1 O romanu Tematska irina "Ane Karenjine" je tolika da s pravom moe biti reeno da nema ni jedne oblasti iz ivota ruskog

drutva iz sedamdesetih godina XIX vijeka koja nije na neki nain prisutna u romanu. Tolstoj nam predstavlja dvije Petrogradske i tri Moskovske porodice povezane rodbinskim vezama, prijateljstvima. Meutim dominantna su dva toka radnje: I Karenjin - Ana - Vronski II Ljevin - Kiti Ana dolazi u Moskvu kao spasitelj, a u stvari je ona ta koja kasnije treba biti spasena. Ljevin doivljava ponienje i povai se na selo. Vronski je lijep i strastven, zaljubljen je u Anu. Karenjin je hladan, bezosjeajan, uvijek pravian. Kakva je to zbirka likova! Sve je idealno da zaplet bude vrhunski . Glavni likovi su Ana, koju Tolstoj veoma voli, i Ljevin (Tolstoj sam), koji u romanu gotovo nema nikakve veze sa Anom. Jedino zajedniko njima je to to u ljubavi trae potpunu predanost, odannost. To je njihova mana i zato im je ljubav bolna. Ali, ne zavravaju oboje isto. Ljevin e smoi snage i nastaviti borbu s ivotom, Ana nee. Ana Karenjina Ulazak Ane Karenjine u romanesknu priu dolazi posle Oblonskih, Kiti, Levina i Vronskog, ali je samo u jednom poglavlju predoen njen portret i naznaeno nekoliko motiva koji e imati kljunu funkciju u omanesknoj prii. 1. Sagledana oima Vronskog, ona je vrlo lijepa, elegantna i graciozna; lice joj je milo, njeno i umiljato; na licu joj je igrala uzdrana ivahnost, a osmjeh je treperio na rumenim usnama i talasao se izmeu oiju i usta. 2. Grofica Vronska kae Ani da je "jedna od onih ljupkih ena pored kojih se ovijek prijatno osjea, ne samo kada razgovara, nego i kada uti." 3. nikada se do sada nije odvajala od sina, pa joj rastanak s njim pada vrlo teko 4. Vronski vidi kako Ana neto ivo govori bratu, "neto to oigledno nije imalo nikakve veze s njim, Vronskim, i to mu bee krivo." 5. Ana pita brata, dok odlaze sa stanice, da li odavno poznaje Vronskog. 6. Voz je pregazio uvara na stanici. Taj dogaaj je potrsao Anu; usne su joj drhtale, jedva se uzdravala da ne zaplae. Dogaaj je prokomentarisala samo sa dvije rijei: "Rav znak". I tek to je ula u romaneskna zbivanja, Ana se pokazuje kao linost protivurenih postupaka, misli i osjeanja, upravo onakva kakva e biti tokom cijele romaneskne prie. Ona osvaja Dolinu djecu; simpatina je Kiti, osjetie tugu to je daleko od sina; ocjenie Vronskov kasni dolazak na vrata Oblonskih kao ruan postupak.Ali e na balu osvojiti Vronskog, izazvae kod Kiti ljubomoru. Dolina djeca e osjetiti da Ana danas nije ni nalik na onu kakva je bila onog dana kada su je onako zavoleli i da vie ne misli na njih. Ana e pravdati sebe kod Kitine ljubomore, ali ni sama ne vjeruje svojim

2 rijeima. Mislila je na Vronskog, " a odlazila je prije nego to je namjeravala samo zato to nije htjela da se via s njim. Kada je ula u voz za Petrograd, odahnula je pri pomisli da e sutra vidjeti sina i mua i da e njen ivot potei lijep i uobiajen na stari nain, ali kad se vrati kui, i sin i mu izazivaju u njoj osjeanje nalik na razoaranost. Dok ita knjigu o nekoj zaljubljenoj storiji, sagledava svoju situaciju, uvjerava sebe da u svojim postupcima nije bilo niega sramnog, ali sve vie ju je obuzimalo osjeanje stida. U cijelom romanesknom toku, Ana e se raspinjati izmeu uvjerenja da nita nije kriva i nekog potmulog osjeanja, koje ponekad provali iz nje, da je kriva i grena to e izazvati navalu osjeanja srama i stida. Njen prvi san izrazie njenu unutranju podvojenost. Tolstoj