ARHIVI KAO FAKTOR DRAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE Azem Koar

1. UVODNE NAPOMENE U pokuaju da odgovorim na zadatu temu, opredijelio sam se za pristup da vie panje posvetim odgovoru na pitanje koliko bosanskohercegovaki arhivi, kao ustanove koje vode brigu o arhivskoj grai koja ini rendgenski snimak ukupnih odnosa i procesa u jednom organiziranom drutvu (dravi), doprinose da drava bude dravom nego li da analiziram historijsku funkciju arhiva u procesu dokazivanja i odravanja dravnosti Bosne i Hercegovine kroz njenu hiljadugodinju historiju. Ovo sam smatrao pragmatinijim za struku, nauku i za samu dravu uinkovitijim i korisnijim pristupom. Ne mogavi, pak, da neka pitanja potpuno zanemarim, jer su od znaaja za neminovan genetiki pristup ovom problemu, doticao sam ih se samo u neophodnoj mjeri. 2. ARHIVI KROZ HISTORIJU Pitanja pojma, znaaja i uloge arhiva prola su dug evolutivni hod, poev od zaetka u 14. vijeku pr. n. e. na podruju zemalja Drevnog istoka, preko stare Grke i Rima, evropskoga srednjovjekovlja, pa do dananjih izdiferenciranih shvaanja. Sam pojam arhiv (gr. arheion, lat. arhivum = poglavarska zgrada), postepeno se bistrio od oznaavanja mjesta na kojem se uvaju znaajni dokumenti pa do arhiva kao ustanove u savremenome dobu. Evolucija pojma, kao i samoga znaaja uloge arhiva, tekla je u skladu s promjenom shvaanja uloge drave i posebno sa poimanjem znaaja i uloge dokumenata (tj. arhivske grae) kao predmeta rada samih arhiva. Do kraja 18. st. dokumenti kao vlasnitvo vladara, vjerskih ustanova i sl., prevashodno su imali ulogu dokaznog sredstva. Od tada zapoinje proces stvaranja arhiva kao posebnih ustanova u kojima se sakuplja i uva arhiv-

234

ska graa. Prvi takav arhiv osnovan je u Francuskoj u vrijeme buroaske revolucije 1789. godine (u Parizu), a potom i u drugim dravama Evrope i svijeta.1 Arhivski dokumenti postaju dravna svojina, a zbog svog znaaja predmetna su na brojnim mirovnim konferencijama. Postupno je rasla uloga arhivske grae u drutvenome ivotu: od iskljuive uloge dokaza do uloge pokretnog kulturnog dobra sa kulturnom, naunom, estetskom, umjetnikom, informativnom i drugim vrijednostima. Vremenom su (krajem 19. i u 20. st.) pitanja brige o arhivskoj grai sve vie dobijala meunarodni karakter, tako da je nakon Drugoga svjetskog rata ureen sistem njene zatite, osim u nacionalnim i u meunarodnim okvirima.2 Osnovni polaz u tome ini shvaanje arhivske grae svake zemlje kao dijela svjetske kulturne batine, pa otuda njena adekvatna zatita na nacionalnoj (dravnoj) razini nije paualna ve obavezujua za svaku dravu svijeta. S toga su drave obavezne (posebno drave lanice OUN) da u svome nacionalnom zakonodavstvu ugrade temeljna stajalita iz meunarodnih konvencija i tako ih uine kompatibilnim sa cjelokupnim meunarodnim sistemom zatite. Drave lanice UNESCOa su takoer dune da brojna meunarodna drutvena akta, koja ine miljenja, preporuke i stajalita strukovnih meunarodnih asocijacija (muzejske, arhivske, bibliotetske i dr.) ugrade u svoja nacionalna zakonodavstva. Briga o kulturnim dobrima smatra se vanim atributom dravnosti svake zemlje.3 Na ovaj nain je, izmeu ostalog, briga o arhivskoj grai postala vano meunarodno pitanje. Strunim pitanjima, koja rezultiraju usvajanjem meunarodnih normi i standarda u svakom znaajnijem arhivistikom poslu (popis grae, vrednovanje, standardi uvanja i dr.), bavi se meunarodna arhivska organizacija (Internacional Concil of Archives) sa nizom svojih radnih tijela. Na nacionalnim pak razinama svaka drava ima dravni (centralni) arhiv i mreu arhiva opeg tipa razliitog regionalnog okvira (kantonalni, pokrajinski, opinski i sl.), te vie specijaliziranih arhiva (vjerske zajednice, privreda, unutranji poslovi i sl.). Kao meunarodna arhivska nauna institucija djeluje Meunarodni institut arhivskih znanosti pri Univerzitetu u Mariboru. Bosna i Hercegovina (kao i biva SFRJ) prihvatila je meunarodna pravna i drutvena akta i duna ih je implementirati u svoj pravni sistem. Meutim, na tome planu jo uvijek nisu stvorene niti osnovne pretpostavke.
1 2

