku-
Svako tki vo u iz-.j csn oj mj eri ima spcci-
lami sia), koji ima zastilnu ulogu. Taj
ficnu organizaciju! i drugc odlikc'l ali u
sloj je narocjto dcbco kod illsckata.
istom organizmu lkiva su mcdu sobno ti -
jesno povezana t1 od govaraju ce funkcio- Kod ki cmenjak a spoljasnja pokozica
naln e cjelinc. Na osnovu org ani zacionih je vi Scslojna, pri CCI11U sc razlikujc unu-
i funkc ion al nih s voj s lava. razlikuj emo lraS nji sl oj . koji sc stalno dijeli i spo lj a-
slj edcca os nov na zivo linjsl!a lki va: epitcJ- snji, koji j c obicno sas tavlj c n od izumr-
no , VCZlvn O, misicno ncrvn o !kivo. lih cclija (rozni sloj ) i poslcpcno se za-
I11J cnJuJc nOV ll11 .
Epitclna tki va su najmanj c difcrcllci-
ran a. Njibovc ccJ ij c m og u im ali vcoma Epilclnc celij e i tkiva imaju i dru gc
razli citi oblik : plocas l, ci lindric an iii koc- funkcije. Poscban tip difercnciranib epi-
kast. S tite organizarn od s tetn i\) utj ccaj a tclijalnib ceJij a su zljezda sfe {elije, u Ci-
spolj asnjc sredine, a kroz nj ih sc vrsi i joj sc protoplazmi obrazuju razlic ili se-
cjelokuplla razmj cna m atcrije izmcdu or- krcti. Od njih su gradellc rnnogobrojne
ganizma i spolj aS nje srcd ill c. Epit clna zlij czde sa spolj aSnjil11 i unulraSnjim lu-
!kiva pokrivaju cjclokupn u spo !j aSnju po- cc njcm. Od spolj aSnjih , ovdje spadaju
zn ojne, lojne i mlijecne z lij czde, te cri -
,,< .:.d
~ .., 3 jcv nc zlij ezdc c iji sekreli uceslvuju u va-
~ "-'. '1.1 I

rcnju hran e i promctu materije. Z lij ezde


~
9 00 g e
~
. "
sa unulraS lljim lu ccnjel11 proiz vode raznc
J 0 "
,/ " .
hormonc koji irn aju izuzctno vaz.n u ulo-
o . . ."
gu u rcgul ac iji najznac ajnijib zivotnih
5 proccsa.
Poseban lip ovih tkiva je trepljasti
epitel, koji na povrSini ima lrep lje ili bi-
ccve. Veoma jc rasprOS lrruljen kod svib
grupa zivotinja., a ima znacajnu ulog u u
mnogirn zivotnim procesima (kretanje,
,/ ishrrula, disanje, ckskrecija itd.) .
SI. 41. Epiteln a tkiva zivolinja: 1. ploCasti
epitel, 2. kockasti cpitcl, 3. cilindricni Vezivna iii potporna tkiva obubva-
cpilel. 4. trcpljasti cilindricni cpilel, taj u (na prvi pogJed) vrlo raznovrsne
5. viksloj ni plocasli cpi lcl obLike veziv a: vi aJ...'T1 as to, hrskavicavo i

S3
3
1

S I. 42 . POlpom e cclij e i po lpO"," Ikiva 7ivolinj a: I. mC7Chinm ske cclij e. 2. vczivno


ll1ezc hinll1sko tki vo. 3 . mas l1 c ce lijc i mas ll O tkivo. 4. ko~l:l n e cc lij c i koslano tkivo .
5. hrskav icavc celijc i hrskav ienvo lkivo

Kosrallo tkivo j c vrl o c vrsto, Osno vna


\':oS lal1 o. Sva ona, mcc1ulim. 'imaju nckc
masa ovog tkiv a sasloj i se od organske
zajcd niCke od like. Sve vrsle vezivnih lk.i-
m ale rij e ose ina, proze log mi neralnim
va, naime, imaju relalivno veliku koliei-
solim a, koj e joj daju e vrslocll . U nutar
I1U unutarcelij skog iii med ll cclij s\':og sup-
ove m ase nalaze se zvj czdas te kos ta ne
strala, j er njih ove celij e luee masu or-
eelije.
ganskih malc rija u koju s u i same uro-
njen e. Ta masa eeSlO ispunJava i s ve Kos tano Ikiv o j c siroko zastllplj e no
prostore izmec1u ostalih lkiva. kod kiemenjaka sa prclcZno kos lanim
skclelom. Koel bcs kie mcnjaka 01'0 lkivo
Vlakn asro vezivno rkivo im a vrlo nc posloji .
e vrsla i elas licna, fina vezivna , vlakna
koj a su grupi s,ma u snopove. Grade We
koje povezuju druge organe: misice, Krv j e Iceno vezivno lkivo. Osnovn a
skelc tnc organe itd. medu celij ska mas a hvi je hvna plazma,
koja jc naj vcc im dij elom saslavlje na oel
llrskavicavo rkivo ima kompaktnu raznih bjelan i'c vin a. U pl azmi se nalaze
os nov nu masu koja j e, na prvi pog lccl., krvne cclij c. Kod ki cmcnjaka pos loje
homogena. U suslini , ona se sasloji od dvij e vrsle lill slani ea: crvena (eritroeiti )
velikog broja lankih nili od posebne ma- i bije/a (Ieukocili ) krvna ~ m ea i knme
terij e - ko/nge/la, med usobno povezanih ploGee (trombociti). U crvenim krvnim
amorfnom m asom. Hrskavica j e vrlo cvr- zm cim a sc nalazi krvni pigment !tell/O-
sta i elas liena, a siroko je zastupljena globin. koji j e prcnosilac kisika od orga-
mec1 u kiemenjacima . Kod nekih grupa, na Zit disanj e do sv ih oSlalih dije\ova Ii-
lokom cijelog zivota, gradi osov inski jela. Osnovna funkcija leukocita je zasli-
skel el. Kod bes kiemenjaka. hrskavi ea sc III organizm a od infckcija, a trombociti
j av lja sarno kod glavo noZaea. im aju najznaeajniju ul og u 1I zg nJ sava nju

54
krvi. Kod beskicmenjaka pigmcnt tjele- cna za cjelokupnu skelctnu muskulaturu
snib tecnos Li (hemolim fe) rastvoren je u kicmenj aka. Ovakve mis ice imaj u i neb
plazmi; oni imaju sarno Icukocitc. bcskicmcnj aci (prstcnastc gliste, neki mc-
kUSci, zglavkari).
M:isicna lkiva su gradena od visoko-
diferenciranih tclija kojc imaju sposob- Ncrvna lkiva
.,,-- imaj u veoma slozcnu
nost kontrakeijc (grccnja i opruZanja). gradu. Njihova osnovna [unkcija jc prc-
Kontrakeija misicnih vlakana vrsi se za- nosenj e nadraz.aja koji nastaj u pod djelo-
bvaljujuCi miojibrilillla, koji sc nalaze u vanjem razli cilib ulj ecaja (draz.i) spolja-
protoplazmi misicnih cclija Postojc dvijc snjc sredinc i adekvatnog "odgovora" or-
vrste misicnih tkiva: glatko i popreeno- ganizma lc reg ulaeija llajznacaj nijih zi-
prugasto. Glatko misicno tkivo jc grade- vOlnih proccsa. Nervna tki va su gradena
no od dugaCkib, vretenasLib celija, a ka- od nervnih celij a iii neurona koji se odli-
rakteristicno jc za veeinu bcskicmenjaka. k.-uju specific nom organizacij om i slruktu-
Kod kicmenjaka od glatkog misienog tki- rom. Nervne eelij e imaju sposobnost da
va izgradena je sva muskulatura unutra- primaju i sprovode nadraz.aje od mjesla
snjih organa (osirn srea). gdje su oni primljeni ("receptori" ) do
odgovarajuceg organa koji treba da rea-
guj e ("efektor"). U neposrednoj vezi sa
njihovom funkcijom je i osobena grada.
Imaju dvije vrste nastavaka: kratke i du-
gaCke. Kratki nastavci (dendr iti) su gra-
nati i obieno ih svaka celija sadrzi viSe;
oni prenose nadraz.aj u sam u ceiiju . Dru-
2 -Iffi#!&!ri~" ga vrsta nastavaka (neurili) su znatno
1 ___~{\~~:n \; duzi i sarno su na zavrseeima gran ali.
Njihova funkcija je prenos nadraz.aja od
ceJija do odgovarajuceg organa koji rea-
guje (misic iii zlijezda). Nervne eelije SU
medusobno isprepletene i povezane, a za-
jedno obrazuju nerve, n ervna slabla i
4 nervne cvorove (ganglije). Nervna tkiva
razlicitog slepena organizacij e i slozeno-
sti iii organeie sa takvom funkeijom ,
imaju sve zivo linjc, od najjednostavnijib
Sl. 43. Misicne celijc i tkiva: protozoa do najslozenijib kicmenjaka.
1. popreeno-prugasto misicno tkivo,
2. misicna 6clija, 3. glatko misicno tkivo,
4. poprecni presjck popreeno-prugastog
misica, 5. poprecni presjek glatkog misi6a

Popreeno prugasta muskulatura izgra-


dena je od misicnih vlakana, cija duzina
dostize i do 10 em. Oni predslavljaju
speeificnu eelijsku organizaeiju; u eito-
plazmi im se nalazi vise jedara. Njihovi
miofibrili imaju vrlo slozenu gradu i
uccstvuju u grcenju i opruzanju. Popre-
Gno pru gasta musk ulatura je karakteri sti- SI. 44. Karaktcris ticni oblici nervnib celija

ss
Koja su osnovna fivotinjska tkiva?
Kakva je grac!a i funkcija epitelnog tkiva?
Koji su osnovni lipovi vczivnih tkiva i kakva im je grada funkcija?
Kakva je grac!a i funkcija mi~ i c n og tkiva?
Kakva j~ grac!a i funkcija nervnog tkiva?

Organi i organski sistemi zivotinja

Tijelo ogrom ne vecine viseeelijskih nih zivotinj a, u os tvarivanju zajednicke


zivoti nj a sastoji se ne sarno od tki va ne- funkcije uceslv uj e vise osnovnih i "po-
go i iz organa. koji se obicno sastoje ad mocnih" organa koji zaj edno Ci ne odgo-
razliCitih tkiva. varaJucl sistem organa. Takve funkcio-
nalne cjeline (sistemi) su: kozni, po tpor-
Organirna se nazivaju dijelovi tijela ni, za kretanje, varenje, disanjc, cirkula-
zivotinje, koji obavljaju odredcnu funkci- ciju, izlucivanje, unulfaSnje lucenje, nerv-
ju u organizmu. Kod visokoorgani zova- ni sistem sa culima i polni sistem.

Kozni, Grada i funkcija koznog


potporni i sistema organa
lokomotorni Grada i funkcija sistema
potpo171ih organa
organi

Kozni sistem organa


hordata (tunikali i arnfioksus) koza je je-
dnoslojna, dok je kod kicmenjaka vise-
Kola visecelijskih zivotinja je spolja- sIojna i ima slozeruju gradu.
snji omotac tijela koji ima veoma vaZnu Osnovna uloga koze je zastita tijela
funkciju. Gradcna je od jednog iii vise od nepovoljnib utjecaja spoljaSnje sredine.
slojeva celija. Kod beskicmenjaka i niZih Njena zaStilna uloga se povecava time

56
sto cesto izlucuje razliCite dodatne zaStit- koZa kicmenjaka ima znatno slozeniju
ne materije. Kod veeine beskicmenjaka, gradu od koze beski cmenj aka, a ima i
na povrSini pokozice se izlucuje cvrsti znatno vise funkcij a (zastitu od mehani-
zaStitni sloj - kutikula. Kod zglavkara on Ckih udara i povreda, hemijskih stetniJl
je narocito raz vijen i oznacava se kao hi- matcrij a, prod ora mikroorgani zarna, gu-
lin. Pored k.'Utikule, koza mnogih zivoti- bitka 0clcsnih tccnos ti, od ultraviolclllog
nja (kao povrsin skc zaslitne lvorevinc) zracenj a ild .). Pored toga, koZa sisara
luci i m aterij al za razne Ijusture (puzcvi, ima znacajnu ulogu i u reg ul ac iji tj clcsne
Skoljke). temperature, u izlucivanju , di sanju itd.
U kozi beskicmenjaka sc nalaze mn o-
gobrojne zlijezde, koje svojim izluccvina-
rn a odrlavaju njenu vlaZnost i elas tic- Sistem potpornih organa
nost. Disanj e rnnogib od njib vriii se pu-
tern koze. Kod ovib zivotinj a u njoj se VeCi na zivotinj a, na povrsini iIi unu-
nalaze i broj ne culne eelije, obicno sa tar tijela, ima neku od zas titnih iIi pot-
razlicitim izraStajima - dlaeicarna iii sli- poruib tvorevina. Sve one se mog u ozna-
cnim tvorevin am a. Preko koze i culnib Citi opCim nazivom - skelet. Potpomi or-
eelij a ovi organizmi primaju draZi iz gani obezbj eduju zaStitu i potporu mekim
spoljasnje sredine. dij elovima lijela, daju tij elu evrstinu, a
sluZe i kao oslonac za misice (s to omo-
Koza kicmcnjaka jc mnogo slozenije
gucava kretanj e). GledajuCi uopeeno, ra-
grade. Ona se sas toji iz (jasno odvoje-
zlikujemo dvije vrste skeleta: spo/ja snji
nih ) pokoZice i krzna. Oba ova komple-
(egzoskelet) i unutrasnji (endoskelet).
ksa sadrie po vise slojeva celija, pri ce-
mu je krzno znatno slozenije i zapravo, Mnoge zivo tinje imaju spolj asnji ske-
preds tavlj a naj vaZniju komponentu koze. let koji je graden od razlieitih organskih
Medu slojevima pokozice posebno je i neorganskih materij a. Takav skelet ima-
znaeaj an prvi (koji se nalazi do krzna), ju praZivotinj e, meku sci, insekti itd.
tzv. germinal ivni slo). Celije ovog sloja
Za razliku od spolj aSnjeg, unutrasnji
se staln o dijele i proizvode spoljne slo-
skelet je uvijek pokriven rnekim tkivima
jeve, koji se stalno potishljU prcm a vani.
iIi pokozicom. Kod beskicmenjaka u ti-
Na spoljasnosti pokozice stvara se rozni
picnom obliku nal azimo ga sarno kod
sloj - keraJ in, koji postepeno izumire i
bodlj okohca. Svi kiemenjaci imaju unu-
odbacuj e se. Proces oroznjavanj a celij a
lraSnji skelel, koji moze biti hrskavieav
pokozicc je narocito izraZen kod visih
iii kostan .
kiemenj aka. Krzno je uglavnom sas tav-
Ijeno od vrlo vl akn astog i elastienog ve- U osnovi, skeleti svib kiemenjaka
zivnog tkiva U njemu se, ovisno od ste- ispoljavaju izuzetno visok stupanj medu-
pena slozenosti opee i tjelesne organiza- sobne slienosti. Svi imaju osovinski (ske-
cij e, naJaze razlicite kozne tvorevine, let glave, kiema, rebra i grudna kost) i
krvni sudovi, misiCi, nervni i culni zavr- skelet udova (udovi, ramen ski i karlicni
seci itd. Kod nekih zivotinja u krznu se pojas).
nal aze i vel ike naslage masnog tkiva.
Osovinski skelet niZib hordata i nekib
U derivate (tvorevine) koze kicmenja- kicmenjaka je horda - elasticni stub sa-
ka spadaju razlicite zlijezde (sluzne, stavljen od vezivnog tkiva. Kod svib kic-
znojne, lojne i mlijeene), te rozne krlju- menjaka ona se javlja tokom embrional-
sti , perje, dlake, kandze, nokti, papci, ro- nog razvitka, a kod nekib se zadriava i
govi, kopita, zubi itd. Kao sto se vidi, cijelog zivota.

57
'"

., , ./ .
;. '.

. ,
~.

" , •• 1 '.

1
2

\·\

-, .
· ./..._
:.,:.'-,·
'·:."'J.·:··,'.:.',/':E,:·(" 4-' '
A
;:'~~~l¥iilRs
.,-="';-<''''=
~ .. 'c:;:~,;'.:
-- '{,: '"
'<~~I
.." ..• ,".,~~
.;.•• ". ;~;.-~.~
>~-:-'~~"V~4B ~\~t -
-
~? -";./
•. ~

.:fi~}~ : :. ~- "> 8 # -- 4'?


9
. 6 \(\,. c_-7 --

51. 45. 5ke\et zivotinja: L radiolarije, 2, foraminifera . 3. sunderi. 4. korali. 5. rolatorija.


6, bodljokosci. 7, puZevi. 8, rakovi, 9. kicmenjaci

Glaveni iii Iubanjski skelet je sastav - zlieitih tjeJesnih dodataka (tvorevina).


ljen od veeeg broja medusobno sraslih Kretanje bez posebnih dodataka, putem
kostiju, Cija je osnovna funkcija zaStita promjene form e iii gibanja tijela susrece-
mozga i organa koji se naJaze na i u mo kod nekih jednocelijskib zivotinja (ri-
glavi (razna cula, zlijezde i dr.), zopodc: ameba) i kod vecine crva, Crvi
Kicma je sastavljena od veeeg iii ma- se krecu pomocu kozno-misicnog aparata
njeg broja posebnih kostanih eJemenata - (kolno-misicna vreca), NajveCi broj livo-
prsljenova, koji su medusobno povezani tinja se, medutim, krece pomocu razlici-
i cine jednu cvrstu cjelinu. Za nju su tih tjelesnih nastavaka (lokomotomih or-
kod veeine kicmenjaka vezana rebra, a gana), Kod mnogih beskiemenjaka, kao
za njih - grudna kost (koju neki kicme- organi za kretanje slule razne treplje i
njaci nemaju). bicevi, Visokoorganizirane livotinje se
krecu zahvaljujuCi manje ili vise sloze-
Skeiet udova (prednjih i zadnjib no- nim tjelesnim dodacima, obieno smjeste-
gu) sastoji se od ramenskog i karlicnog nim na bokovima, Kod glista su to tzv,
pojasa i slobodnih dijelova, sastavljenih parapodije (laZne nOlice), kod zglavkara
od veeeg broja e1emenata, medusobno - C1ankovite noge, kod riba - pama pe-
povezanib zglobovima, raja, a kod kopnenih kicmenjaka - pame,
U skeletni sistem spada i tzv, vanjski obieno petoprste noge. Organi za kreta-
kostani skelet kao sto su kostane krljusti nje obieno imaju specijaInu muskulaturu,
nekih riba, kostane ploce komjaea, kro- koja se sastoji od popreeno prugastib mi-
kodila i nekih sisara. sicnih vlakana. Neke zivotinje (kao me-
kUSci) se krecu pomocu posebnih dijelo-
va tijela, tzv, stopaJa, a neki (glavonosci)
Sistem organa za kretanje pomocu veoma slozenog reaktivnog sis-
tema (neka vrsta "mlaznog pogona"),

Kretanje je jedna od najznacajnijih Najbrii i najsavrseniji oblik kretanja


osoblna zivotinja Razlikujemo vise naCi- u livotinjskom svijetu je letenje, tj. kre-
na kretanja, medu kojima: kretanje bez tanje kroz vazduh, Organi letenja su kri-
posebnjb dodataka i kretanje pomocu ra- Ia, koja imaju razlicito porijeklo, Medu

58
beskiemenjacima sposobnost letenja ima- to naroeito prilagodeni udovi . Najbrii
ju sarno insekti, a kod kiemenjaka neke insekti letaei su neke muhe (dvokrilci ),
ribe, gmizavci, ptice i sisari . dok su medu kiemenj acima najvece savr-
Senstvo u tom pogledu os tv ariic ptice.
Krila insekata predstavljaju hitinske
tvorevine koze, dok su kod kicmenjaka

Kaleva je grada i fu nkcija koz nog sistema organa?


Kaleva je grada i funkcija sistema potporn ih organa ?
Kaleva je grada i fun kcija sis tema organa za kretanje?

Grada i funkcija sistema


Organi za organa za varen;e
varenje, Grada i funkcija sistema
organa za disanje
disanje,
Grada i funkcija
cirkulaciju i sistema organa za cirkulaciju
ekskreciju tjelesnih tecnosti
Grada i funkcija sistema
organa za ekskreciju

Postoje dva osnovna tipa varenja:


Sistem organa za varenje unUlarcelijsko i vancelijsko. Pri unutarce-
lijskom varenju, hranljive materije nepo-
sredno dospijevaju u celijsku citoplazmu
gdje se Yare. Kod vancelijskog varenja
Jedna od osnovnih odlika zivotinja
izlueuju se enzimi, najeeSce u crijevo,
jeste njihov heterotrofni naein ishrane
gdje se odvija najznacajnija faza varenja
(gotovim organskirn materijarna). One,
hrane.
dakle, nisu u stanju da sarnostalno proi-
zvode organske materije, pa pretemo PraZivotinje uzimaju hranu pomocu
uzimaju (evrstu i teenu) hranu biljnog ili razlieitih protoplazmatienih izraStaja ili
Zivotinjskog porijelda, koju preko usnog "eelijskih usta". V arenje se veSi u tzv.
otvora unose u organizarn. Manji broj zi- hranjivim vakuolama. Pored praZivotinja,
votinja (uglavnom parazitskih) medutim, unutarcelijsko varenje susreeemo i kod
hranu upija od domacina cijelom povdi- nekih visecelijskih zivotinja (sunderi,
nom tijela ili pomocu posebnih organa. naprimjer).

59
5

III
3 II

,~ 7 V
12
3

4 11
7 13 14 10
VI

SI. 46 . Probavni sistcm Zivotinja: I - ameba, IT - paramccijum, lTf - hidra. IV - planarija.


V - kis na gbsta, VI - daz.devnjak; I . hranljiva vakuola, 2. celij ska usta, 3. jednjak,
4 . usta , 5. gastralna duplja, 6. razgranati digcstivni trakt, 7. wrijclo, 8. volj ka, 9. mi sicni
zcludac, 10. crijcvo, 11. analni otvor, 12. zcJ udac, 13 . jctra, 14. gus tcraca

Najjednostavn iji oblik crijevnog siste- Sred nji dio crijeva je najznacajniji seg-
ma je kod dupljara i plj osnatih glista ment probavnog trakta jer se najvecim
Kod ovih zivo tinja se radi 0 veoma je- dijclom u njemu vrsi varenjc i apsorpcija
dnos tavnoj d uplji , oblozenoj endodermal- hranc. Srednje crijevo sc nas tav lj a u zad-
nim ceJ ijarna, sa sarno jednim o tvorom nje, u kome sc upija voda (narocito kod
za uzimanje hrane i izbacivanjc nesvarc- kopnenib Zivolillja) i prikupljaju nesvare-
nih tvari . ni ostaci hrane, koj i se odatle izbac uju u
spolj aS nju sredinu (fekalij e). U vezi sa
Ootovo kod svih ostalih zivo tinj a, po- crijevnim kanalom s u brajne probavne
stoji manje iii vise potpun crijcvni sis- zlijezde, koje igraju vaznu ul ogu u vare-
tem, koji se sastoji od 'tri dijel a: prednj eg nju. Izlucevine pljuvacnih z/ij ezda izlije-
(ektodermal nog), srednjeg (endodennal- vaj u se u usnu duplju, a jetre i podZe-
nog) i zadnjeg (ektoderrnalnog). Prednji ludcane zlijezde odlaze u prednji dio
dio je kod raznih zivotinj a razlicito dife- srcdnj eg crijeva. OVdj e spadaju i mnoge
renciran i specijaliziran. Od usnog otvora druge z/ij ezde koje sc iz/ijevaju u proba-
polazi kraLko zdrij eJ 0, zatim jcdnjak i ze- vni trakt i tim e potpomaZu varenje hra-
lud ac. Jednjak i zeludac su kod pojcdiniJl ne. Duzina probavnog sistema je tijesno
grupa razli cito diferencirani . U ovom di- povezana sa nacinom isbrane. Kod biljo-
jelu probavnog sistema sc uglavnom vrsi jednih zivotinja je obicno znatno duzi
mehani cka hemij ska obrada hran e. nego kod (preteZnib) mesozdera.

60
Sistem organa za disanje tankih cijevi koje se granaju kroz sve di-
jelove tij ela, tako da se tki va kiseo nikom
snabdijevaju neposredn o preko trah cja.
Sistem orga na Zit di sanj e se tokom Kad odras lih vodozemaca i sv iJl ko-
evoill cij e zivog sv ij eta pojav io rclativno pneni h kicmenjaka organi za di sanje su
kasno. Ovaj sistcm omog li Cava razmj enll plu ea. Po svom porij eklu , o na predstav-
gasova sa spolj aS njim srcd in ama. Kod j e- ljaju izmij enj eni dio prednj eg clij eva. To
dn ocelij skih i ni zih viSccelij ski h Zivo lillj a su uglavn m pami organi , lj . sas loje se
ne posloje poscbni organ i za disa llj c. ad dva plu ena kril a, koja Ill og u da prim e
Razmjena gasova (primanj e kiscollika i7. veeu ko li c inu zraka. Ullutrasnjost plu ea
vode iii vazeluha i os lobadanje ad nepo- je kod razniJl zivo linjskih grupa raz Li cito
trebnih prodllkala) vrsi se preko c ij ele diferencirana. Najjednostavnija pLuea
tjeles ne povrsine. Kod najveecg broja imaju ribe dvodihalice, kad kojib ona,
ostalih zivotinj a postoj e poseb ni organ i zapravo, predslavljaju izmij e njeni riblji
za disanje, koji se javlj aju u Lri os nov na Illjehur, povezan sa krvnilll sudovima.
vida: Skrge, lralieje i pluta. Kad vodozemaca su pluea z natno s loze-
nija, ali j os uvijek nedovo ljn a da se pre-
Skrgc su organi za disanje mnogih
ko njih iskljuc ivo obavJja di sa nje (disa-
vodcnih zivotinja: morski prstenasti crv i.
nj e se vrs i i preko koze).
meku5ci, rakov i, bodljokoSci. ribe i neki
vodozemci. To su spec ij al iz irani dijclovi Kod pravih kopnenih kiclllenjaka
koze iii crijeva. unutra.~ nj a difercncijacija plu ea j e izuze-
tIlo slozcna i olll og ucava no nnaln o disa-
Osnovni organi za disanje kopnc nih
nje i razmjenu gasova, Kad pli ca pos loje
z ivo linj a su trahcje i p lu ea. Trahcje su i "vazdu sne k ese" koje po laze od pluea,
organi za disanje veCinc suhozcm nih
pruZaju se izm ed u unuLraS njih organa i
zg lavkara. Trah eje prcds tavljaju sis tem zalaze u kosti .

--/'J ~-
- _r.. _:_zr8"-C-~
,f.'- »-
~
~ - --~
~
- ~~,
';.~. ! \ -
- '
_ c
' d
.
.. ----.-
~

-- ~~-?-~ -
_. ,
. ... - -
, 5 6

SI. 47. Sistcm organa za di sanje: 1. prstenaslc glisle - slobod na difuzija kiseonika preko
koze i krvnih zila. 2. p l a~lana pluCa kopnenih puzeva, 3. pluea sisara,
4. lrail cjt: kopncnih inseka~'l. 5. pra1.ivolinj c - difuzija kiseonika cij elom povrsinom tijela,
6. lrahealnc skrgc larvi vodenih in sckata, 7. spoljaSnjc skrgc larvc vodozemaca,
8. vazdusne cij cvi larvi komaraca

61
Sistem organa za iskljucivo kroz zatvorene sudove. U
olvorenom sistemu cirkulacije (zglavkari
cirkulaciju tjelesnih tecnosti
i mckuSci), pored sudova, ljelcsna lee-
nost sc razliva i u mcduorganskim pro-
storirna i ponovo sc vraca u ovaj sistem
Qvaj sistem organa ima fUIUcciju pre-
organa.
nosa materija u tijelu zivotinja putem
teen os ti koje proticu razgranatim siste- Kod hordata lj elesna lCenOS! protiee
mom kanala i supljin a (cirkulacioni sis- sis lcmom zalvorenih sudova i nc razlije-
tem). ZahvaljujuCi tome, ljelesna tcenosl va sc po tkivima i tj elesn im dupljarna.
raznosi hranljive materije iz probavnog Prcma pravcu kretanja tcenos ti , provodne
trakta do svih organa i tkiva, a iz njih sudovc dij elimo na al1erije i vene. Arte-
odnosi produkte razmjene malerije do or- rije odvode tjelesnu teenost iz srca do
gana za izluCivanje. Cirkulatomim siste- organa i tkiva, a vene je iz svib dijelova
mom se takoder raznose i produkti luee- tijcla dovode u srce.
nja zlijezda sa unutraSnjim lueenjem
(hormoni). Centralni organ cirkulacionog sistema
jc srce. Kod mnogih beskiemenjaka, kao
Qvaj sistem ne postoji sarno kod naj- i kod arnfioksusa srce ne postoj i kao po-
jednostavnijih viseeelijskih zivotinja, kao seban organ. Njegovu funkciju obavljaju
sto su duplj an, pljosnate i oble gliste. kontraktilni dijelovi provodnih sudova.
Kod ostalih zivotinja nalazimo ga u ma- Srce je misicni organ koji ncprekidnim
nj e iii viSe slozenijem obliku. Postoje skupljanjem i sirenjem omogucava kreta-
dva os novna tipa cirkulacionog sistema: nje (cirkul aciju) ljelesnib teenosti. Naj-
zatvoreni i otvoreni. U zatvorenorn siste- slozeniju gradu srca imaju kicrnenjaci; u
mu, kakav nal azimo kod Clankovitib gli - njegovoj unutraSnjosti nalazc se dva tipa
sta i kicmenjaka tjelesna teenos t se krcCe suplj in a (pretkornore i kornore). Najjed-

IV

SI. 48. Sistem organa za cirkul acij u tjelesnih tecnosti: I - nemertina. II - mekuSci,
ill - zg lavkari, IV - prstenastc gliste, V - plaStasi, VI - kicmenjaci
I . ledni krvni sud, 2. boCni krvni sudovi, 3. jednostavna srcana komora, 4. aorta,
5 visedjelno srce, 6. srce, 7. vene

62
nostavniju gradu srca kod kicmenjaka dnoeeJijskih zivolinja postoje organele za
imaju ribe, kod kojih je ono sastavljcno izlucivanje u obliku tzv. ekskretornih va-
od jcdne komorc i jednc prctkomorc. U kuola. Funkcija ekskrelomih organa je
vodozemaca srce se sas toji od jcdnc ko- izlucivanjc iz tijela stctnih produkata
more i dvijc prctkomorc, kao i kod gmi - promcta materij a i viska vode. Mogu biti
zavaca (osim krokodila). Srce plica i si- u obliku cjevcica, manj e iii vise razgra-
sara sastoji se od po dvijc komorc i dvi- natih po lijelu , lj. rle!ridija iJi u obliku
je pretkomorc. kompaklnih organa koji se naz ivaju bu-
brezi.
Pored pomcnulih cirkulalomih sudo-
va, kicmenjaci imaju i limfni sislem, koji Najjednostav nij e orgalle za izlucivanje
slu zi za kretanje limfe - poseb nc krvne kod visecelij skih zivotinja imaju pljosna-
i tkivne tecnosli , koja cini vezu izmed u te gliste. To su protone!ridije - jedno-
organa za varcnjc i krvi. stavne cjevcice (ciji se jedan kraj otvara
prema vani, a drugi je vezan sa unutra-
snjim dijelovima tijela) iz kojih se eks-
Sis tern organa za kreti izlijevaju u spoljaSnju sredinu .
izluCivanje (ekskreciju) Kod prstenastih glista, skoro na sva-
kom segmentu tijel a, nalazi se po jedan
Za raz liku od organa za di sanjc Clf- par ekskretomih organa - metarlejridija .
kulaciju, organi za izluc ivanj c su se u Kopncni zg lavkari imaju poscban si-
evolulivnom razvitku zivoli nj a pojavili stem organa za izluCivanje; to su Malpi -
vrl o rano. Cak i kod najveceg broja je- ghijevi (Ma lp igijevi) sudovi. lzlucevine iz

SI. 49. Elcskrecioni sistem organa: I - kontraklilna vakuola praZivotinja,


II - dupljari : difuziona ekskrecija povr~inom tijela, ill - ekskretome celije i pore kod
planarija. IV - segmentarno rasporedene nefridije kod prstenastib g~sta •.
V - Malpighijevi (Malpigijevi) sudovi kod zglavkara. VI - bU?reZl kicm,enJaka .
1. kontrakliln a vakuola, 2. prolonefridija. 3. nefridija, 4. MaJpighijevl (MalplglJevl) SUdOV1.
5. bubrezi. 6. rnokrovod. 7. rnokracna bdika

63
ovih cjevcica se izlijevaju u crijevo i za- reznih kanaliea iii rnokracnih cjevcica.
jedno sa izmetorn izbacuju napolje. Svaka od njih poCinjc lZv. Malpighijcvim
(Malpigijevim) tijelom, sas tavljenim od
Zglavkari koji zive u vodi imaju l Z- prosirenog pocetnog dijela cjevcicc sa
mijenjene metancfridije, u obliku tzv. v/- spletom kapilara. Preko Malpighijeva li-
licllih f.iijezda. jcla iz krvi se izlucuju ekskret i voda tj.
Kod nizib bordata (plastasi i arnfiok- mokraea. Kod veCine ki crnenjaka rnokro-
sus), organi za izlucivanje su vcoma sli- vodi sc ulivaju u kloaku, prosirenje za-
cni nefridijama beskicmenjaka. Kod kic- dnjeg crijcva. u koju sc zajcdno lucc i
rnenjaka, izlucivanjc se odvija preko bu- mokraea i ncsvareni dijelov i hran e. Kod
brcga, kornpaktnih i kornp\Cksnih organa, sisara, osim kljunara, mokrovodi su po-
srnjestenih na lednoj strani tjelesne du- tpuno odvojeni od zadnjeg crijeva i mo-
plje. Gradeni su od vclikog broja bub- kraea se izbacuje preko neparnog kanala.

Kaleva je grada i funkcija sistema organa za varenje?


Kaleva je grada i funkcija sistema organa za disanje?
Kaleva je grada i funkcija sistema organa za cirkulaciju?
Kaleva je grada i funkcija sistema organa za izlucivanje?

Organi Grada i funkcija


endokrine i sistema endokrinih organa.
nervne Grado i funkcija
nervnog sistema organa.
reguJacije,
Grada i JUl1kcija {ula.
cula i
v • Grada i Junkcija
razmnozavanJa sistema organa za razl/1I1ozavanje.

Endokrini sistem organa votoka dospijevaju do sv ib zivih eelija


organizma i djeluju na odredenc zivo01e
funkcije. Njihov regulacijski utjecaj na
Endokrini sis tern organa ili sis tern efektome organe prisutan Je pn veorna
zlijezda sa unulraSnjim lucenjem obubva- rnalim koncentracijama.
ta veei broj Zlijezda koje svoje produkte
izlucuju direktno u krvotok, limfni iii Funkcija bormona u organizmu ZIVO-
nervni .sistern. Osnovni produkti lucenja linje je veoma razlicita. Neki djeluju na
ovih zlsJezda su horm oni . Oni putern kr- metabolicke procese i ncposredno na ee-

64
Jijsko disanjc. U sU~lini se mozc feCi da polnih karaklcri slika. Jajnici lucc dvijc
hormoni zajcdno sa nervnim sislcmol11 vrste polnih horm ona: cSlrogcnc i progc-
uccslvuju U reg ulaciji najv aZ nijih '-iVOI- slcl'On . Ul oga ovih horm ona jc vezan a za
nih funkcija i POVC7.uju razlicila lkiva i proces polnog sRl.rij cvanj a i funkcionisa-
organ c u jcdin slvcllll , hann oni cnll i funk- nj a rcprociukli vnih organ a.
cionalnl! cjc Ii nu.
Kod bes ki cll1 cnj aka honn oni lICCSlVU-
ju 1I rcg ul ac iji prol11cla l11 alcrij e i cnergi- Nervni sistcm
jc, kao i kod ki cl11 cnj aka. Med ulim , oni ,
zaj edno sa Ilervnim Sisicill om uces lvuju i Nervni sistcl1l ohuh va ta raJ.nov rsnc
u rcg ul aciji promj enc boje lijcla, prcsv la- organc saslav ljenc od ncrv nih cclij a, cij a
cenju i l11elamorfozi. Glav nu ul ogll u hu - je osnovn a funkcij a prenoScnj e podraZaj a
1110ralnoj (endokrinoj ) reg ul aciji kod hes- iii nervnih impul sa, od cuinih o r~ ana do
ki cmenjaka im a glavena (mozci an a) gan - organ a koji reaguju. LJ najjedn oslavnijcm
glij a. obliku nervni sistem se jav lj a kod du -
Kod kicmenj aka centralnu ul ogu u rc- pljara, a predstav ljen je difuzno ras porc-
gul aciji fun kcijc '-lij czda sa un u tr a.~ njil11 dcnim splctom nCrYlliil eclij a. Kod osla-
luccnj em im a hipofiza. H01l11Oni hi pofi7.c lih zivolinjskih grupa jc manj e iii vise
kO lllrolisu ras lcnje i Tazviee organi zl11 a, ccnlrali zovil n (cc llf ra illi lI er vll i sis/elll ) i
fu nkcij u poln ih i nadb ubrcZ.nih zlijczda. sasloji se od nervnih celllara, saslav ljenih
Osim loga, ov i horrn oni rcg ulisu i pro- od skupova ncrvn ih eelij a. Naslavci
mel vade i mincralnih soli. nerv nih eclij a gradc nerve, koj i zajcdn o
cine p enJe rni II U I'lI i sis/elll .
Naj/.nacnj nij i zivo linjski h01l11Oni su:
In uli n, liroksin, adrcnali n, Ic polni hor-
U zivo tinj skom s vij clU pos toje tri
mOIll . os novna lipa cenlraJ izovanog nerYllOg Si-
slcma: vrpeas/i. gang iioZlii i cj eva s/i .
Insulin je hormon koj i luci gusleraea Vrpcasli sislem karaktel;su ncrvni ccnLri
(pankreas). Os novn a ul oga mu je u reg u- u obliku vrpee, koji se pruzaju cilavorn
lac iji ko nccnlrac ij e seeera u krvi. Nedo- du zinom lij cla. Ovaj tip ncrvnog sistcma
vo lj no lucenje ovog honno na uzrokuj e susreee se kod pljosnalih glisla. Gan gli-
seeeillu bolesl (dijnbelcs). o7. ni ncrvni sistem jc saslavljcn od ma-
Tiroksi n - horm on slil a..\ le zlijezdc nj cg iii vceeg broja gang lij a od kojih po-
reg ul iSe oks id ac ij u orgallskih ma lcrij a, laze ncrvi. Ganglijc se obicno javlj aju
bo pami orga ni ; medu so bno su povcza-
baza lni mctalxl li /.am i uskladuje ras l po-
jed inih ci ijclova lijcla. Ulicc i na mcla- ni nerv illl 3 pa grad c ncku vrslu gan glij -
ske ljcslvicc. Ovaj tip nervnog sislcma je
morfow ni zih ki cl11cnjak a.
zaslupljcn kod prslenaslih glisla i zglav-
Nadbuhr cinc zlij czdc luce vise hor- b ra. Mck uSc i lakoder imaju ovaj lip
mona medu Kojim a su naj vailliji ad rena- nervn og sislema, ali kod njih gan glije ni -
lin i noradrenalin . Ovi hOl1l10ni im aju Sll Cl ankovito raspo redenc.
vaZnu ul og u u mClabolizmu scecra, reg u-
U poredcnju sa pretJlOdnim , cjevasli
lac iji konlrakcijc krvnih sud ova i nekih
nervni sislcm je znatno slozeniji, a imaju
dru gih orga na, Ie sirenju zjeni ca i plue-
ga ki cl11 enjaci. Nervni cenlar kod njih je
nih bronhij a..
u obliku du gc ncrvne cij evi sa debclim
Polnc Zlijczdc luce polne horm one. zidovima od nervnih eelija. Nervna cijev
Muski polni hormoni imaju vaZnu ul og u se naJ azi na ledn oj slrani lij ela. Diferen-
u fonniranju primamih se kundamih cirana je u prednji dio - lIlozak i zadnji

65
IV

VII

Sl. 50. Nervni sistem organa: I - difuzni sistcm dupljara. II - vrpeasti nervni sistem
pljosnatib glista, ill - okolozdrijelni nervni prstcn i radijalnc ncrvne trake bod ljokoz.aca.
IV - moZdane ganglije i ncrvnc trake mckuSaca. V i VI - gangliozno-ljestvieasti ncrvni
sistcm anclida i zglavkara, vn - cjevasti nervni sistem kiemenjaka
(mozak. kiemena mozdina i pcriferni nervi )

dio - kicmenu moidinu. Mozak kicme ·


i njegovim pojedinim kvalitetima pociva-
njaka ima pet dijelova, cija je razvijenost
ju na culnom iskustvu . Culni clementi,
razlicita kod pojedinih grupa Od mozga
polazi 10-12 jakib mozdanih nerava koji kao zavdeci zivaca, postoje i u unutra-
snjosti tijela i prenose nadraZaje iz unu-
inerviraju culne organe i pojedine dijelo-
lraSnjih organa. Cula su difcrcncirana
ve glave. Sa obje strane kicmene m07di-
ne polaze mozdinski nervi . U mozg u i prcma specijalnim funkcijama, odnosno
kicmenoj moZdini nalaze sc centri za sve medu njima postoji fizioloska podjela
"rada". Svako culo rcaguje sarno na spe-
bitne ljelesne funkcije.
cificne drazi, stvarajuCi u organ lzmu
odgovarajuce nadrazaje.
CUla Culn i organi se sastoje od culnih ce-
ljja Najprimilivniji oblik cul a su pojedi-
U neposrednoj vczi s ncrvnim sistc- nacne cclije, kojc se nalaze u kozi (bez
mom su cui a, koja se takoder sastojc od ikakvog reda) . lrnaju ga najjednostavnije
nervnib elemenata, a pomocu kojih svaki viseeelij ske zivoti nj e, kao sto su dupljari.
zivo tinj ski organizam sloji u dodiru sa Mcdutim, obicno se ove celij e grupi su u
spolj aSnj om sredinom. Pomocu cul a zi- culne epitcle, koj ima sc pridru zuju i dru-
vOlinje registruju sve (meilaniCke, hcmij- ga tkiva i skupa obrazuju culn e organe
ske, optiCke i dr.) utjecaj e zivotne sredi- (organskc aparate).
ne; to su drab koje u organizmu izazi-
vaju nadraZaj e koji se zivcima sprovode Prema vrstama i prirodi draZi koj c
do odgovarajucib celjtara nervnog siste- primaju, sva cul a se mogu grupisati u
ma. Sva naSa saznanj a 0 svij elu oko nas mehaniCka, hcmijska i optiCka.

66
Mehanic'ka cula primaju podra1aje u posebnim orgamm a, po ln im zlijezda-
. . . . " . .
dod ira i priliska. zvu cne i druge lal ase. ma: JaJn lclm a I sJemel1lClm a.
U ovu grupu spadaju c ula dodira iIi lak-
tiln o culo, cul o sluha i ravn olez.e, a la- Bio log iji razmn oZavanj a je posveceno
koder i organ i bocne linij e riba i nekih naredn o poglav lj e, a ovdj e ce bili ukrat-
vodozemaca. ko opisani sistcmi muskil1 i zCll skih pol-
nih organa kod visccelij skih zivo tinj a.
f/el/lijska cLila prirnaj u pod raZaj e ra-
zlieitih hcmij skih agenasa (teCnih i plino- M uski polni sislem sc sasloji od sj c-
vitih). U ov u grupu spadaju culo ukusa mcnika (obicno parnih), odvodnib kanaJa
I culo miri sa. - sj el/levoda i koplliarom og organa (pc-
ni sa) i dodalnih zlij czda.
Optic7w cLila prim aju svj cll osne po-
draZaj e. Ovdj e spada culo vida, koj e se Zenski polni sis tem (tipieni) sastoji
u zivotinj skom svijetu j av lj a u raz liCitirn se od jajnika (neparnog iIi parnog), jajo-
oblicirna. voda , materice i lega lisla . Zivotinje koje
odla1u jaja u spolj aSnju sredin u, osim to -
ga, irn aju i dodatne zlijezde, u kojima se
Sistem organa za obrazuju hranlji ve materije za ishranu
razmnozavanje cmbriona.

Kod zivorodnih ziv o linj a spec ijalni


RazmnoZavanj e zivo tinj a se vrsl na dio polnog sistema predstavlja lIIaterica
dva nacina: bespolno i polno. U n aj ve- u kojoj sc odv ij a razv ice ploda. Ovaj or-
cem broju slu cajeva polne eclije n as taju gan je naroCito razv ij en kod sisara.

Kakva je grada i funkcija organ a za unutraS nj a luce nj a?


Kakva je grada i funkcija nervnog sistema organa?
Koje lipove nervnog sistema susrecemo kod zivo tinja?
Koj i su organi razmnoZavanja kod nizih i visih Zivotinj skih organizaina?

67
v ~

BIOLOGIJA RAZMNOZA VANJA I RAZVICA

- Bioloski smisao i sLlstina


razmnozavanja Zivih bica
- Bespolno razmnozavanje
Razmnozavanje - Veg etativno razlIlnozavC/nje:
(reprodukcija) dioba j ednostanicnih organizoma ,
zivih bica visestanicno vegetativno raZnlnozovanje
- Razmnozavanje sporomo (spo m/aClja)

Razrnnozavanje (razmnaZanjc, ras- zive supstan ce pocivaju n a reprodukciji


plod) je jedno od osnovnih i najznacajni- nosilaca nasljcdnog materijala, kojim se
jib svoj stava svib zivib bica To je pro- bioloSki povezuj u gencracij e roditelj a
ccs kojirn se ostvaruju medugeneracijska nj ihovih potomaka.
veza i dugorocno odriavanje svih vrsta
Tako su pri sutne mnoge osobenosti u
organ izarn a. Sarno su ziva bica sposobna
reprodukciji pojedinih vrs ta zivib bica, u
da se reprodukuju u sebi slicne zive si-
sustini SV ill oblika razmn ozavanja je dio-
sterne, cime se, uprkos ogranicenosti du-
ba zivib sistema - sarno od zivog bica
zine zivota svake individue, ostvaruje
evolucijska neprekidnos t vrste kojoj ona nastaje novi zivo t. Potomci mogu nastati
pripada. Rcprodukcija zivih bica omogu- ad sarno jedne celije, spajanjem dviju ro-
cava trajno odriavanje zivota, od njego- diteljskib celija, od dijelova tkiva, organa
vib prapocetaka do savremenib i buduCih ili organizma, ali u svim tim slucajevi-
rna, u osnovi razmnozavanja je celijska
oblika. Osnovne atribute zivog sistema
prvi oblici zivota na Zemlji ostvarili su dioba, pracena podjelom nasljednog ma-
terijala.
tek na onom stupnju kada su stekli spo-
sobnost razmnozavanja, odnosno stvara- Razmnozavanje je, dakle, proces u ko-
nja i ponavljanja sebi slicnib "kopija" . I me jedan ili dva roditeljska organizma
medugeneracij ski i evolucioni kontinuitet daju jednog ili viSe potomaka Sposobnost

68
razmno~avanja tokom individualnog ~ivota stama itd.). 0 najtipicnijim primjerima smje-
nije podjednaka u svim razvojnim fazama. ne gcneracija biti ee rijcci u narednim izla-
Na toj osnovi, ~ivotni ciklus svih ~ivih ganJuna.
bica mo~emo podijclili na prereprodukli-
vnu, reproduklivnu i postreproduktivnu
Jaw. Prosjecni (bioloSki) zivotni vijek
varira u izuzetno sirokim granicama - od
Bespolno razmnozavanje
pcrioda mjercnog minulama (neki jcdno-
celijski organizmi) do Ilekoliko stotina U svim vidovima ovog naCina repro-
godilla (neke komjace i sckvojc, napri- dukcijc, potomke stvara sarno jedan rodi-
mjcr). lako neuporedivo manja, ta razli- teIj, bez obzira na to da Ii sc to oslva-
cilost je prisutna i medu istovrsnim or- ruje putcm jcdne iIi visc cclija, dijelova
ganizmima, audio u pomenutim fazama tkiva, organa i organizarna. BespoIni na-
u zivotu razliCitih jedinki takodcr varira stanak potomaka pociva, dakle, na mito-
Medutim, bez obzira na to, za norrnalnu tiCkoj diobi tjelesnih (somaticnib) celij a.
sukcesiju (smjenu) uzastopnih generacija U tom procesu pOlpuno izostaje mejoza
svake vrste zivih bica karakteristican je - redukcija dvostrukog (2n) na jednostru-
cildicni slijed: razrnnoZavanje - razvoj - ki (n) broj hromosoma. Diploidni maticni
razmnoZavanje... I tako, od prapoCetaka Zi- organizarn, prema tome, daje jednog iii
vota do njegove daleke buduenosti. vise (takoder) diploidnih potomaka. Ja-
sno je da u ovakvim okoInostima izosta- '
Reprodukcija zivib bica odvija se Ila je forrniranje garneta (agarnetsko razmno-
razlicite, a u izvjesnim detaljima cesto i Zavanje), pa je iskIjucena mogucnost no-
osebujne, naCine. Medutim, svi oni u su- vog kombinovanja roditeljskog nasIje-
stini predstavljaju posebne obI ike polnog dnog materijala. U ovakvom tipu ra-
(seksualnog) i bespolnog (aseksualnog) raz- zmno~avanja svi potomci imaju nasljedni
mnoiavanja. Prema tome, na osnovu to- potencijal koji je identican rodite!jskom;
ga da Ii nove jedinke nastaju putem stva- skup jedinki nastalih iz serije uzastopnih
ranja i spajanja pol nih celija (gameta) iii bespoInih razmnozavanja jednog ishodi-
na neki drugi nacin, svi ti oblici se mogu snog organizma i njegovih potomaka
svrstati u gametsku i agametsku (agamnu, oznacava se kao klan. Bespolnim razmno-
negametsku) reprodukciju. Smjena gene- Zavanjem se u relativno kratkom periodu
racija predstavlja pojavu ciklicnog smje- mogu umnoZiti pojedine osobine roditelja
njivanja polnog i bespolnog razmnozava- u ogromnom broju "kopija", pa se klonira-
nja, pri cemu se naizrnjenicno javljaju nje uveliko primjenjuje u uzgoju ekonom-
haploidna (n) i diploidna (2n) faza (ha- ski maeajnih organizama U novije vrije-
ploJaza i diploJaza) hromosomske garni- me kloniranje se siroko primjenj uj e u ma-
ture, u neprckidnom nizu uzastopnih po- sovnoj reprodukciji (jednocelij skih i vise-
koljenja takvih vrsta zivih bica eeIijskih) organizama Ciji je nasljedni
materijal izmijenjen ("oplemenj en") po-
Granicne pojave u smjcni generacija sebnim metodima genetickog in zinj ~rstva .
su oplodnja (kraj haplofaze - poeetak di-
Bespolna reprodukcija obubvata razli-
plofaze) i mejotiCko stvaranje gameta (kraj
cite obIike vegetativnog razrnnozavanj a i
diplofaze - poeetak haplofaze, koja traje
razmn o~avanja pomocu posebnih rasplo-
do oplodnje). U svom tipienom oblilcu, smje-
dnih tjelesaca '- sp ~ra.
na generacija se susreCe kod veeine bilja-
ka, a u posebnim varijantarna i kod nekih Vegetati vno razmnoZavanje se odnosi
Zivotinj a (medu praZivotinjarna, duplj arirna, na pojavu da od dijelova diploidnog rodi-
insektima, n ~im racicima, parazitskim gli- telja direktno nastaju novi (diploidni) orga-

69
mnozavanju javljaju u sustini isti proccsi
diobc nasljednog materijala roditeljske
celije.
ViSestanicno vcgatalivno razmnoZa-
vanjc edce se susrece u biljnom nego u
zivotinj skom svijctu. Potomstvo nastaje
iz viseeelijskih dijelova roditeljske indi-
1 vidue, pri eem u ti cclijski kompleksi mo-
gu biti razliCitog obim a i porijekla.
U proizvodnji kultivisanih biljaka, sa-
II dni materijal zelj ene kakvoce (bez uzroe-
nika odredenih bolesti, naprimjer) moze
se umnoziti pomocu "kulture tkiva ". Iz
malog parceta nedifcrcnciranog tkiva (sr-
zi, naprimjcr), nakon odgovarajuceg tret-
l mana (na poscbnoj branljivoj podlozi)
dobijaju se kompletn c biljke (duhana i
SI. 51. Bespolno (vegetativno)
krompira naprimjer). Kao ilustracija naj-
razmnoZavanjc jednoeelijskib organizanna
I - prosta dioba: I . uzduma dioba bicara.
edCib prirodnill i "vjdtaCkib" oblika ve-
2. popreena dioba trepljasa getativnog razmnoZavanja kod biljaka
II - visestruka (multipla) dioba: mogu posluzili uobieajeni metodi uzgoja
1. anneba, 2. tripanozoma nekih ekonomski znaeajnih i ukrasnib vr-
sta (sl. 52). Potomaeke jedinke se naj-
nizmi. Obuhvata razliCite oblike diobe je- edce dobijaju iz kompletnog podzemnog
dnoeelijskih organizama i reprodukcije stabla iii njegovih dijelov a, a to su: go-
viseeelijskih biljaka i zivotinja pomocu mol) (krompir), lukovica (crveni luk i
manjih iii veeih dijelova tkiva,organa iii ednjak) i podanak iii rizom (perunika).
organizama roditelj ske jedinke, Neke biljke se mogu razmnoZavati i po-
mocu dijelova korijenovog sistema (jabu-
Dioba jednoccJijskih organizama je ka, trdnja, sljiva, malina itd,). Od nad-
najjednostavniji naCin bespoJnog vegeta- zemnib dijelova biljkc u vegetalivnoj rc-
tivnog razmnoZavanja, a karakteristicna produkciji naj siru primjenu imaju izdanci
je za mnoga biljna i zivotinjska jednoce- - reznice (vinova loza, smokva, ruza i
lijska bica Nakon mitotiCke diobe gene- drugi "peJceri" u cvjccarstvu), te lislOvi
tiCkog materijala, na dvije iii vise iden- (bcgonija) i st%ni ili vrijete (jagoda,
ticnih diploidnih "kopija", dolazi do for- h.'Upina, ljubieica i dr.). Ka/el/1ljenje tako-
miranja novih jedara, podjele citoplazme der predstavlja svojevrstan oblik "vjesta-
i matienog organizma, tj . nastanka novih frog" vcgetativnog razmnoZavanja (u vo-
jedinki (sl. 51). lednostruka dioba moze carstvu, vinogradarstvu, cvjecarstvu).
biti poprcCna (kao kod papueice i drugih Kod nekih vrsta (medu crvenim i sme-
trepljaSa) iii uzduzna (kao kod zelenog i dim algama, mabovinama, papratnjacama
drugih bieara). Visestruka (multipla) dio- i sjcmcnjacama) formiraju se rasplodni
ba je prisutna kod mnogih jednocelijskih pupovi, koji se nakon opadanja razvijaju
bilj aka (hlarnidomonas, naprimjer) i zivo- u novu biljku .
tinja (ameba i plazmodijum - uzroenik
mal arij e, naprimjer). lako kod bakterija U svijctu visecelijskih zivotinja vcge-
nema diferenciranog pravog jedra (pa ni tativno razmnoZavanje susrccemo kod
mitoze), i kod njih se u bcspoJnom raz- mnogih beskiemenjaka (sl. 53). NajecSCi

70
1 3

SI. 52. Neki oblici vegctativnog razmnoZavanj a viseeelijskih biljaka: 1. stoloni (jagoda),
2. list (begonija), 3. rasplodni pupovi (lukovicasta rez.uba)
(Na slici 28. prikazani su podzemni izrlanci. Iz svakog pupoljka lukovice, gomolja i
podanka moze se razviti kompletna nova biljka.)

prirodni naCin ovakvog vida razmnozava- zivoti nje koje se njima hrane iIi dolaze
nj a kod tih organizama je pupljenje. Ta- u doticaj s njima na bilo koji drugi na-
ko se, naprimjer, na tijelu hidre iii spuzve cin . Ovaj vid vegetativnog razmnozava-
obrazuju pupovi iz kojih nastaju nove je- nja karakteristican je za alge i gljive, a
dinke. Relativno cesta je vegetativna re- susreee se kod mabovina, papratnjaca i
produkcij a viseeelijskih zivotinja koja se
bazira na sposobnosti regeneracije, tj .
nadomjestanja vecih dijelova organizrn a.
Nakon popreenog presijecanja, naprimjer,
kisne gliste iii nekih pljosnatih crva, iz
svake polovine nastaje nova jedinka, a iz
svakog otkinutog kraka morske zvijezde
moze nas tati cio organizam. Veoma izra-
zenu sposobnost regeneracije ima i bidra,
kod koje od pojedinih dijelova tijela ta-
koder postaju nove jedinke.
RazmnoZavanje sporama (sporulaci-
ja) je nacin bespolnog razmnozavanja II
pomocu posebnib rasplodnih stanica.
Spore se obrazuju u reprodukcijskim or-
ganima koji se zovu sporangije, i to na-
- -
kon normalne mitoze. Mogu biti pokret-
ne i nepokretne. Pokretne se akti vno kre-
cu i oznacavaju se kao zoospore, a pri- SI. 53 . Neki oblici vegetativnog
lagodene su na vodenu sredin u. Nepo- razmnoZavanja visecelijskih zivotinja:
\cretne spore se najcesCe rasprostiru vo- I - pupljenje (hidra), II - regeneracija:
dom i vjetrom, a nerijetko ih prenose i 1. morska zvijezda, 2. kisna glista

71
evjelniea, kao i nekili zivolinja (praZivo- ogromnim kolicinama: pecurka dijarnelra
tinja iz skupina sporozoa naprimj er). Ve- 10 em, za kSl dana proizvede 16000000
getalivn e spore se ces lo formiraj u u spora.