je vrlo plastino slikom punom simbolike opisao susret Ane i Vronskog na jednoj usputnoj stanici na putu za Petrograd. Iz sna o loau i starici ona se budi u trenutku kada je voz stao. Izlazi da se malo osvjei a u susretu jurnu meava i vjetar: "Vetar kao da je samo na nju ekao: radosno zafijuka, poduhvati je i zamalo ne odnese, ali se ona uhvati rukom za hladnu polugu i priteui haljinu sie na peron i zae iza vagona. I tu je srela Vronskog." Iako je sebi govorila da je Vronski za nju samo jedan od stotine mladia koji se svuda sreu i da ona nee sebi dozvoliti ni da misli o njemu, sada je obuze osjeanje radosnog ponosa. Njegove rijei da putuje da bi mogao biti tamo gdje je ona jer drukije ne moe, doivljava kao ba ono to je eljela njena dua, ali ega se bojao razum; ona instinktivno osjeti da ih je taj trenutni ragovor strano zbliio; a to ju je i plailo i inilo srenom. Sve ea susretanja sa Vronskim na zabavama ine da Ana sama sa sobom raisti: varala je samu sebe to je mislila da je ljuta na Vronskog, a u stvari, to njegovo jurenje joj je godilo i inilo svekoliku sadrinu njenoga ivota. Njihovi odnosi su postajali sve jasniji sredini u kojoj su se kretali, ali i Karenjinu koji odluuje enu da opomene. Ona tu opomenu prima sasvim hladno. Vronskom e rei:"Sve je svreno. Ja niega vie nemam osim tebe. Upami to". Iako izgovara rijei koje unose naglu promjenu u njenom ivotu i oznaavaju put pun neizvjesnosti, koji prihvata svejsno i sa radou, u njoj ivi misao o grijehu i krivici i javlja se stid. Moralna razgolienost e joj se prikazati i u snu: i mu i Vronski su njeni muevi i obojica su sreni. Ona e rei za sebe: "Ja sam rava ena, ja sam propala ena", ali e na trkama otkriti svoja osjeanja . To e nagnati Karenjina da razgovara s enom, ali e mu taj razgovor definitivno zagorati ivot jer je ena priznala: "Ja ga volim, ja sam njegova ljubavnica, ja ne mogu da podnesem, ja se bojim, ja vas mrzim... Radite sa mnom to god hoete". Ona u tom trenutku ne zna ta treba i moe da uradi, nema snage da jednom raisti sa svojim poloajem u braku, jer se plai da e izgubiti sina. Zato e i u razgovoru s Vronskim osjeati izgubljenost, u njoj e se javiti pakost, neki bijes, kao da je on kriv za njen bezizlazan poloaj. A opet, ubrzo e i to proi, i ona e opet biti njena. Kad god se sjeti rijei koje je uputila muu priznavi mu da voli Vronskog, obuzima je strah od sramote koju sve vie osjea. Osjeala je neprijatne poglede okoline, prikrivene osmjehe, rune komentare. Shavatila je sav uas svog poloaja i boljelo ju je nerazumijevanje okoline. Nju konano naputa Karenjin saoptivi joj da je pokrenuo brakorazvodnu parnicu. To je za nju znailo osloboenje, ali i dvostruki poraz: brak e biti razveden njenom krivicom, pa e izgubiti sina. San e joj predskazati smrt na poroaju. Poto poslije poroaja zapada u krizu, oekujui smrt, ona moli Karenjina da doe jer misli da e sa njegovim oprotajem lake umrijeti. U tom trenutku on e posumnjati u istintost njenih rijei, ali e ipak doi da je vidi. Meutim, kad se oporavila zaboravila je ponovo na sve i opet osjea odvratnost prema mu7u. Kada Vronski da ostavku, ostavlja sve i kree s Anom na tromjeseno putovanje po Evropi. Iako ponekad kae sebi da je kriva, da je loe postupila i da eli da pati zbog sramote i rastanka sa sinom, ona nije patila. Kada se vraa u Petrograd, posjeuje krom Serjou. On je moli da ga ne ostavlja, ali ona mu govori da voli oca, jer je bolji od nje. Odlezei, sree Karenjina.

