NORMA NOBILIUM GENERALIS CONSILII CIVITATIS PAGHI IZ 1455.

GODINE

Miroslav GRANI
Odjel za povijest Sveuilita u Zadru

UDK 949.75:929.7 Pag 1455.

Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 31. XII. 2002.

U srednjem vijeku, u doba kada su se na hrvatskoj obali formirale gradske komune po europskom sustavu, plemstvo je bilo onaj drutveni sloj koji je upravljao sudbinom tih gradova. Povezano meusobno u razna vijea, bilo je klasno odvojeno od puka, a takav povlateni poloaj i materijalno stanje dozvoljavalo mu je da slijedi sva kulturna zbivanja u drugim veim sreditima na suprotnoj obali Jadrana. Pag nije uao u srednji vijek kao grad koji je sauvao svoj ivotni kontinuitet iz antike, ve je glavno naselje na otoku ilavom borbom uspjelo stei gradski status, a njegovo Vijee formiralo se od starih hrvatskih porodica naseljenih na otoku, to gradu i otoku daje posebnu osobitost i samosvojnost. Plemiki je stale nastao zatvaranjem Velikog vijea 1433. godine, a prava i povlastice pakog plemstva utvrene su brojnim uredbama u opinskom statutu.

I. Plemiki stale, koji je u dalmatinskim komunama stajao na elu uprave i bio nositelj komunalne vlasti, podrijetlo svoga plemstva izvodi od svoje pripadnosti vijeu. Prema tome, dalmatinski su plemii (nobiles communitatis) plemii opinskih vijea, kao to su mletaki plemii iskljuivo i samo pripadnici mletakog Vijea. Plemstvo nije u svim komunama nastalo istovremeno, niti na jednak nain. Svaka je dalmatinska komuna imala svoj zaseban put oblikovanja tog stalea. Razvoj staleki zatvorenih plemikih vijea zavrava uglavnom tijekom 14. stoljea.1 Gotovo neprekidno vrhovnitvo Zadra nad Pagom sve do 15. st. uzrok je da je
1

Maja NOVAK, Autonomija dalmatinskih komuna pod Venecijom, Institut JAZU u Zadru, Djela, knj. III, Zadar, 1965., pass.; Grga NOVAK, Autonomija dalmatinskih gradova i njihov unutranji razvitak od XII. st. do pada pod Veneciju, Historija naroda Jugoslavije, I, Zagreb, 1953., str. 729 i d.; Nada KLAI Ivo PETRICIOLI, Zadar u srednjem vijeku, Prolost Zadra, II, Zadar, 1976., str. 370374; Miroslav GRANI, Pako-zadarski odnosi tijekom 14. stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 23, Razdio drutvenih znanosti (10), Zadar, 1984., str. 287298.

71

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

njegov drutveni razvoj bio usporeniji nego u ostalim komunama. Treba uzeti u obzir da ni Veneciji sve do 1409. ne odgovara paka potpuna autonomija, jer bi pakim osamostaljenjem izgubila vanu kartu u igrama i pogaanjima sa Zadrom. Tek kada je Serenissima postala sigurna za svoj posjed na istonoj obali, omoguila je i Paanima da potpuno urede opinsko ustrojstvo na elu s plemikim Vijeem, po uzoru na ostale dalmatinske gradove. Prije nego to se osvrnemo na razvitak pakog Vijea, moramo imati na umu injenicu da na Pagu ne postoji nikakva tradicionalnog municipaliteta predanog iz kasne antike, da paka opina spada meu one koje su Hrvati osnovali po svom doseljenju i koja se po svom ureenju i razvojnom putu razlikuje od opina negdanjega dalmatinskog temata.2 Kako je vijee, bez obzira na to je li zatvoreno ili nije, nositelj opinske vlasti, namee se pitanje kada je na Pagu dolo do ustrojstva tog opinskog tijela. Prvi spomen pakog Vijea datira iz god. 1290., kada je zbog nekog izgreda izmeu Paana i Novaljaca paki knez, Zadranin Vid Zlorado, sazvao i savjetovao pako Vijee.3 Sve do prvih desetljea 14. st. nemamo vie o njemu spomena. U odredbama za pakog kneza, koje izdaje Venecija 1311. godine, spominje se izrijekom pako Vijee.4 Kada Paani zbog podmirenja nekog duga alju u Mletke svog poslanika i zastupnika, oni ga naslovljavaju procurator et sindicus rectorum, iudicum, consilii (M. G.), populi et universitatis Pagi.5 U spisima Gerarda iz Padove (1329.1337.) na nekoliko se mjesta spominje consilium Pagi, a u ispravama se esto javljaju lanovi pakog Vijea koji su consiliarii, dakle vijenici.6 U pako su Vijee u 14. st. ulazili izabrani predstavnici uglednih rodova, a lanstvo je bilo doivotno.7 Izravni potomak nije nasljeivao oca, ve je Vijee biralo novog lana iz tog roda, esto sina, brata, unuka ili roaka umrlog vijenika. Kada je 1339. nastao spor oko lanstva u Vijeu, jer su zadarski knezovi u pako Vijee silom ugurali doljake, Venecija je, ispitavi stari obiaj, odredila da consiliarii Pagi esse
2 3 4 5 6

N. KLAI, Rapski falsifikati, Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru, Zadar, 1955., str. 49; Ista, Paki falsifikati, Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Hist. grupa, 1, Zagreb, 1959., str. 15, 2127. Documenti della Santuria di Arbe (10181292), fol. 100 rv. Rukopis u Znanstvenoj knjinici u Zadru (ZKZd), ms. 504. ime LJUBI, Listine o odnoajih izmedju Junoga Slavenstva i Mletake Republike, I, Zagreb, 1868., str. 256 (dalje: Listine). Isto, str. 273. Mirko ZJAI Jakov STIPII, Spisi zadarskih biljenika Ivana Qualis, Nikole pok. Ivana, Gerarda iz Padove, Spisi zadarskih biljenika, II, izd. Hist. arhiva u Zadru, Zadar, 1969., str. 191, 192 (dalje: SZB II). Delle Riflessioni Storiche sopra lantico Stato Civile et Ecclesiastico della Citt et Isola di Pago o sia dell'antica Gissa, fatte da diversi autori, diplomi, privilegi et altre carte publiche e private raccolte con la possibile esatezza et diligenza da Marco Lauro Ruich, Parte prima divisa in libri sedici. Tomo Terzo, Libri XXIII, 1780., str. 5 (Rukopis u Knjinici Dravnog arhiva u Zadru, gdje se uva etvrta i peta knjiga istog djela). Prvi i drugi svezak Ruievog rukopisa Delle Riflessioni Storiche nalaze se u Znanstvenoj knjinici u Zadru pod signaturom ms. 772/I-II.

72

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

debent de cetero et quilibet de sua parentela.8 Dakle, u to doba moemo govoriti jedino o Vijeu pakih odlinika koji se biraju izmeu najuglednijih porodica, a ne o Vijeu plemia, kao to su to bili vijenici u ostalim dalmatinskim komunama. O popunjavanju Vijea novim lanovima postoji odredba u Consuetudines Pagi iz 1341. godine, gdje se izriito u 39. glavi doslovce navodi: Item si alliquis de consilio Pagi defficit, vel defficet, seu decesserit in futurum allius fiat loco eius per comitem, judices et consilium Pagi sicud consueuerat continuo, et antiquitus obseruari. Time su Paani, pozivajui se na obiaj, istakli ignobilitet svojih vijenika. Da bismo shvatili kakav je poloaj pakih vijenika, valja vidjeti u emu se sastoje njihova politika prava. Kako u svim vanijim poslovima odluuje Vijee, moemo sa sigurnou kazati da su consiliarii grupa najistaknutijih lanova opine, izdvojena kao povlateni sloj. Oni sudjeluju u upravi i imaju pravo na obnaanje opinskih slubi. Meutim, upravo izbornost tog tijela omoguava, u pomanjkanju vijenika iz redova njegove parentele, bilo kojem punopravnom pakom graaninu da bude primljen u Vijee. U novonastalim okolnostima za mletake uprave, zakljukom Vijea od 1. III. 1422. odlueno je da se vie ne biraju novi lanovi, ve pravo ulaska u Vijee postaje nasljedno.9 Kako je toj sjednici bio nazoan i mletaki knez, vie je nego jasno da iza takva zakljuka stoji Venecija, jer je i u njezinu interesu da ogranii broj lanova Vijea. Prosvjedi pakih puana nisu bili ni od kakve koristi. Ve 1433. takva je odredba unijeta u novi Statut, koji je 28. IX. 1433. potvrdio mletaki Senat.10 Odredba o lanstvu u pakom Vijeu u prijevodu glasi: O onima koji mogu biti lanovi Velikog vijea Paga, odluismo utvrditi ovim nainom i postupkom: svi oni koji su sadanji lanovi Vijea, trebaju to ostati i ubudue, a isto tako i njihovi sinovi, koji od njih zakonito potjeu; isto tako i njihova braa i sinovi njihove brae, kao i potomci gore spomenutih zakonito potjeuih po mukoj lozi. A ukoliko se pak dogodi da koji od gore spomenutih sinova ili potomaka eli ui u Vijee, treba se najprije pred Gospodinom Knezom i pakim Sudbenim dvorom dokazati je li navrio dvadeset godina ivota ili nije; ako se to ne dokae, ne moe pristupiti Vijeu. Potvrdom XVII. glave prve knjige Statuta ta je odredba postala zakon i od tada se paki lanovi Vijea i zovu nobiles de consilio, kako ih ak naslovljavaju mletake listine.11 lanovi Vijea plemii bijahi iste godine popisani. Tako je paka komuna konano provela zatvaranje Vijea ono to su razvijenije komune na istonoj obali Jadrana provele krajem 13. ili ve prvih desetljea 14. stoljea. Budui da su vijenici iz 1433. godine sainjavali plemstvo pake komune (Nobilitas Comunitatis), nije se vie nitko iz redova graana ili puana mogao pribrojiti vlasteli bez prethodne suglasnosti kurije, kneza, te Malog i Velikog vijea. Dakle,
8 9

Listine, II, str. 48. M. L. RUI, Rifl. Stor., II, str. 3334. 10 Statuta Communitatis Paghi, Venetiis, 1637., (Prohemium), s. p.; Idem, Lib. I., Cap. XVII, str. 78. 11 Listine, IX, str. 369370, 414; X, str. 119.