Bernard Stulli, Arhivistika i arhivska sluba (Studije i prilozi), Zagreb 1997, str. 350 351. Temeljni akt meunarodne zatite kulturnih dobara u vrijeme rata (i mira) ini Konvencija za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba (poznata kao Haka konvencija), donijeta u Hagu 1954. godine. Kasnije je taj sistem permanentno dograivan. Vie o tome vidi: Azem Koar, Meunarodni i nacionalni sistem zatite kulturnih dobara, Zbornik radova Filozofskog fakulteta Tuzla, Tuzla 1997, str. 1935. Isto; Vladimir Brguljan, Meunarodni sistem zatite kulturnih dobara, Zagreb Beograd 1985, str. 9.

235

3. ARHIVI U SAVREMENOME DRUTVU Uloga i znaaj arhiva u savremenome drutvu je viestruka, a u osnovi je determinirana zahtjevima ukupnog drutvenog razvoja. U osnovi arhivi, kao kompleksne ustanove polifunkcionalnog karaktera, obavljaju: upravnu, informativnu, kulturno-obrazovnu i naunu funkciju.4 Da bi u optimalnome obimu izvrili naznaene funkcije, arhivi se prije svega bave poslovima zatite i uvanja arhivske grae (one u nastajanju i one pohranjene u arhivima), preuzimanjem, arhivistikom obradom i sreivanjem grae, valorizacijom, izradom informativnih sredstava o grai, izdavanjem dokaza pravnim i fizikim licima iz pohranjene arhivske grae, omoguavanjem korienja grae u naune, odgojno-obrazovne i druge svrhe, tehniko-tehnolokim pitanjima zatite i uvanja (od uvjetnog smjetaja do svih oblika reprografije i osiguranja migriranja dokumenata), itd.5 Arhivi rukuju arhivskom graom na klasinim i novim nosiocima informacija (od papira do elektronskih zapisa), to zahtijeva razliite pristupe u svim segmentima ophoenja posebno na planu zatite i uvanja. Dok je za klasine nosioce sve vie predmetna potreba prenoenja na nove podloge (putem mikrofilmovanja, skeniranja i sl.), dotle je za elektronske zapise upitna njihova trajnost, tj. ono to je za informatike tehnologije od sekundarnog znaaja. Ovo posebno zbog toga to je standardizacija elektronskih zapisa jo uvijek za arhivistiku otvoreno pitanje, zbog ega se kao prelaznom rjeenju pristupa produkciji neke forme analognih zapisa. Iako su, dakle, informatike tehnologije doprinijele unapreenju informatike funkcije arhiva, one su istovremeno pred arhivstiku postavile brojne druge izazove, meu kojima je i ona koja se tie postojanosti zapisa.6 Ukupna djelatnost arhiva, a posebno njena informativna i upravna komponenta, bitno se odravaju na stepen demokratizacije drutvenih odnosa u jednoj dravi. Ova funkcija arhiva sve vie dolazi do izraaja, pa otuda i interes drave za istom naglo raste. Eklatantan primjer za to su interesiranja graana zemalja u tranziciji za imovinom koja im je iz razliitih razloga ranije oduzeta, a sada im je data mogunost da je vrate u posjed.7

Ova stajalita ugraena su i u prve standarde i normative za arhivsku djelatnost Bosne i Hercegovine iz 1991. (Standardi i normativi u arhivskoj djelatnosti BiH, Sarajevo 1991, str. 55). Azem Koar, Arhivistika u teoriji i praksi, knj. 1, Tuzla 1995, str. 15-28. O problematici odnosa arhivistike i informatikih tehnologija napisani su brojni radovi, meu kojima su: Miroslav Novak, Raunalnik v arhivu, Maribor 1997. god. Charls Dolar, Arhivi i informacijske tehnologije, Zagreb 1997; Luciana Duranti, Arhivski zapisi, Zagreb 1999, itd. Jozo Ivanovi, Arhivska neovisnost, anketa o poloaju arhiva u evropskim zemljama, Arhivski vjesnik, br. 42, Zagreb 1999, str. 43-45. Azem Koar, Autonomnost arhivske slube mogunost ili utopija, Tehniki in vsebinski problemi klasinega in elektronskega gradiva, Maribor 2003, str. 166-174.

