Pisac : Taha Husein Kratki sadraj / Fabula lektire: Ovaj roman je zapravo autobiografija samog pisca.

Govori o
tome da je jedan djeak ivio u jednom malom selu. Od malena su ga uili da ui Kur'an kao svetu knjigu muslimana i da ui egipatske ilahije. Djeak je bio veoma inteligentan iako je bio slijep od roenja i sa ak 10 godina postao je hafiz to znai da je cijeli Kur'an znao napamet. Meutim, djeaka su poele zanimati neke druge stvari pa zaboravi par poglavlja iz te svete knjige. Jedno vee, bili su gosti u djeakovoj porodici. Otac, oekujui da je djeak hafiz, mu ree da proui jedno poglavlje. Meutim, djeak poe i nije mogao dalje. Znao je samo par prvih rijei. Tada otac dovede vjerouitelja koji ga je uio i pitao ga zato on ne zna Kur'an jer je mislio da je on hafiz. Predava ree da je djeak bio vjerovatno stidljiv te nije mogao da ui. Otac ree vjerouitelju da ponovo krene uiti napamet Kur'an iznova. Meutim, vjerouitelj dade taj zadatak jednom svom prijatelju dok bi on obavljao druge zadatke. Tako djeak ponovo naui Kur'an. Djeak je imao jo 12 brae i sestara. Jedna sestra je vremenom izgledala sve udnija. Bjeala je od prijatelja i stalno sjedila sama u oku. Majka nije imala vremena za nju te dijete ubrzo je umrlo a niko nije znao razlog. Djeakov najstariji brat je pohaao medicinu. Gradom se rairi tuberkuloza. Jednom prilikom brat se vraao s akcije lijeenja tuberkuloze. Predvee, brat je poinjao izgledati sve udnije. Vidjelo se, smrtno je bolestan. Nije doekao ni jutro a ve je preminuo. Porodica se susrela sa 2 smrtna sluaja u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Djeak odraste i bilo je vrijeme da poe izuavati nauke. Mislio je da bi bilo da sa starijim bratom ide na egipatski univerzitet, al-Azhar. Tako je i bilo. Djeak, sada ve mladi izuavao je nauke. Posebno je volio knjievnost i znao je dosta pjesama i zbirki pjesama napamet. Pohaao je jo teologiju, dogmatiku te ostale naune discipline. Tako je kroz osam godina nauio dosta toga. Upoznao je dosta predavaa i postao veoma pametan.Doao je raspust. To je najvie volio. Poee ga zvati ejhom. Mladiev otac dobio je posao u drugom gradu. Krenuli su vozom da se presele u drugi grad. Meutim, otac i majka iznesoe prtljag i djecu te zaboravie mladia. Kako je voz stajao samo jednu minutu u gradu u kojem su trebali stati slijepi mladi je otputovao na sljedeu stanicu. Dan kasnije je vraen u grad u koji je trebao da ide. Tamo je ubrzo dobio pismo u kojem mu prijatelj iz al-Azhara govori da sto brze se prijavi na al-Azhar jer mu trebaju jos 2 godine mada je mladi mislio da mu trebaju jo 4 godine do diplome a on je ve htio odustati. Mladi nije siguran da li da se dalje koluje i ne zna da li da ostane s porodicom ili putuje na daljnje kolovanje. Roman se zavrava pasusom:"Prema tome, trebalo je da obnovi kontakt sa al-Azharom kontakt koji je bio sasvim prekinuo, da studira na 2 univerziteta na al-Asharskom i na Egipatskom...Ostavimo sada mladia u tom sukobu starog i novog. Ali, ko zna-moda emo mu se vratiti!"

Analiza

likova: Djeak Djeak je simbol jednog inteligentnog ovjeka. Djeak je

uporan u svom uenju i kao i svaki drugi ovjek ima i druge prohtjeve. On je veoma racionalan i eli da dobije nadimak ejha i diplomu. Meutim, kasnije shvata da mu je porodica veoma bitna. Majka Majka se toliko brine o djeci da nije stigla da vidi zdravstveno stanje djevojice koja kasnije umire. Brat koji ga je vodio na al-Azhar Brat je najvie utjecao na mladia. Mladi nije mogao ak ni da spava ukoliko nije brat u istoj sobi. Brat ga je vodio po cijelom gradu i vodio ga na predavanja. Priao mu je i nudio mu aj.

Biljeka o piscu

: Taha Husein roen je

1889. godine u gradiu Magaga, juno od Kaira. U drugoj godini ivota oslijepio je i na taj tragian dogaaj imat e prirodno dalekosene i sudbinske posljedice. Na autor je vrlo rano nauio Kur'an napamet a kolovao se na alAzharu gdje je zapoeo studij teologije i jezika .Godine 1908. je upisao se na Nacionalni univerzitet i tu je bio dui dio svog ivota. Ve 1914. godine je odbranio doktorsku disertaciju pod naslovom Sjeanja na Abu-l-Alaa. Umro je 1973.godine

Ovako je Taha Husein pisao o sebi u tre em licu: "Smatrao je daje obian ovjek. Ba kao i svi ostali ljudi. Rodio se kao i svi ljudi, ivio kao i svi ostali. Kao i svi ljudi, ureivao je svoje vrijeme i izvravao svoje obaveze. No, nikome se nije radovao. Nita mu dui nije davalo spokoja. Izmeu njega, ljudi i stvari stajao je plat s vanjske strane odisao je zadovoljstvom i mirom, a iznutra je bio bojaljiv, ljutit, nespokojan i tjeskoban, kao u divljoj pustinji gdje nema nikoga, gdje se ne vihore zastave, ne nazire se put kojim bi mogao poi i dospjeti do cilja, ostvariti snove."