73

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

pravo izbora novih lanova Vijea, odnosno plemia, imalo je samo Veliko vijee, jer je naposljetku njegova odluka bila konana, kako je to, uostalom, izriito propisano odredbama XXIII. glave prve knjige Statuta,12 koja glasi: Utvreno je i odreeno da se, u sluaju ako netko ushtjedne postati novi vijenik, odnosno lan pakoga (Velikog) vijea, treba pridravati i potovati dolje opisani naputak: u prvome redu prije svega (molitelj) se treba osobno pojaviti pred Gospodinom Knezom i Sudbenim dvorom te skrueno im se obratiti, da bi elio postati lanom pakoga Velikog vijea. Ukoliko Gospodin Knez i oba suca procijene da je ta osoba podesna i pouzdana za tu dunost, tada neka se prije spomenuti postaraju da se sazove Vijee dvanaestorice, u kojem pak, ukoliko dvije treine reenoga vijea budu zagovarale novog pristupnika, tada neka se prije reena (zamolba) proslijedi Velikom vijeu, ako na tom vijeu vie od dvije treine (nazonih) bude zagovorilo pristupnika, elimo da dotini postane lan Vijea, ba kao i njegovi potomci, (ako prigodom vijeanja lanova Vijea bude spomena o potomcima), a ako pak ne, onda neka pristupnik sam ue u Vijee. Bude li pak drukije uinjeno, tada neka (to) bude bez ikakve pravne snage i uinka. Podrazumijevamo da se sve ovo odnosi samo na one kojih oevi ili braa nisu lanovi Vijea, te naravno i na one koji nisu niti mogu biti lanovi Vijea. Nijedan pak tuinac ili distriktualac ne moe biti lan (Velikog) vijea osim graanina Paga ili pak stanovnika Paga trajno nastanjenog s cijelom svojom obitelji. Statutarne odredbe glede lanstva u Vijeu, kao i primanja novih lanova, ostale su stoljeima na snazi, tonije do francuske okupacije, kada je i samo plemiko Vijee ukinuto kao preitak starog aristokratskog sustava. Nakon 1433. godine sukob s pukom bio je neminovan. Izbaen na taj nain iz sudjelovanja u upravi (moguim ulaskom u Vijee!), obraa se Veneciji puki predstavnik u Mlecima 1451. traei da se dvanaestorici puana izabranih na Skuptini (Universit) dozvoli ulazak u Vijee da tamo zastupaju svoje interese. Puani su preko svog predstavnika jednostrano optuili plemie da su potajno i bez znanja njene (tj. mletake) vlasti proveli zatvaranje Vijea, to nije bila istina.13 Na toj je sjednici bio prisutan i sam knez, koji je predstavnik dravne vlasti! Zatim, na sjednici reforme Statuta takoer sjedi paki knez. Dakle, zatvaranje Vijea elja je pakih prvaka, podrana, a moda i potaknuta od same mletake vlasti. Uz Veliko javlja se i Malo vijee ili Senat.14 U Statutu ne postoji odredba u pogledu njegova sastava, sazivanja i sl., ve se samo u XXIII. glavi prve knjige spominje kada se govori o primanju novih lanova u Vijee. Sainjavala su ga dvanaestorica izabranih najstarijih lanova Velikog vijea, a lanstvo u tom vijeu bilo je doivotno.15
12 13

Statuta Communitatis Paghi, Lib. I., Cap. XXIII, str. 9. Listine, IX, str. 369, 370. 14 Isto, fol. 232r, 233r. 15 M. L. RUI, Rifl. Stor., IV, str. 69, 70 (Questo consiglio dei XII e detto consiglio segreto e vitalizi sono tali consiglieri).

74

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

U svojim djelima iz pake prolosti lokalni je paki polihistor Marko Lauro Rui (1736.1808.) donio nekoliko popisa pakih vijenika.16 Tim ili slinim popisima jo uvijek je u 18. stoljeu raspolagala i paka opina, kada se spominju u opinskim spisima. Godine 1817. opinsko je upraviteljstvo podastrlo Heraldikom povjerenstvu u Mlecima ovjerovljeni popis plemia, lanova Vijea iz travnja mjeseca 1455. godine, a na njemu su se nala 62 imena. Kako taj popis nije bio do sada poznat, a niti je ikada objavljen, uza sve njegove nedostatke nastale nedosljednim prepisivanjem imena, smatramo korisnim na ovom ga mjestu u cijelosti obraditi. II. Kao elitna skupina rodova s pravom upravljanja opinom, pako se plemstvo tijekom drugog i treeg desetljea 15. stoljea potpuno izdvojilo od ostalog stanovnitva na temelju prisvojenih prava i povlastica. Formalna odluka Velikog vijea o zatvaranju plemikog zbora iz 1422. godine ozakonjena je u novom statutu koji je 28. IX. 1433. potvrdio mletaki Senat. Time je bio ozakonjen niz stalekih prerogativa koji su lokalnom plemstvu grada Paga, uz ekskluzivnu upravljaku ulogu, propisivali i brojne obveze. Pedeset je lanova Vijea 1433. godine namrlo svojim potomcima prava i povlastice nasljednog plemstva, a njihova je imena zabiljeio lokalni kroniar Rui. Popis iz 1455. godine ne nalazi se u Ruievim djelima, a prema tom popisu, koji smo uskladili s izvornim podatcima iz ostalih vrela (s obzirom da su poneki nobili biljeeni prezimenskom oznakom, te su oni ili njihovi potomci s vremenom ustanovili stalna prezimena drugaijeg oblika), paki vijenici 1455. godine bijahu iz ovih porodica. Bilini. Ime ser Luke Bilinia ubiljeeno je u popis plemia iz 1455. godine. On je prema Ruievim podatcima bio sin Greka Bilinia, koji je u Vijeu sjedio 1433. godine i stekao pravo nasljednog plemstva. Nasljedno plemstvo stekli su god. 1433. braa Greko i Mate Bilini, sinovi Mate Bilinia.17 Bilinii su potomci stare obitelji Skitkovi ili Krelji. Za sada je najstariji podatak o Skitkoviima zabiljeen u spisima zadarskog biljenika Nikole pok. Ivana god. 1317., kada u Zadru 28. X. Frane Civalellis prodaje Rastinji Skitkovu solane koje je kupio na drabi od Vojina, sina Balbova, Rabljanina, za trideset velikih groa.18 U popisu lanova pakog Velikog vijea iz 1347. nalazi se i Krelac Skitkovi.19 Njegov sin Rastinja Krelji prodaje 17. III. 1376. svoje solane Zadraninu Mihovilu Pechiaru.20 Juraj, sin Rastinje Kreljia,
16

17 18 19 20

M. L. RUI, Blasone genealogico di tutte le famiglie nobili della citta di Pago, con molte de cittadini che con esse si apparentarono o dalle medesime ebbero lorigine etc., 1784., str. IIIII. (rkp. 43 u Knjinici Dr. arhiva u Zadru). M. L. RUI, Rifl. Stor., T. II, str. 34; Blasone, str. IIa, III. SZB II, Nicolaus qm. Iohannis, str. 129, 130. Listine, II, str. 460. Tadija SMIIKLAS Marko KOSTRENI, Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i

75

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

dobio je nadimak Bilina i osniva je Bilinia. Bisani. Vijenik je 1455. godine ser Mirko Bisani. Po Ruiu, potomci su Bisana, koji se poetkom 14. st. doselio na Pag iz Raba. Balbo Bisani jedan je od pakih izaslanika na dvoru kralja Ludovika 1376. godine, gdje su izloili svoje tube protiv Zadrana.21 Bisan, sin Perka Bisanova, lan je Vijea 1433. godine, kada stjee nasljedno plemstvo. Bersani. Rui prezime ove porodice biljei kao Bersani. U Vijeu je 1455. zabiljeen ser Juraj Bresani (sic!). On je sin Katarine, keri Mirsa Pilatia zvanog Bersan, i Blaa Silovia, te je tako Juraj, po enskoj lozi, dobio prezime Bersani (Bresani). Meu prvim plemiima isti je Juraj zapisan i 1433. godine.22 Bresani. Vidi Bersani. Budoni. Dragonja i Dominik zvani Dragoevi, sinovi Budonje Dragoeva, postali su lanovima plemikog tijela 1455. godine, kada su njihova imena unesena u popis plemenitih vijenika. Rui je ovu obitelj zabiljeio prezimenom Budoni.23 Butkovi. Podatci u pakom grbovniku upuuju na obitelj Dojmovi (Dujmovi), jer su Butkovii, po svemu sudei, potomci Butka Dojmovia, i po njemu se patronimino prozvahu Butkovi.24 U Vijeu je 1455. zabiljeen ser Ciprijan Butkovi. Cernikovi. Prvi lan ove porodice je Crnko (Crnota) Perstai ili Prestai (odnosno Prstai!), spomenut meu lanovima Vijea koji godine 1347. priseu na vjernost Mletakoj Republici.25 On je i prvi lan porodice u rodoslovlju Ruieva grbovnika. U Pagu 17. III. 1376. prodaje jednu solinu Zadraninu Mihi de Pechiaru.26 U imovniku Zadranina Krevana de Civalellisa iz 1384. godine, pored njegova magazina u Pagu je i locus vacuus Cernchi Perstacich.27 Godine 1394., u poznatoj buni protiv

21 22 23 24 25 26 27

Slavonije (Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae), XV, Zagreb, 1934., str. 195 197 (dalje CD). CD, XV (1934.), str. 238, 239. M. L. RUI, Blasone, str. 7a, III. M. L. RUI, Blasone, str. 10a11. M. L. RUI, Blasone, str. 24a. Listine, II, str. 460; Listine, III, str. 15. CD, XV (1934.), str. 197199. Jakov STIPII, Inventar dobara zadarskog patricija Grizogona de Civalellis, Zbornik Hist. inst. JAZU, 8, Zagreb, 1977., str. 406.