Kakav jc bio loSki smisao u Ta7.mno'.avanju ! ivih biea?


Koji su os nov ni tipovi ra7.mnoZava nja prisutni u zivom svijctu ?
Sta jc bcspo lno razmnoZavanje i u cemu mu jc sustina ?
Kojc su os novne od likc vcgetalivnog ra7mnoZa vanja
jcdnoeclijskih organ izama?
Koji su osnov ni oblici i osobinc vcgctati vnog ra7fl1no7.avanja
kod vi scCclijskih organiz.ama?
Koje su osnovnc odlike r37..mnoZavanja sporama?

- Polna reprodukcija , polni orgal11 I


poine cehje
- Gametogeneza: spermatogeneza I oogeneza
Polno - Oplodnja
razmnozavanje - Polno ra zmnozavanje j edno ceiijskih organi-
W IIW : kopulacija, konjuga cija i autogamija
- Polno razmnozavanje visecelijskih
organizama: alge, g/ji ve, lI1ahovine,
papratnjace i cvjetnice

Polna (seksualna) reprodukeija zivih pola su morfoloski j ednaki pa sc zovu


bica vr~ i se pom ocu speeijalnih polnih izoga1lleli . Kod veCille vi secelijskib orga-
eelija - gamela (gamelsko razmnoZava- nizama, pak, mu skc i zenske polne celije
nje). Kod svih vesta zivib bica sa ovak- sc jasno razlikuju (po obliku, velicini,
vim razmnozavanjem gameli su redovno pokrelUivosli ild.) i nazivaju se anizoga-
difereneirani na muske i zenske. Uobica- meli iIi heleragameli. U oba slucaja, me-
jeni opci nazi vi za garnele su spennalO- dulim, mu ski i zenski garnet s u medu-
zaid (muSki) i jaje (!cnski). Kod jedno- sobno razlicili po fizioloskim i genetic-
stavnijib biljaka i zivolinja garneli oba kim. odnosno funkcionalnim svoj slvima.

72
Gameti se razvlJaJu U posebnim (mu- forme i grade spennatozoida, koje su
Skim i zenskim) polnim organima ili osobene za svaku vrstu organizma. Kod
unutar jednoeclijskih organi zama. Kao veCine vrsta spclmatozoid ima glavu,
sto j e vec ranijc istaknuto, polni organi vral i rep. Kako po obliku tako i po
visecelij skih zivolinj a su sjelll enici (mu- strukluri ovih dijclova, sv ak a vrsta ima
ski) i jajnici (zcnski), a kod vi Sccelijskih svoje specificnosti (s l. 55). Jcdro sperma-
bilj aka - anleridije (muski ) i arh egonije lozoida je smj es tcno u nj egovoj glavi, a
(zen ski). Kod viseeclij skih organi zama rep slu zi za aktivno kretanj e spcnn atozo-
muski i zcnski gamcli obicno naslaju u ida u tcenoj sredini . Zalo je rep bog at
razli citim (mu skim i zenskim) - jedn o- mitohondrij ama - svojev rsnim zaristirn a
po/n illl j edin!wllla, a PI; pol nom razmn o- proiz vodnj e energij e.
Zavanju jednocelij skih biljaka i zivo tinja
Oogeneza (ovogeneza) je proces slv a-
jcdan organizam funk cionira kao muSki,
ranj a jajnih celija (sl. 54-11) Odvija se u
a dru gi - kao zenski gamet. Medulirn, i
zen skim polnim zlij ezdam a - j ajnicima.
u biljnom i u zivotinj skom svijetu nisu
Obubvata mejozu i obrazovanje zrelog
rijctki slucajevi da obj e vrstc gamela
jajela. Iako je u sustini slicna spermato-
pIOizvodi isla jcdinka. To su dvopolne
ind ividue iii henllafroditi. Razmn oZava-
nje ovakvih organizam a se vrSi unakr-
snolll oplodnj ol/l dviju j ed inki (metilj ,
kisna glista, pu z idr. ) iii saillooplodnjo/ll
Ucd nogodi snj i korov rusomaca, poijska
ijubiCica itd. ).
Stranoop[odnja (kod veeine cvjetnica,
naprimj er) j e pojava da svaki zenski ga-
rnet j edne jedinke moze bili opioden mu-
Skim gametom bilo koje druge (istovr-
sne) indi vidue.
Gamctogcncza je proces stvaranja
gam eta. U zivom svijetu taj proces ima
niz posebnih varijan ti, a (kao iiustralivan
prirojer) ovdj e Ce bili opisana gametoge-
neza u gonodama (poinim ziijezdama)
viseeelij skih zivo tinj a. U sustini ovog
procesa je mejotiCka celij ska dioba, u
koj oj se diploidni broj hromosoma (2n) 11
tjelesnih celij a roditeij a svede (reducira) SI. 54. Proces gametogeneze
na hapioidni broj (n) u u gametima. Kao I - spermatogeneza: I . sekundarne
sto je ranije istaknuto, to je posljedica sperrnatogonije. 2. spermatociti prvog reda,
pojave da m ejozu karakterisu jedno 3. mejoza 1. 4. mejoza II i obrazovanJe
udvajanje (duplikacija) a dvije diobe hro- spermatozoida (sprematogeneza),
mosoma. 5. sprematozoidi
II - oogeneza: I. sekundarne oogonije,.
Spennatogeneza je proces naslajanja 2 . oociti prvog reda, 3. mejoza prvog 1
mu skih poinih celija - spermatozolda obrazovanje oocita drugog reda,
(sl. 54-I). Odvija se u sjemenicima (mu- 4. mejoza II i obrazovanje jajne cellje,
skim polnim zl ij ed am a) , a, pored mej?ze, 5. primamo polarno tjelasce, 6. sekundarno
polarno tjelaScc, 7. jajna cellja
obuhvata i obrazovanje karaktenstlcne
73
, osnov u eega se vrii i njihova kl asiflkacij a
u nckoliko kalcgol-ij a (s l. 56).
4 5 {j 1 7 OpJodnj a (oplodenjc, oplod avanjc)
nas taje spajanjem mu skog i zcnskog ga-
\ meta u j edi nstvcnu celiju - zigol (zigo-
tu). Pri tom se haploidn c (n) hromosom-
ske garn iture dv aju rodilelj ski h po lni b
eclij a spoje u j ednu diploidnu (2 n) gar-
niluru zigOl a, odn os no zaeetak (zame lak)
novog org,Uli zma (s1. 57). T ako, j edn a
polovin a nas lj edn og materija la svakog
potomka potj eee od muskog roditelja, a
druga polovin a od zen skog . Time se
SI. 55 . Spermatozoidi nckih vrsta zivolinja: omog ucava novo kombino vanje rod ite-
1. covjek, 2. raia. 3. plica, 4. gu ndelj. ljskib naslj ednih einil aca u potomstvu, tj .
5. meduza, 6. riba (stuka). 7.
poveeavanje nasljedne promjenlj ivos ti
8. riba dvodihalica. 9. rij cCni rak. 10. obla
glista. 11. rak kraba, odredene vrs te zi vih bib. N aucno je do-
12. vode na buha (dafnija) kazan a einjenica da uvecana varijabilnosl
individu a povecava izglede vrste za du-
goroeni ops tlm ak u vjee no promjenljivim
genezi, u odnosu na nju ima i niz po-
uvj eLima zivolne sredin e. Prvi zivi oblici
sebnosti. Jaj a visecelij sdkih zivotinj a su
su se, vjerovatno, razm noZavali bespoln o,
uvij ek veea od spenn atozoid a. Kod mn o-
a poln a reprodukcija predstavlj a kasniju
gib su veoma krupn a jer sadne veee ko-
evolucijsku tekovinu.
licine zumanjka (v itelusa). To je rezerv-
na tvar, koj a je obieno smjdtena u j e- Oplodnj a pods tiee razvoj novog orga-
dn om kraj u j ajeta Taj dio se ozn aeava ni zma, a sasvim su rijetki slueajevi da iz
kao vegelativni pol, a suprotni je aninwlni neoplodenog j ajeta nastaje nova jedinka.
pol, gdj e se nal azi pro topl azma (citopla- Takav naein razmnozavanja zove se par-
zma i j edro). KoliCina i raspored vitclusa lenogeneza (lako, naprimj er, nastaju tru-
u JaJlffi a mogu biti veom a razlieita, na tov i - muzj aci domace peele).

....:·: 1·.· . 1 · .
'. :':' ::H'. ': .
........<..c~: ..... :.

1 2a 3
2b

SI. 56. Tipovi zivotinj skih jaja: 1. izolecitno jaje (sa malo zumanceta, ravnomjemo
rasporedenog u citoplazmi; primjer amfioksus - kopljaca i sisari).
2. telolccilno jaje sa umjcreno (2a) iIi mnogo (2b) zumanceta. a citoplazrna i
jedro su na animalnom polu; primjer: gmi za vci i price.
3. centrolecitno jaje (sa zumancetom kojc opkoljava centralno smj eslenu citoplazrnu;
primjcr: insekti ): I - jedro, II - citoplazma. ill - zumance (v ilelus)

74
G
\:!.~ 0,._'"

/~,.
I
,
I

SI. 58. Polno razmnozvanj c jcdnoeclijskib


organizarna - osnovne fa7..e konj ugacije
d va lrcplja~
SI 57. Oplodllja kod viSeeclijskih livotinja

Polno ralmnoZavanje dva: musko (" migratomo") zensko


jcdnocclijskih organi7..ama ("stacionamo"). Zatim dolazi do razmje-
ne migratomib (muskih) jedara, odnosno
osobenog vida unakrsne opIodnje. Nakon
Polno razmnohvanje i smjena gene-
spaj anj a migratomib i stacionamib jeda-
raclj a prisutni su kod vecine jednoeelij -
fa, organizmi se razdvoje i svaki od njib
skill biljaka i zivotinja Kod ovib organi -
se nezavisno dijeli. Konjugacija je, napri -
zama postoje tri osnovna naeina polnog
mjer, rel ativno cesta kod treplj astib je-
rasploda: kopulacija, konjugacij a i auto-
dno6elijskih organizarna, a poseban oblik
ganuJa
ovakvog razmnozavanj a imaj u i neke
Kopulacija je proces u kome se dvi- bakterije.
je jedmke jednostavno spoje (uz stapanje Aulogaroija podrazumijeva poj av u da
jedra i citopIazme) u novu jedinku koj a iSla individua, nakon mejoze, obrazuje
se zatim. dijeli . Dva kopulirajuca organiz- dva polna jedra (celije), od kojib jedno
ma funkcioni u koo muSki i Zenski garnet, funicclOnIra kao muski, a drugo kao zen-
a morfoloski g1edano, mogu hili izogarneti ski gamet. Njibovim spaj alljem nastaje
ili heterogameti . Ovakav tip seksualne novi zigot, sa novom kombinacijom ge-
reprodukcije irnaju, naprimjer, bieasti j ed- netiCkog materij ala (sl. 59) , Ovaj svoj e-
noeelij ski organizmi , vrsni oblik sarnooplodnj e, uz ostale naci -
ne razmnozavanj a, susreeemo napnmJer
Konj ugacija rezultira azmjenom je-
kod papuCice (paramecijuma).
dara dva jedno6elij ska organizma
(sl. 58). U ti plenim primjerima pocinje
sparivanj em i priIjubljivanjem dviju je- Poino razmnoZavanj c
dinki , a zatirn dolazi do mejotiCke podje- visccclijskih organizama
Ie polnog jedra u svakoj od njib: kod
dvoj edarnib vrSla, sarno jedno jedro (mi- Alge i gljivc pri polnom razrnnozava-
kronukleus) je polno akti vno, dok drugo nj u obieno formiraju heterogamete, ali
(makron ukJeus) kontrolira oslalc zivotne nisu rijetke ni izogametne VfSle. Kod ne-
funkcije. Od ectiri novonastala jedra, tri kih nilastih zelenib algi, naprimjef, -stva-
se razgraduju, a eetvrto se podijeli na raju se oogonije - stanice u kojima se

75
S1. 59. Polno razmnoZava nj e jed noeclijskih organtzama - osnovnc faze aUlogamij c

vodcna sredi na, a za to su dovoljne i mi-


protoplast oblikuje u zenski garnet (jaje).
nimalne kolicine vodc (kap kiSe iii rose, npr.).
Na istoj iii nekoj drugoj niti, odrcdene
eelije se razvijaju u anteridije, gdje na- Pa pralnj ace imaju vise redueiranu
staju muske polne eelije (sperrnatozoidi). baplofazu (gametofi t) u odnosu na mallo-
Kada muSki gameti sazru, stijenka ante- vine. Na sporofi lU (biljka pod kojom se
ridije puea pa oni izlaze u vodenu sredi- obicno podrazumijeva "papral") razvijaju
nu. Aktivno se kreeu i jedan od njih ula- se sporangij e, a u njima spore, koje su
zi u oogoniju, gdje dolazi do oplodnje. iii medusobno jednake (izospore) ili ra-
Nakon izvjesnog vremena, putem mejo- zlicite (belerosporc). Iz spore se razvija
ze, od zigola nastaju spore. I u ovom prora/ij (gamelofi l) i - zivo tni ciklus pa-
primjeru, dakle, susreeemo smjenu gene- prali se ponavlja.
raeij a, pri cemu diplofaza (zigot) lraje re-
Cvjctniec karaklerise dalja redukcij a
lativno kralko, a zatim sJijedi du ga ba-
plofaza ove alge (sl. 59). gametofita (haploidne fazc), dok j e spo-
rofit vaoma razv ijen i difercnciran na ko-
Polna reprodukeij a gljiva ima niz oso- rijen. stablo i list. Makrospore se ne
benih varijanti. Kod peeurki, naprirnjer, sa odvajaju od malicnc biljke nego ostaju u
donje strane klobuka (nakon mejozc) for- plodniku, odnosno sjemenim zamecima.
miraju se haploidne spore. Kada dospiju u Najosjetljiviji procesi u rcprodukeiji ovib
povoljne uslove, one klijaju u koncaste hi- biljaka odvij:1ju sc u organizmu roditeJj-
fe (mieelijurne), od kojib jedne funkeioni- skih jedinki, sto omogueava uspjesnije
raju kao muSke, a druge kao zenske. Po- odrlavanje medugeneraeij skog kontinuite-
slije spajanja jedara suprotnog pola, razvija ta i opstanka vrstc.
se plodonosno tijeJo (seSir i drSka), koje Znacajno je istaei da kod veCine
ponovo slvara mnostvo spora. cvjetnica muski rasplodni elementi nisu
pokretni i oznacavaju se kao spermalne
Mahovinc su jcdina skupina viSill bilja-
stanice. Pored toga, za njib je karakleri-
ka u kojoj je gametofit (icdinke koje
sticno i to da im za proces oplodnje nije
obrazuju gamete) razvijeniji od sporofita
neophodna voda.
(oZl1aCenog kao protonema - na kojoj se
razvijaju spore). Zeleni gametofit sa listiCi- ViSccelijskc Zivotinjc, u polnom raz-
rna (za koji se u obienom govoru veZe po- mnoZavanju, obicno ispolj avaj u sve kara-
jmom "mahovina") obrazuje mus1ce i Zenske kteristicne pojave koje su vee opisane u
gamete, pri Cemu biljke mogu biti jednopo- tipicnom primjeru procesa gamelogeneze
lne i dvopolne. Za oplodnju je neopbodna i oplodnje.

76
Kojc su osno vne odlike seksualne reprodukcije?
Koj i su rnu lli i icnski polni organ i kod bilj aJca i 7jvotinj a i
kalcve polne celije proizvodc?
Kojc su os no vne karakleristikc spcnnalogcneze i oogenezc?
U cernu je suslin a opJod nje i slvaranj e zigo ta?
Koji su osnovn i ti povi poJn og razmnoIavanja j cdnocclij skih organi7.ama?
Koja su os nov nc karakteris li kc poJnog razmnoIavanj a
visccclijskib organi zama?

- Dioba i rast ce/ija u junkciji


individua/nog razvica, diferencijacija,
organogeneza i moifogeneza
Individualni - lndividua /ni razvoj vi§eeelijskih biljaka:
razvoj j aza miro vanja, jaza klijanja,
vegetativna Ja za i reproduktivna jaza
zivih bica - lndividua/ni razvoj vi§ecelijskih Zivotinj a:
embriona/no razvice (bra zdanje,
gastrulacija i obrazovanje klicinih listova)
- Postembriona/ni razvoj: direktno ra zvice,
p otpuna I nepotpuna metammf oza
- Starenje i smrt

Osobenosli indi vidualnog razvoja Zivih u obliku, veJi cini, sastav u i funkcij i no-
bica primamo su povezane sa stupnj em vonastaJih ceJij a. Organoge/leza obuh vata
s[oZenosti njihove organizacij e i naeinom proces naslajanja karakteristicnih organa,
razmnoZavanj a. U ovom poglav[ju bili Ce a lIIorfogeneza predstavlja razvoj karakte-
razmolreni naj opCiji primjeri kod organiza- ri slicn<;Jg obli ka i grade odraslog organiz-
rna sa polnim razmnozavanjem. ma. Ovi procesi hronoloski ne sJijede j e-
Razvoj svih vi seeelij skib organizam a, dan za drugim, nego se naj ceSce odvij aju
od zigo ta do odras[og slupnj a, karakteri - istovremeno, medusobno se prozimaj u,
se nekoliko zajedniCkih procesa i poj ava. prcplicu i usmjeravaju. Njihov intenzitcl,
Dioha i rasl ce/ija rezul tiraju poraslom med utim , osoben je za pojedine faze ra-
nj ibo vog broja i veliCi ne. Diferencijacija sta i razvoj a i 10 po poj cdinim procesima
je proces nas lajanj a medu sobnih razli ka i njihovim mog ucim kombinacijama.

77
Individualni razvoj U razvoju klice veoma rano se dife-
rcnciraju polovi korijcna i izdanka. Na
viSecelijskih biljaka
potpuno fOl1Jliranoj klici razlikujcmo ko-
rijenak, jedan iIi dva kotiledona i klicin
U biljnom svijetu susreeemo niz po- izdnnak (stabaocc, perce) sa pupoljkom .
sebnosli i medusobnih razlika u razvieu Iz korijenka sc razvija korijcnov sistcm,
cak i rclativno srodnih vrsta. iz stabaoccta - izdanak, a supkc sad.rZc
rezcrvnu hranu za razvoj k1icc. Izmedu ko-
Tipicne razvojne faze viseeelijskih bi-
tilcdona i korijenka jc hipokotil, koji se
Ijaka mogu se prouCili na primjeru cvjet-
kod k1ijanaca brLO izduzujc. Na osnovu
nica iz skupine skrivenosjemcnjaca, kao
broja kotilcdona, skrivcnosjemcnjaec se di-
evolutivno najodredenijih pripadnika bilj-
jcle na monokotile (jcdan) i dikotile (dva).
nog carstva
Individualni razvoj cvjetnica odvija se
Nakon oplodnje, kod ovih biljaka zigot
u eetiri osnovne fizioloSke faze, koje se u
izyjesno vrijeme miruje, dok se ne obrazu-
nizu susjednih gcneracija ciklicno smjenjuju.
je mnogojedarni endospel1Jl. On je u po-
eetku u teenom stanju, a kasnije oevrsne u Faza mirovanja je prisutna kod
viSeeelijsh.'U masu. Iz prve diobe zigota na- mnogih biljnih vrsta. Odlikuje se smanje-
staju bazalna i vrSna eel ij a. Visekratnom nim intcnzitetom prom eta materija (meta-
diobom, od mne eelije nastaje loptasto bolizma) u sjemenu. Kod cvjetnica njena
tieldce - proembrion. Obrazovanjem koti- duzina uveliko varira, a u prirodi jc pri-
Iedona (supki, k1icinih listiea), on prelazi u marno povezana sa ritmikom smJene go-
stupanj embriona iii klice (sl. 60). disnjih doba.

QQ~
1
2
3

4
8
5

10

SI. 60. Embrionalni razvoj biljaka (rusomaea, djevojaCka trava, pastirska torbica, Capse/la
bursa-pas/oris): 1-4. poeetni stupnjevi sa jednom, dvije, cetiri i vise celija,
5-7. naredni (srednji) stupnjevi, 8-10. stariji stupnjevi
1. - em brio, II. - vrh korjenka, ill. - suspenzor, IV. - kotiledoni

78
Faza klijanja nastupa u odgovaraju- mo uzeti sve nase zitaricc; dvogodisnje
eoj kombinaciji vanjskih cinilaca, pri ce- su kupusnjace, naprimjcr, a viSegodisnje
mu su posebno znacajni vlainost, tempe- - veeina drvenastih biljaka (maslina, napri-
ratura, svjetlost, konccnlracija kisika i mjcr, prvi put procvjeta lek nakon dcset
drugo. Kod nckih vrsta znacajno je i godina zivota) .
pretbodno djelovanje tih ekoloskih fakto-
ra. Sjemc nckih ectinara, naprimjer, kJija
samo pod uvjetom da je u fazi mirova- Individualni razvoj
nja bilo izlozeno mrazu. Osnovno fLZio-
viSecelijskih zivotinja
10Sko obiljdjc klijanja je veoma intcnzi-
van proces disanja, sto jc vezano za po-
vccanu potrosnju kisika. Oplodnja jajeta ovih zivolinja moguca
je sarno u tecnoj sredini. VeCina zivoti-
Tokom klijanja graba susreeemo sve nja koje zive u vodi izhacuju gamete u
tipicne pojave prvih etapa u razvicu spoljaSnju sredinu, gdje dolazi do njiho-
cvjetnica (sl. 61). Nakon aktiviranja kli- vog spajanja u zigot i cjelol.'upnog ra-
ce, celije tvomog tkiva se ubrzano dijele zvoja generacije. Takav nacin oplodnje
i poveeavaju, zaIwaIjujuCi rezervnoj hrani naziva se spoljasnja (vanjska), za razliku
koj a se crpi iz (2) kotiledona. Hipokotil od unutrasnje gdjc zigot nastaje u orga-
se izduzuje i brzo iznikne iz zemlje. nizmu majke. UnulraSnjoj ferlilizaciji
Istovremeno se razvijaju i korijen i zele- uvijek prethodi parenje (kopulacija) jedinki
ill izdanak (stabljika i list) koji pocinje suprotn og pola i unosenje spermatozoida
samostaIno da stvara hranljive matcrije. u polne organe zenke. Proces individuaI-
Kada sc iz kotiledona iscrpi rezervna nog razvica visecelijskih zivo tinja, dakJe,
hrana, oni uvehnu i opadaju . moze poceli i u cijelosti se odvijali u
vanjskoj sredini iii moze poceti u tijelu
Vegetativna faza poeinje nakon for-
miranja glavnih vegetativnih organa: ko-
rijena, stabla i listova, Ona razlicito traje,
aIi u svim primjerima - do pojave orga-
na za razmnozavanje. Posebno je od-
likuju intenzivan rast i diferenciranje or- 2
gana, te oblikovanje karakteristicnog ha-
bilusa (vanjskog izgleda) biljke. 1

Rcproduktivna faza u razvoju cvjel-


3
nica pocinje pojavom reproduklivnih or-
gana - cvjetova i plodova sa sjemenom,
a prestaje gubilkom sposobnosti razmno-
zavanja. Period koji je polreban za dosti-
zanje ove faze medu cvjelnicama siroko
varira, a moze lrajali i do nekoliko go-
dina. Jednogodisnje biljke cvjetaju i daju
plod isle godine kada su i iskJijaIe, a
dvogodiSnje tek naredne godine.
Sl. 61. Poeetne faze postembrionalnog
Kod nekih drvenastih vrsta reproduk- razvica visib biljaka: grab
tivna faza nastupa tek nakon vise godina 1. kotiledoni (supke), 2. korijenak'
vegetativnog razvoja (visegodisnje biljke). 3. bipokotil, 4. epikotil, 5. klicin pupoljak,
Kao primjer jednogodisnjih hiljaka moze- 6. prvi listovi, 7. sekundarni korijen,

7Q
. ~ :. '. :, ':':; ,.
. ,' .;, . '. ·r .'
.' .

0
w
. ": :.
~

to
..' .' _, 1-
!::! / .. ,~ :
;< , ";'1 .::. ..' . :
\ ....·~ · r ; -'
""=>
~
.
'"
~
%

> ~::.j2i
..
>-
<n
~
<D
~
W
~
<n
w
CO
"-
Z
~
<:

'"
~
CO
W
>

~
w
~

"" '"c:w
~
=>
a: "-
~
<n z
"" ""=>o
to
N
=>
1 2 3 4

SI. 62. Pocetne faze embrionalnog razv lca visecelijski h zivoti nja brazdanj e gas trulacija:
I. bezlu ba njci. 2. vodozemci. 3. plice. 4. sisari

majke (zivorodne vrste), a zavrsiti vani. U prvoj diobi zigota nastaju dvije
Razviee ovih zivotinja obuhvata embrio- blastomere; daljirn diobama broj blasto-
nalnu i postembrionalnu fazu . mera se umnozava geometrijskom pro-
gresijom (cetiri, osam, sesnaest itd.). Tok
Embrionalno razvice poeinje prvom
prvih dioba zavisi od koliCine i polohja
diobom zigota, a zavrsava rodenjem iii
zumanjka. Oplodena jaja koja su bogata
izlaskom iz jajeta.
rezervnom hranom (kao, npr. kod mor-
Brazdanje oplodenog jajera teee od skog jeza) imaju potpurzo (rotalno) bra-
prve diobe do obrazovanja klicinib listo- zdanje pa su blastomere pribliZno iste
va. Formiranjem brazdi, oplodeno jaje se velicine. U primjerima gdje je segmenta-
dijeli na segmente pa se ovaj proces cija ogranlcena na odredeni dio oplode-
oznacava i kao segmentacija (sl. 62). nog jajeta (kao kod ptica) rijec je 0 ne-

80
potpunol/l bra zda nju . Na osnov u od nosa sistem i cul a, a od mezodenna - skelel,
u vel iCini blastom era mozemo razliko vati misiCi i vez ivno !kivo te organ i za luce-
j ednako (ravnomjem o) i nej ednako (ne- nje. Gastralna duplja postaj e crij evni ka-
ravno mjem o) brazdanje. Jed naku seg - nal. a blastopor se kod vccine zivo linja
m enlaciju , recimo, s usrecemo u pomenu- razvij a u usni o tvor. a kod nckih u an a-
tom primjeru morskog jeza. a nej ednaku Jni o lvor. Os taci blas tulin c dup lj e kod
- kod opl odenih j aj a bogalih zum anj- nekih organi zam a (v aljkastib crva . np r. )
kom . U ovom dru gom slucaju, na vege- zadcZavaju sc i kod odras lih j cdinki , a
lali vnom po lu celij e se sporij e dij ele pa takva du plja zove se pseudocelol/l (plim a-
su krupnij e od onih na anim aln om. ma ~ c l c..~n a duplj a) . Celom je, mcdutim, se-
kundam a ljclcsna duplj a; nastajc u mezodc-
Velicin a bl aslomera opada u svakoj na- rmu i obloZcn j e mezodermalnim epitclom
rednoj diobi , a brazdanj e zavrlava embli o- (peritonewn). Javlj a sc kod viSih beskicme-
nalniOl stupnjem koji se lOve blastula. njaka (prslenasli crvi i mekuSci) i bordata
Oblik i slruJ..:tura blaslule zavise od tipa
oplodene j ajne eelije. Ccsto je to oblik 10- Postembri onalni razvoj visecelijskih
pte sa unutraSnjom supljinom - blastace- zivo linja obuh va ta peri od poslije izlaska
10m, a sloj eelija koji ga okrufuje naziva se embrija iz j ajeta, odnosno posJij e rode-
blastode17ll. Pri nejednakom brazdanju J1C nja. Kod mn og ih zivolinja embrionalni
moze se obrazovati Joplasta blaslula razvoj se zavrsava radanj em mladib j e-
dinki kojc morfo losko-an ato mski li cc na
Obra zovanje klicin ih list ova je nare-
svoje roditclj e i daljim ras tom i ra7.vicem
dn a faza emb ri onal nog razv iea vi!kccl ij -
samo dosti zu izglcd i dimen zij e odraslog
Skill organi zarna. u koj oj nastaje embri o-
(adu llllog) organi zma i po lnu zrclos l. To
nalni stupanj gastrula. Sam proc es [or-
je direklllo ra~v ice iIi ra zvice bez preo-
miranj a gas trule oznacav a se k ao ga s{ru-
brazaja (mclamo rfoze). Kod d ru gi h zivo-
lacija. Ovaj stupanj eOlbrionaIn og razvo-
tinja. medutirn , pos lcmbrionaln i razvoj
ja n astaj e uvlacenjem (udublj ivanjem) j e-
poCinje stupnjcm w rve (l iCinke), koj a ve-
dne slrane blas loderm a (sl. 62).
om a cesto (kod beskicmenjaka. ncki b ri -
Pocetak: gastru lacije slikovito se moze ba i vodozcmaca) tek proJaskom kroz niz
prcdociti na prirojeru loptas le blaslulc. razvojnih faza dobij a defi niti vni oblik i
U vlacenje m j ednog zida loptastog tijcla gradu odraslog o rganilLna. T o j e indirek-
prema drugom na koncu se dobij e dvoslo- {rIO ra zvice. odn osno ra zvice sa preobra -

jna poJulopta (kao nakon pritiskanj a probu- zaj el/l (melamorfozom).


sene gumene lople). Bujanjcm till sloj eva
i pribli Zavanjem rubova poluJople. gaslrula Pored oblika, larvcni stupnj evi se od
kasnije dob ij a priblizno loptast oblik, sa os talib odras lill jedinki mog u razlikovati
maJim o lvorom koji se zove blastopor. Ta- i po lom e u koj oj sredini zive. zatim po
ko nastaju dva klicina lista : unutraSnji ellda- ishrani, nacinu krctanj a i d ru gim karaktc-
de17l1 i spoljaSnj i eklodenll . Supljina udu- ri stikama. Jl ustrali vlle primj ere d irektnog
blj ene strane zaCe!ka gastrule prcdstavlja za- i indireklnog razvoja susTeeemo kod
eetak gaSlrulille (gastra l,Ie) duplje . Nakon insekata. Mlade j ed inke beskrilnib vrsta
fomniranja eJ...1oderma i endoderma. postcpe- po lpun o lice na odras le, dok kod krilatib
no se izmcdu nj ih razvij a treei (sred.nj i) kli- in sekata susreecmo razJicite stupnj eve
cin list - mezoderm . preobraZaj a. L arve vilin skih konjica,
naprimjer. lice na odrasJe j edinke, ali ne-
U toku daljeg razv ica, od endoderm a m aju kril a i z ive u vodi ; kad a dobiju
nas taje epitel probavnog trakta, od ekto - krila, prelaze u adultni stadij i zive u va-
derm a - koza i nj ene tvorev ine, nervni zd us noj srcdini ; 10 j e liep a/puna //leta -

81
mOl/oza. Pcele, I vrdokri lei i lepl iri, Starenje i snort
pak, imaju potpuni preobrazaj i prol aze
kroz slupnjeve jajeta. farve. lutke i Zivot svakog zi vog bica pocinjc zace-
il/laga (odrasle jedinke) (s l. 63). Nj ibo- Cem, a zavrsava smreu. Sarno zivi orga-
ve larv e uopee ne lice na rodilelj e; na- nizmi se radaju i umiru . Zaceee, rast,
c in z ivola g usjeni ce leplira. naprimj er, razvoj, stare njc i smr t prirodn c su poj avc
j e sasvim dru gac ij i od n acin a zivo la u tok u pos toj anj a svakog zivog bica.
od ras le indi vidu e.
Uobicaj cno j c da se starenj e pos matra
Medu ki cmenjacima lalcoder ima niz od stupnj a od ras le indi vid ue do nj enc
sli cniJl poj ava. Tako, larva zabe (p uno- sm rti. U sust in i. med utim, taj proces po-
glavac) zivi u vod i, dise na skrge i uzi- cinj c j os u embri onal noj faz i razvoj a
rn a bilj nu branu, dok je odras la j edinka svakog zivog bib. Cclij c i Lki va se di-
m esozder i dise na pluca i kozu. ferenciraju i specij al izuju, cirne sve vise
gube svojstva koj a su irnale prve zarnet-
DuZina poslembrionalnog razviea je ve- ne celij e. Tokom zivota, celije mnogib
oma razliCiIa cak i kod relativno srodnih tkiva postepeno g ube sposobnost ras la i
Zivotinja. Kod peele, naprirnj er. ovaj peri- di obe, iako svaka od njih sadrii komple-
od Iraje osam naest dan a, a kod gundelj a - tnu n aslj ed nu inform aciju za razvoj i
calc cetiri godine. DuZi na poslembrionalnog fun kcion iranj e cijelog organizm a. Tako,
razviea zavisi i od mnogib vanjskih faJ...1:ora napri mjer. nakon forrniranj a nervnog su-
(temperature. svjctlosti. vlage, koncen tracije stava, nj egovc celij e po tpun o gube milo-
kisika, mi nerala u vodi, ishrane itd.). Tako ti Cku sposobnost.
kod obicne vinske (vocne) musice. na te-
U osnovi procesa starenj a j e gomila-
mpcraluri od 22.SoC, od slupnja larve do
nj e (od oplodnje pa dalj e) niza ncpovra-
pojave irnaga prode oko desct dana, na te-
tn ih stru ktumih , funkci onalnih i drugih
mperaturi od 20°C - petnaestak dana, na
promjena u celiji i organizmu. Znacaj lib
SoC - sezdeset dana, a na O°C - razviCe
promj ena m oze iJustrirati prirnj er ekspe-
se zauslavlj a,
rim entalnog premj estanj a j edra iz crije-
vnog zida punoglavca u j ajnu ceJiju zabe
koj oj je odslranj eno jedro. Od "presade-
nog" j edra i njegovc nove sredine razvija
se odras la Zaba (dok to izostaje u svirn
pokusaj im a premj es tanj a takvog jedra u
somaticne celij e) .

.·,J
Starenje i staros t su neminovne bio-
loske pojave u zivo tu svakog z ivog bica.

-·",., Svaki zivi organi zam predstavlja integral-


nu cjelinu sa izbalansiranirn odnosom

0
aktivnosti poj edinih funkcionalnih susta-
'1I1
' ',,' 3 (: va i to od molel.'Ulamog ni voa do orga-
ni zma kao cjelinc. Organizacija i funkci-
, .'
ja pojediniJl zivotnih procesa medusobno
su povezane, pa promjene u jednom
sklopu utjecu i na druge. U osnovi lib
SI. 63. Potpuna metamorfoza Icptira: poremeeaja je opadanje funkcionalnosti
1. jajc, 2. larva (licinka), 3. lutka regulatora zi votno znacajnib procesa i
(kukuljica), 4. imago (odrasla jed inka) nepovratni gubitak sposobnosti regen era-

82
cije i popravljanj a tib i dru gih ostecenja. Prirodni proces starenj a zavrSava sc
Zato se zn aci starcnja nakupljaju na svim smrcu jedinke. Smrt j e prirodn a poslj edi-
nivoima odvij anj a zivotnog proccsa, od ca zivota i nij e mu proti vlj cena. Kon tI -
mo\ek u\c. do organskib sis tema, morfolo- nuitet zivota svake j ed inke os tvaruj e se
gije i stanja organizma u cjelini . kroz gencracij e nj enih potomaka.

Koje proeese obubvata razvoj visecelij skib organizama?


Koje su osnovne faze karakteristike ind iv idualnog razvoja
visecelijskih biJjaka?
Koje su os novne faze karakteris tike razv ica visccelijskih zivotinja?
Opisi proccs brazdanja. gastruJacije i obrazovanja klicnih listova'
Kojc su razlike izmedu direktnog i indirektnog razvica?
Koji su osnovni uzroci i pos ljedice procesa starenja?

83
PREGLED I KARAKTERISTIKE
ZIVOG SVIJETA

_ Biosistematika: pojam, zadaei, prlneipi I metode proucavanja


- Taksonomske kategorije
_ Sistemi klasifikaeije (razvrstavanja) Zivih bi(o

Pojam i zadaci koj e j e on po prvi put opi sao. Njegov s i-


stem jc bi o slvo rcn net os nov u ogranice-
Smatra se da j e zivo l na planeli Zcm- nog broja ob ilj eZj a bilj aka i Livoti nja.
Ij i naslao prije nekoliko mi lijardi godi na. Zbog toga sc, naprimjer. dogodi lo da su
Tokom vremena naslajale su i nestajale se biljke u dalekom srodslvu, kao SIO su
mnog obrojne vrsle organizama. Racuna trava miri savka i mas lina, naSle u istoj
se da danas zivi nekoliko slotin a hiljada skupini s~uno zal o SIO i jedna i druga
vrsta biljnih i preko mil ion i pels to- imaju po e va prasnika u cvijelu.
hi lj ada zivotinjski h vrsta.
Posebno Yrijedan doprinos dao je
Bios istematika je bioloska disciplin a Carl Linne 1I pogledu imenovanja biljnih
koja se bavi proucavanjem raznovrsnosti i zivo linj skih Yfs la. On j e lvorac biname
i uzrocima raz novrsnosti zivih bib. Pred nomenklalure (lal, binariu s = dvojan +
bios istematikom stoji nekoLiko zadataka: nomen = une). Naime, syaka vIsta se
ona vrsi klasijikaciju zivih bi ca u odre- imenuje sa dvij e rij eci: prva rijcc ozna-
dene grupe, bavi se nj ih ov im nazivljem
cava ime foda kojcm vrsta pripada, a
(imenovanj em), i odredivanjem mj csta u
druga j e op isno ime vrs le i to nil latin -
hijcrarhij skom nizu siste matskih il i takso-
sko m jeziku. Nap rimj er, Sa lvia pralen sis
nomski h kategorij a.
jc naziv za polj sku kad ulju . Salv ia ozna-
Korijeni sistemalike nalaze se u an- cava ime roda, a prarellsis ime yrs tc kOJ e
tiCkoj lilozofiji i vezuj u se za im cna Ii- j asno upucuj e na nj e no bil11 0 obilj ez.je da
lozofa: Aristotela, Teofrasta, Dioskorida i zivi u polju . Jcdna druga vrsta istog roda
Plinija. Medu naj svjetlijim imenim a s is- je Ij ekov ila kadu lj a Salvia ojficillalis,
tematike kasnij eg perioda je ime Sveda- gdje naziv vrs te oflicin alis ukazuj e da se
nina Carla Linnea (Karla Linea) iz XVIII radi 0 lj ekov itoj biljci itd. Isto je s· na-
vijeka. On je napravio sopstveni sistem ziyima zivotinj skill vrsta. Apis mellifica
biljaka i zivotinja u kojem su se naSle je naziv za medonosnu pc ciu, Felis leo
dotada poznate vrste, al i i mnoge vrsle za lava, Callis lupus za vuka itd. Latin-

84
ski jezik je slrucn i jezik biologa, koji 0- Metode proucavanja
rnogucava lako sporazumijevanje SIruC-
nj aka cijelog svijeta. Osnovna i naj s tarija mctoda prou cava-
Nakon Linneovog sis tema javljaju se nja je 111 0 rjoloska , Proucavanje spoljas nj e
i drugi u koj ima se korisLi vc liki broj i unutamje grade organizama, sve do ra-
zine (nivoa) stani ce (ce lij c) vrsi se radi
ob ilj dja bilj aka i zivoLinja, i to ne samo
utvrdivanja s li cnos ti i razli citos ti organ i-
jednog njihovog organa nego cij elog or-
zama. Paleontoloskoll/ II/etodolll dobivaj u
gani zma. Ovi sis temi tako dobivaju od li-
se podaci 0 osobinam a [osil a, tj . os tataka
ke prirodllih sistell1a, ali istovrcmeno bez
nekada zivucih organizam a. Ovi podaci
odgovora na pitanj c koji su uzroei zajcd-
su najvrijedn iji za tumacenjc evoluLivn og
ni s tva clan ova pojedinill grupa organi7.a-
puta poj cdinih grupa org<Ul izam a i tuma-
rna u sisternu. Tek u X iX vijeku, s po-
cenje srods Lvcni h od nosa rnedu grupama.
javom Darwinove (Darvinove) tcorije evo-
Embrioloska metoda, posebno u sistema-
lu eij e, sagledavaj u se rodb in ski odnosi i
tici zivoLi nj a, daje vrlo vrijedne podatkc.
nastanak novill grupa organlzama na
Posto se u toku embrionalnog razvica
osnovu sbvacanja zivota kroz nj egov hi-
svake zivoLinjske vrste mogu uociLi izvje-
storij ski razvoj. Ovakvi sistemi zivog svi-
sne predacke kal'akterisLike (koje sc vre-
jeta dobivaju odlike jiiogenetskog sistema
menski kratko zad rzavaj u), na osnovu
(gre. fylon = pleme + genesis =postanak)
njih se moze dosta toga zakljuciti 0 hi s-
koji se, zapravo, najvisc pribliZava pnro-
torij skom putu razvoja citave grupe kojoj
dnom poretku organi zama.
neka jedinka pripada, N aprimjer, puno-
glavac hbe dise pomocu skrga kao riba,
dijete jc ncdugo prije rodenja prekriveno
Principi (nacela) dlakama itd. Uz navedcne mctode, kori-
biosistematike ste se jos: biobemijska, fizioloska, kario-
loska, seroloska, hibridoloska itd. U naj-
Navest Cemo nekoliko glavn ib naeela novlJe vrijeme u upotrebi je i matemat-
na kojirna se zasniva biosistematika: ska metoda.
1. Razvrs tavanjc zivih bica vrSi se na
osnovu njihovog srodst va, 2. 0 srodstve- Zbog primjene tako razliCitih metoda
nim od nos ima se zaklj ucuje nakon prou- proucavanja, biosistcmatika je nuzno vc-
cavanja velikog broja obi lj dja organi za- zana za brojne bioloske discipline, ali i,
rna, a sto stoji u vezi s prirnjenom razli- isto tako, i nauke koje proucavaju nez.ivu
citib metoda proucavanja, 3. Imcnovanje prirodu (sl. 64). S druge strane, biosiste-
vrsta se vrsi po medunarodno prilwace- matika svoj im saZilanjima pruZa drago-
nim pravilirna nomenklature, 4. Imena se cjcnc podalke drugim naukama, u cemu
daju na latinskorn jeziku iii nekom dru· sc ogleda njcn znacaj.
gom (ponajvisc grCkom), ali u polatinje-
nom ob liku , 5. Sva im ena sistematskih
ili taksonomskil) jediniea visih od vrste Znacaj biosistematike
pis u se velikim slovom, naprimjer: Ar-
Ihropoda (zglavkari), Mammalia (sisavei), Biosistematika je jedna od osnovnih I
Rosaceae (ruze), Lichenes (lisajevi) itd. naj starijili bioloskib nauka. Njenim sa-
6. Ziva bica se svrstavaju u taksonomske znanjima koriste se i druge bioloske na-
kategorije koje su poredane hijerarhijski, uke. Nauka 0 biljnim i zivotinjskim za-
g. po rangu. Kategorije su podredene jedna jednicama, naprimjer, zasniva se na dob-
drugoj poCevsi od osnovne kategorije, vrs- rom poznavanju i odredivilllju vrsta koje
Ie, do najvise, carstva. Ie zajednice grade. Istraz.ivanja u oblasti

85
Teo rij a P11ni le njena
M~' n m~li k ~ Fltosoltla htnlno il"
cvol.J Ct lC
/ ,
,

Tehnlka ....... -. -- .. IAm!.:I OlugqO


Pel roJra"ija
Fi zi\(:\ - - - - .... S I STEMATIK A ~

t~ e O( g a nsk a hem !j;)


Hemlja O r ~a " ;:ko hemqe;

eiogeocrafija BtO hcmli,J


Pal~onto l o9ila Cenellka
Bioce noloQilo P::lloohol::l n tk-1 Flzioloo ija
EknloOij"

Sl. 64. Sbema odnosa sistcmatike i drugib nauka

za pracenjc i razumijeva.nje ostal ih biolo-


paleontologije i geologije zasnivaju se na
skih disciplina kao sto su: fiziologija, ge-
tacnom odredivanju izumrlih organizama.
nelika, evolucija, ekologija itd.
Nijedno proucavanje uporedne fiziologije,
biohemije, molekulame biologije ne da
se zamisliti bez tacnog poznavanja siste-
matskog mjesta organizma koji se prou-
cava Treba, medutim, naglasiti da se dos- Taksonomske kategorije
tignuca sm lib (i drugih bioloskih) na-
S obzirom na to da zivi svijet ispo-
uka primjenjuju u biosistematskim prou-
ljava veliku raznovrsnosl, pred biosiste-
cavanjima, kao prirodni kriterijumi u de-
matikom se u prvom redu nal azi zadatak
finiciji pojedinih taksonomskih kategorija.
klasifikacije, tj . svrstavanje organizama u
Biosistematska znanja takoder sc ko- odredene grupe, i to s obzirom na njiho-
riste u primijenjenim bioloskim discipli- va bitna zajcdniCka obiljdja. Dio siste-
nama kao sto su: medicina, farmacija, matike koji se bavi pitanjima nace!a, me-
poljoprivreda, veterina, sumarstvo. Da toda i pravila klasifikacije zove se takso-
navedemo samo jedan primjer. Ukoliko nomija. Organizmi se svrstavaj u u niz ta-
lijeenik utvrdi da je neka bolest izazvana ksonolllskill iIi sistemat ski II kateg0 rija
nekom bakterijom, najceSce pun uspjeh u koje su potCinjene jedna drugoj. Vrsta je
lijeeenju pomocu antibiotika bit Ce mo- osnovna taksonomska kategorija. Svaka
guc ako se taeno zna koja je vrsta ba- vrsta pripada jednom rodu, tj . prvoj viSoj
kterije uzrocnik bolesti. To saznanje se taksonomskoj kategoriji. Rod pripada ka-
temelji na poznavanju sistematike bakle- tegoriji jos viseg ranga - porodici itd.
nJa. (vidjeti tabelu) .
Citaocima ovih redova, ucenicima, zna- Odredena grupa organizama koja mo-
nja iz biosistematike koja Ce u ovom udzbe- ze pripadati bilo kojoj taksonomskoj ka-
niku steCi pos!uzit cc kao osnova i uvjet tegoriji oznacava se kao laksonolllska iii

86
TabcJa br.5 : NAZIV I TAKSONOMSKIII KATEGORIJA I PRIMJERI TAKSONOMSKllI JED INICA
IZ SISTEM ATIKE BILJAKA I ZIVOTINJA

S isLc matika biljaka Sistematika 1.ivol inja

Takso norruka TaksO Domska Taksonornska Taksonornska


katcgorija jedinica kategorija jcd ini ca

Nadcars tvo Eucaryola Nadcars tvo Eucaryota


Carstvo Vegerabilia Carstvo Animalia
Odjclj ak Spe nnathaphyta Odjclj ak EllmefoZoa
Pododjeljak Magnoliopitytina Koljeno Arthropoda
ROlled Ma gnoliaIae Raued ifi seClQ
Podraued Rosidae Red Hymenoplera
Red Rosales Porodica Apidae
Porodica Rosa ceae Rod Apis
POLporodica Rosoideae Vrsta Apis melliJica
Rod Rosa (medonosna peela)
Vrsta Rosa can ifUl
(d ivlja fUm)

Moze se ustvrditi da i danas medu


sislel1wcska jedinica ili svojta, a u struc-
biosistematicarirna ne postoje jedinstveni
nom jeziku lakson. Vrsta je osnovn i ta-
stavovi u pogledu razvrstavanja zivog
kson . Ona predstavlj a skup organizama
svijeta, zbog cega se javljaju razliciti
(mdividua, jedinki) srodnog porijelda, slic-
Idasifikacijski sistemi. Razlike postoje
nog izgleda tjelesne grade, funkcija, a
vee u pogledu kategorije carstva. Mnogl
koje se medusobno pare i daju plodno
jos uvijek prihvaeaju vrlo staru podjelu
potorn stvo. Svaki takson irna svoj naziv.
zivog svijeta samo na d va carstva:. bllj~o
Dio biosistcmatLke koji se bavi nazi virna
i zivotinjsko. Nasuprot njirna, sve je vIse
taksona zove se nomenklatura. Davanje onih koji prihvaeaju ideju 0 razvrstavanju
irnena kao i njihovo pisanje propisano je
zivog svijeta na vise od dva carstva.
skupom principa i pravila "Medunarod-
nog kodcksa botaniCkc i zooloske no- Sezdesctih godina ovog vijeka prcdlo-
rnenklaturc". zen je sistcm klasiftkacije zivog svijeta
na pet carstava. i to (sl. 65):
Osvrt na sisteme kJasifikacije
I. Monera (prokariotski organizrni -
(razvrstavanja) Zivog svijeta bakterijc)
Nakupljanj e saznanja 0 zivom sv ij ctu
2. Protista (razliCite grupe jednosta-
tokorn vremena uvjetovalo je da se njc-
nicnih eukariotskih organizarna, takoder i
govom razvrs tavanju u razlicito vrijeme
alge)
pristupalo na razliCitc nacine. Ja~lJ3 se
vise razlicitih sistema klaslfikaclje od 3. Fungi (gljive)
razliCitih naucnika. Pristupi u korisecnju
vrsta i broj a karakteristika organizama za 4. Pwntae (biljke)
njihovo razvrstavanje medusobno se u
veCoj ili rnanjoj rnjcri razlikuju. 5. Allimalia (zivotinje)

87
3

.. ~.. .

