You are on page 1of 3

SALAAR Kad se svi zavalie u naslonjae i zadimie, upan se okrete, naredi da se ciganima da jesti i piti, na e poradinim tonom opet

Babijanu: -E, sad, baa, da nam producira ono jutro na salau! Verujte,Gospodo, to je neto kolosalno... ia se neto snebivao, ali kad vide zaarena, zajapurena lica svih unaokolo, ija je presienost zahtevala jo novih potresa, on se prvo malo prokalja,

pa kad nastade tiina, zakloni oi, zavali glavu i poe kukurikati. Prvo kao kakav mator i promukao pevac, s itavom izraenom melodjiom, i s onim na kraju oputenim glasom kao kad gajdau pisak ispadne iz usta. Pa onda kao mlad petao u doba svoje plodne i budilake moi, sa silnom naletom i brzim prekidom, i, najzad kao kakav sasvim mlad, nespretan orozi, koji mutira slino gimnazisti petog razreda, koji jo matoraki pone kukuri ... ali niko ne ume da zavri ono ku. I sve je on to pratio pokretima i mrdanjem glave i tela: ak je i rukama lupao o bedra ko toboe krilima. Zatim je dolo mukanje: prvo ono bezizrazno u vetar, kao teoci, pa ono duboko i toplo njihovih matera uz prvo je blenuo najivno u neizvesnu taku ne gornjijem zidu, a uz drugo obrnuo glavu u stranu, kao da priziva tele da ga oblie po elu. Pa rzanje s kopkanjem kopita, pa groktanje s njukanjem izrivene zemlje, pa sva razna salaarska lajanja, kevkanja, sve do kvocanja, gakanja, kripanja erma, testerisanja i dalekog zvona iz varoi te zavri, sav oznojen i zadihan, enskim glasom: - Dobrojutro, komilja jeste l' uranili, kako ste spavali, ta ste sanjali? Celo se drutvo povaljalo od grohota... upan je prezadovoljno ponavjao svakom pojedinom: - Zar nisam rekao, zarnisam dobro uinio?... - E, prisvitli viknu Babijan ozbiljno umimo mi salaari tuta, i lajati i ljucki divaniti. ... Anica dotra s rukama vlanim od sapunjavice i usplahireno apnu: - Baa, neki gospodari traili su vas... Babiljan se okrete, pa kad ih vide, on se ispravi i uguujui prijatnu nedoumicu mirno naredi: - Nek ene otvore salu , poiste, postave i donesu vina unjike, kajgane, krastavca i smista nek u bate par pilia na paprika. ... Paprika se kao krv crveneo od segedinske paprike.Nena pileina,samo belo meso i sami bataci s bubrezima i jetrama, odvajala se pri sipanju od tankih kostiju.

A u drugoj iniji uteli su se i sijali vrsti valjuci, prigani u skorupu. Gosti su bili gladni, te su prionuli, a Babijan je neprestano divanio, punih usta, o zemlji, o zidanju novih staja, o sinovima koje nije hteo na daje u kolu da se ne bi otuili od njega. On je smelo, kao u svojoj kui, zabadao viljuku u nabrizganu papriku iz sireta, te je ova cvrala i tcala ak do tavanice. Tek to odaknue i uhvatie za ae (na Babijanovoj su odmah ostali daktiloskobski otisci masnih prstiju) : - E, pa dobro mi doli. Ajd na bilo. to znai najskap a Manda unese neraseenu rumenu guvaru s mladim ovijim sirom i stavi je pred svekra. Babijan, ne tumaei svoju domau etikeciju , epa je u ake, pa, duvajui nekoloiko puta u oparene prste, poe da je kida. im je raskinu, sunu para i procedi se mast iz bele meke sredine. Svakom poloi u tanjir po dobru komadeku i pohvali Mandu da duvaru niko ne ume tako da umesi... upan se presien, stresao: - Ovo je vrlo dobro, baa Babijane, samo je suvie masno. Deder da ga razgalimo. Pa iveli koji ste vi meni doli da podiite moju sirotinju. osmehnu se Babijan kao bajagi skromno, utre brkove akom i udari aom u au. Naposletku e upan,snaavi se, u promenjenom tonu: -Baa-Babijane,ba si nas lipo doekao. Fala ti. Da bog poivi tebe i tvoju dicu,dabogda stekli oni jo dvista lanaca. Vidi se da mi ti pravi prijatelj. teta je samo to nismo tako na ciloj liniji. Zato da i u politiki ne iemo ovako lipo zajedno? Eto ovako utroje,pa da nas bog vidi! Sad e biti izbori,pa da ti lipo glasa s nama,za gospodina. Ti zna,ja ne zaboravljam prijatelje,a on je isti taki. Ti ima dicu,zna kako treba jaki prijatelja. ta si se vez o s onim Vujeviem! On je lud,tako on nee nikad na vladu, a ta ti vridi politika brez vlade! Jer ono malo porkase? U naoj banki...nema te banke na svitu ije se kase same ne otvaraju samo pri imenu Babijana Lipoenia! Ajde,- pa mu prui ruku kao na vaaru