76

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

Zadra, Paani su Crnka Perstaia izabrali za jednog od rektora.28 Njegovim sinovima Venecija je 1433. godine potvrdila plemstvo. Stariji sin Leon Cerencovich (!) lan je Vijea od 1409. godine, a godine 1435. biljei se kao opinski sudac.29 Godine 1452. ubiljeen je kao vlasnik neke zemlje u predjelu Posle.30 Od njegova brata Jurja, kojeg su zvali Prior, potekli su Priorii i Leonii. Jurjev je sin onaj ser Leonus Priorich, zabiljeen u popisu plemia iz 1455. godine. Deinji. V. Mioli. Disievi. Poetkom 14. stoljea poznata je ova porodica pod patroniminim prezimenima udijevi (uljevi) i Disievi. Osniva porodice je Diac udijevi (Dussaz Zudievich), od kojeg su sinovi Ivan i Miroslav patronimino zvani Disievi.31 Diman Disievi, sin Luke, lan je Vijea 1422. i 1433., kada zajedno s braom stjee nasljedno pravo ulaska u Vijee.32 Po tome Luki prozvani su de Luca" pa je stoga tako bio zapisan ser Belota quonndam ser Luce u popisu vijenika iz 1455. godine. Dikovi. Bla, sin Dominika Dikovia, plemia iz 1433. godine, kao plemi je nazoan u Vijeu i 1455. godine. U prvom poznatom narataju ova porodica se zvala Muini. Po Diku, sinu Vuine (Volcine) Muinia, ustanovili su tek u 15. st. prezime Dikovi.33 God. 1435. Bla Dikovi je zastupnik komune.34 On je i jedan od sastavljaa novog Statuta.35 Spominje se s titulom ser i 30. V. 1462., kada su u nazonosti najuglednijih pakih plemia objavljene nove statutarne naredbe.36 Ve sljedee godine (11. IV. 1453.) zabiljeen je u rapskim biljenikim spisima kao nobilis vir ser Blasius Dischovich de Pago, kada, u ime ser Jurja Mirkovia, kupuje kuu u Rabu.37

28 29 30 31 32 33 34 35 36 37

Ferdo II, Memoriale Pauli de Paulo patritii Iadrensis (13711408), Vjesnik Zem. arhiva u Zagrebu, VI, sv. 1 i 2, Zagreb, 1904., str. 1819 (dalje: Memoriale). Kaptolski arhiv u Pagu (KAP), Libro di Ducali e Privileggi della Magnifica Comunita di Pago, fol. 233r (dalje: Libro di Ducali e Privileggi). DAZd, Katastri Dalmacije br. 43, Copia del Catastro 1452 delle Proprieta Pubbliche in Pago, fol. 40r (dalje: Catastro di Pago). M. L. RUI, Blasone, str. 23. M. L. RUI, Blasone, str. II, IIa, III. M. L. RUI, Blasone, str. 22. KAP, Libro di Ducali e Privileggi, fol. 233r. Statuta Communitatis Paghi, (Prohemium), s. p. Ibid., str. 118. DAZd, Spisi rapskih biljenika (SRB), Marcus de Olivone (1452.1453.), kut. 3/4, fol. 44r.

77

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

Zatim je ser Bla upisan u Zemljiniku kao vlasnik nekih zemalja u Kolanu.38 U spisima Bratovtine sv. Ante Opata, u razgranienju njenih posjeda, spominje se god. 1428. i vinograd ser Blasij Dominici Discovich.39 Zatim je kao svjedok ubiljeen u jednoj ispravi iz 1458. godine,40 a 1465. nalazi se meu svjedocima u ispravi utemeljenja crkve sv. Jurja u Pagu.41 Dojmovi. U izvornim su dokumentima zabiljeeni patronimikom Dujmovi i Dojmovi, a ogranak su starog roda Tieni koji se javlja krajem 13. stoljea. U 14. st. poznati su kao Darii. Po Dujmu (Dojmu) Dariu, koji sjedi u Vijeu 1399. godine, prozvali su se patronimino Dojmovi i Dujmovi.42 Kada su godine 1433. stekli nasljedno plemstvo, braa Butko i Juraj Dojmovi osnovali su dvije obitelji. Od Butka su potekli Butkovii, a od Jurja Migavii, tonije od Jurjeva sina Mate, koji je nosio nadimak Migalo. U Vijeu su 1455. ser Mate Dujmovi i ser Petar pok. Ratka Dujmovia. Domini. Kada je godine 1451. stekla plemstvo, ova se porodica prezivala Poljani. Te su godine primljeni u Vijee braa Dominik i Ivan, sinovi Poljana Dominia, koji su zabiljeeni kao Poljanii. Meutim, po Ruievu rodoslovlju, u 14. st. poznati su bili kao Kneii.43 Pred pisarom Gerardom iz Padove godine 1337. ini svoju oporuku Strija, udova Dminka Kneia (ne Kneia!), jer hodoasti u Rim na grobove apostolskih prvaka i svojim povjerbenicima imenuje svog djevera Poljana Kneia i svoju majku Mariju.44 Unuk Poljana Kneia, sin Dominika Poljania, Poljan Domini (Dmini) lan je Vijea 1409. godine. On je umro 1432. godine, a njegovi se potomci nisu nali u Vijeu 1433. prilikom serrate Vijea. Godine 1451. primljeni su u Vijee braa Ivan Dominik Poljani. Kao Poljanii zabiljeeni su isti meu plemenitaima 1455. godine. Dominik Poljani ubiljeen je u Zemljiniku 1452. kao vlasnik zemlje u Kolanu.45 Njegov sin ser Poljan Poljani daje u najam na dvadeset godina Petru Grubiu vrt u predjelu Sv. Fumije na Pagu.46 Taj se Poljan pojavljuje na mjestu egzaminatora u jednoj ispravi iz 30. XI. 1492. s titulom ser i naznakom da je nobilis de consilio Paghi.47
38 39 40 41 42 43 44 45 46 47

DAZd, Catastro di Pago, fol. 10rv. DAZd, Spisi bratovtina (SB), sve. 62, sv. Ante Opat u Pagu, fol. 111r. Arhiv benediktinki u Pagu (ABP), Spisi, kut. 2, br. 20. DAZd, SB, sve. 55, sv. Juraj u Pagu, perg. br. 13. M. L. RUI, Blasone, str. 24. M. L. RUI, Blasone, str. III, 23a. SZB II, Gerardus de Padua, str. 256. DAZd, Catastro di Pago, fol. 8v. DAZd, Spisi zadarskih biljenika (SZB), Petrus de Pago (1486.1529.), b. I/III, fol. 4r. Ibid., b. I/IV, fol. 14v.

78

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

Obitelj izumire krajem 16. stoljea. Domnani. Ogranak su roda Dikovia i Grubonia. Prezime se oblikovalo po Krezolu Krezoliu u 15. stoljeu.48 Perko (Petar) Krezoli bio je lan Vijea 1433. godine i stekao nasljedno pravo ulaska u plemiko Vijee. Njegovim potomcima, meutim, osporavano je to pravo i tek je njegov unuk Perko zvan Domnani 27. II. 1454. priznat plemiem.49 Od njegova sina Kotka potekla je porodica Kotkovi, a od drugog sina, Krezola, Krezoli. Meu pakim nobilima zabiljeeni su 1455. godine. U popisu plemia iz godine 1480. zabiljeeni su ovi lanovi porodice Domnani: ser Kotko, ser Perko i ser Juraj.50 U notarskim spisima Petra Butkovia 21. I. 1488. zabiljeen je ser Perko Domnani kao opinski ispitiva isprava (egzaminator), s oznakom da je plemi pakog Vijea.51 Njegov sin ser Krezol Domnani je svjedok na ispravi od 21. III. 1489., a dana 1. I. 1498. zapisan je kao nobilis vir de consilio Pagi u svojstvu egzaminatora.52 Grana Domnania zvana Kotkovi izumrla je 1540., a grana Krezolia 1597. godine s Petrom Krezoliem.53 Dragoevi. V. Budoni. Druii. lanom Vijea postao je 1429. godine Dragonja, sin Ivana Druiia, a 1433. stekao je plemstvo. Njegovi su sinovi nosili patronimino prezime Dragini. Meutim, ve 1472. izumro je taj rod u mukom koljenu.54 Obitelj je potvrena u Zemljiniku iz 1452. godine, gdje je ubiljeen s titulom ser Dragonja Druii kao vlasnik zemlje u Kolanu.55 U Vijeu su zabiljeeni i 1455. godine. Dujmovi. V. Dojmovi i Butkovi. ivi. Potekoe od obitelji Popovi ili Pupovi, od koje svoj rodoslijed izvode i Karlete. ivac (Ivan), sin Dominika Pupovia, naao se u Vijeu 1433. godine i stekao

48 49 50 51 52 53 54 55

M. L. RUI, Blasone, str. 25. Ibid., str. 25a. M. L. RUI, Rifl. Stor., L. IV, str. 4243. DAZd, SZB, Petrus de Pago, b. I/I, fol. 1r. Ibid., b. I/II, fol. 6v. KAP, Liber Anniversorum (Knjiga godova), fol. 125r; M. L. RUI, Blasone, str. 25a. M. L. RUI, Blasone, str. 26; KAP, Liber Anniversorum, fol. 125r. DAZd, Catastro di Pago, fol. 8v.