' -: ~.
•. (ll . 1

SJ. 65. Khsifikacija (razvrstavanje) zivog sv ijcla na PCI C'lrSlava:


1. Monera, 2 . PrOlisra, 3. Fllllg i, 4. P/(l//ro e i 5. Allilllu/ia

Kakav je doprinos dao Carl Linne (Karl Line) razvoju biosislemalike"


Sta se podrazumijeva pod poj mom binarna nome,lklalura?
Objasnjenjc pOlkrijcpi primjcrom.
Kakav je znaeaj imala Darwinova (Darvinova) lcorija evolucije na
dalji razvoj biosistemalike?
Kojim se melodarna proucavanja korisli naucnik biosislemaliear u
svojim iSlraZivanjima?
Sta se podrazumijcva pod nazivom takson?
Navedi pravilnim rcdoslijedom, navise, taksonomske jedinice pocevsi od
osnovne, lj. vrsle.

88
Virusi kao acelularni oblici
VeliCina, oblik i grada
Virusi i
Umnozavanje (muLtiplikacija) Vlrusa
viroidi Bolesti biLjaka, zivotinja i
covjeka izazvane virusima

Pred sam kraj XIX stoljcca bolest ka (kapsula) je bjclaJlcevinastog saslava.


mozaik duhana bila je dokazana kao za- Neki virusi imaju jos i vanjsku ovojnicu
razna (infektivna). Bilo je takode dokaza- gradenu najceSce od bjclanccvina i lipi-
no da se ubrizgavanjem soka oboljelih da
biljaka u zdrave bolest uspjcSno prenosi.
Viroidi su jos jednostavnije gradcni
Medutim, dalja naucna istraZivanja poka-
od virusa Oni se sastoje samo od kratke
zaIa su da se radi 0 uzrocniku koji nema
moIekule RNK. Viroidima su izazvane
stanicnu gradu. Ovakvi uzrocnici bolesti
neke bolesti biljaka kao: vrctenasti gomolji
biljaka a. kasnije je utvrdcno, i brojne
krompira. patuljavost krizantcma, bljedilo
bo\esti zivotinja nazvani su virusima.
krastavca itd.
U prvim decenijama XX stoIjeea pro-
Virusne cestice iskljucivo se mogu ra-
ucavaju se fizikalna. kcrnijska. bioloska i
zmnoz.avati ukoliko se nalaze u nekoj zi-
druga svojstva virusa Znaeajnu ulogu u
voj biljnoj. zivotinjskoj' iIi ljudskoj stani-
spoznaji njihove grade odigrala je upotre-
ci. One nemaju sopstveni prornet rnateri-
ba elektronskog mikroskopa. Godine
ja i ne rnogu rasti. Medutim, virusi se u
1939, pod ovim mikroskopom prvi put je stanici domacina, kako se to obicno ka-
posrnatran virus mozaika duhana
Virusi su aceIuIami oblici. Mjere se
nanometrima (om) tj. miliontnim dijelo-
virna milimetra Po obliku su izduZ.cni ili
izodijametricni. Virusne cestice iii parti-
kule gradene su ad dva osnovna dijela:
jezgre i ljuskc (sl. 66, 67). Jezgru saCi-
njava jedna od dvije nukleinske kiseli ne,
i to: iii sarno DNK. iii sarno RNK. Ljus-

- OVOJNICA

!J-- --::-- NUKLEIN SKA


KISE LINA

---,f--_lJUSKA
(KAPS IDA)
51. 67. Sbematski prikaz cestice virusa
mozaika dubana: 1. spirala nukleinske
kiseline bez bje1ancevinaaslih jedinica,
51. 66. Virusna cestica i njeni 2. bjelancevinaste jedinice vezane za
sastavni dijelovi (shematski prikaz) spiralu nukleinske kise1ine

89
Boiesti biIjaka koje su viru snog pori-
jekla (viroze) su, naprimj er, mozaik bij e-
Ie djelcline, mozaik duhana, plj os nalos l
grana jabuke, kovrd zavost jagode i dr.
Izvori biljnih virusa su razne zaraicnc
kultiviranc i divljcrasluec biljke. Prcnose
se s bi lj ke na biljkll mchani ckim plilem
SI. 68. Uporcdba nacin a razmnoZavanja i pulcm veklora (naj ceScc biljnim usim a,
zivotinjske (animaln c) stanice 1. i
glislama i gljivicama).
animaln og virusa 2.

ze, uspjesno multipliciraju iii umnozava- Nije zancmari v broj virusnib obolj c-
ju. Umnozavanje virusa je vezano za pri- nja kod zivotinj a. Animalni virusi uzro-
sustvo nukleinske 1ciseline koja izgraduje kuju naprirnjer: bjesnocu, s leneeak kod
njibovu jezgru. Ulaskom virusne cestice pasa, slinavku, sap, go vedu kugu kod
u zivu stanicu nekog organizma virusna krave ild. U teske virozc covjeka, izazva-
nukleinska kiselina preusmjerava aktiv- ne animalnim virusima, spadaju djeeija
nost te stanice na izgradnju virusne nu- paraliza, hepatitis, vclike boginje, bjesno-
kleinske kiseline i ostalih tvari od koj ib ea, zuta groznica i dr. Boles t, skraeeno
je virus graden. Rezultat toga su brojne nazvana ASD iIi SID-a (sindrom imunc
novonastale virusne cestice koje uzrokuju defieijencije), od koje odned avno Ijudi
razgradnju stanice u kojoj su nastale (sl. 68). masovno obolijevaju , lakodcr je izazvana
Ponekad se deSava da stanica ipak ne bude jednom vrstom virusa. NeSlo laksa obo-
razgradena i u njoj se i dalje stvaraju vi- Ijenja: grip (influenea) i ospicc su iSIO
rusne cestice iIi se pak u napadnutim tako viroze.
stanicama javljaju takve promjene da se
to na organizmu ocituje u pojavi raznib Virusi u zivotinjskoj i Ijudskoj stamel
tumora, ~. nenormalne grade tkiva. ponaSaju se kao vrIo aktivni antigeni na
I pored toga sto se medu biolozima koje stanica odgovara proizvodnjom od-
jos uvijek vode rasprave 0 polozaju viru- brambenib lijeIa - anlilijeIa. Nakon pre-
sa u sistemu zivih biea, upoznavanje gra- boIjele virusne boIesti covjek najcesee
de i drugib svojstava razlicitib vrsta vi- postaje zasticen (imun) od ponovnog
rusa vjerovatno ee u buduenosli doprini- obolijevanja. Imunilet se moze i vjestaCki
jeti Ijesavanju nekib osnovnih teoretskih izazvali, upotrebom ejepiva (vakcine).
pitanja u biologiji. ISIO tako, sva sazna- Smrtnost i lcska oSleeenja Ijudskog zdra-
nja 0 virusima doprinose uspjdnoj borbi vlja Zl1aeajno su smanjcni upotrebom vakei-
covjeka proliv brojnib bolesli koje su ne protiv nek:ib boiesti (velike boginje, djecija
.. .
nJuna lzazvane. paraliza, zuta groznica, grip i dr.).

Zbog cega se virusi svrstavaju u acclularne oblikc?


Od cega je sagradena jezgra virusa?
Kako se umnoZavaju (mu l!ipliciraju) virusi?
Navedi neke bolcsti kod biljaka, zivotinja i
covjeka koje su izazvane virusima?
Kako se moze postici imunitet cd
ponovnog obolijevanja neke virusne bolcsti?

90
- Bakterije: veliCina. oblik. grada stan ice
- Ravmwzavanje
- NaCin ishrane i Zivo ta
- Rasprostranjenost
Prokarioti - Uloga u prirodi
(Prokaryiota) - Bolesti biljaka. zivotinja i
covjeka izazvane bakterijama.
njihovo spreca vanje i lijecenje.
- Modrozelene alge: grada. naCin ishrane.
razmnozavanje i rasprostranjenost.

Bakterije (Bacteria)
Bakterijc su prokariotski organiz.mi
mikroskopske i submikroskopske velicine.
Razlicitog su oblika (sl. 69). Na povrsini
bakterijske stanice nalaze se razlicite vrs-
1·.· 7,
te izraslina, a najCeSCe bieevl (sl. 70) i flm-
brije. Bicevi sluze za kretanje. a fimbrije 14
2M
za prianjanje za podlogu. rcguliranje pro-
meta soli itd. Genetski materijal (DNK)
koji izgraduje nukleoid rasporeden je slo-
"""
bodno u citoplazmi. Moleku la DNK je 30
zatvorena u prsten . Ona je gusto sklupea-
na, a kada bi se ispravila, svojom duzi-
nom bi 1 000 puta nadma.sila duzinu sa-
me stanice baktcrije. U citoplazmi se la-
4)) ~
16
'.'
koder nalaze tvorcvine slicnc mi tobondri-
jam a, ribosomi, neke rezervne tvari i dr.
Stanica baJ...'terije irna cilOplazmatsku mem-
branu za.sticenu spolja stanicnirn zidom.
Neke bakterije imaju kapsulu (sl. 71) iIi
slu zavi omotac iii i jedno i drugo.
BaJ...'terije se razmnoZavaju dijeljenjem
stanice. Stanica-majka se podijeli na dvi-
je stanice-kceri. Na vjeStaCkirn podloga- Sl. 69. Glavni oblici bakterija: 1. koki.
rna bakterije tvore kolonije koje su pos- 2. 3. diplokoki. 4. inkapsulisani diplokok.
Ijedica velikog broja dioba. U jednoj ko- 5. streptokok. 6. staftlokok. 7. kokobacil.
lonij i moZe se naci nekoliko stotina mi- 8- 10 stapicaste bakterije. bacili.
liona identicnih bakterijskib stanica. U 11. diplobacilus. 12. streptobacilus.
nepovoljnirn uVJelima neke bakterije 13 . spiralnc baktcrije. 14. spirilurn.
stvaraj u spore. 15. botrelija. 16. treponema. 17. leptospira

91
7
o ~lk===';~===jF=~
--
::
(
.",A/
.
, 9

SI. 70. RazmjcStaj bieeva na baklcriji


SI. 71. S hcmatski prikaz stall icc baklcrij e:
I . ka psuJa. 2 . slanic ni z id.
Neke baktcrijc posjcduju specifiene 3. c ilo pl az maL~ b membrana,
fotosintetiCke pigmcntc (bakterioh loroftl i 4 . Ivorcv in3 slicna milohondrij am a,
baktcriorooopsin) i me proccs [otosintczc. 5 . nuk leo id , 6. ri bosorni, 7 . polifosfatska
To su jototrolne bakterije. Oruge baktcri- lj clasca, 8. bie , 9 zrn ca rnas li
je za svoj zivot kori ste bemijsku cncrgiju
dobivcnu oksidacij om organskih i ncorga- l1IJIorgani zmi na Zcm lj i. Brojni su fak-
nskih tvari te prcdstavlj aju grupu hemo- tori koji u~eeu na zivot baktcrija. Dobro
(roftlil! . poznavanjc till faktora najbolji jc put
eovjeka u njcgovom nastojanju da iz nadc
Ugljik, ncophooan za sintczu stanie-
korisnc vrstc, da ih izdvoji i umn ozi, a
nih komponcnt~ baktcrijc dobivaju na dva
stctnc pak cia uni sti. Utvrdcno je da na
naeina: redukcijom ugljik-dioksida (auto-
tcmperaturi visoj od lOO°C dolazi elo uni-
trofi) iii koriste organske supstance kao
njego v izvor (hetcrotrofi). stavanja stanica baktcrija i njihovib spo-
ra. To se koristi u proccsu s tcrilizacij c
S obzirom na to koju organsku sup- predmcta. Na niskim tcmpcraturama, i to
stancu koriste, razlikuju se slijedeee gru- znatno ispod O°C, baktcrije se dobro odr-
pc bakterija: saprofitske (koristc organske zavaj u mada sc prcstaju dijeliti (Zal1ValjU-
tvari uginuiih organizama), parazitske juCi tome, namirnice se u hlad nj acima
(kori ste organske tvari zivih stanica bilja- eu vaj u od kvarenj a).
ka, zivotinja i eovjeka ) i simbiotske, ko-
je vooe zajedni Cki zivot s nekim drugim Vcliki broj vrsta bakterij a je koristan
organizmom, a taj odnos je oboSlrano ko- za eovjeka. ZahvaljujuCi akti vnost i baktc-
ristan , Baktcrijc sc nadaljc dijele na: ae- rij a dobivaju se kisclo mlij cko, zrcli si-
robne (kOliste kisik za svoju zivotnu rcv i, alkohol, octcna (sircctlla) kisclina,
aktivnost) i anaerobne (zive bez prisus- antibiotici itd.
tva kisika). U opccm kruzcnju tvari u prirodi,
Otkriven je vrlo veliki broj vrsta bak- baktcrijc imaju kljuenu ulogu, sto sc mo-
terij a. Usav~avanjem i primjcnom novih zc vidjcLi u slueaj u kruzcnj a dusika (azo-
metoda proueavanja stalno se dolaz i do ta) u prirodi (sl. 72). Intercsantnc su nekc
novih saznanj a 0 njima. Razumljivo je da si mbiotskc vrste baktcrija kojc se uklju-
se tokom vrcmena klasifikacija bakterija euju u ovaj ciklus a zive na korijenu ma-
stalno mijenjala. Filogenetsko razvrstava- hunarki (npr. na korijenu djetcline) . Ove
nje je jos uvijek nekompletno, ali se baktcrije obogacuju tlo nitratima (solima
oCckujc da ce nauka u skoroj buducnosti elusiene ki selinc), a koje kori ste druge bi-
taj problem rijditi . Ijke (nzclcno gnojcnje n).

Bakterije su rasprostranjene posvuda: Za eovjcka su vczane neke simbiot-


u vodi , tlu , zraku, u drugim organizmima skc i parazitske vrstc baktclija. U njego-
te se zakljueuje da su to najrasprostranjc- vim crijcv ima zivc s imbiotske vrste pa

92
obolj enj a kod covjeka. Kod nas JC npr.
NI DUS,KO
SPOJEVI
obavczna vakcin acija protiv tu bcrkulozc
(BCG vakcin a).
ATUOSFEAA
Zivo ti nj e i bilj ke takoder obolij evaju
od raznih bakterijskih bo les ti . KocI zivo-
tinja j e vrlo opas no obo lj cnj e un traks,
koj e napada ovee, koze, konjc, goveda i
divlj e bilj ojcdc. Bak terij ska obolj enj a kod
bi lj aka ispoljavaju se u vidu pjegavosti li-
sea., izumiranja tkiva, uvehl osti, lumora itd.
,.. MArVA ORGANSKA
, TVA A

DEN ITRIFIKACIJA j
DUS ICNE """
BAKTERUE ""'-.
(
MikopJazme
T L 0 JAUONUAK
(Mycop lasma)
NITAATI
NITR IFIC IRAJU t I
6AKTERUE
Mikopl azme su vrlo m ali prokariotski
organ izmi ciji je precn ik kod on ih lop-
tastog oblika izmedu 0,3 i 0,8 ~ m . Ov i
SI. 72. Kruzni tok dusika u prirodi organ izmi su razllic itog obli ka jer ne-
maju stan icni zid, za raz lik u ocI ostal ih
bakterija.
Mikopl azmc su prvo olkrivcnc kod
posljedica porcmecap crijevne flore mo- zivo ti nj a., a kasnijc kod covjcka i bilj aka.
gu biti veoma neugodne pojave kao !ito Nckada su smatranc virus ima. Medutim,
su prolj evi i sl. Parazitske vrste su pato- kasnij e jc utvrdeno da se one mogu
gene, jer izazivaju razlieita obolj enj a. uzgaj ati na umj etnim hranjljivim pod-
Ulaicnje baktcrija u stanice oznaeava se logamll, lj. bez prisustva zivih staniea.
kao infekcija, a period do ispoljavanja Uz 10 nj ihove stan ice sadrZe nukleinskc
bolcsti - inkubacija. Inkubacija kod razli- kiseline (DNK i RNK) , le sc i po tome
6tih oboljcnja razlicito dugo traje (difte- razlikuju ocI virusa.
rij a 2-7 dana, tetanus 3-12 dana itd.).
Raz licitim vrSlama bakterija izazvane su Pozn ale su boles li di sajnih organa
takoder bolcst i: tubcrku loza, sifilis, rcu- gove da i pcradi, izostanak lu cenj a mb-
m atskc groznice, razna erijevna oboljcnj a jeka kod koze, kao i razne drugc bolcsti
itd. kod j os nekih zivolinja (ovaca, svinj a,
konj ll, mi sa i dr.), izazvane mikoplazmama
Mnoge bolcsti izazvane bakterijama (mikoplazmoze). Od mikoplazmi kod Covje-
uspj cSno sc Iijcee anribioricima . Antibio- ka obolj evaju orgun i za izlui"ivanje, disa-
ti ei remete os novnc mctaboli ticke fu nke i- nje i polni organi. I za ncke biljke (naran-
je bakterij e. Sprecavanj e bakterij sk ih ell, grej pfrut) patogene iz vjesnc miko-
obo ljcnj a kod covjeka pos ti ze se uz po- plazme.
moe hi gij ensk ih uvjeta sred inc. Uloga
deterdzen ata je vrl o vaina., j er se putem Ne tako davno otkrivcni su kod bilja-
njih vrsi dezinfekcija. Detcrdzenti unista- ka mikroorganinni slii"ni mikoplazmama.,
vaju citoplazm atsku membranu stani ca koji , takoder, uvjetuju razlii"ita biljna
baktcrija., a samim tim i eijele baktcrije. oboljcnja., naprimjcr, paradajza, krompira.,
Cijepljenj e iii vakcin acij a jc takoder j e- kru ske i dr. U prenosenju ovih biljnih
dan od nac in a :,;-:~"i'avanja bakterij skih bolcsti uces tv uju iz vjesni insckti .

93
Modrozelene alge drozelene alge s autotrofnim naeinom is-
hrane, ali ima i onih koje sc mogu ishra-
(Cyanobacteria) njivati hcterolrofno i miksotrofno.
Modrozelene algc postoje na Zcmlji Modrozelene alge Dve i u slatkim i u
vec oko 3 milijarde god ina i predstavlja- slanim vodama. Nekc vrste nascljavaju vrlo
ju grupu najstarijih fotoautOlrofnih orga- h1adna stanista (AntaIktik) izdrZavajua tc-
nizama Neke modrozclene a1gc su jedno- ~ 0:1 -83°C. Nasuprot njima, neke na-
starucne, a druge su kolonijalnc i nitaste. seljavaju termalne vode Cija temperatura pre-
Stanicc modrozelenib algi kao i stan i- lazi 70°C. U ljetnom periodu, kada tempe-
ce baktcrija su prokariotske. Dctaljna ratura m:lenili slaniSta pa;tiZe 3(fc. mo:lroze-
grada njibovih stanica proucena je upo- !ene alge se jako namnoZe izazivajuCi po-
lrebom eleklronskog mikroskopa (sl. 73). javu "cvjetanja" vodc. Tada masovno
Perifemi sloj citoplazme je obojen zbog lrUhnu, sto dovodi do jakog zagadenja vo-
prisustva blorofila, i to hloroflla a Ovaj de, a moZe bili opasno za vodenc Zivolinje
pigment je smjesten u tilakoidima koji kao i za kopnene koje tu vodu piju.
po izgledu podsjeeaju na spljostene kesi-
ceo Osim hlorofila, prisutni su fikocijan i Poznate su vrste modrozelenib algi koje
fikoeritrin , pigmenti modrozelene OOje, mogu vezati elementarni duSik iz zraka
od kojih potjeee karakteristicna boja ovih Ovim njihovim svojslvom sc Covjek kori-
algi. Cijanoficejska zmca predstavljaju Sll. Japanci, naprimjer, na minim poljima
zmca rezervne susptance. naseljavaju ove alge, tako da se uz njibovu
pomoe prirodno poveeava koliCina soli ni-
Modrozelene alge se razmnozavaj u di- lrata, Ij. vrSi se prirodno gnojenje polja
oOOm stanica. Kod njih nije utvrden polni
nacin razmnoZavanja. Najbrojnije su mo- Klasifikacija modrozelenib algi se
uglavnom zasniva na obiljdjima njihove
spoljaSnje grade. Iz grupe jednostanicnih

····r ..
'... . ..
.S[ 3MWI
:l /\~n\ I spomenut cerno Chroococcus (sl. 74.1),
alga koja naseljava slatke vode ali i vla-

:;®:~
§ :
3WM f
"'l~ll
i no tlo, stijene i zidove. MicrOCYSlis je
kolonijalna alga sa sluzastirn ornotacern,
S a~
,, ...
,,= ~ f~
~,1
T:
,
koja cesto uzrokuje "cvjetanje vode"
(sl. 74.2). Nostoc je rod modrozelenih algi
koji gradi kolonijc mikroskopske velici-
.~t
, :;.I

\'1: '
,,".(
elfh2 ! ne, ali i gigantskih oblika, u precniku do
30 ern . Nostoc CO/lll/lLme (sl. 74.3) naseljava
stanisla razliCitc vlainosti. MoZe se naci
na kamenju, livadama, uz pUleve.

Medu modrozelenim algama s nita-


stom gradorn ima i on ih koje raspolaiu
svojslvom da prave izvjesne pokrete. To
je slucaj kod vrsle rodova Oscil/moria i
Spirulina (sl. 74.4 i 74.5). Spirulina je,
51. 73. 5hema grade konCaste modrozelene uz lO, poznala po velikoj kolicini bjela·
alge: 1. citoplazrnaticna membrana, ncevina (u suhoj masi moie ill biti do
2. slojevi stanicnog zida, 3. sara, 70%). U nekirn krajevima Afrike odavna
4. gasne vakuole, 5. pora, 6. ribosomi,
se zbog toga gaje i korisle za ishranu, a
7. tilakoidi , 8. nukleoid,
9. cijanoficejska zrnca, 10. citoplazma u novije vrijeme i drugdje u svijetu.

94
4

Sl. 74. Neki prcdstavnici mcx:lrozelenib algi: 1. Chroococcus. 2. Microcyslis (kolonija I.


pojedinacne stanice II). 3. Nosloc commune (izgled kolonije I. uveean dio kolonije Il).
4. OSCi/laloria. 5. Spiru/ina

Zbog cega sc bakterije kao i modrozelene alge svrstavaju


u plOkariotske organizme?
Kako se razmnoZavaju ovi organizmi?
Koja je raziika izmedu autotrofnib i beterotrofnih bakterija?
Koja je raziika izmedu aerobnib i anaerobnih bakterija?
Kakvu ulogu imaju bakterije U opCem krufe nju tvari u prirodi?
Kako covjek koristi bakterije?
Navedi neka bakterijska oboljenja kcx:l Covjcka .
Sta su antibiotici?
Cimc jc ponckad izazvana pOJava "cvjctanja" vode?
Po cemu se razlikuju mcx:lrozclene alge NOSIOC i Osci/laloria?

95
- Crvene alge (Rhodophyta), kremenjasice
(Bacillariophyta), Smede alge (P haeohyta),
zelene alge (Chlorophyta): grada talusa,
Eukarioti pigmenti, razmnozavanje
(Eukaryota) - Rasprostranjenost
- Uloga u prirodi i znaca) za covjeka
- Klasifikacija pojedinih grupa i predstavnici.

Crvene a\ge (Rhodophyta) ne, a isto tako i rasplodne stanice sper-


macije (muske) i jajne stanice G~enske) .
NajveCi broj rodofita su visestanicni Polni i bespoln i naCin razrnnozavanja se
organizmi. Njihov talus je nitast, listast cilclicno smjenjuju (sl. 75).
ili korast. Unutamja grada talusa je cesto
sloZena, sto je posljedica sraStavanja i pre- Crvene alge su uglavnom rnorski orga-
plitanja niti. Takav talus na popreenom pre- nizmi i naseljavaju vcCinom topJija mora.
sjek'U poprirna izgled pravog tkiva. Stani- Ne podnose velika kolebanja temperatu re
ce crvenih algi imaju stanicni zid od ee-
.--_ 0 "'------,
luloze i pektina, a, osim toga, kod nekih o C TETRA ·

"'~'''"'
vrsta on je prozct kalcijum-karbonatom .
Hrornatofori u kojirna se vrsi fotosinteza
nazivaju se rodoplasti. U njima se nalaze
pigrnenti : hlorofil aid, karotin, ksanto-
m, crvcni fLkoeritrin i plavi fikocijanin.
Zbog prisustva razliCilih pigrnenata talus TETRASPOROFIT
crvenih algi irna razliCitu boju: crvenu, ru-
zicastu, zulu, plavicastu i zutozelenu. Ro-
dofite iz velikih morskih dubina su crve-
ne , a one iz pJicih voda su zute, zutoze-
lene iii blijedocrvenc. Proizvod fo tosintc-
• J
V-..-.l\~~ ~ARPOSPO~E

KARPOSPOROFIT
zc crvenib algi jc ugljicni hidrat Ooridca
shoh
Crvcne alge se razmnoZavaju : vegetativ-
no (d iobom stanica), sporulativno i pol-
no. Spore crvenib algi su uvijek nepokret-
c
SI. 75. Izmjena generacija i faza crvenih algi
Gametofit se razvija iz baploidnih tetraspora. Na njemu nastaj u
mu~ki i z.enski polni organi, sa gametima. Spajanjem gameta
nastaje zigol, a iz njega karposporofit sa karposporama. Iz GAMETOFIT
spora se razvija tetrasporofit s organima za bespolno ,
razmnoZavanje ~. tetrasporangijama u kojima se odigrava
mejoza (RI). Rezultat su baploidne tetraspore. K1ijanjem
tetraspora razvija se gametofit. Posebnost ciklusa razviea
crvenih algi je u pojavi dvije vrste
sporofita: karposporofit i tetrasporofit. o

96
vode. Pricvrscuju se za stijene, ljusture lijekovc, a nalazi sirok'U primjenu kao hranj-
zivotinja ili neke prcdmetc u vodenoj jiva podloga za uzgoj bakterija i gljivica u
sredini. laboratorij ama
Rhodophyta predstavljaju grupu algi
bogatu vrstama (oko 4 0(0). Sistcmatica- Silikatne alge iii
ri ih svrstavaju u dva razreda, vise rec!ova kremenj asice (Bacillariop/tyta)
i porodica Crvena alga Bal rachospe mlUlI!
Bacilariofile su algc rnikroskopskc vcli-
(sl. 76.1) nalazi se u slatkim vodama
cine, cije sc dimenzije najccSce nalaze
Morske alge Corallina i Lilholhamnion
izmedu 4flIT1 i 1000flm. To su jednosla-
(sl. 76.2) imf\ju cvrst talus zbag prisuslva
nicni i kolonijalni organizmi. Njihov pro-
vapnenca (krecnjaka) u stanicnim stijenka-
toplast se nalazi u Ijusturi ili caburi (Ie ·
rna Porphyra jc crvena alga koja moZe do-
kaY koja se sastoji od dva nejednaka di-
seei duzrnu okb 1 m. Talus je listast i gra-
jela i koji se preklapaju kao poklopac
den od 1-2 sloja stanica (sl. 76.3). Delesse-
(epileka) prcko kutije (hipoleka), (sl. 77.
ria (sL 76.4) je krupna, Zbunasta alga, s dije-
2 i 3). Ljustura je izgradena od silikatnih
lovima talusa sIiCnirn listovima Naseljava go-
spojeva Unutar ljusture nalazi se zivi sa-
tovo sva mora sjeveme Zernljine polulopte.
drlaj stan ice koji preko brojnih olYora na
Crvene alge kod nekih naroda precista- Ijusturi usposlavlja vezu sa spoljasnjom
vljaju znaeajal1 izvor brane. Japanci osobito sredinom. Raspored i broj otvOfa su spe-
cijel1e porliru. SuSenjem crvenib algi dobiva cificna obiljezja pojedinih rodova i vrsta
se takoder hrana za Zivotinje. Ova grupa algi algi kremenjasica. Osim olvora, na lju-
JXed.stavlja nezamjenljiv izvcr z.clatil1ome lYari sturi se kod velikog broja kremenja.sica
agar-agar koja se koristi u industriji kozrne- nalazi i say (raja) (s1. 77. 1-7). Upotre-
like i prehrambenoj industriji (proizvodnji born elektronskog mikroskopa detaljno je
mesnih konzervi, marmelada, bambona i dr.). upoznata struktura ljuslura velikog broja
Takoder se koristi za proizvodnju kapsula za vrsta kremenja.sica.

SI. 76. Neki predstavnici crvenih algi: 1. BatraclwspenllulIl (orCi izgled 1, uveean detalj II),
2. Lithothamnion, 3. Porphyra, 4. Delesseria

97
Sl. 77. KremcnjaSice iii silikatnc algc (BacyUariopbyta) 1-3. Pillfllliaria viridis:
1. pogled odozgo, 2. pogled sa strane, 3. poprecni presjck. 4. Liclllophora. 5. SYlledra,
6. Asrerionella, 7. Tabellaria. 8. CoscinodisClls. 9. TriceraliwlI.
10. Biddlllpizia. 11. Chaetoceras

U citoplazmi se nalazi jedna jezgra. vode. U vodenoj sredini neke su plankto-


Hloroplasti sadrk hlorofil a i c, a. osim nski organizmi (lebde u njoj) , a ncke su
toga, i specifican pigment za silikatne alge vezane za dno (hentoski organizmi). Le-
nazvan dijatomin. Rezervnu supstancu pred- bdenje kod planktonskih oblika je mogu-
stavljaju kapljice ulj a. Ce zahvaljujuci prisustvu kapljica ulja u
protoplazmi i prisustvu izraStaj a na Iju-
NajcesCi naein razmnoZavanja kreme- sturi, sto sve doprinosi smanjenj u speci-
njaSica se ostvaruje vegetativnim putem tj . ficne tdine (sl. 77. II ).
diobom stanica. Nakon diohe jezgre, a za-
tim i ostaJih dije10va protoplasta nastaju Znacaj kremenjasica u prirodi je vise-
dvij e nove stanice, s tim sto svaka od struk. Plankton ski oblici su osnovna hra-
njih zadrZava po jedan dio Ijusture stani- na brojnih vodenih zivotinja i prcdstavlja-
ce-majke, drugi dio, i to onaj manji do- ju vrlo k.-valitetnu ImulU posto sadr"LC dosta
gradi (sl. 78). Ovo dovodi do toga da jed- bjelancevina. masti. vitarnina i dr. Bogale
na kcerka stanica zadnava ve1icinu m<lj- naslage kremenjaSica iz dalekc proslosti
ke stanice, a drug a je manja. Nakon ni za Zemlje covjek dan as koristi u gradevina-
dioba stalno se smanjuje veliCina jednog rslvu i razlicitirn granarna industrije.
broja slanica do odrcdcne n<ljmanje veli-
Cine, poslije cega se stanice poenu polno
razmnozavati.

Alge kremenjaSice su siroko raspro-


stranjene na ZernJji. Po broju vrsta i bo-
gatstvu njihovih naselj a osobito se isticu
vode sjeveme polulopte. Ove alge nase-
Ijavaju razlicita stanista: slatkc i slane vo- Sl. 78. Vcgetalivno razmnoZavanje algi
de, vlaZne stijene, tresetista, led, tcrmalne kremenjaSica putem diobe stanice

98
51. 79. Nckoliko vrsta
smedih al gi (Phaeophyra )
1. Ma crocysris pyrifera
2. Sa rgassu/II bacciferu/ll
3. Lamillaria izyperborea
4. L saccizarilla
5. Himellihalia lores

Klasiflkacija silikatnih algi prvenstve- nJuJu se garnetofi t sa sporofitom, a koji


no se zasniva na simetrij i Ijusture. VeCina se svojim izgledom mogu razlikovati iii
sistematicara ill svrstava u dva razreda: se ne razlikuju (sl. 80).
1. CenlTophyceae - Ljustura je cilindricna, Veoma mali broj feofita zivi izvan
socivasta iii pri zmaticna. Simctrija je ra- morske sredin e. U bladnijim morima naj-
dijalna. Nemaju saY (rafu) sl. 77. 8- 11. bujnije se razvijaju, i to u plicim dij elo-
2. Pennatophyceae - Ljustura im a oblik virna, mad a se nal aze i na dubinarn a od
stapica, Jadice, prava je ili savijena u obli- nekoliko stotin a metara. Smede alge ces-
leu slova S. Simetrija je bilateralna. VeCi- to obrastaju morsko dno tako obilno da
na posjeduje saY (51. 77 1-7).

Smede iii mrke alge


(Phaeophyta)
Feofite su viSestanicne alge ciji talu s
vrlo cesto dostiZe ogrOlJUle dimenzije, kao
sto je slucaj 5 vrstom Macrocyslis pyri-
~(n)
fera koja izraste preko 100 m (sl. 79) .
Talus mrkih algi je koncast, plocast iii
grmolik. Ima slozenu anatomsku gra-
du,a po spolj aSnjem izgJcdu njegov i di-
jc10vi podsjecaju na organe naj sloZcnijih
biljaka. 51. 80. CikJus razvica smcde alge Ecrocarpus
Na halpo idnom garnetofitu O(n) razvijaju
U stanicarna smedill algi nalaze se se garnetangije (gt), a u njima muski i
hromoplasti, nazvani feoplasli s hlorofilom renski garneti (g) koji se spajaju (s) te
a i c. Tu se takoder nalaze pigmenti iz nastaje zigot. Zigot se razvija u diploidni
grope karotina i ksantofila koji daju zu- sporofit S(2n), a na njemu dvije vrste
torruku boju talusu. sporangija. U jednim (vs) nastaju pokretne
diploidne spore koje slul.e za bespolno
Smedc alge se razmnozavaju vegeta- razmnoZavanje, a u drugim sporangijama (j s)
rivno (dijelovima talusa), sporulativno (bes- vrsi se mejoza (R') i naslaju baploidne
polno) i polno. U ciklusu razvica smje- zoospore iz kojib se razvija garnetofit.

99
~/
NASTANAK\. /
t
: i(
, .• \
ZOOSPORE
ZOOSPORA " , ( " 'I
- G j

Ai1W;l;jy;j~@) '" !f0~IASTANAK


JI/(r;I . ~a
I ~t", \
GAMETA

5L 81. Fucus virsoides - endemicna smeda alga MEJOSPORE

Jadranskog mora KUJANJE • ': / l: '


; .. ZIGOTA 1./; " / ' _.' .
., >,; POLNO : . , I/; ' ,.
to podsjeea na livade i surne. Interesan-
tno je napomenuti da u Iadranskom mo-
ru zivi jedna endemicna vrsta. To je bra- 'is:
~
~
\\ '.. .: .~ ' C;/~
:.w~\
cit (Fucus virsoides), s1. 81. ZIGOT ..... ' ' ' . ':. " \..-/ IZ~GA METI
S obzirom na to da smede alge proiz-
vode organske sUfstance u ogrorrmim ko- ,. \~OPLOOENJE
licinama (na 1 m moZe se saJ...'Upiti 39 kg
svjeZe mase) covj ek ih visestruko koristi
51. 83 . Ciklus razvica jednostanicne alge
za ishran u, gnojivo, u raznim gran am a in-
ChlalilydOJI1onas
du strije, za dobivanje joda itd.
Zelene alge se razmnoZavaj u vegeta-
tivno (diobom stanica, dijelovirna talu sa),
Zelene alge (Chlorophyta) bespolno (putem spora, sl. 82), i poIno:
izogamijom (sl. 83), heterogamijom, ooga-
mijom i konj ugacijom (s l. 84)
Hlorofita je vrlo raznovrsna skupina
Oko 90% zeJenih alg i vezano je za
algi (oko 10000 vrsta). U njihovim hlo-
zivot u slatkoj vod i. gdj e se javljaju kao
roplastima preovIaduju hlorofili a i b nad
plankton ski iii bentoski org anizmi . Ostale
ostalirn pigmentirna (karotini i ksantofili)
vrste naseljavaju mora kao i mjesta izvan
zbog ccga je talus ug lavnom ze len . U
vodene sredine: vlaine s tijcne. koru dr-
hloroplastima se takoder nalaze pirenoidi
veta, tlo, a neke cak zive na povdini
u koje se odlaZe rezcrvna tvar - skrob.
snijega Neke zeJene alge se prihvate za
Stanicna stijenka je celuloznog sastava.
podlogu te su nepokretne, a neke se aktiv-
Autotrofni naein ishrane prevladava, ali je
no kreeu pomocu biceva kao Chlamydo-
poznat i miksotrofan.
monas (sl. 83) iii pomocu s luzi kao Clo-
Slerium (s1 ~ ).
Raznvvrsnost spoIjn og izgleda hIoro-
fita je jako izraiena. Medu njirna postoje
jednostanicni i visestanicni oblici, indivi-
1
dualni i koIonijalni. Visestanicni talus je
51. 82. ChiareLla - jednostanicna zelena koncast (sl. 84), Iistast (sl. 87) iii cjevast
alga koja se brzo razmnoZava sporama (sl. 86). VeIiCina zeJenih algi je izmedu
1. vegetativna stanica, 2. obrazovanje spora, nekoliko mikrometara i nekoliko desetina
3. izlazak spora iz stanice centirnetara.

100
, "",., ..
t1
~: ;

;k

~'"

:~ ..;

0 1

:, ~.;, (. ,)
;=---- I... S1. 84. Konjugacija kod koncasle zelene
'I 'I .l I "~ '! ,
alge Spyrogira
I. baploidna slanica, 2. klijanje. 3. dvije
niti prije slvaranja konjugacionog mosta,
, '-' t ~ . . . 3 4. konjugaeija, 5. garnel jedne stanice

f
'· v, ! • I

F/ I~'
prelazi preko kanala i naslaje 6. zigol,
rl 7. zigospora, nastala od zigota, ima debeo
stanicni zid, nakon mirovanja odvija se
~ ~ mejoza, nastaju cetiri jezgre od kojib tri
~. ~ tQ,. propadaju, a jedna ostaje. 8. u stanicarna
5 ~ .. '~ 4

;" -nl,n
spirogire nalaze se Woroplasti poput spirale
~ s mnogobrojnim pirenoidima.
Mikrofotografije iznad sbematskog prikaza
snimljene u fazi konjugacije i nastajanja zigOla.

S1. 86. Morska salata (U/va /acruca)


S1. 85. Closrerilll1l . pricvrScena za karnenje u velikoj masi
izgled stanice sa strane naselj ava priobalne dijelove mora

101
- oogamij a. Harofi le nasclj avaju slaike,
uglavnom plilke sporolekuce vode iii sta-
jaeice. Nj ihov lalus dosliZc duzinu od D,S
do 2 m i CCSlO prave podvodne livade.

Zelene a1ge kao autolrofni organi7.mi


irnaju znacajnu ulogu u proizvodnji organ-
ske supslance i kisika u prirodi. Neke od
njih (Chiarella. Scenedesl/lus. UIOIhrix i dr.)
zajedno s modrozelcnim algama i bakle-
rijama vrse prcciscavanje voda od nakup-
t
~.",....
':J(I-?;oz:')
;'';,' Ijenih nceistoca kojc su dospjelc prirod-
, ;'t,. ~ nim putem iIi pod utjecajem covjeka
SI. 87. Acerabularia - morska zc1cna alga Nckc vrstc kao napr. Chara koristc sc
s cjevastim talusom u kojem ncma kao gnojivo za obradive povrsine. Jedno-
pregrada, ~. postoji sarno jedan protoplast stanicna alga hlorela se moze uspjdno
vjdtaCki uzgajati. Ustanovljeno je da u
njoj irna znatno vise bjelancevina i vita-
Posebno je intcrcsantna grupa prsljen- mina nego u mnogirn drugim gajenirn bi-
cica, koju neb sistematicari iZdvajaju u ljkama. ISlrazivanja ove alge pruzila su
poscban odjeljak Charophyta. To su slat- takoder izvjesne odgovore kako je moguc
kovodne a1ge Ciji je talus CIankovit, sta- covjekov opsla nak II kosmosu.
blolik, s listolikim ograncima, a za po-
dlogu je pricvrseen rizoidima. Na rizoi- Klasifikacija zelenih algi zasniva se
dirna se nalaze krtolice kojima se vege- uglavnom na odlikama spoljnjeg izgleda
tativno razmnoZavaju . Pored ovog, za- talusa Unutar odjeljka Chlorophyta izdvo-
stupljcn je i polni naCin razmnoZavanja jeno je nekoliko razreda.

Koji je zajednilli pigment za crvene. smede. zciene alge i


algc kremenjaSice, a koji su njibovi specificni pigmenti (prcdstavi tabclom)7
Koje nacine razmnoZavanja algi poznajes?
Kakva sve stanista naseljavaju alge?
Opisi gradu ljusturice kremenjaSica iIi silikatnih algi?
Na cemu se zasniva lclasifikacija kremenjasica?
Kakav znacaj imaju alge za prirodu?
Navedi neke prirnjere kako covjek upotrebljava algc.

102
- Gljive: grada, - KUlsijikftcija: nile gljive,
naCiIl ishrane stapcarke, mjesinarke
i fjvo/a, veliCina, - Predstavnici
Gljive ravllllof.avanje
(Fungi) - [Bajevi: sill1biow
- Rasproslranjerwst gljiva i aLge
- Uloga u prirodi - Grada, rQ.ZJl'lllolPvanje
- Znaeaj w covjekil - Predstovnici

Gljive su jednostanicni ili vi~estanicni VaZnost glji va u prirodi, u prvom re-


organizmi. Njihovo tijelo se sastoji od du, ogled a se u njihovoj ulozi u opeell1
cjevastib niti (hi/a) koje izgraduju m ice- kruzenju tvari . Uz pomoe glji va vrsi se
Ii). Stanicni zid je od hitina (inace svoj- razlaganje uginulill organizarna do stup-
stven beskicmenjacima), a rjede od celu- nja neorganskih supstanci koje su opet dos-
loze. Skrob se nikada ne javlja u stani- tupne zelenim biljkarna Svojstvo gljiva da
carna gJjiva kao rezcn'TIa tvar. S obzirom razgraduju organske supstance moze po-
da se grada stanica gljiva ne moze izjed- nekad bili stel110 za covjeka, jer tako do-
naciti sa stanicarna biljaka i zivotinja i s lazi do kvarcnj a hrane, o~teccnja tckstila,
obzirom na jos neka posebna njihova svoj- koznih predmcta, truhljenja drvene grade.
stva, naucnici 'SVe vise prihvacaju gledis- S drugc stran e, moze biti i korisno, kao
te da gljive treba svrstati u posebno car- u slucaju razgradnje naftnih mrlja u sve
stvo - carstvo gljiva (Fungi). vise zagadenim morima.

Gljive su beterotrofni organizmi koji Gljive covjeku sluze kao h.ran a posto
koriste uginulu organsku supstancu (saprofi- su osobito bog ate bjelancevinarna, fosfo-
til, ili napadaju zive organi7..me (paraziti), rom itd . Neke covjek uzgaja (sampinjone,
ili se udruzuj u s nekim drugirn organiz- tartufe i dr.). Glj ive su korisne u industrij-
mima uz obostranu korist (sirnbion ti). skoj fermentaciji pri proizvodnji alkohola
Raspon velicine tijela gJjiva je od go- (vina, piva), organskih kiselina (limunska
lim okom nevidljivih do onill koje nara- dr.), pri proizvodnji vitamina itd .
stu do I m. To su si.roko rasprostranjena
ziva bica na Zemlj i. Nalaze se u slatkim Posebno su za covj eka znacajni anti-
i slanim vodarna, ali najveci broj vrsta je biotici , tj. su pstance koje stvaraju gljive,
plilagoden na zivot na kopnu, i to u raz- a koje ubijaju neke mikroorganizme. Ta-
liCitirn uvjetirna vlaznosti, temperature, svje- kyo svojstvo ima penicilul, koji stvara
tlosti itd. Za veeinu gljiva najpogodnija gljiva Penici/liwll iz grupe plijesni. Otkri-
je temperatura izmedu 20 i 30°C, ali neke ee penicilina je vczano za skotskog lijec-
mogu podnijeti temperaturu do 60°C (u nika Alexandra Fleminga (A1eksandra
pustinjarna, izmetu bilj ojeda) , a neke zive Fleminga), koji je za vrijeme prvog svje-
u sredini s temperaturoll1 nekoliko stup- tskog rata uocio da gljivica penicilium
njeva ispod nule. Prisustvo od.redenih sup- unistava po co vjeka stetne bakterije. U
stanci u zivotnoj sredini je za neke gljive toku Drugog svjetkog rata proizvodnja
neophodno, naprimjer, prisustvo prostih ovog Iijeka je usavrSena i od tada se na-
~eCera, keratin a itd. lazi u sirokoj upotrebi . Penicilin djeluje

103
u periodu razmnozavanja bakterija, spri- ra plijesan duhana. One napadaju krom-
jecava izgradnju njihovog stan icnog zida pir i druge kultivirane biljkc. Peronospo-
zbog cega bakterije bubrc i pucaju. ra vinove loze sc uspj d no sprijecava
prskanjem biljaka otopinorn bakar-sulfala
Mnogobrojna oboljcnja covjeka. zivo-
(rnodra galica).
linja i biljaka su izazvana gljivama-para-
zilima. Ta oboljenja rnogu bili pracena Mcdu saprofitskim ni zim gljivama vr-
takvim porcrnecajima da na kraju naslu- 10 su raspro stranjene plijes ni. Najra-
pa smrt. Poznata su tdka oboljenja kod sprostranjenija je siva iii crna plijesan
vinove loze, paprika. duhana, suncokreta (Mucor mucedo) Ciji je micelij racvasto
i dr. Kod zivolinja i covjcka gljive rnogu razgranjen. Ova pljjcsan se j avlja u vidu
napasli kozu, nokte, kosu, pluca, rnozak prevlake na ostacirna voca, odstajalom
i druge organe. hljebu itd. RazmnoZava se polno i bes-
polno (sl. 88).
Gljive stupaju u simbiozu s nekim bi-
Ijkama, i to najccSce preko korijena visih
biljaka, sto se oznacava kao mikoriza.
Mikoriza je poznata kod celinara, orhide-
ja, bukve i dr. Posloji takoder simbiotski
odnos izmedu gljiva i mrava. Oni uzga-
jaju gljive i njirna se hrane. Najtjcinji sim-
biotski odnos se javlja izmedu gljiva i algi,
sto je dovelo do stvaranja cvrste zivotne
zajednice, g. li sajeva, s kojima cerno se
kasnije poblize upoznati.
Odjeljak gljiva je podijeljen u nekoli-
ko razreda. U narednirn poglavljima upo-
mal cerno se s glavnim osobinama i pred-
stavnicirna pojedinih razreda gljiva.

Niie gljive (Phycomycetes)

Talus ftkomiccta je rnikroskopske ve- SI. 88. RazmlloZavanje erne iii


lieine iii je jace razvijcn, razgranat u vi- sivc plijcsni (Mucor)
Bespolno razmnoZavanjc: Sp~ra 1.
du dugih isprepletanill nili (hifa) kojc
k1ija 2. i razvija se u micclij 3., a
izgraduju micelij. Hife sadrZe vise jezga- na njemu kuglaste sporangij e 3.a u
ra, najceSce nernaju poprecnih slijcnki te kojima sc stvara sarno jedna vrsta spora
su cjevaste. Stijenka hifa je gradena iIi iIi + ili -. a iz njili se opet
od bitina iii od celuloze. razvija novi micclij
Polno razmnoZavanje: Dvije pol no
Nize gljive se bcspolno razrnnoZavaju razlicite hife (+ i -) se priblize preko
zoosporarna. To su pokretne spore i kre- ogranka 4. i obrazuju garnetangije 5.
cu se pornocu jednog iii dva bica. Polni koje sc bez stvaranja garneta Citave
nacin razmnozavanja javlja se u vise spajaju u bradavicavu zigotu 7. koja
oblika. moze prezivjeti razne nepogodlle uvjete , a
nakon mejoze 8. dolazi do k1ijanja u
Mnoge bolesli biljaka i zivotinja (npr. jednu ejevcicu sa sporangijom 9. na
riblje rnladi i ikre) izazvane su nizirn vrnu. Ova sporangija stvara dvije mte
gljivama: peronospora viriove loze, mod- spora (+ i -). I.e tako nastaju dvovrsne hife.

104
Gljive mjclinarke (Ascomycetes) Kvasci

Askomiccti obuhvacaju oko 2000 vr- K vasci su jcdnostanicnc glj ivicc asko-
sta. To su uglavnom stanovnici kopna miceta kojc se vrlo brzo razmnoZavaju ve-
koji vodc iii saprofitski iii parazitski na- gatitivno, pupljenjcm. Nagomilane stanice
cin ziVOtil. Njihov micclij sc sastoji cxl niti cesto ostaju na okupu stvarajuCi lancastc
koje su unutar pregradcnc. a stijcnka im nizove. Novc stan icc nastaju i polnim pu-
jc gradena od hitina. Razmnozavaju se tern (sl. 90). Kvasci nc stvaraju plodi~ta.
vcgatalivno. bcspolno i pol no. UOpCe nc
Kv~cvc glji vicc imaju siroku upotrc-
stvaraj u pokretne rasplodne stan icc. Spore
bu u proizvodnji piva i alkoholnih pica.
nastaju u sporangijam a - askusimQ (grc.
Primjena se zasniva na sposobnosti ovih
askos = kesa. mjdak). Askusi su porcda-
gljivica da svoj im enzimirna razlaZu ~c­
Ili jcdan do drugog izgradujuCi tako plo-
Cere (kojih ima u jeemu, bobicama gro-
diste (himemj) (sl. 89). U jednom ask.'Usu
fda itd.) na etilni alkohol i ugljicni dio-
obicno ima osam askospora.
ksid. Tokom vrenja gljivicc dobivaju cne-
rgiju potrcbnu za zivo t.
Pivski kvasac se takoder koristi u pe-
1 ---1ia\l
karstvu. Oslobadanjem rnjehurica COz
postizc se ~ upljikav os t i rablost tijesta
(tijesto sc "dizc").
Kistac (Penicilli Lim) i aspcrgilus (As-
pergillus) spadaju u zelene plijesni koje
~ prave prcvlake na hljebu, siru. vocu. Raz-
G mnoZavaju se pomocu spora - konidija

!
2 koje stvaraju u vel.i.k.om broju. Na kraje-
virna hifa. koje se poput kista iii metlice
razgranjcne. konidijc su rasporcdcne u
SL 89. Plod isle (bimenij) nizovima (s l. 91). Osim razmnozavanja
I . askus s osam askospora, 2. hife sporama. ove gljive sc razmnoZavaju i
polnim putcm.