5 6

236

Zbog ovih i niza drugih razloga arhivi su danas u svijetu organizirani uglavnom kao dravne ustanove. To znai da drava sve vie shvaa ulogu arhiva za svoje funkcioniranje, te im otuda zbog te njihove operativne funkcije pridaje sve vei znaaj. Savremeno oraganizirane i ureene drave su gotovo besprekorno uredile sistem zatite i uvanja arhivske grae u nastajanju, tj. dok se ona nalazi kod stvaralaca (registratura), i to na nain da su iskustvena i struno izuena rjeenja posredstvom drave pretoena u obavezujue pravne norme. Time je do perfekcije doveden sistem racionalnog i sigurnog rukovanja spisima svih vrsta, to za rezultat ima cjelovite arhivske fondove koji su istovremeno, osim dijela koji se odnosi na dravnu ili linu tajnu, dostupni javnosti, odnosno istraivaima i korisnicima. Time struka i nauka, a i drava, dobijaju na znaaju. Ovdje je potrebno naglasiti da interesi struke i nauke s jedne strane i drave s druge strane nisu uvijek kompatibilni, i to uglavnom u onoj mjeri u kojoj drava (misli se na vladajue strukture) nije do kraja demokratina kako bi sauvala sve relavantne izvore pa i one koji joj ne idu u prilog. Razumljivo, ovaj raskorak je znatno manji u razvijenim demokratskim zemljama Evrope i svijeta, a znatno vei u zemljama u tranziciji kakva je i Bosna i Hercegovina.8 Dakle, u savremenim drutvima (misli se na drave razvijenoga svijeta), postoji organska veza i podudaran interes izmeu arhiva i drave. Izmeu ostaloga, jedan od regulatora njihovoga odnosa jesu meunarodne pravne i strune norme koje se dosljedno primjenjuju. Sva primarna pitanja djelatnosti (zatita, uvanje i korienje arhivske grae) su optimalno ureena, a otrica aktivnosti usmjerena je na adekvatno rjeavanje pitanja koja pred arhivistiku (i dravu) postavljaju nove informacijske tehnologije. 4. ARHIVI BOSNE I HERCEGOVINE Briga o vrijednim dokumentima svjetovnog i duhovnog karaktera prisutna je u Bosni i Hercegovini od njenog srednjovjekovlja, da bi se intezivirala u vrijeme osmanske a naroito austrougarske uprave. Tada je, tanije 1909. godine, uinjen i prvi pokuaj osnivanja zemaljskog arhiva za pokrajine Bosnu i Hercegovinu. Meutim, ovaj kao ni obnovljeni pokuaj 1914. godine, nisu doveli do toga zbog straha vlastodraca ... da bi takva ustanova isuvie pojaala viemanje formalnu dravnopravnu posebnost ovih zemalja.9 Do osnivanja Dravnog arhiva BiH dolo je tek 12.12.1947. godine, tj. u vrijeme kada je BiH odlukama ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, odnosno Ustava Demokratske BiH i Demokratske Federativne Jugoslavije iz 1945. i 1946. godine, po-

8 9

Isto. Ferdo Hauptmann, Pokuaj osnivanja zemaljskog arhiva za Bosnu i Hercegovinu pred prvi svjetski rat, Glasnik arhiva i DAR BiH, br. VIII, IX, Sarajevo 1968/69, str. 13.