79

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

nasljedno plemstvo.56 Njegovi sinovi Martin i Prodan lanovi su Vijea 1455. godine. Friskovi. lanovi ove obitelji nalaze se u Vijeu 1399. godine.57 Nakon obnove Vijea 1409. godine nitko od Friskovia nije se naao u njemu, a tek je 1432. primljen u Vijee Petar, sin Dragonje Friskovia.58 Njegov sin Dragonja Petrov (ser Draghognia Petri) jedan je od sastavljaa novog Statuta iz 1433. godine.59 On se naao u Vijeu po objavi odluke mletakog Senata kojom se priznaje nasljedno plemstvo tadanjim lanovima Vijea. U Zadru taj isti Dragonja Petrov, Nobile di Pago, 31. III. 1452. kupuje zemljite na Pagu, u predjelu Sv. Katarine.60 Iste je godine zabiljeen i u Zemljiniku.61 U popisu plemenitih pakih vijenika iz 1455. upisan je patroniminom prezimenskom oznakom ser Dragogna Petri. U Pagu 2. III. 1466. vir nobilis ser Dragogna quondam Petri civis et habitator Pagi ustupa benediktinskom samostanu sv. Margarite soline od batine plemia Ivana Garbina da bi zauzvrat koludrice primile u samostan njegovu unuku Mariju.62 Garbin. Porodica je istog korijena kao i Palii i Bilinii, a potjeu od starog roda Skitkovi ili Krelji, koji je poznat ve poetkom 14. stoljea. Praocem Garbina smatra se Ivan, sin pakog rektora Rastinje zvanog Palac. Ivan je umro 1447. godine, a nosio je nadimak Garbin, to odaje osobu nagle prirode. Ostavio je tri sina: Rastinju, Diinju i Dobronju.63 Njima je priznato 1433. nasljedno plemstvo, pa su njihovi potomci stekli pravo ulaska u Vijee po nasljednom pravu. Godine 1433. jedan od sastavljaa novog Statuta je i ser Dissigna Gerbini, a 1435. on je i lan Malog vijea.64 Zatim je taj isti ser Deinja (!), sin pokojnog ser Iohannis Garbini, svjedok na ispravi od 20. II. 1452., gdje je oslovljen kao nobilis civis Pagi.65 U Vijeu je sjedio 1455. godine kao i njegov neak Ivan, sin pok. Rastinje Garbina. Kada su u svibnju 1462. godine objavljene preinake nekih poglavlja pakog Statuta, tom inu bio je nazoan i ser Ioanne de Gerbino.66 Pojavljuje se i
56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66

M. L. RUI, Blasone, str. 31a. M. L. RUI, Rifl. Stor., T. I, str. 318, 320. M. L. RUI, Blasone, str. 26a. Statuta Communitatis Paghi, (Prohemium), s. p. G. FERRANTE, Regesti dell archivio Notarile di Zara, b. I. not. Nicolaus Benedicti, 31. III. 1452. (rukopis u ZKZd, ms. 461). DAZd, Catastro di Pago, fol. 139v. ABP, Spisi, kut. 2, br. 11. Arhiv Franjevakog samostana u Zadru, (AFSZd), Spisi, Karton. VII, br. 11. (rodoslovlje DikoviGarbin). KAP, Libro dei Privileggi, fol. 233r. DAZd, SZB, Petrus de Pago, b. I/I, fol. 29rv. Statuta Communitatis Paghi, str. 118.

80

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

kao opinski ispitiva isprava (egzaminator) u spisu od 4. VI. 1474. godine.67 Umro je 1487. godine u Mlecima i tamo bio pokopan u crkvi sv. Zaharije. Gruboni. Potekli su od istog pretka od kojeg ishode porodice Dikovi i Domnani. Osnivaem se smatra Grubonja, koji je ivio poetkom 14. stoljea.68 Godine 1433. lan je Vijea Perko Gruboni. On stjee nasljedno plemstvo koje mu potvruje mletaka vlast. Njegov je unuk Perko, sin Kreola Grubonia, lan Vijea 1455. godine. Jadruli. Spadaju u najstarije pake rodove. Prema starom rodoslovlju koje je biljenik Ivan Josip Jadruli ostavio u svojim spisima, osnivaem roda smatra se Andrija Radogosti.69 Meutim, poznat nam je prvi lan porodice, Radogost, po kome su se u 14. st. Jadrulii zvali Radogosti, a taj je ivio koncem 13. stoljea. Naime, spominje se god. 1289. u jednoj notarskoj listini kao vlasnik solina.70 U staroj pergameni pakih benediktinki od 4. III. 1319. kao svjedok zabiljeen je Bogdan Radogosti, koji se ponovo spominje u jednoj ispravi iz iste pismohrane od 16. IX. iste godine.71 Andrija Radogosti, sin Radogosta Stipania, bio je primljen u Vijee 1428. godine. Naavi se u istom Vijeu 1433., stekao je nasljedno plemstvo.72 Braa ser Luka i ser Mate Jadruli (Giadrulich) vijenici su 1455. godine. Obitelj je poznata u kasnijim stoljeima pod prezimenom Jadruleus i Giadruleo. Kaluri. Kada se ova obitelj javlja prvi put u 14. st., poznata je pod imenom Kui. Ivan Kui lan je Vijea 1399. godine. On je, po rodoslovlju, sin Kue, kojemu se otac zvao Zlobac. To ime u 15. stoljeu dat e prezime jednom ogranku obitelji.73 Ivan Kui, kako smo spomenuli, bio je lan Vijea ve krajem 14. stoljea. Meutim, on nije uao u iznova ustrojeno Vijee kneza Cocca 1409. godine. Kako su god. 1426. bila upranjena dva mjesta u Velikom vijeu, na jedno od njih je 29. IX. primljen Ivan Kui (Ivaccius Cussich).74 Njegov sin Zlobac Kui sjedi u Vijeu god. 1433. i dobiva pravo da njegovi potomci kao plemii mogu ulaziti u Vijee. Isti je ser Zlobaz Cuscich (!) u Vijeu 1455. godine.

67 68 69 70 71 72 73 74

DAZd, Spisi Sv. Krevana, N. 144 (cit. po inventaru). M. L. RUI, Blasone, str. 33a34a. DAZd, Spisi pakih biljenika (SPB), Ivan Josip Jadruli (1799.1821.), b. I, fasc. 1, doc. 34. M. ZJAI, Spisi zadarskih biljenika Henrika i Creste Tarallo, Spisi zadarskih biljenika, I, izd. Hist. arhiva u Zadru, Zadar, 1959., str. 133, 171 (dalje: SZB I). ABP, Pergamene, kut. 1, anno 1319; Idem, Spisi, kut. 2, br. 4. M. L. RUI, Blasone, str. 28a. M. L. RUI, Blasone, str. 11a. M. L. RUI, Rifl. Stor., T. II, str. 56.

81

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

Karleta. Spominju se veoma rano patronimikom Popovi (ili Pupovi). Prvi lan obitelji, Juraj Popovi, po svoj je prilici ivio u prvoj polovici 14. stoljea.75 Njegov je sin Prodan god. 1352. jedan od sudaca pake kurije.76 On je spomenut i u ispravi od 18. IX. 1346., gdje se govori o zemljama koje samostan sv. Margarite u Pagu zamjenjuje s Nikoletom, enom Ivana Zorzija, korulanskoga kneza.77 Petar Pupovi (!), reeni Karleta, lan je Vijea 1422. godine, a njegov sin Juraj godine 1433., kada stjee to pravo i za svoje potomke. On je god. 1432. izabran za jednog od sastavljaa novog pakog Statuta,78 a 1433. i 1435. godine obnaa dunost komunalnog zastupnika.79 On je u Zadru 28. XI. 1438. godine kod biljenika Nikole Benediktova nainio oporuku.80 U Vijeu su zabiljeeni 1455. ser Ante i njegov sin ser Petar Carleta (Carlitta). Kai. Prezime ovog starog i nekad vrlo razgranatog roda izvedeno je po nadimku Kaa, koji je nosio jedan od predaka te porodice u 14. stoljeu. Najstariji oblik prezimena predan izvorima je patronimik Skobli, to donosi i Rui.81 U 16. stoljeu nastala je legenda o rimskom podrijetlu Kaia, u nekim lozama ve tada pisanih. Juraj Kai, sin kancelara Ivana Kaia, lan je Vijea 1422. godine, zatim je jedan od sastavljaa novog Statuta, a 1433. dobiva nasljedno plemstvo.82 Doivotni je lan Malog vijea 1435. godine,83 a od 1444. do smrti nalazi se na dunosti potkneza.84 Od Kaia meu plemenitim su vijenicima 1455. godine zabiljeeni ser Juraj Kai, potknez, zatim ser Juraj mlai, ser Ivan, ser Luka, ser Martin, ser Belota Jurjev prezimena Kai. Kukovezi. Prvi lan ove porodice, koja se u 15. st. razgranala na dvije obitelji, Mokrovi i Pobrai, bio je Petar Kukovezi.85 Njegov sin Drago Kukovezi lan je Vijea 1399. i 1409. godine. Njegovi su sinovi Nikola zvani Mokrovi, lan Vijea 1422. i 1433. godine, i drugi Martin zvan Pobrai. Petar Nikolin i Petar Martinov nali
75 76 77 78 79 80 81 82 83 84

85

M. L. RUI, Blasone, str. 12a. CD, XII (1914.), str. 112. ABP, Spisi, kut. 2, br. 10. Statuta Communitatis Paghi, (Prohemium), s. p. KAP, Libro dei Privileggi, fol. 233r. DAZd, SZB, Nicolaus Benedicti (1433.1469.), b. II, fasc. 1/2, fol. 90r91v. Karleta je zabiljeen s prezimenom Carlihtich. M. L. RUI, Blasone, str. 15. M. L. RUI, Rifl. Stor., II, str. 76. KAP, Libro di Ducali e Privileggi, fol. 233r. G. PRAGA, Il Monestero di S. Pietro in Istmo sull isola di Pago, Atti e memorie della Societa Dalmata di storia patria, 3, Zadar, 1934., str. 166; DAZd, Catastro di Pago, fol. 12v (Georgius Cassich vicecomes Pagi). M. L. RUI, Blasone, str. 21a22.