3 Anu razjeda stvarnost njenog ivota: ne moe da dobije razvod, odvojena je od sina, prezrena u sredini, ivi u divljem braku. Sve je vie mui ljubomora, stalno negoduje, trai povod za sukobe, trenuci njenosti su rijetki. Osjeala je da se meu njom i Vronskim uspostavio zao duh nekakve borbe, koju on nije elio. Njome vlada ljubomora, nemir, u. es se uvjerava da treba da ivi, as je smrt vidjela kao rjeenje. Vrhunac nastaje kad Vronski odlazi majci zbog posla, a ona ostaje opsjednuta duhovima ljubomore. Pie mu pismo i moli ga da doe, ali on ga ne dobija na vrijeme, pa nema ni odgovora. Ana tada odluuje da ode kod njeg, dolazi na stanicu i sjeti se pregaenog ovjeka na dan prvog susreta s Vronskim i donos odluku - skae pod voz s rijeima "Gospode, oprosti mi sve!". Tolstojeve muke s romanom Ana Karenjina potpuno su jasne kad se sagleda romaneskni ivot njegove glavne junakinje. Ona je od poetka do kraja protivrjena linost u postupcima, mislima i emotivnim vibracijama. U literaturi o ovom Tolstojevom romanu omiljena tema je pitanne Anine krivice. Miljenja su razliita od onih koji smatraju da je Ana sam kriva za svoju sudbinu, do onih koji Anu vide kao rtvu lanog morala svijata u kome je ivjela. Romaneskna pria nudi itaocu dovoljno materijala za zakljuivanje o moralnom liku ove junakinje. Ona je izraziti individualista: robuje emocijama, vrlo rijetko postavlja pitanje svojih porodinih i materinsih obaveza. Na poetku prie ona je brina majka koja kojoj teko pada razdvojenost od sina za vrijeme dok odsustvuje od kue. Meutim, ona e otii u inostranstvo sa Vronskim zaboravivi na sina. Ljubavi i linoj srei podreuje sve, za nju je ljubav = sve. ak i prema keri pokazuje ravnosunost, a Vronskog kanjava svojom odlukom "Djece nee biti". Sebina je jer trai od Vronskog da zapostavi porodicu, prijatelje slubu - da bude samo njen. Sebina je zato to zbog sopstvene sree unesreuje mua i sina. U braku sa Karenjinim bila je samo majka, ali ne i supruga; u vezi sa Vronskim eli da bude samo ljubavnica ali ne i majka njegove djece. Ona ne podnosi mua, osjea prema njemu gaenje; to isto e osjeati i prema Vronskom kada joj se ini da joj ne poklanja dovoljno panje. Kada odluuje da se baci pod voz, ona e pomisliti "Gospode, oprosti mi sve!", i to dovoljno govori koliku je krivicu osjeala. Ana nije bila idealna, iznad nje su po dobroti, duevnoj ljepoti, humanosti i portvovanosti Doli, Kiti, Ljevin, pa i Karenjin koji brine o djevojici i uzima je sebi poslije Anine smrti. Ana je grnica po oneme to je uinila, to je nanijela bol muu i sinu, ali je ona pre svega nesrena ena. Aleksej Kirilovi Vronski Aleksej Vronski, mlad, lijep i bogat grof, koji potie iz petrogradske porodice, pojavljuje se u romanu odmah na poetku, kao formirana linost. Njegovo ponaanje je bilo prirodno, a osmjeh iskren, na enidbu nije niti pomiljao, a mu mu je uvijek djelovao kao neto smijeno. "Vronski je bio onizak, vrsto graen tamnoputac, dobroduna i lijepa, neobino mirna i odluna lica. Vronski je u puku i drutvu omiljen, ali ipak nije tako razuzdan kao ostali. Katkad je bio sklon flertu, ali nikad nije imao ozbiljnije namjere - sve je radio u granicama pristojnosti, bar kada je Kiti u pitanju, meutim ona je to pogreno protumaila. Vronski je znao da nae pravu mjeru. Meutim pri prvom susretu sa Anom u njegovoj dui se desila velika promjena.tu promjenu oituje i sledee: "Kroz prozor vidje kako je prila bratu, stavila svoju ruku na njegovu i neto mu ivahno stala govoriti, oito neto to nije imalo nita zajedniko s njime, Vronskim, i to ga malo kao ozlojedi". Od tada se i u njemu, kao i u Ani, razbuktala strast nad kojom on nije imao vlast. Od tada je bio nadovjeanski uporan dok nije dobio to je htio, Anu. Ljubav prema Ani je bila duboka, iskrena, snana, vrijedna velike i line rtve. A Vronski je bio spreman na rtve. Meutim Vronskome, za razliku od Ane, ljubav i potpuna predanost nisu bili neophodni za ivot, to e esto dovoditi do svae meu njima. Ali Vronski se ipak mijenja pod Aninim uticajem. Nikome nije dozvoljavao ale u vezi sa Anom jer "ljubav to nije ala i zabava nego neto mnogo ozbiljnije i vanije". Znala je to i njegova majka i upravo stoga je smatrala da ta ljubav upropauje Vronskog. Kako je njihova veza postajala sve snanija, Ana je