237

stala federalna jedinica nove drave. Nakon toga cijeli prostor BiH pokriven je mreom regionalnih arhiva, tako da ih je do rata 1992. godine bilo osam, uz matini Arhiv Bosne i Hercegovine. Ova djelatnost je, kao pratei i vaan segment dravnosti, dobila na znaaju nakon Ustava SR BiH iz 1974. godine kada su ova, kao i sva druga, pitanja kulture i nauke stavljena u nadlenost republika.10 U ratu (1992-1995) pokidana i razorena arhivska sluba poela se nakon Dejtonskoga sporazuma reorganizirati u skladu sa novonastalim administrativnim promjenama. Arhiv Bosne i Hercegovine je opstao nakon vie godina neizvjesnosti, novoosnovan je Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine (1996),11 Arhiv Republike Srpske (1994. prijeratni regionalni Arhiv Bosanske krajine), dok su regionalni arhivi u Sarajevu, Tuzli, Bihau i Travniku preimenovani u kantonalne. Arhiv Hercegovine u Mostaru, iako funkcionira, nije ureen kao kantonalni. Arhivi u Doboju i Foi postali su odjeljenja Arhiva RS (uz tri nova odjeljenja u Zvorniku, Trebinju i Palama). Novoosnovan je Arhiv Herceg Bosne (1994), te Arhiv Zapadnohercegovake upanije. Za Posavski, Zeniko-dobojski i Livanjski kanton, te Distrikt Brko BiH nije ni uspostavljena arhivska mrea. Status arhiva je razliit: jedni su organi uprave, a drugi javne ustanove u oblasti kulture. Arhivsko zakonodavstvo je nekonzistentno donijeto na tri razine: drava, entiteti i kantoni bez ureenja sinhronizirajue strune funkcije Arhiva BiH kao centralne dravne arhivske institucije. U orgaganizacijskome, kadrovskome, finansijskome i svakome drugom pogledu arhivi su na razini preivljavanja. Npr. Arhiv BiH ima samo pet zaposlenika, umjesto bar 50 koliko ih je imao prije rata. U takvoj situaciji sutinska pitanja struke ostaju u drugome planu, mada se i njima arhivistiki esnaf i te kako bavi,12 a istovremeno se otvaraju nova kao to je pitanje teritorijalne i stvarne nadlenosti arhiva,13 itd. Ovdje je posebno vano istai da kudikamo najvanije pitanje djelatnosti arhiva, koje je istovremeno i vano pitanje i obaveza
10

Vie o razvoju i organizaciji arhivske slube u Bosni i Hercegovini vidi: Vodi Arhiva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1987, str. 17-35; Azem Koar, Arhivistika u teoriji i praksi, knj. 1, Tuzla 1995, str. 31-105. Iako Arhiv BiH nije nikad zvanino ukinut, njegove funkcije je (prostor, kadrove, grau, opremu) preuzeo Arhiv Federacije BiH u posljednjim ratnim i prvim poratnim godinama. Ta konfuzija je postepeno prevazilaena dok u junu 2001. godine nije donijet Zakon o arhivskoj grai i Arhivu Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, br. 30/2001). U komparaciji sa uvjetima rada arhivi (i arhivska sluba) Bosne i Hercegovine postigli su veoma znaajne rezultate. Izmeu ostalog: obnovljen je rad Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, nastavljeno izdavanje Glasnika arhiva i DAR BiH i izdato est brojeva novog asopisa Arhivska praksa, odrano vie strunih skupova, obnovljeni neki arhivski objekti, izvreno preuzimanje novih fondova grae, nabavljena znaajna arhivska oprema, ostvarene aktivnosti na edukaciji kadrova, uspostavljena meunarodna saradnja i sl. Posebnim aktom (Pravilnikom) Vlada Federacije BiH je dala u nadlenost Arhivu Federacije BiH obavljanje arhivske djelatnosti i nad registraturama koje se nalaze u kantonima (Sl. novine Federacije BiH, br. 59/2002), to je presedan u dosadanjoj arhivskoj praksi.