82

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

su se u Vijeu 1455. godine. Kui. V. Kaluri. Luca. V. Disievi. Marini. Odlukom Vijea 1453. godine pridruen je pakom plemstvu Nikola Marini, a u Vijeu je zabiljeen 1455. godine.86 lan je plemikog Vijea grada Nina 1465. godine.87 Mirkovi (Zorani). Pod tim se prezimenom javljaju lanovi ove porodice od druge polovice 15. st., dok su se ranije prezivali Bondumier, a nemaju nikakve rodbinske sveze s onim Mirkoviima koji su doli na Pag u 14. st. iz Karlobaga.88 Zoran Bondumier prvi je lan porodice u rodoslovnom stablu. Njegov sin uzeo je ime Zorani i lan je Vijea 1433. godine, kada je dobio nasljedno plemstvo.89 Njegov se otac doselio na Pag iz Ljupa u 14. stoljeu. Da je u Ljupu bilo Mirkovia, govori podatak iz pakog Zemljinika (1452. g.), gdje je ubiljeen Belota Mirkovi, s naznakom de Gluba.90 U kakvoj je rodbinskoj svezi s Bondumierima ili Zoraniima, teko je zasada kazati. Mirko Zorani, sin Zorana Bondumiera, postao je plemiem 1433. godine. Njegov je sin ser Ivan Mirkovi, vijenik i plemi 1455. godine. Mirkovi. Prema Ruievu pisanju, pretci Mirkovia navodno su u 14. st. prebjegli iz Ugarske u Karlobag, tadanju Skrisu (Scrissu) ili Bag. U Ruievo je doba, navodno, u Budimu jo uvijek bilo obitelji istog prezimena.91 Mirkovii su u Karlobagu pripadali tamonjem plemstvu, odnosno bili su lanovi mjesnog plemikog tijela. U sauvanim karlobakim ispravama susreemo se s pojedinim lanovima obitelji Mirkovi koji u

86 87 88

89 90

91

M. L. RUI, Blasone, str. III, 37a. G. PRAGA, Atti e diplomi di Nona (12841509), Estr. dall Archivio storico per la Dalmazia, vol. XXIXXII, Rim, 1936., str. 101. M. L. RUI, Blasone, str. 38; J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih obitelji poetkom druge austrijske vladavine Dalmacije, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 26, Zadar, 1979., str. 99, pogrjeno poistovjeuje ovu obitelj sa drugom, karlobakom obitelji Mirkovia. Istovjetnost prezimena objanjiva je nastankom obaju prezimena iz patronimika. M. L. RUI, Blasone, str. III. DAZd, Catastro di Pago, fol. 32r. O pakim i ninskim Zoraniima usp. S. ANTOLJAK, Novi podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniu, Graa za povijest knjievnosti hrvatske, knj. 22, str. 245273; Isti, Nekoliko problema iz biografije Petra Zorania, Zadarska revija, 18, 1969., 5, str. 385394. M. L. RUI, Frammenti storici, ed altre memorie, discorsi studi ecc. ecc. di M. L. Ruich, str. 20 (Rukopis u ZKZd, ms. 392).

83

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

nekoliko navrata obnaaju ast karlobakog potkneina.92 Krajem 14. st. Mirkovii su ve bili nastanjeni u Pagu. Tako je lan Vijea 1399. Mirko, sin Jurja Mirkovia. Kao posrednici izmeu mletakih vlasti u Pagu i knezova Kurjakovia, opunomoeni zastupnici u raznim poslovima, stekli su Mirkovii naklonost predstavnika Mletake Republike, ali i pake opine, te je 24. VIII. 1453. Mate Mirkovi s potomcima bio upisan u plemstvo pake komune.93 Njegovi su sinovi Juraj i Mate lanovi pakog plemikog Vijea 1455. godine. Pako je plemstvo Mirkoviima potvrdio dukalom god. 1457. dud Francesco Foscari.94 Zatim, mletaki opunomoenik i providur za Dalmaciju Girolamo Marcello 16. XII. 1483. potvruje brai Nikoli, Jurju i Ivanu Mirkoviu i njihovu neaku Mirku plemike povlastice i pravo na pako plemstvo. Na temelju Marcellove terminacije izdaje drugu terminaciju 27. VIII. 1488. mletaki auditor, advokator, providur i opunomoenik za Dalmaciju Marco Loredan istim lanovima obitelji Mirkovi i osnauje ranije odredbe.95 Mioli. Potekoe od Dominika Plavca, koji se spominje u mirovnom ugovoru izmeu rapske i pake komune, sklopljenom 1315. godine. U toj je povelji spomenuti Dominik Plavac zabiljeen kao jedan od opunomoenika i zastupnika pakog kneza, sudaca, Vijea i Skuptine Paga.96 Na pergameni od 14. I. 1348. svjedok je Deinja Domjani (sic!), paki vijenik.97 U istom je svojstvu ubiljeen i njegov brat ser Belota u oporuci Prode, udove Diminena upanova.98 U biljenikoj ispravi o pristajanju Zadra na ugovor sklopljen izmeu Venecije i Paga oko pake soli Dessigna Daniganius je jedan od zastupnika i punomonika gospodina kneza, sudaca, Vijea i komune Paga. Iste je godine i sudac velike kurije (iudex curie majoris).99 Po Miolu Diinjiu, sinu Diinje Damjania, ustanovili su potomci toga roda prezime Mioli. Diinja zvani Mioli i njegov stric Diinja zvani Diinji (Deinji) nali su se u Vijeu god. 1433. pri njegovu zatvaranju i time stekli nasljedno pravo ulaska u Vijee.100 Miolii su lanovi Vijea 1455. godine, kada je to bio Juraj, sin Diinje Miolia.

92 93

I. KUKULJEVI, Listine hrvatske, str. 89, 190. M. L. RUI, Rifl. Stor., T. II, str. 168; Listine, IX, str. 118. 94 Archivio di Stato di Venezia (ASV), Imperial Regia Commissione araldica, busta 231, Governo della Dalmazia ed Albania. Affari dordine Circolo di Zara, N. 3681/273, Pago, (N. 266 al 596), prilog br. 13 i 14. 95 M. L. RUI, Rifl. Stor., L. IV, str. 138139. 96 CD, VIII (1910.), str. 410, 412. 97 ABP, kut. 1, perg. A. 1348. 98 CD, XI (1913.), str. 481. 99 CD, XII (1914.), str. 92, 150151. 100 M. GRANI, Tri soprakomita pake obitelji Mioli, Zadarska revija, 28, 1979., 2-3, str. 283290.

84

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

Moljani. Osniva porodice Ivan, koji je ivio u 14. stoljeu, imao je tri sina: Strijana, Moljana i Jurja zvanog Starolodavac.101 Strijan Ivanov lan je Vijea 1399. godine. Knez Jakov Cocco odredio je za lana Vijea god. 1409. ser Strijana Moljania, sina Moljanova.102 U Vijeu se 1433. naao taj isti Strijan Moljani i stekao pravo nasljednog ulaska u Vijee, kao i potvrdu plemstva od mletakog Senata, a njegov je sin ser Bla Strijani u Vijeu 1455. godine. Jakov, sin Nikole Moljania, za kojeg Rui tvrdi da je nosio nadimak Taranda, takoer je iste godine zapisan kao lan Vijea pakih nobila. Nori. Ova je porodica poznata ve u 14. st. pod imenom Moraci.103 Braa Skitko (umro 1368.) i Petar, sinovi Matijaa Moracia, bili su zvani Nori. Mate Nori, sin Petra, bio je lanom Vijea godine 1399., te je primljen u obnovljeno Vijee kneza Jakova Cocca. Naao se u Vijeu i 1433. god. pri njegovu zatvaranju (serrata) i stekao nasljedno plemstvo.104 U ispravi od 8. V. 1435. godine ser Mattheo Norcich lan je Malog vijea ili Senata pake komune.105 Njegov je sin onaj ser Petrus Nicocich (!) koji se naao u Vijeu 1455. godine. Paladini. Osniva ovog, neko razgranatog i znamenitog roda jest Raden Paladini. U Zadru 21. VIII. 1385. Dobroslava, udovica Radena iz Paga, prima najamninu od Koe Begne za skladite soli u Pagu. Kao svjedok na toj je ispravi zabiljeen i njen sin Paladino condam Radeni, i to je za sada prvi spomen osnivaa roda Paladini.106 Njegov je sin Martin primljen u Vijee 1409. godine, a 1433. nalaze se u Vijeu: Paladin, sin Radena (Radeni), Paladin, sin Martinov, i Paladin, sin Martina zvanog Biser; oni stjeu i nasljedno plemstvo.107 Kao lanovi Vijea godine 1455. zabiljeeni su: ser Paladin Paladini, ser Paladin Radenov. Grana Paladinia koji potekoe od Radena, sina Paladinova, prozvala se Radeni. Tako u jednom biljenikom ugovoru stoji podatak da je nainjen u nazonosti plemenitog mua (nobili viro de consilio Pagi) ser Ivana Radenia.108 Godine 1489. zastupnik Ivana Garbina je i Petar de Radenis.109 Loza Belote Paladinia nije stekla nasljedno plemstvo 1433. godine, pa je tek
101 102 103 104 105 106 107 108 109

