ADOLESCENCIJA

Adolescencija je razvojna faza koja obuhvada vremensko razdoblje priblino izmeu 10. i 22. godine ivota. Tada se posebno razvijaju samopotovanje, povjerenje, samostalnost i osobnost. Tijekom adolescencije ovjek dosee sam vrh svojih intelektualnih sposobnosti uenja. Naziv pubertet esto se koristi kako bi se oznaile fizike manifestacije seksualnog sazrijevanja. Na adolescenciju se moe gledati kao na ukupni pokuaj psihike prilagodbe na stanje puberteta, na nova unutarnja i vanjska - endogena i egzogena - stanja s kojima se osoba suoava. Prema nekima, pojam adolescencija ukljuuje ukupne psihike, fizioloke i hormonske promjene. Svakako je u oba spola njezin poetak najuoljivije karakteriziran fizikim promjenama koje se odraavaju na sva podruja adolescentskog ponaanja, njihove interese, socijalno ponaanje i kvalitetu afektivnog ivota. Kraj adolescencije tee je definirati jer je vie odreen psiholokim i sociolokim zakonitostima nego to je vezan uz fizike ili bioloke promjene. Tinejder (engl. Teenager) je engleski naziv za osobe u fazi adolescencije. Rije teenager temelji se na slogu "-teen" u engleskim nazivima brojeva od 13 do 19 ("thir-teen", "fourteen" itd). Adolescencija se esto opisuje kao razvojno razdoblje bure i oluje koje vodi do nepovratnog prijelaza iz djetinjstva u odraslost. Normalni prolaz kroz adolescenciju ukljuuje izvjesnu mjeru poremedaja, kako osjedaja i stavova unutar samoga sebe, tako i u odnosu prema drugima. Mladi ljudi stjeu novi doivljaj sebe i svojih fizikih, mentalnih i emocionalnih sposobnosti, ukljuujudi doivljaj vlastite individualnosti i osobne vrijednosti. Proces rane adolescencije u djevojaka poinje oko dvije godine ranije nego u djeaka. Djevojice se moraju prilagoditi realitetu da postaju vede i zrelije u ranijoj dobi. Ovakvo stanje zna za njih predstavljati velik, a za neke i prevelik pritisak, koji moe voditi psihopatolokim razrjeenjima. Poznati pisac Charles Dickens s nekoliko rijei slikovito je opisao adolescenciju: Ona je najbolje razdoblje ivota, ona je najgore razdoblje ivota, ona je doba mudrosti, ona je doba ludosti. Adolescencija je svakako razdoblje velikih promjena, fizikih i psihikih, koje izazivaju nestabilnost i oscilacije u raspoloenju i ponaanju adolescenata. Teko je posve vjerno prikazati adolescentski neukrotiv duh i mladenako uzbuenje koji se izmjenjuju s trenucima zlovolje, ljutnje, svadljivosti i pojaane osjetljivosti. Njihov odnos sa svijetom odraslih je sloen. esto izazivaju zavist i neodobravanje odraslih. Istina je, meutim, da su adolescenti vrlo ovisni o odraslima, prema kojima imaju jako podijeljene i suprotne osjedaje. Psiholog G. Stanley Hall prvi je opisao adolescenciju kao posebnu razvojnu fazu i dao joj naziv adolescencija od latinske rijei adolescentia, to znai mladost, mladenatvo. Adolescenciju je okarakterizirao kao razvojno razdoblje bure i oluje. Ovakvo Hallovo vienje

adolescencije prihvatili su mnogi autori. Meutim, o postojanju adolescentne bure i oluje (sturm and drang), pobune (rebellion, upheaval) ili nemira (turmoil), nazivi koji se najede koriste kao sinonimi, postoji mnogo razliitih stavova u psihoanalitikim i psiholokim krugovima. Jedni umanjuju znaenje adolescentne pobune za razvoj, a drugi je naglaavaju. Adolescenti se osjedaju drugaije od onog kako su se osjedali kao djeca i ta ih razlika zbunjuje (kao i one oko njih). Znaju da im se tijela mijenjaju, opaaju da su jae dudljivi, ali im nije jasno otkud ta dudljivost potie, prepoznaju da su im se osjedaji prema roditeljima promijenili i to ih esto uznemiruje. Sve to ukazuje da je unutarnje uznemirenje ili nemir vrlo stvarno iskustvo za adolescenta. Hode li ih ono voditi do poduzimanja nekih akcija, razliito je od osobe do osobe, premda su, pogotovo rani adolescenti, esto