11

12

13

238

drave a to je zatita arhivske grae u nastajanju, ne funkcionira. Entuzijazam skromnoga broja arhivskih zaposlenika (oko 100 u odnosu na prijeratnih 150)14 ne moe kompenzirati sve propuste ove i ovakve drave. Na ovaj nain krucijalna pitanja arhiva (tj. struke) i funkcije drave u ovoj oblasti sa svim svojim sadrajima ostaju i dalje otvorena sa sve veim posljedicama koje udaraju upravo u temelj drave, jer sa stradanjem arhivske grae strada i dio njene memorije i njenog identiteta kao i memorije i identiteta svakoga sastavnog dijela tog jedinstvenog bosanskohercegovakog dravnog identiteta. S druge strane, mogue kao neki korektiv za postojee stanje centralnih dravnih institucija, koje vode brigu o kulturno-historijskom naslijeu kao vanom temelju drave, odvija se rad po Aneksu 8 Dejtonskog sporazuma osnovane Komisije za nacionalne spomenike. Mada, sa politikih stajalita posmatrana, nije upitna pozitivna uloga te Komisije na zatiti svake vrste nacionalnih spomenika (tj. dobara kulturno-historijskog naslijea), ipak se upueniji u ovu problematiku ne mogu oteti utisku da sve to lii na neku vrstu ponavljanja i utvrivanja gradiva. Jer, bar iz onoga to se do sada zna ova komisija praktino prebrojava ono to je prebrojano i utvruje ono to je utvreno viedecenijskim djelovanjem doratnih strunih republikih institucija. Istina, jo nije prebrojana arhivska graa da bi bila proglaena nacionalnim spomenikom, mada se, koliko se zna, i na tom planu neka improvizacija priprema. Uloga ove Komisije treba biti prije svega koordinativna, u komparaciji stanja u Bosni i Hercegovini sa meunarodnim pravnim i strunim normama, kako bi se osiguralo da se u Bosni i Hercegovini primjenjuju meunarodni standardi u ovoj oblasti kao jedan dostignuti sistem vrijednosti. Na taj nain struna stajalita postala bi determinator i za politika i svaka druga promiljanja, ponaanja i usaglaavanja, ali bi njihova primjena ostala pod kontrolom drave i ostvarivala bi se kroz rad profesionalnih institucija kulture.15 5. EVROPSKO SHVAANJE ULOGE ARHIVA U BOSNI I HERCEGOVINI Meunarodna zajednica (OUN, Evropska unija i dr.) nije se bitnije angairala na zatiti kulturnih dobara Bosne i Hercegovine u vrijeme rata od 1992. do 1995. godine. Tek je od 1994. godine poela insistirati na primjeni meunarodnih konvencija o zatiti kulturnih dobara. Meutim, nakon rata na razliite naine (preko
14

Komparacije radi Crna Gora je prije 1992. godine imala oko 70 arhivskih zaposlenika, a sada ih ima ak 170, tj. gotovo dva puta vie od cijele Bosne i Hercegovine, odnosno oko 20 puta vie od Tuzlanskog kantona koji joj je po broju itelja, broju registratura i koliini grae najslinija administrativna jedinica iz Bosne i Hercegovine. Vie o nadlenostima rada Komisije vidi: Dejtonski sporazum, broura, str. 125-130: Zakon o zatiti dobara koja su odlukama Komisije za zatitu nacionalnih spomenika proglaena kao nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine, Sl. novine Federacije BiH, br. 2/02; Kriteriji za proglaenje dobara spomenicima, Sl. novine Federacije BiH, br. 59/02, te Sl. glasnik BiH, br. 33/02.

15

239

nevladinih organizacija i sl.) dolo je do izraaja interesiranje i konkretna pomo na zatiti, obnovi, rekonstrukciji i drugim vidovima brige o kulturnim dobrima, posebno o nepokretnim spomenicima kulture. Na toj osnovi se, uglavnom, ostvaruju pod okriljem naznaene Komisije za nacionalne spomenike i projekti obnove nepokretnih kulturnih dobara (Stari most u Mostaru, kompleks Begovina u Stocu, kula Husein kapetana Gradaevia u Gradacu itd.). Briga za arhivsku grau i arhive poela je u toku minulog rata (agresije), prije svega sanacijom granatiranog objekta Arhiva Hercegovine u Mostaru (1995), a nastavljena je i nakon rata: posjetom eksperata Meunarodne arhivske organizacije 1996. u cilju sainjavanja izvjetaja o stanju arhiva i arhivske grae u Bosni i Hercegovini, potom organiziranjem simpozija o obnovi arhivske slube Bosne i Hercegovine u Londonu 1998. godine, projektima edukacije arhivskih zaposlenika, te podrkama iskazanim na brojnim meunarodnim skupovima razliitoga ranga i znaaja od 1994. pa nadalje. Do sada su realizirani, ili su zapoeti, poslovi na donaciji arhivske opreme (arhivima Tuzle, Bihaa i Sarajeva) od strane austrijskih arhiva, donacije u opremi od strane italijanskih i panskih arhiva (arhivima Sarajeva), adaptacija prostora za depoe (donacija japanske vlade za Arhiv Bosne i Hercegovine), itd. Posebno vana podrka i pomo, prije svega strune naravi, dola je od strane arhivskih slubi Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemake i Turske.16 Ipak, sve to nije moglo bitno da promijeni stanje arhiva i arhivske slube, iji znaaj i uloga nisu adekvatno shvaeni od instrumenata sistema dejtonske Bosne i Hercegovine. Jedini radikalno pozitivan potez u ovome periodu je odluka o gradnji i poetak gradnje (oktobra 2003) objekta za arhiv u Brko Distriktu Bosne i Hercegovine, povrine od cca 2500 m. Meutim, u nizu pitanja koja Evropsku uniju interesiraju u Bosni i Hercegovini, u procesu njenoga nastojanja da Bosna i Hercegovina postane punopravan lan Unije, nalo se i pitanje stanja bosanskohercegovake kulturne politike. Odabrana grupa eksperata angairana je da saini izvjetaj o tome. U okviru toga izvjetaja, koji je sainjen septembra 2002. godine,17 tretirana je i problematika arhiva, a to je u najkraem sadrano u sljedeim stajalitima: Kultura se u Bosni i Hercegovini nalazi na raskru: izmeu onoga to je do sada bila i onoga to treba da bude; Neophodno je izvriti reviziju postojee kulturne politike (izmeu ostalog: organiziranost, nain finansiranja, odnos kulturnog trita i kulturnog stvaralatva, razvoj kulturnohistorijskog naslijea, ulogu kulturnih asocijacija, pruati podrku kreativnosti, meunarodnoj saradnji i sl.); Prevazii staromodan pristup shvaanja i finansiranja kulture, sainiti strategiju razvoja i osigurati primjenu meunarodnih standarda;
16