SI. 90. RazmnoZavanje kV~Cevih gljivica


I. askospore, 2. vegctativna stanica, 3. vegclalivno razmnoZavanje. iz baploidnih stanica,
4,5. spajanje haploidnih stanica u diploidnu, 6. zigil, 7,8. slvaranJe askusa u kojima se
dc~va mcjoza, 9. zreo askus s osam askospora

105
1 3

S1. 91. Nosioci konidija kod 1. Aspergillus, 2. Penicillium, 3. mikrofotografija nosilaca


konidija kod Penicillium snimlljcna pomocu stereoskan elcktronskog mikroskopa

o
znacaju gJjivice Penicillium za cov-
jeka bilo je rijcci u jed nom cd prelhod-
nib poglavlja (an tibi otici).

RaZena gJavica (C/aviceps) je parazit-


ska gJjivica mjeSinarlca koja napada zita-
rice, pesebno ral. Postoje podaci iz dav-
ne proslosti da su ljudi teSko obolijevali
hrane6 se hJjebom cd raZi zaraicne ovom
gljivicom. Olrovne tvari sadrZe odrvenjeli
micelij gljive - sklerocij. Sklerocije sc raz-
vijaju u k1asu rnZi. Gljiva parazitira u mJa-
doj plodnici u cvijctu f<lii i tu stvara ve-
lik:i brej konidija, tj. spera koje s jednog
cvijeta na drugi prenose insekti. Posto je
parazitska gljivica istrosila tkivo pJcdni-
ce, micelij otvrdne i stvara se sklcrocij.
Zreo sklcrocij je cmoljubicast i viri iz k1a- SI. 92. Ciklus razvica raZene glav ice
sa r<lii. On pada na tlo, gdje prizemljuje, (Claviceps purpurea)
i naredne gcdinc askosperama bivaju na- 1. askospora, 2. proklijala askospora,
padnuti novi cvjetovi f<lii (sl. 92). 3. zaraZena plodnica u cvijetu ran,
4. sprenUste konidiospora,
5. konidiospore, 6. klas s sklerocijama,
Iz sklerocija falene giavice, kojc su
7. proklijali sklerocij s plodonosnim
inace otrovne za covjeka, dobiva sc jed- tijelima, 8. muski i zen ski rasplodni
na vrlo korisna supstanca koja se upotre- organi, 9. plodiste s brojnim peritecijima,
bljava u medicini kao Jijek (za stezanjc 10. peritecij s askusima, 11. jedan askus
glatkih misica). s osam nitastih askospora

106
(Berberis) . Slvara cetiri vrste srora: Ij e-
tne, pomocu kojib se rasprostire s jedne
biljke na drugu, zimskc, pomol:u kojih
prizemlj uje. U pro lj m stvara baz idiospo-
re, a u kasno prolj eCe celv r1u vrslu spora
kojc sc razvijaju na drugim domacinima. Za
vrij cme j ako vlaZnih vremenskih uvj eta
bolesl osobito uzim a mab a. Tada zilarice
daju sitn a i smdurana zm a te je nj ihov
prinos j ako smanj en.
Snij cti su druga parazilSka grupa ni -
zih slajXarlci koje osobito napadaju zitari -
ceo Kukuruzna snij el (Uslilago zeae ) do-
vod i do stvaranj a nabreklina i mj ehura
SI. 93. Smreak (Morchella)
na stablji ci, lislov im a i klipovim a. Te na-
brckline su ispul~ ene ogromnim brojem cr-
Zdjcliearka (Pezizza) i sm reak nih spora s debelim slije nkam a koje pod-
(Ma rcil ella) spadaj u u askomicete. To su
sjecaju na gar iii snij et (s l. 94).
~ u mski saprofiti . Kod zdjclicarkc plodi stc
jc vrcasto iIi plocas to, a kod smrCka
(s l. 93) razluceno je na driak i klobucas-
Ii dio (nalik na sdir). Srnrcak j e j es tiva
glji va, ali se nc smije jesti sirova.

!
Glj ivc stapearkc (Basidiomycetes)

Svoj naziv ova skupin a gljiva j e do-


bil a po bazidijQlTUJ (stapkarna) s kojih se ~'rL~
~~6
odvaj aju po ceti ri spore (sl. 94). Slvara-
nju bazidiospora u bazid ij i prcLhod i spa-
j anj e dvaju jczgara nako n ccga do laz i ~
do mcjozc. Dak le, bazid iosporc su haplo-
idn c.

Osvmul Cemo se na glavna svojslva i


neke predstavni ke dva podrazreda u koje
sc svrslavaju sve glj ive razrcda lJasidio-
mycel es.
SI. 94 . Cik lu s razvlca kukuruzne snij eti
I. Nizc stapearkc imaju baz idije koje (Us/;Ingo zeae)
su pregrade ne i razdij elj ene u cctiri Sla- Bazid iosporc 1. se dij elc i nas taje nitasti
ni ce. Nc slv araju plodisla. Osim bazidio- micelij pa 2. koji ura ~c uj e u domacina.
spora, slvaraju jos nekoliko vrsta spora, Po dvij e stan ice mi celija se
spajaju - somalogamija 3.
~ lo jc u vezi s nj ih ovim vrlo slozenim
Klip kukuruza zararen sa snijeli u vidu
cikJusom razv ica jcr obicno napadaju po kvrga punih cmih spora; m1ade spore s
nekoliko domaCi na. U7..fokuju vrl o opasna po dvije jezgre 5. i zrele spore u
obo lj enja biljaka kao sto su hrde i snije- kojima je do~ l o do spajanja jezgra 6.;
ti. e m a hrda (Pucciflia gramillis) napad a iz ovih spora razvij aju se
zi tarice, a dru gi joj jc domaCin zutika bazidijc s bazidiosporama 7.

107
2. Vise stapearke imaju bazidije koje
nl SU pregradene. Stvaraju plodista (sl. 95)
s bimenijem. Plodista s u iIi o lvoren a iIi
1-
zalvoren a. ViSc stapcarke zive saprofitski
i parazilSki. U klasif1k:aciji ovil1 glj iva va1nu
ulogu ima grada plodi sla i himenija. 4~' · :r

Razvice visih stapearki teee na slijcdeei


nacin (sl. 96). Iz bazidiospora razvija se
micelij cije slanice imaju po jcdnu jezgru.
Kada se susrctnu + i - mieciij , lj. kada do-
de do sOl/laJogamije, nastaje slanica s dvije
jezgre, a iz nje se daljim diobama slanica,
razvij a rnicelij s binukleamim (dvojezgar-
nim) slanicama U izvjesno vrijeme nastane
plodiste nad zcmljom. NajeesCe s donje
strane plodista razvij e se hirnenij s bazidi- SI. 95. Izglcd plodista muharc (A lIlani/a
jama u kojima se stvaraju bazidiospore. /Ill/searia) otrovne gljivc: 1. sesir.
Stvaranju bazidiospora prethodi mejoza ta- 2. strucak (dJ1.ak). 3. ostaci ovoja koji u
mladosti obavija gornji dio plndiSta.
ko da su to baploidne slanicc.
4. prstcn (suknjica) - ostatak ovoja koji jc
Meclu gljivama stapearkama nalazi se u mlados ti povczivao ses ir s drSkom.
veliki broj vrsla koje covjek koristi u 5. vrcasti "gomoli" - o,tatM: ovoja s donje
isbrani. Medutirn, ima i onih koje su vr- strane plodista
10 stetne, cak smrtonosne (51. 97). Jedino
siguran put razlikovanja jestivib od otrov - gljivu postoji i iluslracija. PreporuCljivo
nih gljiva jeste njihovo dobro poznava- je, takoder, u sakupljanje gljiva, dok se
nje. Upoznati se mogu pomocu priru- dobro ne upoznaju , poCi sa nekim dobr-
cnika za sakupljanje gljiva kao i drugih im poznavaocem, jer se 0 gljivama naj-
knjiga u kojima, osim teksta, za svaku lakse saznaje u prirodi.

SI. 96 .. Ciklus .razvica vise glji ve stapCarke: 1. bazidiospora. 2. stapanja stanica dvaju
baplOldnih rrucelip, 3-8. lzgradnja "kopcastog " micelija umnozavanj em stanica s po dvije
Jezgre, 9. plodl ~te . 10. presjek kroz lislice bimenija. 11 -14. razvice bazidija s
bazidiosporama. 15. presjek kroz strucak plodista

108
1

3 4
Sl. 97. Nekoliko najpoznatijih jestivih (1. vrganj, 2. rujnica) i
otrovnib (3. pupavka. 4. ludara) vrsta visib gljiva stapearki

Lisajevi vezi s gljivama. Gljive, pak, upijaju vodu


(Mycophycophyta s mineralima, slo koristc takoder i alge.
iii lichenes) Tako se alge i gljive u lijelu lisaja do-
punjuju u zivo tnim potrebarna.
lzvjesne gljive i algc zive u simbiozi Lisajevi se razmnozavaju vegetativno .
obrazujuCi organizme s osebujnom gra- pomocu dijelova talusa iii pomocu sore-
dom , funkcijarna i drugirn osobinarna. Ti dija , tj . skupina stanica algi koje su oba-
organizmi se oznacavaju kao lisajevi . U vijenc hifarna gljiva. Lisajevi sc takoder
izgradnju lisajeva ulazc jcd nostanicne razmnozavaju pomocu askospora kojc
modrozelene i zelene alge i gljivc iz gru- naslaju u plodistu - apolecijLl. Spore mo-
pe askomiccta i bazidiomiccta S obzir- gu dati novu jedinku lisaja same ako sc
om na vanj ski izgled li sajcv i se javljaju vcZu s tacno odredenom vrstom alge.
kao: korasti, lisnasli i grm asti (s1. 98).
Popreeni prcsjek talusa lisajcva ispoljava Lisajevi naseljavaju razlicita stanista:
slojcvitu gradu (s1. 99). stijene, koru drveca, uginulo drvo, a ri-
jetko vodenu sredin u. Najbolje uspijevaju
U talusu lisaja alge irnaju ulogu pro- u brdskim sumarna umjerenog pojasa,
izvodnje hrane jcr posjeduju hlorofil i tropskim 5umama, a isto tako u . najsjeve-
mogu vrsiti fOlo sintczu. Tu hranu koriste mijirn dijelovima Zemljine polulopte, u
i gljive koje su svojirn hifama u lijesnoj tundrama, gdjc predstavljaju glavne sta-

109
Sl. 98. U Sajevi : 1. korasti (Rhizocarpon), 2. listasti (Panne/ia),
3, 4. grrnasti (Cla donia, Usnea)

novnike. Lisaj evi su veoma osjetljivi na


zagaden ost zraka te ih zbog toga u gra- 1
dskirn sred inama redovno nema.
2
Poz nato j e oko 20 000 vrsta lisaj eva.
Oni se kJ asificiraju na osnovu grupe glji-
va. OsobilO vcJiki znacaj u prirodi irnaju 3
koras li lisaj cvi koji f ive na slijcnam a.
Oni predstavlj aju pionirske organizme u
stvaranju plodnog tla te tako omogucava-
ju naselj avanj e dru gih biljaka. Za covjeka
su lisaj cvi takoder znacajni . Ncki se ko-
ri ste k ao hran a. Islandski lisaj (Ce traria
islandica) je izvor Ijekovitih lvan. Iz nc-
kih se dobivaju antibioli ci. Vrsta Evemia Sl. 99. Grada tal usa lisaja (poprecni
prunaslri koristi sc u industriji parfema, presjek): 1. gornji sloj kore, 2. sloj u
a vrste roda Roce/fa sluze za dobivanj e koj em prev ladavaju stanice al gi, 3. sloj u
boj e lakrnusa koj a se upotreblj ava u be- kojem prevlada vaju bife glj iva,
4. J onj i sloj kore, 5. rizaidi
mlJ I I sIikarstvu .
Sta izgraduju bife gljiva?
Kojc su slicnos Ii izmedu glj iva biljaka, s jedne strane, gljiva i
zivo linja, s druge strane?
Kako sc r37..lJlI1oZavaj u glj ive?
Kak va je uloga gljiva u prirodi ?
Kako covjek koristi gljive ? Naved i primjere.
Navedi osnovne razlike izmedu gljiva mj esinarki stapearki .
Koje jestive i o trovne stapearke poznajes?
Zbog cega se glj ive izdvajaju u posebno carstvo zivih bica?
Obj as ni simbiozu gljiva i alga u li Sajeve.
Na osnovu cega sc vrsi lcIasiftkacija lisajeva ?

J 10
- Grada gamelojila i sporojila
Mahovine - Razvojni ciklus
(Bryiop hyla) - RasproslranjenoSI
- i elrenjarke i listicave mahovine.

Na slijen ama, na kori drveca, na llu , dnju u bilj ci vrsc jedn oslav no gradeni
a rj edc u vod i, zivc m ahov ine. To su au- provodni snopici. Mahov inc sc od i su ~ i­
lotrofni organizmi u cijim se slanicama vanja z~ licuju preko epiderme koj a ima
nalaze hloroftl a i b i karolinoidi, a sla- tanku kulikulu .
nicna slij enka jc gradcna od celuloze.
Mallovine se razmnozavaju vegetati-
Mah ovine su na viScm raz vojnom stu-
vno (pomocu rasplodnib tjele~aca) bespo-
pnju od al gi (vj erovatn o su u pro~ los ti
Ino (sporama) i poln o. Iz spore, u pri su-
od njib i nastalc), ~ to se, pored ostalog,
stvu dosta vlage, razvij a se prokliCica
vidi u njib ovoj spo lj ~ nj oj i unutr~ nj oj
grad i.
(protonemo) koj a j ~slicn a algi, a iz. p.ll-
pova na protonemi razv ija se nova rna-
Kod jednos lavn ijih mallOv ina posloj i hovin a Na stabalcu, izmedu gusto zbije-
polegao krpasl ral us (sl. 100) koji po- nih listica razvijaju segametangiji:_"UIu-
dsj cca na al gu. Anatomska grada talusa ski - aTlferidiji i zen ski - arhegon{ji.
je pri licno slozena (sl. 100.3). Kod os ta- Kod nekih mahov ina 'o bj e vrste polnih
lib mallovina postoje stabalce, listiCi i ri- organ a se nalaze na istoj jedinci (jedno-
zoidi (51. 101. 6). Listici vr~e fotosinlezu, doma biljka), a kod nekih na odvojenim
rizoidi upij aju vodu i u cv~cuju biljku, a (dvodoma biljka) . U anteridiji nastaje ve-
stabal ce provodi organske i neorganske liki broj pokretnib sperm atozoida koji
sups lance. U izvjcsnih mahov ina provo- pUlem vode (kapi kise iIi rose) dospije-

SI. 100. Zdcncarka (Marc/ranIa po/ymorpha)


I. muslci talus, 2, Zcnslci talus, 3. anatomska grada talusa na poprecnom presjeku:
A. nosac anteridija, B. nosac arbegonija, C. rasplodna kotariea, D. disni otvor, E. gomja
epiderrna, F. zracna komoriea, G. uljna stanica, H. donja epiderma

111
SI. 101. Grada Iislicavc mabovinc: J
1. mu~i rasplodni organi antcridijc (A),
2. otvorcna antcridija, 3. spermatozoid s
dva bica, 4. zcnski rasplodni organi
arbcgonije (B), 5. arbcgonija s jajnom
stanicom (C), 6. biljka mabovina s
rizoidirna (D), listicima (E) na stabalcu
(F) i sporogonom (G) koji ima
drliku (H) i cahuru (I ), a ona jc
prekrivena kaliptrom (1) u vidu kapicc,
7a. zrcla cabura, 7b. s eahure otpala
kaliplra i olkrio sc poklopcic (K),
7c. poklopcic sc odvojio od eabure i
zrele spore (L) ispadaju van

vaju u arhegoniju. Na,tupa a..l.:t oplodnje ovisan 0 gametofitu. Osim izmjenc morfo-
i postanak zigota. Zigot klija u cmbrio iz loSkih faza. izmjenjuju se i jczgrine faze.
kojcg se razvija s p 0 r 0 g 0 n . U sporo- Sporn, Slanicc protoneme i razvijenog ga-
gonu (cab uri) se uz mcjozu stvaraju spo- mctofita im aju haploidni broj bromosoma
re. Dakle, u razvojnom ciklusu mabovina (n) dok je zigot diploiJan (2n), a i sve sta-
postoji izmjcna polne generacije gam e- nice sporogona koje su od njcga nastak
to fi t a (koji stvara polne stan ice) i be-
spolne generacije sporofita (koji stva- Mabovine su raspros tranjene od tro-
ra spore). Gametofit i sporofit se vanjski pskib podrucja do tundri gdj e zajedno s
razlikuju (sl. I02). U zivotu mahovine lisajevima cine glavninu biljaka. Zive u
gametofit mnogo duze traje od sporofita slatkim vodama.. ali ib u moru nema. Na
Sporofit i gametofit su prostorno vezani stijenama grade jastucaste, guste prevlake
i sporofit je u isbrani kao kakav parazit, i tu prcdstavljaju pi onirske biljke u stva-

SI. 102. Razvojni ciklus listicavc


mabov inc (Milium)
1. spora, 2. proklijala spora,
3. proklicica (protoncma),
5 (2n)
4. muska jcdinka,
( G(n)
5. zenska jedinka, 6. na muSkoj
jedinici se razvijaju anteridiji a u
njirna muSke polne stanice
spermatozoidi koji irnaju dva biea
i sloga su pokrelni. 8. arbegonijc.
9. u sredisnj oj
arhegoniji doslo jc do oplodenja i
nakon loga do razviea zamelka
sporogona, 10. sporogoni na
gametofitu; u cahuri se desava
mejoza R' i nastaj u spore,
S. sporofit, G. gametofi t

112
ranju tl a. Nckc vrstc nasclj avaju trcsetiSta jetrcnjarki jc talu san . Bmjnc s u vrs tam a,
(crctove) kojc od likujc vel ika kiselost (pH a dvodoma zdencarka (M archantia pa-
= 3-4). Obamiranjem mahova tresctara na- /ymo rpha) j c siroko ras pros lranjcn a (5 1.
stajc treset. Nckc mahovinc - sedrot vorci 1(0). Listicavc mah ovinc im aju zavojito
stvaraju kaskadc kao na rijcci Krki i PIi- rasporedcne li sti ce na stabaJ cu. Kod ma-
tviCkim jczcrima hova trcsclara (SphagnulII). ncma ri zoid a
Odjclj ak mahovin a (B I} 'ophyta) dijeli lc vod u upij aju listiCi. Vrlo cesto listicavc
se na dva razrcda: jetrcnjarke (llepaticea) mahovinc na sumskom tlu su vlasak (Pa-
i lisli cave mahovinc (Musci) . Gamcto fit /ytrichwII Caml/lUlle) i Mlli ulII (s l. 102).

Koja je prevladavaj uCa (dominiraj uca) ge ncraC1Ja u zivotu mabov in a?


Koja grupa mahovina irna tal usan gamelo fit ?
Nabroj organc garne tolita lis ticavih mahovina.
U prisustvu ccga sc v~i oplodenje kod mahov in a?
Kako se 7..O VU muSki . a kako zenski rasplodni organi mahovi na?

/1 3
- Razvojni cikilis
- Rauedi: preace (Lycopodialae),
Papratnjace
raslaviCi (Eqlliselatae) i paprati (Filicatae)
(Pteridophyta)
- Predstavnici poj ediflih razreda
- IzlUllrle papramjace.

Pteridofita su biljke koju su se u da- stova razvlJaJU se sporang ije. a u njim a


vn oj proslosti vjerovatno razvile od zele- spore. Sporang ij e se ces to jav lljaju u na-
nib algi. Na taj zakljuc ak ukazuju izvj e- kupinam a, tj . so ru s ima (s l. 107) .
sne slicnosti u procesu razmnoZavanja
Odjelj ak Pler idopizyla ima neko liko
(muski gam eti - spermatozoidi su pokre-
razreda:
tni, a oplodnj a je moguca samo uz pri-
sus tvo vode). R azmnoZavanje papratnjaca 1. Precice (Lycopodiata e) s u paprat-
vrsi se bespolnim i polnim putem uz njace s nadzemn om slabljikom i vrl o
smj enu dvije po izglcdu razlic ite genera- malim listovim a. Kod jedn e grupe preci-
cij e: sporo fi ta i game tofi ta (sl. 103 ). Me- ca u sporangijama se stvaraju jednake spo-
dutim, s upro tn o od mabovin a, sporo fitska re (izospore) kao sto je slucaj kod jako ra-
biljka prevladava u zivotu papratnjac a. sprostranjene vrsle LycopodiulIl clavalUlII
Sporofit veliclnom nadmaSuje gametofit koji (sl. 104). Kod druge pak grupe preeica
sc oznaeava kao protalij . Na sporofitu stvaraju sc dvije vrste spora (hetero-spore).
su dobro razluceni organi: korijen, sta- Razlikuju se po veliCini (megaspore - ve-
bljika i list U ovim organima prisutno like, i mikrospore - male). Heterospome
je provodno tkivo, Slo stoji u vezi s pri- papratnj aee, kakva je naprimjer, selagina
lagodenoscu na kopneni naCin zivota (Selagine/la) (s1. 105). stvaraju takoder i
ovib biljaka Najcesce na donj oj strani li- dvije vrste protalij a, odnosno gametofita: iz

SL 103. Raz vojni cikJu s


papratnj aca rna primj eru sl atkc
paprali (Polypodiul/I vIIlgare)
I . spora. 2. spora klija .
3. protalij (gamelofit ).
4 . anlcridU . 5. spemlalozoid.
6. arhegonij s jajnorn
ostanicom (0). 7. zrcli arhego nij .
8. protalij s proklijalim
sporofitorn. 9 . razvijeni sporofit.
10-12. razvice sporangija na
nalicju lista. 13 . zrcla sporangija
jos neotvorcna, 14. zrcla
otvorena sporangija iz koje
ispadaj u spore nastale
!lakon mejoze (R!)

114
2

SI. lOS. Sclagina (SelagjlleUa) kod kojc


postoje dvije vrste sporangija i dvije vrsle
spora: I. sporangija s puno sitnih spora
(mikrosporc), 2. sporangija s malobrojnim
SI. 104. PreCica (Lycopodium clava/wlI) krupnim sporama (megaspore)

megaspore se raz vij a megaprotal ij , a na gu fotosinteze. Sporofili su prSljenas to


njemu nekoliko arhegonija (zcnski prota- rasporeclcni u vrSnom dijelu stabljike u
lij), a iz mikrosporc nastaje mikroprota- skupmarna koje nalikuju na (der ili si-
lij, tj. muSki protaJij koji sc sastoji sarno sarku. U sponmgijarna nastaju spore koje
od nekoliko stanica koje predstavljaju ante- imaju nastavke. Nastavci se prilikom su-
ridij. U njemu nastaje nekoliko spermato- $cnja sporangiJc opruzaJ u sto potPOffiaz.e
zoida s po dva bica rasijavanju. Stabljika rastavica j e prozeta
brojnim supljinama (s l. 106). Meclu ra-
2. Equisetalae (rastav iCi ili preslice)
stavicima vrlo su ceste vrste veliki rasta-
imaju clankovitu stabljik.'U, a listovi su sa-
VIC (Equiselw/l leilnaleia), i poljski rasta-
svim mali, tako da stabljika preuzima ulo-
vic (E. a/wllse) (sl. 106).

SI. 106. Rastavic po ljski


(£qise/1I11l arvense) I. stabljlke
kojc u vrS nom dUelu nose
skupinu sporofi la (fertilna
stabljika) , 2,3. sporofil na kojem
vise sporan glJ e,
4. spora s nastavcima koji je
obavijaj u. 5. spore s opruzenim
nastavcima. 6. stabljlka koja ne
nosi sporofile (sterilna stabljlka) ,
7. an tomska grada stabljlke na
poprecnom presjeku gdje sc vide
brojne suplj ine

115
3. Filicatae (paprati) prcdstavljaj u naJ-
VcCu skupinu paprarnjaea 1ma ih oko
12000 vrsta VcCina ill zivi u Iropima, gdjc
ih ima i drvcnastih. Listovi paprati su vc-
tiki s cjelovitorn iii razJiCito razdijeljenorn
plojkorn. Sk.'Upinc sporangija - sorusi nala-
zc sc s donje slranc lisla i najecscc su prc-
laiveni koZicorn - induzij koja ima
zastitnu ulogu (sl. 108.4). Navest Cerno naSc
najccSCe vrstc paprati : papratka. ostra paprat.
jclcnak, bujad (sl. 108.4), navala (sl. 107),
slatka paprat (sl. 103), Zcnska papraL
Mahovinc i papratnjacc su prctez.no
kopnenc biljke kod kojih sc u razvojnirn
ciklusirna smjenjuju haploidni gametofit i
diploidni sporofit. Kod rnabovina je ga-
metolit dominantan u njihovorn zivotu, a
kod papratnjaca jc to sporolit. I kod je-
dnc i kod drugc grupe biljaka jos uvijck
postoji ovisnost 0 vodi u procesu oplo-
denja posto su rnuski gamcti - spcrma-
tozoidi pokrctni. Kod sjcrncnjaca (Sper-
IIwtophyta) ovisnost 0 vodi u oplodenju SI. 107. Navala (Dryiopleris fllix-lIIos)
1. biljka s podzcmnom sta.bljikom
sc gubi. 0 ostalim osobcnostirna sjcrncnja-
(podanak) iz koje izbij a korjcnjc pod
ca bit Ce rijeei u narcdllorn poglavlju. zemljom i li slovi nad zcmljom,
Papratnjaec s u rasprostranjcnc u svirn 11. Dio lista. s donje slrane - 1 nakupinc
klimatskim pojasevima, ali se najbujnije sporangij a (sorusi) - 2 prekrivene
tankom kozicom (induzij) - 1.
razvijaju u tropirna Najbolje im odgova-
m prcsjck sorusa: 3. list,
raju polusjcnoviLa i viaZlla mjesta Nckc 4. sporangije. 5. induzij
su vezanc i za vodenu sredinu.

3 4

SI. 108. Nekoliko vrsta. paprali : 1. papralka (Asplenium lIichomolles) . 2. O~lra papra l
(Polyslic/Jum lonchilis), 3. jelenak ( Phy llilis scolopelldrium ), 4. buj ad (Plerid iulII oquililliulII )

11 6
U dalckoj pro~losti papratllj ace su do-
miniral e u vcgctaeiji planetc Zcmlj c.
Stvarale su sumc cijc je drvcce dosezalo
visinu 30-40 m. Tragovi ove izumrle ve-
gctaeije nalazc sc u debclim slojevima
uglja koji j e nastao proeesom ugljcniza-
eij c pod speeificllim uvjetima.
Od izumrlih papratlljaca poscbllo j e
vrij cdno spomclluti riniju (R" ynia) (sl.
109) koja jc z ivjcla prije 400 milijuna
god in a. To jc "prva kopllella biljka" visi-
nc 50-100 em bez listova. Sporangij e su
sc Ilalazile Ila zavrseeirna vil icasto ra-
zgranjenih izdanaka. Sprovodlli snopic jc
imao jednostavnu gradnju i bez kambija,
te ova biljka Ilije mogla rasti u debljillu.
Rinija spada u grupu izurnrlill papratllja-
ca psilofita, od kojih su sc razvi lc savr- SI. 109. Rinija (RhYllia ) - na vrhu
izdanaka sporangijc
scnije papratnjace.

Koja je dominirajuca gcncracija u razvojnom ciklusu papralnjaca ?


Uporedi razvojni ciklus mahovina i papratnjaca. Is takn i slicnosti I razlike.
Zbog cega se papratnjace ubrajaju u skupinu biljaka pod
nazivom kormofita?
Koja je razlika izmedu izospornih i heterospornih papratnjaca?
Koji jc najstariji do sada utvrdeni rod izumrlib papratnjaca?

11 7
- GpCe kamkleristike odjeljka Sperll1atophyta
- Por/jela /1a g%sj elllelljac'e
(Coll ijerophylilla i Cycar/ophyrilla ) i
Sjemenjace iIi skri \'ellasjelilel ljac'e (Maglloliophytil w )
cvjetnjace - Rasljaste, OdllOSIiO ig /i("aste g%.lj elllellja("e:
(Sp ermatophy ta) grada cvijeta
- RaZl'oj ll i cik/lls
- Sj elllellka

Sa svojih 227000 vrsta, koj e su ra- sj cmenj aea sIuzi i raspros Liranju. Kod
sprostranjenc na gO lOvo cijcloj Zcm ljinoj sj cmenjaca on VISOJ razvoJnoJ rallOl ulo-
povrs ini, sj cmcnj acc spadaj u u najraznQ- gu rasprostiraoja ima organ pl o d . Plod
vrsniju sku pi nu bi lj aka, S obz.irom na takoder nasLajc od dijclo va cvij ela nakon
nj ihovu ljcJesnu gradu , vanj sku i unular- SlO jc doslo do proccsa o pra s i va nj 'l a
nju, one predsLav ljaj u naj slozenijc b ilj ne zalim i o p l o d c nja .
organizmc koj i su pri lagodcni na raz li cite
uvj clc zivo la na ko pnu, Slokni provod ni Odj cljak Spermatop hyta dij e li se na
sis tcm , dobro razvijeno mchanicko tki vo lri podOOjclj ka:
kao i oS lala lkiva, mogucnosl scku ndar- 1. Conijeropilytina
nog rasla u deblj in u slabljike i korijcn a, (raS lj asIC, OOnos no ig li caslc
svc zajed no doprinosi da sj cmcnj acc ce- golosjcmenjace)
slo p os lizu vd ikc tjclcsne dimenzij e \ VI-
scgodi snj i zivot. 2. Cycadopilytina
(pcras tolisnc golosjcm cnjacc)
Sj cmenj acc, kao i mahov inc i papra-
mj ace. u s vom razvojnom cikulu su imaju 3. Magnoliopilwino
smj c nu gcneracij a. pri ccmu sporofit po- (skrivCll usjc menj ace)
lpu no prcvladava jcr jc gam clofit s a~v im Zajedll ickc (Kllik e pn'" ul' a podOOjc-
pojc dn os lavljcn. Voda nij c potrcbna za Ijka j csu da Sli im sjcmcni z(uncci. a la-
o plodnju . s izu zclkolll nujprimit i" nijiil sll ijc i sj cmcnkc. na plnc\ ni m Ii stov ima
o b lika. M uskc polnc slani ce nisu vise smj cS lcni o tvorcll o Sis tcmali cari ill zbug
pokrcUlc i o7JlaCuvaju sc kao s p c r m a III e tog zajcdnickug svuj stva ubj cd inj uj u u
s l u lli cc grllpll go losjemclljaca (Gyl/l /lo spemrae).
S porofil sj cmcnj aca j c raSc lanj cn lI a Kod skri venosJcmenj aca. kojc sc jos zo -
vcgc luli vne organe: korij cn, slabljiku i li- vu Allgiospenllae. sjemcni zam eci su
st. Na kratkim izdancim a, ogranicenog skrivcni , zaS ti ccni u zatvorcnoj plodni ci
ras la , nal azc se sporofili koj i grade n as laJ oj od pl od nili listova.
c v ij e l , organ koji slu zi pol nom rasplo-
du , U cv ij elu sc razv ij a sjcmenk a Ras lj as tc - iglicaslC
koj a jc o bav ijena sj emenj acom, a u unu- go Iosjcmcnj acc (Co llijer ophyfilla)
traSllj os li se nal azi kJ ica (zamctak, embr-
io) budu ccg sporofila, Osim loga SIO sjc- R aS lj aslc golosjcmcnjacc su dan as ri-
mcn ka zaS ticuj c i opskrbljuj c kl icu hra- jelkc biljkc. jer ih jc vcc in a u pros/os ti
nlj ivim lvarima, ona kod j ednos tav nijih izumrl a. "Z ivi fos il" jc vrs ta gink go

118
(Cillnkga bi/aba) (sl. 11 0), koj a se do da-
nas zadrZala u iSloCnoj Aziji . Drugdje se
uspjcSno gaji kao uk:rasno drvo. Ginkgo jc
dvodoma biJjka lcpczas tih lislova s raSlj a-
slom ncrvalu rom. Plimitivnosl ovc biljkc se
oglcda U oplod nji pomocll pok~tllih sper-
malozoida
19licaslc golosjcl11cnj acc su drvcna~lc bi -
Ijkc s liSlovima u vidu iglica iIi Iju ~J."i, a ko-
ji, najccUe zimi nc olpadaj u. Provcx:lcnjc
vode s mineralima mc lrahcidc. Biljke su
jcdnodome iii dvodome, ali su cvj elovi uvi-
jek jcdnopolni, D. posloji muSki i Zcnsk:i. SI. 110. Gillkgo biloba :
MuSki cvjetovi se saslojc od vcCcg broja 7..enska biljka s Tllzvijenim sjcmcnkama
pra s nik a (mikro-sporofila) koji nose pc-
Iud n i ce (mikrosporan gijc) u kojima se
spera), a iz nje sc razvIJa zcnski prolalij
slvaraju peludna ili polcnova zrna (mi-
s arhcgonijam a. U svakoj arhcgoniji na-
krosporc). Pcludno zmo jc obavij cno 7.a~ti­
slaje po jedna jajna slanica
tnim ovojcm i ima dva zracna mjchuri ca SIO
im omoguCava lahko raznoScnjc pomocu Kada po lcnovo zm o padnc na sjcmc-
vjclra (sl. lll). :Z.enski cvjclovi se nalazc u ni zamelak, kaze se da j e cvijel opraScn.
cvati koja se sasloji od velikog broja pokro- Nakon loga, u po lcnovo m zrnu do laz i do
vnib i sjcmcnih ljusk:i. Svaka sjcmcna Iju- razvilka polcnove cjcvc ice iIi mj eS ini cc u
ska, naprimjer kod smrec, bora i dr., nosi kojoj sc nal azc dvijc spcrmalne s lani cc.
po dva neza!itiecna sjcmen a za metka Jcdna od ovih stan ica propad a, a drug a,
(makrosporangije). U sjcmcnom 7.M1lCtk'1l se dospjcv si do j ajne slanice u arbego niji ,
lIZ m cjozu slvara cmbriooska vrcea (makro- i1..vrSi oplodnju . 11.. naslalog 1..igola razvij a

SI. III . Ciklus razviea bijclog


bora (Pillus silvcsllis)
I. pc luJllo zmo, 2a-4a. razvicc
mu skog protalij" s spcmlalnim
stanicama , lb. nastanak sjcmcnog
zamctka, 2b-3b. razvice zcnskog
prolalija, 5. sjcmeni 7..arr1ctak u
vrijcme oplodcnja, 6. sjcmcna
ljuska s sjemenkom i krilccm na
njoj, 7. sjcmena Ijuska s dv ijc
sjemenke, 8. klijanae, 9a. dio
izdanka s mu~kim evjetovima,
9b. dio izdanka s zenskim cvatima,
lOa, muski evijct, l Ob. zenska
evat, Ila, praSnik, l ib. sjcmena
ljuska izvana i iznulra gdje se vide
dva sjemena zamelka

119
e kliea, a iz ovoj a sjernenog zametka otpadaj u " c!j.:.Janpul. Zbog toga su ovc
sjernenjaca, te konacno nastaje sjernenka biljkc zelenc preko cij elc godi ne. Ovdj c
Nakon oplod nj e, najceSCc, sjemene Ijuske spadaju : obicna smrca i jcla (s l. 1(2),
odrvene, povceaju se i obrazuju drveni nasa endcm icna vrsta ornorik a kOJ'u je
ceScr iii sisarku. Kad a sj ernenke sazriju, otkrio Josip Pan cie (s l. 11 3) , zatim , ra-
odrvenjelc sjemene Ijuske ~ i s arki se ra- zlicitc vrstc borova (s l. 114) i aris kod
zrnaknu i iz njih ispadaju mn ogobrojne kojcg jedino ig licc otpadaju u j esen .
okrilj ene sj ernenke koj e raznos i vjetar.
2. Porodi ca Clipressaceae (ccmpres i)
Kada sjcmenka do de u pogodnu sredinu,
su golosj cmcnjace s igli cas lim iii Ijuska-
ona k1ija u nov u ml adu biljku . Cj eloku-
vim liSlov im a. Njihov i cdcri su odrve-
pan opisani tok razvi ca go losjemcnj aca
nj eli iii mcsnati . Tu spada cern pres
prikazan je na sl. 1Il.
(sl. 11 5), tuj a, koj a sc gaji kao ukras na
Iglicastc golosjemenj aec, medu kojima biljka, srnreka iii borovica s mesnatim
osobito cetinj ace, vrlo su rasprostranjene bobi cas tim sisari cam a koje su Ij ekovite.
na sjevemoj ZemJjinoj poluJopti. Pod nose
3. Porodi ca Taxaceae (tise) s u drve-
krajnje bladna i topla. odnosno susna sta-
ta iii grmov i koj a j e u Evropi zastu-
nista Izgraduju prostranc i bujne sumc sje-
pljen a s arno s j edn om vrstom TaxLis
vernih podrucj a (taj ge), a u juZrtim podru-
baccala (s l. 11 6). S v i dijclov i o ve dvo -
cjima susreeu sc l1 a pl aninarna u prctpl an i-
dome bi lj ke, iz uze v soc nog ovoj a, oko
I1skom i planinskom poj asu. a isto tako uz
si emenke, su otrovni , crvene boje. Ti sa
obale mora Cetin arske sume prcdstavlj aju
se ces to uzgaja kao ukrasna parkovska
dragocjen izvor drveta koje covjek koristi
biljka.
u svakodnevnom zivotu . Mnoge vrste sluze
i u Ijekovitc svrhe. Na os novu prouc avanj a osobina zivu-
eih obl ika kao i raspolozivih fosiln ih
U okviru pododjelj ka ConijerophYli na
ostataka papralnj aca i golosjemcnjaca za-
OS VJ1lut eemo se na neke porod ice 1 nJl-
k1jucuje se da golosj emenjace vode pori-
hove predstavnike.
jeklo od pragolosjemenj aca koje su bilc
I. Porodi ca Pinaceae (borovi) su igl i- u srodstven oj vezi s psil olitima, najnizim
caste golosjemcnj ace. 19licas ti li stov i, po izu mrlim papratnj acarna. Kao sto sm o
dva iii vise u zajcdniCkorn ruk avcu. zive istakl i, papratnj ace su u proslos ti mnogo
nekoliko godin a i kod veCine vrsta nc viSe bile zas tupljen e nego sto su to da-

SI. 112. Obicna smrca (Picea abies) Jijevo i jcla (Abies alba) - des no,
dijeJovi izdanka s zrc Jirn ceScrima (si sarkama)

120
51. 11 3. Pancieeva omori ka 51. 11 4. Bijcli bor (PiflllS si/veslris)
(Picea omorika) e ndemicna vrsta

5 1. 115 . Cemprcs (CllpresslIs sempervirefl s) - lijcvo I


srnreka (Jllfliperus commllflis ) - desno

5 1. 11 6. Tisa (Taxus baccata)

121
vn oj proslos Li Zcmlje upravo im je pogo- listova poput igli ca iii Ijuski , opraS ivanj c
dovala. Mcdulim, kada se ova klima pro- putem vjclra i oplodcnj c bcz prisuslva
mij enila u suhu, golosjemenj ace, kojc su vodc bile su njihovc prcdnosli . Golosj c-
sc lada poj avile, bile su u prednos Li . Nji- mcnjace, jos i danas, s nckoliko sloLin a
hoy dobro razvij cni sporofit sa snaZno vrsta vrl o su ra'i proslranj cne i prcdsla-
razvij enim korij cnom, sm anj ena povrS in a vljaju znacajno sUlTl sko drvccc.

Zbog ccga sc bi ljkc sje rnenjacc rnogu naz vali i cvjclnjacc?


Kak vu ulogu im a cvijcl7
Zbog cega su golosjcrncnjacc dobi le laj n azi v~

Kada je u cvije tu golosjemenjaea doslo do opraS ivanj a


putcm ccga sc 10 ostvaruje 7
Ccmu odgovaraju polen ova zrna sjemenj aea u
razvojnom ciklus u papratnjaca 7
Navedi vrstc borova kojc si uocio u parkovima iii u
okolici mjesta Slanovanja.
Saberi grancice srnrcc i jclc. uporcdi ih i ulvrdi slicnosli i razlike.

122
- Grado cvijeta
- Po[owj piodnice
Skrivenosjemenjace - Simetrija cvijeta
(Magllo1iophytina ili
- Cvjetna jonnula i cvjetlli dijagraJ/l
- Cvati
Allgiospermae)
- OpraJivanje i oplodenje
- SjemenJw
- Plod (nastarwk i podjela)

Skrivenosjemenjace su drvenaste ili odvedenijili oblika broj cvjetnib dije\ova


zeIj aste biljke. One su jednogodi~nj e iIi jc manji i rasporedeni su u koncen-
vi~egodi~nje. Veeina ill je prilagodena na tricnirn krugovirna (sl. 118) . U vanjskom
kopneni naCin zivota. Provodenje vode s krugu su lapovi iii caS icn i listici, naj -
mineralima u biljci vrsi se putem lrahcja cescc zeleni i izgraduju cas k u U sli-
i lrabeida, a organskill tvari putem sita- jedecem krugu su I at i ce ili krunicni
stili cijevi i stanica-pratilaca. Na tijelu
biljke razlikuju se vcgctativni organi: ko-
rijen , stabljika i list. Osim toga, postoji
i generativni organ cvijet, koji sluzi za
razmnozavanj e.
Cvjelni dijelovi su preobrazeni listovi
koji preuzirnaju odredene uloge u raz-
mnozavanju. Svi cvjetni dijelovi smjdte-
ni su na prosirenom dijeiu cvijelne osi
c v jet i stu Kod primitivnijill cvjelnica na
cvjetistu su cvjctni dijelovi rasporedeni
zavojito i ima ill mnogo (s1. 117). a kod

51. 11 8. Vegelalivni organi : 1. stabljika,


2. list, 3. korijen,
Generativni organ cvijet i njegovi dijelovi:
4. vjencic. 5. caSka, 6. plodnica. 7. vrat,
5 1. 117. Cv ijet magnolije (Mag nolia ): 8. njuska (6 .7.8 - dijelovi tuCka),
1. cvjetiste, 2. praSnici, 3. plodni listovi , 9. praSnik. 10. latica. 11. lap. 12. cvjetiste,
4 . ocvijece 13. cvjelna stapka

123
1
SI. 11 9. Pravilno ocvijece 1. i ncpravilno ocvijcec 2.

listiCi koji izgraduju vjencic iii ra gdjc dolazi do izbijanja polenovc mje-
krunicu. VjenCic je najccSce upadno obo- sinice iii cjcveice koja nosi dvije nepo-
jen i mirisav. CaSka i vjencic zajcdno krelne muSkc stimice (spennaInc Slanice).
grade 0 c vi j e c e. Kod nekib skrivenosje- M uski garnctofi t, koji sc razvija u pelu-
mcnjaca listovi ocvjc<:a sc ne razlikuju dnom zmu, kraj nj e je reduciran jer sc
medusobno i takvo ocvijcce se oznaeava sastoji samo od lri stan icc (s1. 122).
kao per i g 0 n (sl. 119). Listovi ocvijeca Tucak, obIikom sliean Oasi, nalazi sc
mogu bili pojcdinacni, slobodni (pros to- u sredisnjem dijclu cvijeta. Prosireni, do-
laticno ocvijece) iIi medusobno srasli nji dio se lOve plodnicl\ a na nju se
(sulalicno ocvijeec). nastavlja produzeni i suzeni dio vrat koji
se zavrSava njuskom iii Zigom (s l. 118).
Ocvijeee je iii praviino iii nepravi- U unu lrasnjosli plodnicc obicno je smjeS-
In o. Kod praviinog ocvijeea moZe sc
provuCi vcliki broj ravnina i uvijck se do-
biju sirnclricni dijclovi (sl. 119.1). Kod ne-
pravilnog ocvijcea cvijet se mozc podijeliti
na sirnelricnc dijclovc sarno jcdnom ravni 1
sirnelrije (sl. 119.2) iIi se ne moze uOpCc
podijcIili na jednake dijelove.
1
Cvjetni dijelovi koji neposredno uee- 2
2
stvuju u razmnozavanju su p r as n i c i i

~ "'
t u c ak. PraSnici predstavljaju muski dio I
cvijela, a tueak zenski dio. PraSnici se " ': ' 11
saslojc od prasnice i prasnicke niti
(sl. 120). U praSnici se naIaze cetiri pe-
ludnice u kojirna putem mejoze nastaju
peludna ili polenova zma Stijenka pclu- SI. 120. PraSniJc: vanj ski izgled 1.,
dnib zma je slojevila i njen povrsinski unutamji izgled nezrele praSnice II., izgled
izgJed je svojstvcn pojedinim vrslarna zreJe praSnice m.
skrivenosjemenjaca (sl. 121). Na poleno- 1. prasnica, 2. praSniCka nit, 3. peJudnica
vom zmu moze sc uoeili jedna iIi vise po- {poleno vnical, 4 . provodna zila

124
S1. 121. Polcnova (pcludna) zma dvije razlicite biljke:
lijevo rnetvica (Mentha ), desno kupus (Brassica)
Posmalra no pod jakim uveeanjem mikroskopa

leno vise 5jemellih zamclaka. Sjemclli


zamclak (51. 123) obavijcn jc s dva
inl egu mcnta koj i sc u gomjcm dijelu
nc dod iruju. i to mjcsto sc zovc
m i k r 0 p i I a U sjcmcnom ziUllclku nalazi
se cmbrionska vrcca naslaJ a putcm mcjoze.
Iz cmbrionske vrcce razv ij a sc zcnski ga-
2
mctofil koji sc sasloji najceScc same od
osam slanica medu kojima j e jcdna poln a
zenska stanica, ~. jajna stani ca

• II
III

" "

SI. 122. Razvicc muSlcog gamcloflla :


1. peludno zrno s vcgelalivnom I i
gen cralivnom jezgrom n, 2. gencra li vna SI. 123. Raz vijeni zenski gamclofil u
jczgra se poeinje dijelili, 3. proklijalo sjemenom zametku: 1. mikropila ,
peludno zmo u pcludnu rnj d nic u 2. inlegumcnli, 3. jajna slanica,
(cijcvcicu), 4. u peludnoj mj csinici dvije 4. sckundarna jczgra cmbrionske vreec,
spcrmalnc slanicc III 5. cmbrionska vreca

125
S l. 124 . l'o lozaj plodnicc (gornji
rcd ): I . nadrasla . 2 . POdr<L, I;1
Gradnja ploJni ce '''I po precno m
prcsjcku (clonji reJ ): I . oJ j ed nog
plodn og li st... 2. ad lri p lodn" li sta,
bcz prcgrada - jcdnogradna, 3. od
pet slo vnih li sto va - pClograd na.
4 . oJ elva pl od na li slil - dvog rddna

Posmalranje plodniee u odnosu na dni . Kod onih pak koj c su na visoJ evo-
cvjctiste odreduj e njen poloZaj koj i je luti vnoj razilli. cvjelni dij elov i su sras li
nadrastao iii podrastao (sl. 124). Plo- mcdusobno, naJ azc sc u manj em broju, a
dnica je gradena od jednog iii vise plodnih sami cvjetovi su manjih dimenzij a. Me-
listova koji su medusobno srasli iii svaki d utim , oni naJccsce ni su pojcdinacni ne-
od njih za sebc izgraduje po jedan tucak. go se j av lJ3ju u vecim iii manjirn skupi-
Ako su plodni lisrovi Sf<L, li na poprcenom nmna. tj. cvalima kilO SIO su: grozd.
presjeku plodnice. uoeava sc jcdlla iii viSe klip, k las , slil i ur. (s l 126)
pregrada, pa jc plodnica Jednogradna, dvo-
Prije ncgo sto u cv ijctu doUe do
gradlla iii visegradna (s l. 124).
oplodenj a, peludllCl zrna lreba da sli gn u
Grada cvijcta se moze predstaviti. na njusku luCk a, tj. cv ij et treba da bude
cv j ctnim dijagramom (sl. 125). oprascn (sl. 127). Uspj eS no opra,siv anje,
Osim toga. ona se m oze prikazati izmedu ostaJog. omog ucava osebujno
cvjetnom formulom koja se sastoji gradena povrsina nju ske u vidu izraStaja
od slovnih i drugih znakovil. Naprimj er. iz.med u kOJih se uklj cstc pclud na zma.
cvjctn a formula koja pokazuje grauu Prenosenjc peludnih Hna na njusku
cvijeta biljaka iz porod ice os troli sta
izgl eda ovako:
1-..
* . .j. K(S) ((( 5) AS) G(l)

a znaccnje sim bola je sliJ edecc. S im etrij a


cvijeta j e pravilna (*) ili nepravilna (J.)
K - caska, C - vjencic, A - praSnici
(andrecej) , G - tucak (gincccj). Brojevi-
rna j e obilj ez.en broj pojedinih cvjetnih
dij elova, zagradc pokazuju da su cvjetn i
dijelovi srasli, a znak 2 pokazuje da je
plodnica gradena od dva plodna !ista, i
da je po poloZaju nadrasla. Najzad, ta-
Ckice ukazuju da se plodnica raspada na
cetiri dijela. Sl. 125. Cvijet i njegov dijagram
L stabljika, 2. pricvjclni list, 3. caska.
Kod primitivnijih skrivcnosjemenjaca 4. vjencic. 5. prasnik. 6. tucak s presjekom
cvjetovi su veliki, pojcdinacni i s velikim plod nice, 7 . list u cijem pazubu se
brojem dijelova koji su najccsce slobo- nalazi c vijel

126
os tvaruj e sc putcm vj Clra, z ivo lillj a (illsc-
kata, plica i dr. ), rj cdc putcm voclc.
C vj ctovi koji sc oprasuju putem vj ctra
neuglcdlli su, ali s tvaraju vc likc ko li cillc
pcluda. Cvj clov i koj e opraS uju Zivo lilljc
nap adn o su oboj clli , miri sav i, iz z lijczda
nektarni ca lucc sok, a i svojim ob llkom
su prilagodclli na nj ih ov posjel (s l. 128).
Nakon s to j e cv ij ct o p ra..~ en , s lijcdi
oplodnja. Proccs op lodnjc k od skli veno-
sjcmenj aca j c oscbujan , je r se vrs l
d vo jn a o pl o dnj a (sl. 127). Kada pe-
ludno zm o dode na nju sku , one razvij a
rnjesinicu i prolazi kroz vrat tuCka noseCi
sa sobom dvij e spcnnalne s tan ice i dola-

4 zi do mikropi le sj cme nog zarnelka. ledn a


sperm alna stanica spaj a se s j ajnom sla-
nicom, a s dru ge stran e s takoz vanom
sckundamom jezgrom cmbrionskc vreec,

7
~ 8
tc se tako istov rcmc ll o odi graju dvijc
oplodllj e. Rezu lt at prvc oplodnj e jc zigo L
iz koj eg cc se razviti kli ca.. a rczultat
druge jc slani ca iz koje ee se raz viti hra-
51. 126. Cva ti: I. k1as, 2. grozd, nljivo tkivo za ishranu kli ce .
3. jednostrani grozd, 4. k1ip, 5. jednostavni
stit., 6. sastav ljeni ili sloze ni stit,
7. racvasta cvat, 8. glavica

2 - -1--1
3_ _ ~

'Y-"-+H+-t- 7
---"-,1fH-f- 8 :;
, : .j

:~
'I
".,;b

~"
51. 127. 0praSivanje: I. nju ska,
2. polenova mj esnica, 3. spermalne stanice,
4. embrionska vreeica, 5. polenovo uno, 51. 128. Cvijct je svojim oblikom
6. vrat, 7. jaj na sta nica, 8. sekundarna prilagoden da moze doci do oprasivanja
jezgra embrionskc vreee, 9. plodnica pomocu odredenih zivotinja

127
2 1 Po~to sc od igrala dvojna oplodnja u
sjemcnom zamclku. ad njcgovih zidova
4
(intcgumcnata). naslal CC sjcmcnjaca koja
zajcdno k li coll1 i hranljivim lkivoll1
I izgradujc sjcme nku (~ l. 129) . Kli ca ima

~'
jcdan iii dva li s ta (s upkc = kotilcdonc).
Poslij c kraccg iii du zeg mjrova nj i~ uko-
1 . ; like sjcmenka d olle u pogodnll s rcdinu,
doci CC do klijanja. Svc pOlrcbn c hranlji -

;1
II
5 vc lvari za razvicc kli cc 1I !lOV U mladll
biljku ona kori Sli il. hranljivog lkiva u
4 ' ;, .\ sjemcnci kojc joj jc majka biljka priprc-
5
I mil a. Kada sc razviju zclcn i li slovi, mla-
\ IV
III da bilj c ica pUlern proccsa [olosinleze u
stanju je da se samos talno ishranjujc.
S1. 129. Sjemenka i klijanjc kod nClllusa Cjciokupan lok razvica skrivcn osjcmenja-
(Ricinus conulllmis):
Ca prikazan j c s hemalSki na s l. [30.
I sjemcnka izvana. II. 111 sjemenka u
presjcku. IV klica Sjcmcnka kod izvjcs nih skrivcnosjc-
1. sjemc njaca. 2. endosperm, 3. kl ica sa mcnjaca sluzi i njih ovom rasprosliranju.
supkama. 4. hipokolil, 5. korijcnak Medulim, kod drugih lu ul ogu vrs i

SJ. 130. Ciklus raZVlca skrivenosjemenjaea: la-6a. razvICe polcnovog zrna, lb- 6b. razvice
sjemenog zametka i embrionske vTCee. 7. dvojna oplodnja. 8-10. razvice sjemcnke,
Ii. mlada proklijana biljka. 12. odrasla biljka (Po) polen, (Sa) sjemeni zametak, (Em)
maticna stanica cmbrionske vreee. (MS) stanice nastalc u mejozi koje kasnijc propadaju, a
<'elvrta ostaje kao (ESZ) stanica embrionske vrcee, (ES) embrionska vreea, s celiri stanice
nakon <'ega slijedi jos jedna dioba i nastaje osam stanica. (SY) sinergide, (Ei) jajna
stanica. (SE) sckundamc jezgrc cmbrionske vrcee. (An) anlipode. (SK) spcrmalne stanicc.
(Na) hranljivo lkivo, (Ke) klica

128
pl od Plod j edino s(varaju skrivenosje-
menj ace. O n nastaje posto j e izv rsena
oplodnj a u cv ij e tu, a obrazuj e se od
plodnih Iistova. od nosno plod lli ce. Pone-
kad u nj egovoj izgrad nji ucestvuj u i dru-
gi dijclovi cvijeta n pr. caSka cvj etiste.
U cvij etu nastaje toliko plodova koliko j e
u nj emu bilo plodnica. Postoj e razlicit e
vrste plodova i raz licita podjela plodova.
Podj cla napravlj ena n 3 osnov u grade
usploda izgleda ovako:
2
J. suhi p /odovi (usplode je tlUlko i
nij e mesnato), gdje spadaj u maJ1Una (gra-
sak), tobolac (mak), mjesak (kukurijek) SI. 131. Subi plodovi:
orab (I ij eska) itd. Oni se, dalje, dijele na pucavci: 1. mjeSak. 2. mahu ll a.
pucavce i nepucavce (sl. 131). 3. komuska, 4. tobolac (callura);
nepucavci: 5. orah. 6. kaJavae
2. socni p/odovi (usplode j e debclo.
mesnato i soeno) i tu spadaju: boba (pa-
radajz), kostunica (lrciinja), jezgricasti
plod Uabuka) itd. (sl. 132)
Plodovi su svoj om grad om pri lagode-
ni na razli cite nacine rasproslranjenja.
Tako, plod javora ima krilca i raznosi se
vjelrom, plod ciCka ima kukice kojim se
prihvaca za krzno zivotinja putem koj ih
se raznosi. Mesnate plodove zivotinje je-
du, ali se sjemenke u njihovim organima
za varenje ne probavljaju te izmetom bu-
du prenesene na neka druga mjesta. Zna-
caj nu ulogu u rasprostiranju biljaka ima
i covjek. Mnoge korovske biljke prenesc-
ne su zajedno sa zitom iIi stocnom hra-
nom , s jednog kontinenta na drugi. Co- SI. 132. Soeni (mesnati) p lodovi:
vj ek takoder doprinosi rasprostiranju kul- 1. boba, 2.3. koslu nica. 4. jczgricas li plod.
tivirallih bi ljaka (vocke. povrtne biljke. S. skupna boba
ukrasne, ljckovite).