4 postajala sve udnija: "Ti napadaji ljubomore to bi je u poslednje vrijeme sve ee i ee spopadali, uasavali su ga i koliko se god trudio da to sakrije, hladio je prema njoj, mada nije znao da je uzrok ljubomore ljubav prema njemu..." "Tada se osjeae nesrenim, a srea je bila pred njim; sada je pak osjeao da je najvea srea za njim..."Vronski je stalno insistirao da se Ana objasni s muem i on sam je bio spreman na bilo kakav Karenjinov izazov, i udio se to Karenjin svjesta svega, nita ne preduzima. Kad je saznao da je Ana trudna bio je jo uporniji. Meutim, bio je spreman na bilo kakav ravoj dogaaja sa Anom: "Ma kakva bila i ma kakva e biti naa sudbina mi smo je stvorili i na nju se neemo potuiti" - govorio je sjedinjujui u rijei mi sebe sa Anom. "A ne , oni bi da nas ue kako se ivi. Ni pojma oni nemaju o tome ta je to srea, oni ne znaju da bez ove ljubavi za nas nema ni sree, ni nesree, nema ivota." Koliko voli Anu shvatie kad njen ivot bude u opsnosti. Mislei da e Ana umrijeti na poroaju pokuao je izvriti samoubistvo. Ta njena bolest ga pogaa toliko da plae. Isto tako ga je ganula i Karenjinova mo pratanja: "Vronski osjeae njegovu uzvienost i svoje ponienje, osjeae da mu ima pravo, a on krivo. Osjetio je da je mu bio velikoduan i u svojoj nevolji, a da je on nizak u svojoj prevari..." Nakon toga oboje su se oporavili i zajedno otputovali u inostranstvo. Poslije povratka u Rusiju, on je ponovo insistirao na razvodu. Tu u Rusiji Ana je postajala sve ivanija i razdraljivija. "Osjeao je kako se u isto vrijeme njegovo potovanje prema njoj smanjuje, a svijest o njezinoj ljepoti poveava". Sve ee svae dovodile su ga do iscrpljenosti, uasavale su ga jer je znao da su bezrazlone, pa je govorio: "Zato iskuavati moje strpljenje, ono ima granice?" Sve je ino da bi smanjio njenu ljubomoru, ali isto tako razdraivao je mnogim drugim stvarima, npr. esto joj je predbacivao nebrigu o kerki. Bilo mu je teko trpjeti Anine ispade, ali nije znao da je Ana prilikom poslednje svae pomislila na smrt: "Da, umrijeti!", rekla je. "Pokuavao sam sve - pomisli -ostaje samo jedno - ne obraati panju". Ana je htjela da ga kazni i uspjela je u tome, jer njegov ivot je zaista bio besmislen bez nje. Aleksej Aleksandrovi Karenjin Stariji carski inovnik, uvenog porijekla, Aleksej Karenjin je bio mu mlade Ane Arkadjevne. U prii se pojavljuju gotovo istovremeno, a pisac ih prati skoro paralelno jer pria o Ani ne moe bez prie o njemu, i obrnuto. Glavni moto ovog uspjenog inovnika je "Bez urbe i bez odmora". U oima Ane on je nemilosrdan, licemjeran, naporan, Serjoe straan, pravian. Aleksej Karenjin je bio rob pravila, normi, zakona. On je sebi ljubomoru predstavio kao tetan i glup osjeaj, meutim... Nakon prvog nagovjetaja drutva o Aninoj nevjeri, iako po razumu on u to nije vjerovao, u njegovoj dui i svjesti se neto uznemirilo. Govorio je sebi : "Da, to svakako treba rijeiti i dokrajiti, izrei svoje miljenje o tome i svoju odluku". I vraao se natrag: "Ali ta to izrei? Kakvu odluku?..." To nam govori o njegovoj nedoumici i neodlunosti. Svi njegovi govori i odluke su glasile tako da budu u duhu opteprihvaenih stavova. "Postoje zakoni pristojnosti koji se ne smiju nekanjeno kriti. Nisam to ja danas opazio, ali sudei po dojmu to ga je to ostavilo na drutvo..." I: "Tvoja osjeanja su pitanja tvoje svijesti, ali ja sam duan pred Bogom i ljudima ...". Poslije tog objanjenja "Otpoe nov ivot za Alekseja Aleksandrovia i njegovu enu". Ana je