M. L. RUI, Blasone, str. 46. M. L. RUI, Rifl. Stor., T. I, str. 318; Isti, Blasone, str. III. M. L. RUI, Blasone, str. 48. M. L. RUI, Rifl. Stor., T. I, str. 318, 320; T. II, str. 35. KAP, Libro di Ducali e Privileggi, fol. 233r. CD, XVI (1976.), str. 544545. M. L. RUI, Blasone, str. III, 54. DAZd, SZB, Petrus de Pago, b. I/Iv, fol. 1r. Ibid., b. I/I, fol. 38v39r.

85

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

1494. njegov sin Frane Paladini bio primljen u Vijee plemia.110 Pali. Potjeu kao Garbini i Bilinii od roda Skitkovia, kasnije zvanog i Krelji. Potomci su Ivana, sina Rastinje Kreljia, koji je ivio u 14. stoljeu.111 Rastinja Pali, sin Ivana, izabran je za jednog od rektora u buni 1394. godine.112 On se za vrijeme zadarske navale zajedno sa sinom sklonio na Rab i odatle izvijestio kralja o krvavim dogaajima koji su se zbili na Pagu.113 Umro je u Pagu 30. XI. 1396., kako je to zabiljeeno u Knjizi godova.114 Njegov je sin Lovro lan Vijea 1399. godine.115 On se 1408. spominje u jednom zadarskom biljenikom ugovoru kada kupuje zidinu u predjelu Sv. Margarite u Pagu, koja je bila vlasnitvo odmetnika Martina Stanaria iz Zadra.116 Zatim, lan je Vijea od 1409. godine,117 a 1433. kao potknez predlae in Consilio Generali Pagi kolegij korektora novog Statuta.118 Jedan od lanova toga kolegija bio je i njegov sin ser Rassigna Palcich. Godine 1435. ser Laurentio Palcich vicecomes lan je Malog vijea ili Senata pake komune.119 On je zabiljeen i u popisu plemia 1455. godine s Ivanom, Petrom i dvojicom Dragonja, lanova istog plemenitog roda. Plemeniti su Palii 1690. godine izumrli. Pervoevi. Javljaju se u izvorima u 14. stoljeu. U Pagu je 3. VIII. 1362. Zorica, ena Pervoa Pervoevia, prodala Stjepanu, sinu pok. Prvislava iz Zadra, gonjaj zemlje na Pagu u predjelu Sv. Kria.120 Po rodoslovlju je prvi lan bio Nikola Pervoevi, koji se oenio Cecilijom Skanai.121 Nikola je zabiljeen i u Zemljiniku 1452. godine.122 U ispravi utemeljenja crkve sv. Jurja od 3. V. 1465. spominju se zemlje koje granie s posjedom ser Disignae Peruoseuich.123 Kada su Pervoevii bili primljeni u plemiko Vijee, nije poznato. U popisu
110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123

ASV, Imperial Regia Commissione araldica, busta 231, Governo della Dalmazia ed Albania. Affari dordine Circolo di Zara, N. 3681/273, Pago, (N. 266 al 596), prilog br. 16. M. L. RUI, Blasone, str. 48a. Memoriale, str. 1819. M. SUI, Pag, str. 46. KAP, Liber Anniversorum, fol. 137v. M. L. RUI, Rifl. Stor., T. I, str. 318, 320. G. FERRANTE, Regesti, b. II, nepozn. not. 14021414, 24. VI. 1408. M. L. RUI, Blasone, str. III. Statuta Communitatis Paghi, (Prohemium), s. p. KAP, Libro di Ducali e Privileggi, fol. 233r. ABP, Spisi, kut. 2, br. 17. M. L. RUI, Rodoslovlja obitelji otoka Paga, fol. 44, 130rv (rukopis, sign. 48-g-14, u Knjinici Arheolokog muzeja u Splitu). DAZd, Catastro di Pago, fol. 12v. DAZd, SB, sve. 55, perg. br. 13.

86

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

plemia i lanova Vijea iz mjeseca travnja 1455. naznaen je ser Nicolaus filius ser Nicolai Pervosevich. U biljenikoj ispravi od dana 24. VI. 1489. godine sinovac spomenutog Nikole, Juraj Pervoevi, zabiljeen je s naslovima ser i nobilis vir dakle, kao plemi i prema tome lan pakog Vijea.124 Juraj Belotin 27. XI. 1491. prodaje prudenti viro ser Johanni Pervosevich gonjaj i kvartu zemlje u predjelu Sv. Andrije (Sv. Jadri).125 U staroj ispravi Bratovtine sv. Jurja od 30. XI. 1531. svjedok je ser Disigna Peruoseuich, a u ispravi od 11. IV. 1546. u razgranienju nekih zemalja biljee se posjedi Pervoevia.126 Pesaro. Potomci su doseljenika s istone talijanske obale. Rodonaelnik Turre Nani doselio se u ove krajeve iz grada Pesara. U Zadru god. 1385. stupa u poslovnu udrubu (koleganciju) Marko, pok. magistra Thure iz Pesara, na jednu godinu s Koom de Begna i Petrusom a Moneta.127 Markovi su se sinovi u novoj sredini vrlo brzo srodili te su pisani u spisima imenom svog oca (patronimino) ili, kako to Rui donosi, ad uso illirico na hrvatski nain. Toma, sin Marka Nanija, zabiljeen je kao lan Vijea kneza Cocca 1409. godine. On sjedi u Vijeu i 1433., kada stjee priznanje nasljednog plemstva.128 Njegovi potomci biljeeni su prezimenom Tomasovi. Tako je u popisu plemia 1455. godine zapisan ser Jacobus Thommasovich. Tradicija o talijanskom podrijetlu jo je uvijek u toj porodici iva u 15. st., pa oznaka doseljenja de Pensauro ili da Pesaro, esto biljeena uz njihovo hrvatsko prezime, s vremenom preuzima njegovu ulogu.129 U Zemljiniku iz god. 1452. zapisan je vinograd ser Tomaxij Marchouich de Pensauro, zatim i ortus cum ficariis ser Tomaxii de Pensauro,130 a god. 1455. dobiva od pakog kneza dva gonjaja opinske zemlje Jacobus de Pensauro.131 U biljenikim spisima 1493. spomenut je nobilis et prudens vir ciuis pagensis ser Thomas de Pensauro quondam ser Jacobi.132 Meu plemenitim muevima i lanovima Vijea koji su god. 1493. zapisani kao svjedoci oporuke plemia Ivana Rudine nalazi se i ser Tomasio Tomasovich.133

124 125 126 127 128 129 130 131 132 133

DAZd, SZB, Petrus de Pago, b. I/II, fol. 2r. Ibid., b. I/III, fol. 8rv. DAZd, SB, sve. 71/A, fol. 4v, 2r. N. KLAI I. PETRICIOLI, Zadar u srednjem vijeku, str. 439. M. L. RUI, Blasone, str. 59, IIa, III. DAZd, SZB, Petrus de Pago, b. I/III, fol. 34v, 41r. DAZd, Catastro di Pago, fol. 31r, 14r. Ibid., fol. 10v. DAZd, ZB, Petrus de Pago, b. I/III, fol. 34v. ABP, Spisi, kut. 2, br. 24.

87

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

Petri. V. Friskovi. Poljani. V. Domini. Priori. V. Cernikovi. Radoevi. Osnivaem roda smatra se Damjan Lavori koji je ivio u 13. stoljeu, i prema tome Radoevii pripadaju sloju najstarijih pakih porodica.134 Njegov sin Premunda Lavori je god. 1314. u Veneciji procurator et sindicus rectorum, iudicum, consilii, populi et universitatis Pagi, radi nekog duga prema Republici.135 Zatim je svjedok u ispravi 1336. godine, a 1337. je spomenut u oporuci Mire, udove Ranca iz Paga. Iste je godine (1337.) zabiljeen u toj oporuci i njegov sin Rado Permundi (metateza od Premundi!),136 Premunda Lavori je 1347. lan pakog poslanstva u Mlecima koje upravu grada i otoka predaje Republici Sv. Marka, a lan je i Velikog vijea.137 Damjan, sin Radoa Permundia zvani Ruica, poslanik je komune na dvoru kralja Ludovika 1376. godine.138 Njegov brat imenovan je sucem u vrijeme kneza Andrije Grisogona 1381. godine.139 Paki natpop upan Markovi imenuje 20. VIII. 1388. svojim zastupnikom Radossium filium Damiani Radossevich.140 Za vrijeme bune protiv Zadra 1394. godine sveenik Ivan, sin Damjana Radoevia zvani Bremec, optuen je da je htio postati pakim biskupom, pa je svezan i s mitrom od papira na glavi bio voen po Zadru, uz sveope ruganje pobjenjelih Zadrana.141 Po Radou Damjaniu, koji je sjedio 1399. u Vijeu, ustanovili su njegovi potomci prezime Radoevi.142 U Vijeu kneza Cocca god. 1409. nalazi se ser Nikola Radoevi. On je lan Vijea god. 1433., kada dobiva nasljedno plemstvo.143 Poslije deset godina (1443.) on je i opinski sudac, i u tom svojstvu postavlja trei kamen temeljac nove zborne crkve u Pagu.144 Njegov drugi sin Nikola (Nikoleto) Radoevi
134 135 136 137 138 139 140 141 142 143

144

M. L. RUI, Blasone, str. 60. Listine, I, str. 273. SZB II, Gerardus de Padua, str. 232, 241, 243, 244. Listine, II, str. 460; III, str. 15. CD, XV (1934.), str. 238239. M. L. RUI, Rifl. Stor., T. III, str. 83. Isto, str. 99. Memoriale, str. 19. M. L. RUI, Rifl. Stor., T. I, str. 318, 321. Isti, Blasone, str. IIa, III. Plemeniti Nikola Radoevi biljei se kao svjedok na ovjeri bule pape Martina V. u Pagu god. 1428., i to kao nobilis vir ser Nicolao Radossij (DAZd, SZB, Petrus de Pago, b. III, fasc. III, 23/1, fol. 4v.). D. FARLATI, Ill. Sacrum, V, str. 175.