Vie o tome vidi: Azem Koar, Doprinos meunarodne zajednice zatiti arhivske grae Bosne i Hercegovine u ratnim okolnostima, Sodobni arhivi, br. 20, Maribor 1998, str. 263 272. Izvjetaj je prezentiran u vidu projekta pod nazivom Kulturna politika u Bosni i Hercegovini.

17

240

Izvriti reviziju dejtonske komplicirane hibridne strukture u kulturi, te u tom smislu izvriti pravnu i finansijsku harmonizaciju, jaati ulogu centralnih (dravnih) institucija kulture i izvriti depolitizaciju kulturnih institucija, itd.

Na kraju, zakljuak je evropskih eksperata da ne postoji konzistentna, prosperitetna i moderna kulturna politika u Bosni i Hercegovini unato saznanju da ni u jednoj evropskoj dravi kulturna politika nije vana kao u Bosni i Hercegovini, tj. da je ona istovremeno i uzrok i rjeenje problema.18 Mada se u Izvjetaju ne govori puno o arhivima i arhivskoj djelatnosti, ve se dominantno istie problematika kulturne industrije, stie se utisak da je to zbog toga to Evropa ima uhodan i provodiv sistem ophoenja sa kulturnim dobrima naroito sa arhivskom graom, te ta pitanja ne problematizira ve ih podrazumijeva kao fundamentalnu kulturu. Potvrda tome jeste i injenica da su u okviru ISO standarda kvaliteta, koji se trae u postupku pretvorbe imovine ili kod stupanja u meunarodne integracije, sadrani standardi o stanju ophoenja sa arhivskom graom. Otuda je sasvim razumljivo i potpuno nesporno da Bosna i Hercegovina u meunarodne integracije moe ui samo uz, po evropskome modelu, rijeeno pitanje arhiva i arhivske grae kao vanog atributa (i funkcije) njene dravnosti.19 Autor Profesor dr. Azem Koar je vanredni profesor za predmetu historija savremenog doba i dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Rezime rada: U svom prilogu autor izlae znaaj i ulogu arhiva u historijskom, pravnom i politikom ivotu svake drave, od prvih takvih institucija na naim srednjovjekovnim dvorovima, do modernih arhivskih institucija, ukazujui na naine njihovog rada i vrste dokumenata koje one uvaju.

18 19

Isto, str. 12 16. U nastojanjima da se promijeni odnos drave prema arhivima i arhivskoj djelatnosti BiH, bosanskohercegovaki (i strani) su arhivisti, okupljeni na tradicionalnom 16. po redu savjetovanju Arhivska praksa 2003 u Tuzli 16. i 17. oktobra 2003. godine, zakljuili da e od meunarodnih institucija traiti da primoraju aktualne vladajue strukture u Bosni i Hercegovini da urede po evropskom modelu sva pitanja od znaaja za ophoenje sa arhivskom graom, u krajnjoj liniji i kao uvjetu za prijem Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.

241