udri,pa da se izljubimo! Babijan je mirkao,pomodrio. To mu je bio najsreniji trenutak u ivotu. Laskalo mu je i mamilo ga je da pristane,a jo vie da odbije. No,da bi trenuci sree to due trajali,on poe,mudraki i s visine,da izvija: -Da bi Laja Vujevi bio lud! Pametan je taj ovik,jo kako! On ima dvaput toliko zemlje kao ja. etri stotine lanaca, oj-hoj! Istina,podaleko,ispod Stania,nito mu je i pod vodom, al etri stotine lanaca oj-hoj! Nije to ludorija. Pa onda, doi e i njegovo vrime. Kad Kout sidne na vladu. -Kout nikad,a Vujevi?... Ne kaem, ako se vrimenom ne opameti. A zato ti ranije ne bi doao pameti; -E-e, gospodo slavna,ne moem ja, kao jedan dosta glavni ovik u Varmeu, danas ovo-sutra ono. Ne minja se tako lako vira i politika. Mi jesmo glavni prijatelji, al drugo je priljateljstvo i, rei, drutvo, a drugo politika. Zato mi ostajemo prvi prijatelji. -Pa se uteitelno kucnu. upan izvadi monokl izmeu zakopanih dugmadi, pa se poe igrati njime. Na elu mu se pojavi rumena mrlja kao liaj. -Pa dobro, ako nee odma de se rii, a ti razmisli o tome; kaem ti, to ranije, to bolje po tebe; posjetuj se sa svojima, sa sinovima,-upan e gotovo jetko. Babijan drmnu oholo glavom i sijajui od zadovoljstva.: -Ne sjetujem se ja ni s kime i ni o eme. Ni moj pokojni Baa nije nikad pitao, pa je lipo ivio, stekao i ouvao. Ali ja u, to se kae, razmiljati,-ne kaem... -Neu ja tebi da solim pamet, Babijane, utubi, ni da te silim, samo ti opet kaem: ovake prijatelje valja nigovati,-i tihim,preteim glasom dodade- razmisli,ima dicu,ko zna ta im moe zatribati, ko zna?... Babijan se skoro naduto isprsi:

-Prisvitli, ko ima ovdikara,-pa se udari s desne strane po grudima, po lajpiku taj e nai pomoi u svitu. ta vali Vujeviu i Ferbaku? Ni njiva ni slue cara. Sve se moe kad se ima, a ja, vala bogu, imam za sebe i za dicu dosta. Vala bogu, imam za prijatelje taku jaku, glavnu gospodu kao to se vas dvojica- a za malu gospodu? Ih, sas ovim se kaldrmie put do njiva srca, sas ovim! pa se besno poe opet lupati po desnim rebrima. Babijane, to nisam oekibo od tebe. strogo progovori upan i die srdito oi na njega. Babijan se digao da natoi ae i uinio se upanu strano belik i bezobrazno trijumfalan. Smiljao je re da ga ujede, ali u tom utanju, prekidanom samo brbljavim klokotanjem uskor vrata na boci, odjednom zakukureka petao. upan ckupi lice u pakostan osmeh: -Deder, Babijane, odgovori mu. Ko zna bolje? Ali Babijan mirno odbi, sedajui i kucajui se: -Ti moji pivci dosta glasno kukuriu.U varoi ja mogu i njakati, al ovdi divanimo kao ljudi. Ajd u zdravlju, pa ne zabavite, ne kaem ja, razmiljau ja. Ajd u nae prijateljsvo. O maj, ded da poaljem ejade po cigane! No, gosti poskakae, i sad tek primetie da ovo vino zaista hladi glavu, ali u noge sipa vreli pesak. Babijan ih je zaustavljao, dao je doneti jo dve boce vina, sipao im u ae i pred kolima kad je koija ve zategao, ispratio ih je do kapije do kapije i vikao za njima: -U zdravlju, gospodo prisvitla, pa ne zaboravite niem, i do vienja, opet ovako, lipo priljateljski. Vratio se ponovo u salu, zavalio se u istu stolicu, ispruio noge, isturio ruke sa stisnutim pesnicama, odario njima u sto i neobino, raskalano viknu Mandi. -Deder, sinko, donesi dedi jo jednu flau vina, pije mi se na

ovo. U kui se svi ubezeknue, ali, prikradajui se i motei kako deda zadovoljno kilji u au, oni se saaptee, i sloie se u tom da je Dida opet postigao niku veliku est.

You might also like