88

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

zabiljeen je meu plemiima 1455. godine. Rudina. U 14. st. zapisana je ova obitelj patronimicima Nameri i Varveli. Prvi lan obitelji je Varvelija Nameri. Njegov je sin poznat kao Varveli.145 Rudina, sin Radoev, nalazi se u Vijeu 1399. godine.146 Za mletake uprave primljen je u Vijee 29. IX. 1426. Rado Rudini.147 On 1433. stjee nasljedno plemstvo i osniva porodicu Rudina ili Rudini.148 Zabiljeen je ser Radossius Rudinich u popisu plemia 1455. godine. U Vijeu se 1433. naao i Crnko, sin Radena, koji je stekao pravo ulaska u Vijee po nasljednom pravu, koje je zatim bilo proireno i na njegova brata Ivana. Oni se prezivahu Radeni, kao i Radoni. Isprava o relikvijaru Sv. trna od 8. V. 1435. sastavljena je in presentia ser Cerunchi Radeni Examinatoris Pagi.149 U zapisniku Vijea iz 1455. godine nalazi se Crnko Radoni (ser Ceruncus Radonich). Rui. Marko Lauro Rui zapisao je da se njegova obitelj patronimino prezivala upani ve u 13. stoljeu.150 Izvorni spisi doista potvruju da to prezime nose lanovi porodice i u 14. stoljeu. Rui pretpostavlja da je prezime upani nastalo po asti upana koju su vjerojatno u staroj Kessi ili Pagu u nekoliko koljena obnaali neki od njegovih predaka. Uz to je bio vrsto uvjeren da je njegova obitelj nedvojbeno staroga hrvatskog podrijetla.151 U rodoslovnom stablu Ruia kao prvi lan roda spomenut je upan, odnosno Miroslav, za kojega stoji da se spominje u jednoj ispravi od 9. V. 1299. godine. Njegovi su potomci zabiljeeni u izvornim spisima kao upanii. Godine 1315. jedan od izaslanika pake komune pri sklapanju mirovnog ugovora s Rabom je Dminen upani.152 Zatim je isti spomenut i 1328. kao paki vikar (potknez), a u ispravi od 26. XI. 1330. javlja se kao Dminko upani. Kao opinski sudac zabiljeen je god. 1336., a 1337. je povjerenik polovice dobara Marije, udove Baline, iz Paga.153 On je naveden i 1339. godine meu onim cives Pagi koje alje paka opina u Mletke zbog spora sa
145 146

M. L. RUI, Blasone, str. 6161a. M. L. RUI, Rifl. Stor., T. I, str. 319, 320. 147 Ibid., T. II, str. 56. 148 M. L. RUI, Blasone, str. III. 149 KAP, Libro di Ducali e Privileggi, fol. 233r. 150 M. L. RUI, Blasone, str. 62. 151 M. L. RUI, Osservazioni Storiche sopra lantico stato civile et ecclesiastico della citt et isola di Pago o sia dellantica Kessa. Estratte da diversi autori, diplomi, privilegi et altre carte si pubbliche come private e scritte da Marco Lauro Ruich, 1776., Knjinica Dravnog arhiva u Zadru, sign. rkp. 34a, str. 59. 152 CD, VIII (1910.), str. 410413. 153 SZB II, Gerardus de Padua, str. 199, 222, 256; CD, IX (1911.), str. 532.

89

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

Zadrom.154 Njegova udovica Proda ini oporuku 29. VII. 1348. godine. Njen sin Jura, kao upravitelj dobara svoje pokojne majke, dana 2. XII. 1349. imenuje u Zadru Miola, zadarskog trgovca, svojim zastupnikom. upan, drugi sin Dminka i Prode, spominje se nekoliko puta u pisanim izvorima. Godine 1331. Rado, sin Marka Radoevia, u oporuci ga imenuje svojim povjerbenikom (fideicomisario), a takoer se javlja u spisima 1337. kao Cuppano Dmeneni, u svojstvu svjedoka. Zatim je svjedok pri izricanju dviju presuda, 1352. i 1353. godine. Iz oporuke Desimira Kneia od 5. X. 1353. saznajemo da je Supano Dimineni jedan od sudaca pake kurije i vijenik (consiliario).155 U ispravi od 27. III. 1338. spominje se neki upan, sin Ivana upania.156 Tog upania nema u Ruievu stablu, pa za sada nije mogue odrediti kome je pripadao. Isto tako god. 1345. nalazimo u vrelima ubiljeenu brau Kolanusa i upana, sinove Diminena ili Dominena, za koje vrijedi isto ono to smo kazali za upana, sina Ivana upania.157 Ruii su potekli od loze koju je osnovao Rujo upani, brat Dminenov. Rujo je ostavio dva sina: Ciprijana zvanog Derel i Damjana. Od Damjana su, po rijeima Ruia, potekli Damjanii, a od Ciprijana Derela Ruii i Zanii. Ciprijana Derela Ruia nalazimo u ispravi od 23. X. 1352., kada zajedno s Jurjem Prosmokoviem izjavljuje da je od Dimitrija Matafara, pianskog biskupa, pozajmio tri zlatna dukata. Njegov sin Rujo Derelovi spomenut je u jednoj ispravi pakog kaptola iz 1378. godine.158 Istom je godine 1399. Rujo i lan Velikog vijea i lan novoustanovljenog Vijea desetorice plemenitih (consilium decem homines nobiles). Tada se u Vijeu nalazi i njegov stric Damjan, sin Ruje.159 U obnovljenom Vijeu kneza Jakova Cocca 1409. godine nalazi se Rujo Derelovi. U popisu lanova Vijea od 1. III. 1422., kada se ono zatvorilo, nalazimo Ruju Damjania (sina Damjanova) i Ciprijana Ruia (sina Ruje Derelovia) koji je ustanovio prezime Rui.160 Godine 1433. mletaki je Senat potvrdio odredbe novog Statuta kojima se odreuje lanstvo u pakom Vijeu i utvruje plemiki poloaj vijenika. Tada su priznati plemiima: ser Ciprijan Rui i ser Luka Rui pok. Ruje, te ser Rujo Damjani. U popisu plemia 1455. godine nalaze se: ser upan Ciprijanov, ser Ambroz Lukin i ser Rujo Domiani (!) kao lanovi roda pakih Ruia.

154 155 156 157 158 159 160

Listine, II, str. 43. M. GRANI, Paanin Marko Lauro Rui (1736.1808.), Zadarska revija, 31, 1980., 4, str. 308309. Listine, II, str. 324. SZB II, str. 250; Listine, II, str. 234. M. L. RUI, Rifl. Stor., T. III, str. 42, 89. Idem, T. I, str. 317, 320. M. L. RUI, Blasone, str. IIa; Isti, Rifl. Stor., T. II, str. 35.

90

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

Saditi. Poznati su u 14. st. kao Mirkovii.161 Godine 1399. lan je Vijea Ratko Mirkovi, sin Mirka.162 Njegov je sin Mirko zvani Saditi za kneza Jakova Cocca 1409. godine bio primljen u Vijee, a 1433. dobio je i nasljedno plemstvo.163 U Zemljiniku iz 1452. godine spominju se: Lucija, ki pok. Ratka Mirkovia, Mirko Saditi, Rastinja Mirkov Saditi, Juraj Saditi, Ratko pok. Mirka Saditia, Ivan Mirkov.164 Ratko Mirkov Sadikti (!) lan je plemikog Vijea 1455. godine. Sprehni. Potomci su starog roda Kiani od kojeg se prvi lan i njen osniva Kian spominje 1290. godine.165 Tomica Kiani lan je Vijea 1347. godine,166 a njegov praunuk Vuko, sin Zore Ratkovia, sjedi u Vijeu 1399. godine.167 Spomenuti Vuko Ratkovi nosio je nadimak Spreh i dao je prezime porodici Sprehni. lan je Vijea i 1409. godine, a 1433. stjee nasljedno plemstvo.168 Od njegova sina Zore potekli su Zorovii, a od sinova Ivana, Ratka i Jakova proizali su Sprehnii. Godine 1428. ser Vuko Sprehni je sudac Bratovtine sv. Ante Opata,169 dok je god. 1433. jedan od korektora Statuta i poslanik u Mlecima za njegovu potvrdu.170 Zatim je 1435. lan Malog vijea ili Senata,171 a naredne, 1436. godine u ispravi je spomenut kao jedan od najstarijih Paana koji su svjedoili glede opinskih podavanja.172 U plemikom su Vijeu 1455. od ovoga roda zabiljeeni ser Zore i njegov sin Vuko, te Ratko i Jakov Sprehni, premda je pored njihovih imena naknadno dopisano sada Zorovi. Istina je da je rod Zorovia potekao od Sprehnia, i to od spomenutog Zore i njegova sina Vukoa, te su samo njihovi potomci nosili porodino ime Zorovi, dok su ostali Sprehnii zadrali staro prezime. Tomasovi. V. Pesaro. Zorovi. Ubrajaju se meu najstarije porodice na Pagu, a izdanak su roda Sprehnia ili Ratkovia. Plemika je prava stekao Vuko Sprehni 1433. potvrdom
161 162