skloniji ispoljavanju nekog konfliktnog stanja kroz djelovanje (acting out) nego kroz razmiljanje i verbalizaciju. Razlozi nemira proizlaze iz oscilacija izmeu regresivnih i progresivnih procesa u adolescenciji i brojnih transformacija u fizikom, kognitivnom i psihikom podruju rasta i razvoja. Fizike promjene u pubertetu Fizike promjene poinju adolescentni proces. Vrijeme javljanja i priroda puberteta uglavnom su odreeni genetskim potencijalima. Meutim, ima dokaza da poroajna teina, ishrana i opde zdravstveno stanje utjeu na nain ostvarenja tih genetskih potencijala. Opdenito, djevojke ulaze u pubertet dvije godine ranije od djeaka. U posljednjih nekoliko desetljeda prosjena pubertetska dob sniava se za oko etiri mjeseca svakih deset godina.18 Ove promjene imaju veliko osobno i drutveno znaenje jer znai da se djevojice i djeaci sve ranije suoavaju s njihovom ulogom u zaedu i noenju djeteta, a za to niti jedni niti drugi nisu spremni. Kada jednom pone pubertetski proces, on se najvedim dijelom odvija na predodreeni nain: hipotalamus izluuje gonadotropin oslobaajudi hormon (GnRH) koji stimulira prednju pituitarnu lijezdu, ona tada stvara hormon koji stimulira rast (to utjee na brzinu rasta) i gonadotropine, koji stimuliraju gonade (spolne lijezde). enske spolne lijezde predstavljaju ovariji (jajnici), koji stvaraju estrogen i progesteron, a muke testisi (sjemenici), koji stvaraju testosteron. Stimulacija gonada vodi rastu spolnih organa i razvoju sekundarnih spolnih karakteristika. Ove hormonalne promjene rezultiraju oitim pubertetskim znakovima: rast pubine i pazune dlakavosti, produbljenje glasa, rast dlaka na licu, prsima, nogama i podlakticama u djeaka, rast grudi i irenje bokova u djevojaka. Ovo je takoer dob kada djevojice dobivaju menarhe, a djeaci poinju stvarati ivu spermu.19,20 Brz tijek kojim se odvijaju pubertetske promjene, osobito u poetnom razdoblju, podsjeda na one iz prvih godina ivota. Meutim, adolescenti su ih mnogo svjesniji, pa ak nekada i previe svjesni, u odnosu na rano razdoblje. Nekada se fiziko sazrijevanje odvija bre od emocionalnog i obrnuto. Adolescent se pokuava upoznati s novopromijenjenim tijelom i njegovim funkcioniranjem i mora poeti spoznavati da ima tijelo koje funkcionira na odrastao nain, koje ima odraslu veliinu, snagu, koordinaciju i reproduktivnu sposobnost.

Fizike promjene imaju vaan utjecaj na naine na koje adolescent opaa samoga sebe, tj. na njegov doivljaj vlastitog selfa. Kognitivne promjene Adolescenti opaaju sebe i svijet oko njih na naine koji se jako razlikuju od djetinjstva. U adolescenciji ideje i koncepti, svijet apstraktnog miljenja, postaju razumljive na nov nain. Oni omoguduju adolescentima da mogu misliti o procesu miljenja, da mogu razvijati pretpostavke i razmiljati o bududnosti. Tako se pred njima otvaraju filozofski, politiki, estetski i duhovni svjetovi na naine koji su nedostupni djeci.21 Adolescenti razvijaju teorije kakav bi svijet trebao biti, tj. razmatraju razne mogudnosti, te pokuavaju provjeriti valjanost svojih hipoteza putem paljivog promatranja.22-24 Dolazi do promjene s djetetovog konkretnog oblika miljenja na adolescentsko, formalno miljenje. Kognitivne promjene pridonose povedanom osjedaju autonomije adolescenata. Adolescenti jasnije sagledavaju svoj unutarnji, intrapsihiki i vanjski, stvarni svijet i uviaju njihove sloenosti. Za razliku od djece, oni opaaju i prihvadaju dvosmislenosti i nedoreenosti. I roditelje vide u drugaijem svjetlu. Od svemodnih i sveznajudih idola postaju obini smrtnici, promjena koju je esto teko prihvatiti i roditeljima i adolescentima. Adolescenti se mogu osjedati razoaranim, a roditelji povrijeenim i ugroenim. Meuigra ovih osjedaja sastavni je dio procesa odvajanja i pripada psihikim promjenama u adolescenciji.