129
- Podjela skrivenosjemenjaea:
jedno:mpnice i dvosuprTice.
DVDSupnice (MagllO/iaUle iii Dic(){vleriollae)'
opCe karakJenslike.
Podjcla
Porodice: ruze, lIIa/=rke, /..Tsra.;;ice,
skrivcnosjcmcnjaea [JOIlloCnice i g lavoetke.
}edn(lsLlpnice ([JliaJae iii MOllocorrledol/oe).
opCe karakJerislike.
Porodice: ljiljarTi i trave.

Brojna ob iljeZja cv ijeta, cvati. ploda sih vrhova. DakJe, one s u prilagodcne na
a rnanjc drugih organa skrivcnosjemenja- razlicite uvjete ziVOla, ali ih je vccina
ca (Mag no liophytirw) koristi se u njiho- vezana za kopnenu sredin u, a sarno ma-
voj sistematici. Oko 220 000 vrsta svr- nji broj za vodcnu . Drvenaste dvosupnice
stano je u 10000 rodova i preko 300 izgraduju razne sume i t.ako svojom akti-
porodica. Medutirn, u ovom pododjeljku vnoscu obogacuj u atmosferu kisikom.
postoje sarno dva razreda: Sumc islO tako ulj ec u na kIirnu od rede-
nog podrucp. Drvnu masu ovi h biljaka
1. Dvosupnice (Ma gnoliarae = Dico-
tyledoneae)
2. Jednosupnicc (Liliara e = Monoco-
DYOSUPNICE JEDNOSUPNICE
tyledoneae)
G 51' 1 GIN EC EJ GJ
Iz naziva razreda zakljucuje se da jc
podjela napravljena s obzirom na braj
A 51' 1 ANDRECEJ A2x3
kIicnih !istova iii supki (kotiIedona). Me-
dutirn, ove biljkc se razlikuju 1 po TllZU
drug ih svojstava (sl. 133) C 5(t. )
P 2 x3
OCYJECE
Dvosupnicc K 51' 1
(Magnoiitae iii Dicotyledonae)
ANATO~SKA
GRADA
D vos upnice im aju dvijc supke koje su STABLJIKE
pos tran ce smjeStene na klici. Glavni ko-
rij en je dobro razvij en. Provodni snop ici
su na popreenom presjeku rasporcdeni u nervoluro
krugu, a otvorenog su tipa. tj. imaju lislo
karnbij i, zahvaJjujuCi tome, stablj ika i SUPKA I
korijen debljaju u sirinu. Nerva tura Iista
je rnrdasta, a lis tovi na stabljici su naj-
ccsce rasporedeni zavoj ito. Cvjetovi se
sastoje od petoClan ili, a rj ede od cetvero- ANATO ~SKA
GRADA
clanib prSljena Medu dvosupniearna 1ma KORIJENA
zeljastib i drven as tih biljaka.

Dikotiledone biljke rasprostranjene su


svuda na Zemlji, u svirn klirnatskim po- S1. 133 . Razlike izmedu dv osupnica
j asev una , od podnozj a planina do najv i- jedllo5upnica

130
covjek izdaSno korisli. Mnoge vrste dve- nj c. visnjc. kajsijc. brcskvc, badcma. Svc
supni ca covjek korisli u ishrani i bo Ije- navcdcnc vrs tc pripadaju istom rodu 1'1'/1-
kovite biJjke. Od mnogih divljerastucih nus (51. 135).
vrsta covjek je dobio kultivirane koje ko-
ri sti kao vocke. povrtne. Ij ekov ite iii
ukrasne biljke.
Sistemalicari su nekad d\'osupni ee di-
jelil i na osno\'u graue \'j cnCica na Cho-
ripewlae (Iatice Sli slobod ne) i SYlIlpela-
la c (Iati cc su sras lcl . Upo7. nat ce ma ne-
koliko porodica iL objc ave g ru pe.
Porodica Rosaceae (ruze). Porodica
obuhvaca oko 12000 vrs ta koje su ra-
sprostranjene na Sjevcm oj pol ulopli . To
su drvenaste iii zclj aste biljkc. jcdnogo-
disnje iii vikgodisnje. Cvjetovi su prav i-
Inc sirneLrijc, dvopolni. petoclani. sa slo-
bodnirn lislicima ocv ij eca i mnogo pra-
snika. Polozaj plodnice je razlicit i Slva- 2
raju sc raz!iCiti plodovi. tc sc porodiea
dijeJi n a ncko liko po tporadica:
I. Potporod ica Rosoideae (ruznjacc).
*KS CS Aoo Goo •
Iz plodnicc koja je gradena od veceg
broja plodnih listova nastaju plodovi zbi-
mi oraSeic, kao kod jagoda (s1. 134), i 3
zbima kostun iea (malina, kupina). Kod
ru ze (Rosa) oraSciCi su u mesnatom evjc-
tistu (s ipurak).

I
'lit~
. t- 1 51. 135 . Rosaceae . lrcsllja
. . .':.'
"-\2 (I'lIl1WS {lviii/II)
I. u'l.duzni prcsjck cv ijci".

~II "
-- " ' ..
"
,
. 2. uzduzni [lrcsJck ploda kOSiun ice.
"" ,:. , .. .:
- . ~ 3. cvjclili dijag.ram

Sl. 134. Rosaceae. divlja jagoda (Fraga ria


3. Potporodiea Maloideae. UabucnjaCc),
vesca) : I uzduzni prcsjek cv ijeta. II
uzduzni presjck ploda. zbimi oraseic. *KS C5 Aoo G(5)
1. oraseic. 2. soeno cvjctistc
Plodniea je podras la, sras la s cvj eli -
stem, a grad en a je od pel nepotpuno sra-
2. Potporodica Prunoideae (kostunjace),
slili plodnih listova. Plod koji nastaje od
*KS C5 Aoo GI
ovakve plodnicc oznaeava se kao j abuka
Plod niea je gradena sarno od jcdnog iii jczgricasti plod. On se j avlj a kod j a-
pJ odn og !ista i od nje nastajc soetll plod bukc (sl. 136). kruske, dUllj e, oskoruse.
kostuni ea koji se j avlja kod: sljive. trd- Soeni di o nas taj e od odebljalog cvjetista.

131
Porodiea Fabaceae (= eopi IiOl/o rear).
mahunarkc iii Icpli mj acc,
K( 5) C5 II( 10) iii A(9)+ I G I
M ahun ars kc s U u rvcn<l" le ii i 7cij as lc
hi ljke s ncpraviln im cvj c l<) vim a koji su
po izg lcuu s li cll i Icpl iru , O pr; ,,;uj u sc po-
moeu insckn la. [m aju 10 pras lll k;. u cv i-
jClu i sv i su sras li iii ill jc 9 s ra s lo, a
ucsc li j c s loh,xl. ul. Plouni ca j c naun"l ,l.
gratlc n<1 uu jeuno,l! plou nog IiSI" i ud nj e
se razvija pl,xl ma hull a (, I. 137). Mahu -
nc, a naroc ilo sj cmcnke ov ih bilj aka su
bogate ~ krobom i hjclanccv inam a zbog
eega sluze kao hran a covj cku. To s u: gr-
all , grasa\; , soja, bob, s lanulak, ki kiriki i
dr. Kod kik irik ij a mallU nc sazrij cvaju pod
zcm lj om . Vrs lc nxluv a ujcle li n<l i luccrna
• Sll vazne za Is hran u zivot inja - kimnc
bi ljkc. a d unc nasli h b ilj aka vazan j c ba-
grcm kao mCl!. ln lls tl a hi Ij ka . Grn ) Ii lov i-
na j c cnde mi L' ILI hi ljka Hn <lIs ke, Bus tlc
i Herccg()\'inc I C rn e Gorc.
3 Poro dica lfrassicaceae ( = Cruciferae ),
krsta,~ i cc,
SI. 136. Rosacea~ , jabuka (Malus riolll e,cli ca) 'K-I C -I ,\:2+4 G(2)
I . uzduzni prcsjck cvij cl;) , 2. uzdu~ni
presjek ploda i'iji jc socni dio n,,-"ao ad To s u vcc itl () m j cdnogod istlj c iii vise-
c vjeti sta, godi stlj c I. ciFL"C hiijkc. Cl'jclovi su u
3. cvjclni dijagram gn..lLdu . caS\;;r jc ,xl -I l ap~l, " I'j cnc ic od
~ lal ice k()jc ' u lI llak rstlo pll lozC Il C. Pra-
Slll ka j e ~C' I ' -I d1l 7.1 I 2 hac:, (s l 138) .

8
000

4
c 5

SI 137. Fabaceae, grahorica (Vicia )


1. cvijct sa strane, 2, ra' tavljcni dijclov i vjenciea: A. zaslavi ca, B. krilca , C. ladica,
3, andrccej : devet prasnika sraslih i jcdan slobodan , 4. tweak : II. nju ska , B. vral ,
C. plod nica sa sjemenim 7..amccima, 5. dvije zrclc mahun e, 6. c vjel ni dij agram

132
Plodnica j e nadrasla, a od nj c se razvij a
plod komuSka (duzin a wa tno veca od s i-
rine) iii komusCica (duzin a pribli ma sUini ).
Porod ica krslaS ica j e vezana za Sj evemu
polul oplU , dolazi do Arkli ka, a iSlo tako do
naj visih pl ani nskih vrhova. Neke vrslc kr-
staS ica 7.a covj eka su vaZne bo j esli ve bi-
ljke. Od d ivlj eg l"Upusa (lJrassica olera-
cea) covjek j e h llivirao : g lavali kupus,
ke lj, prol"U lu, karfiol. Ovc b iljke sc koris te
kao povrcc. Rcpa i rotkv ica lakoder sc ko -
ris le u ishran i. Neke vrste sluze kao zaei-
nske (gorusica-za pravljenj e scnfa), hrcn i
dr., a neke kao Ij ekoviLe (rusomaea ill pa-
stirska Lorbica i dr.). Iz sjemena ulj anc rc-
pice dobiva sc jcstivo uljc.

Porodica Lamiaceae (=Labialae),


usnaticc, , ~t
t K(5}[C(5 } M] G(2) -i7--'"
3 II
Usnatice s u po lugrmovi. lraj nice iii
j ed nogodisnje biljke koj e imaj u ce tvoro -
bridnu stabljiku i li slove na njoj n as pra-
mno poslavljene (s l. 139 ). Cvje lovi s u
nepravi ln i, vjencic kao i caSka su graden i
od medusobno s raslih lisl ica. Vj e ncic
irn a takozvanu g omju i donju usn u, a
Sl. 138 . B r assicaceae, rciull a (Ca r dalll ill e):
gr adom je prilagoden n a opraSivanje pu- l. cvijet, 2. lucak (gi ncccj ) i prasnici
(em insekata. CCl vorodijelna nad ras la (andrccejl, 3. plod ko muska s mnogo
plodni ca se kod dozrijevilllj a raspada n a sjcmcnki. 4. cvjcl ni dij agram
celiri .

~1
r
4
1,
-'
III I
Sl. 139. LaJlliaceae . mrlva kopriva (Lalll il/l11 lIIaw/a l um):
I dvousnali vjcnc ic. n Caska. III vcgetativ ni orga ni: I. nadzcmni dio slabljike. 2. podzcmna
stabljika, 3. vcrtikalni izdanak, 4 . advcnliv no korijcnjc; IV CVJClnt dlJ agram

13 3
Usnatiee u svojim organ im a irnaju k n polozaj . Iz nj c sc razvija plod iIi bo-
zlij czdc za izlucivanj c ctcricnih ulja. Ova ha iii tobolae (sl. 140). Biljke iz ove po-
ulja s u cesto Ijekovita za covj cka. tc me- rod iec raspolazu supstaneama i7. grupe
du Ij ckovitim biljkama ova porod iea bi- alkaloida kojc su 1.<1 covjcka cesto sko-
Ijaka prednj ac i. Mcdu njima sc nal aze: dlji vc, al i u odreucnim ko li c in ama i Ij c-
kadulj a. ruz.marin , majcina dusica. mctvi - kovitc. Mcdu pomoc ni ee spadaju najzna-
ea (nan a), dubacae, mravinac, lavanda i caj nij e povrtnc biljkc: krompi r. paradaj z,
dr. Nckc sc upotrcblj avaju kao zacin: bo- paprika. patlidzan. Yclcbi lj c je vrlo OLrO-
siljak, maiuran i dr. Vcc ina vrsta je ve - v na hiljka: nckol iko pojcdcnih boba mo-
zana za suha i topla stanista i osohito ih ze usmrtiti dijetc. 17. nj e sc dobiva aLrO-
ima mnogo na podlUcju Sredo{.cmlja. pin koji sc kori st i u oc noj medi c ini.
Otrovnc su takouer: bunika, tatula i du-
Porodica Solarwceae. pomocnic.e.
han. U pomocnicc spada i omiljena ukra-
*- .l- K(5) [C(5) A5] Om
sna bi ljka petunij a.
Pomoenicc su drvcnaste iii zclj aste
biljke s izmjenicnim listovima. U Evropu Porodica Asteraceae ( = Compositae),
su prenesene iz Amerikc. Cvjctni prslje- glavocikc. Ova porodiea ima oko 19000
novi su petoelani, a plodniea Ima zako- vrsta te prcdstavlja jednu od najbrojnijih

<C~r~\
~r
1\ '
' 1t
I
,
\ ' I'
\1'.. II
I

~s
7 {II /. ,(
l
,

i~

SI. 140. Solanaceae : I . velebilje (AtTopa bella-doIllUl ) dio izdanaka 5 cvjclov ima i
bobama. 2-4. bunika (Hyosciamus) c vjelni dijagram. cv ij cI i lobolac. 5-6. kuznjak
(Datura stramoniwn) cvjelni dijagram i bodljasli 1000 lac, 7-8. duhan (Nicotialla tabacu/II)
cvijel. mladi lobolei na uzdu znom i poprcc nom presjcku

134
;

I
8 9
\ L :

. :.
.'...~' .1 10

51. 141. Asteraceae - cijcvnJace: 1. cvjetni dijagram jcdnog cjevas tog cvijcta,
2. uzduini presjek glav ice kamilicc (Matricaria chamomilla ) s dvovrsnim cvjetovima,
3. uzdui ni prcsjek glavice CiCka (Lappa) sarno s cjevastim cvjctovima, 4. jedan jczicasti
cv ije~ 5. jedan cjcvas ti cv ij c~ 6. uzduzni presjek cjevas(og cvijeta,
7. andrcccj: prasnice sras lc u cijev, 8,9. plcxl roSka s kunadrom, 10. ros ka s kukicama,
I I. roska suncokreta (Helialltlllls)

u oJ..:viru dvosupnica. Neke vrs tc su dr- Medu glavoCi kam a irna vrs ta koj e co -
vcn as tc, a nekc zclj astc . Cvj etovi su u vjck kori sti u ishrani . To su: suncokret,
karaJ...'teri sticnoj cvati glavica. 5 obzirorn micoka, sa lat a i dr. Broj ne bi ljke su lje-
na gradu glav icc, porod ica se dij cli na kovite: kam ilica, stolisni k (ku nica), pe lin ,
dvij c po tporodice: podbjel, moravka i dr. Neke su poznate
kao ukrasnc: kadifi ca, nevcn. georgin a
1. ASleroideae (cjcvnjace) - u glavici idr. Vodopij a je poznata kao Ij ekovita bi-
su svi cvjetov i cjevasti kao kod c iCk a iii Ijka, al i se takoder kori sti kao zan1jena
su u sredisnjern dijelu cje vasti , a na obo- za kafu (c iko rija).
du glavice jezicasti kao kod kamili cc
(s l. 141 ).

2. Cicho roideae Uez icnjacc) - u gla-


vici su svi cvjetov i jezicas ti kao kod rn a-
slaCka (sl. 142) . Biljke iz ovc po tporodi -
cc lu cc mlijeeni sok .

Cvijet glavoc ika im a niz osobenosti:


praSni ci su sras li u cij ev. caSk a je preo-
braZen a cesto u dlaCi ce (kun adra) koj a
preuz ima ulogu rasprostiranj a p lodova
(roska ili abenij a) putern vje lra. Roska se 51. 142. ASleraceae- jezicnjacc, maslacak
takoder prenos i putem zivotinja, al i tada (Taraxacum officinale)
posjedujc kukicc kojirn a sc prih vaca za 1. izgled biljke, 2. jezieast cvijet
njihovo krzno. (Pa) kunadra , 3. plod roska s ku nadrom

135
Jcdnosupnicc sa pcri gonsk im ocv lJ eccm c iji SU li sLic i
(liliaJae iii Monocoty ledona e ) naj ccScc s lobodni . Plod j e tobolac iIi bo-
ba (s l. 143). U ov u po rodic u spad aju j c-
Jcdnosupnicc uz kJieu imaju samo je-
stive b iljke: ellli i bijeli luk. o Lrovna bi-
dnu supku . Glavni korijen ra110 iscezne i
Ijka mrazovae koja se ko ris ti i kao Ij e-
zamj cnjuj e ga bogato razgranj cno advenli-
kov it a (koUli e in iz nj e za lij ccenj e tum o-
vno korijcnj c. Provodnc zilc u stablji ei su
raj, kao i UKras nc vrslc Iji ljana i tulipa-
ncpravilno razb30canc i u nj illl:l nCllla k3o-
na.
Illbij a. te ove bilj ke ne Illogu ra~ Li u de-
bljinu. Cvjc tovi se sa~toj c oel lroclanih pr- Poro di ca l'o(lceae (=(; rwn ineae),
sljcnova a ocvij cce jc pcrigonsku. tj . nijc trave. Poroeli ca trava ima o ko 8 000 vr-
razluceno na ca~ku i vjcni' ic (51. 143). sta. To su zc lj as le traj ni cc s clankovitirn
i s uplj illl s tablj ik ama i Iis tovima poreda-
Smalra sc da jcdnosupniec vode pori-
nim u d va rcda. Lis t im a rukavae koji
jcklo od dvos upnica i samosta.lno i para-
obavija stabljiku i plojku koja se odvaja
!clno su se s njillla razvijale u toku vrc-
od stab lji kc. Izm cd u li s ta i stab ljike je
mella. Vecina jednosupniea su kopnene
jczicak (sl. 144). Neug ledni evj etov i su
biljkc. ali ima i oni h koje su se pri lago-
skupljeni u klas ice od po lri ev ijeta. a
dilc na vodenu srcdinll. Jedna od vode-
ov i opet u vecc k lasove iIi me Ll iec
nill biljaka je lljcdn o naj)llrulja biljka
(51. 145). Opra.~ i vallj c sc vrsi pomocu
CYjetnica IVoljJia arrhi:a (duga najvise
vje lra. Plod jc pscno bogat skrobom .
1.5 mm) iz porodice Le/I/naceae gdje t3.-
koder spada "odena leC<! (l-RllInlJ). Jedno- U lrave spadaju zil,lriee kojc predsta-
supniee su vrlo raSirenc na Zcmlji, a to vljaju osnov llu ilranu covjeka. NajvaZnij e
se osobito ispo ljava kod trava kojc na~e ­ zi tarice (s l. 145 ) su od div ljih vrsta na-
ljavaju prOSlrrulC stcpc i savrulC. Upoznat stale u nckoliko krajcva sv ijeta. U pre-
Cemo se s dvjcma porodieama IZ ovog dnjoj Aziji i Sredozem lj u naslalc su pse-
razrcda. niciI- jei'am, raz i lOb. Kultu ra OV ill zita-
rica jc zapoccla jos prije 9 000 god in a.
Porodica Liliaceae, Ijiljrul i
Jz jugoistocnc Azije potice ri ZiI- a iz Azi-
* P 3+3 A3+3 G(}) je i Afnkc prosll. Na .un erii"kolll ko nti-
Lj ilj ani Sll zeljastc hiljkc trajnicc s nentu jos priV 6000 godina prijc n.e.
podzcmn im i7.dankom luk ovicom iii po- kultiviran jc kukuru7.. Nc manji znacaj
dankom. a rjeclc go moljom . Cvjctovi su trave im aju u isllJ'a ni z ivotinja kao sto

II
'"
SI. 143 . Li[iaceae, lulipan (TII[ipa) :
1. u7.d ufui prcsjek cv ijc~ IT . lobolac od lri plod na lisla 2 i mnogo sjemenki I,
III. lukov ica. nadzemn a slabljika 3. socni li stovi lukovice 4, IV . cvjclni dijagram

136
SI. 144 . Poaceae,
raz (Seca lc):
I. klas s ot vorena d vn
cvijcla, 2. klasic.
3. klasic s dva cvij cta,
4. pojcdinaean cv ij cl,
5. prasnici i lucak,
6. dijagram klasica,
7. cvjelni dijagram,
8. uzduzni prcsjek via Ii,
7 A. pljcva, B. obuvenac,
C. kosu ljica, D. lodikula,
E. osje, F. njuska,
G. plod nica, H. praSnica,
1. stabljika, J. plojka,
K. rukavac, L. Clanak,
M. zona mcristema,
N . jczicak
8
4 5

SI. 145. Nckoliko vrsta


kultiviran ih trava - zilarica
1. raZ, 2. psenica, 3. jcCam,
4. zob
A. rukavac, B. jezicak,
C. plojka

su: repal<, mirisavka, rdobrada, vlasnjaca, ski rast (do 30 m). Koristi se kao grade-
paho vka, livadni krestac i dr. (s l. 146). U vni materijal . Tu zivi i seeem a trska iz
tropima zivi barnbus koj i pos tiZc g igant- cije se stabljike dobiva secer. .

137
1 2 3 5 6

SI. 146. Divljcrastuce trave


od koj ih Je vcCina dobro
kr mno bilje
I. ovsemca. 2. livadn i
krcstae. 3. vlas njaca.
4. rcpak. 5. vlas ulja.
6. ovsik. 7. miri savb,
8. tresiiea, 9. rdobrada.
10. d ivlji jeCam.
II. zubaea. 12. Ij ilj
7 8 9 10 12 13 ulrinac. 13. busika

Koje su osnovne razlike u gradi evijeta golosjemenjaea


skri venosJem enjaca"

Kakav pol07.aj moZe imati plodn iea u od nos u na cvjetis te')

Cime je predstavljen mu ski. a Cime Zenski gametofil kod


skrivenosjemenjaca"

Sta su spermalne stan iec i koja je razlika izmcdu njib i spe rm atozoida"

Zbog cega se kod skrive nosjeme nj aca op lod nja oznacava kao dvoj na"

Kada je cvijet skrivenosjcmenjaca orraScn i pUl cm cega se to os tvaruj e"

Kako nastaje plod i kakva je njegova uloga?

Pres ijeei neki plod (npc plod sljive iii j abuke). Navedi nJegove dije love
i pokusaj obj as ni ti njibov nastanak .

Pred stavi e vjetn om formulom gradu evijeta mabunarki i o bjasni zn acenJe


pojedinih simbola.

Preds tavi evjetnom formulom gradu cv ijeta Ijiljana. Uporedi je s


evjetnom formulom mahunarki. Utvrdi slicnos ti i razlike.

Na os novu cega moZes razlikovati jednosupnice od dvosupniea?

Kakav ZllaCaj imaju skrivenosjemenjace 7.3 prirodu. a posebno za


covjeka?

138
Specijicnost orga/Zizacije
jednocelijskih Zivotinja
Grada i funkcija stanicnih organ ela
NaC!n Zivota proto zoa
· Prazivotinje
Ra zmnozavanje i
- Protozoa rasprostranjenje protozoa
Raznovrsnost protozoa
Protozoe kao
uzrocnici zaraznih bolesti

PraZivotinje su naj S10liJe, jcdnoCelijske praZ.ivotinja nerna, dalde, nikaJ...'vib tkiva


Zivotinje, veeinom nevidljive golim okom. ni organa i sastoji se sarno od neznatnog
1alm im je celij a znatno sloz.enija nego kod dijela protoplazrnc sa jednim iii viSe JC-
viSeeelijskih organizama, njihova ~elesna or- clara. U unutraSnjosti ovih prirnitivnih or-
ganizacij a je relati vno jcdnos(,wna Tijelo ganizama, tj. u njihoyoj protoplazmi. vr-
Se se svi DYODli procesi kao u tijelirna
viSih Zivotil~a: varenje mane. disanje,
izbacivanje nesvarcnill IVari, reagiranje na
vanjske draZi. kretanje itd. Za obavljanje
ovih funkcija sluze narocito cliferencirani
dijdovi protoplazrne. koji se nazlvaju or-
ganele; one odgovaraj u organima visih
organizarna Kod rnnogih protozoa proto-
plazma je gola i nezaSticena, pa irn je
zbog toga oblik promjenljiv. Nasuprot to-
me, kod vecine je povrSina tijda zaStiee-
na tankorn opnom. koja se naziva peiikll-
la. a koja nastaje kao proizvod lucenja pro-
toplazme; taJ...'Ve praZivotinje irnaju stalan
oblik.
Kod protozoa. Cije protoplazrnaticno
tijelo nije zaSticeno povrsinskorn opnorn.
kao sto je slucaj kod ameba, uzirnallje
brane i izbacivanje nesvarenili sas tojaka
vrsi se citavorn povrSinom tijela. Medu-
tim, kod onili Cije je tijelo zaSticeno op-
SL.147. Opei plan grade prazivotinja. nom. za uzirnanje mane sluzi poseban
trepljaSi (papu cice): I. pelikula, oIVor, koji odgovara ustirna viseeelijskih
2. kontral..'tilna vakuola, 3. treplje (cilije).
organizarna, a naziva se celijska usta (ci-
4. hranidbena vakuola. 5. makron ukJeu s.
6. mikronukleus. 7. "usnc" podrucje. £OstOIll) dok se nesvareni sastojci izbacu-
8. citostom (celijska USia). 9. cc]jjsko ju kroz ci£Opig. Kod veeine praZivotinja,
Mrijelo. 10. citopig. u unutraSnjosti protoplazme se povrerne-

139
1

SL.1 48. Karaktcri sti cni obli ci glav nih skupina prazivolinja: I. ameba,
2. bicari, 3. sporozoc, 4. trcplja~i .

no obrazuju mj ehuricas te tvorevin e ispu- Uednostrukim i visestruk im) dijelj cnjcm


nj ene teenoscu koj a sadrZi raz li e ite fer- zivo tinj c iii puplj cnj em (0 eemu j e bil o
m ente (enzim c). O va pros irenj a sc nazi- viSe govora u pre lh octnoll1 pog lav lju).
vaju vakuole i u njirna se vrS i varenj c
Protozoe zive u slatkim vod ama i
hrane (hranlj ive vakuole). Kod praZivoti-
morn , a susrec u se i na vlainim mjesti -
nj a postoje i ekskrceione organe le kon-
rn a razlieite prirode. Mnoge vrSle parazi-
tralaillle vakuole, cijim se naizmj enieni m
ti raju na vi seee Lijskim orga.nizmima, a
skupljanj cm i sirenj em iz organ izma
kod visib zivo tinj a i eovj eka neke od
izbacuj u suvisne materij e.
nji h nerij etko izazivaju teS ke zarazne bo-
NajveCi broj protozoa su heterotrofnc les ti. Kod eovjeka. to su, naprirnj er, rna-
zivotinje, sto znaei da se hranc orga- larija. srdobolja. bo lest spavanj a itd.
nskim supstancama stranog poti jekla (si -
Organi zacioni tip prazivo linj a obuhva-
tni m ikroorgani zmi: baklerijc, jcdnoceli-
ta oko 40 000 vrs lu, koj e su po nekim
j ske algc i pro tozoe itd.) iii produkti ra-
karakteri slikama, a posebn o po nac inu
spadanja zivih bica. Najprim ilivn iji oblic i
kretanj a. grup isane u celiri velike skupi-
ov ih organizama. medutim, su autotrofi ,
ne (klase): alllebe iii korj e noilci (Sarcodi-
jer, slieno bilj kama, imaj u sposobnost d a
na), bieari (Flage Uata) , I rep ljasi (Ciliata)
iz ncorganskih materij a (pu tem fotosinte-
i trusnjaci (truskovci) iii sporo~oe (Spo-
zc) s tvaraju organske tvari. Prai ivolinjc
rozoa). Merlu korj enoScim a su najpo-
se krecu pomocu raznovrsnih protopl a-
znatije prave am ebe, krednj aei, radio larije
zmatienib iZraStaja. koj i se nalaze na po-
(zrak a.s i) i hcliozoe ("s un aSea"), a medu
vrs ini rij cla, kao sto su : Jreplje (cilij e), bi-
biearima: tripanozome (vrtuU ci), dinof1a-
eevi (!1ageic) te "/afJJe rlOZice" (parapodi-
gclall i d.r. Tip iclli predstav llici lI·eplja.sa
je). Vceinom su solita me (usamljenc) vrste,
(trcpetlj ikaSa) su papuc iee, kolpidijumi,
al i JXIstoj i mnogo i Iwlonija/n ih oblika
stenlori (tru b ice), vorticelc (zvoncici) , sr-
Prazivo tinjc sc razmnozavaj u po lnim i dobo ljni lreplj aS itd.. a kod sporozoa:
bes polnim putem . Bcspo lni nac in ra- gregarin e (gorniLi ce), kokcidij a (s titarci),
zmn ozavanj a sc naj ecSce odvija pros tim hemosporodije (krvo lI'uskovci) i dr.

Koj a jc osnovn a karaktcri stika tj eles nc organzacijc pro tozoa·)


Kakvc su grada i funkcija pojedinih organ cIa?
Kaleo se razmnoZavaj u protozoc?
Koje su os no vne sistematske grupe protozoa?
Kojc zarame bolesti mogu bili izazvane protozoama?

140
Tjelesna organizacija 1
JlIn kcija sundera
Spuzve (sunderi) Razm.J1ozavanje i
- Spongia rasprostranjenje sLlndera
(Porifera) Klasifika cija i ekol1 ol/lski
z.nacaj sunde/'{{

Spu zvc su najprimiti vnij c viSeeeJijske lijc itd. Voda. zajed no sa o tpadn im m a-
zivotinj e. To sc oglcda u tome sto im ec- tcrijalo m, izbacujc se kr07. vcliki o tvor
lijski clementi nc obrazuju nikakvc o rga- koji se nal azi na gomj oj strani tij ela.
ne ni tkiva. Tijclo sundcra sc sastoji od
dva eelij ska sloj a: spo lj aSnjcg eklodennn Su nderi posjeduju skelet koji se kod
i unu lrasnj cg endodenna . l zmedu njih veeine vrsta sastoji od malih elemenata
nalaz i se j ed na pih tij asta m asa - mezo- razlic itog oblika. Kod nekih sc skelet sa-
gleja. Odras lc spuzvc zive pretd no u stoj i od organ skog m aterijala - spongina .
kolo nijam a, vczan c za podlog u i na prvi Veli Ci na spuzvi varira od nekoliko mil i-
poglcd ne po kazuju nikakvc osohine zi- mctara do 1.5 mctar.
votinja. Vanjsk i tjelcsni zid je izbuScn
Sunderi se razmnoz.avaju bespolno -
mn ogobrojnim rupicam a iii poram a. Kroz
pupljenjem i poinD - stvaranj em polniJl ec-
njih ul azi vada, koja mnogobroj nim ka-
lija Gaja i spermatozoidi). Odhl.'1lju se po-
nali eim a unosi kisik i hranlj ive m aterije .
sebno izraz.enom sposobnoseu regeneracij e.
U unutra.~njosti ovib kanal ica nalaze se
specijal nc eclijc sll3.lxIjcvenc bicevi..ma. U Spuzve su pretez.no m orske zivotinj e;
mcdusloju - mczogicji - nalaze se r azli- u slatkim vodama z ivi sarno nekoliko vr-
citi celijski c1cmenti: ccl ijc koje obrazuj u sta. U morima su siroko raspros lranj e ne
skcl c l, po krctnc amcboidne ee l ij c (kojc poecvsi od pri oba ln og podru cj a pa do
im aJu ul ogu u vMenju hrancl . po ln e ee- najvcci h dubina. Do danas ill j e opisano
oko 5 000 vrsta .

Klasiflkacija sundcra izvedena je pre-


rna sastav u i gradi skeleta. Na osnovu
3 toga razvrs tani su u tri vece skupine
(klase): krc c njacki s und e ri (Calca rea),
stak l ast i s und c ri (H exaCi inellida) i s i-
likatni iii rOZas ti s u nde ri (Demospo-
ngia).

KreenjaCke sundere odlikuje prisustvo


skeleta od kalcijum karbonata. Ovoj gru-
pi pripadaju naj primitivniji oblici, malih
SL.1 49. Opei plan grade sundera : 1. dimenzija. koji iskljucivo zive u moru .
osk"ulum, 2. unutraSnja supljina. Tijclo stak lastiJl sundera prozeto je sili-
3. spoljasnje pore , 4. un utrasnje pore, katnim iglicarna, koje lice na tanke sta-
S. cktodcnn , 6. endodcnn. klene niti i cesto formiraju j edinstvenu

14 1
SL. 150. Karakteristicni oblici sundera.

resetku. Zive u morima Demospongije Sunderi se odvajkada sakupljaju i ko-


imaju skelet od silicijum-dioksida ili spo- riste za kupanje i Ciscenje predmeta. Ko-
ngina; kod nekih vrsta kombinovane su mercijalne vrste sundera naroCito su bro-
obje vrste materijala Ovo su kolonijalni jne u priobalnirn podrucjima tropskih i
oblici i pretezno zive u moru. suptropskih mora.

Kakve su tjelesna organizacija i . funkcija pojedinacnih "organa" sundera?


Kako se razrnnoZavaju sunderi?
Kako se klasificiraju i kakav je ekonomski znacaj sundera?

142
Osnovne odlike tjelesne
organizacije dupljara
Dupljari - Ravnnozavanje i
Coelenterata naCin Zivota dupljara
Klasifikacija dupljara

Dupljari obuhvataju mnogobrojne i 10 slabo razvijen. UnutraSojost tijela ovih


VIlo raznovrsne oblike koji gotovo isklju- zivotinja je u obliku jednostavne iii ra-
Civo pripadaju morskoj fauni. OpCa kara- zgranate duplje koja se naziva pracrijevo
k.'teristika dupljara je da svi imaju zraka- (celenteron). Primamo funkcionira kao
stu simetriju. Njibov tjelesni zid sasta- organ za varenje hrane i raznosenje hra-
vljen je od dva sloja, od kojih spoljaSnji njivih materija po tijelu. Osim toga, u
(ektodenn) sacinjava kozni epitei i sadni ovu duplju se izbacuju nesvareni dijelovi
zame celije, a unulraSnji (endoderm) ima hrane. kao i ostali ekskretorni produkti.
ulogu organa za varenje. Izmedu njih se Veza duplje sa spoljaSnjom sredinom
nalazi srednji sloj (mezodenn) koji je vr- ostvaruje se sarno preko jednog olvora
koji sluzi za uzimanje hrane i za izbaci-
vanje nesvarenih tvari. Ovi primitivni or-
ganizmi se, takoder, odlikuju i time sto
u ektodermu imaju naroeite zame cahure
(knide) koje im sluze za loy i odbranu
od neprijateija. Po ovoj osobini dupljari
su dobili i svoje drugo ime - Cnidaria,
sto znaCi zamjace iii koprivnjace. Nervni
sistem dupljara je difuzno rasporeden po
cijelom tijeiu (poJipi) iii obrazuje nervne
vrpce (meduze).
Dupljari se javljaju u dva razliciita
oblika: kao polipi, pricvrSceni za podlo-
gu i kao 'slobodno pJivajuce meduze. U
zivotnom ciklusu mnogih dupljani ova
Si---7
dva oblika se smjenjuju. Razmnozavaju
!!1---8 se polnim i bespolnim putem. Bespolni
tI--- 9 naCin razmnozavanja je pupljenje, a polni
se odvija obrazovanjem polnih produkata.
Ovi vidovi razmnoZavanja se najcesCe
odvijaju naizmjenicno, sto znaci da je
kod dupljara prisutna smjena generacija.
SL.l51. OpCi plan grade dupljara. bidra:
1. pipak. 2. usia. 3. pup. 4. sjernenik. Organizacioni tip dupljara obuhvata
5. gastrovaskularna duplja. 6. jajnik. oko 9 000 vrsta koje preteZno zive u mo-
7. cktoderrn. 8. rnezog\eja. 9. endoderm. rima (narocito toplim). Razvrstane su u

143
SL.152. Karakteristicni o blici dupljara: l. bidra. 2. meduza. 3. kora lj i.

IIi vece skupine (kIase): hidroidni poJipi Ovoj grupi pripadaju najraznovrsniji obli-
i meduze (Hydrozoa), prave meduze ci, 6ja duzina varira od 2 em do 2m.
(Scyphozoa) i koralni polipi (Anthozoa).
Koralji su dupljari koji obubvataju
Hidrozoc, pored mnogobrojnih mor- prave koralje i morske sase ili aktinije;
skih predstavnika, obubvataju nekoliko iskljucivo zive u moTU i svojim izgledom
slatkovodnib vrsta polipa. Kod slatkovo- podsjeeaju na evijeee. Postoje iskljucivo
dnih vrsta postoje sarno polipi (meduze u obliku poJipa, koji u top lim morima
ne postoje), a kod morskib se smjenjuju grade ogromne kolonije. Neke vrste ko-
generacije polipa i meduza Brojne vrste ralja, osobito u tropskim morima, obra-
dupljara grade velike sesilne (sjedeee) iii zuju vel ike sprudove - atole.
plivajuce kolonije.
Ekonomski znacaJ dupljara je
Prave meduze imaju zivotni eiklus u neznatan. Od nekih vrsta, osobito erve-
kome preovladuje stadijum meduze. Siro- . nog koralja, izraduju se raznovrsni nakiti
ko su rasprostranjene u svim monma. i ukarsi.

Koje su osnovne odlike tjelesne grade dupljara?

Kako se razmnoZavaju i kakav je nacin Zivota dupljara?

Koje skupine zivotinja spadaju u dupljare?

144
Tjelesna organizacija
pljosnatih glista
Pljosnate
NaCin Zivota. rasprostranjenje I
gliste (crvi) klasijikacija pljosnatih glista
Plathelmintes Parazitski naCin zivota
pljosnatih glista

Pljosnatc glistc iIi pljosnati ervi su renbimatienim tkivom. Crijcvni kanal po-
Zivotinje bilaterame (dvobocne) simetrije. einjc usnim otovrom: same erijevo je
koje se odIikuju speeificnom tjeIesnom manje-vise razgranato i vceinom je bez
organizaeijom. TijeIo im je pljosnato. li- analnog otvora. Kod nekih parazitskih
stoliko ili trakastog oblika, sastavIjeno od oblika crijevo uopcc ne postoji. Nervni
tri sIoja. SpoIjasnji sloj eini nek.ll vrstu sistcm je vrpcast. najeesce sastavljen od
kozno-misicne "vrecc". CjeIokupna unu- dvije uzduzne U·ake. od kojib se granaju
lraSnjost tijcIa je ispunjcna vczivnim, pa- zivei po eijeloj unutraSnjosti tijela. Kod
pljosnatib glista se. po prvi put u evolu-
eiji. javljaju najjednostavniji organi za
izlueivanje (prOfone/ridije). Cirkulatomi
organi i organi za disanje kod ovib zivo-
tinja ne postoje.
Pljosnate gIiste su najcesce hermafro-
diti. Nj iliovi polni organi su vrlo slozeni
i zauzimaju najveci dio unutraSnjosti ti-
jela. Kod parazitskib oblika, polni ~~gani
potiskuju gotovo sve os tale. Razvlee ~
vceinc oblika jc vrlo sIozcno: postOJI
smjcna poInc i bespolnc gencraeijc, a i
promjena domacina.
Opisane jc eko 5 000 vrsta ovib ~~vo­
tinja. Medu njima postoJe slobodno ZIVU-
ce formc, koje naseIjavaju slatke I slane
vode. a veliki broj VISta parazitira l1a zi-
votinjama i na covjeku.
S obzirem na neke bitl1e karakteristi-
ke. pljosnate gliste su svrstane. u tri- kla~
se: frepljaste glisfe (Turbellana) metlljl
(Trematodes) i pantljicare (Cestodes).
SL.l53. QpCi plan pljosnatih crva. rnetilj:
Trcpljastc gliste ili virnjaei su s~oko
l. usta, 2. Zdrijelo, 3. Zivcani sustav,
4 . sjemeni rnjehuric, 5. uwuzna Zivcana rasproslranjene male zivotinje koje zlve.,u
vrpca, 6. rnaterica (uterus). 7. jajnik, slatkirn vodarna i moru; neke med,u I1J,I-
8. sjemenovod. rna su paraziti. Povrsina tijeIa 1m Je

145
SL 154. Karalcteristicni oblici pljosnatib crva: 1. turbelarij a. 2. metilji. 3. trakavice.

obrasla pokretljivim tre~Plj(pomoeu ko- Pantljiearc (trakaviee) su takoder unu-


jib se kreCu). Ova klasa a neSto viSe od traSnji paraziti. Odrasle jedinke n ve u eri-
1 500 vrsta, medu _ a su najbrojnije jevu raznib kicmenjaka, dok se mladi
rabdocele i turbelarii (pravi virnjaci). stupnjevi javljaju u tjelesnoj duplji i ra-
zliCitim organima (najedce jetra i misi-
Metilji obubvataju viSe od 3 ()()() 6), kako beskiemenjaka, tako i kiemenja-
iskljucivo parazilSkih vrsta Neki od njib ka. Iza glavenog dijela, obieno imaju
parazitiraju na spoljaSnjim dijelovima, na- mnostvo hermafroditskih segmenata. Opi-
roeito skrgama ikon riba (ei-.10paraziti), sano je viSe od 1 500 vrsta pantJjieara Naj-
dok su veeina njib unutraSnji (endoparaziti) poznatije medu njima su: svinjska (duga-
u gotovo svim unutraSnjim organima be- Cka 3-8 m), goveda (duga do 10 m) i pa-
skiemenjaka i kiemenjaka Izazivaju veoma sja trakaviea, koje parazitiraju u eovjeku,
teSke zarazne bolesti. U tom pogledu. po- a ciji su prelazni domaeini svinje, goveda,
sebno su raSireni veliki i mali metilj koji odnosno psi. Od svih ovib vrsta, za eo-
parazitiraju u fuenim kanalima biljojeda i vjeka je najopasnija pasja pantljicara
nanose velike stete stocarstvu. Neke vrste (ehinokokus), a osobito je cesta kod na-
krvnih metilja se javljaju u crijevu, krvi i roda Sjevera (Island, Sibir). Mnoge druge
tjelesnoj. duplji Ijudi, a uzrokuju veoma te- pantJjieare izazivaju teSka oboljenja ovaca,
Ska oboljenja raznib organa goveda i konja

Kakva je tjelesna organizacija pljosnatih glista?


Koje Zivotinje spadaju u pljosnate gliste?
Objasoi nacin zivota i razmnoZavanja pantljieara?

146
zivota valjkastih gUsta
Valjkaste
Ravnnozavanje i klasifikacija
Coble) gliste valjkastih glista
- Nematoda Parazitske oble gliste

Valjkaste gliste se odJikuju .izduie- Pov~ina vaijkastih glista obloiena je


nim, cilindricnim tijelom. Preteino su debelim kutikulamim slojem. Ispod kale
maiib dimenzija, duiine od nekoliko mi- naJazi se miJicni sloj sastavljen od gla-
limetara do nekoliko centimetara, a sarno !kih uzduznih vlakana. Ispod tjeJesnog
mali broj predstavnika dostiie duiinu i zida je unutrasnja supljina (pseudoce-
do 1 metar. Bitna karakteristika ovog Of- 10111), ispunjena teenoscu. Probavni konal
ganizacionog tipa je to da im je tijelo je- je u obliku jedne prave cijevi, koja s
dnostavno i nesegmentirano. prednje strane pocinje ustima, a pozadi
1 se zavrsava anainim otvorom. Prednji dio
crijeva je misicav i sluii kao pumpa za
usisavanje. Nervni sistem oblih glista se
sastoji od okolozdrijelnog prstena i para
nervnih vrpci koje se naiaze u lednom i
trbusnom epidermainom zadebljanju.
Ekskrecioni sistelll ovib zivotinja ima
specificnu gradu i znatno se razlikuje od
4
ostalih organizama sa "lai.nirn celomom"
(pseudoceJom). Sastavljen je od zljezda-
nih i cjevastill elemenata. Nematode, po-
sebno slobodnozivuce, imaju mnogobro-
5 jne culne organe u obliku cekinja i p~­
pila. Ncke vrste vodenib nematoda illIaJu
par veoma jednostavnih ociju.

Vaijkaste gliste su gotovo iskJjucivo


razdvojeniir polova, sa (obicno) izrai.e-
nim polnim dimorfizmom (muzjaci su
obicno sitniji od zenki). Neki predstavni-
ci su irermajroditi, a rjede se javlja i pa-
rtenogenetski nacin razmnoiavanja

Ova grupa obuhvata vise od 1.0 ?OO


vrsta rasprostranjenih u svim kraJ_~v~.a
svijeta Obicno imaju slobodan nacm ZI-
SL. 155. QpCi plan grade oblib crva:
I. usta, 2. !drijelo. 3. nervna vrpca.
vota u morima i slatkim vodama, a mno-
4. zlijezda za izlucivanje, 5. jajnik, gc parazitiraju u covjeku, zivotinjama i
6. sjemenik. biljkarna. Otkriveno je viSe od 50 vrsta

147
1 2
SL. 156. Neki ad karakteristicnih predstavnika oblih crva: 1. askaridi, 2-4. slobadnoZivuce
forme. bunojnema, dczmoskoleks, mesojedna nematoda.

valjkastih glista-parazita u covjeku; neke cira jeduCi nedovoljno lailiano meso m-


od njib su bezazlene, dok ib veCina iza- vljih i domaCih zivotinja Kod mnogib Zi-
ziva ozbiljna oboljenja. Najpoznatije me- votinja oble gliste, takoder, uzrokuju teSlca
du njima su covjeCija glista (parazit u ta- oboljenja. Nematode, kao sto je reCeno,
nkom crijevu), ji/arija (koja izaziva zace- cesto parazitiraju i u raznim biljnim vrsta-
pljenje limfnih sudova, ttv. "slonovsku rna Medu njima su naroeito poznate one
bolest"), te rudarska glista, bijela glistica, koje napadaju kulturne biljke (seeema re-
trihina i droge. Medu njima je, svakako, pa, psenica i dr.), nanoseei veliku stetu po-
najopasnija trihina, kojom se covjek infi- ljoprivrednoj proizvodnji.

Koje su osnovne karakteristike tjelesne organizacije i


razmnoZavanja valjkastih glista?
Koji su najcc~ci parazitski oblici oblih glista?
Objasni zivotni ciklus trihine.

148
Plan tjelesne organizacije
Prstenaste prstenastih glista
(clankovite) gliste NaCln Zivota ,
- Annelida raznUlOZaVa/1je i klasijika cija

Prstcnastc giistc iii clallkov iti crVI, ciran na prcdnje, srednje i zadnje crijevo.
prema cjelokupnoj tjelesnoj gradi i orga- Pocinje ustima, koja se nal aze na donjoj
nizaciji, os tvarili su najvisi evolutivni strani, is pod glavenog rdnja, a zavriiava
stupanj medu do sada pominjanim ziva- se analnim otvorom na zavrsetku tijela.
tinjskim gruparna. Tijelo ovih glista je Kod veeine dobro je razvijen zatvoreni
Clankovito i sastoji se veeinom od veli- sistem cirkuiacije tjelesnih tecnosti. Ner-
kog broja segmenata iii metarnera Na vni sistem je Ijestvicasti: sastoji se od
C1ancima se naiaze cekinje. a kod nekih nadZdrijelne i podzdrijelne ganglije, te
i kozna-misiene parapodije. Clankovitost clankovito rasporedenih nervnih cvorova
nije ogranicena sarno na povrsinu tijela, i nervnih traka koje se nalaze na trbu-
vee zabvata i unutrasnje organe. Sarno se snoj strani. NajveCi broj ovih Zivotinja di-
prednji, glavni dio tijela, sa usnim otva- se citavom povrSinom tije\a, a sarno neke
rom i nekim culnim organima, jasno ra- vrste imaju specijaIne izrasiine, ncku vrstu
zlikuje od ostalih segmenata, koji su, skrga Ekskrccioni organi su im mctancfri-
uglavnom, medusobno jednaki. Kozno- dijc i scgmentamo su rasporcdeni.
misieni sloj prstenstih glista sastoji se od
Prstcnastc glistc se razmnoZavaju po-
kutiku\e, uzduznih i popreenib misiea.
Ino i bespolno. Kod nckih vrsta poiovi
UnutraSnja tjeiesn a duplja je popreenim
su razdvojcni, a postoje i mnogi bcrma-
pregradarna podijeijen a na veCi broj (se-
froditi. Oplodnja jc obicno unakrsna, a
gmentskih) cjclina. Clankovite gliste ima-
samooplodnja 5C ddava vcoma rijetko. Ra-
ju sekundamu tje\esnu duplju (celom).
zyiee je direktno iii putem metamorfoze
Probavni 5i5tem ovib zivotinja je diferen-
(karakteristicna larva se naziva trollO/ora).