M. L. RUI, Blasone, str. 65. M. L. RUI, Rifl. Stor., T. I, str. 318. 163 M. L. RUI, Blasone, str. IIa, III. 164 DAZd, Catastro di Pago, fol. 11v, 14r, 31v, 36v, 37r. 165 J. STIPII, Inventar dobara, str. 402; M. L. RUI, Blasone, str. 66. 166 Listine, II, str. 460; III, str. 15. 167 M. L. RUI, Rifl. Stor., T. I, str. 318, 320. 168 Isti, Blasone, str. IIa, III. 169 DAZd, SB, sve. 62, fol. 113r. 170 Statuta Communitatis Paghi, (Prohemium). s. p. 171 KAP, Libro di Ducali e Privileggi, fol. 233r. 172 Selva sopra li pubblici dazi di Pago, str. 119 (rukopis u ZKZd, ms. 159).

91

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

nasljednog ulaska u pako plemiko Vijee. Njegov je sin Zore osniva porodice Zorovi.173 Taj je Zore sa sinom zabiljeen meu plemiima 1455. godine. Tek su poetkom 16. st. Benedikt i Nikola, sinovi Vukoa, ustanovili prezime Zorovi, iako se ponekad u ispravama i dalje navode kao Sprehnii. Tako je u ispravi od 30. I. 1514. kao svjedok ser Nicolao Sprechnich quondam ser Vucosij Nobilis Pagi.174 Ali, kada je 14. III. 1525. on umro, u Godovnjaku je ubiljeen Nicolaus Zorovich vel Sprechnich.175 Taj izvorni podatak nedvojbeno potvruje da su Zorovii doista potekli od Sprehnia, kako to s pravom tvrdi Rui. *** Veliko vijee pake opine, stvoreno ve u 13. stoljeu kao vrhovni upravni i mjerodavni organ komune u svim javnim poslovima, prelazi nekoliko razvojnih faza do svog konanog stalekog ustrojstva. Prema izvornim podatcima iz godine 1339., lanstvo u Vijeu stjee se izborom i ono je jo uvijek otvoreno, a vijenici se biraju iz redova uglednih porodica, odnosno pakih rodova. Nakon 1409. godine jasna je elja pakih prvaka da se u svemu izjednae s ostalim gradovima na istonoj jadranskoj obali, te je borba za nobilitet prvenstven cilj pakih vijenika. Kada su paki vijenici zatvorili svoje vijee, izjednaili su se napokon u svemu s plemiima ostalih dalmatinskih gradova. Potvrdom novog Statuta 1433. godine priznata su i utvrena staleka prava i poloaj pakih vijenika koji se oslovljavaju Nobiles de Consilio Paghi u svim javnim ispravama i zapisnicima. Proces ustroja plemikog stalea na Pagu bio je zavren, a potomci pedesetorice vijenika iz 1433. godine stekli su nasljedno pravo ulaska u Vijee. U Vijeu novostvorenih plemia 1433. godine sjedilo je pedeset lanova. Godine 1455. zabiljeena su ezdeset i dva imena plemikih vijenika koji potvruju da je pako plemstvo bilo stvoreno od starih, autohtonih porodica toga otoka, a upravo je u tom stoljeu izgradnja novoga grada dosegla svoj politiki, kulturni i gospodarski vrhunac koji nikada vie nije dostigla.

173 174

M. L. RUI, Blasone, str. 66, 66a, 72. DAZd, SB, sve. 71, fol. 3v4r. 175 KAP, Liber Anniversorum, fol. 31r.

92

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

PRILOG 1455., travanj, Pag. Popis lanova pakog Vijea. Ovjerovljeni prijepis iz 1817. godine.
Norma Nobilium Generalis Consilii Civitatis Paghi, prout inferius continetur ser Giorgius Bressanich ser Dragogna Petri ser Giorgius Cassich V(ice) Comes ser Nicolaus Radossevich ser Ceruncus Radonich ser Giorgius Cassich ser Dessigna Dessignich ser Dessigna Garbini ser Rastigna Palcich ser Paladinus de Rade ser Paladinus Paladinich ser Ruja Domiani ser Dissigna Missulich ser Zlobaz Cuscich ser Radossius Rudinich ser Blasius Discovich ser Belotta qm. ser Luc ser Xore Sprechnich ora Zorovich ser Blasius Strianich ser Joannes Mircovich ser Joannes Palcich ser Jacobus Moglianich ser Bilina Billinich ser Raticus Sprehnich ora Zorovich ser Petrus Cucovesich ser Petrus Martini Cucovesich ser Raticus Sadictich ser Mircus Bisanich ser Matheus Dujmovich ser Antonius Carlitta ser Zupanus Rujch ser Jacobus Sprehnich ora Zorovich ser Jovannes Cassich ser Martinus Givcich ser Prodanus Givcich ser Petrus Nicocich ser Vulcosius Sprehnich ora Zorovich

93

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

ser Lucas Giadrulich ser Lucas Cassich ser Ciprianus Butrovich ser Jacobus Thomasovich ser Mathus Giadrulich ser Ambrosius Rujch ser Jovannes Garbinich ser Dragogna Palcich ser Dragogna Palcich ser Petrus Palcich ser Gorgius Misolich ser Martinus Cassich ser Nicolaus filius ser Nicolaj Pervosevich ser Nicolaus Marincich ser Dominicus Poglianich ser Joannes Poglianich ser Leonus Priorich ser Gorgius filius ser Mathi Mircovich ser Petrus filius Cresoli Grubonich ser Mircus qm. ser Mathei Mircovich 1455. die vero176 mensis Aprilis. Acceptati fuerunt in Consilio, videlicet ser Belotta ser Giorgii Cassich Vice Comitis filius ser Petrus ser Antonii Carlicte filius ser Petrus qm. Ratici Dujmovich ser Dominicus qm. Budogne Dragossevich ser Dragogna qm. Budogne Dragossevich Sono al numero 62. Cristofolo Billinich di V. A. N. P. di Pago iusta ecc. ha fatto copiare dall altre autentiche ecc. ecc. in fede sottoscritto di proprio carattere. Noi Marc Antonio Pasqualigo Conte di Pago A qualunque attestaiamo esser il sopradetto Sigr. Cristofolo Billinich veramente tale quale si e sottoscritto, alle di cui copie, e sottoscrizioni in cadaun luogo si puo prestare piena, et indubitata credulita, in quorum fidem ecc. Pago 9. Aprile 1714. Marc Antonio Pasqualigo Conte Marco Cadamuro Cancellier Pretorio
176

Nadnevak isputen u dokumentu.

94

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

(L. S.) Tratta dal Libro Registro intitolato Carletta dalla Ex Comunita di Pago, ed incontrata fu trovata conforme alla consimile in esso libro registrata questo giorno 28. maggio 1817. da me Giancaludio Breganze attuale cancelliere presso la I. R. Giudicatura di Pace del Cantone di Pago.

95

M. Grani, Norma nobilium generalis consilii civitatis Paghi iz 1455. godine, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 7196.

Miroslav Grani: NORMA NOBILIUM GENERALIS CONSILII CIVITATIS PAGHI FROM THE YEAR 1455 Summary Municipal continuity from the late antiquity was not preserved on the island of Pag. It is very likely that at the time when Croats settled there this island was a part of Zadar, i. e. of Rab ager (area). This division between strong neighbors had far-reaching consequences on the political and social development of Pag in the Middle Ages. The Great Council, created already in the 13th century as the supreme elective and meritory organ of the commune, went through several stages of development. According to the original sources from 1339 the membership in the Council could be gained through election, it was always open and the counselors were elected among respectable families. Only if there was not an adult male or if the family died out then there was an ocassion for a new member of the Council to be chosen, one who was not related to the previous counselor. This open character of the Council which gave a chance to every person from Pag to enter the Council was a troubling factor for the local leaders in the twenties of the 15th century when the process of the formation of closed nobility class system came to an end. Venetian rulers immediately (in 1409) established the Council of fifty elected members and those were mostly the members of the Council from 1399. Encouraged by Venice, people from Pag conducted the closing of the Council in 1422. Although serrata caused disatisfaction among the people, nothing changed. Already in 1432, with the change of the statute, the members of the Council managed to make their status legal. Thus the 17th chapter of the Pag statute became lawful. As the new statute in 1433 was confirmed in Venice by the Venetian senate, the status of nobility was confirmed to the members of the Pag Council. The process of establishing nobility status on Pag was finished. From that time Pag counselors were nobiles de Consilio Paghi and they were entitled in this way in the Venetian documents. All fifty counselors-noblemen from 1433 had Croatian last names and the descendents of Italian settlers from Pesaro bore names in the Croatian way, such as Markovi and Tomasovi. In 1455 in the Council of Pag were annotated sixty-two noble counselors.

96