nastavila s nevjerom, a on nije bio u stanju da probije njen oklop ravnodunosti i objasni se s njom. On nije shvatio svoj poloaj "jer mu je bio odve straan", te je u svojoj dui "zapeatio onaj pretinac u kome su se nalazila osjeanja prema porodici". Svi ti porodini problemi, pogotovo sa enom, bili su mu tako teki stoga jer je to " bio istinski ivot, a ne ono to je on ivio ". Na trkama je eni spasio obraz i uz put kui je bio spreman povjerovati u sve, sve to mu Ana kae, ak je prieljkivao da mu kae kako nema razloga za sumnju kao i prije. Nakon razlaza sa enom on je spreman na istinsko pratanje: "Oprostio je eni i alio je zbog njene patnje i kajanja. Oprostio je Vronskom i alio ga...". On je bio spreman na razvod voen milju: " Ko te udari po desnom obrazu podmetni lijevi; ko ti skine kaput podaj mu koulju". Za Anine bolesti skrbi se za dijete koje ona ima sa Vronskim. Meutim, skrhani Aleksej potpada pod uticaj Ivanovne i mistika koji mijenjaju njegovu linost. On po nagovoru mistika odbija Ani razvod. Moramo ga prije svega

5 posmatrati kao srenog i dobrog ovjeka. U mnogim situacijama Aleksej Karenjin je po moralnoj doslednosti i nesebinosti iznad Ane Karenjine. Konstantin Dimitrijevi Ljevin Lik Konstantina Ljevina je prestavljen u djelu trima osnovama: linom (osjeajnost), drutvenom i mislilakom. Saznajemo sve o njegovom porijeklu, roacima, ljubavnim jadima sa Kiti (o pronji, odbijanju i braku), o njegovim politikim shvatanjima, vjerovanjima i ubijeenjima. Svjedoci smo njegovih misaonih razdiranja, njegovih stalnih pitanja i nenadanih spoznaja. Evo ta o Ljevinu u svojoj kritici "Ni dan bez retka" kae Jurij Olea: "ini mi se da je Tolstoj postupio nepravedno kad je uzo za svojeg junaka Ljevina onakvog kakav je - s njegovim mudrovanjima, antidravnim stavom, traenjem pravde - a nije ga napravio piscem. Ovako ispada da je prosto tvrdoglav, nestako, entfant terrible, kakav bi, uzgred budi reeno, bio i sam tolstoj da nije bio pisac." Ljevin je poticao iz poznate vlastelinske porodice koja je bila u prijateljskim odnosima s erbackijevima. Poto je bio prijatelj Aleksandrovog sina, poznavao je sve tri njegove kerke od malena. U svaku je svojevremeno bio zaljubljen, ali je samo ljubav prema Kiti ostala zastalno. Za njega su se sve ene dijelile u dvije grupe: Kiti i sve ostale. On je znao da je ona prisutna i kad je ne vidi "kao to isto znamo da je Sunce nou tu, iako ga ne vidimo". Ljevin je volio selo, a gnuao se ivota u gradu. Najljepe mu je bilo kod kue. Bio je miljenja da se sve u ivotu mora zaraditi, a ne ivjeti na raun neega to je neko drugi stvorio. Ideal svako domaice i majke predstavljala mu je sopstvena mati koju je rano izgubio. Ljevin je imao dva brata: Nikolaja Ljevina i po majci Sergeja Ivanovia Koznieva i jednu sestru u inostranstvu. Sa Nikolajem se susree nakon neuspijele pronje. Na selu, nakon dolaska iz Moskve, radi naporno, samo da bi zaboravio Kiti. Ljevin je imao drugaije miljenje o seljacima nego njegov brat Kozniev. Moda u njegovom stavu primjeujemo egoizam, jer Ljevin je individualist: "...to e mi kole u selu kad u njih neu slati svoju djecu...". "to je vie upoznavao brata to je vie opaao da ni Sergeja Ivanovia, ni mnoge druge radnike za opte doro nije srce pivelo ljubavi za opte dobro, nego su oni razumom prosudili da je dobro baviti se time, te su se samo time i bavili." On eli da zaradi svoj hljeb, stoga sadejstvuje sa seljacima pri njihovim poslovima. Vodi ga njegova snaga, kojom je tako neobino ispunjen za vrijeme kosidbe: "Osjetio je da zamahuje posljednjom snagom te odlui zamoliti Tita da stane. Ali upravo tog trenutka Tit zastane sam, pa, sagnuvi se, uze trave, otra kosu te je stade otriti... Unato tome to mu je zno curkom curio niz lice i kapao s nosa i to su mu sva lea bila mokra kao da ih je netko polio vodom bilo mu je vrlo lijepo. Osobito ga je radovalo to je