6 13

5
1

SL. 157 . Opei plan grade prstenastib glista. kisna glista: 1. usta, 2. zdrijelo. 3. jednjak.
4. zeludac. 5. crijcvo. 6. srcc, 7. ledni krvni sud. 8. trbusni krvni su~ •. 9."~~zak" . .
10. ncrvna vrpca. 11. jajnik. 12. sjemenici. 13. sjemena kcsa. 14. UZdUWl rruS1Cnl sloJ.
15 . kruzni misici 16. epidermis. 17. kutikula .

149
SL. 158. Karakteristicni oblici prstenastih gli sta:
1. maloCekinj~i. 2. mnogoCekinja~i. 3. pijavice.

Anelide su veoma rasprostranjene zi- Mnoge od OVID glista zive u mulju


volinje. Zive u slatkoj i slanoj vodi. a slatkili voda i imaju veliki znacaj u
neke od njih zive i u zemlji (na vla:tnim isbrani riba. Medu njima su najpoznatiji
mjestima) i kao parazili. Grupa obuhvata crveni crvic (Tubifex) i mnoge druge.
~e od 9 000 vrsta Anelidi se dijele na tri Medu subozemnim predstavnicima ove
klase: eekinjasle glisle (Polychaeta), grupe najpoznatija i najznaeajnija je ki-
maloeekinjasli crvi (Oligochaeta) i pi- ~na glista, koja u znatnoj mjeri doprinosi
javice (Hirudinae). provjetravanju zemljista i njegovoj plo-
dnosti. Opisano je oko 3 000 vrsta malo-
Mnogoeekinjasi su najprimilivnije pr-
eekinj~a
stenaste gliste, uglavnom slanovnici mo-
ra. Tijelo im je obraslo mnogobrojnim Pijavice obubvataju najslozenije pr-
eekinjama, po eemu su i dobile naziv. stenaste gliste. Tijelo ima karakterisli-
Na boCnim stranama lijela eekinje obra- enu formu; manje je iii vise spljosteno.
zuju pramenove iii sve:tnjeve, tvoreei na- Ledna strana je ne~to ispupeena dok je
roeite organe-parapodije (prapoeetke udo- trbu~na prelez.no ravna. Posloje, medu-
va). Grupa obubvata dvije skupine: slobe- tim, i cilindricne forme. Dimenzije tije-
dno plivajuCe i sesilne ("sjedeee") obi ike, la su razlicite a duzina se krece od ne-
koji (na dnu) grade kuCice, u obliku cijevi, koliko do 20 em . Tijelo SVill pijaviea
od organslcih i anorganskih tvari. je podije1jeno tacno na 33 clanka. Oso-
bena karakteristika su im i dvije pija-
Poliheli (oko 5 000 vrsla) igraju
vke, jedna na prednjem dijelu lijela (u
znaeajnu ulogu i ishrani riba. Ovoj sku-
vezi sa usnim otvorom), a druga na za-
pini pripadaju mnogobrojne vrsle crva
dnjem dijelu lijela. Hrarte se sisanjem
cjevaSa, pjeskulja, lutajucill poliheta itd.
krvi raznih kicmenjaka. Pijavice prete-
MalocekinjaSi su prs ten as te gliste zno zive u slatkim vodama; postoje i
koje zive u slalkim vodama i u vla:tnoj vrste koje zive u moru .a nekoliko
zemlji. Njihova tjelesna organizacija je oblika zivi u vlafnom tlu. Opisano ih
daleko jeclnostavnija od preclstavnika pre- je oko 300 vrsta. Najpoznatije medu
thodne grupe. Ovi crvi nemaju parapodi- njima su medicinska i konjska pijavica,
je, tako da se rijetke eekinje nalaze ra- te brojne pijavice koje parazitiraju na
zbacane po kozi (gre. oligos = malo). ribama, pticama i sisarima.

Koje su osnovne lcaraktcristike tjelesne organizacije prstenastih glisla?


Gdje five, i kako se razmnouvaju prstenaste gliste?
Koje su osnovne skupine prestenastih glisla?

150
Osnovne odlike i plan tjelesne
organizacije zglavkara
Raznovrsnost i
klasifikacija zglavkara
Zglavkari -
Rakovi
Arthropoda
Pauci
Stonoge
Insekti: beskrilni I krilati insekti

Zglavkari saCillJavaju neuporedivo ulogu pipaka. Usni aparat takoder sadrii


najmnogobrojniju i najraznovrsniju grupu modifikovane ekstremitete, koji sluze za
zivotinjskog svijeta. Po broju vrsta preva- uzimanje i usitnjavanje hrane.
zilaze ukupan broj svih ostaJib zivoti-
Muskulatura zglavkara jc dobro razvi-
njskih oblika Tijelo im je bilateraJno si-
jena i sastoji se iskljucivo od popreeno-
rnetricno, clankovito i obicno se sastoji
prugastih misica. Nervni sis tern je Ije-
od veeeg broja segrnenata U vezi sa
stvicasto-ganglijskog tipa: saslavljen je
spoljaSnjorn segmentacijom, i unutraSnji
od nadZdrijelnih i podzdrijelnih ganglija
organi ovih zivoti.nja, prvenstveno nervni
i trbusne Ijestvice nervnih vlakana i ga-
sistern i srce, takoder su segmentirani.
nglija. Od culnih organa kod zglavkara
Tjelesni segrnenti, po pravilu, nose po
su dobro razvijene oci. Zglavkari posje-
jedan par ekstremiteta Na tijelu razliku-
duju dva tipa ociju, koji istovrerneno
jemo tri dijela: glavu, grudi i trbuh. Sva-
rnogu biti zastupljeni kod jedne te iste
ki od njih se sastoji od nekoliko segme-
zivotinje. Od ostaJih cuIa, kod ovih zivo-
nata Ove zivotinje su pokrivene sna:znirn
linja su razvijeniji culo ravnotde i culo
hitinskim omotacem, koji je kod nekih
mirisa (narocilo kod muzjaka), a kod ne-
predstavnika impregniran krecnjackirn
kih oblika i culo sluba.
rnaterijaIorn. Hitinski sloj zglavkara se
poVremeno odbacuje i obnavlja Taj cvr- SiSlem cirkulacije tjelesnih teenosti
sti tjelesni ornotae naziva se egzoskelet. kod zglavkara je otvoren. Kod nekih pre-
Noge i ostaIi ekstremiteti su im takoder dstavnika ovih zivotinja, jako je reducir-
segmentirani, ~to cini jednu od glavnih an i srce uopce ne postoji. Srce zglavka-
karakteristika ovog organizacionog lipa ra je inace cjevastog oblika i srnje~teno
Zivotinja (grC. arthon = zglob, zglavak; je na lednoj strani, neposredno ispod ko-
pous, podos = noga). Glava i grudi kod Ze. Organi za izluCivanje (ekskreciju) su
nekih grupa su spojeni u jednu cjelinu rnahom izmijenjene nefridije. Kod v~ih
(rakov~ pauci). Ekstremiteti raznih zgla- skupina (insekti i stonoge) ulogu ekskre-
vkara su raznolikog oblika i imaju razli- cije vdi narociti cjevasti organi. MaIpi-
citu funlcciju. Na glavi su obicno jedan ghijevi (MaJpigijevi) sudovi, koji se otva-
ili dva para, a nazivaju se antene i imaju raju u zadnji dio crijeva. Organi za disa-

151
6

SL. 159. OpCi plan zglavJcara. rijeeni rak:


1. usia, 2. jednjalc, 3. reludac. 4. crijeva. 5. analni atvor. 6. srce. 7. ledni krvni sud.
8. trbu~ni krvni sud. 9. mazak. 10. trbu~na nervna vrpca. 11. jetra.
12. jajnik. 13. mmcni slaj.

nje zglavkara su razliciti, a prilagodeni imaju sarno jedno oko. Uz nckoliko izu-
su sredini u kojoj zive; kod vodenih zi- zetalca ralcovi su razdije\jenih polova a
votinja to su skrge, a kod vazdusnih - razviee se odvija putem metamorfoze,
traheja. Zglavkari su pretdno razdvoje- preko karalcteristicnog larvenog stupnja
nih polova, a kod veeine oblika izraZen koji se naziva nauplius.
je i polni dimorfizarn.
Postoje dvije skupine rakova: nib i vi-
Golema grupa zglavkara razdijeljena si. Medu niZim ralcovima najpoznatije su
je na cetiri, takoder, velike skupine (kla- razne vrste dafnija (vodenbuba), ciklopsa,
se): rakovi-ljuskari (Crustacea), pauci ribljih vaSi, a medu visim su gamarusi, ri-
(Arachnoidea), stonoge (Muriapoda) i jeeni rakovi, kozice, jastozi, krabe itd.
insekti (Insecta, Hexapoda).
Ralcovi su siroko rasprostranjena gru-
Ljuskari Hi rakovi, u uzem smislu pa zivotinja. Naseljavaju slatke i slane
rijeci, jedna su od najraznovrsnijih zivo- vade cije\og svijeta. Njihova uloga u pri-
tinjskih grupa; obuhvataju oko 30 000 vr- radi je veoma znacajna. Oni predstavljaju
sta Medu njima postoje sitni, plankto-
kljucnu kariku u lancima ishrane mnogih
nski oblici, ali i veoma krupne zivotinje, zivotinja, a narocito riba. Mnoge vrste
kod kojih raspon stipaljki premaSuje 4m. ralcova koriste se i u covjekovoj ishrani;
Morfologija ralcova je takoder vrlo razli-
uzgoj ralcova ima znacajno mjesto u sa-
cita Njihov cvrsti tjelesni skelet (egzo-
vremenoj akvalculturi.
skelet) sastavljen je od hitinske materije,
a eesto je impregriran karbonatnim soli- Paukoliki zglavkari obuhvataju oko
mao Osnovna clankovitost je kad nekih 30 000 kopnenih vrsta. Tijelo paukova i
malo izraZena, zbog jedinstvenog oklopa paukolikih zivotinja sastoji se od dva di-
koji obuhvata glaveno-grudni dio tijela jela: glaveno-grudnog i trbusnog. Imaju
Po pravilu, svaki tjelesni Clanalc nosi po ukupno sest pari ekstremiteta, ad kojih
jedan par clankovitih nastavalca Izuzev su 4 para noge, a 2 para su usni ekstre-
nekih vrsta, svi ralcovi diSu na fuge. miteti. Jedan par usnih ekstremiteta je u
Najvafuiji culni organi ralcova su oei i vezi sa otrovni!n Zlijezdama i predstavlja
pipci. Kad veCine postoji par oeiju, smje- vamo oruzje u borbi za opstanak. Pau-
stenih na ocnim drSkarna, a neki racici kolike Zivotinje su, po pravilu, grabljivice

152
i brane se na taj nacin sto isisavaj u tjc- Zivotinjc iz ove grupe su siroko ra-
lesne sokove svoje ~rtve. Probavni trakt sprostranjenc u raznim krajcvima svijeta
im je sastavljcn od prednjeg, srednjeg i a osobito su brojnc u tropim a. MOOu sto-
zadnjeg crijeva Nervni sistem se sastoj i nogama i gujinim cesljevima ima vrsta
od jedne nadhlrijelne gangJije i jedne koje nanose stetu poljoprivrcdi . Nekc od
snrlne nervne mase koja se naJazi na tr- njih irnaju olrovne zlijezdc, ciji je ujed
busnoj strani glaveno-grudnog dijcla tijc- vrlo bolan, a postojc i stonogc cij i jc
la. Od culnih organa dobro su razvijeni olrov smrtonosan.
samo culo pipanja i oci. Organi za disa-
nje su traheje iii narocite pluene kese. Insckti obub vataju najraznovrsniju
Polovi kod ovih zivotinja su razdvojeni. grupu zivotinj a, sa viSe od 850 000, (a
Osim skorpija i nekih vrsta krpelj a. koji po nekim a i miJion) vrsta. po cemu prc-
su zivorodni, ostali polaZu jaja, a razviee vazilaze ukupan broj svih (ostalib) zivo-
je bez metamorfoze. tinjskih oblika, od protozoa do kicmenja-
ka Pretpostav lj a se da postoji i ogrornan
Ovoj skupini pripadaju razne vrste broj jos uvijek neopisanih vrsta ovih zi-
skorpija (mOOu kojima ima i veoma otro- votinja. Ako se uzrne u obzir cinjen ica
vnih), kosci (koji se odlil'Uju veoma du- da se mnogi insckti j av lj aj u u ogromnorn
gaCkim nogama), brojne vrste paukova i broju jedinki, onda postaju razumljivi
krpelja itd. njihova uloga i i znacaj u sveukupn oj fa-
uni i prirodi uopee.
Klasa paukoIikih zglavkara obubvata
oko 60000 vrsta, rasprostranjenib sirom Tijelo odraslih jedinki sastavIjeno je
svijeta i u svim stanistima. Medu njirna od tri jasno odvojena dijela: glava, grudi
postoje brojne vrste stetocina. prenosnika i trbub; to jc jedna od vaz.nib odlika
raznih boles ti , a takoder i onrn sa otro- ovog organizacionog tipa. Druga tipicna
vnim ujedom, koji moze biti smrtonosan karakteristika insekata je da uvijek imaju
i za covjeka (erna udovica. npr.). tri para nogu, po cemu se jos nazivaju i
sestonoge zivotinje (Hexapoda).
Stonoge obuhvataju oko 12000 vrsta Na glavi se redovn o naJazi par pipaka
Clankovitih Zivotinja. koje se odlikuju (antena), koje mogu biti vrlo razlicitog
specificnom gradom. Tijelo irn je veCi- izgleda. Usni aparat je veorna slozen i
nom jako izdu~eno, vaJjkasto iIi spljoste- sastoji se od jednog para gomjih i dva
no, sastavljeno od dva glavna dijela. gla- para donjih vilica, koje mogu biti vrlo
ve i trupa Glava, na kojoj se naJazi par razlicite grade, koja je prilagodena naci-
pipaka, sastavljena je od 4 mOOusobno nu ishrane: grickanje. lizanje, bodenje,
spojena segmenta, dok trup sadrZi veei sisanje itd.
broj, manje-vise jednakih Clanaka Svaki
od ovih segmenata, osim posljednjeg, no- Svaki od tri grudna segmenta nosi po
si jedan ili dva para Clankovitih nogu. par nogu, koje se sastoje od pet dijelova
Grudni dio insekata. po pravilu, nosi dva
Crijevni kanal predstavIja jednu pravu para krila koja su na gomjoj strani dru-
cijev koja se sastoji iz prednjeg, srednjeg gog i treteg segmenta Oblik i grada kri-
i zadnjeg crijeva Nervni sistem ima tipi- la i njihova nervatura iinaju primaran
enu Ijestvicastu gradu i pruu se trbuSno znaeaj pri klasifikaciji ovih ~ivotinja
u obliku lanca Sve stonoge, gujini ee- Kod mnogih insekata oba para su podeSe-
sljevi i ostale ~ivotinje iz ove grupe su na ia letenje, dok je kod nekih, kao kod
razdvojenih polova, a razviee moZe biti tvrdokrilaca, prednji par krila jako hitinizi-
direktno i indirektno. ran i pretvoren u pokrilca, a samO zadnji

153
par slufi za letenje. Kod nekih insekata Insekti su razdvojenih polova, sa izra-
jedan par kriIa je potpuno zakrljfao renim polnim dimorfIZInom. Dosta cesta
(dvokriIci: muhe, komarci i dr.), a kod je i partenogeneza (razvice bez oplo-
nekih i oba (buhe, stienice, va§i itd.). dnje). Razvice je direktno i indirektno.
Ked nekih oblika indirektno razvice (ra-
Crijevni kanal insekata je vrlo sloren i zviee putem metamorfoze) je veoma slo-
razlicito graden, zavisilo od naeina ishrane.
reno, a larveni period moze traj ati neu-
Crijevo se sastoji od tri dijela, od kojih su
poredivo duze od perioda odraslih zivoti-
prednji i zadnji dufi od srednjeg. Na po-
nja. Kao opra§ivaci biIjaka insekti imaju
eetku tankog crijeva nalaze se otvori Ma-
posebno mjesto i ulogu u prirodi i ogro-
lpighijevih (Malpigijevih) sudova, koji fu-
man ekonomski znacaj. Mnoge biljojednc
nkcioniraju kao organi za izlucivanje.
vrste nanose neprocjenljive stete poljopri -
Organi za disanje sastoje se od gusto vredi '(ratarstvu, povrtlarstvu, vocarstvu,
razgianate mrere traheja, Ciji ogranci zala- vinogradarstvu) i sumarstvu . NaroCito ve-
ze u sve organe i sve dijelove tijela Otvo- like stete izazivaju neke vrste koje se pe-
ri ovih cijevi se nalaze segmentamo raspo- riodicno masovno razmnozavaju (gubari,
redeni na boCnim stranama trbuba I vode- skakavci, potkomjaci). Znatan brej vrsta
ni insekti obieno uzimaju atmosferski va- insekata ugrozava zdravlje Ijudi, domacih
zdoo, povremeno izlazeCi na povrlinu vo- i divljih zivotinj a, prenoseei uzroenike
de. Larve vodenih insekata, koje five u opasnih zaraznih bolesti, ili ih neposre-
vodi, medutim, imaju modificiran sistem dno napadaju i sisuCi im krv (stjenice,
traheja i, putem naroeitih (Iistolikih) fu- va§i, buhe, komarc~ obadi, strkljevi itd.).
fuih tvorevina, uzimaju kisik iz vode. Neki insekti su vrlo korisni i covjek ih od
davnina gaji radi dragocjenih proizvoda To
Sistem cirkulacije tielesnih teenosti ja-
su u prvom redu peele i svilene bube. Od
ko je reduciran, a u vezi je sa razgranatom
mrerom respiracionih organa Na lednoj drugih se pak dobijaju kvalitetni kozmeti-
strani se nalazi cjevasto srce, koje na pre- Cki i medikamentni preparati (biljne vaSi,
stitaste va§i, spanska musica).
dnjem dijelu formira jednu kratku aortu,
kroz koju se tjelesna tcenost izlijeva u tie- Ogromna i raznovrsna klasa insekata
lesnu duplju i dalje raznosi po tijelu. razvrstana je u dvije potklase: beskrilne
Nervni sistem se sastoji iz glavne ga- (Apterigota) i krilate (pterigota). U klasifi-
nglije (mozga) i trbusnog lanca meduso- kaciji ovih zglavkara na nm skupine, na-
bno spojenih gangIija. reCito su znaeajni oblik i grada krila i us-
nog aparata, te naCin razvica
Od cula, kod insekata su naroeito do-
bro razvijeni culo vida (slorene iIi face- Beskrilni insekti su najprimitivniji
tovane oei) i culo mirisa predstavnici ove skupine. Razvice im je
bez metamorfoze, a kod nekih oblika po-

1 2 3

SL. 160. Karakteristi~ni oblici glavnih skupina zglavkara:


1. rakovi, 2. insekti, 3. pauci, 4. stonoge.

154
stoje ostaci trbusnih ekstrerniteta. Ova se u veliki broj redova, od koj ih Cerno
grupa obuhvata mahom sitne insekte koji pomenuti sarno najpoznatije predstavnike
five u zemlji, na vlafnim mjestirna, a re- naSe entomofaune, kao sto su: pravokri-
sto i u StaIlovima. Najpoznatije vrste su lei, tcnniti, vilinski konjici, vodeni cvje-
seCeraSi, skokunci itd. lovi, vodeni moljci, leptiri, tvrdolailci,
Krilati insekti obuhvataju sve ostale, opookrilei, dvokrilci, sgenice, cVrCci
buhe (tab. 6).
izuzetno raznovrsne grope insekata (sa ra-
zvijenim iIi zakrZljaIim krilima). Svrstavaju

Tab. 6. KARAKTERISTICNI PREDSTA VNICI KRILA TIH INSEKA TA

Red Predstavnici

Sicalcavei Rovci
Pravolcrilci (Orthoptera) Popei Bogomoljke
Zrilcavei Bub.habc

Termiti (Isoptera) Tenniti

Vilinski koojici (Odonata) Vilinski konjiei

Vodeni evjetovi VodeDi evjetovi


(Ephemeriptera)

Vodeoi moljci (Triehoptera) Vodeni moljci (tulari)

Leptiri (Lepidoptera) Notni leptiri Soviee


Dnevoi leptiri Moljei

Jelenci Treuljei
Tvrdolcrilci (Coleoptera) Strilibube Bubamarc
Zi~ci Potkorojaci

Ose Mravi
0pDolcrilci (Hymenoptera) Zolje Peele
Bumbari

Dvolcrilci (Diptera) Komarei Obadi


Muhe

S~eniee (Heteroptera) Smrdibube VodeDe s~enice


Kuone s~eDice Livadske s~enice

Cvrtci (HolllOptera) Stitaste v~i Veliki evreei


LisDe v~i Mali cvreci

Buhe (Aphaniptera) Covjeeija buha Pasja buha

Koje su osnovne karakteristike ~elesne organizacije zglavkara?


Koje su glavne skupine zgJavkara i koje su im osnovne znaeajke?
Kakvi su uloga u prirodi i ekonomski znaeaj insekata?
Koje SU osnovne skupine insekata?

155
Plan tjelesne
organizaci}e mekusaca
Osnovne grupe i
Mekusci - Mollusca naCin Zivota mekusaca
Ekonomski maca} mekusa ca

Organizacioni tip meku~aca obuhva- plaStana duplja u kojoj su smje.steni Of-


ta brojnu i relativno heterogenu grupu gani za disanje (kod vodenih mekusaca
!ivotinja koje se odlikuju izvjesnim za- Skrge, a kod kopnenib "pluca").
jedniClcim osobinarna. Kao ~to i sarno
Crijevni kana! mekusaca je dobro di-
ime kafe, ove !ivotinje imaju mehko
ferenciran i sastoji se od tri dijela, medu
tijelo. Bilateralna simetrija kod mnogih
kojima se narocito istice dobro razvijeni
pu!eva i jo~ nekih mekusaca tokom kludac. Na zadiljem kraju plaStane du-
evolucije je naknadno poremecena. Po-
plje nalazi se analni otvor. Sarno kod
vrsina tijela oblo!ena je jednoslojnim
najprirnitivnijih predstavnika nervni si-
epitelom, sa mnogobrojnim mjezdarn'a'
stem je vrpCast, dok je kod svih ostalih
koje luce veliku kolicinu sluzi. Zbog
gangJiozan i sastoj i se od nekoliko paro-
toga je uvijek vlafno i ljigavo. Meku-
va dobro razvijenih ganglija, medusobno
sci su pretdno vodene !ivotinje, a !ive
povezanih nervnim trakama.
i na vlafnim kopnenim stanistima. Tje-
lesna duplja im je vrlo slabo razvijena Sistem cirkulacije tjelesnih teenosti se
i ogranicena sarno na prostor oko srca. sastoji od srca i sudova, koji funkcioni-
TIjelo se uglavnom sastoji od tri dijela .. raju kao vene i arterije. Srce se na!azi na
Prednji dio je glava koja sarno kod lednoj strani i sastoji se od jedne komore
Skoljaka ne postoji. Na njoj se nalaze i jedne pretkornore. Sudovi se zavrsavaju
usni otvori i oei, a kod nekih oblika i u sistemu lakuna iii kanala primarne tje-
(slo!eno gradeni) pipci. Kod najveceg lesne duplje, pa kafemo da rnekusci ima-
broja mekusaca u ustima se nalazi or- ju otvoreni sistem cirkulacije. Polni orga·
gan za drobljenje - radula . Veci dio ti- n; su dobro razvijeni i imaju vrlo sloze-
jela zaprema trup, koji sadrli gotovo nu gradu. Razrnnozavaju se iskljucivo
sve unutraSnje organe; kod mnogih pu- polnirn putem, a postoje oblici s razdvo-
!eva on je konusno izvucen i spiralno jenim polovima (gonohoristi) i hermafro·
zavijen. Medu unutraSnjim organima diti. Veeina ih polafe jaja, a ima i vivi-
najveci dio zauzima velika jetra. Trbu- pamih (!ivorodnih) vrsta. Kod najveeeg
sni dio obuhvata jedan snafan misicni broja vrsta razvice je direktno, ali posto-
(muskulozni) organ, koji se prema je i forme sa metamorfozom (larva me-
svom obliku i ulozi naziva stopalo, a kusaca je vrlo slicna larvi anelida; sto
sluZi za kretanje po podlozi. Iznad stopala govori 0 njihovoj f1log~netskoj srodno-
nalazi se komi nabor - plaSt koji obuhvata sti). Opisano je viSe od 100 000 vrsta
gotovo cijelo tijelo. To je vrlo vaZan organ mekusaca, razvrstanih u cetiri veee sku-
mekuSaca, jer izlucuje materijal za IjuSture pine (klase): hitoni (Amphineura), pu!e-
koje zaStieuju njihovo mehko tijelo. Izme- vi (Gastropoda), skoljke (l.amellibra-
du plaSta i tjelesnog zida nalazi se ttv. nchiata) i glavonosci (Ceph(llopoda~.

156
Hitoni su mal a grupa morskih meku- kopnenim vrstama nasih krajeva najpo-
~aca, koja se odlikuje nekim od najpri- znauJe su vrste vin ograd ski i baS tenski
mitivnijih osobina unutar ovog organi za- puz. te brajne vrste pu zeva golaca.
cionog lipa Glavni predstavnici ove gru-
pc su obi~ni hitoni. koji su narocito za- . Mnogi morski i kopneni pUZcvi se ko-
stupIjeni u toplim morima. nste U Ishran!. Medutim. lreba reci da neki
ad njih, osob ito pUZcvi golaCi, nanosc vc-
Puzevi obuhvatllju najbrajniju skupinu hku stetu polj oplivrcdnoj proizvodnj i.
veoma raznovrsnih mekusaca, koja obuhva-
ta oko 88000 vrsta, rasprostranjenih u ci- Skoljkc obuh vataju oko 15 000 mor-
jclom svijetu. Kod vcCinc oblika bilateralna sk ih i . slatkovod nih vrs ta. Tijelo im j e
simetrija je izmijenjcna. Gl avn ina pUZcva okloplJeno sa dvije Ijusture (desna i li -
ima ~vrstu Ijusturu. Kod nekih pUZcva Iju- jeva) i bilateralne su s imetrije. Sko ljke
stura je sasvim rcducirana pa im je tijclo nem aJ u glavu bo ostali mekuSci. Ove
potpuno golo. Svi kopneni pUZcvi su her- zivotinje su vrl o s labo pokrelljive. a
mairoditi, ali se rnzmnoZavaju unakrsnom mnoge od njih su pOlpuno nepokrelne
oplodnjom; sarnooplodnja je prisutna sarno i sasvim su prirasle za podlogu. Kao
kod nekih puz.cva golata Neki puzevi su isklju civo vodene zivo tinje , skoljke disu
viviparni, naprimjer, neke forme slatkovo- na skrge. U razvoju veCine njih j avlj a
dnih Zivorodaca se indirektni prcobraZaj. Dimenzije im
variraju od nekoliko milimetara do 1
Mnogobrojne vrste puzeva zive u mo- metar.
ro, medu kojima su najpoznatiji predsta-
vnici priIjepaka, volaka itd. Od slatkovo- Od sire poznatib morskih vrsta, ovdje
dnih vrsta, najpoznatiji su barski pu zevi: spadaju oSlri ge, dagnje. periske, biseme
obi~ni bamjak, mali bamjak (medudoma- Skoljke, palarnide itd., a od slatkovodnih
tin ov~ijeg metilja), kapica i dr. Medu rij ~n a i barska skoljka.

SL. 161. QpCi plan grade meku~ca. vinogradslci pu!: 1. usta, 2. !drijelo, 3. valjka, 4.
!eludac, 5. crijevo, 6. analni atvar, 7. "jetra", 8. bubreg, 9. srce, 10. plucna vena, 11.
pluCa, 12. nervne ganglije, 13. jajnik. sjemenik, 14. sjerileni kanal, 15. jajavod, 16. polni
otvari, 17. stapala, 18. pla~t.

157
~
- ..:. .
• ::...;.." ' .. ,. .. -:.='-
\. .." .' .:: .~. ,
" : ' •.::. . .... . -: ',' : .~
1 3 ~
SL. 162. Karakteristi~ni predstavnici meku~aca:
1. hitoni, 2. ~oljke, 3. pufevi, 4. glavonoki.

Skoljke su vrlo znacajna grupa zivo- poseban i karakteristican izgled. Prerna


tinja koje se koriste i u ishrani zbog sva- broju pipaka (krakova), glavonoki se di-
rljivih bjelancevina i minerala kojima jele na oktopode (sa 8 jednakih rucica) i
obiluju. Od njihovih IjuStura se proizvo- dekapode (koj~ pored 8 jednakih, imaju
de razni ukrasni predmeti (od sedefa, bi- i 2 znamo duZe rucice). Iza glave je trup
sera i s1.). Skoljkarstvo se danas smatra koji kod razlicitih vrsta ima razlicit
veoma znaeajnom i unosnom granom oblik, ~to zavisi od naeina Zivota pojedi-
akvakulture, tj. kontrolisanog uzgoja eko- nih vrsta. Kod veCine glavonozaca lju~tu­
nomski znacajnih vodenih organizama. . ra je reducirana iii je uopee nemaju (ro-
GlavonoSci su iskljuCivo morske fivo-
mata ploca lignji i sipina "kost" su evo-
lutivni ostatak lju~ture) . Glavonoki pli:
tinje, bilateralne simetrije. Na tijelu se ja-
vaju izbacivanjem vode u mlazovima kr-
soo raz1ilcuju glava i trup, dok je stopalo
oz lijevak, dakle na "reaktivni pogon".
reducirano i preobrafeno. Glavonoki su po
svojoj ~e1esnoj organizaciji i pon~anju Danas u svjetskim morima fivi oko 750
najslofeniji beskiemenjaci. Glava im je ja- vrsta glavonozaca, medu kojima su naj-
soo odvojena od trupa: sprijeda se nalaze poznatije sipe. hobotnice. lignje. muzga-
usta, koja okruZuju 8-10 sIiafnih muskulo- vci itd. Glavonoki imaju naglaSen eko-
znih pipaka iii ruCica, a sa strane se nalazi nom ski znacaj . U Jadranu se godisnje
par krupnih ociju. OCi i kraci daju glavi ulovi oko 1 000 tona raznih glavonozaca.

Koje su osnovne odlike tjelesne organizacije meku~aca ?


Kako se klasifikuju meku~ci i kakva im je ekonomska vamos!?

158
Osnovne karakreriSlike i plan
Bodljokosci - tjelesne organizacije bodljokozaca
Echinoderma ta Na Cin Zi vo ra i karakteristi6 7e
grup e bodljoko zaca

BodljokoSci sacinjavaju specificnu Bodlj okoSc i sc odlikuju iZulcl llom


grupu iskJjucivo morskih ~ ivotinja, kojc sposobn o~c u rcgc neracij c. Ycc in a vrsla
se odlikuju radijalnom (zracnom) simetri- ~ivi na mors kom dnu. pricv rscena za po-
jom tijela. Kod njib razlikujcmo donju dlogu iii veoma usporenog krctanj a. Sve-
(oralnu) i gomju (apikalnu) stranu; kroz ga nekoliko vrSla slobodno pi iva.
njihova sredi~ta prolazi glavna osovina ti-
Danas una oko 5 000 vrsta bodljokoza-
jela Na donjoj strani se nalaze usia, a na
ca, razvrstanill u pet klasa: morski krin ovi
gornjoj anaIni otvor. Od usnog otvora po- .
(Crinoidea) . morski kra stav ci iii trp ovi
lazi pet radijalnih linija koje odreduju pra-
(Holothuroidea). m ors ki jdevi (Echinoi-
vac razmjeStaja glavnih organa Bitna kara-
dea). morske zvijezde (Asteroidea ) i
kteristika ovih nvotinja je osoben skelct,
zmijolike zvijezdc (Ophiuroidea ).
koji se nalazi ispod jednoslojnog komog
epitela a sastoji se od medusobno poveza- Morski krinovi obuhvataju rclativno
nih kreCnjaCkih plocica ili drugih IcreCnja- mali broj (oko 80) vrsta bodlj okozaca
Ckih tvorevina. Ove plocice su medusobno izuzctnog oblika tijela, koji lice na cvi-
povezane sa posebnim Imolikim bodljama, jetnu krunu iii pehar. Vecin a ih jc pricvr-
koje se nalaze na povdini tijela i po koji- scena za dno morskih dubin a, ali su nc-
rna su ove Zivotinje i dobile naziv. Druga
specifiena karaktcristika bodljokozaca je to
sto imaju jedinstven sistcm za kretanje.
IZv. ambulakralni ili vodeni sistem. Sastoji
se od pet radijalnih kanala, koji su, preko
IZv. pjescanog kanala. vezani sa spolja-
snom sredinom. Radijalni kanali su pove-
zani sa ambulakraInim no~icama, cijom se
kontrakcijom, pod pritiskom vode, mi pri-
pajanje za podlogu i kretanje (puzanje) ~i­
votinje.
Nervni sistem bodljokoZaca je vrpeast
i sastavljen je od razgranate mre~e nera-
va. Cirkulatomi sistem je otvoren, a kao
organi za disanje slure fuge. koje se na-
laze u predjelu usta ili na gomjoj strani SL 163. OpCi plan grade bodljoCoZaca.
tijela. Bodljokosci su veCinom razdvoje- morski jd:
nih polova (hermafroditizam je rijetka 1. usni otvor. 2. jednjak, 3. feludac.
pojava). Oplodnja je~ spolj~nja; razvijaju 4. crijevo. 5. analni otvor, 6. ambulakrami
se veeinom putem metamorfoze, a larve- sistem. 7. ambulakrarne nolice.
ni oblici su bilateral no simetricni. 8. nervna vrpca, 9. gonade.

159
~ 5

SL. 164. Karakteristi~ni predstavnici bodJjokoUica: J. morska zvijczda.


2. morske zmijuljice. 3. morski je~vi, 4. morski krinovi, 5. morski kraslavci.

ke priobalne vrste u mladim stadijima pa i pet iii vise krakova ili rueica. Sa
vezane za podlogu; kasnije se odvajaju i donje strane svakog lcraka je zlijeb u ko-
slobodno lcreeu. OVdje spadaju razne vr- me se naIaze vodeni kanaI sa ambul a-
ste morskih krinova. lcralnim nozicarna, nervna vrpca i krvni
Morski krastavci iii trpovi imaju va- sud. Kozni skelet je sastavljen iz pokre-
ljkasto tijelo u obliku krastavca, sa usti- tnih lcreenih ploCica. Na povrsini tijela
ma na prednjem i anaInim otvorom na nalaze se bodlje. Osim njib i kvriica, na
zadnjem lcraju. RadijaIna simetrija im je tijelu se nalaze i simi iZfaStaji u obliku
~tipaljki, koje sluze za zaStitu i hvatanjc
jako poremeeena tako da su ~e~Ce bilate-
rami. I ~nja&i skelet im je jako re- plijena Cula ovib zivotinja su veorna
duciran i sastoji se samo od sitnih lcre- slabo razvijena Na vrhovima ru~ica, sa
enjaClcih tvorevina Ove zivotinje imaju donje strane, nalaze se prirnitivne oei,
veliku moe regeneracije: morski lcrastavci koje su u vezi sa nervnim za.vr~ecima.
na spoljaSnje podraZaje reaguju tako ~to Morske zvijezde su obi~no odvojenib po-
izbace cijelu utrobu, koju kasnije regene- lova. Oplodnja je vanjska, a razviee mo-
riraju. Ovoj klasi pripada oko 500 vrsta ze biti direktno i indirektno, sa iii bez
rasprostranjenib u svim morima larvenog stupnja. Kod ovib zivotinja je
narocito razvijena moe regeneracije.
Morski jezevi imaju okruglasto tijelo,
sa n~to ravnijom donjom stranom; bez U Iadranskom moru zivi relativno veli-
ruCica su, ali s rnnogobrojnim dugim be- ki broj vrsta rnorskih zvijezda, razlieitog
dljama i cjevastim nozicama koje se za- oblika i boje. Nemaju ekonomske vaZnosti.
vrlavaju sisaIjkarna Neke vrste imaju vr-
10 duge, o~tre bodlje sa otrovnirn v~nim Morske zmijuljice (oko 1 500 vrsta)
mjehurieima U ustima morskih jeZeva su vrlo slicne morskim zvijezdarna. Nji-
naIazi se poseban i slozen organ - "Ari- hove ru~ice (kraci) su vrlo tanke, zmijo-
stotelova lampa" koji sluzi za struganje likog izgleda, vrlo pokretljive i jasno
hranljivih rnaterija sa podloge. Veeina odvojene od trupa. Skelet je preteZno ko-
morskih jeZeva naseljava dubine do 200 ncentrisan u kracima. Kod nekih vrsta
m. Klasa obuhvata oko 850 vrsta veoma postoje svjetleei organi. Vecina ovih zi-
razIi~itog oblika i drugih svojstava. votinja su razdvojenih polova, a oplodnja
je spoljaSnja. love zivotinje imaju veo-
Morske zvijezde obuhvataju oko 1600 rna izraZenu moe regeneracije. Mnoge
vrsta bodljokozaca ~iroko rasprostranje- karakteri~e osebujan kolorit, sa jako na-
nih u svim morima svijeta Tijelo im se giaSenorn sposobnoseu prilagodavanja
sastoji od jednog centralnog dijela iii tru- uvjetima sredine.

Koje su osnovne odlike bodljokoUica?


Objasm na primjeru bodljokoUica osnovne odlike radijaIne simetrije.
Opi~i n~in ~ivota i gJavne grope bodljoko!aca.

160
KukaSi (Acanthocephala)
Bodljoglavci (Kinorhyncha)
Kolnjaci (Rotatoria)
Trbodlaci (Gastrotricha)
Manje poznate
Sipunkulidi (Sipun culida )
grupe Strunasi (Nematomplp ha)
beskicmenjaka Ehiuroidi (Echiuroide)
Mahovnjaci (BI )lozoa)
Valjcari (PriapLilida)
Hetognati (Cha etoghnatha)

Pored pomenutih, postoji jos relativno (sl. 165.), tek toliko da se upozori na
~liki broj manje poznatih skupina beskic- postojanje ovih, cesto znacajnih, karika u
menjaka visokog sistematskog ranga, koje 1ancima isbrane mnogib zivotinj a.
su ovdje prikazane sarno inforrnativno

./

1 3

,I

~1
6
8

~ 10
9

SL. 165. Karakteristicni predstavnici manje poznatib grupa beskicmenjaka:


1. lcuWi, 2. bodljoglavci, 3. kolnjaci, 4. trbodlaci, 5. sipunkulldi, 6. strunaSi,
7. ehiuroidi, 8. mahovnjaci, 9. vaIjCari, 10. hetognati.

161
Opce karakteristike hordata
Klasijikacija hordata: poluhordati,
plaStaSi, bezlubanjci i kicmenjaci
Hordati Karakteristike i
(sviikovci) - naCin iivota poluhordata
Chordata Osnovne odlike i
naCin Zivota plastasa
Karakteristike i
naCin iivota bezlubanjaca

Organizacioni tip hordata obubvata fivotinjama. U toku embrionalnog razvi-


veoma raznolike vodene i kopnene fivo- ca kod svih svitkovaca se u prednjem di-
tinje, koje iz vi~e razloga zauzimaju do- jelu tijela javljaju dva reda Skrinih pro-
minantan polofaj u fivotinjskom carstvu. reu, kroz koje je !drijelo u vezi sa spo-
Bez obzira na ogromnu raznovrsnost, nji- lja§njom sredinom. Kod ni!ih predstavni-
hovo tijelo je izgradeno po jednom ka §kdni otvori ostaju cijelog zivota,
opeem planu, koji se znacajno razlikuje dok se kod kopnenih kicmenjaka javljaju
od planova grade svih ostalih organizaci- same tokom embrionalnog razvitkao
onih tipova fivotinja.
Hordati, medutim, imaju i niz osobi-
Jedna od najbitnijih i najzoaeajnijih ka- na koje karakterisu i beskicmenjake; kao
rakteristika hordata je prisustvo unu~njeg i mnogi beskicmenjaci, imaju sekundamu
osovinskog skeleta iii endoskeleta Njegov tjelesnu duplju, tijeJo sastavljeno od lri
osnovni oblik je uzduZni °stub vezivnog klicina \ista (ektoderm, mezoderm, endo-
tkiva ozoaeen kao borda (clwrda dorsalis). derm) itd. Posebnu slicnost imaju sa ne-
Kod nilib predstavnika ove grope ona kim bodljokoScima i anelidima, sto uka-
ostaje cijelog fivota kao osovinski skelet, zuje na mogucnost njihovog zajednickog
dok se kod mih javlja same u embrional- porijekla.
nom stanju, a zatim se zamjenjuje hrska-
vicavom iii ko§tanom kiemom. Prema aktuelnoj klasifIkaciji zivotinja,
kolo Chordata se dijeli na cetiri potkola
Hordati su po pravilu bilateral no si- (podtipa): poluhordati (Chemichordaia),
metricne fivotinje i imaju ° sekundamu pla§ta§i (Tunicata. Urochordata), bezlu-
tjelesnu duplju (celom). banjci (CephalocllOrdaca) i kicmenj aci
Centralni nervni sistem im je cjevast i (Vertebrata, Craniota).
nalazi se na lednoj stratii, iznad osovin-
°skog skeleta, horde. odnosno kieme. Ispod
osovinskog skeleta nalaze se aijevni kanal Poluhordati (ziroglavci)
i srce, sa glavnim krvnim sudovima. Hernichordata
Sistem za disanje hordata su §krge i Poluhordati su mala grupa (svega oko
pluCa koji su povezani prednjim diJelom 70 vrsta) mOFSkili fivetinja koje se odli-
crijeva (fdrijelom), nasuprot svim ostalim kuju specifienom tjelesnom organizaci-
jom i naeinom zivota Tijelo im je izdu- Polovi ovih zivotinj a su razdvoj eni .
uno, crvoliko i na njemu se razlikuju tri Oplodnja je spolj asnj a, a raz vice je indi-
dijela: rilica, ogrlica i trup. Po svojoj ~ektno, putern larvenog stupnj a, koji
optoj gradi oni se bitno razlikuju od IspolJava veliku slicnos t sa larvam a bo-
svih ostalih hordata, ali su, zbog posta- dljokozaca.
janja (nedovoljno razvijene) horde, ukJju-
Ceni u tu skupinu. Prednji dio tijela - ri- Hemihordati su siroko rasprostranj eni
!ica, kod raznih vrsta ima razliCit oblik, u razmm kraj evirn a svijeta. To su ma-
hom male crvolike zivotinje. koje zive
a najce~Ce liCi na hrastov zir. po cernu
pod kamenjem iii se, kao gliste, zavlace
su i dobili naziv. Usta se nalaze na pre-
dnjem dijelu ogrlice; od usta polazi pro- u pijesak i mulj pored morske obale.
Najpoznatiji su obicni, veliki i mali ziro-
bavni trakt koji se zavdava na kraju tru-
glavac, te neke vrste sesilnih oblika.
pa (anaInim otvorom). U prednjern dijelu
crijeva (Zdrijelo) nalaze se prorezi preko
kojih se obavlja disanje. Od prednjeg di-
PlaStaSi - Tunicata
jela Zdrijela (u ogrlici), sa ledne strane
prema naprijed, pruZa se narociti organ (Urochordata)
. tzv. notohord. organ homolog hordi. Pl~t~i obubvataju oko 2000 vrsta
Spolj~nji dio tijela je oblozen jedno- morskih zivotinja veoma karakteristicnog
slojnim trepljastim epitelorn ispod koga izgleda i morfoloSko-anatomske organiza-
se nalazi sloj lcrufuih i uzduznih rni~ica cije. Veeina ih zivi sesilnirn naCinom zi-
Nervni sistem ovih zivotinja irna jedno- vota na morskom dnu, a postoje i slobo-
stavnu gradu; sastavljen je od ledne i tr- dnozivuCi, plankton ski oblici. Tijelo irn
busne vrpce, koje su medusobno poveza- je mjesinasto, bacvasto i slicno punogla-
ne popreenim nervnim vlaknirna vcima Zaba. Mnoge vrste zive u koloni-
Jama.
Sistem cirkulacije tjelesnih tecnosti
kod poluhordata ima specificnu gradu; Veeina ovih zivotinja irna nervnu ci-
sastoji se od dva velika i vise manjih su- jev i hordu same u larvenom stanju i to
dova te srcanog mjehura koji se naIazi u repnom dijelu tijela. Poslije metamor-
na lednoj strani, iznad rilice. Ekskrecioni foze, najceSce nestaj u horda i mozdina.
organi su metanefridije. Tijelo im je obavijeno tunikom (pla-

1
2

SL. 166. Karakteristicni 0blici glavnih skupina hordata: 1. poluhordati, 2. plaS~i,


3. hezlubanjci. 4. kolouste. 5. hrskaviceve ribc. 6. kosljoribe. 7. vodozemci.
8. gmizavci, 9. ptice. 10. sisari.
~tom), po kojoj su i dobile naziv. Pla§t Ovo potkolo je, s obzirorn na nag la.
je graden od naroeite celulozne materije ~ne morfoloSke razlike, razvrstano u lri
- tunicina, koja je u uvotinjskom svijetu kl~:.. .a.pendikularije . (Apenclicularia),
jedino kod njih prisutna. asc/dl)e Iii morske slrcaIjke (Ascidia) i
sa/pe (Salpae, Tbaliacea).
Horda se naIazi sarno u repnom dijelu
~ kao sto je istaknuto, kod veeine postoji
sarno u Iarvenorn stupnju. Pla§~i nernaju Bezlubanjci (kopljace) -
sekundamu tjelesnu duplju (celom).
Acrania (Cephalochordata)
Nervni sis tern kod ovih zivolinja je
znatno reduciran i sastoji se sarno od je- Bezlubanjci obuhvataju rnaJ obrojnu
dne ganglije, srnjdtene na lednoj strani grupu morskib organizama lako primitivni
prednjeg dijela tijela Cirkulacijski sistem imaju sve bitne karakteristike hordala.
im je otvoren, a srce ima oblik jednosta- Uproseenost tjelesne organizacije vjerova-
vne cijevi, koja naizmjenicno potiskuje tno stoji u vezi sa naeinom zivota Slabo
krv naprijed i nazad. Tjelesna teenost je su pokretni, a najeesee se prernjcltaju pa-
bezbojna sivno, prepusteni vodenim strujama
PlaS~isu hennafroditne zivotinje, a Glavni predstavnik ove grupe zivoti-
pored polnog razmnozavanj a, kod veeine nja je amfioksus iii kopljasta ribica. To
oblika postoji i bespolno razmnozavanje je mala, poluprozracna zivolinja, boeno
(pupljenjem), odnosno smjena generacija spljostenog i sa oba kraja zaSiljenog lij e-

8 7

15

SL. 167. Plan grade bezlubanjaca:


I uzdufui, II poprecni presjek amfioksusa:
1. predusni lijevak, 2. Skrinozdrijelna
korpa, 3. jetra, 4. crijevo. 5. analni otvor.
6. horda. 7. nervna cijev. 8. mi~icni sloj.
9. epidenn. 10. ledni krvni sud.
11. trbu~na vena. 12. gonade.
13. trbu~na dup1ja, 14. 1edno peraje.
15. repno peraje.

164 "
la (po eemu je i dobio naz iv), duzine do SkrZnih proreza naJ azi se jed na zljebasta
8 em. Amfioksus nema pamih ekstremi- Ivorevina u koju se skuplj aju hranljive
teta nego sarno jedan nepami kozni na- Ivari i odatle sprovode u crijcvo. OSlali
bor, koji se pruza duz ledne i lrbusne dio crijcvnog kana la ima obli k prave ci -
strane; prosirenje na zadnjem dijelu ima jevi, koja se sa lij evc stran e lijela zavr-
neku formu i ulogu repnog peraja. lspred sava an alnirn Olvorom. Na desnoj Slr.mi.
okoloSkdnog otvora ovaj kozni nabor je pored crijeva, nal az i se nepama jetra.
rastavljen na lijevi i desni dio, koji se
prufuju duz ivica trbusne strane. N a pre- C irkulac ij ski sislem se sasloji od po
dojem dijelu tijela se nal azi proslrani jedne ledne arlerij e i IrbusTle vcne. koje
predusni lijevak, oivicen brojnirn pipcima. su medusobno povezane bocnim sudovi-
ma. Srce ne posloji , ali sc na mjcslim a
Kofu se sasloji od jcdnoslojnog kUli- gdje se od trbusne aorte odvaj aju bocni
kularnog epiderm a i vrlo tankog krzna sudovi nalaze kontraktilna prosirenja koja
!spod nje se nalazi dobro razvijeni mu- vrse ulogu srca Tjelesna lcenost je be-
skulatoroi sloj, koji se sastoj i od uzdu- zbojna i sadrii sarno limfoc ile i Ieukoci-
mih, segmentarno rasporedenih rrusica te. Razmjena plinova vrS i se u respiraci-
Osovinski skelet sacinjava horda, koja se on om epilcIu skrga.
prufu od prednjeg dijcla tijcla - rostuma
(Siljka) do zavrSetka repa Iznad horde je Ekskrecioni organi su (segmenlirano
nervna cijev, u Cijem srcdistu se nalazi rasporedene) nefridije.
centraini kanal (neurocel). Prcdnji kraj
nervne cijevi je neznatno prosiren i pre- Polovi ovih zivotinj a su razdvojeni.
dstavlja svojevrstan prapocetak mozga. Oplodnja je spolj aSnj a, a embrionalno ra-
zviec ima manje-viSe svc obi ike razvica
Crijevni kana! amfioksusa poeinje visih hordata.
kratkim ektodennalnim prcdvOljem, na
cijem se dnu nalaze usta, oivicena kra- Bezlubanjci su siroko rasprostranj eni
tkim pipcima Prednji dio crijeva je pro- u svim m orim a. Oni zive zari veni u pi-
siren i form ira prostranu smnu korpu, jesak i irnaju pas ivan nac in zivo ta. Do
koja sa obje strane ima veliki broj Skr- sada je opisano 19 vIs la iz j edne fanlilij e
fuih prorcza S trbusne strane, izmedu i dva roda

Koje su opec odlike bordata?