Psihike promjene Psihike promjene u adolescenciji, premda esto manje opipljive i tee prikazive od fizikih, takoer predstavljaju ivotni zadatak. Adolescencija se esto opisuje kao prijelazno razdoblje koje vodi do nepovratnog prijelaza iz djetinjstva u odraslost, od stanja biti neije dijete do stanja postati neija majka ili otac. Odbijanje tijekom adolescencije vlastitog tijela - mukog ili enskog - znai da osoba nepovratno odbija identifikacije s roditeljem istog spola. Ovakvo rjeenje moe utjecati na izbor partnera (objekta). U takvom odnosu esto se poriu funkcije raanja i roditeljstva ili one izgledaju nevane. Upravo mogudnost tog izbora nalazi se u sreditu neijeg napora da uspostavi spolni identitet tijekom adolescencije. Krajem adolescencije mogudnost biranja da osoba postane otac ili majka bitan je dio neijeg odnosa prema samom sebi kao mukarcu ili eni. Ono je vano i u konanom uspostavljanju odnosa prema svojoj prolosti. Meutim, sloen i klizak je put do kraja adolescencije i prijelaza u mladu odraslu dob (ili postadolescenciju). Stvarna potreba za roditeljstvom odraz je zavretka formiranja spolnog identiteta u fazi konsolidacije kasne adolescencije, ali i procesa nastavljanja integracije bitnih sastavnica mentalnog ivota u funkcionalno jedinstvo tijekom mlade odrasle dobi. Tek mlada odrasla dob, nakon to je bura adolescentne reorganizacije nagonskog ivota prola i dovela

do uspostavljanja trajnog i vrstog spolnog identiteta, omoguduje da ego uspostavi ulogu posrednika izmeu pojedinih dijelova linosti i vanjskog realiteta. Time je omogudeno i stvarno obvezivanje i vrenje izbora. Moe se stoga redi da se konana integracija linosti odvija ruku pod ruku s aktiviranjem socijalne uloge, udvaranjem, brakom i roditeljstvom.1 Iz navedenog je vidljivo da izmeu bioloke sposobnosti, pa i mogudnosti njezinog ostvarenja, i zrele elje i izbora za postajanjem roditeljem moe postojati veliki nesklad, koji moe proizlaziti iz kronoloke dobi, ali i prirode odvijanja adolescentnog procesa, te procesa koji se nastavlja i u mladu odraslu dob i njegovih krajnjih ishoda. Adolescentne trudnode i roditeljstvo esto govore o potrebi preskakanja bolnog adolescentnog procesa i jurenja u pseudoodraslost. Iluzija svemodi, koja je jedna od karakteristika mladenake dobi, sadrana u pomisli meni se takvo to ne moe dogoditi, takoer govori zato su upravo adolescenti najvede rtve razliitih sluajnih nezgoda. Kronoloko naputanje adolescentne dobi takoer nije nuni dokaz postignute razvojne zrelosti. Normalni prolaz kroz adolescenciju ukljuuje izvjesnu mjeru poremedaja, kako osjedaja i stavova unutar samoga sebe, tako i u odnosu prema drugima. Mladi ljudi stjeu novi doivljaj sebe i svojih fizikih, mentalnih i emocionalnih sposobnosti, ukljuujudi doivljaj vlastite individualnosti i osobne vrijednosti. Adolescencija se najede dijeli u podfaze: ranu, srednju i kasnu adolescenciju. Rana adolescencija poinje pubertetom i obuhvada dob izmeu 10 i 14 godina. Srednja adolescencija obuhvada dob izmeu 15 do 18 godina. Kasna adolescencija je podfaza, iji je kraj osobito teko procijeniti, a smjeta se u razdoblje izmeu 19. i 22. godine (prema nekim autorima i do 25. godine). Ove se podfaze mogu tonije definirati prema njihovim karakteristikama, a kronoloka dob predstavlja tek grubu mjeru. Rana adolescencija je pristigla kada djeca poinju osjedati nove tjelesne senzacije, kada u zrcalu zamjeduju brojne fizike promjene koje ukazuju na to da vie nisu djeca i kada poinju misliti i razumijevati svijet na nain koji je drugaiji od onog u djetinjstvu. Ona je razdoblje najvede raznolikosti meu adolescentima, te unutar samih adolescenata. Tjelesne i emocionalne promjene su rijetko sinkronizirane. Razvoj kognitivnih sposobnosti doputa adolescentu razmiljanja o idejama na sistematian, logian nain, stvaranje pretpostavki i shvadanje apstraktnih koncepata, a to mu omoguduje bolje razumijevanje sloenosti svijeta oko njega. Rani adolescent razmilja o znaenju ivota, prolaznosti vremena, prirodi smrti i drugim znaajnim pojmovima na naine koji se jako razlikuju od onih u djetinjstvu. Takoer vidi sebe i roditelje na drugaiji nain. Sposobni su razmatrati mogudnosti, pa umjesto da vidi situacije ili osobe samo onakvima kakve se pred njim odigravaju ili se predstavljaju, mogu nagaati to bi im npr. moglo nedostajati. Tako postaju sve vie svjesni i kakvi roditelji mogu ili ne moraju biti i to mogu i ne moraju imati. esto usporeuju roditelje s drugim odraslima.