znao da e sad izdrati." Ljevin je imao neke zamisli u pogledu ureenja imanja, ali nije znao kako da ih sprovede u djelo. On je bio svjestan nepravde sadanjeg ivota: seljaci rade, gospoda uivaju, i gnuao se ponaanja svoje klase. Ljevin je bio za beskrvnu revoluciju, ukazivao je na to da je to budunost drave ne u fabrikama, ve u selima, poljoprivredi i stoarstvu. Rado je iao u lov jer "lov zbliuje ovjeka s prirodom". Nije bio vjernik, ali je esto razmiljao o boanstvu i o dobru. Meutim, ma ta da radio, Ljevin je znao da voli Kiti i da e je uvijek voljeti, i da mu zatrpavanje poslom nee pomoi da je zaboravi. Njegov susret s Kiti zbie se kod Oblonskog, gdje e je i zaposliti. Njen pristanak sutradan, ispunie njegovu duu beskrajnom sreom. Priprema se za vjenanje, pa e ga ispovijest i priee ponovo potaknuti da da ramilja o Bogu, pravdi i dobru, i njegov se razum bunio protiv crkvenih uenja, ali njegovo srce je drukije mislilo od njegovog razuma.

6 Kao i Ana, on e traiti potpunu predanost u ljubavi. Njega i njegovu enu Kiti, takoe mue strane ljubomore, ali ne zadugo. Ljevin je takoe bio blizu samoubistvu, ali smogao je snage i izborio se protiv smrti, o kojoj je inae puno mislio. Naroito bolna, ali i zauujue olakavajua bila mu je bratovljeva smrt. U tim trenutcima gaenje jednog ivota, otkriva da je Kiti trudna, u emu je vidna simbolika. Meutim, on nije miran, jedno vrijeme ak ne voli dijete jer je ono pri poroaju uzrokovalo Kiti velike patnje. A za svoje otkrivenje vjere kae: "Nita ja nisam otkrio. Samo sam spoznao ono to znam... oslobodio sam se obmana". Ljevin je kao i Ana traio smisao ivota. Njih dvoje su se udili i protivili ustrojstvu drutva, ali kao individualisti s odreenom mjerom egoizma, nisu postigli velike promjene. Ljevin nije propovjednik oruane revolucije, on sam, svojim radom i gazdinstvom oliava tu revoluciju. Mnogo je itao o ekonomiji i privredi od raznih pisaca, meu kojima je bilo i socijalista, ali zakljuio je da su njihove zamisli neprimjenjive za Rusiju. Nije se mogao sloiti s njima zato to on nije vidio izraz tih misli u narodu, u kojem on ivi. Meutim kad je na putu ka Svijanskom uvidio na koji je nain jedno imanje produktivno, okrenuo se mislima o Bogu i razumu: da li to dvoje ide skupa? "A smisao mojih pobuda u meni je tako jasan da ja oduvjek ivim po njemu, i zaudo sam se obradovao kad mi ga je onaj seljak izrekao: ivjeti zarad Boga, zarad due. Nita ja nisam otkrio. Samo sam spoznao ono to znadem..." Jedan priprosti seljak pokazuje tome, mislima razjedinjenom ovjeku, put iz oajanja. On ga podsjea na ono to sam odavno zna. Da je prirodno i svima nama sueno da ivimo za svoje tjelesno dobro i zato da napunimo trbuh, ali da to nije ono istinito i pravo, nego da se mora ivjeti "za svoju duu", "po volji Boijoj" i da je, na udesan nain, ta neophodnost isto tako suena kao i neophodnost da napunimo trbuh. Znai, upravo se mora ivjeti za Boga, za istinu i dobrotu, to nema nikakve veze sa razumom, ve mu je suprotno. Dobro je udo, zato to se otima razumu, a svako ga shvata. Moral visokog drutva L. N. Tolstoj, kao savremenik plemstva u drugoj polovini XIX vijeka, a i sam njegov lan, lako je mogao u svojim djelima da nam predstavi sve aspekte ivota ruskih velmoa. Na plemiki ivot Tolstoj se osvrao kritiki i satirino, najvie upuujui na lni moral. Odatle, izmeu ostalog, proistie tematska irina djela "Ana Karenjina". Tolstoj je to plemstvo podijelio u dvije grupe: 1. oni koji vjeruju da mu treba da ivi samo s jednom enom, s kojom je vjenan; da djevojka treba da bude nevina, ena stidljiva, itd... 2. i oni elegantni, lijepi, velikoduni, koji se predaju svakoj strasti ne crvenei se, a koji se podsmijevaju svemu ostalom. Ana je drutvo ovako razvrstavala: 1. krug dravnih i mukih interesa 2. krug pobonih i visokomoralnih 3. svijet balova i uivanja koji su prezirala druga dva kruga.