Koje skupine obuhvata organizacioni tip hordata?
Koje su osnovne karakteristike polubordata?
Sta su bezlubanjci i koje su im osnovne karakteristike?
- OpCe morjoloSko-anatomske
Kicmenjaci karakteristike kicmenjaka
(kraljeznjaci) - Gracta i junkcija pojedinih sistema
Vertebrata organa kicmenjakn
(Craniota) - Razrnnoft;lvanje i razvice kicmenjaka
- G/avne gmpe (klase) kicmenjaka

Kicmenjaci su najmnogobrojnija i sta, imaju dva para udova za kretanjc.


najraznovrsnija grupa hordata, koja je Pami udovi su kod nekih nestali, a kod
ostvarila najvisi i najslo:leniji stupanj vodenih oblika, pored parnih (grudnih i
morfoloSko-anatomske organizacije u :li- trbusnih) postoje i neparna (ledno, repno
yom svijetu. Tokom progresivnog evolu- i podrepno) peraja. KrvOlok kicmenjaka
tivnog mijenjanja i prilagodavanja, ki- je dobro razvijen, a narocito srce, kojc
emenjaci su, kao ni jedna druga grupa se nalazi na trbusnoj slrani, ispod organa
osim insekata, osvojili i vodenu i vazdu- za varenje. Disu na skrge iIi pluca. Ko-
snu sredinu i sva podrucja naSe planete, :lni omotac je sastavljen od visesloj nog
pa su postali dominirajuca grupa, organi- epitela.
zama na Zemlji. Taj evolutivni uspon ki-
Oblik tijela kicmenjaka je veoma ra-
cmenjaka omogucila je njihova specificna
zlicit. Kod niZih grupa, SlO :live u vodi.
tjelesna organizacija, po kojoj se bitno
tijelo je izduzeno i na njemu se razlikuju
razlikuju od ostalih hordata i drugih or-
tri dijela: glava, lrup i rep. Kod kopnenib
ganizacionih tipova :livotinja
vrsta razvio se i cetvrti ljelesni region -
MorfoloSko-anatomska organizacija vral, pa je glava dobila moguCnost (obi-
raznih grupa kicmenjaka je veoma razli- cno visesmjernog) pokretanja. Medulim,
Cita, ali kod svih postoje izvjesne zaje- repni dio kod mnogih vrsta je u znalnoj
dniCke osobine koje ih povezuju u jedi- mjeri reduciran. Parna peraja su kod ko-
nstveni organizacioni tip. pnenih kicmenjaka zamijenjena karakteri-
sticnim ekstremitelima koji u raznirn gru-
Svi kiemenjaci su bilateralno sirnetricne
pama irnaju razliCitu funkciju.
Zivotinje, sa dobro izraZenom unutraSnjom
segmentacijom koja je naroeito izraZena Koza kiemenjaka irna veoma sloZenu
kod niZih grupa UnutraSnji skelet im je gradu i funkciju. Pored laStite, kod nekili
dobro razvijen i graden od hrskavieavih iii sluZi i za disanje. SpoljaSnji dio - pokoZica
kostanih elemenata, ciju osnovu cini ki- je sastavljena od viSeslojnog epitela, ispod
ema, sastavljena od veeeg broja prSljenova koga se nalazi znatno deblji sloj - krzno,
(vertebra-prSljen; Vertebrata). Nervni sistem sastavljeno od veoma razliCitih komponena-
- kiemena moZdina je dobro razvijena i ta U koZi kiemenjaka se fonniraju mnoge
nalazi se na lednoj strani iznad horde. Na tvorevine, sa raznorodnim funkcijama kao
prednjem kraju, prosiren a je u nekoliko sto su: krljuSti, Zlijezde, zubi, perje, razlicite
moZdanih mjehurova rome tvorevine, dlake itd.
Mozak je zaSticen hrskavicavom iii Skelet kiomenjaka sastavljen je od tri
kostanom cahurom - lobanjom (cranium komponente: vezivne, hrskavicave i ko-
- Craniota). Svi kicmenjaci, osim kolou- stane. Kao i niZi hordati, kicmenjaci

166
im aj u i hordu . a na kod njih ne dopire hb kicmenjaka ona je razd ijc\jena na po-
do prednjeg d ijc\ a glave (kao kod amfi - prel'ne mi ~ i Cne trake - miomere. dok se
oksusa). vee samo do zadnjeg dij ela mo- kod visih ta segmentiranost gubi . Musku-
1.ga. Kod vecine. horda se j av lj a same u latura unu tra ~ lljih organa se sastoji od
toku embrionalnog razvica, j er se u po- glatkill mi ~ ic llih vlakana.
stembrionaJnom razv icu 7.amjenjuje ki-
emom. dok se nj eni ostae i zadriavaj u sa- Ncrvni sistcm kiemenj aka sastav lj en
rno izmcd u k icmcnih pr~ ljen ova. Skeict j e od ccnlralnog nervn og s istema (mozak
kiemcnj aka se dij eli l1 a skclet glave. tru- i kiemena mozdin a). perifemog nervnog
pa i udova. Kod evoluli vl1o l1 ajni zih pre- sistem a (sa mnogobrojnim zive ima) i si-
ds tavnika cjC\okupan skeict j c hrskav il'av mpatiekog nervnog sistema (sastav ljenog
(kolo uste i neke ribc). dok je kod os taJih od dva velika Zivea). a ni se pruzaju duz
preteZno ko~tan. U skelet trupa spadaju bokova kieme i sadrie mnogobrojne evo-
kiema, rebra i grudl1 a kosL Horda i ki- rove. Mozak se sastoji od pet dijelova:
ema sa lubanj om nazivaju se osov in ski prednji mozak. mcdumozak, srednji mo-
skelet. Kil'ma jc sastav lj cna od veceg iii zak. zadnji mozak i produzcna mozdin a.
manjcg broja pr!iljen ova, koji mogu imati Razvijcnost pojedinih dijelova jc razlicita
razlicitu gradu. Sa boene strane pr!i ljcno- i u vezi jc sa uvjelima i naeinom zivota.
va (ne svih) vezana su rebra. koja daju ad mozga polazi 12 pari glavenib (mo-
osnovnu potporu zidovima tjelesne du- zdanib) nerava, koji inerviraju organe
plje. Sa izuzctkom nekih riba, rebra su glave. Kiemena mozdin a je nastavak mo-
kod svih kiemenjaka ko~ tana. zga; pruZa se citavom duZinom kraljdnicc
i iz nje ide veCi broj zivaca.
Glaveni skelet obubvata lubanju i
skelet lica Lubanj a jc u obliku evrste Organi za varenje kicmenjaka sasto-
eabure, gradene od veceg broja kosliju; u j c se od crijevnog kanala i Z1ijezda ciji
nj oj su smjcsteni mozak i glavni culni sekreti ueestv uju u varenju brane. Crije-
organi (slub a, vida, mirisa). SkeJct liea vni kanal je diferenciran u nekoliko di-
sastavljcn je od veecg broja ko ~ tanih lu- jelova, koje sacinjavaju usn a duplja, Zdri-
kova (iii njibov ih preobrazbi), koji obe- jelo, jednjak, u ludac i crijevo. U usnoj
zbjeduju potporu i funkciju vilienog, Skr- duplji nalaze se jezik i zubi (kod najve-
znog i drugih aparata koji sc nalaze na ceg braja vrsta), a u nju se izlijevaju
tom dijclu tijeJa produkti lucenja zlijezda Na usnu duplju
nadovezujc se zdrijelo, koje je kod svib
Kao ~ to je istaknuto, svi kiemenjaci , kicmenjaka povezano sa organima za di-
osim kolousta, imaju dva para udova sa sanje. Na Zdrijclo se nastavlja jednjak, u
karakteristienim oreim planom grade obliku jako rastegljive cijevi, ZCludac
skeleta. Kod nekib oblika nedostaje po predstavlja pro§irenje crijcvnog kanala,
jedan iii oba para, ali je to sekundama pogodno da primi vcCU kolicinu hrane.
pojava. Udovi riba su pama peraja ciji Varenje brane dovdava se u tankom i
skelet ima oslonac u tijelu. Pami udovi debelom crijevu, koje se nastavlja u je-
kopnenib kiemcnjaka su noge, koje u dinstveno proJirenje zadnjeg aijcva _
osnovi imaju islU gradu, ali eesto razlici- kloaku, u koju se izlijevaju i cbkrecioni
tu funkciju. i polni prodykti, ali dalctto W6r:! ... ~
sebni ana1Di otvon
Muskulatura kicmenjaka se dijeli na
muskulaturu tijela (somaticnu) i muskula-
turu uDu~njib organa i kore. Somati-
ema muskulatura se uvijek sastoji od po-
preeno-prugastib misiCnib vlakana U ni-
~i javljaju i kod nekih riba). PluCa se Culni organi kicmenjaka se odLikuj u
sastoje od dvije vazd~oe kese iii mjebu- veoma razvijeoom sposobnoscu prirnanja
fa, koji su kod vi~ib oblika sastavljeni iz spolj~ojib dr~i . U ko~i sc nalaze zavr-
mnogobrojnib mjehurica iii alveola. ~eci brojnib oerava preko kojih se prim a-
ju mehaniCke draZi. Kod vodenib kicmc-
Krvni sistem kicmenjaka je uvijek njaka postoje naroeiti organi boene Linijc
zatvoreo i sastoji se od srca i krvnib su- koji im sl~e za orijentaciju. Organi slu-
dova. Sree je glavni organ krvotoka Sa- ba i ravnote~e kod raznil! grupa, raz Licito
stavljeoo je od nekoliko dijelova (komo- su razvijeni. Oei su u stvari izdvojcni di -
re, prelkomore) a smjclteno je u naroei- jelovi mozga, specijalizy-ani za primanjc
toj kesi (perikardu). koja je ispunjena te- svjetlosnib podr~aja. Culo vida kicmc-
cooUu. Krvni sudovi su arterije i vene, njaka je evolutivno najrazvijeniji organ ski
koje se granaju po cijelom tije\u i zavr- aparat za orijentaciju u pros toru , pronal a-
~ilvaju se mre~om kapilara Arterije fcnje hrane, blagovremeno skJanjanje od
odvode krv iz srca u tijelo, a vene je opasnosti itd. Svi imaju dobro razvijene
otuda dovode u sree. organe (cula ukusa) za raspoznavanje
kvalitcta razoih materija, koje sluzc za
ishranu, a cula mirisa im je takoder do-
Limfni sistem je u vezi sa Jcrvnim bro razvijeno.
sistemom, a sastoji se iz limfnib ~lijezda
i limfnib sudova U limfnim ~lijezdarna i Svi kicmenjaci se raVllnazovaju po-
Iimfnim cvorovima nastaju limfociti. koji lnim purem. Kod vodenib predstavnika
sa limfom dospijevaju u krv. (izuzev ajkula) oplodnja je spoljasnj a,
dok je kod ostalih grupa unutr~nja. Po-
lovi su veeinom razdvojeni ; sarno su ne-
Ekskrecioni organi kicmeojaka su ti-
ke kolouste i neke ribe hermafroditi.
jesoo povezani sa polnim organima. Kod
ovib Zivotinja, izlucivaoje obavljaju bu- U toku embrionalnog razvica kod
brezi, od kojib polaze izvodni kanali - kicmenjaka se javljaju i neki osobeni or-
mokrovodi. Bubrezi kicmeojaka su ko- gaoi koji kod odraslih jedinki iscezavaju
mpaktoi organi sastavljeoi od mnogobro- (horda, skrge kod visih oblika i sl.)
joib ekskrecionib kaoala Kod vodozema-
ca, gmizavaca i ptica mokrovodi se izli- Orgaoizacioni tip kicmenj aka se dijeli
jevaju u kloaku. a kod sisara (izuzev na 6 klasa: kolouste (Cyclostol1lata ),
kljunara) u zasebni mokracoo-polni (uro- ribe (Pisces) , vodozemci (Amphibia ),
genitalni) kanal. Kod veeine kicmenjaka gmizavci (Reptilia), pti c e (Aves) i si -
postoji mokracna besika sari (Mammalia).

Koje su osnovne karalcteristike opeeg plana grade kicmenjaka?


Koje su osnovne osobenosti grade i funkcije
organskih sistema kicmenjaka?
Koje su osnovne karalcteristtike naCina razmnofavanja i
razviea kicmenjaka?
Koje su glavne grope kicmenjaka?

168
Kolouste
(kruinouste) - Osnovne knrakteristike kolousta
- Glavne skupine i nailn vvofa kolousta
Cyclostomata

Ova klasa obuhvata najprimilivnije


(do 1 m), rijccna zmijuljica (do 50 cm)
savremene kicmenjake. Kolousle nemaju i potocna zmijuljica iii paklara (do 25
vilice po cemu se razlikuju od svih osta- em). Ostale paklare zivc paraz itskim na-
lib kicmenjaka. Usni otvor (usna duplja) Cinom zivota sisuci krv rib a, a larvc se
ima krumi oblik. po cemu su i dobile mane si tnim organizmima dna. Larveni
naziv. Elementi kicme su slabo razvijeni , period zmijuljica je znatno duzi nego
a horda kao osovinski skelet, funkcionira kod odraslih (4-5 godina). Nakon mrij e-
cijelog zivota Hrskavicavi skelet kod ne- scenja i mu zjaci i zenke ugibaju. Meso
kih vrsta uOpCe ne postoji. Kolouste ne- zmijuljica je vrlo ukusno i u nekim kra-
maju parnih peraja. KoZa im je gola jevima se love u velikim kolicinarna
!maju sarno jednu mirisnu duplju, sa je-
dnim mirisnim otvorom.
Sljepulje iii miksine se razlikuju od
Ovoj klasi pripadaju dvije grupe: vni- zmijuljica nizom osobina Nemaju ociju.
juljice ili pak/are i sljepulje. Zrnijuljice Oko usta imaju brkove. lmaju najvise
oblikom lice na jegulje. !maju dva ledna, 6 parova SkrZnih proreza Koza je gola i
repno i podrepno peraje. U unu~njosti veoma sluzava Zive kao parazili na riba-
usnog lijevka i na jeziku nalaze se brojni rna, pa ponekad cine vece stele. Inace su
romi zubiCi. Sa svake strane iza ociju, hermafroditi i razvijaju se bez metarnor-
kod zmijuljica postoji po 7 spoljaSnjih foze. Najpoznatija je ljigava miksina, ko-
~nih proreza. Boena linija im je dobro ja zivi u manjim morima, a ima je i u
razvijena Ovdje spadaju morska zmijuljica Jadranu.

SL. 168. Morfologija (I) i tjelesna grada (II)


kolousta: 1. usni lijevak, 2. jednjak,
3. crijevo, 4. analni otvor, 5. bubreg,
6. urogenitalni olvor, 7. jetra, 8. srce,
9. ledna aorta, 10. trbusni krvni sud,
11. respiratorna cijev, 12. mozak,
13. nervna vrpca, 14. nOlohord,
15. ledna peraja, 16. repno peraje,
17. gonada.
13

II
Koje suoosnovne morfoloSko-anatomske karaktcristike kolousta?
Koje su glavne skupine kolousta i kakav jc njihov maQij?
- O¢e morj'%Ske i
anatomske karakteristike riba
- Adaptacija na fjvot /l vadj
- Hrskavicave ribe
- Kofljoribe: hrskavicavi ganoidi,
Ribe- Pisces koftani g(JfWidi i koSljoribe
- Osnovne adlike pravih koJljoriba,
rosprostranjenje i ekonomski VUlcaj kof(joriba
- Najmaeajnije gmpe pravilz kofljoriba
- Resoperke i dvodihalice

Ribe su najmnogobrojniia i najrazno- stematizacija riba izvedena je prema gra-


vrsnija grupa 1ciemenjaka. Siroko su ra- di skeleta, obliku krljusti, izgledu peraja
sprostranjene u gotovo svim vodama na i fuga, gradi srca i crijevnog kanala ild.
Zemlji; susreeemo ih od visokoplaninskih Na osnovu grade skeleta, sve danaSnje
potoka do olceanskih dubina, od voda ~i­ ribe su razvrstane u dvije jasno razgrani-
ja je temperatura blizu ta&e mrfujenja ~ene grope: hrskavi~ave i kostane.
do toplih izvora. Njihova raznovrsnost se
more porediti sarno sa insektima. Cd ko- Hrskavieave ribe (rusljoribe. CiIO-
lousta ribc se razlikuju nizom osobina, ndricJuhyes) predstavljaju najstariju grupu
medu kojima je posebno zna~ajna prisu- , riba. Pretewo zive u moru. Njihov skelCI
stvo vilica, ~to omogucava aktivno pri- je hrskavi~av, a tijelo je pokriveno krlju-
hvaeanje hrane. stima. Obi~no je izduzeno, a glava je na-
Imaju dva para trupnih udova: grudna prijed izvu~ena u siljati produZctak - ro-
i trbusna peraja, a pored toga i 3 nepa- strum. Usta se nalaze sa donje Slrane i
rna: ledno, repno i podrepno peraje. Kod imaju oblik popre~nog proreza. NajceScc
najveeeg broja ribljih oblika kofa je po- imaju pet pari, medusobno razdvojenih,
krivena krljustima, koje mogu biti razli- skdnih otvora, bez smnih poklopaca.
~ite morfologije i strukture. ~ ribljeg mjehura. B!s~ay~be
su rYOyojemh P-Qlova. Kod svih je unu-
Kiema riba je dobro razvijena i sasta- traSnja oplodnja, ali IDedu njima postoje
vljena je od mnogo pnljenova. Srce ima i jajorodne i Zivorodne vrste. Jedna od
po jednu komoru i pretkomoru. Imaju karakteristi~nih odlika veeine hrskavi~a­
p,ame nosne duplje sa pamim otvorima. vih riba je nesimetri~no i prepoznatljivo
Cula kod riba su relativno dobro razvije- repno peraje, ~ija je gomja polovina zna-
na; u tom pogledu se posebno isti~u or- tno dufa od donje.
gani boCne linije (dinami&o ~ulo). Ske-
let im je hrskavi~av iii koStan.
»nstoji 0100 620 VlSIa ovm nba, koje--
Golema i raznovrsna grupa riba, koja _ se dijele na tri sJmpinc' .ajkule (ElaJ11l0-
obuhvata oko 23 000 oblika, razvrstana branch!). raze (BatoideQ i himere (Ho-
je u veci broj skupina. Klasifikacija i si- loctplIiiil). '"

170
A'Jrule i WPM psi se odlikuju ni- raznovrsnolc.u__o_blika· pr.cko~5_%_sv ih ri-
zom primitivnilLoSQbjI!a, ~.L~u. sc tokom ba_pripac:I.Loyoj--Skupini_U poredcnju sa
cruge evoluci$-. j zuzetno _ prilagod!Je hrskavitavirn ribam a, one sc razliJ...'Uju ni-
)etlma fivota u lI!.oru, tako da sc more zorn znatajnib osobina, kojc su im orno-
I iUJlajprilagodljivija grupa riba - guCile razn oliku specijalizaciju i adapt a-
Ovdje spadaju brojne vrste morskib pasa, ciju na najrazlicitijc uslovc zivotn c srcdi -
medu kojima je najpoznatiji pas rnodrulj ne.
ill playa ajkula, razne vrste rnorskih rna-
Savrcmenc kos turij atc sc dij clc na nc-
~aka, kostelja, sklatovki itd. Mnoge vrste
koliko u! ih sku ina: hrskavicavi iii ' ru-
ovib riba Danose ve1iku stetu, uniStavaju-
sfjavi i<l!!Q!QL Choruirostei}_ u_ 'Ojc- spa-
Ci ogromne koliCine druge ribe. Neki od
claJU _~titoll.os«_.Lmn9gopcr1s _ lsostan i iii
morskih pasa su opasni i za ~ovjeka (pas
ko~ijavi ganoidi (Holostei) koji obuh vata-
modrulj, psina Ijudo!dera, psina haringu- ju- iesoperke i dvodihalice,:~te koslj oribc
b). Meso mnogib aikula dobro....je-..za je-
(1eLeostei)
10; kOb slufi za gl~anie i .zradu koroib
~:::.: eta
=--_ Stitonose imaju izdu! cno, vretcnasto
tiielo. na kome S;;- n alazi- petuzduznih
RaZe imaiu (ledno-trbuSno) jakQ. -;:-edova kostanih ploca Prednji dio glave
spljoSteno tijelo dobro prilagodeno !ivotu irn je produfen u rilo, a usta se nalaze
na morskom dnu. Neki predstavnici ove sa donje strane.
grupe hrskavi~avih riba irnaju e1ektritne
organe (drhtulja). Ovdje pripadaju razne Nil.i.P-Qznatiji predstavnici iz ove grupe
vrste rn!a, morskih golubova, ~utu[Ja, dr- hrskavitavih ganoid ~ __PDJ2.<ldaj!!_ Iamiliji
htulja, testerata, morskib orlova itd. J£Setri Jj.t;illensergiae). Osim jedne vrste
Hiriiere su malobrojna skupina hrskavita- (ketiga) sve ribe iz D ve grupe five u
vih nba neobitnog I ne!1plcriog, testo moru, ali za vrijeme mrijesta ulaze u ri-
"moDstruoznog" izgleda i grade. jeke.
KostlDe ribe > (kostunj~e; Ostei- Njihova ikra je vrlo sitna i od nje se
chthyes) obuhvata'u sve ostale savremene pravi tuveni kavijar. Ovdje spadaju keei-

-
ribc. 0 . ~u se izuzetnirn bogatstvom i ga, jesetra i moruna, koja mo!e dostiCi

. SL. 169. O¢i plan grade riba: 1. usia, 2. !drijelo sa lliglUDll, 3. !cI.Udae
4. poloriw dodaci, 5. tanka crijevo, 6. analni otvor, 7. jen, 8. ~JIl\; 9. •
10. Icdna arterija, 11, bubrezi. 12. riblji mjebl1l', 13. lcdna pmya. 1.4. ~pgQ~:
) 15. podrepno pcrajc, 16. trbuino pcrajc.
tjelesnu masu od 1 000 kg. Sve ~titono~e nije istaknuto) od rcsopcrki . Dvodihalicc
imaju veoma ukusno meso i zbog toga su za nauku veoma illtcrcsantna grupa,
se intenzivno love. Mnoge od njib su jer se kod njib ocitujc prijclaz od skr.
vee jako prorijedene. fnog ka plucllom disanju.
Mnogoperke SII mala skllpi~a­ Kos/joribe su najmnog.Qbrojllija J n<lJ -
dnoafriCkih---hrsk<MGavili- ganeidll'- Imaju raznovrsni'a grup-'l riba, koj oj pripada go-
Deku vrstu "pluCnog" mjehura, koji je tovo ' % savrcmcnih ribljih oblika. Kau
povezan sa crijevnim kanalom. ~to im siD .irii - un.-e-- k-aTC:--glilVlla' karaktcristika
omogutava fivot u toplim vodama (siro- ovib riba jc prisustvo kostanog skclcta.
m~nim kisikom). Kicma sc sastoji od niza kostanih prslj c-
nova. Glavclli skclct im jc potpuno oko-
,B.esoperke-pripadaju skup-ini ~kada ~tao. Kofa je obicno prekrivena krljusti-
vrlQ.jmljoib i inleresan1nib riba a met:tu rna. Ko~ljoribe , po pravilu. imaju tipicna
savn:menim oblic!.ma_postoji sarno jedna peraja (pama: grudna i trbu~na; ncpama:
vrsta, koja je prvi put otkrivena tek ledno. repno i podrepno).
1938. godine (u Indijskom okeanu. u bli-
zini obale jugoistoene Afrike). Od tada je Klasificirane su u tridesctak vetill
ulovljen veei broj primjeraka, pa je bilo grupa, koje ukljucuju visc od. 20000
moguCe steCi detaljan uvid u morfolofro- obhka. sto Je viSe od 4% svih postojeCih
anatomsku organizaciju ove po svemu. vrsta lcicmenjaka. Narcdni prcglcd je. u
osobene vrste ko~ljavih ganoida. Savre- stvari. osvrt sarno na neke od najtipicni·
mena resoperka veoma lici na neke da- jib i najkarakteristicnijih skupina. uzim a·
vno izumrle ribe. juCi u obzir prctcZno pripadnike naSc
Najznaeajnija osobenost ov~b ~~ . ihtiofaune. Istovremeno treba naglasiti da
a:'gf!:
to
pI
skelet pami b peraja ima Isli
e kao i skelet nogu prvib vodo-
velilci broj vrsta kosljoriba ima ogroman
ekonomski znacaj. a posebno haringe,
zemaca,- ~to je jedan od nepobitnih doka- pastrmke, ~aranolike nbe. skuSe, pljosna·
za da ovi vode porijeklo od resoperki. tice, bakalari i dr. U tom poglcdu i po
svojoj ucestalosti u vodarna Bosllc i He-
Dvodihalice se odlikuju nizom osobe- rcegovine (98% nasih ribljih vrsta) naj-
nosh po KOJIma u slstematici riba i lcieme- znacajnije su pasumke i saranolike ribc.
njaICa uopce zauzunaju posebno mjesto.
One So, svakako ji:dfla od najstarijib grupa Haringolike ribe (harillge i pasumkc;
savremenih riba i po mnogim osobinarna C~upel~nnes) obuhvataju gl upu-najstari-
su sliene najprimitivnijim hrskavicavim ri- jib koslJ~n6l1.-iz-\leGeg--br()ja-familija. od
barna. Takoder imaju i neka svojstva repa- k~jh __ s.u __
na~nije: Juu:i.ngL {Clupe idae)
tih vodozemaca kao ~to su dvostruko disa- i pasumke (Saimollidae).
nje (na Skrge i "pluta"). nosne hoane (unu- -
u-amji otvon, nosni otvori) i krvotok. Dvo- Haringe su relativno brojlle morske i
dihalice su slatkovodne ribe koje five u slatkovodne ribe. srazmjemo malib di-
tropskim krajevima Australije, Afrike i ]u- menzija, koje imaju izuzetan ekODomski
me Amerike. gdje vode eesto presmuju. znaeaj. Medu njima su najpozDatije bari-
Karla nastupi s~ one se zarivaju u mulj nge. razne vrste srdela, zlatvi itd.
gdje ostaju ~e mjeseci Cpa Cak i godina)
i di!u na "pluta". S;ilmonidne ribc su §iroko rasprostra-
njene u slatkim i slanim vodama gotovo
I dvodihalice pokazuju veliku sli- cijelog svijeta (pretemo sjeveme Zemlji-
cnost sa vodozemclUla, om ne v e po- ne polulopte). Njihova osnovna karakteri-
'rijekIo od ovib nba, nego (lCao ~to je ra- stika je da iza 11ednog pcraja imaju i je-

172
SL. 170. Karakteristicni oblici glavnih skupina riba: 1-7. razni oblici hI'Skaviecvih ri.ba"
8. riba bimera, 9. latimerija. 10. i 11. ~titono~e. 12-14. ribe dvodihalicc,
15. riba mnogoperka, 16. Kajmanova riba, 17. amija, 18. losos. 19. hamnga.
20. i 21. ciprinidne ribe. 22. jegulja, 23. ~tuka, 24. som, 25. morSko mo,
26. morski konjic. 27. gregorac. 28. smud. 29. sku~ 30. ~pina, 31. riba poJ- i
32. cipol, 33. iverak. 34. grdobina. 35. riba korpa, 36. riba je~ 37. baka:lar,
TIh.7. KARAKTERlSntNl PREDSTAVNICI KOSUORIBA

Red Familija Predstavnici

Haringe Harioga Ziatva


Srdela

Haringolilce nbe Pastrmka Pastrmke Mladica


(Cluptifonnu) Losos Ozimica
Lipljani Lipljeo

Saran Ukljeva
Sarani Mreoa Krkusa
Saranolilee nbe Sleobalj Crvenpcrka
(Cyprinifonnu) Devenlca Klijen
Vijuni tikov Vijun
Brlcica

Jegulje Jegulja Murina


Jegulje Ugor
(l,,1Iguillifonnes) Grge~i Grg~ Balavac
Smud

Barbuoi Barbuo
Grg~i Komar~e Komar~ Zubatac
(Ptrcifonnes) Spar Arbun
Morslci pauci Paule bijelac
In~uni Obi~ni in~un
Seranide Pirka Kanjac

Srulce (Esocifonnes) Sruke Evropska ~tuka

SleWe Sku~e Skusa Sabljan


(Scombrifonnes) Palamida Tunj

Listovi List
Pljosnatice Iverei Iverak
(Plturonectifonnes) Oblici Oblic

Balcalari Balealari Bakalar Oslie


(Gtulifonnes) Manic

Skocci Cipoli Cipol


(Mugilifonnu)

Resnjaa Morslci leonjic Morska sila


(l..ophobranchil)

dno malo "masno peraje". One takoder boo zanimljive potoen& i mekousna pa-
imaju veIiki ekonomski i sportsko-ribolo- strmlca, lipljan i mladica.
vni znacaj, a po kvalitetu mesa zauzima-
ju prvo mjesto. Ovdje spadaju brojne vr-
ste pastrmki, lososa, ozimica, zlatovcica
itd. Nab ihtiofauna je bogata razoim vr-
stama ovih riba, medu kojima su pose--

174 '-----------------------------
Najznatajnije i najpoznarije vrste IZ ove bodorke. pliske. gage. ukljevc. crvcnpcr-
skupine pripadaju familijama ~arana kc itd. NMa riblja fauna sc odJikuje bro-
(Cyprinidae) i vijuna (Cobitidae). jnim cndcmicnim oblicima ciprinida.

Familija ~arana obuhvata gotovo Familija vijuna ukljucujc oko dvadc-


1 000 vrsta. mcdu kojima nckc imaju sct vrsta riba, rasprostranjcnih u slatkim
naglMen ekonomski znacaj . Ovdjc pripa- vodama Evrope i Azije. OVdje spadaju
daju ~aran (razne rase). kar~i. kljcnovi. cikov. razne vrste vijuna i brkica. Nema-
dcverike. mrcne. krku~c. skobalji. linjak. ju ekonomski znacaj .

Koje su osnovne cx:llike riba?


Kako su adaptirane na !ivot u vodi?
Kako se dijele savremene ribe?
Koje su osnovne cx:llike hrskavi~vih riba?
Koje su osnovne karakteristike ru~ljavih i konjavih ganoida?
Koje su osnovne cx:llike pravih ko~ljoriba?
Koje su glavne skupine savremenih ko~ljoriba?
Kakav ekonomski zna~j imaju ribe?

i7S
- OpCe mo rj%Sko-anafOlllske
osobine vodozemaca
Vodozemci - - OrgallS/"'i sistemi vodozelllflca - priiagodell osl
Zivotu na kopnll
Amphibia
- Noon Zivota i ramVlOZaV{/l/je
(metaflwrjoza) vodozelllaca

Vodozemci su prva grupa kicmenjaka Kola vodozemaca je gola.. bCl


koja je napustila vodenu sredinu i koja ikakvih tvorevina, a snabdjevena je mno-
se prilagodila uvjetirna zivota na kopnu. gobrojnim zlijezdama. NajveCi broj ih di-
Taj prijelaz je uvjetovao vcoma znacajne ~e plucima. !rna ih i bez pluca, a ta1:vi
promjene u tjclesnoj organizaciji, kako di~u na kozu i sluznicu usne supljine.
spolj~njoj tako i unutraSnjoj . Embriona- Kod nekih vrsta larvene skrge ostaju i u
Ini raz vi tak vodozemaca se odvij a u vo- odraslih jedinki. Srce se sastoji iz dvije
m, gdje larve ostaj u duzi period i di~u pretkomore i jedne komore, pa arterij ska:
na ~krge. Nakon prcobraZaja (metamorfo- i venska krv nisu potpuno razdvojenc.
ze) razvijaju se u prave kopnene kicme- Tjelesna toplota ovih zivotinj a jc nestalna
njake, koji di~u na pluca Larve nemaju (poikilotcrmija). Ekskrecioni organi su
pame udove i kreeu se pomoeu izduze- pami bubrezi. VeCina vodozcmaca, osim
nog pljosnatog repa, dok odrasle zivoti- . unutraSnjcg, ima i srcdnjc uho. PreteZno
nje imaju petoprsne pame ekstremitete se razmnoZavaju u vodi. Kod nckill jc
podeScne za kretanje i skokove. oplodnja spoljaSnja. a kod nekih unutra-

SL. 171. QpCi plan grade vodozemaca (uba): 1. usta, 2. fdrijelo, 3. jednjak, 4. zeludac,
5. tanko crijevo, 6. debelo crijevo, 7. analni otvor, 8. jetra, 9. srce, 10. ledna arterija,
n . gu~teraca, 12. pluCa, 13. bubrezi, 14. testisi, 15. kloaka, 16. mozak,
17. kicmena mo!dina, 18. slezena.

176
~nja.Razvice, kao ~IO je naglakno, je skupine (reda): beznogi (Apoda), repati
putem metamorfoze. (Urodela, Caudata) i bezrepi (Eeaudata,
Anura) vodozemei.
Privredni i biolo§ki znacaj vodozema-
ca je neuporedivo manji od znacaja riba. Beznogi vodozemci su mala skupina
Ovo se naroeilo odnosi na beznoge i re- tropskih !ivotinja. Zive pod zemljom, u
pate vodozemee. Zabe su korisne !ivoli- blalu iIi pijesku. Tijelo im je izduzeno
nje, jer unislavaju ogromnu kolicinu sle- (od nekoliko em do 1,5 m) valjkaslo, sa
!nih insekala. U 10m pogledu naroeilo su malom glavom i kratkim repom. Po
znacajne krastave !abe. U nekim krajevi- opCem izgledu (a zbog nedostatka nogu)
rna !abe se upotrebljavaju u ishrani. jako podsjeeaju na prslenasle glisle.
OVdje spadaj u razne vrsle eeciIija,
Vodozemei su najrnalobrojnija kJasa
koje !ive u tropskim, moevamim podru-
kicrnenjaka, jer obuhvataju svega oko
cjima zapadne Afrike i JuZne Amerike.
1900 vrsta. Imaju najogranicenije raspro-
stranjenje, buduci da naseljavaju same Repati vodozemci po obliku podsje- --
podrucja slatkih voda, a nema ih u moru caju na gu~tere. I larve i odrasli imaju
i na okeanskim otocima. Dijele se na tri rep. Sa rijetkim izuzecima, imaju dva pa~

II
SL. 172. Osnovni stupnjevi metarmofoze !abe (I) i vodenjaka (II).

177
21~

,.. ,
0
To · •
... . -
.......
...

23

SL. 173. Karakteristicni prestavnici vodozemaca: 1 i 2. beznogi vodozcmci.


3·11. repati vodozcmci (daZdevnjaci, tritoni, proteus, amblistoma, aksolotlo),
12. krastava Zaba. 13. ognjena Zaba (bombina), 14. alites Zaba. 15. pipa. 16. Zaba cdnjaea.
17. krekelu~a (gatalinka). 18. siva Zaba. 19. zelena !aba, 20. torbarska Zaba,
21. playa !aba. 22. rogata !aba. 23. kratkoglava !aba. 24. vatrena Zaba. 25. lcteea !aba.

178
ra kratkih nogu. Kod nekih ameriCkih zica). Obicno imaju bubnll duplju i bu-
predstavnika ove grupe, prcdnje noge su bnu opnu. Kod odraslih laba nikada ne
zakrlljale, a zadnje uopce ne postoje. postojc ni unutraSnjc ni spoljaSnje skrgc.
Larve imaju peraste skrge koje nakon Mnoge vrstc. neposredn o iza usta, imaju
metarnorfoze neslaju. Ove vodozemee posebnu opnll (rczonator). koja im sluzi
posebno karakterise pojava ncotcnije, tj . za karakteristicno ogl aS avanjc. Nemaju
dostizanja polne zrelosti na larvenom rebara iii irn sc javljaju sarno kao rudi-
stupnju (na kome sc razvice i zavrSava). mcnti. Vceina laba polaZe jaja u vodu.
Koza im je bogata zJijezdama; kod nekih Metarnorfoza jc postupna.
vrsta zJijczde luce otrovne sadrZaje. Red laba se dije1i na dva podreda:
Ovaj red obuhvata oko 160 vrsta ra- hbc bez jczika (Agiossa) i zabe sa jezi-
zvrstanih u cetiri familije, od kojih dvije kom (Plzanerogiossa).
zive kod nas. Najpoznatiji predslavnici su Be;jezicne tube obuhvataju svega ne-
covjeCija ribica, razne vrste vodenjaka koliko vrsla medu kojima je najpoznatija
(lritona), daidevnjaci, sirene itd. arneriCka pip a, koja cuva jaja i larve u
Bezrepi vodozcmci - zabe su najbro- naroeitim komorarna na ledima
jnija i najraznovrsnija skupina vodozema- Zabe sa jeziko11l ukljucuju sve ostale
ca. Odrasle zivotinje irnaju kratak trup i vrste bezrepih vodozemaca, svrstane u
nemaju rep. Zadnje noge su im znatno nekoliko familija; medu njima su najpo-
duze od prednjih. Na prednjim imaju 4, znatije mukaCi (Discoglossitiae), kras~
a na zadnjim 5 prsta (izmedu kojih je zabe (Buffonitiae), kreketu~e (Hylida4'J;
kod plivajuCih oblika razapeta plovna ko- prave zabe (Ranidae) itd.

Tab.8. KARAKTERISTICNI PREDSTA VNICI VODOZEMACA

Red

Beznogi vodozemci
(Apoda)

Covj~ija. ribiea
Rep.1i vodozemci VodenjlU)i (Ui~
(Urodeln. Cauda/a) Ddde.Vl!iaci .
SiIene

Zabe bez jezika

Mubu!i

Krastave
bbe
B ezrepi vodozemci
(Anura. Ecaudara) :labe sa Kreketu!e
jezikom

Prave tabe
Zabe mukaCi iii ognjcnc Ubc su rcla- KrekeluJe su rclalivno brojna grupa
livno malc (4-5 an) ~ivotinjc. T~na Zaba, prilagodcnib ;>;i votu na drvccu. Naj_
strana im jc narandUstofuta sa sivim mr- poznatija i najrasprostranjcnija rncdu nji-
Ijama Kod nas fivc dvijc vrstc bombina rna jc krckctu~a iIi gatalinka.
Prove Zabc iii zabc u uzcrn smislu su
Krastave iPbe (gubavicc) su ~iroko najbrojnija skupina Zaba sa jezikom. Ra-
rasprostranjcnc u raznirn krajcvima svijc- sprostranjene su na svim kontinentima
ta Vrlo su nczgrapnc, a ko~a irn jc po- osim Australije. Najpoznatijc vrste su:
krivcna bradavicarna tc izglcda kao da jc zelena Zaba, velika barska zaba, travnja-
krastava. U vodu zalazc sarno za vrijcmc ca, ~urnska zaba, grCka Zaba, razne vrstc
razmnozavanja Najpoznatijc i najraspro- zaba padobranaca itd.
stranjcnije su obicna i zc1cna krastava
Zaba Objc vrstc su ccstc i kod nas.

Koje su opCe odlike vodozemaca?


Koje su im ' osnovne prilagodbe za !ivot na kopnu?
Koje su osnovne odlike organskih sistema vodozemaca?
Kako se razmnoZavaju vodozemci?
Koje su osnovne grupe vodozemaca?

180
- QpCa lIlorj%S/w-anatolllska grada gmiwvaca
Gmizavci - Adapracija (prilagodba ) ZivOtll lIa kopl1l1
(gmazovi)- - NaCin tivota i razmnozavanja glllizavaca
Reptilia - K/asijikndja (haJerije, kOl7ljace. krokodili,
glisten' i lJl1ije) i macaj glllizavaca

Gmizavci su prva skupina kicmenjaka Razvijaju sc bez metamorfoze (postojc i


koja se potpuno prilagodila zivotu na ko- zivorodni gmizavci). Bubrezi su im me-
pnu, tj. u vazdu~noj zivotnoj sredini. 6- tanefrosi. Skelet je potpuno oko~tao.
laVO tije10 im je pokrivcno raznim z~ti­
tnim tvorcvinarna: krljustima, ploeicama, Znacaj gmizavaca u opstoj ekonomiji
~titovima itd. KoZa jc suha i bez zlije-
prirade je srazmjemo veliki. U mnogim
zda. Vecina gmizavaca ima dva para u krajcvima svijeta, gdje im jc brojnost ve-
stranu okrenutih nogu , najceSce sa po pet lika, oni igraju znacajnu ulogu u Zivotnoj
prstiju. Postoje i gmizavci bez nogu, ali zajednici. VeCina gustcra i zmija unista-
je to sekundama pojava. POliljacni dio vaju znacajnu kolicinu stetnih insekata,
lubanje je sa kicmom povczan preko je- puzeva i glodara. Sto se tice olrovnih
zmija, one nanose direktnu stetu, ujeda-
dnog gleznja Srce se sastoji od jedne
juci covjeka i korisne zivotinje. U nekim
komore i dvije pretkomore, ali se u ko-
krajevima svijeta ad zmijskog ujeda go-
mori nalazi jedna nepotpuna pregrada, pa
disnje urnre vise hiljada ljudi i znatno
su venski i art.erijski krvotok potpuno ra-
vise domaCih zivotinja.
zdvojeni (krokodili imaju 2 komore i 2
pretkomore) . Disu na pluca, a tje1esna Kola krokadila, krupnih zmija i gu-
temperatura im je promjenljiva (poikilo- stera se koristi kao izvrstan i veoma lra-
termi). Veeinom su jajoradni i na kopnu zen materijal za izradu kozne galanterije.
polaZu krupna jaja sa mnogo zumanjka Meso mnogib komjaca vrlo je ukusno i

SL. 174. QpCi plan grade gmizavaca: 1. usia, 2. jednjak, 3. zeludac, 4 .. gu~teraCa, S. je~
6. tanko crijevo, 7. debelo crijev.o, 8. anaIni otvor, 9. !doaka, 10. nosm otvor; 11. trabeJa,
12. pluCa, 13. srce, 14. glavena arterija, 15. ledna arterija, 16 . . mo~,
17. kicmena moM ina, 18. bubreg, 19. mokrovod, 20. gonada (sJemenik).

181
SL. 175. Karakteristicni predstavnici gmizavaca: 1. haterija, 2 i 3. gekoni. 4. stepska
I agama. 5. drakon (zmaj). 6. uSasta okrugloglavka. 7. agama, 8. iguana. 9. blavor.
10. slijepic. 11. otrovozubi guster. 12. varano 13. sivi guster. 14. sinkus. 15 . kameleon.
16. stepski udav. 17. obicni udav. 18. bjelouSka, 19. srri.okulja, 20. poljska zmija. 21. Silae.
22. kobra. 23 . morska zmija. 24. Sarka. 25 . zveearka. 26. gavijal. 27. krokodil.
28 i 29. kopnene kornjace. 30 i 31. morske kornjace.

182
u nekim podrucjima mnogo sc koristi u U svijetu dan as zivi sarn o oko 25
Ijudskoj ishrani . Od zmijskog otrova sc vrsta krokodil a. svrstanih u nekoliko fa-
spravljaju lijekovi protiv raznih oboljcnja milija i rodova. Najpoznatiji su nilski
krokodil (du zine do 6 m) , misisipski i
Savrcmcni gmi zavci prcdstavljaju JC- kincski aligatori. tc gavijali.
dan mali dio nekada vcoma broj nc ra-
znovrsne skupine zivotinja. Gmizavci pokrivcni krlju.slima su naj-
ramovrsnija skupina zivotinja. Zive sirom
U mezozojskoj epohi Zcmljine pro- svijcta, izuzcv Antarktika. Obuhvataju vise
slosti (prije 225 do 65 miliona gadina) ad 4 500 vrsta, klas ificiranih u dvije po-
bili su najrasprostranjenija, najsavrsenija dgrupe: guSteri (Soll/ia) i zrnije (Ophidia).
i dorninirajuca grupa kicmenjaka na ko-
pnu, u moru i vazduhu. Njima su pripa- Gustcri uglavnom irnaju izduzeno ti-
dati i raznovrsni dinosauri - najkrupnije jclo sa dugim repom. Veeina irna dva pa-
Zivotinje svih vremena ra kratkih nogu; neke vrste su bel.. nogu,
ali je to sekundama pojava. Ova grupa
Sada ih irna oko 5 biljada vrsta koje obuhvata oko 2 500 razlicitih oblika, ra-
se klasifikuju u cetiri grupe: haterije sprostranjenih sirom svijeta, od kojih tre-
(Rhynchocephalia) , komjace (Chelonia) , ba posebno pomenuti gekone, prave gu-
krokodili (Crocodilia) i gmizavci pokri- stere, sljepiee, varane i karneleone.
veni krljustirna (Squamata).
Gekoni su zivotinje sa nizom specifi-
Hatcrijc su predstavljene sarno je- cnih osobina. Zive u tropskirn, suptrop-
dnom savremenom vrstom ove nekada skim i pustinjskim oblastima. Kod nas su
veoma brojne i zanimljive grope gmazo- poznati zidni i kueni macaklin i tarento-
va. To je novozelandska haterija, koja se, la. Ovi gusteri ncmaju pigmenta, pa se
zbog niza prirnitivnih osobina, smatra zi- tokom dana skrivaju, a noeu su aktivni.
vim fosilom - ostatkom nekada raspro-
stranjenih pripadnika ove skupine. Pravi (obiclli) gllsteri imaju dobro
razvijene noge (sa po 5 prstiju) . Rep im
Kornjace su specificna grupa gmiza- je mnogo duzi od ostalog dijcla tjcla.
vaca. Imaju kratko a siroko tijelo, pokri- Ovoj familiji pripada vise od stotinu vr-
veno oklopom ad dva stita - lednog i tr- sta, rasprostranjenih sirom svijeta. Najpo-
busnog. Nemaju zuba, a vilice su im znatije su sivi i zidni guster, zelembac,
presvucene roznim navlakama Ledni dio planinski guster (ovaj je zivorodall) itd. .
oklopa je graden ad pet, a trbusni od
Sljepici su veoma osobena grupa gu-
dva reda poveeih kostanih ploca Dijele
stera. Tijelo im je zmijoliko, obicno bez
se na kopnene i morske oblike. Najkru-
nogu . Najpoznatiji su siroko rasprostra-
pniji predstavnici ovih gmazova su iz
njeni sljepic i blavor, koji je kod nas do-
skupine morskih (koznih) komjaca (duzi-
sta cest u Herccgovilli.
ne do 2 m i mase do 600 kg).
Varani obuhvataju najkrupllije dana-
Krokodili su veliki gmizavci sa kru-
snje gustere. Rasprostranjelli su u Africi,
pnom izduZenom ·glavom, izduzenim tru- Aziji i Australiji. Ovdje spadaju sivi i ni-
porn, dugim, baCno spljostenim repom i lski varan, (koji moZe biti dugaeak do 4
kratkim i snafuim nogama. Oreim izgle- m), te zmajevi, iguane i jos brojni guste-
dom lice na gustere, ali se od njih razli- ri neobicnog izgleda.
kuju nizom osobina. Zive u rijekama i
jezerima tropskog i suptropskog podru- Kameleolli su prilagodeni Zivotu na
cja. Vrlo su brzi i okretni plivaCi, a van drveeu. Od svih gmizavaca, pa i guStera,
vode se krecu sporije. razlikuju se po dugackirn nogama Oni

183
Tab. 9. KARAKTERISll~NI PREDSTA VNICI GMIZA VACA

Red Predstavnici

Halerije H.lerij.
(Rhynchocephal~)

Sumskc kornjace
Kopnene I::ornjale Banka kornjaea
Kornjate Rije~lla kornjac.

(Chelon~) Velika zelena


kornja~a
Morske I::ornjate Lal na kareta
Kozne komjacc

Nilski krokodili
Krokodili Misisi pski aiigalori
(CrotiociJia) Kineski aligalori
Gavijali

Gekoni Kuclli macak.lin


Tarenlola
Zidni guller
Pravi gulleri Zelembac
Planinski guller
Gulleri SIjepi6 Sljepic
Blavor
Nilski varao
Varani Zmajcvi
Iguane
Kameleoni Obi~ ni kameleon
Gmizavci pokriveni
krljultil1)ll (Squamata)
Tigrasli pilon
Udavi Mrefusti pilon
Zmijski car
An.kond.

Smukovi
Bez olrovnih zub. Smukulje
Bjelou!ke
Ljuta crnokrpica
Zmije Kolubride Sa zadnjim Madras
olrOvnim zubima Musurioa
Kobre
Sa predojim Aspide
olrovnim zubima Mambe
Koraloc zmijc
Morske zmije

Poskok
~arke i zve~ke ~ke
Zve~1::e

184
ne gmiZu vee hodaju. Cuveni su po tome vodi. Prema tome da Ii imaju otrovne
~to mogu mijenj ati boju. MMU (oko) 85 zube (koji su uvijek zljebasti) , dijele se
vrsta, najpoznatiji je obicni iii spanski na tri grupe: bez olrovnih zuba, sa zad-
karneleon. njirn otrovnim zubima i sa prednjim ot-
rovnirn zubima.
Zmije irnaju karakteristicno izduzeno
tije1o, sa relativno malom glavom i bez U grupu zmija koje nemaju otrovnih
nogu; sarno kod nekih vrsta postoje ru- zuba spada oko I 000 vrsta. Ovdje pri-
dimentami ostaci ekstremiteta. Najveei padaju razne vrste smukova, smukulja,
broj ovih zivotinja prilagoden je zivotu bjelouski itd. koje su siroko rasprostra-
na kopnu. Veeina zmija irna sarno desno njene i u naSim krajevima.
pluCno krilo. Mufri polni kopulativni or-
gan je paran. Grupa zmija sa Zljebastim otrovnim
zubima (koji se nalaze na zadnjem dije1u
Zmije su veoma brojna i raznovrsna gomje vilice) su, zapravo, poluotrovnice.
skupina zivotinja, koja obuhvata oko Njihove otrovne zlijezde su nMovoljno
2300 vrsta, rasprostranjenih gotovo po razvijene. U naSim krajevima zivi neko-
cije10m svijetu. Otrovnih zmija irna mno- liko poluolrovnica, kao sto su modras i
go manje nego neotrovnica - svega oko Ijuta cmokrpica. Ovoj grupi pripada i
400 vrsta, od kojih veeina zivi u tro- jedna od najcuvenijih zmija - musurina,
pskim i suptropskim krajevima. koja unistava brazilske otrovnice.
Kod neotrovnica svi zubi su jednaki, Zmije sa zljebastim zubima (koji se
dok se kod otrovnica velicinom i obli- nalaze na prednjem dijelu vilice) su naj-
kom isticu tzv. otrovni zubi (po jedan sa poznatije otrovnice svijeta Ovoj skupini
svake strane gomje vilice), koji su u vezi pripadaju razne vrste kobri, aspida, ma-
sa otrovnim zlijezdama Postoje dvije vr- mbi, kora1nih zmija, morskih zmija itd.
ste otrovnih zuba: cjevasti i zljebasti.
Sarke i zvecarke (i jos neke druge)
Red zmija obuhvata viSe farnilija, me- organizaciono su najrazvijenije grope
du kojima su najpoznatije: udavi, guzevi zmija Njihov otrovni aparat je doveden
i ~arke. do savrSenstva Cjevasti otrovni zubi se
nalaze na prednjem dijelu gomje vilice i
UdiJvi su najkrupnije danaSnje zmije. u direktnoj su vezi sa krupnim otrovnim
Sve su neotrovnice. Najpoznatije vrste su zlijezdama Ovoj skupini pripa~aju sve
tigrasti piton, rnreZasti piton, zmijs~i car, evropske otrovnice: poskok I broJn~ vrste
anakonda (koja moze biti dugaCka I pre- ~arlci . Najotrovnije zmije ove skupme su
ko 10 metara) itd. mnoge zvecarke iz Sred?je, i Sjeve~e
GuZe ..i (kolubride) su najmnogobro- Amerike. Ovdje spada naJveca otrovnlca
svijeta - juznoameriCka lahezis (do 4 m
jnija grupa zmija, sa oko 1500 v~ta '!e-
cina zivi na kopnu, a sarnO mall broJ u duzine).

Koje su opec od\ike gmiz.avaca?


Gdje nve gmazovi i kako se razmnofavaju?
. ·1
Kako su ldasiftkovani gnuzaVC1 •
Koje su najznaeajnije karakteristike otrovnica?
Kakav je znaeaj i opej polofaj gmiz.avaca u prirodi?
.185
- Qpte odlike ptica
- Homeotennija
Ptice - Aves - Adaptacija na letenje
- Glavne gnlpe ptica i njilzove karakteristike:
trkaCice, plivaace i letaace

Ni jedna druga grupa kiemenjaka ne- su pneumatiene, sto je vcoma znacaj no


rna toliko izrazito specifienib odlika kao za letenje. Kod najveceg broj a plicijih
ptice, po eemu se one bitno razlikuju od vrsta naroeito je razv ijen misicni zeludac
svib ostalih grupa Po svojoj opeoj tjele- koji svojim radom nadomj escuje nedosta:
snoj organizaciji, ptice su najbliZe gmi- tak zuba Ptice su jajorodne zivotinje, a
zavcima, od kojih vode porijekJo. Tijelo jaja su obavijena evrstom i lvrdom kre-
im se odlikuje brojnim osobenostima, enjaCkom Ijuskom. Oplodnj a je unutra-
koje obezbjeduju poseban naein Zivota - snja Kod ptica je jako izraZena briga 0
letenje. Sposobnost letenja omogucila je potomstvu.
pticama osvajanje i zaposjedanje posebno
vaZnog polozaja u prirodi, za koji su jos
jedino prilagodeni insekti i rijetki sisari.
Tijelo ptica je pokriveno peIjem, na-
roeitim koznim tvorevinarna, sto se sma-
tra njihovim najznaeajnijim vanjskim obi-
Ij ezj em. Koza je suha, bez zlijezda (sarno
na lednoj strani, pri dnu repa, postoji tr-
tiena zlijezda). Prednji udovi ptica su
pretvoreni u krila, pomocu kojib veeina
moze da leti, dok zadnji sluZe kao tipi-
cne noge za oslanjanje i (na t1u) nose
ukupnu tjeIesnu masu zivotinje. Kod
mnogih plica krila su zakrlljaIa Ptice 8
nemaju zuba, a vilice su tanke, presvu-
eene roznom navlakom i Cine kJjun. Srce
im je sastavljeno od dvije komore i dvije
pretkomore, tako da su venski i arterijski
krvotok potpuno razdvojeni.
Pluca kod ptica su dobro razvijena, a
pored njih postoje i tzv. vazdusne kese i
vazduSne duplje koje se naIaze u dugim SL. 176. Opci plan grade plica: 1. k1jun,
kostima. Ptice su toplokrvne (homeoter- 2. jednjak, 3. voljka, 4. Zeludac, 5. tanko
mne) zivotinje, sa staInom relativno visa- crijevo, 6. debelo crijevo, 7. k1oaka,
8. analni otvor, 9. jetra, 10. srce,
kom tjelesnom temperaturom. Imaju eitav
11. aorta, 12. glavena arterija,
niz naroeitih priJagodbi u gradi kostura 13. nosni otvor, 14. traheja, 15. pluca,
Kiema je sastavljena od osobenib prSlje- 16. mozak, 17. kicmena mozdina,
nova, a lubanja je za nju vezana jednim 18. bubreg, 19. mokrovod, 20. gonade
potiljaenim glefujem. Mnoge kosti ptica (sjemenik), 21. gusteraea.