Srednja adolescencija. Dok je u ranoj adolescenciji glavna potreba prilagodba na velike fizike promjene koje mijenjaju adolescentove obiteljske i drutvene odnose, u srednjoj adolescenciji je glavna potreba da se adolescent osjeda vrsto ukorijenjen meu vrnjake, kolu i specifina drutvena okruenja. Postoji jasan pomak od obiteljskog doma prema svijetu vrnjaka. Najbolja prijateljstva ostaju dalje znaajna, meutim sve vie ustupaju mjesto lojalnosti grupi, koja se manifestira kroz npr. sluanje iste vrste glazbe, noenje odreene vrste odjede, ukljuivanje u odreene sportske ili drutvene aktivnosti i dr. Srednji adolescenti jako ive u sadanjosti. Pokazuju malo interesa za djetinjstvo i za odraslu dob. ele saznati to su i tko su, tko je jo kao oni, a sve to ele znati sada. Srednja adolescencija konsolidira proces odvajanja koji je poeo u ranoj adolescenciji. Najede se srednji adolescenti posve dobro osjedaju i kada su sami. Daleko su vie usmjereni individuaciji, istraivanju sebe na nain koji de dati specifinost njihovim predodbama o njima samima (self reprezentacijama). Probijaju se u drutvo s glavnom svrhom da u to vie socijalnih situacija upoznaju sami sebe. Takoer nastoje upoznati i ono to je unutar njih kroz sanjarenja, fantazije i razne oblike pisanja. esto je to razdoblje velike kreativnosti. Kasna adolescencija. Rani adolescenti su svjesni toga da su vedi, ali rijetko o sebi misle kako napreduju prema odraslosti. Srednji adolescenti primarno su usmjereni jedni na druge, esto u suprotstavljanju svijetu odraslih. Kasni adolescenti poinju na sebe gledati kao na osobe i esto razmiljaju o tome tko i kakvi bi eljeli biti i koji im odrasli imponiraju i zbog ega (roditelji prijatelja, prijatelji roditelja, profesori i dr.). esto se ele bolje i drugaije upoznati s odraslima koji pobuuju njihovo divljenje, a to predstavlja dio procesa putem koga sve vie i vie adolescenti nastoje sagledati sebe odraslima. esto se nastoje oblikovati prema osobinama koje zamjeduju u odraslih koji im imponiraju. Ovi odrasli takoer mogu sluiti kao most izmeu adolescentnog jo djetinjastog naina odnoenja prema roditeljima i naina kako de se prema njima odnositi u bududnosti. Kao to vidimo, nije lako odrasti. Na putu ka zrelosti, ekaju nas mnoge prepreke, mnoga nerazumijevanja i mnoga nezadovoljstva. Znamo tko smo, ali nismo u to ba posve sigurni. Znamo to elimo biti, a opet ne znamo kako to ostvariti. Meutim, doba adolescencije osim burnih promjena i prepreka predstavlja doba koje dugo ostaje u naem sjedanju. Javljaju se prve simpatije, stvaramo dublja prijateljstva i stjeemo nova iskustva koja nam kasnije pomau da izrastemo u zrelu osobu koja de se na vie ili manje uspjean nain modi nositi sa ivotnim preprekama. Literatura: hope.hr hr.wikipedia.org centar-sirius.hr Martina Bonjak, 3.d