7 Izraziti predtavnik drugog kruga bila je Lidija Ivanovna, za koju Ana kae: " A zapravo je smijeno: njen cilj je krepost, ona je hrianka, a sve se neto ljuti i uvijek ima neprijatelja - takoe hriana i krijeposnika". Trei krug je poveo Anu u propast i podsticao je, a kad je napokon uradila ono to niko od njih nije smio, prezreli su je i odbacili. Predstavnik tog kruga je Betsi. Darja za nju kae da je najpokvarenija ena koja postoji. U tim "visokim krugovima" vodile su se rasprave o religiji koju su tumaili nezavisno od Crkve, o politici, a kad ponestane tih tema, onda su se okretali ogovaranju: najee palih ena. Oni su odluivali ta je dobro, a ta loe. Sama Ana postaje osuena kad svoje slabosti nije vie uspjela i nije htjela da krije tako vjeto kao oni. Bit je u tome da su svi oni bili vei nevjernici od Ane, ali su to "skrili", njihove ljubavnice i ljubavnici su bili javna tajna, a u tome im je svestrano pomogao lni moral. Religija kod njih postaje besmislica, svi se oni bave mistikom, onim to je 'in', i posveuju se veoma glasno optim stvrarima, a u biti su uglavnom okrutni individualisti. Iz svega ovog se zakljuuje da je Ana rtveno janje lanog, spoljanjeg, dogmatskom morala koji ljude satjeruje u kut i ugnjetava ih oduzimajui im razum. Ana je iznad licemjernog durtva po potenju i iskrenosti. Dostojevski je, vjerovatno voen Pavlovom poslanicom, rekao da ne postoje apsolutno isti ljudi, pa samim tim ni Ana nije ista. Dakle, neka drutvno ne sudi o njoj jer je i samo greno. Na bogu je da nagradi pravedne, a kazni grene. Majka Alekseja Vrn+onskog kae da je Ana svrila kako je i morala, da je "ak i smrt odabrala odvratnu i nisku", dok Ivanovia kao Dostojevski kae: "Nije nae da sudimo". "Nema ivotnih pravila na koja se ovjek ne bi mogao izbjei, vidjevi da sva njegova okolina ivi isto tako." Moral je promjenjiva kategorija, a diktira ga preovladavajua svijest o tome ta je dobro, a ta zlo. Razmiljanja i filozofske rasprave o Bogu, religiji, odnosu prema selu i seljacima i ustrojstvu u gazdinstvu Roman Ana Karenjina ne bi imao toliko tematsku irinu niti obuhvatao gotovo sve vidove ivota ruskog drutva da ne sadri toliko rasprava i razmiljanja likova o najaktuelnijim pitanjima tog doba, a to su: religiozna pitanja, privredno-ekonomska i pitanja o odnosu prema selu i seljacima. Razdoblje koje je obuhvaeno romanom, sredina druge polovine XIX vijeka, predstavlja uvod u niz bitnih istorijskih dogaaja koji slijede, kako Rusiji, tako i itavom svijetu. Zbog ovog i njegovih sjledeih romana, Tolstoja su socijalistiki knjievni kritiari nazvali "ogledalom ruske revolucije".