186
PI ice su, uz ribc. najmnogobrojnija vodi. Cijela povr~ ina lij ela im jc pokri -
grupa ki~menjaka jer obubvalaju vik od vena guslim, jednoobraznim pcrjcm. a
10 000 razli ~ilih fonni. Neke od njih se krila su prcobraiena u snazna vesla. No-
stalno zadriavaju na islom prosloru (sta- ge irn se nalaze na zadnjem kraju lijel a.
namicc). dok druge u odrcdenim godi- a nozni prsli su spojcni pl ovnim koziea-
snjim dohim a sclc. ponek ad u vcoma rna. Vrlo su dobri plivaci. a na kopnu su
ud aljene krajeve (sci icc). ncsprctni . Siroko su rasprostranjeni u ju-
Savremcnc plice su razvrslan c u tri znom polamom podrucju. Pos loji oko 15
vclikc skupine (nadred a): Irkac ice (Cra - vrsta ovih plica, mcdu kojima je najpo-
dientes=Ralilae ). plivacicc (Natanl es) 7.naliji kraljcvski pingvin koji doscZC du-
icla~icc (Vo/antes). zinu od ) metra.

Trkacicc (Craliienles - Ratilae) LctaCicc (Volantes)

Ovoj skupini pripadaju plice sa slabo Ovoj grupi pripadaju sve ostalc vrste
razvijenim krilima, koje ne mogu da icte. plica Brzina borizontalnog leta se najce-
Perje im je ravnomjerno poredano po cije- Ue krcec oko 60 kmIh, a kod boljih le-
10m lijciu. Ovdje spadaju nojevi (Slru- taca (nekih gus~arica, plovki i Ciopa,
Ihionijonnes) . nandui (Rheijomles). kazu- naprimjer) dostize 100-200 kmIh. lmaju
ari (Drollleijonnes) i kivii (Aplerygijor- dobro razvijenu grudfiu kost i snaZne
Illes) . grudne misice. Kosli su im pneumati~ne.
Pokrivenost perjem je razliCita kod ra-
Nojcvi su mala grupa plica raspro-
znib vrsta; postoje tri vrste pera: kontu-
stranjenih sarno u Africi i Arabiji. Naj-
ma, paperjc i koncasta pera.
jXlznatija vrsta je obicni noj . To jc naj-
veea danaSnja ptica; doslize i do 2.5 me- Ovdje pripada oko 8500 vrsta ptica,
tra visine, masu do 75 kg. Nojevi su vr- razvrstanih u 35 rcdova i veei broj fami-
10 brzi, a duzina koraka u trku irn dosti- lija i rodova Pomenucemo gnjurce, bur-
Ze i do. 3 metra Zenke jXllaZu do ) 5 ko- njake, veslarice, caplje, rodarice, guscari-
mada vrlo krupnih jaja (do I 440 grama). ce, sokolovke, koke, galebove, golubove,
Amcric'Ki nojevi - nandui su takoder kukavice, papagaje, sove, kolibre, djetlice
mala grupa plica vrlo karaktcristienog i pjeva~ice. Slijedi opis osnovnib svojsta-
izgleda. Rasprostranjeni su u JUZnoj Arne- va (lipicnih grabljivica) sokolovki i (ra-
znorodnih) pjevaCica, dok su karakterisli-
rici. Krila su im veCa nego kod afriCkih
~ni prcdstavnici ostalih rodova prikazani
nojeva, ali su takoder nepodcsna za let
Poznata vrsta je nandu iii parnpaski noj . u tabeli 10.

Kazuari obuhvataju nekoliko intere- Sokolovke iii grabljivice (Falconijor-


santnib ptica koje zive u Australiji i na mes) Ove ptice imaju cvrsto i snafuo Ii-
nekim otocima tog podrucja Poznate vr- jelo, prilagodeno za hvatanje plijena
stc su kazuar i emu. (drugih zivotinja) kojima se hrane. Obu-
hvataju oko 220 vrsta, koje su r3SjXlre-
Kivi plice se endemi novozelandskih dene u tri jXldreda: kondori, sekretari i
ostrva To su najmanje trkaeice, sa po- prave grabljivice.
!puno reduciranim kriJima NajjXlznatija
vrsta je obieni kivi. Kondori (Chathartidae) su plice gole
glave i vrata. Hrane se I~inama. Najpo-
Plivacice - pingvini (NaJanles)
znatije vrste su andski kondor Oedna od
Pingvini su mala i vrlo specificna najveeib danaSnjib plica) te brazilski i
grupa plica adaptirana uvjetima zivota u crni kondor.

187
SL. 177. Karakteristicni prcdstavnici ptica: 1. noj. 2. kazuar. 3. kivi. 4. pingvin. 5. emu.
6. ronac. 7. cubasti gnjurac. 8. galeb. 9. kormoran. 10. pelikan. II. ibis. 12. kaSikara.
13. siva eaplja. 14. labud. 15. siva guska. 16. cma guska. 17. divlja plovka, 18. gavka.
19. hoacin. 20. bankvinska koko~. 21. kondor. 22. bjeloglavi sup. 23 . stepski orao.
24. jastreb. 25. mi~. 26. lunja. 27. soko. 28. bjdtarka. 29. fazan. 30. jarcbica.
31. tetrijeb rurevac. 32. veliki tetrijeb. 33. alpska koka.

188
( .
;,. 0'
°ll' ,
:. ' '. \
" ",y...:'.
-,--.,-",. ?- .:/
- ;;

25

SL. 178. Karakteristicni predstavnici ptica (nastavak): 1. Mra!, 2. liska, 3. droplja,


4. srebrena Cigra, 5. sljuka, 6. kukavica, 7. golub, 8. gugutka, 9. papagaj, 10. vuga,
11. zlatovrana, 12. ptica. nosorog, 13. kolibri, 13a pomrakusa, 14. bregunica, 15. sumska
soya, 16. usara, 17. sareni djetlic, 18. mkan, 19. lilorep, 20. rajska ptica, 21. siva vrana,
22 lasta, 23. drozd, 24. slavuj, 25 . vodeni kos, 26. pastirica, 27. vrabac, 28. sjenica
29. krstokJjun, 30. rulieasti cvorak, 31. polj ska seva.

189
Sekretori (Sagittaroidea) su pred- porijeklo cxl divljih koka. Ovdje spadaju
stavljeni sarno jednom vrstom - sekretar (Pi- i bankvinska koka. paun, eurka, biserka,
sar) koji Zivi u savanama jumo od Sahare. razne vrste fazana. jarcbicc. prepelice itd.
Pravc grabljivice iIi sokolovke (Fa- Tetrijebi suo po broju vrsta. znarno
lconoidea) se odlikuju tim e ~to njihova manja skupin a. Ovdjc spadaju veliki i
pern, osim glavnog, imaju i boCno stablo. mali tetrij eb. Ijdtarka. bijela jarcbica itd.
Ovoj sk.-upini pripadaju familije: strvina-
PjcvaCicc (PasseriJorm es) Pjevacice
rn. orlova i sokolova
obuhvataju vise od 6000 vrsta, tj. vise
Strvirrari (VLllturida e) su vrlo krupne od polovinc vrsta cijele klase ptica. Za
grabljivice. Kljun im je jak i dugacak ovu skupinu se moze reei da je karakte-
gotovo kao glava; krila su velika. noge ri ~e izuzetno velika raznovrsnos t, pa je
snaz.ne, ali sa kraeim i manje povijenim vcoma tclko dati neki njen opeti opis. S
kandzama. Najpoznatije vrste su: bjelo- obzirom na gradu donjeg grkljana ove
glavi sup, crni strvinar i bijela kanja. ptice se dijele na dva podreda: kricalice
i prave pjevacice. Prvi podrcd ukljucuje
Orwvi (AqLlilidae) obubvataj u brojne oko 1 000 ameriCkib i istocnoindijskih
vrste poznatih ptica, od kojih su neke vr- ptica Sve os talc vrste pripadaju pravim
10 krupne. Noge su irn poddene za gra- pjevacicama. koje su razvrslane u velOO
bljeQje, a kljun je snaz.an i znatno kraci broj familij a i rodova, rasprostranjenih
cxl glave. Ovdje spadaju suri orno. orao ~ irom sv ijeta Slijedi pregled nekoliko fa-
krst ~ , orao klikt~, orao bradan. razne
milija. sa najpoznatijim predstavnicima iz
vrste misara. jastrebova. kobaca, eja. lu- n ~e omitofaune.
nja itd. Mnoge vrste orlova su veoma
prorijedene i ugrozene. Vrane (Corvidae) su n ~e najkrupnije
pjevaeice. iako. zapravo, ne pjevaju vee
Sokowvi (Fa Icon ida e) su izuzetni le- gaeu iIi kreste. Najpoznatije su gavran,
taCi dobrog vida, koji svoj plijen bvataju siva i cma vrana, gacac, svraka. cavka i
i u letu ; neke vrste sokolova u obru ~ava­ kreh a
nju dostizu brzinu i do 350 kmJh (I) pa
su ranije kori ~ecni za lov ostalih ptica. VlIge (Oriolidae) ukljucuju oko 70
OVdje spadaju brojne vrste sokolova. me- vrsta ptica raspros tranjenih u Australiji,
du kojima su najpoznatiji sivi i step ski Africi i Aziji. Kod nas je poznata vuga
soko, soko lastavicar i razne vrste vjetru- iIi zuj a.
~a Zebe (Fringilidae) su siroko zastu-
Koke (Gallifonnes) irnaju kratka i pljene sirom svijeta, osim Australije.
zaokrugljena krila, nepodesna za dugaCke Ovoj familiji pripadaj u brojlle vrste zeba,
letove. Koke nose veti broj jaja. Kcxl ceSljugara. zimovki , krstokljuna i vraba-
mnogih vrsta je jasno izraZen polni di- ca.
morfizam; muzjaci su veti cxl Zenki i Seve (AlaLiidae) irna oko 250 vrsta;
pokriveni su pcIjem zivabnih boja, a pera pretdnq zive u Evropi i Aziji, a najpo-
su narocito dugaCka u rcpu. znatije su poljska i ~ubasta seva.
Red obuhvata nekoliko familija, cxl Sjenice (Paridae) obuhvataju oko 300
kojih su najpoznatije prnve koke (Galli- vrsta rclativno malih ptica sa kratkim
dae) i tetrijebi (Telraonidae) . pravim kljunom i dosta jakim nogama.
Familija koka ima vi~e cxl 200 vrsta Rasprostranjene su sirom svijeta; najpo-
i mnoge cxl njih imaju velOO privredni znatije su obicna, plavetna, bijela, dugo-
znacaj. Sve rase domaec zivine vode rcpa i druge sjenicc.

191
Svracci (Laniidae) su takoder velika Drozdovi (Turdidae) obuhvatIlju viSe od
grupa pjevatica sa oko 450 vrsta Medu 200 vrsta malih i srednje ve1ilcih ptica, me-
njima su najpoznatiji i najrasprostranjeni- du kojima su najbolji pjevaci u pticijem
ji obitni, veliki i sivi svratak. carstvu. OVdje spadaju kos, razne vrstc
drozdova i slavuja, crvendac, crvenpcrkc
Grmllse (Silvidae) su (mnogobrojne) itd.
male ptice, dobri pjevati. Siroko su ra- lAste (Hirudinidae) imaju oko 125
sprostranjeni po cijeloj Zemlji. OVdje vrsta izuzetnih letacica, rasprostranjenih u
spadaju brojne vrste grmusa, medu koji- mnogim krajevima svijcta. Najpoznatije su
rna je najceSca obicna grmusa seoska, gradska i obalska lasla i druge.

Koje su op~te karaktcristike ptica?


Koje su osnovne anatomske karakteristike plica koje
im omogueavaju letenje?
Kakva je tcrmoregulacija kod ptica?
Koje su glavne skupine ptica?
Znaeaj plica!

192
- Opste karakteristike Slsara
Sisari (sisavci) - Naon Zivota i ralJllnoiavanje
Mammalia - Klasifikacija sisara: nib i vi~~i sisari
- Kamkteristike kljlllwra i to/'bam

Klasa s isara. kojoj prip ada i covjck. lcsnu temperaluru. 0. homeOlcnnnc su zi-
obuhvata zivotinjc kojc su dosliglc najvi- volinje. iZU lC\' grupe kljunara. embrioni
si stupanj evolucije i koje danas prcdsta- se hrane posredstvom slozcnog organa
vljaju dominirajucu grupu u zivom svije- pIacente (posteljice) i rastu u organizmu
tu. OdJik-uju se nizom specificnih osobina majke. Srce sisara sadrZi dvije komore i
po kojima se izdvajaju od ostalih zivoti- dvije pretkomore. Unutrasnj ost tjelesne
nja i koje su Un omogucile prilagodava- duplje je dijafragmom podijeljena na dva
nje najraznovrsnijim zivotnim uslovirna. dijcla: grudni i trbusni.
Osim malobrojnih izuzetaka, svi sisari Sisari obuhvataju oko 4500 vrsta ki-
su pokriveni dlakom. Koza Un je bogata cmenjaka, raspros tranjenih sirom svijeta
zIijezdama i njihovim tvorevinama. Kod Njihova klasifIkacija se primamo zasniva
ogromne veCinc sisara oba para udova su na osobenOSlim a embrionalnog razvica,
noge. Kicma im JC sastavljena od prslje- anatomiji i ponaSanju. Prema prvopome-
nova; u vratnom dijelu sv ih vrsta ima ih nutom kritcrijumu dijcle se na aplacenta-
7. Posjeduju tri vrste zuba: sjekutice. Ine (niZc) sisare (bcz piacente = Apface-
ocnjakc i kutnjake. Svi sisari doje svoje /ltalia) i pl ace ntalne (vise) sisare (Place-
mladunce mIijckom. koje je produkt lu- nrafia).
cenja mlijeenih zIij ezda. Im aju stalnu tjc-

SL. 179. O~i plan grade sisara: 1. usna duplja. 2. wrijelo. 3. ~Iudac. 4. tanka erijevo.
5. debelo crijevo. 6. analni otvor. 7. jetra. 8. gusteraea.9. dusnik. 10. pluca, 11. srce.
12. aorta, 13. dijafragma. 14. mozak. 15. lcicmena moMma, 16. bubreg. 17. mokrovod.
18. molcracni mjehur. 19. gonade (testlSl).

193
Aplacentalni (niZi) sisari mladunci se, medutim, radaju nedovoljno
razvijeni, pa se njihovo razv ice zav~ava
U sisavce bez piacente spadaju kljuna- u posebnom komom naboru m aj ~inog Ii -
ri (MonotremaJa) i torbari (Marsupialia). jela - torbi. U kasnijim razvojnim [aza-
Kljrl1lari (jednootvori) obubvataju ma- rna torba sluzi za zaSti tu. skrivanj c i tra-
li broj vrsta primitivnib sisara, ograni~e­ nsport mladun aca. Mlijccne bradavice sc
nib sarno na podru~je austraIijske zooge- naIaze na onom dijclu lrbull a koji jc po-
ografske oblasti. To su jedini sisari koji krivcn torbom. Tj c\esna temperatura tor-
polaZu jaja. Vii ice su im oblozene ro- bara jc veca nego u kljun ara, ali je zna-
mom materijom, koja (zajedno s njima) tno manj a nego kod visw sisara.
~ini neku vrsIU k1juna. Odlikuju se ni-
zorn primitivnib osobina, karakteristi~nib Ovi sisari su uglavnom stanovnici au-
za gmizavce (prisustvo k1oake, jajoro- straIijske zoogeografskc oblasti, gdje zivi
dnosl, svojstva jajeta itd.). oko 250 vrsta. Dijele se na dvije podgru-
pe: torbari sa vise sjekutica i torbari sa
Ovoj grupi pripadaju k1junari (sarno
maIo sjekutica. U prvu skupinu spadaju
jedna vrsta) i mravlji jezevi (tri vrste)
ameriCki oposumi, torbarski vuk, torbar-
koji su rasprostranjeni u Novoj Gvineji.
ske kune, torbarske krtice itd. U drugoj
Torbari ( tobo l~ari)
su takoder primiti- grupi su mnogobrojne vrste australijskib
vna grupa sisara. Zivorodne su zivotinje; kcngura, vombate, koaIe itd.

Kojc su opec karakteristike sisara?


Gdjc zive i kako se razmno!avaju sisari?
Koje su glavne grupe sisara?
Koje su opec odlike kljunara i tOTbara i gdje oni zive?

- Opee odJike p/acenJalnil! sisara


Placentalni - RllZJlOvrsnost i klasifikacija visil! sisara
(visi) sisari - Papkari. mesojedi i primali
(placentaIia, Eutheria) - Ostali sisari: bubojedi, Ijiljci. Ijuskavci. krezubice.
glodari, kopitari. surlaSi. kitovi, perajari

Ovoj potklasi pripada najveei broj sa- na placenta (posteljica, pladva). Mlijecnc
vremenib sisara, a ad njibovib ostaIib zlijczdc imaju dobro razvijene mlijeene
predstavnika razlikuju se po nizu osobi- bradavice. Tjelesna temperatura kod
na. Urogenitalni otvor im je sasvim odraslih je visoka i staIna. Gotovo kod
odvojen od anaInog. EmbrionaIni razvi- svib predstavnika ove skupine postoji
tak se zavrlava u materici, a za ishranu smjena mlijeenib i stalnib zuba.
i disanje embriona sluzi slozena tvorevi-

194
Ova grupa obuhvata relativno hetero- tverodijclni zeludac cine burag. kapura.
gene zivotinje klasificirane u sedamnaest listavac (knjiZavci) i sirisle . VcCina ih
redova, sa veeim brojem familija i rodo- irna rogovc. SjckutiCi gomjc vilicc su rc-
va, rasprostranjenih sirom svijcta. VcliCi- ducirani, a ccsto i ocnjaci . U preZivarc
na (duzina) irn varira od svega nckoliko spada viSc farnilija papkara, a pornenucc-
centimetara do 30 metara. rno samo najznaeajnijc: kamilc (Ca/lleli-
U placentalnc sisavcc spada veCi broj cine). jelenc (Cen'idae) . suplj orogc prd i-
kara1.1.cristienih sJ..."Upina (rcdova); tabcla 11. varc (Bovidae) i zirafe (Giraffidae) .
Slijedi ndto siri prikaz papkara (prctcZni Kamile (deve) su bezrcpi dvopapkari
biljojedi), rncsojcda i prirnata (prctc zni sa grbama od naslaga rezcrvnog rn ,L>nog
biljojedi, mesojedi iii svaStojedi). dok su tkiva Nascljavaju stcpska i pustinjska
za ostale redove naznacene sarno njihovc podrucja sjcvemc Afrike i jugozapadne
raspoznatljive osobenosti. Azije (jednogrba deva) , odnosno srednje
Papkari (Artiodactyla) i istocne Azije (dvogrba deva). Mogu po-
piti ogromne kolicine (cak i slane) vode
Papkari su veeinorn krupni sisari koji pa bel. nje rnogu iz.driati i do mjesec da-
se hrane 'biljnorn hranom. Nogc su im na. Ovoj sJ..."Upini pripadaju i cetiri vrste
dugaCke, sa dva iIi cetiri prsta, koji se juznoameriCkih (bezgrbih) lama.
zavrSavaju debe 10m roznom navlakom -
papkom iii kopitom. Jeleni ncrnaju sjckutica u gomjoj vi-
lici. Muzjaci imaju kostane rogove, koji
Obicno imaju po 44 zuba. ali jc taj svake godine otpadaju i zamjenjuju se
broj kod nekih skupina znatno reduciran. novim. Najpoznatiji su obicni i jelen 10-
Mnogi papkari prezivaju hranu. zbog ce- patar, sma, los, irvas, mosusni jeleni itd.
ga imaju posebnu gradu zeluca. U vezi
sa ovim izvrSena je i razdioba na dvije Supljorogi preiivari obuhvataju vise
skupine (podreda): nepreZivari (Nonrumi- od 50 rodova i mnogo viSe (oko 150)
nantia) i prdivari (Ruminantia). vrsta. NajceSce imaju rogove, koji ne
otpadaju svake godine. :Zeludac je podi-
NcpreZivari u obje viI ice imaju sve jeljcn u cetiri dijela. Ovdje spadaju bro-
vrste zuba (sjekutiee, ocnjake, pretkutnja- jne vrste i pas mine govcda, bivola, ova-
ke i k'Utnjake). Zeludac im je jednosta- ca, muflona, domaCib koza, divokoz.a,
van. Noge su relativno kratke, sa po ce- antilopa itd.
tiri prsta Ovorn podredu pripadaju dvije
familije: svinje (Suidae) i nilski konji ZiraJe su mala skupina veoma intere-
(Hippopotamidae).
santnih i osobenih prei.ivara, karakteristi-
cnog izgleda. lrnaju sarno po dva prsta
Medu svinjama najpoznatije su divlja na svakoj nozi, a u gomjoj vilici nemaju
i domaca svinja, babirusa, bradavicasta sjekutiee i ocnjake. Zeludac im je cetve-
svinja itd., a medu nilskim konjima obi- rodijelni. U ovoj porodici postoje sarno
cni nilski konj i mali rijeeni konj . dvije vrste: zirafa (glava na visini i do
6 m) i okapi (glava na visini do 3 m).
PreZivari su relativno velika i hetero-
gena skupina sisara Odlikuju se sloze- Mesojcdi - zvijeri (Carnivora)
nim i visedijeinim Zeiucem. Gutaju nesa-
zvakanu ili slabo SaZvakanu hranu, koju Ova grupa obubvata relativno beten;>-
poslije iz zeluca vracaju u usta, prezva- gene zivotinje,koje imaju i neke znaCa-
kuju je i usitnjavaju ("prezivaju"). Zelu- jne zajedniCke karakteristike. Tokom du-
dac im je trodijelni (deve i neki mosu~ni gotrajne evolucije, prilagodili su se na
jeleni) ili cetverodijelni (svi ostali). Ce- mesnu hranu. U tom pogledu posebne je

195
znaeajna karakteristiena graeta zuba Sje- Mcdvjedi su najkrupniji predstavllici
kutici su mali, po tri sa svake strane. Iza iz reda zvijeri. TIjelo im je snaZno i zde-
njih nalazi se po jedan veoma dugaeak, pasto. To su petoprsli labanaS i, a kandze
snaian i ostar oenjaJc, a zatim kutnjaci, su jake i neuvlaeive. Ovoj porodici pri-
koji se takoder odlikuju specifienom gra- padaju mrki, cmi i libetski medvj cd. te
etom. Broj zuba se razlikuje po pojedi- grizli i bijeli medvjcd .
rum grupama. Ovi sisari veeinom imaju Primati (Primates)
po pet prsta na svakoj nozi. Prema naei-
nu oslanjanja na tlo prilikom kretanja Ova skupina sisara (kojoj pripada i
meetu njima ima prstaSa, poluprstaSa, po- eovjek) obubvata polumajmulle (lemure.
lutabanaSa i tabanaSa. KandZc na nokti- aveli) i maJmune (sirokonose i uskollo-
rna su obieno ostre i mogu biti uvlaeive se).
neuvlaCive.
Polumajmuni su pretdno male zivo-
Red se dijeli na sedam familija, a sli- tinje, koji cio zivot provode na drvecu.
jedi kratak osvrt na: maCke (Felidae), Kao ogromna vecina os talih nocnih zivo -
pse (Canidae), kune (Mustelidae) i me- tinja, imaju velike oci. koje su kod mn o-
dvjede (Ursidae). gill vrsta okrenule naprijed. Veeina ih
ima dugaeak rep. Gotovo na svim prsli-
MaCke imaju okruglastu glavu, kratJee rna su pljosnali nokli (sarno nekoliko vr-
vilice i samo 30 zuba Oenjaci su im du- sta imaju kandZe). U odnosu na majmu-
gaeki i ostri. One su prstaSi. Na pre- ne mozak im je primilivnije grade. Red
dnjim nogama je pet, a na zadnjim eetiri polumajmuna se dijeli na dva podreda:
prsta. KandZe su ostrc i uvlaeive. Ova lemuri (Le/lluroUiea) aveli - avetnjaci
grupa naseljava sve kontinente, osim Au- (Tarsioidea).
stralije (izuzimajuCi domaee maCke). Me-
etu njima postoje znatne razlike u pogJc- Majmuni su matno savrseniji od po-
du tjeJesne rnase, od nekoliko do gotovo lumajmuna. Odlikuju se vecim rastom i
300 kilograrna OVdje spadaju lav, tigar, savrSenijim mozgom. Oene duplje su
leopard, divlja maCka, domaca maCka (sa okrenule naprijed i pOIpU no odvojene od
mnogobrojniro rasarna), ris, gepard itd. sljepooenica. VeCina ib je prilagodena zi-
volu na drvecu. Straz.nje noge sluze i za
Psi imaju izduzenu njusku, sa duga- krelanje i za bvatanje. Na svim prslima
Ckim vilicama u kojima se nalaze 42 zu- su siroki pljosnati nokli. Vecina vrsta
ba. Grbice na kutnjacima nisu tako ostre majmuna zivi u lropskim sumama, obi-
kao u macaka Noge su im podeSene za eno u veCim skupinama. koje predvodi
treanje, ali i za skakanje. KandZe na pr- najveCi i najsnaz.niji muzjak. Prema ne-
stima su tupe i neuvlaeive. Rasprostra- kim bilnim morfoloskim specificnoslima
njeni su na svim kontinentima. OVdje razvrstani su u dvije skupine: sirokonosi
spadaju vukovi, lisice, sakali, psi itd. majmuni (P latyrrlzini) i uskonosi majmu-
ni (Catarrhini), a ovi opel na vise [ami-
Kune obuhvataju najmanje vrste reda
lija, rodova i VIsta.
zvijeri. Tijelo im je obieno izduzeno, no-
ge su kratJee, a sape su petoprste. Neke Sirokonosi majmulli (iIi maJmum
od njih su tabanaSi, a neke polutabanaSi. Novog svijeta) su srednjib iIi malih di-
Dlaka ovih zivotinja je gusta i fin a, pa menzija, a odlikuju se dugaCkirn i obicno
su mnoge od njih skupocjeni krznaSi. jakim repom i sirokom meetunosnom pre-
OVdje spadaju brojne vrste kuna (kuna gradom pa su im nozdrve usmjerene
bjelica, kuna zlatica), lasice, bermelini, ustranu i frontalno. Palae prednje noge
nere, j azavac, vidre itd. ne moze se suprotstaviti ostalim prstirna.

196
SL. 180. Karakteristicni predstavniei sisara: 1. kljunar, 2. ebidna, 3. kengur,
4. torbarski vuk, 5. torbarska krtiea, 6. torbarska vjeveriea, 7. jez, 8. krtica, 9. letipas,
10. slijepi mi~, 11. rovcica, 12. dlakokrilae, 13. mravojed, 14. pasanae, 15. oklopnik,
16. Ijenjivac, 17. polami zee 18. obicni zee, 19. vjeverica, 20. mrinot, 21. dabar,
22. dikobraz. 23. mis, 24. vuk, 25. lisica, 26. medvjed, 27: rakunopas, 28. vivera,
29. leopard, 30. ris, 31. tvor, 32. lasica, 33. kuna.

197
SL. 181. Karakteristicni predstavnici sisara (nastavak): I. tuljan. 2. morski lay. 3. delfin.
4. slon. 5. tenrek. 5a. trubkozub. 6. antilopa. 7. muflon. 8. bivol. 9. divlja svinja.
10. obicni jelen. 11. sjevemi jelen. 12. jak. 13. impala. 14. tapir. 15 .. nosorog.
16. divlji konj. 17. lemur. 18. ajaj. 19. drekavac. 20. mandril. 21. zamorac.
22. orangutan. 23. gibon. 24. ~impanz.a. 25. gorila

198
Rasprostranjeni su u ~umarna Ju:tne
~je. Obicno hodaju cetverono~ke, a ve-
~~rike. ~kupina obuhvata dvije vrJo ra- cma je bolje prilagodena kretanju po dr-
zlic~t~ falT\1!lje: kand:tMi (pand:tMi) i ka- vecu nego hodanju po zemlji. Muzjaci su
PUCInI. N<!Jpoznatije vrste kandWa su znatno veei od zenki (vi ~e nego kod dru-
bjelo~i kandW i kand:tM-kepec, a u gih majmuna). Zenke radaju po jedno
kapucme spadaju nocni kapucini, dreka- miadunce.
VCI, ern I hvataci (atelesi) itd.
Ova farnilija obuhvata tri roda: si-
Uskonosi majmuni iIi majmuni Star-
mpanzo, gorila i orangutan.
og Svijeta su znatno krupniji i raznovr-
sniji od prethodne skupine. Vccina ill Rod simpallZO (cimpanzo) obuhvata
ima rep, ali on nije podesen za kvaccnje. nek?li~o vrsta rasprostranjenill u zapa-
Nosna pregrada im je uska pa su nozdr- dnoJ I srednjoj Africi. Najpoznatiji su
ve priblikne i okrenute nadoIjc. Na svim obicni i patuijasti simpanzo.
prstirna nalaze se nokti. Palac prednje
n~ge -:- ~ake manji je nego kod covjeka, Gorile takoder zive u centralnoj i za-
ali se Ipak moze suprotstaviti ostalim pr- padn~j Africi. To su najkrupniji majmu-
s~~ Raspros~anjeni su u Africi, ju:tnoj Ill • . CIJI su muzjaci krupniji i od covjeka
Azljl, a sarno jcdna vrsta :tivi u Evropi NaJpoznatiji su obicni i planinski gorila
(Gibraltar).
Rod oranglluma obuhvata sarno jednu
Skupina se dijeJi na tri farnilije: za- vrstu (orangutan) koja zivi na ogranieenom
morci (Cercopirhecidae), giboni (Hy!oba- podrucju ostrva Sumatre i Bornea Orangu-
todae) i covjekoliki majmuni (Ponigidae. tan na rnaIajskom jeziju znaci "sumski co-
Anthropol1lorphidae). vjck" (zbog veIike slicnosti, u pokretima i
navikama, s covjekom). On najCclee hoda
Zamorci (repati iii psetoliki uskonosi same na stra:tnjim nogama
majmuni) obuhvataju relativno veliki broj
naih uskonosih majmuna, rasprostranje- U skupinu uskonosih majmuna svrsta-
nib u afriCkim prMumarna Najpoznatije va sc i familija Hominidae (ijudi), koja
YrSte su zeleni zarnorac, rnakakus , magot, obuhvata sve Ijude danaSnjice i njihove
pavijani, mandrili, babuni itd. neposredne pretke: ova porodica danas
egzistira u obliku sarno jedne, kosmopo-
Giboni su majmuni srednje velicine. Iitski raSirene vrste - Homo sapiens
OdIikuju se, prije svega, izuzctno duga- ("covjek razumni").
Ckim prednjim ekstremitetima. Nemaju
repa ni obraznih kesa i po tome su slicni Ostali pIaccntalni sisari
covjekolikim majmunima Farnilija obu-
hvata nekoliko vrsta medu kojima su Bubojcdi (kukcojedi; lnseclivora) su
najpoznatiji erni i bjeloruki gibon (Suma- najprimitivnija i evolutivno najstarija sku-
tra, Malaka). pina placentalnih sisara Njihova dugulja-
sta njuska se zavrsava rilicom. Kod mno-
CO"jeiroliki majmuni se odlikuju du- gih vrsta ocnjaci su slicni sjekuticima
:tim prednjim ekstremitetima od stra:tnjih . Bubojedi su tabanaSi iii polutabanaSi, a
Nemaju repa, obraznib kesa i :tuljeva na na svim nogarna imaju po pet prsta sa
sjedaIima Mozak irn je savr~eniji od kand:tarna. lako se nazivaju insektivori-
mozga ostalih majmuna i znatno liCi na rna, kukci nisu njihova jedina hrana
mozak covjeka. Palac na ~akarna nije to- Ovaj red obuhvata nekoliko familija, me-
liko dugaeak kao kod covjeka, ali se mo- du kojima su narocito poznate: krtice
k suprotstaviti ostalim prstima, a ruka (Talpidae), je:tevi (Erinaceidae) i rovcice
ne simi sarno za kretanje nego i za hva- (Soricidae ).

199
Tab. I \. KARAKlERlSTIo.I PREDSTAVNICI SISARA

Red Predstavniei

Krtiee Obitn. knic.


Bubojedi Jetevi Obitni jet
(If1Stctivora)
Rovtiee Obitn. rovtica
Vodella ro vcica

Plodojedi Letipas
Ljiljei Obit ni Ijiljak
(Chiropura) Bubojedi Veternji IjiJjak
Slijepi mi~
Vampir

Ljwkavei Obi~ni Ijuskavae


(Phclidora)

Oldopnici D1inovslci oklopnik


Oevet~asni oldopnik

AmeriCke krezubice Mravojedi Veliki mravojed


(Xenathra) Dvoprsti mravojed
Ljenjivei Troprsti Ijenjivac
Dvoprsti Ijenjivac

Obi~ni zee
Dvosjekuti~ni :letevi Polarni zee
Bijeli zee
Kuni~

Sumski mi,
Poljski mi~
Mi~evi Pacovi
Voluharica
HrCak
GIOOari Leming
(RodenJiLl)
Puhovi Obi~Di pub
Obi~na vjeverica
JednosjekutnicS Vjeveriee Siva vjeverica
Mrmot
Tekunica
Dabrovi Obitni (evropsb) dabar
AmeriCki dabar
Frasenca Zamorac
Monko prase

Obitna foka
Foke Grenlandska fob
Perajari Sjevemi morski slon
(PinnipediLl) Julni monki slon
Mod.evi Obitni mod (morski mnj)

200
Tab.11. KARAKn:RJSTI~NI PREDSTA VNICI SISARA (n..,tavalc)

Red Predstavnici

Divlja matka
Domace matke
Ris
Matke Lav
ligar
Leopard
Gepard
Pas
Vuk
Mesojedi Psi ~galj
(Carnivora) Sakal
Lisica
Kuna
Lasica
Kune Hermelin
Nerc
Jazavac
Vidra
Mrki r:oedvjed
Medvjedi Crni medvjed
Bijeli medvjed
libetski medvjed
Grizli

Svinje Divlja svinja


Domaeo svinja
Nepre!i vari Babirusa
Bradavieasta svinja
Nilski konji Obitni nilsld konj
Mali rijetni konj

Jednogrba kamila
Kamile Dvogrba kamila
Lama

Obitni jelen
Papl::ari Jelen lopatar
(Artiodactyla) Jeloni Mo~usni jelen
Sma
Los
lrv..,
Pre!ivari
Goveda
Bivoli
Ovec
Supljorogi Muflon
Koze
Divokoza
Antilope
2irat"a
Okapi
Tab.11. KARAKTI:R1STICNI PREDSTA VNICI SISARA (n ... tavale)

Red Predstavnici

Grenlnodski kit
Bezubi Biskajski kit
Plavi kit
Grbavi kit

Kitovi Uljefure Glavata uljefura


(Cetacea)
Zubati Rije~oe pliskavice Gangska pli skavicri
Amazonska pliska vice
Bijeli kitovi Bijeli kit
Narval
Delfini Delfini

Surlafi Sionovi Indijski slon


(Proboscidea) Afri~ki slon

Domaoi konj
Konji Tarpon
Kopitari Magarac
(Perissodactyla) Zebra
Tapiri Ameri~ki tapir
Indijski tapir
Nosorozi Indijski nosorog
JuZnoafri~ki nosorog

Lemuri
Lemuri Maki
Lori
Polumajmuni Galagosi
Aveti Avet - maki

KandWi Bjelouhi kandW


KandW - kepec
Sirokonosi majmuni
Drekavci
Primali Kapucini Kapucini
(Primates) Alelesi

Zeleni zamorac
Makakus
Zarnorci Magot
Pavijan
Mandril
Babun
Uskonosi majmuni Giboni Crni gibon
Bjeloruki gibon
Gorila
Covjekoliki majmuni Sirnpanzo
Orangutan
Ljudi Covjek

202
ljiljci (Clziroplera) su vclika skupina roznim navlakama iii kopitama. Kod svih
Icteclh slsara, koj a broj i oko 1 000 vrsta. su srcdnji prsti najrazvijcniji i nose cjc-
Nlzom osobina podsjceaju na bubojcdc. lokupnu masu tijcla. Ovaj rcd obuhvata
Lema kozlCa prcdstavlja najznacajniju tn porodice: konji (Equdae), lapiri (Tapi.
?sobenost oVlh zivotinja. Razapcta jc rldae) I nosorozl (Rlzynocerolidae).
Izmedu vrata, prednjih i zadnjih nogu i
rcpa (kod nekih vrsta rep je slobodan). Surlasi (Proboscidea) su najlcrupnijc
Imaju sarno jedan par grudnih mlijcenih kopnene zlvolillje (visille do 3,5 m i ma-
zlijezda, veoma osjetljivo culo sluha i se do 5 l), koje se vee na prvi pogled
dod ira, vrIo kratka crijeva, specificnu razh~uJu od svih ostalib sisara i zivolinja
gradu dlake itd. Ovaj red se dijeli na dva uopcc.
.
OdlikuJu se duoackom
b
surlom
· ,

podreda: IjiIjci plodojcdi (Macrochirople- lzuzetno vclikim sjckutiCima - kljovama,


raj i Ijiljci bubojcdi (Microchiroptera). gOIOID kOZOID i debcIim nogama sa po
pet prsta Danas zive sarno tri vrste slo-
Ljuskavci (PllOlidola) su vrlo neobi- nova: indijski i dvije afriCke.
cne zivotinje, cije je tijelo pokriveno ro-
zn.~ Ijusparna (koje su poredane poput Kitovi (Cetacea) su najinteresantnija
cnJepova na krovu). Glava im je mala, a i najosobenija skupina sisavaca. Ni u
noge su kratke. Imaju veoma dugacak jednoj skupini sisara koji zive u vodi
rep. Nemaju zuba, a jczik je dugacak i ne postoji tako visok stupanj prilagode-
crvolik. Rasprostranjeni su u zapadnom nosti toj zivotnoj sredini. U vodi se ra-
dijclu Afrike i na jugu Azije. daju, tu borave tokom cijelog zivota i
tu umiru. Nikada ne napustaju vodu.
AmeriCke krezubice (Xenatra) uklju- lako disu na pluea, van vode (na ko-
cuju nekoliko veoma heterogenih farnilija pnu) su potpuno nemoeni i tu vrlo brzo
iz Srednje i Juzne Arnerike, medu kojima uginu. Medu kitovima su najkrupniji
su najpoznatije: oklopnici (Dasypodidae), predstavnici zivotinjskog carstva; plavi'
mravojedi (Mynnecoplzagidae) i Ijenjivci kit dostize duzinu od 30 m i tjelesnu
(Bradypodidae). Tijelo im je pokriveno masu od 150 t. Prednji udovi su irn se
jakim kostanim ploearna iIi dlakarna Va- preobrazili u peraja, a zadnji su potpu-
njskirn izgledom se veoma razlikuju, a no iscezli. Rep je borizontalno spljo-
osnovna zajedniCka osobina im je prisu- sten i pretvoren u repno peraje, koji je
stvo dodatnih zglobova na grudnim i sla- glavni organ za plivanje. Koza je debe-
binskirn kicmenirn prSljenovirna. Ia, elasticna i bez dlaka, a ispod nje je
debeli sloj masnog tkiva. Od masti
Glodari (Rodentia) po raznovrsnosti uljeSure dobija se skupocjeno mirisno
premaSuju sve ostale grupe sisara, posto ulje "arnbra". Kitovi se razvrstavaju u
obuhvataju vise od 3 000 vrsta. Od osta- dvije skupine: bezubi iii plocani
lib sisavaca se razlikllju, izrnedu ostalog, (Mysliceli) i zubati iii zubani (Odonto-
i po tome sto imaju sarno po jedan ili celi).
po dva sjekutiCa u obje viI ice. To su naj-
veei zubi kod svih glodara, pa izmedu Perajari (Pinnipedia) su takoder pri c
sjekutica i prednjih kutnjaka postoji veli- lagodeni na zivot . u vodi. S tim u vezi,
ka krezubina Prema broju sjekutica, glo- irnaju niz osobina po kojirna se bitno ra-
dari se razvrstavaju u dvosjekuticne i je-
zlikuju od kopnenib sisara, medu kojirna
su posebno karakteristicni oblik udova i
dnosjekuticne.
debeli sloj potkozne masti. Tijelo irn je
Kopitari (Perissodactyla) imaju mali vretenasto, a noge kratke i veoma · sliene
broj predstavnika. Karakterise ib nepami ribljim perajima. Na svakom udu irnaju"
broj prstiju (I iii 3), obloz.enib snalnim po pet prsta koji su povezani plovnom

2(B
kofum, a nokti su Icratki iii potpuno za- renim Idimatima Ovaj red obuhvata tri
kdljali, Ovo su prete~no morski sisari, a porodice: foke iii tuljani (P/zocidae) , mo-
najeeUe ih susreeemo u hladnim i umje- rfevi (Odobenidae) i uSani (Otariidae) ,

Koje su opee, zajedni&e odlike placentamib sisavaca?


U koje skupine se razvrstavaju v~i sisari?
Koje su osnovne karakteristike i glavni predstavnici: buboj eda, lj iljaka,
ljuskavaca, krezubica. glodara, mcsojeda, perajara, kitova. papkara,
surla~, kopitara i primata?
Koje su osnovne karakteristike primata:
polumajmuna, lemma, aveti i majmuna?

204
Kratak
Filogeneza i filogenija
pregled
Filogeneza biljnih organizalllfl
fiIogeneze Filogeneza Zivotinjskih organizama
zivog svijeta

Filogeneza je proces evolutivnog Kao i kod bilj aka, ni prapoceci filo-


postanka iii razvoja organskih skupina gcncze prvih skupina zivotinjskih organi-
(sistematskih kategorija razlicitog ranga), zama jos uvijek nisu potpuno nacno
a nauka 0 tom procesu zove se fi 10- objaSnjeni. Po jednoj pretpostavci, od
genija. lako u nauci jos uvijck nije izumrlih prabicara svojevremeno su se
razjaSnjeno pitanje neposrcdnih biljnih razvila dva glavna organizaciona lipa
predaka, vjeruje se da su njihovi naj- zivih bica: . autotrofni - od kojih su kas-
primitivniji oblici nastali iz ncke od nije postale sve biljke, i hetcrotrofni - od
mnogobrojnih grupa jcdnostavno kojih vode porijcklo sve zivotinje. Prema
grade nih prvih zivih bica, a preko ovoj teoriji. od nekib kolonijalnih bicara,
iZUImlih prabakterija. Od onih njihovih sa svojcvrsnom "podjelom rada" (funk-
oblika sto su irnali sposobnost fotosin- cija) medu pripadajucim jedinkama, nas-.
teze. vode porijeklo prve praalgc. koje su tale su najjednostavnije visecelijske
bile slicne danaSnjim modrozelenim a1- zivotinje (sundcri i dupljari). lshodistc
gama. Sljedeei. visi stupanj u filogcnezi dalje evolucije zivotinja mogle su bili
biljaka bili su bicarima slicni autotrofni osobene skupine pradupljara.
organizmi. Po svcmu sudeei, oni su bili
ishodiste, na jednu stranu - autotrofnih Od takvib oblika su se. po svoj
algi, a na drugu - heterotrofnih oblika prilici, najprijc razvile pljosnate gliste, a '
iz njih zatim i oble i clankovite gliste.
(gljiva, protozoa, a zatim i vikcclijskih
Nekc od clankovitih glista (vjerovatno iz
zivotinja).
skupine morskib mnogocekinjaSa) bile su
Tako postale talofite (steljnjace) su u prapocecima filogeneze mekusaca i
srodniCki veoma isprepleteno povezane, zglavkara. Od drugih skupina izumrlih
ali i izuzetno raznolike jer je njihova Clanovitih glista mogli su nastati
fIlogeneza tekla u vise osobenih pravaca bodljokosci i hordati (svitkovci). Dokazi
To je posebno uocljivo kod algi, ali i ove pretpostavke se posebno traZe u
medu gljivama. Mada su primarno upadljivim slicnostima larvenih stupnjeva
stanovnici vodene sredine, u izvjesnoj u individualnom razvoju clankovitib
mjeri su se raSirile i po kopnu. glista i mekusaca, odnosno bodljokoZaca
i ziroglavaca (najprimitivnijih hordata).
Naredna i naroeito znacajna pojava 0
filogenezi biljnog svijeta su psilofite - Pored izlozene pretpostavkc 0 filoge-
prve kopnene biljke, izwnrli prcci svih netskom porijeklu i razvoju glavnih Zivotin-
kormofita (stablaSica, tj. visih biljaka). jskih skupina, u vezi s tim naueno je pri-
Sporedna grana u njihovoj daljoj evolu- hvatljiva i tzv. "tUJbelama leorija", po kojej
ciji su mahovine: na drugu stranu su se se prapoCetnim oblicima svih viseeelijskih
razvijale papratnjace, a na treeu - sje- Zivotinja mogu smatrati izumrle viSejedarne
menjace. protozoe iz sk.-upine trcpetijikaSa (cilijata). @d

20S
njih su mljp!lJe mogle nastati jednostavne Zivotinje, izuzirnajuCi sundere i duplj are;
bescrijevne trepljaste g1iste (izumrle tur- prapoeeci njih ove fil ogeneze se veiu za
belarije), a od ovib zatim i sve ostale prabicare.

SKRIVENO SJEM ENJACE HORDATI

GOLOSJEMENJA CE

PRSTENASTE
GLiSTE

GLiSTE

JEDNOCELlJSKE
~IVOTINJE
MODROZELENEt§'J,.
ALGE \if&.'. \,- /
AUTOTROFNEI) ':::f.::;:. •••••
BA KTERIJE \ :}::: '" ".
I
.L
At HETEROTROFNE
. . ". if.J '. BAKTERIJE
't< 1\.-
I :. iJ
\ ....... I NAJJEDNOSTAVNIJI
... _....... PRAORGANIZMI
I
,-" PRVA
\ 1 PROTOPLAZMA
... . /
I .
, - , NEZIVA
\ .... ) MATERIJA

SI. 182. Pojednostavljeni prikaz foligenez.e (ftlogenetsko stablo) Zivog svijeta


taCkasti krugovi - autotrofni organizmi
cmi krugovi - heterotrofni organizmi

206
SADRZAJ

BlOLOGIJA - NAUKA 0 ZrvOTU ..... 3 BT I Jm. organl.. . .................................... .. .... .45


Pregled nastavnog prograrna biologije Stabljika ................ ..... .. .. .. .. .. .. .. .......... .45
za gimnaziju opeeg smjera ...................... 8 List ... .. ....... ......... ......... ....... ................. 48
KonJen.. ............... .... .... .. .. ........ ............. 50
CITOLOGIJA - NAUKA 0 CELIJI .... .. 9 Zivotinjska tkiva i organi ...................... 53
Celija (stanica) - osnovna jedinica Organi i organski sistemi zivotinja ...... 56
zivota ................................................... ....... 9 Kozni. potporni i lokomotorni organi .. 56
Otkriee eelije i razvoj citologije .......9 K oz' .
ru slstem organa ......................... 56
Metode prou~avanja stani~ne Sistemi potpornib organa .................. 57
b'100gIJe
1 .. ........................................... l0 Sistem organa za kretanje ................ 58
Hemijski sastav i flziCko-bemijske Organi za varenje. disanje. cirkulaciju
osobineeelije ........................................... 12 I. ek skre cIJu
.. ............................................... 59

' Hemijski sastav protoplazme ............ 12 Sistem organa za varenje ................. 59


S·IS tem organa za d'IsanJe . .................. 61
- Neorganske tvari ........ .. ........ .......... 12
- Organski sastojci xlije .... ............. 13 Sistem organa za cirkulaciju
FiziCko-hemijske osobine eelije ....... 18 tjelesnih te~nosti ............................. 62
Organizacija i opCa morfologija eeJije .19 Sistem organa za izlu~ivanje
Tipovi eelijske organizacije .............. 19 (ekskreciju) ...................................... 63
Organizacija i funkcija eelijskih Organi endokrine i nervne'regulacije.
~ula i razmnozavanja .............................. 64
struktura .................................................... 21
Citoplazma i njene organele ............ 21 Endokrini sistem organa ................... 64
Celijska membrana (opna) i Ncrvni sistem ........ ............................. 65
. I"
ce IJSki Zl.d ...................................... 26
·Cula ........ ..... ........................................ 66
- Celijska membrana ................ .. ....... 26 Sistem organa za razmnozavanje ..... 67
- Celijski zid ...................................... 27 BlOLOGIJA RAZMNOZAV ANJA I
Jedro (jezgro) - nukleus ................... 28 RAZVICA ........... ........ ............................. 68
M c taborlZam ce . I"IJe ................................ .. 31
Razmnozavanje (reprodukcija)
Rast i dioba celija .................................. 33 zivih bica ................................................. 68
Mitoza ................................................. 33 Bespolno razmnozavanje ................... 69
Arn.itoza.......................................... ..... 35 Polno razmnoZavanje ......................... 72
M' eJoza ................................................ 36 Polno razmnoZavanje jednocelijskih
Degenerativne i patolo~e promjene organizama ...................................... 75
eelije .......................................................... 39 Polno razmnozavanje vgeeelijskih
organizaIIla ......................................75
HISTOLOGIJA I ORGANOGRAFIJA.41 Individualni razvoj zivih bica ................77
BT
I ~na tki· va ............................................. .41 Individualni razvoj vi~eeelijsldh
Tvorna tkiva ...................................... .41 biljaka .............................................. 78
Trajna tkiva ................ ~ ...... ................ .42 •

2Q7
Individualni razvoj vgetelijskih - Ra!ljaste - iglicaste
fivotinj a ...... ............. ........ ........ ..... ... .79 golosjemenj aee .......... .. .. ... ........... 118
Starenje i smrt .. ...... ...... ... .................. 82 - Skrivenosjemenj ace ................ ..... 123
- Podjela skrivenosj emenj aca .... .. ... 130
PREGLED I KARAKTERISTIKE Prafivotinje .... .. .... .. .... .. .... .... .............. .. ... 139
mOG SVIJETA ............... ...... .............. . 84 Spu! ve (sunderi) .. ... ........ .. .. .. .. .... .. .... ..... 141
Principi (naCela) biosistematike ....... 85 Dupljarl .. .. .... .... ...... .. .. ..... .. ... .... .. ......... .. 143
Metode proucavanja ...... ... ................. 85 Pljosnate glisle (crvi) ...... .......... ...... ... ... 145
Znaeaj biosistematike .......... .............. 85 Valjkaste (oble) gliste ... ..:.. ..... ..... ..... .. 147
Taksonomske kategorije ... ........ ......... 86 . Prstenaste (Clankovite) gliste ... ...... ....:) 49
Osvrt na sisteme ldasifIlcacije Zglavkari .... ... .. ........................ ........ .. .... 151
(razvrstavanja) fivog svijeta .... .... . 87 Meku~ci .... ........ ..... ....... ......... ....... .. ..... . 156
·
V1I1lSI 1. VlfOl
. . 'd'1 .. . ... •...••.•. •... .•.•.•....... ...• ... •89
Bodljoko~d .. ...... .... ..... ... ..... ....... ........... 159
Prokarioti ..................... .... .......... ....... ..... .. .91 Manje poznate grupe beskicmenjaka .. 161
Bakterije ..... .... ........ ............ ........ ...... ... 91 Hordati ................. ....... ..... ...... ..... .... ........ 162
Mikoplazme ....... ............ ................ .... .93 Poluhordati ...... ........... .. .... .... ... ........ 162
Modrozelene alge .............................. 94 Pla!ta!i ......... .. .. ........ .... ........ .. ...... ... 163
Eukarioti ............... .... .............. ..... .............96 Bezlubanjci (kopljace) ... .... ..... .. ... .. .. 164
. Crvene alge ... ... ... ...... ......................... 96
Kicmenj aci (kralje! nj aci) .. .... ... .. ..... 166
Silikatne alge iIi kremenja!ice ..... ... .97 - Kolouste ... .... .. ..... .. .. .... ........ .. ....... 169
Smede iIi mrke alge .... ......... .. .......... 99 . - Ribe .... .. ......... ... ... .. .. .... ... ....... .. .. ... 170
Zelene alge .... ... ..... .................. ,., ...... 100 - Vodozemci ........ .... ... .. ... .. .. ........... 176
Gljive ........ ......... ........ ................ ....... 103 - Gmizavci (gmazovi) .... ...... .. ....... 181
Li~ajevi ...... ...... .............. .. .. .... ........ ... 109
- Ptice ............. .................... ....... ..... 186
Mahovine .......................................... 111 - Sisari (sisavci) ........ .. ... .... .. ......... 193
Papratnjaee .............. .. .... .................. 114
Kratak pregled filogeneze
Sjemenjaee iIi cvjetnjaee ........ ...... 118 . .. .. .. .. ...... .... ...... ... ..... .. ......... ..205
!IVOg svIJeta

208

You might also like